Bobovac Special br. 6

PROMOCIJA MONOGRAFIJE

KNJIGA – SPOMENIK VAREŠU Svečana promocija fotomonografije "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća" održana je u velikoj dvorani Općine Vareš 2. kolovoza 2019. godine. Da je to bio uistinu događaj i da su na njega mnogi čekali pokazala je prepuna prostorija, kao i rijetko viđen interes za kupovinom knjige.

O knjizi su promotorski govorili Čedomir Jelić i dr. fra Stjepan Duvnjak, a obratili su se i njezini urednici Željko Ivanković, Mladen Divković i Mladenko Marijanović. Pozdravnu riječ u ime HKD "Napredak" Podružnice Vareš kao izdavača uputio je predsjednik Mario Mirčić, koji je potkraj programa dodijelio po jedan primjerak knjige prisutnim članovima Izdavačkog savjeta i sponzorima u znak zahvalnosti za potporu. Program je vodila studentica Mihaela Lekić, a tri su glazbena intermeca odsvirali prof. Željko Sertić i Igor Hinger. Prof. dr. Anto Markotić prenio je čestitke i pozdrave Državnog ureda za Hrvate izvan RH, iz kojeg je najavljena i organizacijska podrška održavanju naredne promocije u Zagrebu, vjerojatno početkom listopada.

U nastavku donosimo izlaganja promotora i autora (integralno), onim redom kojim su i izlazili za govornicu, a knjiga nadalje ostaje dostupna kupcima u knjižari "Ami" i uredu lista "Bobovac" po redovitoj cijeni od 120 KM. Mario Mirčić: "Sve vas srdačno pozdravljam u ime Hrvatskog kulturnog društva 'Napredak' Podružnice Vareš i u osobno ime, želeći vam da se ugodno osjećate u ovoj atmosferi koja ide na moju dušu, jer prvi puta mi je drago da sam napravio pogrešnu procjenu za prostor. Ujedno primite ispriku zbog toga. Koristim prigodu da večeras ovdje pozdravim prije svih akademika Antu Markotića, kao člana stručnog Izdavačkog savjeta ove monografije, a također večeras u svojstvu izaslanika Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske koji je pokrovitelj ove monografije, zatim Miju Marića predsjednika Hrvatske matice iseljenika u Zagrebu, načelnika općine Vareš Zdravka Maroševića, našeg novog župnika fra Leona Pendića i profesora fra Ivana Nujića iz franjevačke gimnazije u Visokom i druge predstavnike javnog života.

Ideja za realizaciju monografije tinjala je dugo, a prije četiri godine je stavljena na stol i stoga u ovoj prigodi izražavam posebnu zahvalu onima koji su je prvi prihvatili, a to su Zdravko Barkić, akademik Anto Markotić i Mladen Rudež. Potom su se priključili Mijo Vidović, Mladen Radoš i Goran Mijatović. Oni su ujedno osigurali inicijalna sredstva da možemo krenuti u ovaj projekt koji je potrajao četiri godine i na koncu smo dobili jedan, da tako kažem, čisto vareški projekt jer su u njemu sudjelovali isključivo Varešani.

Pa kako ovdje stoji na plakatu: Habemus librum! Konačno. Nakon dugo godina dobili smo ono čemu su svi težili, pred nama je, i s razlogom je očekivati da će ova knji-

2

ga imati posebno mjesto u domovima Varešana diljem svijeta. Hvala i živjeli!"

Mladenko Marijanović: "Sa Željkom Ivankovićem prvi put sam se susreo i upoznao na području enklave Daštansko, posljednje godine rata. Sad će tomu četvrt stoljeća. Bio je pozvan govoriti u prigodi jedne obljetnice, a onda sam mu predložio i uključivanje u list Bobovac. Otada počinju stizati njegovi prilozi koji će kroz stotinu i više nastavaka na površinu izvlačiti i otkrivati nam različite fragmente vareške povijesti, ali i davati zaslužena prostora zanemarenim vareškim ličnostima. Bio je to važan posao pogotovu u vremenu kada se list Bobovac morao baviti puno prizemnijim temama s obzirom na tadašnju društveno-političku realnost. Iz tog su Željkova pisanja isklesani prvi blokovi koji će napokon dočekati da budu ugrađeni i u monografiju. Ono što je tada zapisivano u Bobovcu postalo je okosnicom, ali smo se zatim okrenuli i drugim mogućim izvorima. Pa je logično bilo pretražiti i građu u nekadašnjem vareškom listu Kolektiv kao i sve ono što je sačuvano u Zavičajnoj zbirci Opće biblioteke Vareš.

Ondje smo došli do spoznaje da Kolektiv nije baš tako izdašan po pitanju relevantne povijesne građe i da u njemu dominira ideološko štivo, a ne bi se u stvaranju ovakve knjige daleko stiglo ni sa svim onim čime raspolaže Zavičajna zbirka. Zajedno smo stoga obišli i Zemaljski muzej u Sarajevu, Arhiv Bosne i Hercegovine, Zavičajni muzej u Visokom, te muzeje franjevačkih samostana u Visokom i Kraljevoj Sutjesci.

BROJ 296

Jedan od postera izrađenih u povodu izlaska knjige, s ilustracijom lika fra Matije Divkovića (autor: Mladen Divković)

Dakle, sve one institucije gdje se moglo naći knjige, dokumente i artefakte vezane za vareške prostore, budući da Vareš, kao što znamo, nema svoga muzeja. Također smo zajedno prokrstarili vareškim prostorima posebno značajnim za knjigu kao što su Bobovac, Borovica (gdje smo ulazili i u rudarsko okno Kraljeve jame), pa Duboštica, Oćevija, Jelaške, Vijaka, Budoželje, Striježevo i da ne nabrajam dalje.

Uglavnom, iz ovoga treba primijetiti da Željko ovu knjigu nije pisao, što bi se reklo, salonski nego i neposrednim uvidom na terenu, makar na mnogim mjestima nema više nikakvih povijesnih tragova nego su ostali samo toponimi. A za neke fotografije trebalo je, vjerujte, progaziti kroz dosta trnja i drači.

No, ja bih o ovoj knjizi kazao još nekoliko riječi. Živimo na prostoru gdje znanost i kompetentnost nisu na cijeni i nisu bitni faktori, živimo s činjenicom da se knjizi bilo koje vrste umanjuje njezina uloga i vrijednost, a svjedoci smo tome iz prve ruke mi koji pišemo i objavljujemo.

Nažalost, krivaca ima i u našim redovima jer su neki spremni pisati i publicirati naručene stvari, neki čak prodaju i svoju akademsku titulu stavljajući se u službu političkih projekata i nastojeći podmetati u povijest Bosne kukavičja jaja. Ali s ovom knjigom koju danas imate pred sobom povijest vareških prostora definitivno postaje zaštićena od toga. U prenesenom smislu, ili ako bih birao neku alegoriju iz iskustva vlastitog pisanja za Vareš i o Varešu, pisanja dugog 25 godina, onda bih kazao: ova je knjiga sada protuotrov. Kad KOLOVOZ 2019.

vas pokušaju ugristi, da vam ne mogu ništa. Kad vas pokušaju slagati, da ne uspiju u tome. Jer ova je knjiga nastala i na svijet došla empirijskim putem, što bi značilo da je njezin isključivi oslonac u istraživanjima i dokazivim stvarima, a ne u teoretiziranju i prekrajanju da se dobije proizvod po mjeri i po nečijoj ideološkoj ili vjerskoj želji odnosno narudžbi. Moguće da je upravo u tome ključ odgonetke zašto ovakva knjiga nije nastala i ranije, prije otprilike pola stoljeća, u vrijeme kad je ovaj grad raspolagao s više kadrovskog potencijala i, čuli ste već, formirao timove da je napišu, a financijski stajao tako da je bezmalo mogao pitati: Pošto je Sarajevo?

Iako je moja uloga u ovoj knjizi bila potkrijepiti je fotografijama, a ujedno pospješiti i sistematizirati stare fotografije do kojih smo došli, uz ostale poslove tehničke naravi, imao sam potrebu da se barem toliko osvrnem na njezinu suštinu i značaj. Želim na koncu izraziti zahvalnost svima onima koji su nam otvorili vrata institucija u kojima dio povijesne baštine čine i vareški artefakti, vareške stare fotografije i dokumenti dakako, a napose hvala Arhivu Republike Hrvatske koji nam je odobrio korištenje fotografija Ivana Medara iz monografije posvećene kapitalnoj izgradnji Vareša pedesetih godina prošlog stoljeća. Ujedno hvala i ovdje prisutnom akademiku Anti Markotiću koji se svojim autoritetom angažirao da to ishodimo u Zagrebu. Hvala mladom kolegi Benisu Arapoviću koji je na moje pozive dolazio da dronom uradimo snimke Vareša i Vareš Majdana iz ptičje perspektive.

Hvala na susretljivosti skupljačima narodnog blaga iz bošnjačke, srpske i hrvatske tradicije vareškog kraja, što je pomoglo da knjigu potkrijepimo i takvim foto-

grafijama kojih u službenim arhivima malo ima. Hvala svakome tko je donosio i stavljao na raspolaganje stare fotografije, kako za list tako i za monografiju. Naposljetku hvala i svima vama koji ste vjerovali u nas kad smo se primili ovog posla, pa i onima koji nisu vjerovali i koji su govorili da nećemo uspjeti; na taj su nam način i oni ulijevali snagu da ih danas s ovoga mjesta s ovom knjigom javno demantiramo. Uživajte u njezinu čitanju i razgledanju, u njezinu čuvanju i pokazivanju. Vareš je s njom dobio osobnu iskaznicu, a mi svi – s obzirom na njezin sadržaj i snagu vareške priče kroz povijest – razloga za ponos. Pozdravljam vas uz napomenu i poziv da se u ovako svečarskoj atmosferi okupimo i na isteku ove godine, po izlasku 300-tog broja lista Bobovac." Čedomir Jelić: "Večeras napokon govorimo o monografiji 'Vareš i vareški kraj kroz stoljeća'. Kažem 'napokon' jer je ideja o jednoj ovakvoj publikaciji prisutna već desetljećima. Zato bi bilo logičnije da se ona pojavila nekad u prošlom stoljeću kad se to moglo daleko lakše učiniti i kad se to htjelo izvesti. Moglo se i htjelo se, ali se nije uspjelo. Bit će da se nije znalo.

A sad je Monografija pred nama. Sad se i moglo − istina, ne tako lako − i htjelo, i znalo. Na koncu se i uspjelo. No, ova bi monografija i dalje ostala nedosanjana da nije bilo prave ekipe, pravog autora i pravih poteza. Tu odabranu ekipu prije nekoliko je godina okupio vareški 'Napredak' u čijim su redovima pojedinci davno apsolvirali − nazovimo to tako − tvrdoglavu ustrajnost.

Jasno je da iza ovakvog izdavačkog pothvata stoji predan višegodišnji rad.

Stoga je u početku najvažnije bilo zacrtati

Mladen Divković: "Lijepo vas vidjeti ovdje u ovakvom broju. Što se tiče Vareš Home Pagea, mi smo ovdje prije par godina imali proslavu dvadesete godišnjice i neki autori su ga, čak sveučilišni profesori na važnim međunarodnim sveučilištima, re-

Čedomir Jelić i Mladen Divković KOLOVOZ 2019.

ciljeve, definirati kriterije, podijeliti uloge i prionuti poslu. Kasnije se podrazumijevalo kontinuirano sagledavanje dostignutog uz redovno obavještavanje javnosti.

Pritom su se, umjesto žurbe i ishitrenosti, radije žrtvovali pojedini rokovi, bez obzira na evidentno nestrpljenje brojnih Varešana.

Uz sve zaslužne − jer ovaj je projekt iznijelo više osoba − uz urednike Mladena Divkovića i Mladenka Marijanovića, treba istaknuti onoga kojeg je zapala glavna uloga, autora tekstualnog dijela Monografije, Željka Ivankovića. On je taj koji je strpljivo kopao po knjižnicama i arhivima, skupljao i pročešljavao silnu građu i vršio njenu selekciju, da bi onda znalački sklapao impresivan vareški mozaik. Bio je to uistinu, Varešu tako blizak, rudarski posao.

S druge pak strane, rad na ovoj knjizi bio je ustvari samo nastavak Ivankovićeva dugogodišnjeg, čak bih rekao cjeloživotnog, istraživačkog i literarnog bavljenja Varešom. I opet, on je taj koji je studiozno i faktografski ovime zaokružio svoju i našu varešku priču. On je taj koji je znao utjeloviti jednu davnu zamisao. U tomu su mu nesumnjivo pomogli njegova kompetentnost i erudicija i njegovi zavičajni željezni geni.

I dok se u Monografiji parafrazirajući spominje piščev dug zavičaju, bojim se da u našem slučaju stvari ne stoje baš tako. Čini mi se, naime, da je Željko Ivanković ovim kapitalnim djelom svoj rodni grad, iznova i definitivno, pretvorio u svog dužnika.

Jer, monografija 'Vareš i vareški kraj kroz stoljeća' mnogo je više od obične knjige. A možda ovo uopće nije knjiga?!

Nekako sam uvjerenja da je ovo zapravo spomenik. Spomenik starom, nekadašnjem Varešu, spomenik ovom našem današnjem Varešu, spomenik koji će upotpuniti neki novi budući Vareš. Ovo je spomenik! Ovo je grandiozan, sjajan i trajan spomenik jednom gradu i jednom identitetu!

Autoru Željku Ivankoviću, članovima Izdavačkog savjeta, Uređivačkom odboru i svima ostalim koji su na bilo koji način pripomogli iskrene čestitke i velika zahvalnost što su nam podarili ovaj i ovakav spomenik!"

BROJ 296

3

PROMOCIJA MONOGRAFIJE cimo u New Jerseyju, nazvali facebookom prije facebooka. A mogu iz osobnog primjera reći da kad sam se vratio iz Rusije i shvatio da je kompletna moja generacija raseljena, nisam imao pojma gdje se tko nalazi, zahvaljujući upravo Vareš Home Pageu jako brzo sam nekako spojio te pokidane veze. Ono što bih htio naglasiti, pošto nažalost Goran Mijatović nije ovdje s nama večeras, treba svakako istaknuti njegovu ulogu, kako je prepoznao trenutak i vrijeme. Ja sam Željku Ivankoviću u nekom privatnom razgovoru spomenuo, to je neka vrsta fra Matije Divkovića modernog vremena. On je isto tako otkrio da se tamo negdje neki novi medij stvara pa je 'izlio' svoja slova u tom kodu, a ja sam stranicu preuzeo, redizajnirao i vodim je zadnjih petnaestak godina.

Zapravo, ja do prije par sati nisam znao da ću nešto govoriti ili da ću odgovarati na pitanje moderatorice o Vareš Home Pageu, tako da improviziram. Ono što je bitno, ja se ne bih osvrtao sada. Rekli su ovdje da smo mi prvi, a oni koji su prvi se ne osvrću nego prte nove staze. Knjiga je tu, ona kad je u ovakvom obliku kao sada, znači otiskana i ukoričena, čak i zapakirana u kutiju, sad postoji samo jedan relevantan sud, a to je vaš sud, sud onih kojima je namijenjena. Znači, svih koji pročitaju knjigu. I jedino se ono što vi kažete broji. Mi ćemo to zabilježiti kao neku recku i idemo dalje. Kad kažem idemo dalje, imam namjeru u najskorije vrijeme na Vareš Home Pageu pokrenuti nešto, neku vrstu križanca između onoga što u ovoj monografiji zbog samog medija nije moguće do kraja uraditi i onoga što je Željko u monografiji istakao – da smo grad muzej bez muzeja u gradu. Znači pokušat ćemo jednu staru ideju oživjeti, ideju o virtualnom muzeju Vareša, pokušat ćemo napraviti neku virtualnu online ekstenziju monografije i priče o Varešu koja traje, koja neće ni na koji način konkurirati ovom što je urađeno niti nekim eventualnim budućim izdanjima nego će iskoristiti prednosti medija koji nema ta ograničenja koja knjiga, koliko god je obimna, ima. Ona je konačna, a virtualni svijet je praktično beskonačan.

Tako da, ne bih se nabacivao rokovima, ali nešto u tom smislu bit će napravljeno.

Hvala vam."

sti. Poneke listajući, doživio sam ih kao spašavanje zavičaja za povijest. Svima nam je znano da je rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995. duboko zasjekao u tkivo ne samo Države Bosne i Hercegovine, već i u tkivo nebrojenih zavičaja i ostavio ih na umoru. Mnogi se i danas jedva drže na životu. Uz to, ubrzane promjene u svekolikim oblicima života nemilosrdno brišu i u zaborav potiskuju modele po kojima se život stoljećima odvijao. U povijest odlaze samo oni oblici koji su zabilježeni perom, tiskarskim strojem ili kojim današnjim elektronskim i video zapisom. Odatle dolazi potreba da se razasuta pisana i druga svjedočanstva o zavičaju, kao i kolektivna i osobna memorija, slože u sintezu i tako sačuvaju za potomstvo.

Iako je ideja o monografiji Vareša, kako iz predgovora saznajemo, stara više od pedeset godina, u pozadini njezine konkretne realizacije barem u podsvijesti stoje i gore rečene okolnosti. Osobno sam mišljenja da je dobro što je ona do danas čekala svog pisca i tek se sada pojavila.

Međutim, ne bih želio da se moje mišljenje shvati kao laskanje piscu Željku Ivankoviću ili pak omalovažavanje začetnika ideje. Usuđujem se sumnjati da bi se ranije bio netko našao tko bi raspolagao svim nužnim pretpostavkama za ovako složeno djelo: umijeće pisanja, poznavanje povijesti, odanost Varešu, upornost i ideološka neopterećenost.

Stjepan Duvnjak: "Dok sam vršio službu kustosa muzeja u Franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci mnogi su pojedinci ili pak grupni posjetitelji darivali samostanskoj knjižnici najvećim dijelom monografije svoga zavičaja ili koje izdvojene segmente zavičajne posebno-

4

Knjiga se doima poput mozaika. Svaki kamenčić koji pripada Varešu najprije je brižno propitan i istražen i onda stavljen u pozadinu povijesnih mijena kroz koje je Bosna i Hercegovina prolazila od Kelta i Ilira, Rimljana, kratko vrijeme germanskih plemena, Slavena, Srednjovjekovne Bosanske Države – banovine i kraljevine – Osmanskog Carstva, Austrougarskog Carstva i dviju Jugoslavija. U tu pozadinu autor monografije stavlja pronađene kamenčiće koji svjedoče o Varešu. Zahvaljujući geološkom sastavu utrobe svoga tla i šumskom bogatstvu, nužnim komponentama za rudarstvo, željezni obrt i trgovinu željeznim proizvodima, Vareš je uvijek imao jedan oblik samostojnosti i suverenosti te ponosa koji je ponekad prelazio u oholost i alkoholizam, kako je zabilježeno u ovoj monografiji (str. 90).

On se, na jednom mjestu pisac kaže, rodio u rudarstvu (10). Bilo je to uvijek teško zanimanje, u Rimskom Carstvu nedostojno slobodnog građanina. Taj su posao obavljali robovi i kažnjenici. Osuda ad metalla (u rudnik) bila je kazna u Rimskom Carstvu samo za stupanj niža od smrtne. Bio je to posao nedostojan punopravnog građanina i u Osmanskom Carstvu. U vrijeme Bosanskog Kraljevstva Vareš je bio cijenjen i uvažavan kao njegova riznica, bio je izravno podložan vladaru, a ne vlasteli (45). Varešani su od ovog omalovaženog zanimanja višestruko profitirali. Ostali su u kršćanskoj kulturo-

Monografija je izazvala veliko za BROJ 296

KOLOVOZ 2019.

loškoj matrici, a svoje zanimanje u konačnoj fazi doveli do umjetničke savršenosti i postali prepoznatljivi kako u vrijeme samostalnosti Bosanske države tako i u Osmanskom Carstvu i sustavima koji su ga naslijedili; Austrougarske i dviju Jugoslavija. Zbog neprekinute kurentnosti željeza, može se kazati od početka željeznog doba, Vareš je privlačio pozornost svih prolaznika kroz Bosnu i njezinih zavojevača. Svi su oni u njemu ostavili svoj trag u toponimima, arheološkim ostacima, brojnim artefaktima, jeziku i ponekim antropološkim crtama. O svemu se tome u monografiji govori sažeto i jednostavno u zasebno naslovljenim cjelinama. Ovdje ih ne možemo i ne trebamo nabrajati. Radi se o sedamdesetak naslova koji u kazalu obuhvaćaju dvije stranice velikog formata ove knjige. Svaki je naslov cjelina za sebe i može se čitati izdvojeno.

Da bi složio svoj literarni mozaik Vareša i šire okolice autor je morao proći kroz brojnu historiografsku literaturu, strane putopise, arhiv Zemaljskog muzeja u Sarajevu i arhive drevnih franjevačkih samostana, kao i privatne arhive Varešana. Odatle je utvrdio intenzivni način života vareškog kraja daleko prije pisanog svjedočanstva njegova imena u vrijeme Jakub-paše (1489-1493). O dalekoj povijesti Vareša svjedoče značajni lokaliteti njegova okruženja svojim toponimima te arheološkim i pisanim

tragovima kao što su Perun, Velež, Bogoš, Igrišće, Dabravine, Bobovac.

Opremljenost knjige, njezin format i sadržajni opseg nameću pomisao da je ona pisana samo za intelektualnu elitu i izuzetne znalce. Naprotiv. Metodološki i načinom pisanja ona je namijenjena prosječnom čitatelju. Složena je od cjelina koje se mogu zasebno čitati, kako autor ističe i u predgovoru. Kazano rječnikom suvremenih elektronskih medija ova monografija je vareška varijanta Googlea ili Wikipedije. U njoj se nalazi odgovor na pitanja što je što i tko je tko u Varešu i vareškom kraju. Knjiga je za Varešane svojevrsni vade mecum – Od' uzame kako je svoje odgojno-teološko djelo namijenjeno kapelanima u Bosni naslovio fra Filip Lastrić, veliki pripadnik vareškog povijesnog i kulturnog kruga. Kao što je Lastrić u svom djelu izložio sve što treba znati i vršiti kapelan da bi ostao vjeran svojoj službi, tako je Ivanković u ovoj monografiji predstavio sve što spada na život Vareša: od značajnih povijesnih promjena i njihova trajanja, društveno-političkih poredaka, religioznih oblika i mijenjanja religioznog pejzaža, sakralne umjetnosti, etnologije i etnografije, industrijalizacije do komunalne infrastrukture.

Knjiga predstavlja Vareš i vareški kraj u dubinu i u širinu. U dubinu nas uvodi u Vareš tekstom u svekolikim povijesnim kontekstima: civilizacijskim, društveno-

animanje (Foto: Andrej Divković) KOLOVOZ 2019.

BROJ 296

političkim, kulturnim, religioznim i gospodarskim. Vareški kraj u širinu predstavljaju snimke brojnih vareških vidika svježe snimljenih ili sačuvanih na starim fotografijama i razglednicama. One blistaju prozračnom i dubokom perspektivom vareških krajolika i sela. Za vizualno približavanje Bobovca i bazilike u Dabravinama donesene su prekrasne fotografije artefakata koji se čuvaju u Zemaljskom muzeju, a uprizorenje rudarskog procesa dočaravaju nam grafike iz čuvenog djela iz 16. st. De re metallica Georgiusa Agricole. Fotoaparat i izbor fotografija su namjerno zaobišli sve ruševine i devastiranja koja su u Varešu i u vareškoj okolici vidljiva na svakom koraku jer povijesni prikaz ne zalazi u vrijeme duboke i tragične prekretnice u jesen 1993. Sve što je relevantno za to razdoblje najvećim je dijelom zabilježeno u lokalnom listu Bobovac te župnim i privatnim kronikama, kao i u drugim listovima regionalne ili državne razine.

Od njih neće biti teško složiti sintetski prikaz Vareša u tom tragičnom i bolnom razdoblju njegove povijesti.

Monografija nam zorno pokazuje kako Vareš, unatoč svojoj zemljopisnoj i gospodarskoj posebnosti te izmaknutosti od glavnih prometnica, nikada nije bio izolirani otok. Uvijek je bio planirano odredište stručnjaka u proizvodnji i preradi željezne rude kao što su Sasi, trgovaca poput Dubrovčana po čijem je gradu dobio ime bosanski Dubrovnik na granici vareškoga kraja i kojega su vjerojatno Dubrovčani i podigli. Oni su ostavili najdublji trag u vareškom govoru, a kao vrsni trgovci vareške zanatske proizvode su raznosili cijelim Sredozemljem. Tako nas monografija ne upoznaje samo s Varešom nego nas obogaćuje znanjem o široj povijesti Bosne i Hercegovine u brojnim pojedinostima, kao i s poviješću svojih susjeda. U mnogim segmentima, posebno u vokabularu i govoru vidio sam velike sličnosti Vareša i Kraljeve Sutjeske. Nije to rezultat samo prostorne blizine, već i zajedničke franjevačke duhovno-kulturne pozadine. Da se našalim: u Varešu se pamet rađala, barem ona franjevački usmjerena, a u Sutjesci razvijala i izobražavala. Pisac monografije ističe kako su isključivo vareške riječi zobika (zova, bazga) i tamina (tobože) (238). Ovdje ističem da se one upotrebljavaju i u Sutjesci što svjedoči o tijesnoj povezanosti i pripadnosti istom kulturnom krugu Vareša i Sutjeske. Ja svake godine berem cvijet od zobike i sušim za čaj jer je tamina dobar za dišne organe.

5

PROMOCIJA MONOGRAFIJE S monografijom Vareša i vareškog kraja Varešani će imati u svojim domovima, ma gdje bili, povijest i ljepotu svojih krajolika kojima je bio omamljen pisac članka u Fraser's Magazinu u kojem je objavljeno putovanje kroz Bosnu (A Ride trough Bosnia) 1875. (241). Uz to imat će i kao dodatak enciklopediju vareških uglednika. Njom pisac potkrepljuje svoju konstataciju da je Vareš, zahvaljujući svojoj dugoj tradiciji, bio rasadnik talenata svih vrsta (311). Nije nevažno naglasiti da monografija u sažetim crtama pruža i povijest Bosne i Hercegovine u svim njezinim povijesnim razdobljima bez natruha današnjeg ideologiziranja i politiziranja povijesti.

Nadati se da će ovaj vareški vade mecum – Od' uzame biti ne samo razlog ponosa na varešku prošlost i njegove prekrasne pejzaže već i poticaj zauzetom zanimanju za njegovu sadašnjost i budućnost. Knjiga nesumnjivo zauzima prvo mjesto u svemu onom lijepome što se u Varešu zadnjih godina događalo. Željko Ivanković: "Sve vas srdačno pozdravljam i nakon svega ovoga što su rekli promotori ja bih ustvari, umjesto ove knjige, trebao biti spomenik i samo otići, ali imam beskrajnu želju da vas sve pozdravim, da zahvalim ljudima koji su organizirali ovu promociju, koji su veče-

ras govorili, kao i svima vama koji ste se okupili u ovolikom broju u ovoj sali.

Otkako se ova knjiga pojavila, doduše malo i prije toga, najčešće su me pitali: koliko si dugo pisao ovu knjigu? Ako uzmete u obzir da je u listu Bobovac objavljeno 140 nastavaka mojih bilježaka o zavičaju od 1995. do 2008. onda možete pretpostaviti da je tu jezgro ove priče. Ali to je samo jedan mali dio te priče. Ovdje je spomenuto i da je za pisanje ove knjige korišteno 250 bibliografskih jedinica, no treba reći kako je ovdje ustvari napravljena selekcija, a broj korištenih bibliografskih jedinica je oko 650, a u ovoj sam knjizi, da previše ne širim, naveo samo one koje se nije smjelo mimoići.

U međuvremenu sam dobio i neke druge bibliografske jedinice, pa i, primjerice iz Engleske, Austrije ili Švedske. Kad kažem 'u međuvremenu', hoću naime reći da ovu knjigu nastavljam i dalje pisati, jer ovakva se knjiga piše cijeli život, ovakva se knjiga ne može završiti.

A baš ovu, objavljenu verziju, pisao sam 24 mjeseca. Ipak je tu 395 kartica teksta u preko 70 poglavlja. A da ovu knjigu pišem sav svoj intelektualno svjesni život, podsjetit ću vas da sam prvi put o Varešu pisao u Kolektivu 1976. godine, kako piše u mojoj dokumentaciji, a kad sam htio nastaviti rekli su mi: 'Dosta, nemoj više'. Možda je i tu jedan od odgovora

Željko Ivanković i Mario Mirčić

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

6

zašto Vareš nije dobio monografiju ni 1966., ni 1969., ni 1978. Naprosto su neki rekli: 'Ne, ipak nećemo, nismo to baš tako zamišljali'. Ta kronika koja je tada trebala biti pisana, da je napisana, vjerojatno bi bila dobra, ali ona ne bi bila sveobuhvatna, jer za neke bi segmente povijesti rekli: 'Nemoj njih' ili 'nemoj o tome'.

Mi smo ovdje doista išli napisati sve ono što je relevantno: od crkve u Dabravinama i Zvjezdangrada do Bobovca, od džamije na Karićima do starog mosta, od stare crkve do željezare, od prirodnih bogatstava do društvenih mijena, od Divkovića i Lastrića do jezika... Da, neobično mi je drago da me dragi kolega i prijatelj (fra Stjepan Duvnjak) demantirao, jer sam se ja 'ubio' raspitujući se po Bosni i Hercegovini za pojmove zobika, tamina, upina i sl., ali ovaj je njegov demanti samo dokaz više da Vareš i Kraljeva Sutjeska pripadaju istom kulturnom i civilizacijskom krugu, te da izvan tih prostora nitko ne zna što te riječi znače.

Kad kažem da ovu knjigu pišem cijeli svoj intelektualno svjesni život, to znači mnogo više od 40 godina, to znači i da sam morao konzultirati nebrojenu literaturu, a da je to tako vidljivo je iz gotovo svih mojih knjiga. Podsjećam da sam 1990. godine objavio knjigu priča Zvjezdangrad.

Moj prijatelj Josip Klarić je tada govorio da sam, kao pisac, izmislio ono sa Zvjezdangradom, da on ne postoji, a sad je, otkako je otkrio Zvjezdangrad, sav radostan i dijeli sa mnom tu novootkrivenu istinu. Taj je moj Zvjezdangrad izišao u međuvremenu u pet izdanja. Onda sam, da preskočim neke druge knjige koje se također tiču Vareša, pisao veliki esej o piscima franjevcima vareškog kraja.

Ovdje nazočni Čedo Jelić je u povodu 25 godina mog književnog rada napravio moje Vareške priče. Spomenut je i roman Rat i sjećanje. Zašto sve ovo spominjem?

Zato što tih priča nema, nema tog romana, nema tih eseja bez trajnog bavljenja nečim. Ne možete preko noći nešto uraditi, odlučiti ići se baviti nečim ako dugo, rekao bih trajno, niste u tome. Ja sam fizički dugo izvan Vareša, ali sam intelektualno, mentalno i emocionalno trajno u Varešu, a ako baš hoćete, i fizički sam često bio u Varešu. Mladenko Marijanović je spomenuo koliko smo, radeći na ovoj knjizi, bili i fizički nazočni u gotovo svim dijelovima vareške okolice.

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ BROJ 296

KOLOVOZ 2019.

Stjepan Duvnjak i Mladenko Marijanović

Radeći ovu knjigu – a nakon Rata i sjećanja mislio sam da nikad više neću napisati nijedan roman – došao sam do iznimno dragocjenih stvari, pa je ova monografija učinila da sam napisao i svoj novi roman In illo tempore koji je dosad moj najvareškiji roman.

I sad o monografiji. Ovdje je spomenuto da je priča o njoj počela s proljeća 2015., a ja imam zapisano da smo 13. 6.

2015. na 'Mrestilištu' bili Mladenko Marijanović, Mario Mirčić i Anto Markotić, kad smo to, na neki način i verificirali i do kraja ozvaničili, a poslije smo se, 12. 8.

2016., našli Mladen Divković, Mladenko Marijanović, Mario Mirčić, Goran Mijatović i ja da dogovorimo detalje vezane za produkciju. Svaki put sam u našim susretima naglašavao da ne mogu pristupiti pisanju ove knjige dok ne završim roman Rat i sjećanje. Kad sam ga završio (krajem veljače 2016.) sjeo sam i počeo pisati ono što danas ovdje promoviramo.

Dakako, nalazili smo se mi često i dogovarali i financijski aspekt projekta, jer ovakav je projekt iznimno skup. No, nažalost, nitko nam nije pomagao osim ovdje spomenutih ljudi iz Izdavačkog savjeta.

Nikoga to – nevjerojatno je, ali istinito – nije zanimalo. Tako to obično biva sa svim kreativnim ljudima... Dok su živi nikome nisu važni, a kad umru onda im daju neku malu uličicu s dvije kuće i misle da su ispunili svoj dug... Dug prema kome?

Ja se iskreno nadam da će ova knjiga ovih dana biti prodana pa ćemo mi biti u

stanju vratiti neke dugove koje smo stvorili ovim projektom. Dakle, osim spomenutih ljudi, nitko nam nije pomogao, ali evo knjiga je – i unatoč jasnim i očitim bojkotima – izašla. Tu je. U najreprezentativnijem mogućem obliku.

Meni je drago i osobito mi laska kad ljudi govore da je ovo spomenik, jer ovo je uistinu spomenik i bio bih beskrajno sretan da sam mogao intelektualno odrastati uz ovakvu knjigu, kao što se iskreno nadam da će generacije koje dolaze rasti uz ovu knjigu i u njoj prepoznavati jedan grad koji više ne postoji.

Da se razumijemo, može neki budući Vareš biti i deset puta bolji od ovog, a svakako će biti drukčiji, međutim onaj Vareš, dakle ovaj Vareš iz knjige, naša je generacija bila dužna sačuvati od zaborava. U tom smislu mogu reći da smo okupili jedan, sportskim rječnikom rečeno, dream team, a budući da sam navijač Barcelone, reći ću – okupili smo Barcelonu. Okupili smo najjači tim ljudi i morali smo pobijediti. Trajalo je to malo dulje nego što smo možda svi očekivali, ali smo napravili knjigu na koju sam ja kao autor, a vjerujem i svi akteri u ovom projektu, ponosni u svakom smislu. Trenutno možda ponajviše u vizualnom. U onome što je uradio Mladen Divković. Naravno, te knjige nema, u svim segmentima, bez onoga što je uradila Jelena Jurić u redaktorskom, lektorskom i korektorskom dijelu. Te knjige nema bez svih fotografija Mladenka Marijanovića, te knjige nema bez Mla-

AMI

TR

KOLOVOZ 2019.

BROJ 296

denkovog i moga hodanja terenom, nema bez prikupljanja materijala po muzejima, arhivima, vareškom okolicom...

No, sad je tu, mi smo jedno poglavlje zatvorili iza sebe i iskreno se nadam da će ova knjiga unatoč svim povijesnim i političkim diskontinuitetima koje je naš prostor živio, prostor Bosne i Hercegovine pa i Vareša, zapravo pokazati da unatoč svemu tome postoji kontinuitet tradicije, vareške tradicije. A tradicija je, kako kaže američki pisac Williams, civilizacija. Malo je sredina koje mogu reći da imaju ili da su u stanju napraviti ovakvu knjigu. Ne zato što smo je mi napravili nego zato što im nedostaje potka, supstanca od koje bi napravili ovako reprezentativnu knjigu.

Zato se iskreno nadam da ćete je čitati, a čitajte je s radošću, onako kako je čitaju prvi čitatelji, a o čemu svjedoče prvi glasovi koji dopiru do mene. Naime, već spomenuti američki pisac kaže: 'Čitanje bez radosti je glupo'. Ja se nadam da ćemo uživati čitajući ovu knjigu na bilo kojoj stranici je otvorili, da ćemo joj se opetovano vraćati i da će ona biti ono što reče fra Stjepan Duvnjak – naš vademekum, naš Od' uzame.

S vama želim podijeliti i ovo, jer ovo nije kraj priče. Ovu sam knjigu nekoć mislio pisati kad jednom odem u mirovinu, ali je evo ispalo da je njezin izlazak sad poklon meni za odlazak u mirovinu za nekoliko dana. Ipak, kao što rekoh, nastavljam raditi na ovoj knjizi, na nekom novom, dopunjenom, proširenom izdanju. Ona je već danas u rukopisu barem za 35 kartica teksta opširnija, a sa svim dodacima koji će se unutra naći veća je za 150 stranica.

Knjiga koja je pred nama temelj je poslije kojeg će, štogod tko bude radio, biti puno lakše. I puno teže. Lakše jer je lakše ići već utabanom stazom, a teže jer će je trebati nadmašivati...

Hvala vam što ste došli u ovolikom broju i što smo s vama večeras mogli podijeliti ovu priču, ovu promociju. Iskreno se nadam da ćemo se sresti uskoro u povodu 300-tog broja Bobovca jer, vjerujte, 300 brojeva jednog lista u ovakvim uvjetima i u ovakvom ambijentu jedan je veliki, grandiozni spomenik kulturi i pismenosti vareškog kraja... Nastavak priče koja traje i traje." (fotografije: Andrea Nikolić)

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 7

•

•

,.,-

•

Klikni za pregled video zapisa promocije: (....

•

(;,.

•

• I' '

--

__

Za više fotografija klikni OVDJE > (http://www.vares-bobovac.com/Multimedija)

... "' 1

: ,. �.

l

1.i _

t