Bobovac br. 310 by Midnight Rider

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXVI. • BROJ 310 • LISTOPAD 2020. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

ako su epidemiolozi najavljivali i upozoravali – pandemija corona virusa s dolaskom jesenjih mjeseci počinje bujati pa se diljem našeg kontinenta razmatraju ili već poduzimaju nepopularne restriktivne mjere kakvih smo se s nestrpljenjem otarasili krajem proljeća. Osim što će novo prigušivanje gospodarskih i društvenih aktivnosti izazvati sekundarni udar u ekonomiji, sociolozi prognoziraju da bi to moglo ostaviti značajnih posljedica i na mentalno zdravlje ljudi. Otkako je prioritet zdravstva u cijelom svijetu stavljen na lov i izoliranje pacijenata pozitivnih na covid19, kronični bolesnici ostaju zapostavljeni, jednako tako i dijagnostički tretmani, i poruka je: tko nije hitan slučaj neka se i ne javlja. Logično je kakve to posljedice nosi u pogledu zapuštanja i propadanja zdravlja kompletne populacije i koliko će biti kolateralne štete. Neke ustanove idu čak dotle, za što je u nas prvi primjer Klinički centar u Sarajevu, da se praktički pretvaraju u utvrde, s opravdanjem da se spriječi prodor corona virusa u samu ustanovu. Pa to je kao imati auto zatvoreno u garaži, i to "na klocevima". I na kraju u narodu proradi crni humor, kao posljednji pokušaj da se obrani bar mentalno zdravlje. U tom smislu nedavno je po društvenim mrežama kružila groteskna selfhelp preporuka vezana za dijagnostiku, kad su već ljudi prepušteni sami sebi. Tko bi želio slijediti te "savjete" prvo što mu neznani stručnjak s interneta preporuča je, umjesto u laboratorijsku teglicu, mokriti negdje ispod drveta pa zatim izvlačiti zaključke: ako mravi idu na mokraću – šećer, ako idu muhe – neka upala, ako brzo isparava – puno soli, ako zaudara na meso – kolesterol, ako se zaboravilo skinuti hlače prije mokrenja – Alzheimer, ako se nije stiglo skinuti hlače – Parkinson, e ako se ne osjeća miris tj. ako ga pacijent ne osjeti – onda je corona. No, svakim danom smo sve dalje od toga da se s virusom treba šaliti, na što ukazuju opasno rastuće brojke pa da ih, prema već ustaljenom, ažuriramo u odnosu na prošli mjesec. U svijetu je brojka dosad potvrđenih slučajeva zaraze covi-

IZME\U DVA BROJA dom-19 premašila 37 milijuna, a brojka umrlih probila psihološku granicu od jednog milijuna. Naše okruženje, s kojim se obično uspoređujemo i dijelimo balkansko dvorište, bilježi rekorde po pitanju dnevnoga rasta pa rapidnije raste i ukupna bilanca: u Srbiji dosad 35 tisuća zaraženih i 770 umrlih, u Hrvatskoj 20 tisuća zaraženih i 330 umrlih, kod nas u BiH 30 tisuća zaraženih – od toga 930 umrlih! Naše malo mjesto pod Zvijezdom dosad je davalo minornog doprinosa ovoj statistici, ali počelo se stanje mijenjati, što potkrjepljujemo podacima u redovitom izvješću iz Doma zdravlja. Na ovim našim prostorima pored ove globalne pošasti, ekonomske oskudice, znanstvene zaostalosti i sl., glavno mjesto u svakodnevici i dalje ima politika, a ruku pod ruku s njom i korupcija. Iz susjedne Hrvatske trenutno dolaze najzanimljiviji primjeri kakvim su se malverzacijama javne osobe sklone baviti i do koje razine ići. Klupko se počelo odmotavati uhićenjem nekog budže iz prikrajka, vlasnika opskurnog kluba zatvorenog tipa s vrlo zanimljivim spektrom vip posjetitelja u kome se pijuckalo i mezilo, a uzgred spletkarilo, ali recimo taj detalj da taj isti lik,

IZ ŽUPNIH MATICA VAREŠ Umrli: Florijan Rajić (1933.), Janja Jelić rođ. Mirčić (1935.), Božana-Jelica Pejčinović-Zlović (1956.), Alojzije Jelić (1929.), Ana Franjković (1935.), Mirjana Knich rođ. Andrijević (1928.), Monika Dodik rođ. Filipović (1939.), Antonija Zekić rođ. Filipović (1948.), Božana Zlović rođ. Mutić (1938.), Josip Šimić (1952.), Zdravko Dužnović (1944.), August Pogarčić (1949.), Božana Andrijević (1947.). Na naslovnici: Diknjići i Brezik, sa Semizove Ponikve (foto: M. Marijanović)

BROJ 310

inače direktor Janafa (tvrtke koja upravlja naftovodnim sustavom), može kupiti prostor i sagraditi počasnu grobnicu za sebe u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju, gdje se mjesto zasluži, a ne kupuje (Krleža, tamo se malo), toga se ni fantastični Nadrealisti u svoj svojoj satiri nisu sjetili. Političari u BiH, pogotovu nižega ranga, počeli su se komešati, uskoro će se kačiti po banderama, ne oni nego njihovi posteri; dolazi vrijeme kad će se izvagati na lokalnim izborima. A glavni državni trojac, članovi Predsjedništva BiH, za koje se pridjev državnički ne može vezati ni zabunom, bili su nedavno u Bruxellesu, u sjedištu Europske unije i ostali tamo primijećeni samo po sceni koju je priredio član Predsjedništva iz reda srpskog naroda Milorad Dodik, koji se nije dao smjestiti do druge dvojice tijekom službenog fotografiranja nego između sebe i (kako ih on rado naziva) bošnjačkih članova Predsjedništva kao tampon zonu prometnuo omalenog europskog birokrata. U BiH su inače ovih dana aktivirana silna radilišta, samo na području Sarajeva 50-ak, da se biračima dodvori s novim šahtovima i vrelim asfaltom. Bezmalo se možemo zapitati gdje budu svi ti valjci i građevinske tvrtke i tvrtkice tijekom ostalih tri godine i deset mjeseci kad ih sada ima toliko da mogu pokriti ulice i putne dionice pomno odabrane na mapama stranačkih centrala. Naša općina je ipak ostala kratkih rukava, dobila je samo najavu rekonstrukcije puta Stupni Do – Lipa u vrijednosti 92 tisuće KM, ali je, bar do ovog trenutka, građevinska operativa zaokupljena asfaltiranjem dionica kod većih i prečih biračkih baza. Naravno, i svaka veza dolaska federalnog premijera u Vareš u pratnji ministra rudarstva i industrije, u posjet Eastern Miningu (najavljena dok smo zaključivali ovaj broj) sigurno je "slučajna", a ako se na domjenku nađe i neki pladanj čipsa – to će sigurno biti iz fabrike u Dragovićima koju je neke godine pred izbore obećao kao investiciju nekadašnji premijer, također iz SDA.

POTPORA LISTU "BOBOVAC" Tomislav Čingel, Hrvatska – 110 KM, Srećko Grubešić, Hrvatska – 50 €, Terezija Jakić, Vareš – 50 KM.

Svima hvala lijepa! LISTOPAD 2020.

VIJESTI

Sjednica Općinskog vijeća Dana 30. rujna 2020. godine održana je 39. redovita sjednica Općinskog vijeća Vareš sa sedam točaka na dnevnom redu. Budući da se uskoro (15. studenoga) održavaju lokalni izbori bilo je za očekivati da će vijećnici svoje istupe za govornicom pokušati koristiti i u predizborne svrhe, no treba istaknuti da to ovoga puta nije bio slučaj. Štoviše, sjednica je završena u kratkom roku. Ni sam dnevni red nije davao podloge za neke prijepore i više je aktualne problematike, te široj javnosti zanimljive tematike, delegirano kroz vijećnička pitanja. Za izdvojiti je npr. pitanje što ga je u općinskom parlamentu otvorio, odnosno sa sukobljavanja po društvenim mrežama prenio, vijećnik Elvir Rožajac, a ono se ticalo uzavrelih strasti nakon što je policija uhitila i pritvorila na jednu noć jednoga od mladih vozača zbog obijesti na cesti. To je rasplamsalo forumske diskusije o policijskim ovlastima, ali i o slučajevima jurcanja po gradu – koji se od strane jednoga dijela mladih vozača, u gradu općepoznatih – iznova ponavljaju, iz čega proizlazi da uobičajene mjere kontrole prometa i poneki prekršajni nalog ne postižu efekta. Sličan je problem, a uzgred je spomenut samo u forumskim prepucavanjima, i s narušavanjem mira u kasnim satima od strane onih što su na vozilima uradili "modifikacije" odnosno povadili "višak" dijelova iz ispušnoga sustava. Na sjednici se u diskusiji izašlo s prijedlogom da policija riješi problem obijesnih vožnji postavljanjem zamke s mobilnim radarom – kako se to svakoga dana radi uz regionalnu cestu u susjednoj Brezi – a na kraju rasprave načelnik Zdravko Marošević dodao je da se svakako sprema obaviti ozbiljan razgovor s nadležnima u lokalnoj policijskoj stanici, kao i s kantonalnim komesarom, kako bi se eskalaciji ugrožavanja prometne sigurnosti, ali i nedoličnom ponašanju bilo koje vrste stalo u kraj. Drugo je zanimljivo pitanje došlo od vijećnice Safete Muftić koja je tražila pojašnjenje zašto je došlo do toga da se naknada za proširenje koncesijskog polja smanji s 1.500 na 150 KM po hektaru, dakle niža je deset puta u odnosu na prvobitno utvrđenu naknadu kad je ugovorena koncesija za "Veovaču" i nalazište Rupice iznad Borovice u istom paketu. Podsjećanja radi, proširenjem je obuhvaćeno područje Osretka, Semizove Ponikve, Pološca, dijela Smreke, Droškovca i Brezika, te na drugoj strani područje oko Brgula. Kad je Općinsko vijeće Vareš na zasjedanju u travnju ove godine, i to izvanredno sazvanom u jeku restrikcija, dalo suglasnost na proširenje podrazumijevalo je da će kompanija "Adriatic Metals", čija tvrtka-kćerka "Eastern Mining" obavlja istraživanja na rudnom polju u Borovici, uplatu izvršiti prema ranije važećoj odluci. No, Vlada ZDK nakon dobivene suglasnosti iz Vareša na svojoj je prvoj narednoj sjednici donijela novu odluku i smanjila naknadu te je stoga spomenuta vijećnica, makar se s time debelo zakasnilo, priupitala je li postojao o tome neki pristanak iz općinske administracije s kojim Vijeće nije upoznato. Odgovor je pružio općinski načelnik kazavši prije svega da su naknade za istraživanje minerala u BiH, po općem sudu, najviše u Europi te

dodao da je naše zakonodavstvo općenito slabo reguliralo tu oblast. Smanjenje naknade za istraživanje stoga je obrazložio kao logično, jer istraživanje ne jamči i eksploataciju pa u tom slučaju visoke naknade odvraćaju potencijalne investitore od skupog i nesigurnog istraživanja. Preveo je to kao poticaj Vlade ZDK-a za buduće koncesionare, a koji se, činjenica je, u ovom trenutku odnosi i najviše reflektira na općinu Vareš, ali ne važi samo za Vareš nego je takva odluka linearnog karaktera. Načelnik je zaključno dodao da za Vareš ipak dolazi vrijeme kada će ubirati benefite od eksploatacije, podržavajući da koncesionare kod toga ne treba štedjeti, te naglasio da je prva mjesečna uplata naknade za eksploataciju već stigla odnosno to se počelo izvršavati prema roku koji je ugovoren s koncesionarom bez obzira na to što eksploatacija još nije počela nego tek traju pripreme za nju. Općinskom vijeću Vareš u ovom sazivu predstoji još jedna radna sjednica, koncem listopada.

Dan kada se birači pitaju Lokalni izbori u Bosni i Hercegovini, osmi po redu otkako je uspostavljen višestranački sustav, zakazani su za 15. studenoga 2020. U tom trenutku izdanje našeg lista za studeni već bi trebalo biti u prodaji pa je stoga ovo jedina prilika za podsjećanje na važnost izlaska na birališta, računajući s ozbiljnošću tijela koja će provoditi izborni proces u smislu da će biti poduzete sve propisane epidemiološke mjere kako to ne bi bilo razlogom odustajanja birača od glasovanja. Birat će se, dakle, nove zastupnike u Općinsko vijeće, a političke stranke ponudile su u Varešu 140 kandidata, od kojih će njih 19 u naredne četiri godine popunjavati vijećničke klupe. Nositelji kandidatskih lista su: Mirnes Ajanović (SDP BiH), Maja Berberović (DF), Sanija Musa (PS), Salem Hršumović (BPS), Asmir Čizmo (NB), Saudin Karamustafić (SBB), Boris Barkić (HSP BiH), Emir Islamović (SDA), Šaban Ibrišimović (A-SDA), Dario Dodik (nezavisni kandidat), Igor Hinger (HDZ BiH) i Behaija Mušija (SPU). Tri trenutno najjače stranke u općini Vareš ponudile su svoje kandidate i za funkciju općinskog načelnika: HDZ BiH – Zdravka Maroševića (aktualnog načelnika), SDA – Enidu Imamagić i SBB – Fahrudina Brkića.

OGLAS Prodaje se građevinsko zemljište u ulici Stojkovići, površine 167 m², vlasništvo 1/1. Informacije na broj: +387 (0)62 552 374. LISTOPAD 2020.

BROJ 310

IZVJEŠĆE IZ DOMA ZDRAVLJA

uočavamo se s ozbiljnim pogoršanjem epidemiološke situacije na području opštine Vareš u proteklih 15-ak dana, jer skoro svakodnevno dolazi do porasta broja novooboljelih, što bi moglo imati kobne posljedice za našu stariju populaciju, a glavni je uzrok nepridržavanje osnovnih preporuka o korištenju ličnih zaštitnih sredstava! Svjedoci smo proteklih dana povećanih okupljanja građana na misnim slavljima povodom proslave sv. Mihovila, održavanja koncerata s prisustvom gostiju iz inostranstva, većih okupljanja prilikom sahrana i dženaza, prilikom održavanja svetih misa na grobljima, omladine u kafićima i ugostiteljskim objektima, koji veoma često mogu biti asimptomatski prenosioci, te tim povodom apelujem i na organizatore i na građanstvo da izbjegavaju okupljanja bilo kakvog tipa, da vjerske obrede obavljaju u svojim domovima i da se strogo pridržavaju preporuka i mjera lične zaštite, da izbjegavaju bespotrebne kontakte, jer to je i dalje jedini način sprečavanja širenja zaraze! Trenutno, na dan 10.10. 2020. na području opštine Vareš je 15 aktivno oboljelih, jedan pacijent je na bolničkom liječenju u Kantonalnoj bolnici u Zenici, s težom je kliničkom slikom, dok su ostali za sada na kućnom liječenju s blažim oblicima bolesti ili asimptomatski, i nažalost imali smo još jedan smrtni slučaj uzrokovan Covidom-19. U samoizolaciji se trenutno nalazi 36 osoba, ali se i dalje radi na testiranju i otkrivanju kontakata, tako da će taj broj sigurno biti veći. Od početka pandemije broj Covid-19 pozitivnih osoba na području naše opštine je 25, a broj preminulih 2. Također, podsjetila bih sve naše sugrađane da ukoliko primijete neki od

Pogoršanje epidemiološke situacije u Varešu Dr. Sanja Savičić simptoma zaraze ili ukoliko su imali kontakt s Covid-19 potvrđenim slučajem, da obavezno pozovu telefonom svog porodičnog ljekara ili higijensko-epidemiološku službu (HES) Doma zdravlja, a nakon 15 sati dežurnog ljekara u Stanici hitne medicinske pomoći, od kojih će dobiti detaljne upute i savjete o ponašanju u takvoj situaciji, a nikako da samoinicijativno dolaze odmah u Dom zdravlja ili u Hitnu pomoć, jer na taj način ugrožavaju druge osobe i povećava se rizik širenja zaraze. Ukoliko se utvrdi da je osoba potencijalno zaražena virusom Covid-19, organizuje se njen dolazak u Dom zdravlja radi testiranja na način da osoba sama, vlastitim vozilom, dođe u krug Doma zdravlja, prema unaprijed utvrđenom

terminu ili ukoliko to nije u mogućnosti u tom slučaju sanitarni tehničar odlazi na kućnu adresu pacijenta radi uzimanja briseva. Sve osobe pozitivne na Covid-19 i svi njihovi direktni kontakti se stavljaju u samoizolaciju, o čemu dobivaju rješenje od strane sanitarnog inspektora. Još jednom: obavezno nošenje zaštitnih maski u zatvorenom prostoru, također na otvorenom prilikom kontakta s drugim osoba, održavanje fizičke distance od dva metra, kontakte ograničiti na manje od 15 minuta, održavanje lične higijene, češće pranje ruku i upotreba dezinfekcionih sredstava na bazi alkohola i hlora. Nadam se da će naši sugrađani shvatiti ozbiljnost situacije u kojoj se nalazimo i na prvom mjestu voditi računa o ličnom zdravlju, a potom i o zdravlju drugih.

AKTUALNOSTI

Posjet britanskog veleposlanika Dana 30. rujna 2020. godine u posjet Varešu došao je veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva Matthew Field kako bi se, prije svega, informirao o istraživanjima rudnih nalazišta koja na području iznad sela Borovica u vareškoj općini provodi britanska kompanija Adriatic Metals. Veleposlanika Fielda dočekao je direktor kompanije Paul Cronin te je organiziran radni ručak na kojemu je uz čelne ljude tvrtke Eastern Mining prisustvovao i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević. Tvrtka Eastern Mining u vlasništvu je Adriatic Metalsa i ona provodi poslove na istraživanju, te pripreme za otvaranje rudnika. Općinski je načelnik upoznao britanskog veleposlanika o trenutnoj situaciji na lokalnom planu te o podršci vareške općine u dosadašnjoj realizaciji

projekta, a diskutiralo se zatim i o značaju otvaranja rudnika za lokalnu zajednicu. Podsjećamo, otvaranje rudnika olova, cinka i barita, a pri čemu bi se izdvajali i bakar, srebro i zlato, najavljeno je za drugu polovicu 2022. godine.

Obavijest općinskog načelnika Iz Ureda općinskog načelnika Zdravka Maroševića objavljeno je da načelnik prestaje primati stranke od 15. listopada 2020. godine. Sve aktivnosti koje su prioritetne, a koje su važne za normalno funkcioniranje svih službi i institucija načelnik će uredno zaprimati – navodi se u obavijesti i, uz zahvalu za razumijevanje, dodaje – razlog prestanka prijema stranaka je početak izborne kampanje, a sve u cilju kako bi se aktualni načelnik stavio u istu poziciju s ostalim kandidatima.

BROJ 310

LISTOPAD 2020.

TIHA VODA BREGE DERE

inistarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zeničkodobojskog kantona 22. rujna 2020. godine s koncesionarom "Kraljevska" d.o.o. Sarajevo zaključilo je Ugovor o koncesiji za korištenje prirodne izvorske vode. Ugovor je potpisan temeljem odluke Vlade ZDK-a kojom je "Kraljevskoj" d.o.o. dodijeljena koncesija za zahvaćanje vode u količini od 0,5 litara u sekundi s izvorišta "Radakovica", koje se nalazi na području mjesne zajednice Borovica, općina Vareš. Iza ovog kratkog priopćenja iz kantonalne Vlade zapravo je jedno dugo razdoblje potrošeno na administrativne radnje propisane i stavljene pred investitora u pokretanju jednog takvog biznisa. Koliko dugo, pitali smo samog koncesionara i saznali da je riječ o 3,5 godine birokratskih zavrzlama, a ta procedura još se ne može smatrati završenom i konačnom dok ne dobije i upotrebnu dozvolu. Priča o "Kraljevskoj" zavrtjela se prije sedam godina, a mi smo Maju Marilovića, pokretača projekta punionice, predstavili u "Bobovcu" broj 240 (prosinac 2014.), kada je već brendirao vodu, izradio logotip i punio prve galone za vodomate, za kupce koji su prvi stali u red. Sljedeće naše pisanje bilo je u broju 268 (travanj 2017.) nakon što je Vlada ZDK donijela odluku o dodjeli koncesije. To je polazna odluka kojom se investitoru daje rok od tri godine da završi sve administrativne pripreme i da izgradi infrastrukturu kako bi konačno mogao dobiti i koncesiju za eksploataciju. Dakle, taj je ugovor potpisan prošlog mjeseca i koncesija je sada dodijeljena na razdoblje od 30 godina. A kroz spomenute tri godine, možemo ih nazvati godine kušnje za investitora, trajala je, možemo je nazvati borba investitora, na dva fronta. U dijelu oko izgradnje postrojenja i dovođenja vode do njega Marilović je ovisio sam o svojim sposobnostima i dokazao se uspješnim. Nije mu trebalo ni toliko vremena unatoč svim teškoćama zbog vrlo nepristupačna terena od izvorišta do postrojenja. Otkriva da je veći i složeniji zahvat predstavljalo polaganje cjevovoda nego izgradnja samoga objekta u kome je instalirana suvremena punionica. Ali na drugoj strani, za administrativne radnje, ni tri godine nisu bile dovoljne. Međutim, nije ga usporila samo administracija Ze-Do kantona nego i federalna. Od Federalnog LISTOPAD 2020.

Kroz birokratske barijere M. Marijanović ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva na izdavanje jednoga papira čekao je šest mjeseci. Od Federalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa također je dugo prikupljao nekakvih desetak papira. Zbog čega takvi zastoji, takva traljavost, a svuda prekomjeran broj službenika i činovnika – to Marilović ni sam sebi nije mogao odgovoriti niti objasniti. Zaključuje da je posrijedi kompliciranost sustava i potpuna indolentnost nadležnih službi. Tragom toga nalazimo da naše institucije nažalost u potpunosti opravdavaju ono o čemu se govori u posljednjoj analizi Agencije za unapređenje stranih investicija BiH (skraćeno FIPA – akronim dolazi po nazivu iz engleskog jezika), baziranoj na izvješćima međunarodnih institucija o izuzetno lošem imidžu naše zemlje kao poslovnog okruženja. Po pitanju birokratskih procedura za investitore Bosna i Hercegovina je na 184. mjestu među 192 zemlje i čak pogoršava svoju rangiranost u odnosu na prošlu godinu kada je bila 183. U ovoj digresiji dodajmo još par podataka koliko je BiH globalno na lošem glasu: u oblasti dobivanja građevinskih dozvola pala je sa 167. na 173. mjesto i samo je za tu dozvolu potrebno proći 17

"Kraljevska" ima i originalne drvene sanduke BROJ 310

procedura i čekati 180 dana (a troškovi su 20,3 posto vrijednosti objekta). Dalje, po dostupnosti električne energije BiH zauzima "visoko" 74. mjesto (za dobivanje priključka potrebno je 5 procedura i 69 dana), međutim Marilović je svjedokom da je to tako samo u teoriji jer kod njega se u praksi pokazalo da je priključenje na mrežu morao čekati okruglih 20 mjeseci, iako postojeći električni vod prolazi u neposrednoj blizini objekta. Sve je građevinske radove stoga morao izvesti opskrbljujući se strujom sâm, pomoću agregata. Kao jedina svijetla točka, koju je Marilović tako nazvao, pokazala se Općina Vareš i ispostavila se jedinom zainteresiranom stranom u tom dugotrajnom procesu davanja suglasnosti i izdavanja dozvola. Zahvaljuje stoga i načelniku Zdravku Maroševiću i Općinskom vijeću Vareš na kooperativnosti i promptnom reagiranju na svaki njegov zahtjev. Isto tako i Mjesnoj zajednici Borovica kod koje je naišao samo na susretljivost. I dok administrativne procedure još traju Marilović na osnovi privremene dozvole za eksploataciju izlazi polako na tržište s "Kraljevskom". No, s ugovorom potpisanim prošlog mjeseca počinju teći i obveze po osnovi koncesijske naknade, za koju je propisano da će iznositi minimalno 5.500 KM godišnje. Uplaćivanje se vrši kvartalno, a od te naknade, kao i u slučaju mineralnih sirovina, 70 posto pripada općini na čijem se teritoriju vrši eksploatacija. Prethodno je po osnovi jednokratne koncesijske naknade, kod dobivanja prve dozvole od ZDK-a, uplaćeno 16.108 KM. I pokraj šume tih dozvola i peripetija, zamalo u drugom planu ostade sam proizvod – kraljevska. Marilović se nije dao smesti i nije oko same vode pravio nikakvih kompromisa. Priuštio joj je najbolju ambalažu iz Slovenije, staklenke u dozama od 0,35 i 0,75 l, koje će biti povratne. Svaki detalj na njima pomno je planiran i pedantno apliciran na staklo. Jednu smo dobili za redakciju i čini se više kao suvenir. Kraljevska se i dalje distribuira u galonima za vodomate u tvrtkama i raznim institucijama, dok će staklenke, lako je moguće, dobiti svoje mjesto i u ponudi na glavnom državnom aerodromu. Samo da se izbavi iz dozvola... Otvorenje pogona svečano bi se trebalo dogoditi, kako se Marilović ustrajno nada, u idućoj godini i tada slijedi naš novi nastavak ove nepokolebljive poduzetničke priče.

USPJEŠNA GLAZBENA PRIČA

Prvi singl Anye G A Piše Boris Njavro

tura Mokošica, na suprotnoj strani od Župe, čitam nju Grabovac upoznao sam još kao kako je pobijedila Anja malu djevojčicu. Zbog njenih rodite- Grabovac. Imala je tada lja, ponajviše jer otac Mića i majka nešto više od desetak goNevenka su iz Vareša, točnije iz okoline dina. Zovem Miću, zovem tog malog gradića u središnjoj Bosni, u Nevenku, kažu mi: "Da, to kojem sam eto igrom neke životne sudbi- je naša Anja!" Drago mi je ne mojih roditelja, rođen i ja. I kao što sam bilo. Već tada je išla u zavolio njene roditelje, naravno zbog dubrovačku Glazbenu mjesta rođenja, tako sam nekako i nju, još školu. Iduće ljeto opet kao djevojčicu, zavolio. Ona nije rođena u neki dječji festival na za Varešu, jer u trbuhu svoje majke s rodite- Dubrovčane mitskoj Porljima je u najgorim ratnim danima "po- poreli, i opet koji dan iza bjegla" na jug, polako iz mjesta u mjesto, čitam, pobijedila Anja! do zadnjeg odredišta – Dubrovnika, gdje Naravno, opet zovem Mije rođena koji mjesec iza, točnije i kasnije ću, Nevenku, i naravno – do Župe dubrovačke, u kojoj su pronašli opet mi je bilo drago. Baš! svoj životni mir nakon svega. I tad shvatim kako je naša Koliko je život čudan potvrda je i ova mala Anja očito veliki Kantautorica Anja Grabovac igra datuma: njen otac i ja rođeni smo u pjevački talent. dva dana istog mjeseca i iste godine, davProšlo je još koje ljeto, viđali bi se tog dubrovačkog hotela. Anja je tada ne. I kad smo to nas dvojica povezali, Mića, Nevenka i ja, ponekad bi čuo nešto i imala 17 godina. shvatismo kako smo valjda zajedno u bol- o drugom im djetetu, starijem sinu, takoI tada ju je krenulo. Pjevala je po nici, točnije u rodilištu, u našem rodnom đer nakon svih ovih godina sjajnom mlamnogih terasama dubrovačkih hotela, na Varešu ležali kao male bebe. Nismo se diću, a onda me zovne jedno naredno ljeto nekim koncertima, ali i u Kopru, sama za tada upoznali već skoro pedeset godina Nevenka i kaže mi: "Aj, dođi do Sumratina, klavijaturama, kao uvod u veliki koncert iza, na jednom Župskom sijelu branitelja. tamo moja Anja pjeva svako večer!" I "2Cellos", na poziv njihova menadžera, o Od tada se znamo. Konačno. No dobro, odem do tog hotela, do velike terase pučemu je naš dragi Mladenko već pisao. Bi'ajmo se vratiti Anji. Valjda je i ta moja nih stolova veselih turista i domaće čeljalo je tu još nastupa, pa čak i u Jordanu(!), priča dovoljan razlog zašto smo svih na- di, sjednem do Nevenke i čujem, prvi put kao gostovanje na nekoliko mjeseci u rednih godina bili "u dobre" Mića i ja, čujem našu malu Anju kako pjeva. Uživo. tamošnjem elitnom hotelu, ali i dodatna samim tim i cijela obitelj. I tako nekako Znane svjetske hitove. Sjajno. Za klavijaškola kod Žaka Houdeka u Zagrebu, za krene priča i o Anji i njenoj pjesmi! turama, s njom na gitari Lino Glavočić, sin koju dobiva stipendiju već pri pozivu, Ima tome i petnaest godina, na nekom znanog dubrovačkog rokera. I oduševim dakle, besplatno, jer su već pri njenoj malom lokalnom dječjem festivalu Cool- se, kao i mnogi za punim stolovima terase prijavi shvatili kako je sjajna pjevačica. Sve to traje, ima godinâ, sve do ovog ljeta iza nas, kada je na svoj 26. rođendan Dobitnik Nagrade Grada Dubrovnika naša draga Anja objavila svoj prvi singl Novinar Boris Njavro dobitnik je Nagrade Grada Dubrovnika za 2020. godinu, "Tell me that you love me", možete ga dodijeljene uoči ovogodišnje feste sv. Vlaha, zaštitnika grada. Njavro je i suradnik vidjeti na YouTubeu, istina pod njenim Libertas televizije te voditelj popularne emisije "Uz ulicu, niz ulicu". Zasluge za nagradu umjetničkim imenom Anya G. Uz dodapobrao je objavom knjige pod naslovvom "Ulicama Grada", a koja predstavlja zbir tak, na tom neizbježnom YouTubeu mokolumni što ih je tijekom devet godina objavljivao u lokalnim listovima. žete pogledati i još neke njene prijašnje "Skitao sam se, slušao i snimao devet godina, a dvije i pol godine pripremao ovu knjigu. Velik je posao i trud sve staviti na 800 stranica. Gotovo 400 tekstova, 2.000 snimke, sjajne obrade svjetskih glazbenih fotografija. Ova je knjiga posvećena Dubrovčanima, generacijama koje još uvijek žive u hitova, ali ova pjesma je baš njena i prva! tim ulicama, koje su do nedavno ili davno u njima živjele. Veliko su mi povjerenje dali, Mnogi koji je znaju, koji su je čuli, a mnogi kroz svoje priče i fotografije koje su vadili doslovno iz kutija za cipele", istaknuo je dubrovački mediji tih dana su to i objavili, Njavro. rekli su veliku istinu: "Konačno!" NaravAutor predgovora akademik Luko Paljetak rekao je kako je najvažnije pamtiti imena no da je ta njena prva zvanična i javno ljudi, jer ona prva iščeznu iz pamćenja. objavljena pjesma bila povod i neizbježan "Knjiga nastavlja niz sličnih knjiga koje opisuju svjedočanstva o životu u Gradu. Sve razlog da našu dragu Anju konačno pozoje to dio iste plemenite, ali i tužne namjere s nostalgijom pisane riječi da se sačuva duša vem u TV emisiju dubrovačke "Libertas ovog grada, koja se sve više prikriva u kutke koje treba tek otkriti, ili koje svatko za sebe TV", koju također možete pogledati na mora otkriti. Čitanjem ove knjige bit će vam lakše prepoznati sebe, a kad prepoznate YouTubeu. A tu smo se tek, i konačno, nas sebe, znat ćete da živite u najljepšem gradu na svijetu", zaključio je Paljetak. S. P. dvoje ispričali.

BROJ 310

LISTOPAD 2020.

Pričali smo o počecima, o njenim roditeljima, naravno i o Varešu: "Ponosna sam na to što sam iz Bosne, iz mog prelijepog Vareša, obožavala sam kao dijete, a i sada kad god mogu, otići gore!"; o tome kako je talent naslijedila od... "Oca, ipak! Iako i mama, a tek baka mi, jako lijepo pjevaju, al'... otac! Kao maloj mi je pjevao stalno, a kasnije bismo znali zajedno otpjevati puno toga!". Pa smo malo i tom koncertu s "2Cellos": "Deset tisuća ljudi oko mene, a ja sama..., a koji dan prije na terasi pred stotinjak ljudi!" Pitao sam Anju zašto se nikada nije prijavila ni nastupila u raznim TV emisijama tipa "Talent show", na što mi je pametno potvrdila kako tu često dobri mladi pjevači nestanu već pri prvim kvalifikacijama, te kako je takav način utiranja glazbenog puta nije nikada zanimao. Pa smo i o tome kako je već zapravo "preselila" u Zagreb: "Logično, gore je ipak sve! A i moji prijatelji još od djetinjstva, dakle Dubrovčani, Mihovil Šoštarić znaniji gore po nadimku Lookrum, inače sjajan producent, te Vlaho Arbulić, glazbenik s kojim sam već i nastupala, odavno su gore. Vlaho mi je kao brat, odličan suradnik i najveća moguća potpora koju mogu imati otkako smo se upoznali. Već sam tada imala osjećaj kako ćemo zajedno stvarati glazbenu priču. S njime sam i krenula 'gažirati' u Dubrovniku prije deset godina. Tada mi je, kao tinejdžerici, uvijek govorio: 'Ti moraš pisati svoje pjesme!' Njih dvojica imaju studio koji se zove 'Republika', asocijacija je jasna, te sam gore već neke stvari snimala, a, kao u ovom trenutku najvažnije, je ova moja prva objavljena pjesma! Priznajem, nikad se nisam osjećala dovoljno hrabrom i spremnom da svoj rad pokažem javnosti, izvan onog svog užeg kruga ljudi, iako sam to uvijek željela jer mi nije cilj držati pjesme u ladici. Imala sam dugo taj strah od neuspjeha, ali kad sve zbrojim i oduzmem, osjećam da je sad pravi trenutak, jer osjećam da sam okružena pravim ljudima!"

Opet smo malo baš o njenoj prvoj pjesmi. Pojašnjava mi kakva je njena glazba, za sebe će reći kako je kantautor: "Imam puno tih svojih pjesama, nadam se kako je ova tek prva u nizu...", a tekst je Anjin i njenog rođaka Marija Vijačkića, koji također živi u Zagrebu, ali... "I on je rođen u Varešu!" Tu smo naravno pustili u toj emisiji i njenu prvu zvaničnu autorsku pjesmu "Tell me that you love me", koja se inače već vrti na televizijama i radio postajama u Dubrovniku. Inače, dubrovački mediji su itekako popratili Anjinu prvu pjesmu, dala je i nekoliko intervjua, bilo je i osvrta, i sad svi kao da S kolegama koji je glazbeno prate čekaju nastavak njene glazbene priče. Nove vodi jer je to ono što sam uvijek željela!", pjesme. "Naravno, u studiju 'Republika' reći će mi tada Anja, a na moje pitanje koji sa svojim prijateljima, koji su se u ovu je njen glazbeni stil, jer njena pjesma je moju priču itekako dali, nastavljam pola- moderna, producentski i izvedbom, odko raditi neke svoje nove pjesme. Odoh za govara mi: "Trap! Da, tako se to zove. Trap koji dan gore, u Zagreb!" kao noviji glazbeni trend može se pronaći Prva njena pjesma je na engleskom u mojim pjesmama zbog utjecaja suvrejeziku, jer: "Nemam izdavača u Hrvatskoj, mene glazbene scene koja vlada u svijetu, nego sam ovu pjesmu odlučila objaviti ali i na našem području." Navela je i independent, samostalno, znači bez veza- glazbene uzore, četiri znane svjetske pjenosti za izdavača ili producentsku kuću. vačice, a glavni uzor, kaže, još kao klinki Dobivala sam ponude iz hrvatskih disko- bila joj je Britney Spears, kasnije je zavografskih kuća, no nisam htjela potpisivati ljela ostale tri: Lady Gagu, Beyonce i zbog određenih uvjeta. Tako da ću radije Rihannu. ići oslobođena od nekih ugovora, što je I tako smo dobili još jednu sjajnu možda teži put. Razmišljam o odlasku u pjevačicu, i Dubrovnik i Vareš, našu malu inozemstvo i potpisivanju ozbiljnijeg Anju. Nakon svih dječjih nastupa, nakon ugovora. Svirala sam 'gaže' dugo godina "gaža" po hotelskim terasama, sjajnog na dubrovačkim terasama i to me obliko- nastupa u Kopru, evo, krenula je konačno valo, prekrasno je svirati u Dubrovniku i i sama. U surovi, ali lijepi svijet estrade. ne kažem da nikad više neću, ali mi je Čvrsta i odlučna, hrabra i s puno talenta. I prioritet graditi samostalni put kao iskrenim željama mnogih da u tome kantautorica i vidjeti kud me taj moj put uspije.

Festival tamburaške pjesme

organizaciji udruge "Moja prva nota" dana 25. rujna 2020. godine u Varešu održan je tradicionalni Festival tamburaške pjesme. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta otpala je prvobitna zamisao da se festivalski koncert održi u ljetnoj bašti Radničkog pa se moralo pod krov – u Radnički dom, ali se pritom pridržavalo propisanih epidemioloških mjera LISTOPAD 2020.

(fizička distanca, nošenje maski, dezinfekcija ruku). Broj posjetitelja također je stoga morao biti reduciran, ali dobroga raspoloženja ipak nije uzmanjkalo. Na Festivalu su sudjelovale tamburaške skupine iz Zenice ("Zeničke meraklije"), Dolca na Lašvi ("Lampoši" s tamburaškom skupinom "Forte fortissimo"), Travnika ("Lašvanske tamburice"), tamBROJ 310

buraške skupine iz Kreševa i Fojnice kojima se pridružio i fra Mirko Majdandžić, te domaći – kako reče njihov voditelj i glavni organizator festivala Igor Hinger: ne više tako mladi jer su djeca u međuvremenu stasala – vareški tamburaši iz udruge "Moja prva nota". Festival je realiziran u suradnji s Javnom ustanovom Centar za kulturu i edukaciju Vareš, a nastupe ovih tamburaških skupina moglo se uživo pratiti i na internetu, putem YouTubekanala. M. M.

VAREŠKI FESTIVAL KLASIČNE GLAZBE

Gudački kvartet "Sinfonietta"

Ove godine "U egzilu" Piše prof. Željko Sertić

e odustajući od svoje misije ni u najtežim trenucima i gotovo nemogućim uvjetima prouzročenim korona pandemijom, Vareš Classic Festival nije izgubio svoj kontinuitet. Tematski nazvan "In Exile" (aluzija na sve mjere ograničenja) ovogodišnji, osmi po redu, Vareš Classic Festival je po koncepciji doživio znatne promjene u odnosu na ranije godine. Reduciran je broj festivalskih nastupa i većina koncerata je realizirana online bez prisutnosti publike, koja je iste mogla pratiti putem interneta. Jedino su nastupi u Varešu održani uživo, ali su i oni prenošeni na internetu – za publiku izvan Vareša. Svečano otvorenje je bilo na tradicionalnom Miholjskom koncertu održanom 27. rujna 2020. u župnoj crkvi; to je također novina jer do sada su Miholjski koncerti bili finalni kojima se, kao krunom svega, zatvarao Festival. Pored spomenutih poteškoća u vezi s koronom, prepreke su dolazile i sa strane od koje se to najmanje očekivalo – federalnog ministarstva kulture koje predstavljaju nekompetentni, politički podobni poslušnici, a koje je znameniti kompozitor suvremene muzike, dekan sarajevske Muzičke akademije uvaženi gosp. Ališer Sijarić apostrofirao kao "primitivne barbare" koji nemaju sluha za manifestacije svjetske kulturne baštine preferirajući folklor i amaterska kulturno umjetnička društva. Ne kažem da ne treba stimulirati

njegova se djela odlikuju i elementima ranog romantizma pa muzikolozi često kažu kako je Haydn stvarao pravila, Mozart ih poštivao, a Beethoven ih rušio. Bio je oduševljeni pristalica ideja Francuske revolucije o slobodi, jednakosti i bratstvu, pa je svoju treću simfoniju posvetio Napoleonu, ali kad se ovaj proglasio carem, razočarano je pocijepao naslov posvete i napisao: Eroica (nepoznatom heroju). Imao je visoko razvijenu svijest o dostojanstvu čovjeka i umjetnika. Poznate su njegove riječi koje je uputio svome meceni knezu Lichnowskom: "Kneže, to što jeste postali ste slučajem i rođenjem, dok ja svoj položaj dugujem sam sebi. Kneževa je bilo i bit će ih na tisuće, a Beethoven je samo jedan." Beethovenov romantizam se nije, kao u književnosti, odlikovao goetheovskim Weltschmertzom i Weltanschaungom, nego je to razvoj misli ranih romantičara koji su bili razočarani u kantovsku epistemologiju tragajući za novim vidovima spoznaje i muzičkog izraza u instrumentalnim tehničko-kompozicijskim žanrovima. Sve ovo je snažno naglašeno u njegovim gudačkim kvartetima, a jednim od njih je, dakle, započeo ovogodišnji Miholjski koncert i Vareš Classic Festival u sjajnoj izvedbi gudačkog kvarteta "Sinfonietta" koji sačinjavaju Tamara Arsovski i Alma Dizdar violine, Tatjana Romanić viola i

amaterizam, ali davati primat i materijalnu potporu manifestacijama koje najčešće završavaju teferičem i dernecima umjesto npr. Beethovenu je zaista nepojmljivo. Međutim, zahvaljujući umjetničkoj ravnateljici Festivala Andrei Nikolić i njenoj vulkanski eruptivnoj energiji Vareš Classic Festival ne samo da je održan nego je kvalitetom i programskim interpretacijama opet bio na vrhunskoj razini. Ova godina je u cijelom svijetu posvećena Ludwigu van Beethovenu u povodu 250-te obljetnice njegovog rođenja, pa je svečani Miholjski koncert i Vareš Classic Festival otvoren izvedbom njegova gudačkog kvarteta u C molu op. 18/4, čime je i Vareš uvršten na kulturnu mapu svijeta. Ludwig van BeethoLana Marijanović i Željko Sertić ven je jedinstvena pojava u glazbenoj povijesti. Rođen na razmeđu dvaju Uvodni nastup na Miholjskom koncertu 2020. u vareškoj stoljeća i stilskih pravaca župnoj crkvi imao je prof. Željko Sertić na engleskom u predvečerje Francuske rogu u pratnji učenice Lane Marijanović na orguljama. revolucije svojim buntov- Izveli su skladbu Ennia Morriconea "Gabriel's Oboe". Bio nim duhom anticipirao je je to oproštajni nastup profesora Sertića, umirovljenog novi stilski pravac i novo člana Sarajevske filharmonije, a vareški župnik fra Leon doba. Kronološki pripada Pendić tim povodom darovao mu je umjetničku sliku, uz bečkim klasicima, ali pljesak zahvalnosti okupljene publike. BROJ 310

LISTOPAD 2020.

Belma Alić violončelo, članice Sarajevske filharmonije odnosno profesorice Muzičke akademije. Visoka izvođačka razina je primarna odlika muziciranja ovog kvarteta potvrđena u uigranom kretanju kroz lirske dionice, energične romantičarske uzlete u forte dinamici, a u pojedinim momentima i toplom lirskom senzibilnošću i uživljavanjem u programski kontekst i slojevitu muzičku strukturu i težnjom za dostizanje orkestarske voluminoznosti, kao i uspješnim svladavanjem bravuroznih tehničkih zahtjeva i velikim dinamičkim dijapazonom. U istom stilu, poletno, energično i uigrano, duboko ponirući u kontemplativnost samog djela odsvirana je avangardna kompozicija "Cross Bowing" suvremenog bh. kompozitora Ališera Sijarića, koji je, vrijedno je i to naglasiti, osobno nazočio Miholjskom koncertu i kratkim obraćanjem uveo auditorij u kompoziciju. Finalni dio koncerta je pripao puhačkom kvintetu i to je bio prvi nastup komornog ansambla takvog profila u povijesti Vareš Classic Festivala. U kvintetu su nastupili vrhunski solisti Sarajevske filharmonije: Adi Šehu (flauta), Andrej Petreski (oboa), Meho Radović (klarinet), Edin Hadžić (fagot) i Asim Gadžo (horna). Na programu su bili sonatina op. 55 br. 2 njemačko-danskog skladatelja Friedricha Kuhlaua i puhački kvintet "There Short Pieces for Wind

Puhački kvintet, solisti Sarajevske filharmonije Quintet" velikog francuskog skladatelja Jacquesa Iberta. Ovi vrhunski glazbenici, članovi kvinteta su stilski kombinirali karakteristike impresionizma s neoklasičnim izrazom, kao i inventivnost osobnog kreativnog dostignuća. Kuhlauovom sonatinom su dočarali iskričavu i dinamičnu, mozartovski lepršavu atmosferu, a izvedba Ibertovog kvinteta predstavlja umjetnički domet kakav se ne može baš često susresti u našim koncertnim dvoranama. Nadahnut, sugestivan, emocionalno i kreativno razigran, kvintet se stopio u

jedinstven dah i ideju. Muzička fraza profinjena i maksimalno izražajna. Dinamika velikog dijapazona, a linija građenja i razvijanja muzičkog oblika spontana i prirodna s velikim i snažnim gradacijama i dramskom snagom koja je neodoljiva, što je publika popratila gromoglasnim pljeskom. Bio je to koncert dostojan bilo koje europske, pa i svjetske glazbene metropole. Koincidirao je sa svetkovinom sv. Mihovila, patrona naše župe, kao veličanstven i veoma lijep dar.

Svečanost Miholjdana Proslava zaštitnika župe Vareš, svetog Mihovila, u ovoj pandemijskoj godini izgubila je ponešto od posjećenosti ranijih godina, a opet i bila, za neke možda, veća od očekivanog. U trodnevlju pripreme za patron služene su večernje mise, a na sam blagdan svečana je pučka misa slavljena uz nazočnost 15-ak svećenika, među kojima je predvodnik i propovjednik bio fra Velimir Bavrka, župnik iz Viteza. Poslije bogoslužja, prema tradiciji, u župnome je dvorištu pripravljen je kutak za zdravicu uz poneki zalogaj, pa ni glazbenici nisu izostavljeni. Okupljeni vjernici zabavili su se uz par odigranih kola i plesova te odmah potom razišli. Narodne nošnje bile su i ove godine dijelom blagdanskog dekora, a i kišica se primirila taman toliko da se vanjsko slavlje nesmetano obavi. Kako se mnogo toga posljednjih mjeseci, otkako je pandemije i restrikcija, prenosi ili održava online tako je i vareška župa uvela prijenos uživo nedjeljnih i pojedinih blagdanskih misa, koje se može pratiti putem facebook stranice. Sam patron medijski je bio popraćen, uz naš list koji to bilježi svake godine, i sa strane televizije Herceg-Bosne. M. M.

95,

LISTOPAD 2020.

3 i 101,1 M

Detalj s miholjskoga pučkog veselja

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 310

POD MILENIJSKOM MAHOVINOM

DIVIĆ-GRAD – ČUDO-GRAD Piše Željko Ivanković

ekli smo da Zvjezdangrada nema ni na kojoj vareškoj ni mikro ni makro mapi, ali Divić-grad itekako postoji. I baš tako se piše, kao polusloženica – za razliku od Zvjezdangrada koji se spominje i kao polusloženica, ali kako sam ga u književnost uveo kao složenicu to se toga držim posvuda, osim tamo gdje očito citiram ili vjerno parafraziram izvore. Za Divić-grad dovoljan je ovaj drugi dio polusloženice pa da sebi kažete: E, i ovo se svakako mora upoznati! Jer, u planini Zvijezdi na udaljenosti od svega 3-4 kilometra da postoje dva grada... To nije i ne može biti slučajno. Pogotovo što se oba spominju u vezi s Ilirima, u predrimsko doba, i o oba postoje slične, premda škrte narodne predaje. Škrte i stoga što su na tim prostorima bile velike fluktuacije stanovništva, pa je teško govoriti o starosjedilačkom narodu koji bi čuvao priče na način na koji je to moguće u dominantno rudarskim krajevima, gdje je katolički svijet starosjedilački i ima, unatoč povijesnim mijenama, koliko-toliko očuvanu pisanu tradiciju i usmenu predaju zahvaljujući ponajprije sedamstoljetnom kontinuiranom boravku franjevaca na tim prostorima. Već smo pisali o tome kako je to lokalitet s tragovima života još iz antičkog doba u kojemu je na našem prostoru živjelo ilirsko-keltsko pleme Desidijati, tako da je Divić-grad povijesni vršnjak sa Zvjezdangradom i Oglavićem, kao uostalom i s Bobovcem, Vrhovinom, Poljicima... Ovo "povijesni vršnjak" ne znači nužno istovremenost nego tek pripadnost jednoj epohi, jednom većem povijesnom razdoblju. Samo ime Divić-grad u sebi sadrži staroslavensku riječ za čudo – divić. Tako da bi naš Divić-grad značio današnjim jezikom rečeno Čudo-grad, što svakako mora biti skopčano s nekom zagubljenom predajom prema kojoj bi takve gradove gradile vile ili slične nepoznate sile. Uz takve se gradove ili dvorce ne vežu trgovačke ili ratne fortifikacije, ali ni ne postoji grad ili utvrda tog tipa, koja je k tomu sačuvala ime grad a da nema fortifikaciju. Jer je to u samoj biti pojma grad. Divić-grad je, odmah se vidi, za razliku od Zvjezdangrada i pozicioniran drukčije. Dok s jedne strane s visova gleda na Ravne i Ravansko polje, u daljine jedva do-

Izlazak tragačâ na vidikovac Divić-grada hvatljive i najboljem oku, daleko prema romanijskom platou i širom otvorenom pejzažu, zaleđe mu čuva (ili je to prednja strana?) polulučni fortifikacijski kameni zid, koji je štitio one tzv. lakše prilaze... Zid je i građen i rušen ljudskim rukama i zubom vremena. Rekosmo, grad je drukčije i komunikacijski postavljen, pa ga i to čini manjim i manje važnim. Kad bi se čovjek literarno zaigrao, a Divić-grad je već i imenom mjesto kao stvoreno za bajke, legende, priče, moglo bi se reći da je Divić-grad ljetna rezidencija, ladanjsko odmorište za zvjezdangradske uglednike nakon napornih velikih poslova, ponajprije onih vezanih za rudarstvo, potom trgovačkih, onih koji i drže u životu velike gradove (Zvjezdangrad) sa svom svitom obrtnika raznih profila, počev od rudara, trgovaca, stočara, vlasnika prenoćišta, vođa karavana, posluge u različitim vrstama poslova, sve do carinika, oružnika, kaštelana, namjesnika više vlasti... Dovoljno blizu Zvjezdangradu, a dovoljno daleko od njega za lagodu života izvan njegove trgovačke pozicije i trgovačke vreve. Da, mogao bi Divić-grad, u nekoj literarnoj igri, biti i prvotniji, mogao bi biti prethodnik Zvjezdangradu. Na nižoj je nadmorskoj visini, opsegom je manji te je BROJ 310

mogao biti i prethodnica razvoju zvjezdanskih trgovačkih poslova, pa kad su ga stvarne potrebe za većim mjestom prerasle, više nego nužnim se pokazala potreba sve postupno preseliti na mnogo širi teritorij, na višu nadmorsku visinu, na dominantnije kote i nadasve na važnije komunikacijsko mjesto. Na sjecište i stjecište mnogih putnih pravaca. Nije na nama da to elaboriramo, ali jest da otvaramo mogućnosti razumijevanja za vremena u kojima će struka, ponajprije arheološka, reći svoj meritum. Gledano danas, suvremenim geografskim očima, dva vareška sela Zubete i Ravne imaju svoja dva (stara) grada. Iz Zubeta ste za nekih pola sata na Zvjezdangradu, a iz Ravni isto tako na Divićgradu. Divić-grad je, treba li ponoviti, na nižoj nadmorskoj visini, na koti 1136, i po važnosti je grad drugog reda, u odnosu na Zvjezdangrad, ne samo u povijesnom značenju, a na što ukazuje i veličina, prostor koji zaprema, nego i po onome što ondje zatičemo, po kamenim ostacima, tj. ruševinama i platoom ispod njega. Teško je i zamisliti na relativno tako malom (zvjezdanskom) prostoru dva grada iste veličine i važnosti, jer bi tada bili jedan drugome bespotrebni suparnici. Pokazalo se to odmah čim smo se popeli na ono što nam domaćin pokazuje i u što se uvjeravamo da jest Divić-grad. A kako je počelo? Dugo dogovaran izlet, kako to s nama biva u pripremama naših pohoda, kvarilo je loše vrijeme. Prati to nas zadnjih više od godinu i pol. I da, Klara, Ćamil, Mladenko i ja dolazimo u Ravne, i prije nego se snađosmo, jer mene zanima široka panorama koje postajem svjestan po izlasku iz auta, a ono se Ćamil već snašao, kao da je ušao u svoju kuću. Eto ti s njim Hilmije Rožajca iz Kosića, koji ostavlja svoj posao, ostavlja vile, kojima je netom prevrtao sijeno i postaje naš vodič. Vodi nas na Divić-grad, pokazuje okolicu, objašnjava, imenuje visove, lokalitete, sela u daljini prema Crnorječkoj visoravni, olovskim stranama, Bijambarama za koje sam nekoć davno, idući pješice o Gospojini u Olovo, čuo priču/legendu da je tu trebalo biti podignuto Sarajevo, ali je za takvo što nedostajala tekuća voda... Hilmija će nas, kako je spremno ostavio posao i bio nam vodič, jednako tako spremno i srdačno na odlasku pozvati i na kavu. LISTOPAD 2020.

Ostaci zida kojim se štitilo prilaz gradu iz zaleđa

Kad, ispostavi se naknadno, ne samo da Rožajca zna Ćamil (A koga, pitam se, Ćamil s vareških ili svih okolnih prostora ne zna?) nego Hilmiju, Hilmiju Rožajca zna i Mladenko. Radili su nekoć, prije rata, skupa. Rožajca počinjem koješta zapitkivati, ne samo što bi me to što ga pitam osobno zanimalo nego da "ispipam" koju količinu informacija od njega možemo očekivati. Pitam i za ravanjska prezimena, ponajprije to – odakle tu njegovo prezime. Na to nam Hilmija priča kako su njegovi preci, po obiteljskoj predaji, ovamo došli iz Rožaja i naselili se u ove krajeve bježeći od krvne osvete. Onda ga pitam za kulture koje ovdje uspijevaju, za poljoprivredne kulture, za žitarice. On govori o zobi, raži, ječmu. A kad ga pitam o Gradu i šta o njemu zna priča nam da mu je otac (inače rođen 1922.) pričao kako su na gradu kao djeca znali rušiti kamene zidove tražeći nešto u tom kamenju. Od priča o Divić-gradu Hilmija će nam ispričati jedino priču kakva se može čuti i za Zvjezdangrad, ali i za Mekuše, kako je bila neka kraljica koja je u lijehe sadila luk, a kad su joj umjesto luka počeli nicati jelići (male jelke), pokupila

se i otišla govoreći kako ovdje za nju nema života. Hilmija ne zna ime kraljice i ne veže priču ni za jednu poznatu kraljicu (ipak su oni doseljenici iz crnogorskih krajeva!), pa mi je tim više trebala početna priča o kulturama koje ovdje uspijevaju. Jer, ovo je pitomiji i niži predio i od Zvjezdangrada i od Mekuša uz koje se veže priča o kraljici, lijehama luka i jelićima. Prva je dekada srpnja. Hilmiju smo, rekoh, zatekli da prevrće sijeno, vidi se da je ovo plodan, župan kraj. Ne mora nam ništa više reći. Sijeno se prevrće, ponegdje još ima jagoda, tek su počele borovnice, bilo je ovo kišno proljeće i početak ljeta, pa sve dobrano kasni. Da, rekoh, koliko nam je samo planiranih izleta u varešku okolicu kiša pokvarila, pa sva vegetacija traži još sunčanih dana, da bi se zametnulo ljeto u svoj svojoj zrelosti. Zidovi, ruševine zidova na Divić-gradu su kakvi se susreću i na Zvjezdangradu. No, samo tipski. Zvjezdangrad je od ovoga mnogo veći, pa je i sve drugo neusporedivo. Dakle i kad su zidovi srušeni, a ne prestajemo hodati rubovima srušenih zidina i fotografirati, vidi se da tu nije riječ

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI LISTOPAD 2020.

o prirodno razbacanom kamenju, nego o srušenom (bivšem i dobro strukturiranom) fortifikacijskom zidu, koji, kao i na Zvjezdangradu sliči predrimskom gradištu utvrđenom zemljom i kamenim bedemom bez žbuke. No, tu bi ipak zadnju riječ trebali reći arheolozi. Vidjeti Divić-grad, a ne vidjeti širu sliku, tj. sve ono što ga čini mogućim gradom u nekim vremenima, značilo bi ne razumjeti cijeli kontekst. Stoga mi se čini važnim snažno naglasiti nedaleko i veliko Ravanjsko polje na 950-1.000 metara n/v s potocima koji ga presijecaju i tu negdje tvore rječicu Blažu što kroz njega teče prema zapadu (čineći ga dodatno plodnim) ispod Čamovina i Zlokraka gdje joj se pribrajaju i drugi neveliki vodotoci koji Blažu upravljaju prema jugu, prema Okruglici i dalje. Da, tu je i više lokacija s nekropolama stećaka koje su, također, potvrdom trajnog življenja na ovim prostorima. Da, Divić-grad je na obodu današnjeg Vareša prema Olovu na istoku i prema Ilijašu na jugoistoku, dok je Zvjezdangrad ukupnim značajem i komunikacijski puno bliži samom srcu, ako već nije i samo središte vareških prostora svoga doba.

BROJ 310

UNIKATNA "UMJETNINA" (IV)

Ekskurzija

(U stopu s diplomskim radom Aleksandre Bunčić: "Stara crkva sv. Mihovila u Varešu – umjetnička analiza spomenika")

Piše Ivana M. Slugić

istom obliku i istim mjerama kakva je i ranije bila." Treći je natpis isklesan na kamenoj ploči, a smješten u zidu južne strane crkve. Natpis ima brojne kratice, koje, kad se razriješe, otkrivaju tekst koji u prijevodu glasi: "Ovaj dom, posvećen svetom Mihovilu arkanđelu, bio je od temelja obnovljen godine 1819. prema pučkom računanju vremena, kada je predsjednik rezidencije bio mnogopoštovani otac fra Augustin iz Vareša, a župu vodio generalni parok Pavao Kolaković". U fusnoti 67 slijedi objašnjenje: "Prema napomeni koju daje fra Ignjacije Gavran uz ovaj prijevod, Vareš je bio jedna od šest rezidencija Bosanske provincije, kojima je na čelu bio predsjednik, a rezidencija označava redovničku kuću po rangu nižu od samostana."

reći "stup" ovoga diplomskog rada čini povijest gradnje, a ona obuhvaća arhivske podatke, natpise i konzervatorsko-restauratorske radove. Arhivski podaci U najstarijem vizitacijskom protokolu (1623.) o stanju u franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene nakon Tridentskog sabora (1545. – 1563.), kada je obnovljena obaveza takvog tipa izvještavanja o stanju u pojedinim administracijskim jedinicama Rimske crkve, kao deseti samostan spominje se "Curia Bani", tj. Kraljeva Sutjeska, a pod njegovom je crkvenom upravom devet župa, od kojih je prva "capella Uaresi", kapela Vareš. Izvještaj koji su potpisala dva franjevca "Georgius de Narenta et Paulus Papić" ne svjedoči – dakako – o današnjoj građevini, nego o postojanju kapele u Varešu 1623. godine. Natpisi O izgradnji i uređenju crkve svetog Mihovila u Varešu svjedoče i originalni latinski natpisi. Dva se natpisa nalaze u unutrašnjosti dok je treći smješten izvana, lijevo od ulaznih vrata na istočnoj strani. Sva tri natpisa odnose se zapravo na popravke i dekoraciju kapele početkom 19. stoljeća, ali posredno svjedoče o starijem zdanju, pa tako natpis s vanjske strane iz 1819. godine spominje obnovu "od temelja". Natpisi u unutrašnjosti crkve, smješteni su lijevo i desno od glavnog oltara svetog Mihovila. Ispisani su uljem na bijeloj drvenoj podlozi. Natpis na lijevoj strani otkriva podatke o dekoraciji crkve koja je izvedena u martu 1822. godine. Slikara koji je izveo ovu dekoraciju unajmio je fra Ivan Kljajić. Desni natpis spomen je posvećenja crkve i svjedoči da je n o v u crkvu blagoslovio "mnogopoštovani otac Dominik iz Vareša, generalni vikar, 26. septembra 1819. godine". U fusnoti 66 ovaj navod objašnjen je ovako: "Naime, na tom se mjestu nalazila starija crkva koja je u nekoliko navrata stradala od požara. Pominje se biskup fra Nikola Ogramić (Olovčić) u svom izvještaju 1673. godine i u prijevodu navodi: 'Godine 1673. juna 6. ovdje sam našao crkvu svetog Mihajla Arkanđela, jedan oltar potpuno opremljen, sa svim svojim nužnim'. Nakon požara početkom 19. stoljeća, kada je crkva u potpunosti izgorjela, sagrađena je nova u

Konzervatorsko-restauratorski radovi U 187 godina staroj povijesti crkve mnoge su karakteristike njena izgleda i unutrašnjeg uređenja ostale iste, ali vrijeme neprekidno teče i ostavlja svoje tragove. Pa tako, npr.: "Namještaj je s vremenom, naslagama prašine i neumjesnih popravljanja, postao neugledan i gotovo ružan." Iz tih se razloga tokom 1990. i 1991. godine pristupilo konzervatorskorestauratorskim radovima. A najprije su obavljena arheološka ispitivanja ispod drvenog i kamenog poda crkve. Arheološkim ispitivanjima na sjeverozapadnoj strani utvrđeno je postojanje 16 grobnica.

Zvono stare vareške crkve (danas se čuva u njoj); izradio ga je Marko Musić 1869. BROJ 310

Ovim radovima bili su zahvaćeni: krov, svod, pod, drveni dijelovi crkvenog namještaja, slike i skulpture. Dijelovi drvenog bačvastog svoda su zamijenjeni. Detaljno su se očistile i obnovile slike i skulpture. Naime, dio inventara crkve bio je restauriran u povodu izložbe "Franjevci Bosne i Hercegovine na raskršću kultura i civilizacija" (Sarajevo, 1987.; Zagreb, 1989.). Iako u 18. stoljeću nije postojao, nakon obnove, prema nacrtu (ing. Hazim Handžić) sa zapadne strane dodan je drveni zvonik. Napravljen je po uzoru na drvene zvonike grobalja vareškog kraja. Na njega je postavljeno malo autentično zvono koje se svakodnevno koristilo, a koje je bilo smješteno u samoj crkvi. Kod fra Bone Benića susrećemo podatak o nabavci zvona za staru varešku crkvu 1773. godine. Uređeno je crkveno dvorište: postavljena je ograda, dijelom u kamenu i dijelom u drvetu. Nakon rata 1992. – 1995. izvršena je sanacija krova, hidroizolacija, postavljen je lim od bakra i na njega šindra. Historijsko-umjetnička valorizacija spomenika Stara crkva svetog Mihovila, obnovljena od temelja 1819. godine, sagrađena je tokom posebne povijesne situacije, osmanske uprave u Bosni. Ona je uvjetovala postojanje posebnih propisa za izgradnju sakralnih objekata. Tako je i gradnja stare crkve svetog Mihovila prilagođena ovim zakonima. Usprkos skromnoj veličini, ona se izdvaja po autentičnom ambijentu u kojem su sjedinjeni brojni slojevi različitih likovnih utjecaja, prije svega srednjovjekovnih i talijanskih. Preplitanje različitih likovnih utjecaja je značajno u interpretaciji lika svetog Mihovila. Kip svetog Mihovila na glavnom oltaru protumačen je shodno uzorima iz srednjoevropskog likovnog kruga. Sveti Mihovil opremljen je vojnom opremom: mačem, kacigom i štitom, pod nogama gazi zmaja – Sotonu – koji je protumačen kao srednjevjekovna neman. U jednoj ruci sveti Mihovil drži koplje kojim će probosti Sotonu, a u drugoj vagu, što ukazuje na ikonografski tip svetog Mihovila kao vagatelja duša, odnosno zaštitnika "sretne smrti" važne za baroknu duhovnost. Za razliku od kipa na glavnom oltaru, realizaciju lika svetog Mihovila na antependiju (predoltarniku, po brižljivom prijevodu fra Ignjacija Gavrana), možemo LISTOPAD 2020.

Dekoracija (motivi zavjesica) u svodu iznad oltara povezati s talijanskim uzorima renesansnog slikarstva koje je svoj najveći uzor našlo u Rafaelovu rješenju. Tehnika izrade antependija, slikanje na koži, također upućuje na Italiju, točnije Veneciju, kao mjesta nastanka antependija. Analiza ornamenata koji su korišteni za uokvirivanje lika svetog Mihovila – cvijeće i voće – ukazuje da je antependij oslikan u periodu zrelobaroknoga slikarstva. Oslik svoda crkve ponovo upućuje na isprepletenost utjecaja različitih likovnih tradicija. Tako, na primjer, u oltarskoj konhi majstor stropne dekoracije oslikao je motiv zadignutih zavjesica. Pojavljivanje ovog motiva u staroj vareškoj crkvi značajno je iz dva razloga. Prvi upućuje na to da je autor dekoracije bio upoznat s likovnim tendencijama koje su preko talijanskog likovnog područja dospjele u srednjoevropski likovni krug odakle su ga preuzimali "priučeni majstori" te prilagođavali svojim shvaćanjima i mogućnostima realizacije. S druge strane pojava zadignutih zavjesica ukazuje na iluzionističko slikarstvo karakteristično za barok. (Iluzionističko ili arhitekturno slikarstvo, slikarstvo varke u smjernom nadmetanju svjetla i sjene, "razrješava prostor u prividno produbljeni" koji osim visine i širine dobiva i treću mjeru – dubinu prostora. U staroj vareškoj crkvi svetog Mihovila to nastoji majstor "neki Stjepan iz Srijema". On je oslikao svod na LISTOPAD 2020.

način da u oltarnoj konhi – svodu školjkasta oblika – oslika motiv zadignutih zavjesica kao svoje tumačenje iluzionističkog slikarstva. Op. I. S.) Zaključak Stara vareška crkva koja ima ambijentalnu vrijednost grada Vareša, dugi povijesni kontinuitet, jedinstven je spomenik cjelokupne bosanskohercegovačke baštine. To je jedini sačuvani sakralni spomenik drvene tradicije arhitekture s autentičnim katoličkim liturgijskim inventarom iz baroknoga razdoblja. S obzirom na brojne navedene karakteristike i složenost problema koje otvara, stara crkva svetog Mihovila nema prave usporedbe u sakralnoj arhitekturi Bosne i Hercegovine, ni po starosti ni po tipu gradnje, a niti po inventaru koji čuva. Rad sadrži popis literature i drugih izvora, dva kataloga i fotografije. Djevojačkom ljepotom nadahnut, muževnom snagom obranjen, ovaj rad raskravio je i razgalio i tako iskusne profesore: dr. Ljiljanu Ševo, dr. Ibrahima Krzovića, dr. Enesa Pelidiju – članove komisije – pa osim što su rad ocijenili ocjenom 10 nego su i javno objavili da je rad "još malo pa doktorska disertacija"! Profesorica Ševo zamijenila je nevoljom spriječenu mentoricu dr. Sanju Cvetnić. Ona je profesorica na BROJ 310

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i 2007. godine putovala je na predavanja, kako kaže, Centrotransovim autobusom na kome je pisalo "S nama u Evropu". Putujući, napisala je knjigu "Barokni defter: studije o likovnim djelima iz XVII. i VIII. stoljeća u Bosni i Hercegovini". K'o sad se sjećam susreta s ovom knjigom u Zagrebu. Uzmem je i otvorim – bokor kamelija. Završava ovako: "Razmotreni skup djelâ, umjetnikâ i svjedočanstava likovne kulture VII. i VIII. stoljeća razotkriva neočekivano barokno lice Bosne i Hercegovine, kao nikabom zakriveno pridjevom 'othomana'". I na kraju nešto posve osobno. Čitatelji koji su s povjerenjem krenuli na ovu "ekskurziju" mogli su se još jednom osvjedočiti da Vareš, kakav god je danas i kakav god da bude, nije bio kasaba. Imao je svoju baroknu prošlost. U taj barokni sjaj – malu crkvu svetog Mihovila kao "umjetninu" – svu svoju dušu, srce, muku, pamet prigorjeli su i kabulili fratri Bosne Srebrene! "Ujaci" naši, naše "svjetlo koje gori". P. S. Zahvaljujemo dr. Aleksandri Bunčić što je jedini primjerak svoga diplomskog rada za potrebe ove "ekskurzije" povjerila redakciji lista Bobovac.

AKCIJE NA "STOGIĆU"

Kapela napokon sanirana Fra Leon Pendić, župnik

upni ured Vareš pokrenuo je tijekom ove godine radove na sanaciji grobljanske kapele na "Stogiću" uz savjete i

pomoć naših građevinskih stručnjaka Pave Vidovića i Darija Kokora. Prvo smo temeljito očistili postojeće fuge koje smo popunili u dva sloja s dva različita nepropusna materijala. Ovaj zahvat je iziskivao

Središnji dio groblja, s kapelom (prije početka sanacije)

puno vremena i strpljenja tako da je domaći majstor Mladen Šimić iz Radoševića (župa Vijaka) jako precizno i kvalitetno odradio prvu fazu obnove kapele i zaštite od prokišnjavanja. Drugu fazu, tj. radove na obnovi unutrašnjosti kapele započeli smo početkom listopada. Izvođači ovog zahvata su također lokalni majstori Juro Bartolović i August Vidović. Ovim putem veliko hvala našim domaćim majstorima na njihovom trudu i žrtvi. Na ovom groblju smo imali i dvije akcije sa župljanima tijekom kojih smo očistili prostor oko mrtvačnice i sam pristup groblju. No, time poslovi nisu završeni, potrebno je još raditi kako unutar groblja tako i okolo njega. Ostaje i treća faza oko kapele na "Stogiću" ukoliko to financijski uzmognemo, a plan je uraditi drenažu od kapele do odvoda pred mrtvačnicom. Unutar tog projekta proveli bismo i strujni vod, da se kapela osvijetli i da bude poput vječnog svjetla u ovom groblju. Svakako, želim uputiti riječi zahvale svima koji nas pomažu u nastojanju da se ovo realizira, a sve dosad urađeno financirano je sredstvima župne zajednice.

AKCIJE NA PRŽIĆIMA

Najviše samodoprinosom! M. Marijanović

a Pržićima je 14. rujna 2020. godine proslavljen patron filijalne crkve i potom je održana prigodna svečanost u sklopu koje je etno muzej (a koji smo predstavili u prošlom broju) proglašen službeno otvorenim. U kontaktu s predsjednicom Mjesne zajednice Jasnom Mirčić doznajemo i o drugim aktivnostima, koje ni epidemija corona virusa nije značajnije omela. Prvo treba kazati da su upravo u vrijeme najvećih restrikcija realizirane dvije humanitarne akcije zahvaljujući samoinicijativi i donacijama pojedinaca iz iseljeništva. No, iseljeni Vrovci su se odazvali i pozivu na prikupljanje sredstava za sanaciju i konačno uređenje doma kulture koji je, usput rečeno, haban i u jeku rata kad su u njemu pronašli smještaj pripadnici međunarodnih mirovnih snaga iz Pakistana. Ustvari je riječ o nastavku akcije koja je ranije započela – obnovom krova i uredskih prostora u sklopu doma, u što je po riječima predsjednice uloženo 5.800 KM i još tada je jedna prostorija namijenjena za

U dvorani pržićkog doma kulture područnu ambulantu, ali to još nije postala. Zatim je zamijenjena i stolarija, postavljeni su pvc prozori, što je financirano sredstvima Mjesne zajednice prikupljenim kroz organiziranje manifestacija, a od kojih je najpoznatija "harmonikijada" (ove je godine, zbog epidemiološke situacije, trebala biti održana online, ali se zbog tehničkih poteškoća u tome ipak nije uspjelo). Novi krug radova na obnovi obavljen je ove godine u vrijednosti 8.000 KM, od čega je 6.000 KM prikupilo iseljeništvo, a Općina Vareš i tvrtka "Eastern Mining" (čije je sjedište na obližnjim Tisovcima) pridodale su ostali dio novca. BROJ 310

Za taj iznos urađeni su keramički podovi u predvorju i u samoj dvorani, obavljeno krečenje i nabavljene stolice. U nastavku sanacije planiran je strop odnosno potrebno je modernizirati i rasvjetu, međutim predsjednica MZ za prvu narednu akciju ističe kao prioritet uređenje cestovnog prilaza prema groblju i crkvi na padinskoj lokaciji iznad središta sela. U neposrednoj blizini doma nalazi se i betonirano sportsko igralište manjih dimenzija, koje je također ove godine dječjom akcijom očišćeno, a prostorije u kojima se ranije nalazila etno soba prenamijenjene su i opremljene za bavljenje stolnim tenisom, koji djeca i prakticiraju vikendom (kada dođu iz grada). Na koncu, predsjednica je poželjela ovim putem izraziti posebnu zahvalnost mještanima Jakovu i Ronaldu Malbašiću, Vesni Malbašić i Štefku Mirčiću koji su pomagali u svim aktivnostima. Dodajmo i to da je mjesna zajednica Pržići u zadnje vrijeme i medijski zanimljiva, kako zbog obližnjeg sjedišta spomenute rudarske tvrtke tako i zbog etno muzeja. Bilježimo i podatak da u ovom trenutku cijelo područje Vrovine, sela koja gravitiraju Pržićima, ima stotinjak stanovnika. Treba li uopće dodati: s visokim prosjekom godina. LISTOPAD 2020.

IZ SPORTA

Prilika za košarkaške talente M. Marijanović

travnju 2017., u početnoj fazi svoga mandata, općinski načelnik Zdravko Marošević primio je vareškog košarkaša Kenana Kamenjaša, a izvijestili smo o tome u "Bobovcu" broj 268. "Iako Vareš danas, nažalost, nema vlastite klubove iz kojih bi ponikli i u njima stasavali ovakvi talenti, podrška sportu i uspješnim sportašima koji su djeca Vareša dok ja vodim ovu instituciju zasigurno neće izostati", kazao je tada načelnik. Da to nije bilo samo forme radi potvrdilo se kada se ovaj mladi košarkaš posljednjeg dana rujna ove godine ponovo pojavio na vratima načelnikova kabineta. Ne zaboravljajući ondašnju (moralnu, ali i konkretnu) potporu, došao je ovoga puta kao zapaženi prvotimac košarkaške reprezentacije

Bosne i Hercegovine zahvaliti načelniku i darovati mu reprezentativni dres, ali kao glavni cilj ponovnog susreta bila je i jedna značajna inicijativa. Naime, s Kamenjašem su došli predstavnici košarkaškog kluba Mladost iz Ilijaša – predsjednik Ibrahim Jašarević i trener Eldin Herco, te nova vareška košarkaška nada Džan Likić. U ilijaškom klubu mladi se Kamenjaš formirao, pa su na koncu svi oni došli s prijedlogom da se u Varešu razmotri mogućnost treniranja za vareške talente, nešto kao istureno odjeljenje ilijaške košarkaške škole. "Kroz protekle godine košarkaši iz Vareša pokazali su se kao veoma uspješni, a to vidimo kroz napredak Kenana koji je trenirao u našem klubu, i smatramo da ćemo kroz treninge u Varešu izgraditi još vrsnih košarkaša. Uz suradnju s Općinom počet

ćemo s treninzima u Varešu i to dva puta sedmično, tako da se svi zainteresirani mogu priključiti našem klubu", rekao je nakon sastanka u Općini Vareš trener Herco. Načelnik Marošević ovakvoj inicijativi pružio je očekivanu potporu, kazavši da će poraditi na dogovoru s jednom od gradskih škola da se osigura dvorana u kojoj bi košarkaški talenti trenirali, kako je već zacrtano – utorkom i četvrtkom. Dodajmo za kraj da je Vareš, kada je o košarci riječ, i u prijeratno, pa čak i ratno vrijeme – kada se treniralo u egzilu na Daštanskom, jako dobro stajao, a potvrda svemu je domet Mladena Drijenčića u Njemačkoj posljednjih godina ili Gordana Firića koji je svojedobno također nosio nacionalni dres Bosne i Hercegovine. Međutim, još uvijek stoji nerealizirana ideja da se iz prijeratne generacije košarkaša nađe netko tko bi to malo sistematizirao pa da i o tome ostavimo u "Bobovcu" pisani trag, kao što smo imali suradnike i višestruko predstavili nogometni rad.

IN MEMORIAM

rof. Anto Petrović je sahranjen u njegovoj rodnoj Oćeviji bez pompe sa svega desetak ljudi koji su se tu zatekli kada su stigla mrtvačka kola iz Kreševa gdje je umro jer, prema njegovoj izričitoj želji, nije dao da se bilo gdje oglasi vijest o njegovoj smrti. Dosljedno njegovim principima o skromnom i smjernom, moglo bi se reći i asketskom, življenju, zahtijevao je i takvu sahranu. Upoznao sam Antu kad sam osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo raditi u Srednjoškolskom centru. Čuo sam prije toga o njemu dosta komentara koji su glorificirali njegovu stručnost, način rada, principijelnost, sistematičnost, pedantnost, korektnost, objektivnost i umješnost objašnjavanja najsloženijih matematičkih teorija i zakonitosti na jednostavan i razumljiv način. Moj mlađi brat je tvrdio da mu je Anto razvio ljubav prema matematici i odredio kasnije stručno i životno usmjerenje te lagan studij na fakultetu elektrotehnike. U godinama koje sam proveo radeći kao profesor fizike u Srednjoškolskom centru morao sam dosta surađivati s njim jer smo, pored ostalog, zajedno vodili izborne grupe matematike i fizike za završne maturalne ispite te bili ispitivači i članovi ispitnih komisija za maturu. Tada sam imao najviše prilike svjedočiti istinitosti svega onoga što sam o njemu čuo i uvjeriti se u prirodnu nadarenost koju imaju samo rijetki edukatori, pedagozi i LISTOPAD 2020.

Prof. Anto Petrović (1934. – 2020.) metodičari, nadarenost da se na sistematičan, smiren, a istovremeno temperamentan način razjasne i najsloženiji problemi raščlanjivanjem na niz jednostavnijih te njihovo ilustriranje navođenjem zanimljivih primjera iz svakodnevnog života. Generacije učenika je u svojoj radnoj karijeri, koju je do samog kraja radnog vijeka proveo u radu s njima, pripremio i usmjerio prema zvanjima u kojima je matematika igrala ključnu ulogu. Krhke, nježne konstitucije, djelovao je slabašno pa je utoliko bilo čudnije kada bi se u svakodnevnoj suradnji s njim moglo svjedočiti njegovoj ogromnoj energiji, radnom poletu i upornosti. Bio je istrajan u zastupanju svojih stavova koji su u osBROJ 310

novi uvijek imali osnovne životne vrednote, rad, poštenje i pravednost i teško ga je bilo, bez velikih argumenata i upornosti, privoljeti da ih promijeni. Nakon exodusa iz Vareša zadnje godine radnog vijeka proveo je u Kreševu gdje je također ostavio neizbrisiv trag, o čemu govori činjenica da je i poslije odlaska u mirovinu bio tražen od mnogih tamošnjih učenika kao instruktor za matematiku. Koliko je bio omiljen i cijenjen pokazuje i niz objava na društvenim mrežama nakon što se proširila vijest o njegovoj smrti u kojima, poslije toliko godina, njegovi bivši učenici i radne kolege izražavaju poštovanje, odaju priznanje izuzetnoj stručnosti i umješnosti u radu, iskazuju veliku žalost za "najdražim profesorom", "sreći što su imali profesora koji nije podučavao samo matematici, već svojim primjerom učio da čovjek mora imati svoje principe", "specifičnim načinom predavanja pokazivao da je matematika svakodnevno prisutna i da može biti zanimljiva", koji je bio "gromada od čovjeka", pamte ga "kao čovjeka koji je bio predan radu i uvijek spreman da pomogne drugima". (...) Bio mi je izuzetno drag taj divni čovjek i prema njemu, ne samo kao starijem kolegi, osjećao sam veliki respekt kao što sada osjećam veliki žal zbog njegovog odlaska. Počivaj u miru, dragi prijatelju. Ivan Štambak (Điđa)

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV MONIKA DODIK rođ. Filipović

Dana 12. rujna 2020. godine preminula je naša draga

(30.IX.1939. – 27.IX.2020.)

JANJA JELIĆ (1935. – 2020.) Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: djeca, zetovi, unučad, praunučad, prapraunuk i ostala mnogobrojna rodbina

POSLJEDNJI POZDRAV

Smrt ne postoji, ljudi umiru tek kada ih svi zaborave, i zato, anđele, budi zvijezda na nebu i sjaj za nas, a nebo nek' ti bude drugi dom i da nam nikada više ne osjetiš nikakvu bol. Počivala u miru, anđele... Ožalošćeni: kćerke, sin, unuci, praunuci i sestre

U SPOMEN Na našeg dragog

ANTONIJA ZEKIĆ rođ. Filipović

LUKU DODIKA

(21.IV.1948. – 2.X.2020.) Draga naša, u tišini vječnog doma neka te prate naše misli i ljubav beskrajna. Počivala u miru! Suprug Radoslav, djeca Mario i Bernada s obiteljima

(15.VI.1963. – 2.XI.1993.) Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru Božjem! Sestre Gordana i Mladenka, brat Goran, supruga Antonija, sin Bojan, kći Biljana

IN MEMORIAM

ZAHVALNICA

Našim dragim majkama

U povodu smrti naše drage

MONIKI DODIK rođ. Filipović (1939. – 2020.)

ANTONIJI ZEKIĆ rođ. Filipović

ANTONIJE ZEKIĆ rođ. Filipović (1948. – 2020.) osoblju Doma zdravlja Vareš ovim putem upućujemo zahvalnost za sve učinjeno s pažnjom i profesionalnošću.

(1948. – 2020.) Počivale u miru Božjem! Vaša djeca

Obitelj

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(3.IV.2020. – 3.X.2020.)

(25.IX.2008. – 25.IX.2020.) Dana 25. rujna navršilo se 12 godina otkako je preminuo naš dragi

MLADEN DIVKOVIĆ Dragi naš Mladene, prošlo je pola godine kako Te Bog pozvao s ovoga svijeta. Dani prolaze, a tuga je sve veća. Nikad Te nećemo zaboraviti i nikad Te nećemo prestati voljeti. Tvoji: mama, tata, supruga, djeca i sestre s obiteljima

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad

U SPOMEN

TUŽNO SJEĆANJE

(30.IX.2007. – 30.IX.2020.)

(15.X.2018. – 15.X.2020.)

TEREZIJA JOSIPOVIĆ

RAFAEL DUŽNOVIĆ

Sjećanje na tebe zauvijek će živjeti u nama.

Ni godine koje prolaze ne mogu umanjiti bol i tugu zbog tvog preranog odlaska. Još uvijek živiš u mom srcu i mojim mislima. Neka te anđeli čuvaju, anđele moj. Tvoja Meli

Počivala u miru! Tvoja obitelj

U SPOMEN VLATKO MIOČEVIĆ

TUŽNO SJEĆANJE (18.X.2006. – 18.X.2020.) Dana 18. listopada navršava se 14 godina otkako nije s nama naš dragi

JOZO ĆORLUKA Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem! Tvoja obitelj

SLAVKO MALBAŠIĆ

BROJ 310

(25.III.1971. – 23.X.2010.) Dragi naš Vlatko, deseta je godina od tvoga preranog odlaska. Ne postoje riječi, objašnjenje kako se osjećamo, koliko boli... Da, sve oko nas podsjeća na tebe, rastuži nas. Isto tako potakne nas na radost i ponos da si bio dio nas. Vječno živiš u našim mislima i srcima, voljen i nezaboravljen. Počivaj u miru Božjem! Tvoji: otac Franjo, supruga Sanela, djeca Petar i Ana, sestra i braća s obiteljima LISTOPAD 2020.

TUŽNO SJEĆANJE LJUBOMIR DODIK

IN MEMORIAM IVO VAROŠČIĆ

(2001. – 2020.)

(1940. – 2007.)

KATARINA MARIĆ

SERAFINA VAROŠČIĆ

(2010. – 2020.)

(1940. – 2020.)

Sjećanja na Vas čuvamo u svojim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji

Na mirnim cestama u nebeskim prostranstvima neka vas čuvaju anđeli. Počivali u miru!

TUŽNO SJEĆANJE ANĐA KOKOR rođ. Marijančević

IN MEMORIAM FRANJO SEMUNOVIĆ

Mirjana, Ljiljana, Zdravko, Danijel, Gorana, Ivona, Goran i Ema

(16.III.1935. – 22.VIII.2006.)

(8.X.2004. – 8.X.2020.)

BERNARDICA SEMUNOVIĆ

STANISLAV KOKOR

(7.I.1942. – 21.X.2005.)

(10.XI.2009. – 10.XI.2020.) S ponosom i poštovanjem čuvat ćemo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji

Dragi naši, vječno ćete živjeti u našim mislima i srcima. Počivajte u miru! Vaši sinovi s obiteljima

SJEĆANJE

U SPOMEN Našim dragim roditeljima

AUGUST HINGER (1937. – 2016.)

DRAGICA HINGER (1938. – 2010.)

Dragi naši roditelji, hvala vam za vašu ljubav, plemenitost i požrtvovnost. Hvala za svaku riječ kojom ste nas odgajali i svako djelo kojim ste svjedočili živoga Boga. I On, koji je otro svaku suzu s vaših očiju i s kojim prebivate tamo gdje suza više nema, ni tuge ni jauka ni boli, neka nas On provede kroz zemaljske kušnje do ponovnog susreta u nebu. Vaša djeca

DRAGICA ŠIMUNDIĆ rođ. Dodik

ANTO ŠIMUNDIĆ Šimundija

(24.X.2019. – 24.X.2020.) (22.XI.2011. – 22.XI.2020.) Bože, koliko nam nedostajete... S ljubavlju, vaša djeca s obiteljima

SJEĆANJE

IN MEMORIAM Beskrajno tužni, prije šest mjeseci smo se oprostili od našeg voljenog oca, supruga i brata

DRAGICA ŠIMUNDIĆ (25.VIII.1940. – 24.X.2019.) Prođe jedna godina od tvog odlaska na put bez povratka. U tišini vječnog mira neka te prati moja ljubav jača od zaborava. Tvoja prijateljica Vesna Vukančić

SJEĆANJE

Dr sc. ANTO (Ivana) GAVRAN

na drage roditelje

(1937. – 2020.) Vrijeme koje prolazi ne može izbrisati sjećanje na tebe, tvoju ljubav i dobrotu. U našim srcima ostat ćeš uvijek voljen, uz veliku zahvalnost za sve što si nam pružio.

MARIJA MARA MIOČEVIĆ rođ. Grabovac

Ožalošćeni: supruga Antonija, sinovi Goran i Igor, sestra Željka LISTOPAD 2020.

BROJ 310

(1929. – 1992.)

PAVO MIOČEVIĆ (1924. – 2009.) Počivali u miru! Sin Josip s obitelji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

BRANIMIR LOVRENOVIĆ (18.X.1993. – 18.X.2020.)

JOZEFINA LOVRENOVIĆ rođ. Petrović (1941. – 2020.)

ANDRIJA KRISTIĆ

Dragi naši,

(19.X.1995. - 19.X.2020.)

tuga se ne mjeri danima ni godinama. Postoji nešto što umrijeti ne može, a to je ljubav, ponos i poštovanje što smo vas imali. Ostala je praznina u duši i suze u očima. Bol nije u riječima nego u našim srcima gdje ćete vječno živjeti, biti voljeni i nikad zaboravljeni. Počivajte u miru Božjem!

"Stirajte od srca vsak oblak plahosti, vazmite na se šćit batrivosti; draže vam budi glas, ime, poštenje neg hip, magnutje, sramotno življenje; navik on živi ki zgine pošteno." FKF Sin Hrvoslav

Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(6.X.2002. – 6.X.2020.)

ANA JOSIPOVIĆ rođ. Dodik

Na našeg dragog supruga, oca i djeda

(1939. – 2010.)

DRAGU ANDRIĆA

Deset godina prođe, a sjećanje na tvoju dobrotu, ljubav i plemenitost čuvamo u našim srcima.

S ljubavlju i poštovanjem,

Laka vam zemlja, i tebi i tvom Miji.

Tvoja obitelj

Tvoj brat Radoslav s obitelji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE (8.X.2005. – 8.X.2020.)

JOZO BOŽIĆ

FILIP MALBAŠIĆ

(2002. – 2020.)

Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem!

Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga s djecom i unucima Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

(20.X.2015. – 20.X.2020.)

(20.X.2015. – 20.X.2020.) Dana 20. listopada navršite će se pet godina od smrti našeg dragog brata

FRANJO PETROVIĆ

FRANJE PETROVIĆA

Dragi naš, nedostaješ nam puno, volimo te! Počivaj u miru.

Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru!

Supruga i kćeri

Tvoji braća i sestre: Ivica, Željka, Anto i Jelena

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 25. listopada navršit će se 18 godina otkako nije s nama naš dragi

(28.X.2007. – 28.X.2020.)

MIRJANA IDŽAKOVIĆ

SLAVKO MIRČIĆ (2002. – 2020.) S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji

Nedostaješ nam svakim danom, zauvijek ćemo se sjećati tvoje beskrajne dobrote, vedrine, osmijeha, ljubavi i brige za nas. Ostaješ živjeti u našim srcima. Volimo te! Počivaj u miru Božjem! Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka s obiteljima

BROJ 310

LISTOPAD 2020.

IN MEMORIAM

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 5. listopada 2020. napustio nas je nakon kratke bolesti zauvijek naš dragi tata, djed i punac

VATROSLAV BOŽIĆ (23.X.2004. – 23.X.2020.)

ZDRAVKO DUŽNOVIĆ

Dragi naš! A kad kažemo "naš" mislimo na sve nas kojima sve ove godine nedostaješ do bola, do granice prihvatljivoga, što nikako nije tvoj prerani odlazak i sve ono što smo željeli, a život nam ne ostavi vremena podijeliti to s tobom. Preduga lista želja na koju se neprestano nižu i neprestano je dopunjavaju sjećanja koja glasno govore koliko smo toga željeli i mogli, za koliko toga si ti imao snagu, volju, energiju i, kao i svi oko tebe, želju da zajedno uživamo u životu kako si ga ti vidio i u njemu beskrajno mnogo svima oko sebe pružao. Kako tvoja snaga uvijek bijaše nesebično usmjerena k svima drugima, tako danas svu našu usmjeravamo k želji za vječni mir duši tvojoj, anđeli nebeski neka čuvaju tebe koji vječno živiš u svima nama. Budi nam u "Miru" tamo gdje jesi.

(1944. – 2020.) "...Toliko smo te puta posjetili i svaki put osjetili zašto zapravo živiš i kako nas griješ, očima u susretima da nas već grliš... ...Ne treba ga više tražiti po cestama kojima je putovao, u vrtovima koje je sadio i gdje je plodove brao... ...Eno ga... otišao je u zagrljaj planina, u zagrljaj Zvijezde i Peruna, u zagrljaj nebu, u zagrljaj zvijezda. Otišao je... otac moj u beskrajnu pjesmu, u vječnost."

Tvoji najbliži.

Hvala ti, tata, za sve. Ovim putem želimo zahvaliti svima koji su tati bili pomoć i podrška u danima njegove bolesti, ali i svima koji su nama podrška u ovom velikom gubitku i koji su tatu s nama ispratili na vječni počinak. Zahvalne kćerke Mirjana i Irena, unučad Luka, Mio i Andrea i zetovi Ivica i Erwin

Nezaobilazno, a pri tome zračeći i tvojim i svojim ponosom na njih, imenujemo one najmlađe – maloljetne, na listi koju vremena užurbano mijenjaju i na kojoj kad pričamo o maloljetnima i tvojim nasljednicima više neće biti, a zauvijek ćemo i za tebe i za sebe biti beskrajno ponosni koliko na tvog sina Lea, tvoje bratiće, toliko i na nju – tvoju kćerku Klaru koja odraste u pravu ljepoticu i danas već napuni 18 godina. Vole te, spominju, na te neprestano misle i u srcu te nose: Klara, Leo, Dorian, Tiana i Angelina

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LISTOPAD 2020.

POSEBNO U PONUDI: RECENTNA IZDANJA VAREŠKIH AUTORA!

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 310

Tekst J. Klarić n Fotografije M. Marijanović

POHOD NASTAVLJEN

U podzemlju planine Zvijezde Ovoga puta naša ekipa tragača za neotkrivenim povijesnim i prirodnim naslijeđem, pojačana sa Zdravkom Višnjićem iz Oćevije, zavirila je u svijet vječne tame i hlada podzemlja. Ispod Divić-grada niz Dole vode dva puta, šumske staze. Lijeva stjenovitim prolazima Vranovače i Medvjedovca – nazivi im kao u basni – vodi prema Gradcu, kamenitom oćevskom zaseoku. Druga, desna i vrletnija, spušta se prema ilirskoj gradini okruženoj velikom nekropolom stećaka iznad sela Križevića. Tu već počinje područje općine Olovo. Prateći zamišljenu stazu nabasali smo na izvor vode i nad njim povelik trokutast otvor u podnožju stijene, jedan od kamenih ulaza u utrobu planine Zvijezde. Povučeni znatiželjom i privučeni tišinom zađosmo unutra. Rasuše se misli u daleku prošlost... Nailazimo na prirodno blago, stalaktite – tvorevine vode i krečnjaka, a čuvari šišmiši uspaničeno lete probuđeni svjetlom i nenadanim posjetiocima. Oskudna oprema i neprikladan stomak ne daju mi da se za pustolovima Zdravkom i Ćamilom provučem kroz jednu usku pukotinu dublje u mračne kutke, odakle im jedva čujem glasove. Željko i Mladenko već su dovoljno zabavljeni razgledanjem dviju početnih, velikih kaverni tako da ostajem sam u sredini, stiješnjen pod jednom malom pećinskom terasom na kojoj je prava izložba čudesnih kamenih skulptura. Vrativši se sretno na danje svjetlo nastavljamo šumskom cestom koja presijeca trasu pruge, nekadašnje austrougarske šumske željeznice i koja od vrela Oćevice paralelno s vodenim tokom, ali s rastućom visinskom razlikom između njih, vodi do kose uzdignute između Orlje i Križevića. Trasa na više mjesta usječena u živu stijenu i učvršćena podzidima jedinstveni je graditeljski spomenik, a na njenu kraju, na kosi stojimo kao na kljunu. Nagrada za dolazak je pogled iz orlovske perspektive, ali valja se odvojiti i poći natrag. Pa do sljedeće avanture...