LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXVI. • BROJ 303 • OŽUJAK 2020. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
K
ad smo zaključivali prošli uvodnik prije mjesec dana bilo je 909 umrlih od posljedica zaraze corona virusom. U međuvremenu se to zaista razvilo u pandemiju i evo mjesec dana kasnije evidentiramo podatak da taj virus nije preživjelo gotovo 4 tisuće ljudi, a zaraženih je preko 110 tisuća diljem svijeta. Nakon Kine najveće se žarište stvorilo u sjevernoj Italiji gdje dosad oko 500 preminulih, a registrirano je preko 6 tisuća zaraženih osoba. Upravo se odatle virus raširio u ostatak Europe pa i u balkanske zemlje. Kad su se stvari u Italiji počele ozbiljno otimati kontroli, nekoliko je sjevernih talijanskih regija sa 16 milijuna stanovnika stavljeno u izolaciju i pod svojevrsnu opsadu, uz zabranu ulaska i izlaska iz tih područja. Danas kad zaključujemo broj, proglašeno je izvanredno stanje i granice ove zemlje sa 60 milijuna stanovnika potpuno su zatvorene. To je scenarij kakav se dosad zaista viđao samo u hollywoodskim SF spektaklima i, kako smo se referirali na to u prošlom uvodniku, većina ljudi to rado pogleda, uz pivo i kokice, voli o tome i čuti u bombastičnim vijestima odnekud otamo, s lagodnom mišlju: to se nama nikad ne može dogoditi, ali onda okreneš glavu od TV ekrana da vidiš tko kucka na prozor i ceri se, kad ono famozni Covid-19 odnosno ta corona. Ljudi su diljem svijeta reagirali dosta tipično, a pogotovo oni što doslovno shvaćaju te filmove pa pohitali u supermarkete i sve s polica odnijeli. Trgovci presretni. I u našoj zemlji odgovor švercera bio je munjevit: cijena zaštitnih maski skočila odmah s 3 na 7 KM. Iznošene maske "savjesno" bacimo s balkona (kao ovu u prilogu) da se djeca pod zgradom s njom igraju. Naravno, bogati i razvijeni željeli bi da od toga obolijevaju samo zaostali i siromašni, ne i svijet koji je uhodan i moćan, ali corona se nije dala potkupiti. I veće je posljedice ostavila upravo na taj svijet obijesti, razmaženosti i luksuza; trpe nacionalne ekonomije, trpi globalna industrija zabave i turizma, otkazuju se neki godinu dana čekani gala događaji, koncerti, autosaloni, avioletovi, utakmice se
IZME\U DVA BROJA odgađaju ili se odigravaju u gluhoj atmosferi ogromnih nogometnih hramova. Nestvarno djeluje slika da se na stadionu s 50 tisuća mjesta na tribinama, odigrava derbi susret i odjekuje svaki povik jer se zbog te lopte okupilo sve skupa pedesetak ljudi, dakle samo igrači i prateći personal. Budu li se stvari s virusom nastavile odvijati u neželjenom pravcu spominje se da bi bili otkazani i takvi događaji kao što su natjecanje za pjesmu Eurovizije, čak i ljetne Olimpijske igre. Prvi put od Drugog svjetskog rata događa se da je svijet suočen s nečim što ostavlja tolike posljedice na funkcioniranje života na planeti. Ljudi su zatočeni u kruzerima po 14 dana dok se ne ispita jesu li pozitivni na virus, odmor im se pretvorio u košmar: imali viška novca i lijepo krstarili dok netko pod palubom nije kihnuo... Da, sad se najednom počinje uviđati kako je običan i normalan život, kojim smo inače nezadovoljni i frustrirani, ipak lijep. Paradoks je da se zemlja poput naše, carstvo nerada, ne plaši mogućih scenarija privremenog zatvaranja škola, javnih institucija i sl. Jer i kad je sve to otvoreno nema produktivnosti, ovo je zemlja produženih vikenda, džuma i blagdana, koji su ionako ispred obveza prema državi i društvu. Bitno je da plaća ide, a ekonomija je svakako u stotinu problema, naučena na otimanje i gubitke. S druge strane, to se mora priznati, prva četiri slučaja zaraze u BiH dosad, na području Banje Luke, oz-
IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ
Umrli: Anđa Jozeljić rođ. Ristović (1938.), Jelena Malbašić rođ. Dusper (1942.), Antonija Prkić rođ. Malbašić (1948.), Ivo Dusper (1944.), Ljubo Tomas (1925.), Marija Boras rođ. Jarčević (1931.).
BOROVICA Umrli: Kata Vukančić (1936.). Naslovnica: U sjećanje na Borku Dodik, nastavnicu i nekoć našu likovnu suradnicu
2
BROJ 303
biljno su shvaćena i poduzete su adekvatne mjere da se širenje virusa pokuša održati pod kontrolom. Vremena da se pripreme na dolazak virusa imale su i Hrvatska i Srbija te također bilježe minoran broj zaraženih, sve skupa 15-ak dosad. Uglavnom, trenutno je stanje takvo da se Kineza ili bilo koga kosookog, bez uvrede, u svijetu izvan Azije obilazi u širem luku i u najmanju ruku promijeni stranu ulice. Još jedna kriza potresa naš kontinent. Ratne igre Rusije i Turske, sve zbog njihovih vojnih razmirica u Siriji, otvorile su novo poglavlje migrantske krize. Naime, turski predsjednik Erdogan, koji s Europskom unijom ima sporazum primati novac i držati migrante na svom tlu pod kontrolom, ne samo da je dignuo branu, nego ih i nahuškao, pretvorio u anarhiste koji pred grčkom granicom pokušavaju potrgati bodljikavu žicu i na silu prodrijeti unutar Europske unije. Turska vojska migrantima potpomaže, razmjenjuju se s Grcima dimne bombe, suzavac i gumeni meci. Ujedinjena Europa trenutno se brani na grčkoj granici, a ako se i tu, kao s coronom, stvari otmu kontroli, i tada će na udar naša zemlja jer je debelo nespremna na takvo što. Pokazuje to situacija s migrantima koji su već po Sarajevu, Tuzli i u Krajini za koju nema sistemskog odgovora nego imamo po gradovima čergarske šatore i u danu prodavače paloma maramica. Sve u svemu, gadno je počela ova godina. Svijet je globalno poljuljan. A u našoj bari i dalje krade tko stigne, spletkari i uhljebljuje. U audio snimku neke opskurne likove u najjačoj stranci u zemlji, koja je usto i "državotvorna", raskrinkalo kako to oni završavaju i kadroviraju. Ne sikiraj se, ba, ništa, sve mi to držimo pod kontrolom i u šaci – reče jedan protagonist iz samoga vrha SDA. Bilo je to o Danu nezavisnosti ove zemlje u kojoj se podmuklo koristi gužva dok je ovog kaosa u svijetu. I srpski član Predsjedništva BiH Dodik radi sve opasnije političke diverzije. U Mostaru 15 dana bio zaustavljen odvoz smeća, mogla se i dolje kakva nova corona izleći... Zaista, ničeg normalnog ovoga puta.
POTPORA LISTU "BOBOVAC" Ranka Parić, Njemačka – 40 KM, Marija Jurišić, Sarajevo – 20 KM, Antonija Martinović, Kanada – 50 KM.
Hvala lijepa! OŽUJAK 2020.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Dana 27. veljače 2020. godine održana je 7. svečana, a odmah zatim i 35. redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš. Svečanoj su sjednici prigodnoga glazbenog ugođaja dali vareški tamburaši, a zatim se vijećnicima, predstavnicima institucija i javnosti obratio općinski načelnik Zdravko Marošević. Osvrnuvši se na porođajne muke države Bosne i Hercegovine podsjetio je na činjenicu da ni nakon gotovo trideset godina od povijesnog referenduma za samostalnost bh. društvo nažalost nije izgrađeno. Ovogodišnje obilježavanje Dana nezavisnosti 1. ožujka ironično se podudarilo s datumom kada Njemačka spušta kriterije i dodatno otvara granice da svoju ekonomiju spašava uvozom mladih i radno sposobnih ljudi s područja Balkana pa tako i iz Bosne i Hercegovine, te je stoga načelnik kazao da oni koji ostaju, koji su opredijeljeni živjeti u matičnoj državi i u ovom gradu, moraju dati više doprinosa i više se založiti svatko u svojoj domeni inače društvu prijeti siguran put u kolaps. To se odnosi iznad svega na nas dužnosnike – podcrtao je načelnik, dodavši – jer ako to ozbiljno ne shvatimo onda se pitam: kome ćemo mi uopće za koju godinu u ovom gradu biti politički predstavnici. Nakon kratke stanke i svečanosti, koja je to bila samo formalno, vijećnici su se vratili u klupe i nastavili s radnim zasjedanjem. Na dnevnome redu imali su 17 točaka. Prije njih, načelnik je preskočio informiranje o aktualnostima od prošle sjednice ne mogavši naći ničeg značajnog, a vijećnici su potom iskoristili priliku da neke teme i dileme potenciraju kroz svoja pitanja. Neka od njih, naravno, čine se kao zalutala u vremenu i prostoru, neka se uzaludno ponavljaju, a neka se tiču aktualnog godišnjeg doba i situacija iz komunalne oblasti. No, potegnuto je i pitanje utroška sredstava Vlade Republike Hrvatske namijenjenih za rekonstrukciju i asfaltiranje puteva u Oćeviji, na Zarudju i na Pogari, na što je načelnik odgovorio da ima problema s tenderskim procedurama, ali da Općina ima obvezu podnijeti izvješće hrvatskoj vladi i da će to učiniti, te da o tome ne trebaju brinuti oni koji za to nisu zaduženi. Izvješće o izvršenju općinskog proračuna u prošloj godini usvojeno je s 14 glasova za i dva glasa protiv (SDP BiH). Ujedno su usvojena dva zaključka da se neke brojke raščlane kad je riječ o dugovanjima Općine Vareš i dugovanjima prema Općini Vareš te da to ponovo dođe na dnevni red. No, već na ovoj sjednici neke od zanimljivih brojki proletjele su u eter, primjerice da je na plaće uposlenika Općine prošle godine utrošeno 1,6 milijuna KM, ali i da postoje solventni dužnici protiv kojih općinsko pravobraniteljstvo (za razliku od građanstva) iz neobjašnjenih razloga nije podignulo tužbe. Ti su dužnici: BH Pošta (106 tisuća KM), Općina Breza (13 tisuća KM), poduzeća "Naha" (17 tisuća) i "Ekva" (27 tisuća KM), a najveći je dužnik ministarstvo financija ZDK-a (268 tisuća KM), što se odnosi na naknade za korištenje šuma. Strategija za mlade jednoglasno je usvojena, uz konstatacije da mladima definitivno nedostaje inicijative i uz naglašavanje općinskog načelnika da im s njegove strane nije nedostajalo apsolutno nikakve potpore za bavljenje bilo čim. Kazao je kako će, zbog nekih primjedaba da se za mlade u Varešu ne čini dovoljno, zatražiti institucionalno očitovanje, posebno iz školskih ustanova, o tome jesu li svi njihove projekti i aktivnosti bili podržani odnosno da se navede postoji li ijedna stvar u korist djece, u korist razvijanja njihovih talenata, sudjelovanja na natjecanjima i sl., a koja nije podržana. Strategija za razvoj kulture, sporta i turizma za naredno petogodišnje razdoblje ocijenjena je kao vrlo dobro razrađen OŽUJAK 2020.
Turistička antireklama: svidje se putniku namjerniku fotografirati ovo i objaviti dokument, ali su realnosti malo drugačije, osobito na sportskom planu, jer slabostojeća Općina nije dobar oslonac za financiranje i praćenje ove oblasti, a na koncu ne postoji ni infrastruktura. Za kulturu se smatra da stoji ponajbolje jer postoje manifestacije po kojima je Vareš već prepoznatljiv na mapi u BiH i da njezino prakticiranje ima potporu, samo je problem osipanja aktivista i slabljenje entuzijazma. Turizam je po nekima i dalje tlapnja, prije svega zbog sječe šume, zbog očajno loših puteva, zbog neuređene oblasti bez obzira na džunglu turističkih oznaka i znakovlja, prospekata i sličnoga, ali neki smatraju da pojam vareški turizam ipak postoji i da se ta "grana privrede" dobro razvija. Pa je i ta strategija jednoglasno usvojena. Raspravljalo se i o realizaciji poljoprivredne strategije. Jedina novost je da su neznatno povećana općinska izdvajanja u vidu redovitih poticaja, a načelnik je izvijestio da se situacija nimalo ne mijenja kad je riječ o politici međunarodnih organizacija, kao što su HELP, PRO-Budućnost i sl., koje djeluju mimo općinskog sustava i ne dopuštaju Općini nikakva utjecaja na izbor korisnika. Same pronađu podobne korisnike, Općinu uvuku u projekt da participira inače bi se razglasilo da je nekooperativna, od sredstava skupljenih na hrpu prvo 30 posto isplate sebi, zatim namire korisnika projekta i onda korisnik nastavi raditi bez ikakve obveze prema bilo kome, a najmanje prema lokalnoj zajednici. Jedan je slučaj načelnik izdvojio kao krajnje negativan: osoba je uzela poticaj bez ikakve ozbiljne namjere i ubrzo potom otišla u Njemačku, plastenik vrijedan nekoliko tisuća KM propao, neki bi ga drugi poljoprivrednik možda poštenije iskoristio. Priča se zatim opet vratila na turizam jer se, mišljenja je načelnik, poljoprivredom u vareškom podneblju i može baviti samo u turističke svrhe. Međutim, ne samo poljoprivrednici, nego i seoska domaćinstva koja pružaju gastronomske usluge i ostvaruju noćenja, svoje prihode i efekte poticaja "kriju kao guja noge", kazao je on. Općina im dođe kao besplatan servis kad je u pitanju reklamiranje u prospektima i privlačenje gostiju, a ni marke povrata niti plaćenog poreza, ne samo Općini nego i državi, kazao je načelnik upozorivši da je to i utaja. Diskutanti o ovoj temi bili su podijeljenog mišljenja: jedni su imali zahtjev da se već jednom sagledaju rezultati tih subvencija, a drugi da je vareška poljoprivredna skromna a vareški turizam u povojima pa da je nerealno očekivati neke proračunske prihode s tih strana. Općina inače izdvaja 70 tisuća KM godišnje za subvencije poljoprivrednicima
BROJ 303
3
STATISTIČKI SMJEROKAZI
Gdje smo i kud idemo (II) Piše Vladimir Ruf
K
ako smo s Drvarom, tim "mitskim" mjestom za vareške Hrvate devedesetih godina, prošli put završili, ovaj put ćemo s njime započeti. Istočni Drvar je jedna od mlađih općina u BiH, a po popisu stanovništva iz 2013. ima samo 79 stanovnika! Po broju stanovnika Istočni Drvar je druga najmanja općina na svijetu. Nastala je "cijepanjem" predratne Općine Drvar koja je pripala Federaciji BiH, mada je i taj federalni dio podijeljen na dva dijela – dio koji pripada Hercegbosanskoj županiji i dio koji pripada Unsko-sanskom kantonu. Unatoč mizernom broju stanovnika i činjenici da čak i načelnica "eR-eS" Drvara živi u "federalnom" Drvaru, to je "punokrvna" općina iznimno bogata šumom i s nekoliko puta više zaposlenih nego što ima stanovnika, što govori o velikom gospodarskom potencijalu. Zašto ovu općinu spominjem? Neizbježne su usporedbe s Varešom, koliko god to banalno izgledalo na prvu. A ako se uzmu u obzir i činjenice da je ta općina smještena u selu Potoci (da, topla reminiscencija na "naše" Potoke!), te da njihov općinski vijećnik nosi isto ime i prezime kao i ugledni vareški književnik, stvari postaju još zabavnije. Ponovno se postavlja pitanje – zašto? U Varešu se, naime, kuloarski aktualizira priča da zbog stalnog opadanja broja stanovnika i pogotovo osiguranika – korisnika prava na zdravstveno osiguranje (mnogi koriste benefite blizine Kantona Sarajevo i prijave boravište u njemu zbog mogućnosti liječenja) dolazi u pitanje postojanje samih državnih institucija, poput primjerice doma zdravlja ili srednje škole, pa i same Općine. Iako je Vareš u posljednjih dvadeset godina poprilično razvlašten, primjerice ukidanjem suda ili policijske uprave, ovako krupne negativne prognoze nisu spominjane još od srednjoškolskih prosvjeda u Varešu 2006. godine. Očito se "vlažni snovi" pojedinaca, o Varešu kao mjestu subordiniranom susjednim općinama još uvijek vrte u njihovoj podsvijesti. Većina populacije Istočnog Drvara, kao i Vareša jest starije životne dobi. Iako
je Vareš u jednom, a Istočni Drvar u drugom entitetu, i jedna i druga općina će nastaviti postojati i to je nepromjenjiva činjenica, jer bi ukidanje bilo koje općine u FBiH izazvalo nezapamćeni politički potres u istoj, zbog mogućeg tumačenja ustava "na svoju ruku" i klasično napetih odnosa u Federaciji, pa i u državi. Vareška se Općina u posljednjih par godina financijski stabilizirala i postala likvidna pa se s punim pravom može reći da je doživjela zaokret. Taj zaokret sada mora biti i zamašnjak za budući privredni razvoj, jer s predispozicijama kakve ima Vareš si može osigurati prosperitet. I to nije floskula, samo bi trebalo postupiti pametno i razložiti planirani privredni plan na nekoliko grana, npr. turističku, rudarsku, zanatsku, koje bi imale svoj smjer i ne bi dolazilo do interferencije među njima. Uspješno provedeni plan doveo bi do toga da će tako biti i doma zdravlja (iako bi se liječnički ceh u FBiH trebao zabrinuti za svoju budućnost jer je prosječna starost liječnika 57 godina, a i na lokalnoj razini imamo primjere odlaska omiljenih i vrhunskih liječnika) i srednje škole (koja bi, istinabog, mogla promijeniti strukovne profile, iako se ne smije biti nepošten pa reći da se nije i na tome radilo npr. uvođenjem novog smjera fizioterapije) i osnovne škole, Biroa, pošte, policije i svih drugih institucija bez kojih bi život bio iznimno kompliciraniji i zasigurno skuplji. S druge strane, prošao je i 28. po redu Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Paradoksalno ili ne, poklopio se s najavljenim zakonskim promjenama u SR Njemačkoj, zemlji u kojoj je zadnjih godina snove počelo ostvarivati sve više naših (nažalost, uglavnom nekadašnjih) sugrađana. Analitičari – profesionalni i oni po kavanama – kasno su počeli alarmirati građanstvo o potencijalnom demografskom kolapsu koji će pogoditi BiH. Docent na Odjelu za povijest Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dr. sc. Tado Jurić, inače rodom iz Posavine, u nedavnom je intervjuu za portal Buka Magazin, iznio prilično tmurne procjene. Jurić, koji se od 2017. bavi problematikom iseljava-
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 4
BROJ 303
Snimljeno u Varešu u ožujku 1993., u godini početka našeg kraja nja s naših područja, predstavio je (i potkrijepio!) činjenice koje govore da će uz postojeći prirodni pad i iseljavanje stanovništvo BiH već za sljedećih pet godina pasti na ispod dva milijuna stanovnika. A ukupna starost te populacije će u određenim dijelovima zemlje biti iznad pedeset godina! No, poslovično, nitko nije slušao niti njega niti suradnike... Zakon, koji su u kuloarima već prozvali "Zakon Zapadnog Balkana" budući da posebno "targetira" državljane BiH, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Albanije i Kosova koje još uvijek nisu u Europskoj Uniji, značajno liberalizira, tj. olakšava postupak odlaska radne snage u Njemačku. Na konkretnom primjeru to izgleda ovako: njemačkim tvrtkama će biti lakše doći do inostrane radne snage, pogotovo visokoobrazovane budući da je za njih potrebna samo nostrifikacija fakultetske diplome – popularni Anerkennung, mada će i KV radnicima biti lakše tražiti poslove u Njemačkoj, jer se "olabavljuje" famozno pravilo o tri mjeseca boravka nedržavljanina EU u Njemačkoj, što su brojni državljani BiH i ostalih gore navedenih zemalja obilno koristili kako bi radili, doduše – na crno. Sada je omogućen dolazak na šest mjeseci za radnike s kvalificiranim struč-
POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA! OŽUJAK 2020.
KANTONALNA POTPORA MLADIMA nim obrazovanjem, što znači da bi sudski tumači za njemački jezik mogli imati pune ruke posla, jer bi ovo išlo njima na ruku zbog obveze prevođenja dokumenata. Usput, od 1. ožujka više ne vrijedi pravilo prema kojem za neko radno mjesto u Njemačkoj prednost imaju građani EU. O "otvaranju granica" govorio je i prof. dr. sc. Željko Šain, naš susjed iz Kraljeve Sutjeske i profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu: "Mi ćemo to u negativnom smislu doživjeti višestruko. Izgubit ćemo dio radne snage i dio stanovništva u najvitalnijim godinama života. Ostat ćemo bez ljudi koji mogu brzo razvijati Bosnu i Hercegovinu i cijelu regiju, utjecat će to i na smanjenje stupnja porasta BDP-a, a svi sinergijski efekti odrazit će se i na punjenje proračuna", smatra Šain. Prvi test i prva procjena gubitka stanovništva slijedi nam uskoro – lokalni izbori, kao bosanskohercegovački lakmus papir za neredovite popise stanovništva, održat će se za malo jače od pola godine. Poticaj za ovaj zakon su statistički podaci u Njemačkoj provedeni od 2009. do 2019. godine, gdje Njemački ured za statistiku navodi da će se broj radno sposobnih građana do 2035. smanjiti za četiri do šest milijuna, što bi za državu od 80 milijuna stanovnika moglo imati katastrofalne posljedice, a da ne govorimo kakav bi to potres izazvalo u EU. Naravno, i danas vlada nestašica radne snage u mnogim strukama u Njemačkoj, tako da možemo očekivati pune autobusne kolodvore u svim većim gradovima BiH. Da ne zaboravim spomenuti, eksperiment prije ovog zakona, pod nazivom "migranti iz Sirije" Nijemci su pokušali provesti, ali ispalo je tako da migranata ima od svukuda, a najmanje iz Sirije. I još su k tome pokazali iznimno nekooperativni i lijeni, pa ih je tako samo 30 % zaposleno prema službenim podacima, a ostatak prikačen na blaženu proračunsku "pipu". Možda je došlo vrijeme za repatrijaciju, kao što je to vrijeme izbjeglicama iz BiH i Hrvatske došlo 1995. i 1996.? Mada, za razliku od njih, "naše" izbjeglice su se vrijedno borile a plodove toga rada viđamo i kroz ovaj list, dok plodove migrantskih težnji "asimilaciji" u Europi viđamo baš ovih dana na tursko-grčkoj granici.
74 stipendije za Vareš Vladimir Ruf
Dana 25. veljače 2020. godine Općinu Vareš je posjetio ministar za pitanja branitelja Zeničko-dobojskog kantona Fahrudin Čolaković, koji je u Vareš došao kako bi po već ustaljenom započeo kantonalnu "turneju" – obilazak svih dvanaest općina ZDK-a i uručenje pozitivnih rješenja o dodjeli stipendija spomenutog ministarstva za akademsku 2019./2020. godinu. Konkretno, ove godine su 74 studenta s vareškog područja dobili stipendije u iznosu od 800 (prva godina studija), odnosno 1.200 KM (druga i više godine studija), koje će se isplaćivati u osam mjesečnih rata od 100, odnosno 150 KM. Na natječaj za stipendiju mogli su se prijaviti: dobitnici ratnih priznanja ili odlikovanja, ratni vojni invalidi (RVI), demobilizirani branitelji koji su u periodu od 6. IV. 1992. do 23. XII. 1995. godine u sastavu HVO-a ili ABiH proveli najmanje 24 mjeseca odnosno 12 mjeseci, ukoliko su u vojsku pristupili kao maloljetna osoba ili neposredno po punoljetstvu; članovi obitelji poginulih, umrlih i nestalih branitelja i umrlih RVI; članovi uže obitelji poginulih, umrlih ili nestalih dobitnika ratnog priznanja ili odlikovanja; djeca dobitnika ratnih priznanja ili odlikovanja do navršene tridesete godine života, djeca RVI do navršene tridesete godine života i djeca demobiliziranih branitelja s gore spomenutim ratnim stažom. "Stipendije će dobiti 2.251 redovni i samofinancirajući student iz reda braniteljske populacije, za što smo osigurali sredstva u iznosu od 2.479.000 KM. Drugu godinu zaredom, stipendije su dodijeljene svim studentima koji su dostavili formalno ispravne aplikacije", rekao je ministar Čolaković. Uzgred se ispričao općinskom načelniku, djelatnicima općine, studentima i roditeljima zbog nedolaska kantonalnog premijera Mirze Ganića, koji je rad s mladima stavio među prioritete svoje vlade, opravdavši se sastankom s federalnim premijerom Fadilom Novalićem povodom novonastalog problema u vidu famoznog corona virusa. Čolaković je usporedio statističke podatke u ovoj i 2014. godini, kada je došao na čelo ministarstva, te je spomenuo da je broj stipendija za 2019./20. godinu u odnosu na prethodnu godinu povećan za 19, a u odnosu na 2014. kada je dodijeljeno 1.332, broj stipendija je skoro dvostruko veći, te da će se pokrenuti još neki javni pozivi koji bi za cilj imali poboljšavanje standarda prvenstveno nezaposlenih demobiliziranih branitelja, poput samozapošljavanja. Ministru iz susjednog Olova zahvalio se općinski načelnik Zdravko Marošević zbog zalaganja za boračku populaciju Vareša i mlade, a potom je uslijedila dodjela rješenja uz kratak razgovor svakog studenta i roditelja s načelnikom i ministrom. Iako je akademska godina započela još u listopadu, nesumnjivo je da će ova financijska injekcija itekako značiti studentima, poslovično najkokuznijem sloju društva.
otvorite vaše oči BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 OŽUJAK 2020.
BROJ 303
5
STARA TRADICIJA, NOVA PRIČA
po Majdanu to nisu propustile niti ove godine, po selima je bilo zabave za one starije u vidu igranki, dok se gradska zabava odvijala na dva kolosijeka. Na pokladni utorak, 25. veljače, učenici i djelatnici Osnovne škole "Vareš" koji nastavu pohađaju na hrvatskom jeziku organizirali su povorku kroz grad, od os-
novne škole pa ulicama Put mira i Zvijezda sve do Hrvatskog doma "Soca" gdje je za njih pripremljen slatki domjenak što ga je osigurao općinski načelnik Zdravko Marošević. Mačkare su izazvale i manju gužvu u prometu, ali vjerujemo da to vozače nije odveć smetalo imajući u vidu relativno veliki broj građana Vareša koji su se obradovali šarenilu na glavnim gradskim ulicama. Istog dana, udruga "Moja prva nota", u suradnji s Javnom ustanovom Centar za kulturu i edukaciju Vareš organiziralo je pokladnu zabavu u Radničkom domu, koja je okupila sve vareške generacije i bila iznimno posjećena. Organiziran je izbor najljepše dječje maske, najljepše maske u kategoriji odraslih te najrasplesanije maske, a koliko su sudionici sve ozbiljno shvatili govori činjenica da su organizatori uveli i dodatne nagrade za pojedine kategorije. Za glazbeni štimung bila je zaslužna svima poznata grupa "Trio ritam" (Goran Sprečkić, Rusmir Berberović i Igor Hinger), a posebno oduševljenje izazvao je gost večeri – bivši vareški župnik i sadašnji gvardijan fojničkog samostana fra Mirko Majdandžić, koji se također popeo na pozornicu te zasvirao i zapjevao. Druženje Varešana nastavilo se gotovo do ponoći, a od ponoći nastupila je Korizma – razdoblje za vjernike katolike u kojem se pripravljaju za Uskrs molitvom i pokorom, u kojemu nisu preporučeni zabavni sadržaji.
turizma u Beogradu. Golem mercedesov kombi, pa opet potijesan da primi sve zainteresirane, kupi nas na dogovorenim mjestima. Spontan razgovor i šale na vlastiti račun otopljavaju ugođaj prohladnog jutra. Na još uvijek snježnoj Romaniji iz maglovitog sivila izranja manja skupina suputnika i priključuje nam se. Predstavnik grupe je Slobodan; ime mu odgovara za život u prirodi, ali mu ne odgovara prezime – Brkić, nekako se ne uklapa jer nema nijedne dlake na glavi. Dolazi iz okolice Rogatice i ide s nama na sajam da predstavi i promovira svoje seosko domaćinstvo, svoju priču o životu na selu. On i žena su akademski obrazovani, sa završenim fakultetima napustili primamljivosti grada, vratili se u rodno selo da žive slobodan život prožet žuborom bistre vode i obiljem nepatvorene prirode. Kaže da se nisu pokajali, nemaju radnog vremena, djeca odrastaju na zemlji i sa zemljom,
nisu željni stranih zemalja, vole svoju. Dolaze im gosti sa svih strana svijeta da "mirišu" prirodu, spavaju na balama sijena, piju vodu s izvora, jedu romanijski krumpir i meso životinja koje slobodno pasu ljekovito bilje. Na štandu beogradskog sajma ima svoje mjesto, drži riječ na okruglom stolu o turizmu. Potajno mu zavidim, uglavnom je ostvario sve ono o čemu ja još uvijek maštam. Razgovaramo o poslu, o posjetiocima, pitam ga o životu na selu, o životnim nevoljama. Kaže da su ga selo i priroda čak izliječili od teške i dosadne Crohnove bolesti. Na sajmu gužva i trka da se obiđe što više i da se ne zakasni na povratak. Od nas iz Vareša ni prospekta ni zapisa, što bi rekli – ni slike ni tona, mogli smo se bar uz nekoga prisloniti, ne bi koštalo mnogo, vrijedilo bi. Ima u Beogradu mnogo onih koji su porijeklom iz vareškog kraja, bar bismo popričali i obnovili uspomene, a i privukli sigurno kojeg radoznalca.
Ovogodišnja pokladna povorka školaraca kroz grad
Vareške poklade, Anno Domini 2020. V. Ruf
O
no nekoliko dana pred Čistu srijedu kojom nastupa korizmeno doba od pamtivijeka bješe doba kada je u Varešu vladala posebna atmosfera. Dječje mačkare koje se svake godine s novim, aktualnim maskama razmile po Varešu i
MALO O TURIZMU
Na sajmu u Beogradu J. Klarić
D
ruga polovica veljače, Marina kaže da je zima, Blaž kaže da je laž, dani magloviti, kišni i vjetroviti, tek pokoja pahulja snijega. Nema nekog skijanja, ali dešavanja u turizmu ima. Datum 13. veljače, za praznovjerne baksuz dan, Turistička zajednica Ze-Do Kantona zakazala sjednicu Skupštine sa samo jednom točkom dnevnog reda: gašenje i prestanak rada Turističke zajednice. Nema se više para, volje ni ideja kako dalje, nema potpore nadležnih. Nama u Varešu svejedno, nisu se baš ni "češali" o nas. Nekolicina nas koji se upinjemo osmisliti i razvijati vareški ruralni (ili seoski) turizam, dobila je poziv od europske organizacije "Alterural" da posjetimo sajam
6
BROJ 303
OŽUJAK 2020.
VEČER LJUBAVNE POEZIJE "Iziđi u noć Tihu kao ova ili Što su bile Naše noći Pijane svibnjem I mirisom bagrema I ljubi svakog A mene ostavi zaboravu..." (Iziđi u noć, Ž. Ivanković)
I
kad pomislimo: sve je otišlo, sve ode, da "nikoga nema u praznom gradu", nekom naumpane večer ljubavne poezije i ona se zbude. Djeca, učenici Osnovne škole "Vareš", Opća biblioteka, udruga "Moja prva nota", pošli su jedni drugima u susret da nam "otvore male prozore velikih radosti". Ne pomete ih ništa! A i kako bi? Na krilima organizacije "World Vision" i zagrljaju mentorâ. Prije nego što će otvoriti svoje prozore "udružili su snage, zbrojili različitosti" i svojim umjetničkim damarom, najprije, na prvoj radionici, izmaštali pa izradili pozivnice. Mene je zapala jedna crvena , s detaljima koji su razbijali jednoličnost površine: na, po sredini labavoj kanafici, raspetoj s jednog ruba na drugi, visila su s faltnicama, točkicama i malo štrasa – srca. Uredno, ukusno, besprijekorno. Treperav dekor od svilenkasto zelenog i ljubičastog platna; uzbudljivo svjetlo svijeća – malih skulptura – u, na drugoj radionici oslikanim staklenkama; skoro kružni raspored sjedala, davali su općinskoj sali dojam špilje. Ukrasi, svjetlost, izostanak ozvučenja, posjetitelje su raznježili i zbližili. Klavinola – električni pianino, zauzet će prostora samo koliko mu treba jer će srce "špilje" večeras pripasti mladim umjetnicima i stvaraocima. Glazbena tema "Ljubavna priča" iz istoimenog filma u izvedbi Emine Burek – i počela je bura osjećanja i smetovi iznenađenja. Ako je pjesništvo ili poezija umjetnost, književna vrsta, "sazvučje riječi", ljepota, čar, mašta, fantazija, onda smo se u večeri posvećenoj pjesništvu, posebice pjesništvu o ljubavi, zaista spotakli zatečeni velikim odzivom građana Vareša. Pred ovaj auditorij, i u pjesničkom i u glazbenom smislu moćan program, poslužili su učenici bistro i čvrsto, a mentori ne žaleći sebe. Sigurno i nadahnjujuće je otvoriti svete knjige. "Hvalospjev ljubavi" iz Prve Pavlove poslanice Korinćanima pročitala je Ivona Štrkalj, a nekoliko ajeta iz Kur'ana Časnog Lamija Čizmo i odmah otkrila damar, pokazala da joj basta. Stihove "Stavi me kao znak na srce / kao pečat na ruku svoju / jer ljubav je jaka kao smrt / a ljubomora tvrda kao grob..." – Pobjeda i trajnost ljubavi iz "Pjesme nad OŽUJAK 2020.
Prigodnim dekorom u općinskoj dvorani stvoren je potpuni ugođaj
BRAVO, I HVALA Ivana M. Slugić
pjesmama" – u glasovirskoj podlozi s razumijevanjem, osjećajno, melodiozno i nekako uzvišeno prolila je svojim glasom po nama Karla Malbašić. Predarovita i pametna Amina Kozlić, birajući pjesmu "Sejdefu majka buđaše" htjela je na najprofinjeniji način pokazati što, ona, o muzici zna. Kanon za izlaganje ove pjesme postavila je Ksenija Cicvarić. Nijednim dahom Amina Kozlić nije okrnjila ovaj propis. Središnji dio pjesme "...Zar misliš majko da ja spim / ja ti se mlada s dušom dijelim..." pjevala je sjajem mladosti, djevojačkom ljepotom i natjerala Zvijezdu da prohoda. Podržavao ju je u djelić tona i slijedio profesor Igor Hinger. Suzvučje dva instrumenta: muzičkog, kojim je ravnao profesor Hinger, i ljudskog glasa, kao instrumenta kojim je gospodarila Amina Kozlić, zenit je večeri 21. 2. 2020. Kako je program bio složen u redove, nakon glazbenog došao je poetski. Jedna interpretacija se izdvojila. Da joj tumačenje teksta umijećem i vještinom govora basta vidjelo se kroz kur'anske ajete. Tumačenjem pjesme Desanke Maksimović "Naša tajna" glasom, Lamija Čizmo otvorila se skroz naskroz. Samo nagovješćujući, samo najvešćujući u pjesmi neizgovoreno, neizrecivo, osjećajem za ritam, sluhom da uhvati intonaciju tajne i razumijevajući koja je to tajna u teksturi pjesme, Lamija Čizmo prosula se publici na dar! Moja zamjerka: jezik autora se mora poštivati! Zamislimo da, u pjesmi Muse Ćazima Čatića, riječ sedžda netko zamijeni s npr. pasti ničice. Bi li to bila ta pjesma, bi li to bio pjesnik Čatić? Važno je reći: oni koji nisu na ovom mjestu izrijekom spomenuti, i oni su gradili ovu večer i u nju se ugradili. BROJ 303
Da i toga ne fali: magičnosti ili čarobnjaštva i čarolije večeri je dodala Emina Ahmedović. Birajući mušku pjesmu "Emina" obojila ju je mrkim altom – teškom zanosnom ženskom bojom, te izazvala pravu pometnju: bururet u glavi i āh!, što znači želju da je opet čujemo. Posvećenost poeziji izmjerila su i djeca. Djevojčice i dječaci Osnovne škole "Vareš" sudjelovali su na natječaju za najbolju ljubavnu pjesmu. Radove su im procjenjivali pa ocijenili Sabina Librić, Marinela Hafizović i Mladenko Marijanović. Dok saznaju kako su prošli i s nekim se još malo zgledaju, poprave i začešljaju, svoju pjesmu "Hod njen" pročitao je Mladenko Marijanović. Evo nešto i iz nje: "...Mnogi bi gradovi veći / mnogi bi pločnici širi / počašćeni bili da ga imaju za sebe..." Marinela Hafizović, birajući, baš birajući riječi "...množite ljepotu, jer tako ćete svijet učiniti boljim, sebi i drugima...", dovela nas je do nagrađenih. Treće mjesto Amila Hrvat Iv.a pjesma: "Sestra". Drugo mjesto Ena Kohut V.a, pjesma "Ljubav postoji" i Luka Dužnović V.1 pjesma "Ljubav". Prvo mjesto Anto Štrkalj IX.1, pjesma "Ljubavna tema". Radove su čitali autori, a nagrade dijelila Ilijana Vidović. U laganom tempu "Serenade" – uspavanke ili pozdravne večernje pjesme – Franza Schuberta, duše posjetitelja opustile su violinistica Jelena Vidović i pijanistica Iva Vukić. Još samo treba odgovoriti na pitanja: tko je taj kome je sve ovo palo na pamet, tko je to tko je u svoj topli maštoviti i radišni vir povukao, ako je samo o djeci riječ, njih pedesetero u tri radionice? Ivona Marijančević. Učiteljica! P. S. Direktor Osnovne škole Vareš Muris Parić pozdravio nas je na početku, a mi smo njega sve dosad ostavili da "s klupe" u miru promatra svoj tim.
7
EKSKLUZIVNO
Urušene zidine (ne više mitskog!) Zvjezdangrada
Otkrivanje Zvjezdangrada Piše Željko Ivanković
IV. Svoj sam književni Zvjezdangrad počeo tražiti davno, a obznanio sam to, prvi put, u dvjestotoj knjizi čuvene biblioteke Lastavica 1990. kad sam Zvjezdangrad i uveo u književnost. Otada je ta knjiga doživjela pet izdanja i ušla u školske lektire u BiH, a Zvjezdangrad sam nastavio tražiti i u knjizi Odrastanja (2002.), ali ni s njom nisam prestao, jer i sad u mojim rukopisima ima bajki i legendi, priča vezanih uz Zvjezdangrad, tako da me čudo grada u Zvijezdi nikad nije prestalo intrigirati. Međutim, stvarni i fizički Zvjezdangrad, kako sam napisao na početku ove naše priče, započeo sam tražiti u društvu sjajnih ljudi, znalaca i zaljubljenika u vareške prirodne ljepote. No, unatoč tim znalcima i njihovim kartama te svoj našoj predanosti jednom cilju, mi smo se baš nahodali Zvijezdom dok Klara (Ćamil će uvijek reći – Jozo!) ne reče kako smo mi ipak ušli sa stražnje strane grada. Čuj, sa stražnje, mislim u sebi, kao da sam u kakvom vesternu, pa John Wayne ide na glavna vrata da pokupi svu slavu vrhunskog revolveraša, a eto mi drugorazredni kauboji idemo otraga, za svaki slučaj. Zabavljam se tim mislima i ne
8
smeta mi toliko hodanje. Dapače, iz sjedećeg posla pisca konačno se uspraviti na zadnje noge i hodati ne samo da je korisno nego, evo, i zanimljivo. Meni posebno, otkako sam, radeći na monografiji Vareša, učestao obilaziti varešku okolicu. Ovaj put je to hodanje čudesnom Zvijezdom, planinom s vjerojatno najljepšim imenom za planinu u našem jeziku. Da, domalo se Klara i Ćamil složiše: Ušli smo od Paljike, zato ovo traženje Grada toliko traje. Oni su prethodni put, onda kad su ga oni za sebe otkrili, ušli kod Vučjeg kamena, odakle je mnogo bliže doći u samo srce Grada. Tome, dakako, pridonosi i činjenica da Zvijezdom hodamo usred zrelog ljeta (19. kolovoza) kad je bujna vegetacija i preglednost u šumi gotovo minimalna. No, upravo je zbog bujne vegetacije i nadmorske visine hodanje planinom ugodno. Cijeli taj šumski krug koji smo opisali Zvijezdom od Paljike duboko unutra, pa natrag, završio je tamo gdje su Klara i Ćamil ušli prvi put, kod Vučjeg kamena, odakle smo izbasali na cestu. Pješice od Paljike do Vučjeg kamena cestom, pogotovu gledom na kartu, i nije neka udaljenost, ali kad se napravi tolika kružna tura Zvijezdom, onda su to barem dva sata hodanja mladom i gustom šumom. Mladom? Pa da, jer nema tu šume koja bi bila starija BROJ 303
od 40-50 godina. Izgleda je temeljito posječena, pa ako je i šumski stručno eksploatirana, onda su moćni strojevi toliko ispresijecali planinu da su je dobrano devastirali, pa taj dio nije nimalo lijep ni za oči ni za hodanje. A čovjek bi na ovakvu mjestu poželio šumu staru barem koju stotinu godina, šumu iz bajke, kao da i od šume očekuje neko svjedočenje, neku neispričanu priču. Nalazimo se, dakle, na tzv. Srednjem brdu. Ćamilova karta pokazuje da se najbliži imenovani lokalitet koji kartografi znaju zove Repišta i da se nalazi na koti 1267, koja je, kako se dobro vidi, zaštićena sa zapada od najviših vrhova Zvijezde (1349) i Srednje planine (1345) na kojoj se prema kartama nalazi lokalitet Grad. Dakle, govorimo o Zvjezdangradu koji nije ono što i gdje na mapama piše Grad, nego je on na lokaciji koju zatvaraju Vučji kamen i Paljika sa sjevera, Tremošnik sa Zapada, Zubeta s južne i Ljevaci, brgulski zaselak, s jugozapadne strane. Glavni orijentir bio bi lokalitet Studenac, čije ime jasno upućuje na to kakav je tu izvor vode. U biti je to, reći će Ćamil, najveći izvor rijeke Blaže (sliv Misoče), a izvor vode uvijek je, čak i meni laiku, dobar orijentir za potvrdu o mogućnosti života, o mogućnosti naseljavanja nekog mjesta. OŽUJAK 2020.
No, to su teorijske priče. Glavni je orijentir prvi susret s ruševinama zidova, koje su i potvrda o Zvjezdangradu. Blagi šok i oduševljenje najednom Mladenko i ja više ne skrivamo, nego se glasno čudeći, diveći, što li, hvatamo on fotoaparata, a ja mobitela. Kamen tamo gdje mu nije mjesto. Pa još toliko kamena, pa još, unatoč ruševini, tako složenog kamena. Dakle, to nije kamen, nego kamene ruševine nebrojenih bedema, na prvi pogled, suhozidina na širokom prostoru, širokom platou koji dominira okolicom. Stručnjaci bi mogli reći koliko su podignuti kameni zidovi čiste suhozidine, a koliko su u gradnji, moguće, upotrebljavani krečni malter (žbuka), s krupnim pijeskom, troskom (šljakom), otpadom nakon topljenja željeza, primjereni vremenu gradnje. Nema, dakako, bedema srednjovjekovnih gabarita, ali ima kamenih obrambenih zidova duž cijelog platoa gdje kamena uopće nema i gdje mu, osim po ljudskoj želji i potrebi donesena, ničim nije mjesto. Gdje je, dakle, stran pejzažu i gdje nije dio prirodnog stijenja, kao što ćemo to doživjeti tijekom našeg penjanja na najviši zvjezdanski vrh Krš koji smo Klara, Mladenko i ja poduzeli dva mjeseca potom. Ovdje je kamen u blokovima i uredno posložen, čak i nakon što su veliki dijelovi zida porušeni, točnije oboreni, i ne bi se tu nalazio da nije ljudskom rukom donosen, oblikovan i zidan. Čak i zatečena ruševina i nakon tko zna koliko, tijekom stoljeća, devastacija, još uvijek pokazuje red. Vidljivo je to i po onom kamenju koje je srušeno kao i onome koje još stoji u nevelikom, nevisokom zidu. Kamen tu nije i ne može biti, pogotovu ne tako slagan, osim ljudskom rukom i s jasnom nakanom za konkretnu uporabu – fortifikacijski bedem. Očito je, bile su to zidine koje su okruživale dominantno uzvišenje ispod kojeg se na nižem platou nalazila tzv. čaršija ili bivši trg, trgovište, kako to mjesto imenuju lokalni žitelji. Nadmorska visina na kojoj se nalazi i veliki plato ispod fortifikacijski utvrđenog prostora neznatno je niža, ali je prostor toliki da se s pravom može smatrati da je tu bilo veliko trgovište (muslimani iz Zubeta to mjesto zovu čaršija, gdje orijentalizam očito ukazuje na tržište, trgovačku četvrt, mjesto trgovine), mjesto na kojemu je bilo trgovačko sretište dostupno i vidljivo sa svih strana svijeta. Gornja je platforma, fortifikacijski utvrđeno mjesto, u svome središtu u pravilu imala drvenu, od zemlje visoko izdignutu kulu stražaru/osmatračnicu na OŽUJAK 2020.
čijem je vrhu svakako bilo i svjetlo kao orijentir putnicima i karavanama, neka vrsta svjetionika. Trgovina je, dominantno vjerojatno počivala na, prije svega, onome što će za neka kasnija vremena reći Hamdija Kreševljaković, gvozdenom obrtu i trgovini, ali je svakako bila pijaca i stočarskim i poljoprivrednim proizvodima, kao i drugom različitom robom sa sjevera i juga. Nitko od nas četvorice nije ni povjesničar, ni arhitekt, ni arheolog, ali nesumnjivost zidova koji su rušeni, načinjenih od oblikovanih kamenova, zidova čiji niži redovi, oni pri tlu, još uvijek čvrsto stoje i uopće toliko zidova ima da ne treba biti stručnjak niti jedne od spomenutih struka da bi se shvatilo kako je riječ o nizu fortifikacijskih zidina koje je čovjek dizao, a potom što čovjek, što druge povijesne mijene s vremenom rušio i obesmislio čineći od njih samo ono što jesu, tragove ljudskih ruku, gradine. Tragovi ljudske intervencije u pejzaž odmah se uočavaju. Oni su činili gradinu što je mogla štititi i štitila veliki plato ispod kojeg je svakako bio trgovište na sjecištu putova prema Oćeviji, Vijaci, Tribiji, Duboštici, što će reći prema dominantnim komunikacijama, koje su išle slivovima i tijesnim dolinama rijeka Misoče, Stavnje ili Bukovice/Trstionice od Zvijezde prema dolini Bosne ili dolini Krivaje, te prema Olovu, Srebrenici, Soli, višestoljetnim trgovačkim putovima koje su s dominantnih kosa čuvale nebrojene gradine.
Oblik kamenih blokova ne ostavlja mjesta sumnji BROJ 303
Ja sam začuđen kao Alisa iz bajke, a Mladenko u čudu fotografira cijele serije fotografija. Obojica smo gotovo pa šokirani otkrićem. Jedno je znati da negdje nešto mora postojati ili da postoji, čak i unatoč svim sumnjama, a drugo je na licu mjesta sve to vidjeti i čuditi se da to nikad nitko od stručne javnosti nije identificirao, premda nalazi nisu impresivni na način na koji su to Bobovac ili čemerski Dubrovnik, ali su baš zato potencijalno zanimljiviji jer nisu vidljivi na prvu i doista si treba dati truda da se do njih dođe. Ne sumnjamo da su ovuda prošle stotine ljudi u čuvanju stoke, ali sumnjamo da je itko znao na takav način o čemu je ovdje riječ, o čemu se ovdje radi... Uvijek je, očito, netko sa strane morao doći i našem čovjeku reći: pa vi imate čudesne stećke, vi imate Bobovac, vi imate Zvjezdangrad, Divić-grad... Jozo i Ćamil kao da su tu stoti put, no ipak su zadovoljni da smo tragove Zvjezdangrada konačno, a oni opet, pronašli. Bujna vegetacija i dolazak s druge strane pokazali su se, kao što rekosmo, malom enigmom. No, što je to vrijedno a da se do njega lako dođe? Ipak, preiskusni su Klara i Ćamil, pogotovu njihove karte, a da bi nam se potraga za Zvjezdangradom otela. Međutim, s bujnom vegetacijom javlja se problem i za fotografiranje, pa treba naći pogodne kutove da se uhvati što više "dokaza". Mladenko si opetovano daje truda: traži pogodna mjesta, rakurse za snimiti što više onoga što nedvojbeno jest jedno posve novo znanje, posve novo iskustvo, kakvo dosad nigdje nije objavljeno. Uzalud je bio sav moj dugogodišnji trud da se o ovome bilo što nađe u literaturi, ili fotoarhivama po kojima sam opetovano kopao radeći na monografiji. Interesantno je, primjerice, da to desetljećima nije bilo zanimljivo ni bivšem lokalnom vareškom listu. Ovo je premijera – svjesni smo svi! Ovdje treba snimati i kad ne bude ovoliko vegetacije. Dakako da Mladenko ima sjajan aparat i sve bogato i znalački dokumentira, ali ne odolijevam a da i ja, za svoj užitak, ne fotografiram sve viđeno svojim mobitelom koji ima koliko-toliko solidnu kameru. Naprosto je čudesno to što vidimo, a glavom mi struji deprimirajuća misao koliko li su samo ljudi odavde kamena odnijeli za gradnju kuća, kao što se, uostalom, dogodilo i s nebrojenim stećcima, gradinama i srušenim bogomoljama čiji je kamen po Bosni upotrebljavan kao građevni materijal.
9
HODOČAŠĆE VAREŠ – SINJ
Cesta kroz nekropolu na Brdima kod Striježeva
Putevima predaka Trojica se Varešana odvažiše na hodočasnički put dug 237 kilometara, prateći planinske staze i bogaze kuda se išlo u vremena stara. Bijaše to godine prošle, uoči blagdana Velike Gospe. Kroz sedam nastavaka pratit ćemo njihovu hodnju koja teška bi, ali se uspjehom okruni. Piše Velimir Gavran
II. Vareš via striježevska Brda – Mile – samostan Visoko (34 km) Prvi dan ovoga hodočašća bez ikakve je sumnje najteži. Naše se tijelo tek trebalo naviknuti na ruksak sa stvarima koje su težile do deset posto naše tjelesne težine (a kako izbalansirati). Polazak je iz Vareša ispred Crkve poslije jutarnje mise i blagoslova, 10. kolovoza. Euforija koja se danima nakupljala i rasla sad prelazi u stvarnost. Pozdravljamo se sa svima i svi nas u čudu pokušavaju hrabriti, zastajkujemo ispred caffea Macho i Seno, svima znani konobar, prijateljski i u svom stilu ili običaju prolijeva vodu za nama. Nek' vam sve teče kao voda – veli Tanja, gazdarica. Puni optimizma izlazimo iz grada Vareša i počinju se nizati prvi metri pa kilometri i uspon na 1.200 metara do Striježeva gdje se uključujemo u put predaka. Promatrao sam Dragana koji je žustro krenuo uzbrdo. Pitao sam se koliko će izdržati. Ima li iskustva u dugotrajnom hodanju u kojem je najvažnije dobro rasporediti snagu? Moja dva suputnika su me pretekla, a vidim da su se dobro upoznali i to mi se sviđa jer su različitih karaktera a već su na početku uspjeli naći balans. Nastavio sam svojim tempom. Nailazimo na prvu, nama kontrolnu tačku: nekropolu stećaka na Brdima, to su tragovi naših prapredaka i to nam poka-
10
zuje kako se kultura na kulturu naslanja, a nama potvrđuje da smo izabrali dobar put. Zatim se spuštamo do 900 metara nadmorske visine i već se počinju nizati sela. Na tom putu treba savladati visinsku razliku i taj prvi uspon je savladan, ide ravnija dionica pa silazak. Svako malo dotežemo opremu da nema slobodnog hoda. Za savladavanje ovog puta s dodatnim teretom na leđima potrebno je dosta snage i volje. Puno trpe koljena i potkoljenice, zato je važno temeljito se pripremiti, kako sebe tako i opremu. Slušamo Darka, on ima ono temeljno znanje koje ga je otac učio, sve je školski dotegnuto. Vrlo brzo
sam shvatio, bez obzira na prethodne treninge, da mi ta dodatna težina stvara nelagodu i da je stalno osjećam. Prelazimo u drugu općinu, pogledavam svako malo na Perun, ta brda koja ostavljamo iza sebe, tu slavensku mitologiju predaka. Sve ide po planu do ulaza u visočku općinu, ali... negdje je Darko napravio previd, pojavljuje mu se bol na 25-om kilometru, osjeća prvi žulj. Tih sedam kilometara bilo je ključno za prvi dan da dođemo do arheološkog područja Mile odnosno ostataka krunidbene i grobne crkve bosanskih kraljeva, nacionalnog spomenika nulte kategorije. Prema sjeveru je vodio put za poznata povijesna srednjovjekovna mjesta Sutjesku i Bobovac s kojeg smo mi došli, a prema jugu za Podvisoki, Milodraž i Fojnicu. Bez sumnje dan prvi je "na dobrom putu", završava u Visokom u samostanu svetog Bonaventure i tu doznajemo da je prvi franjevački samostan podignut u mjestu Mile (danas Arnautovići) na širem području Visokog, vjerojatno početkom četrdesetih godina 14. stoljeća. Franjevci konačno napuštaju samostan godine 1697., ali dva stoljeća nakon rušenja samostana oni se ponovo vraćaju u Visoko, gdje su podigli zgradu gimnazije 1899-1900. godine. Posjet samostanu iskoristili smo i za obilazak zavičajne zbirke, muzeja franjevačkog samostana u Visokom. Pri samom spomenu našeg hodočasničkog puta odmah smo dobili smještaj kod fojničkih franjevaca. (U idućem broju: Drugi dan hoda, Samostan Visoko – samostan Fojnica, dionica 36 km)
Na povijesnom lokalitetu Mile u Visokom BROJ 303
OŽUJAK 2020.
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
MANDA MUNĐER
MILAN VESELIČIĆ
(1930. – 2020.)
(30.V.1947. – 1.II.2020.)
ŠTEFICA MUNĐER Posljednji pozdrav Milanu od njegovih najmilijih; familije, prijatelja i poznanika. Čuvamo te u našim srcima i mislima.
(1953. – 2014.) Ostajete živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivale u miru! Vaši najbliži
Tvoji najmiliji
POSLJEDNJI POZDRAV
IN MEMORIAM
Dana 18. veljače u 65. godini života preminuo je naš dragi
ALVINA GRGIĆ
ŠTEFO GOGIĆ
(1930. – 2017.)
(1955. – 2020.) Sjećanje na našeg Štefu ostat će zauvijek u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Ruža, sinovi Toni i Dinko, braća August, Rafo, Blaženko, Josip i Anto, sestre Željka i Gina, s obiteljima
Ostala si u divnim sjećanjima. Počivala u miru! Od odane prijateljice Katarine D.
SJEĆANJE
SJEĆANJE Na naše drage roditelje
ANA ZLOVIĆ
FRANJO DELIĆ
(1936. – 2019.)
(28.II.1993. – 28.II.2020.)
Prošla je godina kako si otišla, ali tuga ostaje. Uvijek si u našim mislima. Počivaj u miru!
(15.IV.2011. – 15.IV.2020.) Vrijeme prolazi, ali sjećanja na vas ostaju. Počivali u miru! Zahvalna djeca
KATA DELIĆ
Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
PETAR KOKOR
ANTO KORDIĆ
(2001. – 2020.)
(12.I.1944. – 8.III.2008.)
ANICA KOKOR
VESNA KORDIĆ
(2013. – 2020.)
(7.XI.1970. – 31.III.2017.)
Hvala za svu ljubav i dobrotu koju ste nam pružali. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
Ljubav ne prestaje odlaskom, sjećanja ne blijede... Počivali u miru! Tanja, Tin i Boris Kordić
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
JOZO DUGONJIĆ
SABINA DUGONJIĆ
(1908. – 1958.)
(1904. – 1993.)
STJEPAN PAVLIĆ (26.III.1940. – 12.II.2019.)
IVO DUGONJIĆ (1944. – 2017.)
U povodu godišnjice smrti i dana rođenja nad tvojim počivalištem podižemo spomenik. Sa sjetom i ponosom sjećamo se lijepog života provedenog s tobom. Počivao u miru Božjem!
Čuvam vas u svom srcu i svojim sjećanjima. Počivali u miru!
Supruga Marija sa sinovima Zoranom i Zlatanom i ostalom obitelji
Vaša Katarina OŽUJAK 2020.
BROJ 303
11
IN MEMORIAM SJEĆANJE KSAVERIJE MARTINOVIĆ
SJEĆANJE
(6.V.1953. – 22.IX.2019.) Bio si naša ljubav, radost i sreća. Sada si tuga u srcu i suza u oku. Teško je dalje kada nisi s nama. Počivao u miru! Supruga Antonija, djeca Leonardo, Ivan i Lea, nevjesta Sarah, unuci Izak, Anthony i Claire
ILIJE BRĐANOVIĆA (1938. – 2016.) Sjećanje na njegov dragi i veseli lik ostat će zauvijek u našim mislima, srcu i molitvama. Počivao u miru! Supruga Božana, kćerka Dragojana, zet Nenad, unuk Ivan sa suprugom, praunuka Lina
IN MEMORIAM MARA (Marija) JURICA
TUŽNO SJEĆANJE
(1933. – 2016.)
(7.VIII.1923. – 1.XII.1999.)
LUCIJA RADOŠ IVO RADOŠ
JOZO JURICA
(18.IX.1924. – 28.II.2001.)
(1933. – 2014.)
Sjećanja na vas zauvijek ostaju u našim srcima. Počivali u miru Božjem! Sinovi, kćerke i unučad
NEVENKA (Jurica) CARIĆ (1961. – 2019.)
MATE (Mile) CARIĆ
SJEĆANJE
(1951. – 2019.)
ŽELJKA RADOŠ
Ponosni smo da ste bili naši. Sjećanje na vas je prelijepo. Radovali smo se životu zajedno. Ostala je tuga i lijepe uspomene u našim srcima.
(28.IV.1956. – 6.III.2005.)
ILIJA RADOŠ (2.VII.1952. – 2.III.2018.)
Vaša djeca s obitelji i vaši najmiliji
Neka vam je vječna slava i hvala. Počivali u miru! Vaši najmiliji
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Počivali u miru!
BOŽANA MIOČEVIĆ
JOZO ĆORLUKA
(10.VIII.1932. – 10.III.2008.)
(25.VI.1959. – 7.III.2011.)
SLAVKO MIOČEVIĆ
LJEPOSAVA ĆORLUKA
(5.VIII.1932. – 19.VII.2008.)
(10.III.1930. – 16.III.2011.)
Uspomene na vas ne blijede. Počivali u miru! Vaši najmiliji
Tuga i bol koja je ostala iza vas nikada neće prestati. Uvijek ćete biti u našem sjećanju. Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 6. ožujka navršilo se deset godina otkako nije s nama
ANTO KORDIĆ
MIROSLAV KLARIĆ (1943. – 2010.) Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostat ćeš voljen i nikad zaboravljen. Počivao u miru Božjem!
(8.III.2008. – 8.III.2020.) Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju. Počivao u miru! Pipe i Vesna
Tvoja supruga Ivanka, sinovi Zlatko, Denis i Dragan, nevjeste Dolores i Bojana i unuci Matej i Ivano
U SPOMEN
U SPOMEN
na našu dragu majku i suprugu koja vječno živi u našim srcima
(9.III.2011. – 9.III.2020.) Dana 9. ožujka navršilo se devet godina otkako je preminula naša draga
ANU MIOČEVIĆ rođ. Radoš (25.VIII.1935. – 9.III.2008.) Zahvaljujemo ti na tvojoj ljubavi i plemenitosti kojom si nas darivala. Počivaj u miru Gospodnjem!
OLGA TOKMAČIĆ rođ. Žuk Sjećanja na tebe zauvijek će živjeti u nama. Počivala u miru!
Tvoji najmiliji
12
Dana 5. ožujka navršile su se četiri godine od smrti našeg dragog supruga i oca
Tvoji najmiliji BROJ 303
OŽUJAK 2020.
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 10. ožujka navršilo se 13 godina od kada nisu s nama naši najmiliji, sin i snaha
MARIJAN
GAVRAN
ARIJANA
JOZO MILETOVIĆ
ANĐA MILETOVIĆ
(1924. – 2006.)
(1927. – 2017.)
(24.IV.1979. (18.VIII.1979. – 10.III.2007.) – 10.III.2007.) Dugih 13 godina tuge i bola je prošlo od kada te nema, dragi naš jedini sine, i tebe snaho. Ljubav je prevelika, bol preteška, tuga za vama vječna, vrijeme odmiče, godine se redaju, ali sjećanja i uspomene na vas traju. Hvala svima koji vas nisu zaboravili. Vole vas vaši: majka Jovanka i otac Ivica Počivajte u miru Božjem!
ŽELJKO ĐURĐIĆ (1963. – 2013.) Pamtimo vas po vašoj dobroti, živite vječno u našim mislima i srcima. Neka vam Bog podari vječnu slavu. Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(12.III.2015. – 12.III.2020.) Navršilo se pet godina otkako nije s nama naš dragi
Dana 13. ožujka navršile su se tri godine otkako je preminula
ANTO BARKIĆ
(1937. – 2017.)
VESNA MIJIĆ rođ. Šimičević
Pamtimo te po tvojoj vedrini i dobroti. Počivao u miru!
Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivala u miru Božjem! Sestra Marija i zet Zdravko
Tvoji najmiliji
IN MEMORIAM JOZEFINA GAVRAN-ČOVIĆ
SJEĆANJE
(18.III.2019. – 18.III.2020.) Poput daška je čovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. (Ps.144,4) Išla je malena Jozefina ispod Zvijezde..., ali nije išla malena ispod zvijezda. Naša je zvijezda ispod Zvijezde prešla sva u zvijezde. Počivaj u miru Božjemu! Suprug i djeca s obiteljima
Navršava se godina dana otkako je preminula naša draga
JOZEFINA GAVRAN-ČOVIĆ (18.III.2019. – 18.III.2020.) Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivala u miru! Brat Tomislav i nevjesta Dušanka
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
(16.III.1987. – 16.III.2020.)
Već deset godina nije s nama naš dragi
VINKO PETROVIĆ
DRAGAN MILETOVIĆ (9.IV.1955. – 23.III.2010.)
Uspomena na tebe živi u nama. Počivao u miru Božjem!
Zahvalne i sretne, što smo zajedno bili u vlaku života.
Tvoja djeca: Ivica, Željka, Anto i Jelena
Helena i Ivana
IN MEMORIAM (26.III. 2012. – 26.III. 2020.) Dana 26. ožujka navršit će se osam godina otkako s nama nije naš
IVO JELIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tvoj dragi lik. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najbliži OŽUJAK 2020.
IN MEMORIAM MIJO PETROVIĆ (1936. – 2019.) Dok živimo mi, i ti si s nama. Naših 58 godina zajedničkog života nije prošlo uzalud. Tvoji potomci s ponosom te nose u svojim srcima i uvijek ćeš im biti svijetli primjer kako treba živjeti. A i ti si imao zašto da živiš. Neka ti je laka zemlja, počivaj u miru! Tvoji: supruga, kćerke, unuci i praunuci
BROJ 303
13
NAŠA PRIČA
DANI PO BABI MARTI Josip Josipović
D
anima se smjenjuju snijeg ljapo i kiša u noći opet malo smrzne pa tako ukrug. Dani se vuku mokri i magloviti, a ljudi k'o u kućnom zatvoru, smrknuti i depresivni (a i ne bili) čekaju sunce i koji ljepši dan. Nikoga da prođe selom, možda je već odavno pusto. Nije, ima znakova života! Zapuši se s vremena na vrijeme iz ponekog odžaka kad domaćica potakne vatru u davno dotrajalom šporetu. Ne pamti selo ovakvo vrijeme, ovu tišinu, čamotinju i obamrlost, ne pamti otkad postoji. Ono starčadi što se još tu bori sa životom ne izlazi na sufurundiju, na mokrinu i poledicu. Znaju oni da ne treba izazivati sudbinu jer stare su kosti, a gipsare daleko. – Ulazi, šta stojiš tu na pragu već deset minuta, ja hajcam i ložim, a ti odjapio... ko, Bože prosti – podigla je glas Kata na Aruna. – Stani, bona, da pobrojim dimove, da vidim jesmo l' svi na broju, da nije koga noćas sveti Petar regrutovo, i 'nako nas je malo u selu. A nek se malo i prozrači, potušit ćemo se, bona, od vlastiti' laguma – odgovara joj Arun, stojeći i dalje na vratima i gledajući niz svoje Ljubešiće. Doduše, ustane Arun rano, prije Kate. Naloži skoro ugašen šporet te obavi ono što se zove jutarnjom 'igijenom. Zna on uto će i ona, jer Kata ostane uvečer gledati svoje serije, one što se sapunjare zovu, pa ujutro malo duže sanja u krevetu. I dok Kata bude pripremala doručak Arun će otići da nahrani vranca i kravicu, pa u povratku stati na kućnom pragu i zagledat
se niz svoje selo. Tako nekako započinje im svaki dan otkako je ovog nevremena. – Da li su još časni posti il se može malo po slanini i bijelom luku? – propitkuje Ljubeša svoju Katu sjedajući za stol, što bi značilo da je vrijeme doručku. – Ja, bome, postim, a tebi po volji, nisi dijete da te sjetujem i gonim – odgovara mu Kata. – Donesi, der, onda malo onu pašu i glavicu bijelog, ne bilo ti zapoviđeno, a mogla bi doduše i jedna rakija jer to sve zajedno prijeki je lijek protiv gripe. Ja ću iza podne malo požurit s postom pa ne bi l' te stigo – pravda se Arambaša. Doručkovali su polako, bez žurbe i ljetnog srkleta u tišini i miru, zaokupljeni svako svojim mislima. Ustajući iza stola Arun će upaliti televizor s komentarom: Da vidimo šta ima nova u svijetu iako znam sve šta će vazdan lagat. Ma nek zvrnda, nek nas je makar više u kući. I cijeli dan Ljubeša i Kata il' će pogledat' u televizor il' neće, sve do večernjeg dnevnika. Cijeli dan Kata će se zanimati svojim pletivom, dok će Arun zauzeti svoje mjesto na kauču prelistavajući neke stare novine. – Da mi nije vranca i krave bio bi povazdan na ovom kauču, ko prepariran, nit kud brdu, nit kud niza selo – prozborit će poluglasno Ljubeša. – Kud bi ti to, Arune, po ovom kijametu; žao ti što si čitav il da ne misliš malo poprijeko, na Zaravnice, Ormanovici na kavu – ljutito će Kata. – Znam da bi ti se obradovala, posebno sad otkako je udovica. – Ih, Kato, ti odma' zažestila, kolko znam juče nam je tek oko četri trebo Umprofor, a danas će ga, men se čini, trebat zvat prije deset – brani se Arun. – Umjesto
da mi pripovjedaš šta bi sinoć u onoj tvojoj emisiji, ljubuju l' ono dvoje još il su se razišli – pokušava Ljubeša okrenuti priču znajući ionako da će mu to Kata sve ispripovijedati, pa slušalo se to njemu ili ne. I kad Kata prepriča svaki detalj sinoćnje epizode, tko je s kim ljubovao, a tko za kim vene, lako će preći na priču kako su ono oni mladi ljubovali. Naučit će to Arun sve napamet k'o pjesmicu iako je pola toga bio zaboravio. Kako, bolan, ne znaš kada je sve počelo; na oproštajnoj jednog od Borovičkića... – započet će Kata svoju priču. U to vrijeme družio se Arambaša s Jozarom i Šujakom, skupa su i radili u Niskopu te tako i postali nerazdvojni pajdaši. Oni su opet nekakav rod s Borovičkićem, pa je bio red otići na oproštajnu i malo zapjevati. Trebalo je s pjesmom ispratiti mladića u vojsku, kako i dolikuje. Sva trojica su bili vični pjesmi, a posebno Jozara sa svojim jakim glasom. Nikad ih nitko nije natpjevao, posebno kad je Jozara povede. Bilo je tu dosta ljubomore od strane drugih momaka jer bilo je pravilo: momci, što ste pjevali, pjevali – dok Jozara ne počne svoju kajdu. Jednostavno je imao puno jači glas od drugih momaka pa bi oni ili zašuti ili im se pridruži. Kata je bila prvi rod s Jozarom i Šujakom, te je i sjedila zajedno s njima, a Šujak joj je opet ustupio mjesto do Arambaše, znajući da ima neke labaratorije između njih dvoje. Otišli su zajedno s te oproštajne, ljubav planula, al' stotinu je muka valjalo proći. – Mogli smo komotno i mi u kakvu sapun emisiju, moj Ljubeša – prokomentirat će Kata. (završetak u idućem broju)
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
MIJO PETROVIĆ
MIJO PETROVIĆ
(15.III.1936. – 27.III.2019.)
(15.III.1936. – 27.III.2019.)
Dragi brate, nedostaješ mi. Počivaj u miru!
Dragom bratu, na sjećanje. Počivao u miru!
Sestra Katarina
Branko
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
14
BROJ 303
OŽUJAK 2020.
IZ STARIH ALBUMA
Poklade nekad i sad Pokladna je nedjelja nekoć u Varešu bila jedan od onih posebno svečanih dana kada se na misu išlo u narodnim nošnjama. Takvom prigodom ovu je crnobijelu fotografiju snimio "Foto Mandić" prije pola stoljeća. Na njoj su (u gornjem redu): Zita Iličić, Ana Zloušić, Ljerka Turić, Marija Zlović i Ljubica Markanović; (u donjem redu) Kristina (Krista) Josipović, Zdravko Zloušić, Velena (Vela) Turić i Vjerana Jarčević. Fotografiju nam je ustupila Kristina Zloušić. Druge su dvije fotografije desetak godina stare, ali i to je već dovoljna distanca da se prisjetimo nekih brojnijih pokladnih igranki u Oćeviji, kao što su bile brojnije i na Pržićima, na Pogari, na Zarudju, u Vijaci... Na fotografijama su: Bartol i Boro Barkić, te Alojzija i Goran Vijačkić (ovi potonji sjede).
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
OŽUJAK 2020.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 303
15
SNIJEG (NI)JE RESURS
Veljača je dok ovo pišem, zimska sezona u punom jeku, ali snijeg ove godine svuda otanjio; ako je i pao, brzo prošarao. Kod nas u planini Zvijezdi snijega ima i onda kad ga neki na svojim planinama i gorama, pouzdani u njega jer su "ulupali" novac u zimsku infrastrukturu, nemaju ni za lijeka. Oni imaju da ulažu, mi nemamo, al' mi imamo "sirovinu". U Zvijezdi su i skijaške staze domaće, nije samo hrana. Tko je to jednom otkrio, vraća se, pa je tako bilo i ove godine. Ponetko iz Vareša, većina iz Breze, ali bilo ih je i iz glavnog grada. Sarajevsku maglu i sivilo mijenjaju za zvjezdansku bjelinu i vedrinu. Plavetno nebo uhvatilo se za Zvijezdu, buljuk djece i cika. Ima i djece koja su prošla školu skijanja pa im se zavidi. Gosti iz Sarajeva zanimljivi nama, a mi isto tako njima. Otkud u Zvijezdi pored olimpijskih planina? Pitomije, kažu, i neusporedivo jeftinije, nema gužve, nema traženja parkirališta za koje valja i platiti, zastoja i kolona u putu do sarajevskih skijališta. Iz ruksaka se vadi suhomesnato, pokoje pivce ili kakvog soka, a djecu valja salijetati da sjednu i nešto pojedu; nemaju oni kad odmarati rumene obraze. Čujem komentare da ne znamo što imamo. Dok nama u Varešu dođe u glavu na čemu stojimo, drugi bi nam i to, kad mi mogli, ispod nogu izmakli i odnijeli sebi. Puna su nam usta govora o tome kako nam je turizam šansa za rad i razvoj. Ali nadležni i vladajući nemaju potrebni feeling: Varešu je snijeg i dalje nešto što samo "jede" pare, misli se na čišćenje prometnica, nikako taj snijeg "upregnuti" pa istjerivati paru iz njega. Koliko je sličnih mjesta oko Alpi koja žive od snijega i njihova kompletna ekonomija počiva na njemu. Pa i kod njih ga ove godine nije bilo, valjalo uključivati topove da se spase utrke za svjetski skijaški kup. Ali mi to ne kontamo. U nas, u osunčanoj strani skineš se do majice i turiš žara pod gril, legneš u jagorčevinu dok se ispeče, dotle u osojnoj tko želi može nabaciti zimsku opremu i skijati; dva potpuno različita svijeta u razmaku od stotinjak metara zračne linije, ali mi i dalje ne kontamo. Da naši apsurdi budu potpuni: Kuvajćani, koji su na području naše općine započeli izgradnju takozvanog adrenalin parka, podržali lokalnu zajednicu s dva strojčića za uklanjanje snijega s pločnika (dvije ulice imamo, pa da svaka strana ima svoj). Mi, Kuvajćani i snijeg...
Priredio J. Klarić