LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXVI. • BROJ 309 • RUJAN 2020. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
P
riznavali je neki ili ne, pandemija corona virusa ne jenjava pa je i dalje tema broj jedan u svijetu, a samo su rijetke, zabačene otočne državice, u rubrici "zaraženi coronom" dosad uspjele zadržati prikazanu nulu. Inače, u proteklih mjesec dana broj novozaraženih uvećao se za osam milijuna (trenutno iznosi 28,2 milijuna), a za isto razdoblje od posljedica zaraze virusom Covid-19 u svijetu je umrlo preko 180 tisuća ljudi pa je od prvih slučajeva (zabilježenih u osvit ove ne baš sretne 2020. godine) do sada ukupno preko 900 slučajeva sa smrtnim ishodom. Da ostanemo dosljedni donosimo i ovoga puta kratki bilten stanja u našoj zemlji i usporedbu kakvu smo i dosad radili s prvim susjedstvom. Naime, u proteklih mjesec dana dnevni prosjek broja novozaraženih u BiH kretao se oko 300, pa je ukupna brojka do ovog časa premašila 22,5 tisuće potvrđenih slučajeva. Na taj broj imamo trenutno 680 smrtnih slučajeva, dakle samo u proteklih mjesec dana od posljedica Covida preminulo je 230 osoba. Srbija je u regiji po broju zaraženih i dalje na prvome mjestu: u ovom času bilježi nešto preko 32 tisuće, ali je stopa smrtnosti manja, trenutno 730. Broj zaraženih u Hrvatskoj prešao je 13 tisuća, od kojih je umrlo 210. I s takvim se brojkama Hrvatska našla na tzv. crvenoj listi zemalja EU, a porast se desio s velikim brojem turističkih dolazaka na Jadran i na kraju se utvrdilo da je najčešće riječ o mladim osobama koje su "partijale" po noćnim klubovima. Kako vrijeme odmiče to se sve više javlja i bunt, posebice mlađih generacija, prije svega protiv svakodnevnog prebrojavanja žrtava, no temeljni je posao epidemiologa da na taj način prate širenje infekcije te na temelju brojki donose procjene i propisuju mjere, da ih postrožuju ili ublažuju. S druge strane s novim stoljećem stasali su aktivisti koji, pozivajući se na demokraciju, ljudska prava i slobode pojedinca, spremno dovode u pitanje struku pa u ovom slučaju čak i medicinsku znanost. Tako su se počeli organizirati i javni prosvjedi protiv epidemio-
IZME\U DVA BROJA loških mjera, prvi su održani u Berlinu, da bi se vrlo brzo na takav način sustavu usprotivio primjerice i dio Zagrepčana okupljanjem na glavnom trgu uz, može se reći namjerno, kršenje propisane fizičke distance, a o maskama da se i ne govori. Svijet se, dakle, po ovom pitanju počeo generacijski dijeliti na stare "koji ništa ne znaju i boje se svojoj stražnjici" i mlade koje nosi samoživost odnosno pružanje otpora kolektivnoj svijesti. Naravno, ima i starih koji epidemiju ne priznaju, kao i mladih koji se ipak povinuju novoj realnosti od koje se ne mogu skriti ni oni najbolje maženi i paženi kao što su moćnici svih vrsta i pripadnici tzv. džetseta. Nema dvojbe da u nastaloj situaciji postoje i corona profiteri, proizvođači i distributeri zaštitnih sredstava koja su često upitne kvalitete i učinkovitosti, a stvari su otišle i u drugu krajnost pa se u međuvremenu zaštitnu masku svelo na modni detalj. Povrh svega, neki je nose ispod nosa ili ispod brade, ugostiteljsko osoblje najčešće na nadlaktici, jedino još ostaje da je ugledamo i kao nanožnicu.
POTPORA LISTU "BOBOVAC"
IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ
Kršteni: Martina Dodik (Zorana i Andree). Umrli: Ivka Glavočević rođ. Bogić (1948.), Jakov Dužnović (1938.), Drago Palošek (1945.), Janja Tokmačić rođ. Zubonja (1947.), Alfonzo Selak (1933.), Mijo Brković (1929.), Augustin Josipović (1966.).
BOROVICA
Umrli: Mijo Šimić (1963.).
Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Blaženka Jakić, Njemačka – 25 KM, Mladen Radoš, Švedska – 100 KM, N. N., Vareš – 60 KM, Stanislava Pogarčić, Vareš – 20 KM, Smiljka Marijančević, Vareš – 20 KM.
Svima hvala lijepa!
Fotografija na naslovnici: M. Marijanović
2
Nakon ljetnog fijaska u ekonomiji i turizmu, nakon prolongiranja ili reduciranja svih godišnjih manifestacija, sportskih i kulturnih događaja na svjetskoj razini, grozničavo se traži balans kako dalje funkcionirati pod prijetnjom zdravstvenog rizika s jedne i komercijalne propasti s druge strane. Razvijene zemlje i dojučer stabilna društva preispituju koliko se možda pretjeralo s restriktivnim mjerama proljetos, kada je tzv. lock down (izolacija) paralizirao ekonomiju odnosno i one njezine segmente koji su mogli ostati izvan toga. U zbrajanju šteta ide se od bankrota avio kompanija do bizarnih posljedica kao što je npr. gašenje nekog čuvenog bordela (u Njemačkoj). Bosna i Hercegovina, i prije pandemije ovisna o kreditnim aranžmanima Međunarodnog monetarnog fonda, razmišlja i dalje samo u pravcu zaduživanja, bez osjećaja koliko je njezin realni sektor potučen i bez namjere da se prioritetno bavi njegovim oporavkom. Štoviše, pandemiju se u nas počelo znalački koristiti još u vrijeme najvećih restrikcija i upravo pod plaštom njih, kada se navalilo na direktne pogodbe u javnoj nabavi, iz čega se izrodilo mnoštvo afera, ali koje su se brzo stopile s općim korupcijskim ozračjem u zemlji. No, bliži se vrijeme kada će to zasjeniti lokalni izbori i primjetno je već kako se hvataju startne pozicije za njih. Vareško ljeto svoju je kakvu-takvu kulminaciju imalo s malo zakašnjenja, u drugoj polovici kolovoza, kada je bilo i nešto dolazaka sa strane pa su ljetne bašte kafića odavale gotovo uobičajenu sliku. Glavna su tema ipak koncesije i rudnik o čijem se otvaranju govori (ali ne zlata, nego barita u prvom redu). O vrijednosti nalazišta pisao je Dnevni avaz, sve je opet spektakularno, makar to nije uopće nova vijest nego reciklirana od zimus (i sami smo je prenijeli u "Bobovcu" broj 302). Samo po sebi to za Vareš nije štetno, u smislu nekakva publiciteta koji mu donosi, međutim treba razlikovati da to nije (iznova) pisano Vareša radi.
BROJ 309
RUJAN 2020.
VIJESTI
Covid situacija pod kontrolom U proteklih mjesec dana nije bilo nekih novih dešavanja vezano za Covid-19 na području naše opštine mada smo, pored dosadašnjih sedam, imali još dva pozitivna slučaja. Jedan pacijent se zarazio u KB Zenica gdje je bio hospitalizovan radi drugih problema, gdje se u istoj sobi pojavio zaražen pacijent koji je lažirao podatke prilikom epidemiološke ankete i tom prilikom zarazio još četiri osobe iz iste sobe, među njima i našeg sugrađanina koji je potom vraćen na kućno liječenje s obzirom da je bio bez simptoma. A drugi pacijent je bio pozitivan prilikom rutinskog testiranja radi obavljanja dijagnostičkih pretraga i kontrolnih pregleda van kantona, on je također asimptomatski pacijent i također u kućnoj izolaciji, kao i svi njegovi kontakti. I dalje su to pojedinačni slučajevi, lokalizovani, odmah stavljeni pod kontrolu, tako da nije došlo do širenja zaraze. Testiranja na Covid-19 se i dalje najviše rade zbog nastavka liječenja u UKC-u Sarajevo ili Tuzla, ili u slučaju pojave simptoma infekcije – povišene tjelesne temperature, kašlja, otežanog disanja ili gubitka čula okusa i mirisa. I dalje apelujemo na građane da se pridržavaju ličnih mjera epidemiološke zaštite: održavanja fizičke distance, izbjegavanja nepotrebnih kontakata, nošenja zaštitnih maski i češćeg pranja ruku. Dr. Sanja Savičić
Na početku školske godine Nakon pola godine učenici su se napokon vratili u klupe i 8. rujna počela je školska 2020/21. godina pod novim, epidemiološkim uvjetima. Umorni od online nastave, kako oni tako i njihovi roditelji i nastavnici, a i vrlo odmorni nakon ljetnih ferija, svi su se izgleda uželjeli redovite nastave, u koju se učenike počelo uvoditi postupno i najprije su u škole ukoračili učenici prvih razreda dok će ostali sa sedam plus sedam dana odgode. U Osnovnoj školi "Vareš" prvačiće su dočekale učiteljice Ivona Marijančević (četvero po hrvatskom nastavnom programu) i Amra Smailbegović (15 po bosanskom). Epidemiju i psihozu koja je oko nje stvorena uspjelo se poraziti, prema mišljenju mnogih, toplim i dirljivim prijemom đaka prvaka. Učiteljica Ivona potrudila se izraditi im i stvarčice za uspomenu, pa smo upravo njih izdvojili kao foto prilog ovom tekstu. A mogla je to biti i fotografija prvačića kako izlaze nakon nastave s velikim vizirima ili maskicama preko lica i s neshvatljivo pretrpanim školskim torbama, gotovo da izgledaju kao mali vojni specijalci ili astronauti. U školu nema ulaska trećim osobama, sva se komunikacija s roditeljima odvija telefonski ili online, no nama je dopušteno tek da se uvjerimo u posve ozbiljno shvaćene epidemiološke mjere po pitanju razmaka između klupa, u kojima se osim toga pojedinačno sjedi, kao i po pitanju dezinfekcije obuće i ruku, a po novom pravilu i školski su sati skraćeni na 30 minuta. Direktor Muris Parić ustupio je statističke podatke po kojima se trend opadanja broja školaraca blago nastavlja – lani
RUJAN 2020.
je bilo ukupno 255 đaka, ove godine 246. Po bosanskom programu nastavu pohađa njih 162, po hrvatskom 84. U sklopu su ovih brojeva i područne škole koje u Oćeviji i Ligatićima te na Pogari i Pržićima imaju po dva đaka, Vijaka ih ima četiri, a Dragovići deset; Vijaka i Dragovići jedine su dobile i po jednoga prvačića. Glazbenu pak školu usporedo pohađaju 53 učenika od prvog do šestog razreda. Vladine su institucije iz Kantona i Federacije osigu-rale komplete besplatnih udžbenika, ali samo za pojedine razrede i to po nerazumljivim kriterijima pa se tako dogodilo da su za učenike četvrtog razreda osigurane duple knjige. Posjetili smo i Mješovitu srednju školu "Nordbat 2" u Varešu koja primjenjuje iste, prethodno spomenute epidemiološke mjere i postupno uvođenje učenika u nastavni proces. No, nastava je za sve počela 8. rujna, samo su viši razredi prvi tjedan odnosno dva uključeni online. Ova škola iz godine u godinu napreduje s po dva učenika više: 2018. ih je bilo 150, lani 152, sada 154. Lani je u prvi razred upisala 37 učenika, ove godine 45, što bi se zacijelo moglo pripisati iskazanom interesu za smjer fizioterapeutskog tehničara za koji su se opredijelila 22 učenika, gimnazija je privukla 17 učenika, a u vozače je upisano njih šest. S obzirom na njezine kapacitete, kako je kazao direktor Mirnes Hrvat, ova škola nema problema s provođenjem naloženih epidemioloških mjera jer su razredi relativno malobrojni pa mjesta za propisani razmak ima i viška, a i pored toga nastava se izvodi na način da učenici ne mijenjaju kabinet nego su uvijek u istom, pa se profesori kod njih smjenjuju. Profesorskog kadra ne manjka, a ono čega primjerice manjka je regulacija prometa ispred zgrade jer je taj inače školski prostor uzurpiran kao parkiralište, pa i od strane djelatnika iz susjedne zgrade Općine. Zanimalo nas je jesu li s tvrtkom "Eastern Mining", koja je, usput rečeno, školi nedavno donirala zaštitnih maski i dezinfekcijskih sredstava, pokrenuta recimo razmišljanja o potrebi uvođenja smjerova i stvaranja kadrova za kojima će postojati potreba kad se otvori rudnik, a po riječima direktora bilo je i o tome načelnoga govora, uglavnom ova je godina propuštena. Ali saznajemo na koncu nešto drugo: da će ove godine biti ulaganja u izmjenu stolarije i utopljavanje fasade na starom krilu škole u iznosu od 142 tisuće KM. To je već usvojeno na Skupštini i Vladi ZDK-a, a u paketu tih ulaganja je i matična osnovna škola u Varešu gdje će biti uloženo 213 tisuća KM, u kompletnu rekonstrukciju dvorane za sport i tjelesni odgoj. Iz matične škole u Vareš Majdanu, kojoj smo se također obratili kao i dosad, ovoga je puta izostao odgovor pa samim tim i izvješće.
BROJ 309
3
NaŠ SUGOVORNIK
Saša Franjkić, dipl. ecc.
U misiji povezivanja i pomoći Varešu Priredio M. Marijanović
S
aša Franjkić pripada generaciji koju je rat istrgnuo iz djetinjstva, on je svoje provodio u Vareš Majdanu, ali se korijenje ipak uspjelo uhvatiti i dovoljno vezati za vareški kraj da i danas rado dolazi u nj. Nakon egzodusa, kao i toliki drugi, Saša je prošao kroz razne procese "presađivanja"; od Drinovaca kraj Gruda, preko Imotskog gdje završava srednju školu, do Splita gdje završava ekonomski fakultet i ostaje živjeti. No, već na fakultetu otkriva se poduzetnim i organizira vrlo uspješne studentske večeri, ostvaruje se potom kao ugostitelj i postaje vlasnikom dvaju kafića koji su u Splitu dobro etablirani, a danas ima tvrtku koja se bavi distribucijom smrznutoga povrća, voća i ribe. Pun dobrih i razvojnih ideja, odlučuje se i politički angažirati, što se zapravo izrodilo iz prijateljstva sa Željkom Kerumom i podrške njemu, uglavnom dobiva povjerenje građana za mandat u Gradskom vijeću Splita, a potom, potkraj 2017. biva imenovan na funkciju direktora Parkova i nasada, jednoga od gradskih komunalnih poduzeća, pri čemu zbog nespojivosti funkcija prepušta vijećnički mandat. U pripremi ovog priloga za Bobovac nalazimo da je Franjkić medijski dobro praćen na razini grada i županije i koristimo se njegovim izjavama za Dalmatinski portal te Slobodnu Dalmaciju prenoseći one dijelove koji pomažu sklopiti sliku o njegovu radu na čelnoj poziciji tvrtke za hortikulturu, u oblasti gdje se rezultati najlakše zamjećuju i to golim okom: jednostavno, ili je grad dotjeran i njegovan ili nije. Ono što ga odlikuje, i može se reći izdvaja od većine koja gleda samo na vlastiti probitak, Saša otvoreno iskazuje želju i nastojanja, ne samo u medijima nego i konkretno s relevantnim ljudima, da se oduži kako mjestu u kome se ostvario, tako i mjestu svoga podrijetla. "Imao sam 18 godina kada sam 1998. došao u Split, a nakon studija nije nas pet posto ostalo živjeti u gradu pod Marjanom jer nije bilo uvjeta. Split je prekrasan, ali teško se izboriti za život u njemu pogotovu ako dođete iz nekog drugog kraja, prije svega preskupo je stanovanje", otvoreno je progovorio Saša za Dalmatinski
4
portal, na što ga novinar podsjeća da je u tome ipak uspio i onda mu Saša otkriva dio svoga recepta: "Uvijek kažem da Bosnu i Hercegovinu volim, ali da mi je Dalmacija dala sve. Zbog toga Splitu želim nešto vratiti. A kako sam uspio? Ljudi vole iskrenost, vole srce, vole osmijeh... Velika je stvar da dođeš kao stranac u ovaj grad i opstaneš u ugostiteljstvu." Saša je također član udruge Glas poduzetnika, pokušava djelovati i kroz taj sektor da se poboljša status poduzetnika u ugostiteljstvu kao branši iz koje je ponikao, naglašavajući da su teorija izučena na fakultetu i praksa u realnom životu dvije sasvim drugačije stvari: "Završio sam smjer marketing, ali sam više naučio o marketingu kroz posao tako da bih sada mogao predavati, ali praksu." Njegovi su ciljevi omogućiti mladima da nakon studiranja ostanu živjeti u Splitu i želio bi se izboriti za smanjenje PDV-a u ugostiteljstvu, pri čemu podcrtava da ne govori napamet, već upravo iz prakse i iskustava koja je sam na tom putu prošao. A kao lokalnoga dužnosnika novinar spomenutog portala upitao je Sašu kako se Vlada postavila što se tiče gospodarstva za vrijeme pandemije corona virusa? "Za sada dobro, stvarno sam zadovoljan", ocijenio je Saša, a onda je iz njega opet progovorio poduzetnik: "Ali morat ćemo se zadužiti i osnažiti gospodarstvo, ne smijemo ostaviti da je turizam jedina grana. Meni je žao ljudi koji misle da mogu živjeti tako da iznajmljuju nonina dva apartmana i cijelu godinu ne rade ništa." Fokus splitskih medija ipak je najviše na segmentu kojim Saša upravlja. Upitan kakva je situacija u Parkovima i nasadima spremno istupa s parametrima koji dokazuju povećanu učinkovitost komunalne tvrtke otkako je upravljanje njemu povjereno: "Odlična! Želim svim mojim djelatnicima zahvaliti, pogotovo radnicima na terenu, koji su radili sve vrijeme i usprkos epidemiji nisu stali ni jedan dan! Bili su podijeljeni u timove, pazilo se na propisane mjere i prionuli su na posao. Najveći je problem bio što je travanj najvažniji dio naše sezone, kad je po rasporedu sadnja cvijeća i košnja, ali uspjeli smo sve obaviti i pokriti cijeli teren. Naše bogatstvo su ti radnici i 13 inženjera, dao sam struci da BROJ 309
radi svoj posao, a moje je samo da za njih osiguram sredstva." Spomenuti portal zanimao se i za podatak je li to "bogatstvo" podebljano od kada je on postao direktorom, zapravo aludiralo se na to je li zaposlio novih "radnika" odnosno nekih svojih ljudi dodao na proračun, kako se to već običava na našim prostorima čim netko zasjedne na neku funkciju. Ali Sašin je odgovor potukao takva očekivanja: "Imamo pet uposlenika manje nego u trenutku kada sam preuzeo funkciju, a održavamo 23 tisuće četvornih metara veću površinu. Uz to nam stižu poruke da Split nikada nije bio uređeniji. Nama sada nedostaje pravih radnika koje crpimo iz okolnih sela jer su jedino tamo ljudi naučili na teži fizički rad. I volio bih da naši radnici imaju veću plaću, no pandemija je privremeno poremetila planove za povećanjem istih, ali od toga ne kanim odustati", kazao je. Saša je otkrio i omjer uredskog osoblja (37) naspram onog koje svoju plaću zarađuje na zelenim površinama grada Splita (145), zaključno dodavši kako je u 2,5 godine njegova mandata na području grada Splita zasađeno više od 1.100 novih stabala. "Dolaskom na ovu funkciju obećao sam da ću do kraja mandata zasaditi dvije tisuće stabala. Posljedice koje je u općem funkcioniranju života izazvala pandemija korona virusa malo su i nama poremetile planove, ali nadam se da ćemo sve nadoknaditi i ostvariti zacrtani cilj", podcrtao je Franjkić u intervjuu koji je dao za Slobodnu Dalmaciju. Sašin boravak u Varešu – a neizostavni je to godišnji događaj za njega i za njegova oca Željka – koristimo za njegovo predstavljanje u Bobovcu. Puno je susreta i starih prijateljskih veza koje oni u Varešu imaju pa nije se lako istrgnuti i izolirati da RUJAN 2020.
se obavi radni dio, ali uspjeli smo i tako se maknuli na Prugu, koja za lijepih dana predstavlja i šetalište s pogledom na grad. No, prizor grada kojeg razno nekorisno raslinje drži pod opsadom posve razotkriva da bi i Varešu dobrodošao jedan Saša Franjkić, kao i netko od njegovih inženjera za hortikulturu. Proračunska sredstva i resursi u našem gradu daleko su od usporedbe s razvijenim mjestima, ali da bi se moglo i trebalo djelovati na uljepšavanju grada – zasigurno bi. Saša nije netko tko bi tu sada docirao, ali da je spreman podijeliti iskustva s upravljanjem parkovima i prakse koje bi bile primjenjive u Varešu, to je direktno kazao i općinskom načelniku Zdravku Maroševiću prilikom susreta s njim. No, to nije njihov prvi susret: prošle je godine u lipnju Saša bio inicijatorom pa i organizatorom susreta vareškog izaslanstva s poglavarstvom Grada Splita te samim gradonačelnikom Androm Krstulovićem Oparom (o tome smo prenijeli izvješće portala Split.hr u Bobovcu broj 295). Počeli smo stoga s pitanjem kakvoga je efekta imao taj susret i je li s vareške strane na neki način iskorištena načelno izražena podrška Grada Splita odnosno sav taj govor o otvaranju kanala za prekograničnu suradnju i povezivanje. Saša je na to kazao: "Da, dosta je načina na koje se može ostvariti ova suradnja. Posebno u dijelu prekogranične suradnje gdje su dostupna sredstva EU fondova. Na spomenutom susretu dogovorili smo da se u Općini sačini što više projekata s kojima bi se moglo aplicirati u četiri tematska područja: unaprjeđenje zdravstvenih i socijalnih usluga, zaštita okoliša, unaprjeđenje kulturne i prirodne baštine, unaprjeđenje poduzetničkog okruženja. Vjerujem da se RUJAN 2020.
na tome radi. Situacija s pandemijom uveliko nas je omela u realiziranju dogovorenog. Nadati se poboljšanju epidemiološke situacije i stvaranju uvjeta za ostvarenje previđenih opredjeljenja. Moram upozoriti da su izdvajanja iz ovogodišnjeg proračuna Grada usmjerena u spašavanje gospodarstva i radnih mjesta u ovim uvjetima pandemije, ali u tijeku su izrade projekcija daljnjeg razvoja za period 2021. – 2027. godina i u tome vidim mogućnost da se aktivnije uključi Općina Vareš sa svojim projektima. I dalje stoji ponuda da djelatnici Općine dođu u službe poglavarstva Grada Splita na edukaciju – kako sačiniti programe i projekte i kako aplicirati kod EU fondova posebno u dijelu prekogranične suradnje. A ja ću i dalje biti veza između Općine Vareš i Grada Splita. Uspjet ćemo u ovome, u to sam siguran." Drugo se naše pitanje odnosilo na vareške potencijale, na komparativne prednosti koje stoje neiskorištene, pogotovu sada kad je iseljavanje ispraznilo sela. Ali kao netko tko dolazi iz drugog podneblja, iz jednog drugog klimatskog ambijenta, Saša svakako uočava i cijeni vareško bogatstvo bez obzira na to što se ono još uvijek nedovoljno pretače u prosperitet, te je o tome rekao: "Listajući Monografiju Vareš i vareški kraj kroz stoljeća došao sam do fantastičnih spoznaja o povijesnom, kulturološkom, gospodarskom i svakom drugom bogatstvu naše općine i potencijala koje nudi ova naša kotlina, naša brda i naše planine. Znam da je Vareš bio rudarski, metalurški i gospodarstveni gigant. Nažalost, znam i to da je od toga vrlo malo u funkciji. Poslijeratna vremena od tog giganta napraviše sredinu koja proizvodne pogone i nekakve industrije može stavljati samo u svoje planove razvoja, čekajući da se netko od investitora odluči za ulaganje na ovim prostorima. Informacije o rudarskim koncesijama i dostignutoj razini istraživanja rudnog bogatstva ohrabruju. Općina i kanton/županija i dalje moraju stvarati povoljnije uvjete za ulaganja na našem području. Znam za neke OPG-ove (obiteljska poljoprivredna gospodarstva) na području vareške općine, neke sam i posjetio, i mislim da je to dobro opredjeljenje za mlade koji hoće raditi i koji ne razmišljaju o odlasku s ovih prostora. I za nove OPG-ove treba stvarati uvjete i iznalaziti načine kako pomoći poduzetnim obiteljima da kvalitetno apliciraju za dodjelu novčanih i drugih sredstava. Znam da novaca nema i da se teško upustiti u veće pothvate. Ipak, mislim da je plato Ponikve dobra lokacija za BROJ 309
industrijsku zonu. Uz pogone prerade drveta postoje drugi preduvjeti (struja, voda, telefon, putna infrastruktura) koji bi mogli privući eventualne investitore. U Hrvatskoj je veliki broj primjera gdje su industrijske zone doprinijele bržem razvoju općina i gradova. Da, za sve ovo trebaju kvalitetni ljudi koji će zacrtano realizirati. Vareš ih ima. Samo treba prići ozbiljno i planski uz pomoć Vijeća i općinskih službi." Za kraj smo ostavili ono sentimentalno: Sašina sjećanja na Vareš prije rata, njegovu opredijeljenost da usred ljetne sezone odvoji vrijeme za dolazak u Vareš, njegovu želju da na bilo kakav način bude koristan svome rodnom gradu ne samo kao gost nego kao netko tko taj osjećaj želi konkretizirati i dati Varešu nešto od sebe, kao što Vareš daje njemu nečega neopipljivog a dragog, mješavine uspomena i otkrivanja vareške duše kroz svaki novi prijatan susret, što potiče na nove povratke odnosno dolaske. Ovako se na to nadovezao: "Čudna je ta moć koja vuče rodnom kraju. Otišao sam s 13 godina i ono čega se sjećam je odrastanje u Vareš Majdanu i sedam razreda škole. Kasnije s roditeljima dolazim kod djeda i strica. Svaki dolazak značio je i susret s novim ljudima koje nisam poznavao i s djevojkama i dječacima iz moje generacije i iz starog susjedstva. Već sam govorio što mi je Split dao i što želim da mu vratim. Tako je to i s Varešom. Rođen sam tu. Osjećam potrebu, sada kada sam u mogućnosti, da skupa sa svojom obitelji našem gradu dam nešto što može na bilo koji način pridonijeti njegovom daljnjem razvoju. Organiziranje susreta predstavnikâ općine Vareš i Grada Splita bio je početak moje misije. Nećemo stati na tome. Konkretizacija dogovorenog je izvjesna. Kroz te aktivnosti doći će se i do drugih spoznaja kako jedni drugima možemo pomoći. A otac mi je glavni informator o svakodnevnim događanjima u Varešu. I sâm gotovo pa svakodnevno kontaktiram nekoga iz Vareša. Zato znam za uspjehe koje mladi Vareša postižu na mnogim poljima rada i djelovanja. Organizacijama mladih i udrugama koje rade za opće dobro treba pomoći. Naći ćemo načina. Uvijek kažem – treba htjeti, i znam da se mnogo toga može uspješno riješiti. Svaki moj sljedeći dolazak u voljeni grad bit će prilika da se nekome nekako pomogne. Da, trebam istaknuti i to da sam u razgovoru s predstavnicima vareških hodoljubaca načelno dogovorio njihov dolazak u Split da pohode planinarske staze Mosora i Kozjaka. Oni su na potezu."
5
UNIKATNA "UMJETNINA" (III)
Ekskurzija
(U stopu s diplomskim radom Aleksandre Bunčić: "Stara crkva sv. Mihovila u Varešu – umjetnička analiza spomenika")
Piše Ivana M. Slugić Oltari Crkva je opremljena s tri oltara: glavnim svetog Mihovila i dva pobočna, oba Gospi na čast. Iz ovog dijela diplomskog rada uzela sam uvodni dio da bih pokazala znanje, stručnost, temeljitost, strpljenje, preciznost – riječju, rudarenje koje je potrebno za rad ocijenjen čistom desetkom. (op. I. S.) Oltar svetog Mihovila nalazi se u istočnom dijelu crkve, u svetištu. Postavljen je na zidanu menzu (stol Gospodnji) odignutu dvije stepenice od poda crkve. Oltar izrađen od drveta, sačinjava ram postavljen na dva drvena stupića s umnoženim impostom. Stupići rama ukrašeni su ghirlandama i obojeni. Na stupićima su vidljivi natpisi koji svjedoče o podizanju oltara. Noseća greda oltara ukrašena je cvjetnom ornamentikom domaćeg porijekla i narom. Njegovo ikonografsko tumačenje je u jedinstvu crkve: "Šipak (mogranj). Kršćanski simbol Uskrsnuća po klasičnoj asocijaciji s Prozerpinom koja se svakog proljeća vraća da obnovi zemlju. Množina sjemena u tvrdoj mu kori načinila ga je simbolom jedinstva u mnoštvu pod jednom vlašću (Crkve ili svjetovnog vladara), kao i znamenom Čistoće. Kao znak Uskrsnuća drži ga Mali Isus, a javlja se i u alegorijskoj mrtvoj prirodi." S obzirom da je titular crkve sveti Mihovil vrijedno je osvrnuti se na karakteristike njegove ikonografije i središnje skulpture svetog Mihovila na glavnom oltaru. U izvještaju Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika za ovu je skulpturu naznačeno: "U središtu rama, ispod križa, postavljena je skulptura svetog Mihovila. Skulptura je izrađena od drveta i obojena. To je kasnobarokni rad nastao u 18. stoljeću u Veneciji. Njegova visina iznosi 91 cm. Sveti Mihovil u desnoj ruci drži plameni mač, a u lijevoj vagu." Na 17. stranici rada autorica nas upoznaje s Mihovilom. "Mihovil, sveti, arkanđeo (izvornije Mihael, lat. Michael i hebr. mȋ kā'ēl 'tko je kao Bog'?). Poštuju ga kao sveca i istočna i zapadna crkva. Arkanđeo 'vojskovođa vojske nebeske', vođa i pobjednik u borbi OGLAS Prodaje se građevinsko zemljište u ulici Stojkovići, površ. 167 m², vlasništvo 1/1. Informacije na broj: +387 (0)62 552 374.
6
Sv. Mihovil (dio glavnog oltara), bojeno drvo s pozlatom protiv pobunjenih anđela. Prema liturgijskim tekstovima voditelj blaženih duša u raj, po starim ikonografskim predodžbama vagatelj duša na Posljednjem sudu. Ikonografija: na Zapadu se od 9. stoljeća pojavljuje kao krilati anđeo, odjeven u tuniku, s plamenim mačem ili s kopljem u ruci. Od visokog srednjeg vijeka prikazuje se u suvremenoj vojničkoj opremi: oklopu, kacigi sa štitom i kopljem. Pobjeda nad Sotonom postaje i Mihovilovim atributom, pa se počevši od 12. stoljeća i kasnije (vrlo često u baroku) obično prikazuje njegov oklopljen lik kako nogama gazi zmaja ili đavla probada kopljem. Srednjovjekovna ikonografija dala je svetom Mihovilu ulogu nadziratelja ili izvršitelja 'vaganja duša' na prikazima Posljednjeg suda. Stoga i vaga postaje njegovim atributom, pa se od 14. stoljeća pojavljuje ikonografski tip svetog Mihovila koji jednom rukom drži koplje i njime probada đavla što pregažen leži pod njegovim nogama, a drugom drži vagu. (...) Učestale crkve svetog Mihovila na grobljima u vezi su s njegovom funkcijom vagatelja duša na Posljednjem sudu i s funkcijom voditelja duša u raj." Likovni prikazi svetog Mihovila – slikarski, kiparski, grafički – poznaju nekoliko ikonografskih tumačenja. Veliki uzor BROJ 309
talijanskim i drugim europskim umjetnicima koji slijede poetiku klasične renesanse i njen veliki uzor je Rafaelovo djelo Sv. Mihovil pobjeđuje Sotonu. Na tom kasnom djelu umjetnik je Sotonu prikazao antropomorfno u duhu renesansnoga humanizma i antropocentričnosti (gledište prema kojem je čovjek ishodište, centar i svrha stvarnosti), koje i nadnaravne pojave prikazuje tako da se u njima jasno razabire ljudski lik. Ta renesansna tradicija prisutna je i u baroknom razdoblju. Tako npr., kod Luce Giordana u 17. stoljeću na djelu Pad pobunjenih anđela nalazimo antropomorfni lik pobijeđenoga Sotone. Nasuprot tome, u srednjoevropskoj ikonografskoj tradiciji jači su uzor njemački majstori. Oni više istražuju sam odnos svetog Mihovila i Sotone. Npr., na bakrorezu Martina Schongauera sveti Mihovil probada životinju iz srednjovjekovnog bastijarija, aždaju. Ta tradicija ponajviše gotičke ekspresivnosti prisutna je i u svim kasnijim razdobljima, do kasnog baroka među srednjoevropskim, njemačkim i nizozemskim umjetnicima, dakle u cijelom području preko Alpa. Nije jedina prisutna, ali se očituje na djelima neznanih kipara kao što je npr., kip svetog Mihovila u austrijskom gradiću Mödlingu ili na reprezentativnoj skulpturi svetog Mihovila koju je kasnobarokni nizozemski umjetnik Willem Rottermondt izlio za palaču sveučilišta u Bonnu. Nasuprot, dakle, srednjoevropskoj tradiciji koju čitamo u ikonografiji kipa, na antependiju koji je pripadao crkvi svetog Mihovila, a sada se nalazi u zbirci Franjevačkog samostana svetog Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci vidimo posve drugu interpretaciju. Za njega Jelena Ivoš u katalogu Franjevci na raskršću kultura i civilizacija piše: "U toj se skupini (djela iz 16. stoljeća, op. aut.) posebice izdvaja izuzetni antependij s kraja 16. stoljeća, načinjen od tamnocrvenog baršuna s prekrasnim apliciranim ukrasnim motivima, raskošno komponiranim s mnoštvom razigranih vitica i akantusova lišća u skladnom simetričnom rasteru (položaju) toliko karakterističnom za stilski izraz kasne renesanse. Antependij je najvjerojatnije zamišljen i izrađen u Italiji, a čuva se u sakristiji samostana u Kraljevoj Sutjesci." Uz dvije ispravke – jednu u dataciji jer se radi o djelu s kraja 17. stoljeća, što se zaključuje po zrelobarokno protumačenim ornamentima-medaljonima koji uokviruju prizor i motivima mrtve prirode čija se RUJAN 2020.
Antependij oltara sv. Mihovila, XVII. stoljeće, ulje na koži, pozlaćeno moda (cvjetnih i voćnih vijenaca oko svetačkih prizora) tek u 17. stoljeću širi iz Nizozemske u Italiju, prvenstveno preko Venecije, a drugu u smještaju, jer je djelo danas dio stalnog izložbenog postava – možemo uočiti kako je sveti Mihovil na antependiju protumačen srodno Rafaelovom uzoru. On probada antropomorfnog Sotonu baletnim pokretom tijela. Što se tiče tehnike, slikanja na koži, ona navodi ponovno na razmišljanje o Veneciji kao mjestu porijekla antependija: "Ta je tehnika osobito razvijena u Veneciji od 15. do 17. stoljeća, a proizvodnja ne zadovoljava samo domaće tržište, nego venecijanski majstori te visoko cijenjene proizvode izvoze u Španjolsku i na Istok. Slikar koji pozlaćuje, ornamentira (puncira) prepariranu kožu i oslikava ju poznat je pod nazivom cuoridoro, a početkom 17. stoljeća to je zanimanje navedeno među osam slikarskih zanimanja koje okuplja venecijanski slikarski ceh, tada star već preko tri stoljeća, i vjerojatno najstariji u Italiji."
U zaključku ove analize još jednom želim istaći da se na oltaru svetog Mihovila u Varešu susreću dvije tradicije: srednjoevropska u rješenju kipa i talijanska (venecijanska) u rješenju svečeva lika na antependiju, pa se u tom dijelu može uočiti složenost umjetničkih utjecaja koje je bosanskohercegovačka baština primala. Nešto skromnijih dimenzija su druga dva oltara. Lijevo od glavnog oltara u sjevernom dijelu crkve smješten je Gospin oltar također sa zidanom menzom. Od poda crkve odignut je jednom drvenom stepenicom. Oltar se sastoji od tri drvene skulpture s pozlatom i četiri duborezna svijećnjaka u čije je središte postavljena skulptura Gospe na oblaku. Nju flankiraju (zakriljuju) ljupke skulpture anđela kao nosača svijećnjaka. Skulpture na Gospinom oltaru barokni su rad, a prema fra Ignjaciju Gavranu nabavljene su u Veneciji u 18. stoljeću. Treći oltar, posvećen također Gospi, postavljen je uza zid istočnog dijela crkve, a izrađen je od drveta. Sastoji se od tri
odjeljka s vratašcima koja sačinjavaju oltarnu cjelinu. Središnji odjeljak završava dvoglavom pticom koja nosi križ, a druga dva odjeljka zaključena su volutnim (spiralnim) završecima. Prema analizi dekoracije koja je skromna kako u pogledu rješenja, tako i u pogledu boja možemo zaključiti da ga je oslikao domaći majstor. Ovakvo tumačenje potvrđuje podatak na panou u unutrašnjosti crkve: "Oslikao ga je lokalni priučeni majstor, vjerojatno isti koji je 1822. (godine, op. aut.) oslikao strop crkve."
Fusnota 59 u diplomskom radu objašnjava pojam antependij. Antependij (lat. antependium < ante "pred" + pendēre "visjeti") je ukrasni komad, redovito pomičan, koji pokriva prednju stranu menze oltara. To je duguljasta četverokutna ploča, često bogato obrađena slikarijama ili reljefima, katkad od plemenitih kovina. Od vremena kasne gotike antependij je često od svile ili brokata, bogato izvezen zlatovezom ili vezenim slikama, a katkad slijedi boju crkvene godine (Anđelko Badurina).
ART COLONY BOROVICA 2020.
U drugačijem formatu
RUJAN 2020.
D
ana 9. rujna 2020. održana je u Varešu selektivna izložba umjetničkih radova objedinjenih pod nazivom "Bobovac očima suvremenih umjetnika". Postav se sastojao od djela s prethodnih pet kolonija održanih u Borovici. Organizatori su (udruga "Naš dom Borovica" i Centar za kulturu i edukaciju Vareš) izložbu postavili na otvorenom, uz pješačku stazu pokraj stare crkve, iskoristivši na praktičan način ogradu crkvenog dvorišta, a koja se dobro uklopila u tematiku izložbe. Time su ujedno predstavljene i proglašene otvorenim aktivnosti koje su, s ciljem očuvanja kontinuiteta, označene kao Art colony Borovica 2020. BROJ 309
A drugačiji format ovogodišnje kolonije zamišljen je s "Canvas trip" projektom, u sklopu kojeg će platno odnosno triptih putovati poštom od slikara do slikara, samo unutar BiH, s planom da se ono što svatko od njih kistom nadoda na koncu predstavi kao cjelina na samom gradu Bobovcu prigodom obilježavanja spomendana smrti kraljice Katarine. Druga je aktivnost izrada grafičke mape, kazao je voditelj kolonije Stjepan Šimić Pepi prigodno se obrativši na otvorenju izložbe i napomenuvši da su sveopće epidemiološke restrikcije razlogom što se ovogodišnju likovnu koloniju moralo reducirati na ove akcije. M. M.
7
OBILJEŽEN KAO FORMALNOST
Dan općine u znaku pandemije
B
udući da je Dan općine Vareš (16. kolovoza) ove godine datumski padao na nedjelju svečana sjednica Općinskog vijeća održana je dva dana ranije, uza sve mjere epidemiološke zaštite i uz nazočnost minimalnog broja sudionika. Tako nisu došli ni neki koji su trebali primiti zahvalnice, niti se itko zadržao u dvorani (uz pripremljene napitke) po okončanju sjednice. Okupljenim vijećnicima i uzvanicima uz prigodnu čestitku kratko se obratio općinski načelnik Zdravko Marošević i potom se pristupilo dodjeli zahvalnica i priznanja. A zahvalnice su, za kontinuiranu podršku Općini Vareš i angažman u pružanju zdravstvene zaštite građanima općine Vareš tijekom pandemije koronaviru-
sa, dobili Dom zdravlja Vareš, Crveni križ općine Vareš, Policijska stanica Vareš te poduzeća "Alma Ras" i "Eastern Mining", kao i Hrvatski radio "Bobovac" Vareš za kontinuiranu podršku Općini Vareš i blagovremeno izvještavanje i informiranje građana općine Vareš tijekom pandemije. Pojedinačna priznanja dobili su Miloš Bošnjaković (za izuzetnu suradnju s Općinom Vareš te promociju i afirmaciju Vareša), Ana Jurkić (za pruženu podršku Općini Vareš i nesebično zalaganje u pružanju zdravstvene zaštite građanima općine Vareš tijekom pandemije), Ramiz Kadrić (za humanitarni rad i pomoć građanima općine Vareš tijekom pandemije) i Armin Kožar (za nesebično zalaganje u pružanju zdravstvene zaštite građanima
POTVR\ENO PROŠIRENJE KONCESIJE
Slijedi uplata naknade Vodeći poslovni portal u BiH Biznis.info objavio je 4. rujna 2020. vijest da je proširenje koncesijskih polja, dodijeljenih kompaniji Adriatic Metals na području općine Vareš, administrativno završeno i da slijedi uplata naknade. Uz tekst koji prenosimo u cijelosti, našeg pojašnjenja radi, dodajemo napomenu da je Adriatic Metals krovna kompanija koja stoji iza Eastern Mininga kao izvođača radova na već postojećem koncesijskom području.
B
ritanska kompanija Adriatic Metals PLC pronašla je kod Vareša do sada najveće dokaze o velikim količinama metala skrivenih ispod površine tla. Premijer Zeničko-dobojskog kantona Mirza Ganić odobrio je zahtjev kompanije Adriatic Metals PLC za proširenje zemljišta u odnosu na postojeće koncesiono područje. Odobrenje je uslijedilo nakon što je zaključen tridesetodnevni period javne obavijesti. Prema uslovima originalnog Ugovora o koncesijama Kompanija ima tri područja koja uključuju Veovaču I i Veovaču II i Rupice-Juraševac-Brestić. – Odobrenje koncesije je rezultat rada našeg tima u Bosni i Hercegovini u saradnji sa lokalnim vlastima. Ovaj proces trajao je mjesecima, a njegov ishod ukazuje na to da su općina Vareš i Zeničko-dobojski kanton spremni na saradnju s kompa-
nijom Adriatic Metals PLC – izjavio je Paul Cronin, generalni direktor. Drugim amandmanom Ugovora o koncesijama se proširilo ta područja u polja koja su susjedna prvobitnim područjima. Treći amandman, koji pokriva područja Borovica-Semizova Ponikva ("Semizova Ponikva"); Orti-Selište-Mekuše-Barice-Smajlova Šuma-Mačak ("Vareš Istok"); i Droškovac-Brezik ("Brezik"), predstavlja značajan iskorak za kompaniju Adriatic Metals PLC i Vladu Zeničko-dobojskog kantona. Područje koje je obuhvaćeno novim ugovorom iznosi 3,212 ha ili 32.12 km². Ukupno područje koje je sada obuhvaćeno koncesijama kompanije Adriatic Metals PLC iznosi 4.078 ha (40.78km²). Koncesijska taksa u iznosu od 481.000 BAM (246.335 €) će biti uplaće-
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
općine Vareš tijekom pandemije). Najveće priznanje, plaketa s grbom općine Vareš uz pripadajuću novčanu nagradu, dodijeljeno je Sahudini Beganović, predsjednici BZK "Preporod" u Varešu, za promociju i afirmaciju općine Vareš kulturnim, humanitarnim i drugim angažmanom te razvoj i promicanje demokratskih načela i ljudskih prava i sloboda. M. M. na Zeničko-dobojskom kantonu i očekuje se da će 70 posto takse direktno koristiti Općini Vareš. – Širenje našeg zemljišta će zasigurno dovesti do porasta investicija u Bosni i Hercegovini. Naš fokus u budućnosti će biti rad na daljem prepoznavanju ispravnih strukturalnih, litoloških i geo-hemijskih uslova koji su rezultirali visoko-kvalitetnim nalazištima srebra u Rupicama, kao i na istraživanju potencijalnih novih nalazišta iste mineralizacije u novom koncesionom području – dodao je Cronin. Planirano je da širenje zemljišta da pristup modernom istraživanju i bušenju širom područja koje ima značajne izglede osnovnih metala, gdje je istraživanje dalo pozitivne rezultate geofizičkom indukovanom polarizacijom, istraživanjima kopanjem jaraka i uzimanjem uzoraka. Značajno prošireno koncesijsko područje uključuje prostor između Veovače i Rupica (Semizova Ponikva i Brezik), kao i prostor istočno od postojeće koncesije Veovača (Vareš Istok). Ovo područje je, dakle, područje visokog prioriteta za dalje istraživanje i bušenje, te će Kompanija sada poduzeti sve neophodne korake za dobivanje Dozvole za istraživanje, nakon dolazeće kampanje zračnog geofizičkog snimanja koja će dopuniti postojeće historijske podatke i geohemijska istraživanja koja je Kompanija nedavno provela.
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
8
Dodjela plakete predsjednici "Preporoda"
BROJ 309
RUJAN 2020.
NA JAVNOJ RASPRAVI U BOROVICI
U
Mjesnoj zajednici Borovica 31. kolovoza 2020. godine održana je javna rasprava za ocjenu "Studije o procjeni utjecaja na okoliš, za podzemnu eksploataciju kompleksne rude olova, cinka, barita i pratećih mineralnih komponenti u ležištu Rupice, općina Vareš". Javnoj raspravi (zbog poštivanja epidemioloških mjera održanoj na otvorenom, na platou ispred doma kulture u Gornjoj Borovici) odazvalo se gotovo cjelokupno stanovništvo Gornje i Donje Borovice, kao i dio ove zajednice koji danas živi u Varešu. Studiju su izradili i prezentirali članovi konzultantske grupe s Rudarskog instituta u Tuzli uz nazočnost predstavnika Federalnog ministarstva okoliša i turizma, meritornog za izdavanje okolišne dozvole, kao i predstavnike investitora iz tvrtke Eastern Mining. Za tvrtku je ovo bio ključni događaj u ishođenju još jedne važne dozvole na putu do otvaranja rudnika olova, cinka, barita i pratećih mineralnih komponenti na lokalitetu Rupice, a ujedno su prvi put izašli u javnost detalji vezani za eksploataciju, s kojima dakle pokretanje rudnika poprima sve konkretnije okvire. Stručnjaci s Instituta potanko su objasnili sistem eksploatacije te naglasili da će po svim aspektima, i rudarenja i zaštite okoliša, biti primijenjene najsuvremenije tehnologije. U početku je podcrtano da površinska eksploatacija ne bi bila ni ekonomski ni ekološki prihvatljiva, a već i sam naslov Studije precizira da će se raditi podzemno. Radit će se metodom tzv. blokovskog otkopavanja sa zasipavanjem, što uključuje kombiniranje bušenja i miniranja. Sve vrijeme će se provoditi monitoring utjecaja eksploatacije na kvalitetu zraka i na kvalitetu voda, kao i mjerenja količine buke, seizmičkog djelovanja i slijeganja terena, pa se trenutno radi na utvrđivanju tzv. nultog stanja kako bi se moglo uspoređivati parametre kad otpočnu radovi. Što se tiče odvoza rude do postrojenja za preradu na Tisovcima stručnjaci Rudarskog instituta predložili su investitoru drumski transport kao isplativiju varijantu, a alternativa bi bila žičara. Zračna udaljenost s Rupica do Tisovaca iznosi 12 kilometara, a cestovna 28, s tim da bi za cestovnu varijantu umnogome trebalo probiti nove trase (prema izloženom prijedlogu ne bi se išlo preko Pogari nego preko, ili pokraj, Osretka i Pološca). No, konačnu odluku o tome investitor će tek donijeti. Sljedeći značajan podatak: u jami "Rupice" tijekom eksploatacije iskopat će se do 8,8 milijuna tona stijene (rude), a RUJAN 2020.
S jedne od bušotina na Rupicama (foto: "Eastern Mining")
Prezentirana Studija utjecaja na okoliš M. Marijanović iskopana stijena prema procjenama sastojat će se od oko 7,2 milijuna tona rude i 1,6 milijuna tona jalovine. Također je izneseno da će vijek trajanja eksploatacijskog polja na Rupicama biti 8 do 9 godina. Postrojenja za preradu rude obrađivat će materijal brzinom od 100 tona po satu, što bi omogućilo godišnju propusnost od 800 tisuća tona prerađene rude (mada se više puta dosad u procjenama investitora ostavljalo prostora za povećanje obima proizvodnje do 1,5 milijun tona godišnje). Ovdje treba pripomenuti da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma 30. rujna 2019. godine od tvrtke Eastern Mining zaprimilo "Projekt obnove pogona eksploatacije i prerade rude olova, cinka i barita na lokaciji Veovača I, Tisovci I i Veovača II", na temelju čega je Eastren Miningu 20. svibnja 2020. izdana okolišna dozvola za navedene lokacije, a koja je, nakon isteka žalbenog roka, sada već i pravomoćna. Stanovništvu na području Tisovaca gdje je predviđeno postrojenje za preradu, pa tako i susjednih Pržića, značajno bi moglo biti još nešto što je uzgred spomenuto – da će se jalovina transportirati natrag u niskope na Rupicama. Nakon prezentacije otvorena je diskusija sa stanovništvom MZ Borovica, na koje će eksploatacija imati izravan odnosno najveći utjecaj. Mještani Borovice prethodno su održali zbor Mjesne zajednice u cilju zaštite svojih prava, za koja smatraju da ih se treba uzeti u obzir u sklopu izrade Studije. Svoje su zahtjeve iznijeli u osam točaka, a one se najviše tiču zaštite okoBROJ 309
liša uz primjenu standarda EU i Zakona FBiH koji tretira ovu oblast, pitanja privatnog vlasništva, zaštite postojećih voda i vegetacije, zaštite postojećih i lokalnih puteva, kao i nesmetanog udjela u budućim javnim raspravama. Posebno se želi zaštititi mogućnost gradnje ili obnove privatnih objekata unutar koncesijskog polja. Stručna suradnica Eastern Mininga za okoliš i socijalno upravljanje Vildana Mahmutović kazala je nakon javne rasprave da bi svakako bilo, odnosno da će biti ispoštovano sve ono što je u zahtjevima stanovništva navedeno. Sudionicima javne rasprave obratio se i zahvalio na odzivu izvršni direktor tvrtke Eastern Mining Adnan Teletović kazavši: "Cilj cjelokupne prezentacije bio da je naši konsultanti sa Rudarskog instituta d.d. Tuzla iz prve ruke prenesu informaciju i približe lokalnom stanovništvu šta mi zapravo radimo. Mi kao poslodavci radujemo se još boljoj suradnji sa lokalnom zajednicom, pa smo upravo iz tog razloga u procesu osnivanja Fondacije 'Adriatic Metals' koja će, kada započne proizvodnja, dio stvorenog profita odvajati za ulaganje u edukaciju, infrastrukturu i druge aspekte društvenog života lokalne zajednice." Naglašeno je također da će prioritet pri zapošljavanju na samom projektu u budućnosti imati domaće stanovništvo, te da će se sredstva ulagati u osposobljavanje mlade radne snage za ovakvu vrstu djelatnosti. Do otvaranja rudnika, predviđenog u drugoj polovici 2022. godine, nastavit će se s detaljnim geološkim i geofizičkim istraživanjima – tako glasi posljednja najava investitora.
9
JEDNA PUTOPISNA
"Lijepo je doć' u svoju čaršiju, lijepo je imat svoju avliju… …s ljudima znati kavu popiti i bol i radost podijeliti, ne možeš sam umrijeti." Željko Franjkić
G
odina i kusur dana prođe kako ne vidjeh brata, drage ljude, svoj grad. Splet raznih okolnosti nađe se na putu mojih želja i planova vezanih za Vareš. Nisam "zimski vozač" pa se ne usuđujem u snježnim mjesecima putovati na daljim relacijama. Ali proljetos, kada ode snijeg, dođe taj vražji virus koji nas zatvori u kuće na duže vremensko razdoblje. Kasnije nastupiše "igre" s granicama – te otvorena za ove, te otvorena za sve, pa otvorena za neke; s one strane ćeš u samoizolaciju, s ove ćeš u karantenu. Pojma nemaš ni gdje poć', ni gdje ćeš doć'. Tijekom tih korona dana, kada su nas bombardirali nizom zastrašujućih podataka o zaraženosti, o smrtnosti, o posljedicama pandemije, užasavala me pomisao da, ako se zarazim, možda više nikada neću vidjeti brata, prijatelje, moj Vareš. Kada bih na to pomislio, sav bih bio u znoju s grčevima oko srca i u stomaku. Bio sam ja u Varešu svaki dan virtualno, putem fejsa, ali nije to to. Dobro je da se te slutnje nisu obistinile. I dođe dan, sin mi reče – na godišnjem sam, idemo u Vareš! Tko sretniji od mene... Krećemo iz Splita pa ćemo preko Kupresa, Travnika i Visokog do Vareša. Dan lijep, sunčan. Ma, meni bi bio lijep i da kiša pada. Svakim prijeđenim kilometrom bliže sam tabli pokraj puta na kojoj piše "Vareš". Lijepa je Bosna u svakom njenom dijelu. Diviš se kupreškoj visoravni, ljepoti Travnika. Zelenilo na sve strane. Bistri potoci i rijeke nešto živahnije od kiša koje su padale prethodnih dana. No, da skratim – prava ljepota počinje od Vrankamena, točnije od Milkinog vrela. Uvijek su mi govorili da je granica između Breze i Vareša na putu R-444 ispod pružnog nadvožnjaka nad "zarobljenim" Milkinim vrelom, a ono tablu na kojoj piše "Vareš" pomaklo stotinjak metara unutar vareškog teritorija. Nema veze, nećemo kvariti dobrosusjedske odnose. I naša Stavnja se malo uzjogunila – bilo je kiše. Ali je i dalje lijepa, mila. Zelenilo nad putem i nad Stavnjom se ispreplelo pa k'o da je branik neželjenim pojavama kao što su uostalom i virusi. Svježina zraka, obogaćena kisikom, godi, otvara nozdrve i širi pluća. Pošto ne vo-
10
Ipak u svo zim, uživam u svakom metru Stavnje i krajolika. Jest da je put krivudav, ponegdje i uzak, ali sve mu opraštaš (ne i onima koji vode brigu o regionalnim putevima) jer vodi k Pajtovu Hanu, Prnjavoru, Majdanu, Rajčevcu, Varešu. Prva stanica Majdan i susret s bratom nakon dugo vremena. Skupa nastavljamo prema Varešu, točnije do pijace i kafića "Tinta". Znam da ćemo tu naći ljude kojima ćemo se obradovati, a i koje ćeš naš dolazak razveseliti. Posebno moga kuma Džanija. Ovdje (gore uokvireni) stihovi Al Dinove "Čaršije" dolaze do punog izražaja. Tu se žive. Da, epidemioloških mjera smo se morali pridržavati, ali topli, iskreni zagrljaj je jači od svih korona ovoga svijeta. Dalje nas put vodi do "Mlina". Vodopad nad "Mlinom" huči, lupa, imaš osjećaj da melje kamenje pod sobom. Lijep prizor. Sjedamo za stol smješten na podestu nad Stavnjom. Gosta je popriličan broj. Netko je došao na kavu, većina na ručak. U
BROJ 309
svakom slučaju svi uživaju u prekrasnom ambijentu i svježini koju Stavnja donosi iz Zvijezde. Približavanjem mraka postade hladnije, sjediti nad Stavnjom nije bilo preporučljivo. Idemo u "Stare dane", u ambijent koji nas oduševljava na svaki način. Objekt je bio zatvoren neko vrijeme, tek je otvoren ponovno pa i nema baš puno gostiju. Ali čovjek uživa u svakom dijelu sugestivno osmišljenog interijera koji doista podsjeća na stare dane i stara vremena. Približavaju se 23 sata, ugostiteljski objekti se moraju zatvarati i najbolje je, nakon početnog punjenja baterija, poći na odmor. Vareš je otišao na počinak. I drugi dani bijahu slični prvome. Mijenjale su se samo lokacije na kojima smo se susretali s dragim ljudima i dragim prijateljima. Razgovori karakteristični za ovo predizborno vrijeme i vrijeme pandemije koja koči daljnji ekonomski razvoj i napredak. Izbori u studenome su lokalni i onda je tu svatko na svome.
RUJAN 2020.
om Varešu – Mislim da će pobijediti... – Ma ne, onaj ima više šanse... – Ljudi znaju, ljudi odlučuju... U svakom slučaju dolazi zanimljivo predizborno vrijeme i još zanimljiviji izbori na kojima će naš grad dobiti zakonodavnu i izvršnu vlast za naredne četiri godine. Teška ekonomska situacija je neizbježna tema. Restriktivne mjere u povodu epidemije korona virusa rezultirale su teškim posljedicama za gospodarstvo i proračun općine. Teško se vratiti u nekakvu normalu. Rudarska koncesija daje nadu i vjeru u bolja vremena. Razočarava nekorektan odnos Kantona i Federacije prema našoj općini i sve više sazrijeva opredjeljenje da se stvari moraju uzeti u vlastite ruke kako bi se dugogodišnje nepravde ublažile i u krajnjem eliminirale. Da nije maski na pojedinim licima ni po čemu se ne bi imalo dojam da je virus oko nas. I tu su mišljenja podijeljena – jedni su ozbiljni i odgovorni, drugi su manje odgovorni, do onih koji su neodgo-
vorni i koji su, ipak, potencijalna prijetnja daljnjem širenju virusne pošasti. Svi se nadaju samo da će ovo što prije proći i da ćemo se vratiti onom starom normalnom. Jedan dan dosta vremena provedosmo na ribnjaku "Sirena", za mene posebno emotivnom mjestu (zbog obilježavanja obljetnicâ mature) u srcu Zvijezde. E tu svježinu i jačinu zraka teško je naći na drugom mjestu. Kisik, ozon, smola, šumsko cvijeće, lagani povjetarac karakterističan za Zvijezdu zasigurno predstavljaju i štit od djelovanja virusa. Želimo svi vjerovati da se virus teže "snalazi" na nadmorskoj visini kakva je u Varešu i njegovoj okolici. Zato svi teže "bježanju" u ta područja što potvrđuju podaci o natprosječnom broju gostiju na "Sireni" i na "Wigwamu", parkirališta su prepuna, ostavlja se vozila i uz cestu. Brojni gosti iz Breze, Visokog, Kaknja, Zenice i Sarajeva popunili su ova odredišta, a slične vijesti dolaze i s "Mrestilišta", još jednog vareškog ribnjaka okruženog crnogoricom. Gosti ne samo da koriste
Foto: M. Marijanović RUJAN 2020.
BROJ 309
lijepe dane nego ih, kako saznajem, ni kiša ne smeta da se izvedu s prijateljima i obiteljima na svježi planinski zrak i konzumiraju vareške domaće specijalitete koji su već stekli prepoznatljivost. Godi to saznanje da se u Varešu može kvalitetno objedovati u mnogim ugostiteljskim objektima, kako izvan grada tako i u samom gradu. Vareš zaista postaje destinacija. Osvanu i subota, meni najdraži dan u Varešu. Svi putevi vode na pijacu, na "varešku špicu" – kako sam je nazvao uspoređujući je s čuvenom zagrebačkom. I, da, ova 22. kolovoza bî posebna. To mi potvrdiše domicilni koji prate varešku svakodnevicu. Toliko ljudi na jednome mjestu nije bilo od najboljih subota ranijih godina (kada nije bilo virusa) kada je veliki broj Varešana koji žive u drugim zemljama dolazio u svoj rodni grad. Ponuda na tržnici dobra, mušterija mnogo. Teško je proći između štandova i stolova. Proizvodi kvalitetni i, što je najvažnije, najviše ih je domaćih. Produkt rada naših vrijednih ljudi s okolnih sela. Kupuje se, zastaje se da bi se pozdravilo s poznanikom, razmijenilo koju riječ. Gotovo svaki razgovor vodi k dogovoru – 'ajde dođi kod ... da popijemo piće. E tu, u jednoj od ljetnih bašti kafićâ na pijaci, a i unutra je kod svih začuđujuće puno, odvijaju se najljepši trenuci. Moja destinacija je kod "Tinte". Hodoljupci (svima znana grupa entuzijasta koja vikendima pješke obilazi ruralna mjesta i najzabačenije zakutke naše, ali i susjednih općina) su tu, drugi meni dragi gosti i znanci su tu pa je premalo vremena da se sa svakim progovori koliko bi se željelo. Još kada Tinta donese vruću ražljevu zastaju svi ozbiljni razgovori. Nađe se tu i sira sa Zarudja, i svježeg i suhog, daska za rezanje obvezatni je dio inventara. Svi se preduvjeti stekoše da druženje postane cjelodnevno. Nažalost, moralo se na put. Odnosno neki od nas su morali, većina će ostati. Srdačno nas ispraćaju. Ali bit će još subota, bit će još ovakvih susreta. Postignuti su i neki konkretni dogovori prije nego pođosmo. Neki zaslužuju da ih se istakne. Pokrenuli smo inicijativu da se, i preko fejsa i na druge načine, organiziramo i omogućimo našim majstorima od pera da objave svoje knjige poezije, priča ili eventualno romana. Hodoljupci, načelno a vjerujem i zaozbiljno, prihvatiše poziv da budu gosti u Splitu i da prođu planinarskim stazama Mosora i Kozjaka. U nadi da će se to i realizirati (uz ostavljenu rezervu zbog komplikacija s planiranjem putovanja u ovo vrijeme pandemije) s tog puta izvijestit će naš urednik.
11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 3. IX. iznenada je preminula naša draga
suprugu, ocu, djedu i svekru
BOŽANA IMAMOVIĆ rođ. Marjanović
JAKOVU DUŽNOVIĆU
(1948. – 2020.) Uvijek si s nama, u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Hvala rodbini, prijateljima i svim poznanicima koji su bili uz nas u najtežim trenucima i uputili nam riječi utjehe i sućuti. Sin Damir, kćerka Alisa, snaha Ana, zet Stefan, te unučad Mateus, Leni i Elfrida; sestre Antonija i Miroslava, te ostala rodbina
(19.VI.1938. – 12.VIII.2020.) Tuga i bol što smo te izgubili nikad neće prestati, a sjećanje na tebe i tvoju ljubav što si nam pružao kroz život ostat će zauvijek. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine. Supruga i djeca
POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
mojoj mami
(8.IX.2012. – 8.IX.2020.) Dana 8. rujna navršilo se osam godina od smrti našeg voljenog
JANJI TOKMAČIĆ
ZDRAVKA MIJATOVIĆA
(1.X.1947. – 19.VIII.2020.)
Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe, tvoj dragi lik, tvoju beskrajnu dobrotu, plemenitost i ljubav koju si nam pružio nikada nećemo zaboraviti. Čuvali te anđeli, počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Mira i brat Melkior
Ugasila se k'o svijeća, kažu mi, a toliko godina sam gledala i osjećala taj plamen i osmijeh, ponosila se tobom, znaj! Ja nikada te neću pustiti jer poslije tvoje meke ljubavi nitko mi neće pružiti čaroliju kojom zvala si se ti. Nisam ni stigla da se zahvalim, milion dobrih vijesti s tobom da podijelim, bez tebe zauvijek ću plakati. Nema te da mi suze obrišeš, da me nasmiješ, odjednom sve miriše na tvoje tople obraze. Bez tebe zauvijek ću plakati. Nikad te neću pustiti.
SJEĆANJE (7.IX.2018. – 7.IX.2020.) na našeg anđela
SREĆKA MATIČEVIĆA Tvoje Mijana i Iskra
Jelica
SJEĆANJE
SJEĆANJE
(7.IX.2018. – 7.IX.2020.) na našeg
(7.IX.2018. – 7.IX.2020.)
SREĆKO MATIČEVIĆ
SREĆKA MATIČEVIĆA
Danas, nakon dvije godine, bol ništa manja nije... Nedostaje nam tvoj smijeh, tvoje sve... Još živiš u našim srcima, mislima... Jedina utjeha je da si na boljem i sretnijem mjestu nego mi, neka te anđeli čuvaju, anđele naš... Voli te tvoja obitelj
Fališ nam. Počivaj u miru! Iva i roditelji
SJEĆANJE
SJEĆANJE Na drage roditelje
MIJO MARTINOVIĆ
STJEPAN JELIĆ
(2009. – 2020.)
(1929. – 2016.)
ANĐA MARTINOVIĆ
VERONIKA JELIĆ rođ. Božić
(2007. – 2020.)
(1930. – 2011.)
JOZO MARTINOVIĆ (2017. – 2020.)
KSAVERIJE MARTINOVIĆ (2019. – 2020.)
12
Dragi naši roditelji, ponosni smo što smo vas imali u našim životima. Bili ste i ostat ćete uzor u svemu što je pošteno, vrijedno i plemenito. Neka Vam dragi Bog podari sve najbolje što ste i zaslužili.
Počivali u miru!
Počivajte u miru Božjem!
Obitelj
Vaša djeca s obiteljima
BROJ 309
RUJAN 2020.
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(11.IX.1998. – 11.IX.2020.) Dana 11. rujna navršile su se 22 godine od smrti našeg voljenog supruga, oca, djeda, punca i svekra
Dana 13. rujna navršilo se 15 tužnih godina otkako nije s nama naš dragi
IVANA MARIĆA
(1979. – 2005.) Uvijek ćemo te čuvati u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
ZORAN ŽUROVEC
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!
Vole te: tvoja mama Zrinka, očuh Joachim, seka Maja i ujko Tiho
Tvoja obitelj
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Na naše voljene
ZORKU MATIĆ (25.VII.1945. – 2.IX.2017.)
ŽELIMIRA MATIĆA
ŽELJKO ĐURĐIĆ BUCO
(29.IX.1977. – 22.VI.2014.) Godine prolaze, a vi ste uvijek s nama, u našim srcima i mislima. Neizmjerno smo zahvalni i sretni što smo vas imali. Počivajte u miru! S ljubavlju, sjetom i poštovanjem: vaši najmiliji
(25.IX.1963. – 12.III.2013.)
SJEĆANJE
Dragi naš sine, bol za tobom je prevelika, rana u srcu doživotna, ljubav prema tebi vječna.
Na naše drage roditelje
VINKO JOSIPOVIĆ (6.IV.1928. – 23.IX.2007.)
ANA JOSIPOVIĆ rođ. Rajić
Počivaj u miru Božjem!
(2.II.1931. – 13.VI.2010.) Sa zahvalnošću čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaša djeca s obiteljima
Vole te tvoji najmiliji
IN MEMORIAM
SJEĆANJE Dana 1. listopada navršit će se četiri godine otkako je preminuo naš dragi
DUŠANKA MILETOVIĆ (1952. – 2000.)
NIKOLA NIKŠA MARKHOT
S ljubavlju i poštovanjem,
(1934. – 2015.) Zauvijek ostaje živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
Tvoji: Bojana, Boris i Zvonko
Supruga, djeca i unučad, rodbina i prijatelji
Čuvanje od zaborava
Kad prođu sve ljetne svetkovine i u okolnim župama patroni, preostanu još dva lokaliteta koja pohode vjernici prvenstveno vijačkog i oćevskog kraja. Na starom groblju Dragovac, u dubokoj hladovini vijačkih šuma, o kojem najviše skrbi Mihovil Miletović, ove je godine održana misa 16. kolovoza. A na Bakićima, koji su doduše na teritoriju olovske općine, da ne dođu Oćevci i Vijačani, Zarudjani i Varešani, tko bi drugi i imao doći, da se čuvanje i toga drevnog mjesta ne ugasi. Među nazočnima bijaše Mijo Vidović koji posvjedoči kako je bio sudionikom otkopavanja kamenih temelja crkve, godine Gospodnje 1968. Bogoslov Mislav Jozić na facebook stranici obližnjega Gospina svetišta u Olovu o tom danu i doživljaju ovako zapisa: "Crkvište svetog Roka na Bakićima, njegove kamene zidine pod vedrim nebom – najljepšim svodom što ga je Gospodin stvorio, i ove su godine prve subote u mjesecu rujnu okupile vjernike vozače i one koji su svojom molitvom i zajedništvom došli tražiti blagoslov za svoje vozače i vozila. (...) Kao što su u najtežim vremenima bosanski ujaci slavili misu pod otvorenim nebom uz nekakvo drvo koje štiti od kiše ili sunca, tako je i ove godine na Bakićima misom predsjedao fra Franjo Baraban, samostanski i župni vikar u Tuzli uz koncelebraciju upravitelja svetišta Gospe Olovske fra Ilije Božića. Okupilo se 150-ak vjernika sa 60-ak vozila koji su blagoslovljeni na koncu mise, kako bi uz Božji blagoslov odgovornije vozili i tako na svojim putevima Na Bakićima, u crkvi pod otvorenim nebom (foto: M. Jozić) štitili i sebe i druge." M. M.
RUJAN 2020.
BROJ 309
13
MANIFESTACIJE UZ RESTRIKCIJE
Ili: kako je spašeno ljeto
U
druga "Moja prva nota" i Odred izviđača "Zvijezda" Vareš potrudili su se i organizirali nekoliko manifestacija kako se vareškoj djeci ne bi dogodilo da im korona ukrade (barem ne cijelo) ljeto. Pritom se vodilo računa o broju sudionika (do stotinu na otvorenom), kao i drugim epidemiološkim mjerama propisanim od strane nadležnoga Stožera civilne zaštite. Prva je aktivnost održana pod palicom izviđačkog odreda "Zvijezda" 16. kolovoza. U ljetnoj bašti Radničkog doma upriličen je festival izviđačke pjesme – "FIP 2020." na kome su nastupili izvođači iz još nekih gradova, mladi vareški tamburaši, zbor BZK "Preporod" Vareš, "Sve jednostavno", mladi vareški rokeri, bend učenika srednje škole, Goran Sprečkić i brđanke u pratnji brđana OI "Zvijezda". Realizaciju tog festivala za različite glazbene ukuse podržali su i pripomogli Federalno ministarstvo kulture i sporta, Općina Vareš, Policijska stanica Vareš i Caffe Bar "Macho". Sljedeći događaj: udruga "Moja prva nota" u dane 28. i 29. kolovoza povela je djecu i mladež na lovački dom "Igrišta" te za njih 40-ak organizirala malu rock-školu u prirodi. S glazbenim mentorima imali su ondje glazbene radionice te prošli teoretsku obuku i praktične vježbe, a na koncu održali koncert na otvorenom. Zatim se, na radost djeci, s igrama "žmire" i "eberečke" ušlo duboko u noć. Ovom druženju priključili i glazbenici iz Zavidovića, s kojima se njeguje prijateljstvo. Udruga je izrazila posebnu zahvalnost Rusmiru Berberoviću i Sanjinu Baboviću, koji su uz Igora Hingera, voditelja udruge, djecu uputili u osnove rock glazbe.
14
Odred izviđača "Zvijezda" Vareš proteklih je godina u rujnu organizirao "Dane prijateljstva", međunarodne susrete koji su okupljali preko 400 izviđača iz zemalja regije, ali je pandemija ove godine to poremetila. No, manifestacija je ovoga puta dobila financijsku potporu USAID-a kroz projekt PRO-Budućnosti za izgradnju mira i povjerenja među građanima svih etničkih i vjerskih skupina u BiH, a koji implementira CRS s partnerima, pa se vareški izviđački odred prilagodio situaciji i realizirao projekt kroz četiri aktivnosti na lokalnoj razini, obuhvaćajući njima varešku djecu iz drugih organizacija, sportskih timova, glazbenih sekcija i sl. Prva su natjecanja održana 7. i 8. kolovoza u Oćeviji, a sudionici su dobili priliku pokazati vještine u streličarstvu, strelja-
BROJ 309
štvu, prelasku preko rijeke i drugim igrama. Drugo je okupljanje uslijedilo 22. kolovoza na lokaciji bivšeg lovačkog doma u Zvijezdi. Kroz malu olimpijadu tradicionalnih izviđačkih natjecanja djeca i mladi pokazali su zavidne sposobnosti i umijeća, a tom prilikom našli su se i na testu likovne kreativnosti uz vareškog slikara Stjepana Šimića Pepija. Na tom su se izletu izviđačima priključili i članovi Karate kluba "Vareš", BZK "Preporod", NK "Vareš", Kluba ekstremnih sportova, PSD "Perun", udruge " Moja prva nota", te skupina djece iz MZ Strica-Zarudje. U sklopu trećeg druženja organiziran je izlet na Bijambare, gdje su djeca obišla pećinu, čula zanimljivosti o njoj, održala mini koncert u njoj, u ambijentu posebne akustičnosti, obišla nekropolu stećaka, a poslije toga se zabavila uz natjecanja kako na nogometnom terenu tako i na prostranoj livadi, u hladovini crnogorice. I ovoga puta odazvali su se NK "Vareš", Karate klub, "Mala škola", BZK "Preporod", "Moja prva nota", djeca sa Strice i Zarudja... Pazilo se naravno da dozvoljena "kvota" za okupljanja na otvorenom ne bude prekoračena, nosile su se maske tijekom vožnje i u pećini, korišteni su dezinficijensi. Aktivnosti su svakako imale i roditeljsku podršku, koja je bila neophodna s obzirom na novu realnost življenja pod epidemiološkim mjerama. Četvrta i posljednja izviđačka natjecanja su na nogometnom igralištu u Vareš Majdanu 12. rujna, no ovaj je prilog zaključen prije njih. Treba na kraju naglasiti da je kroz sve aktivnosti ovih dviju udruga teret organizacije i odgovornosti podnio Igor Hinger, uz svoje suradnike. S.P.
RUJAN 2020.
IZ STARIH ALBUMA
Još koliko Stavnje će proteći...?
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
RUJAN 2020.
Film premotan 60-ak godina unatrag, kad je netko drugi s fotoaparatom hodio Prugom. U srcu je ovih kadrova, iz dva kuta, središnji plato i zapravo najširi dio grada. U vrijeme kad su ove fotografije nastale, prije nego će biti porušena stara škola (na jednom kraju tog prostora) i biti sagrađena nova i znatno veća školska zgrada (na drugom kraju), tadašnji planeri i dizajneri grada – vjerovati je – imali su odriješene ruke bolje riješiti međuprostor, na kojemu se moglo izgraditi kakav kompleks sa središnjim gradskim trgom koji bi izgledom pratio naglo urbanizirani Vareš. No, to se ostavilo kao pijačnu poljanu usred koje se smjenjivaše, rušiše ali i iznova nicaše neugledni objekti, po svom karakteru priljepci, pa ubaciše se u prikrajak i garaže, da bi se još nakon posljednjeg rata namnožili kafići, mesnice i kladionice te zaokružili stihiju koja traje do današnjeg vremena. Lamentacija u smislu "što to nije urađeno onda" posve je zakasnila, ali taj će propust, evo, poživjeti bez ikakvih problema do prvog kvartala ovog, novog i nikad naprednijeg, stoljeća. Sunovrat svake vrste, što ga je Vareš doživio s "nedavnim" ratom (koji je okončan prije 25 godina!), uvrštava ovo mjesto među ona, kako se to voli reći, koja nisu u stanju niti okrečiti ono što su predšasnici izgradili. Uglavnom: i danas je, svakog subotnjeg prijepodneva, pijaca epicentar vareškog života, ali mogla je to biti i u puno boljem izdanju...
POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA!
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 309
15
TURISTIČKA RAZGLEDNICA VAREŠA
Etno muzej Pržići U početku je to bila etno soba, ali broj eksponata je rastao i rastao pa prostorija postala tijesna, a uz to i neuvjetna. Stoga je u Mjesnoj zajednici odlučeno da se postav premjesti u prostorije bivše seoske trgovine, koje bijahu zapuštene i neiskorištene. Sada su eksponati razmješteni u tri odaje: u prvoj i glavnoj starinsko je pokućstvo, u drugoj ima i fotografija, umjetničkih radova, literature i tehničkih aparata – a tu je i stol za kojim se može okupiti desetak osoba ako se recimo želi održati neki kružok – dok su u pokrajnjoj, trećoj odaji stari alati i poljoprivredna pomagala uglavnom većih gabarita. Mjesecima su na ovome radile Jasna Mirčić, predsjednica MZ Pržići, te Slavica Pogarčić i Ivanka Malbašić, a savjetodavno su pomogli domaći entuzijast Toni Petković i preko online komunikacije Matija Dronjić, kustos muzeja u Zagrebu te Mario Katić, etnolog sa Sveučilišta u Zadru. Pržićki je etno muzej službeno postao otvoren za posjetitelje potkraj kolovoza i u njemu se nalazi preko tisuću predmeta iz starine. Zainteresirani za obilazak trebaju se najaviti na broj +387 (0)60 3039 369.
Priredio M. Marijanović