LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXV. • BROJ 293 • SVIBANJ 2019. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
P
roteklih se dana moglo pročitati o tome da Njemačka razmatra prijedlog o uvođenju posebnog odjela unutar ministarstva zdravstva koji bi se brinuo o problemima usamljenih građana. A još početkom prošle godine Britanci su formirali kompletno ministarstvo unutar svoje vlade i imenovali ministricu za usamljenost. Naime, na Otoku je posebna komisija utvrdila da se usamljenim osjeća devet milijuna ljudi, nazvavši taj rastući problem "tužnom realnošću modernog života". Tamošnji liječnici već duže vrijeme upozoravaju da je društvena izolacija poprimila razmjere epidemije koja se sve više širi i kod ljudi stvara fizičke, mentalne i emocionalne posljedice. Istraživanjima je dokazano da je usamljenost, osim što predstavlja siguran "recept" za depresiju i anksioznost, povezana s povećanim rizikom od srčanih bolesti, dijabetesa, raka i ostalih bolesti. Znanstveno je utvrđeno i to da usamljenost može imati gore posljedice na zdravlje od pušenja 15-ak cigareta dnevno. Kako se da zaključiti, razvijenim zemljama Europe stiže na naplatu faktura za prekomjerno upravljanje životom mladih i produktivnih ljudi kojima je propisano da rade od 9 do 17 sati, da mnogi od njih sat prije posla i sat nakon posla provedu u vožnji od kuće do radnog mjesta i obratno, i da vikend potroše u nekom od golemih šarenih trgovačkih centara u kome će ujedno i ručati ili večerati. Roditelji, a pogotovu djedovi i bake u toj su priči naprosto balast. U Skandinaviji pak, koja je još i klimatski depresivna, radnička klasa, kako muško tako i žensko, vikend (petak navečer i subotu) mahom iskoristi tako da se ubije od alkohola, kojeg se čuva u trgovinama s rešetkama i tijekom radnih dana ne može ga se ni kupiti, a nedjeljom se oni trijezne i dolaze sebi da bi opet u ponedjeljak ujutro sasvim fino upravili na posao. Još jedna skoro pa prerazvijena zemlja – Japan, ima opet jedan drukčiji
IZME\U DVA BROJA problem. Ondje su istraživači National Geographica pronašli da mladi u svoje rijetko slobodno vrijeme toliko robuju tehničkim igračkama i virtualnoj zabavi da se moralo u društvu pokrenuti neku vrstu tečaja kojim bi se potaknulo ovisnike o gamingu da pogledaju na svijet oko sebe u kome ima djevojaka i mladića, maltene ih se uči kako će prići jedni drugima, kakvu priču ispričati i kako na kraju tjelesno općiti. Kad se pogleda te države, svuda vlada red i radna disciplina, u industriji i ekonomiji sve se vrti kao podmazano, ali onda se negdje mora pojaviti i cijena toga. No, odmah je to argument onima koji brane naš sistem i njegovu totalnu indolentnost. Ispada po našima, bolje je za zdravlje što manje raditi, što manje se unositi u svoj posao i pustiti neka sve teče kako teče. Međutim, po pitanju usamljenosti starih opet ne stojimo ništa bolje. Kvaka je u tome što je razvijeni svijet taj problem servirao i nama, primamio iz naših obitelji ogroman broj upotrebljivih i reproduktivnih, a čiji su roditelji, bake i djedovi, kako bi rekli Englezi, left behind (ostavljeni iza sebe). Odlično za svijet, loše za nas; razvijene zemlje imaju našu svježu krv, a nemaju
ništa s problemom naših usamljenih. Istina, odlijeva se nešto novaca u pravcu tih naših staraca, ali bolje i to nego da su nekorisna smetala, s kakvima se Zapad i sam pokušava nositi. Ako bi se pak kojem našem dužnosniku predbacilo za nebrigu društva prema starima, on će lakonski uzvratiti: tko vam je kriv što su vam djeca otišla, ali će zaboraviti da je stvoren ambijent koji obeshrabruje. Jadno je, recimo, usporediti dječji doplatak u razvijenim zemljama s takvim doplatkom u nas koji je mizeran čak i onda kad roditelji nemaju nikakvih primanja, a obično nemaju niti šansu za zapošljavanje. Naše društvo dakle ne računa ni s o onima što dolaze na ovaj svijet, a kamoli da se obazre na one što se primiču odlasku s njega. Tiho se pozdravlja svako ubrzano "biološko rješenje" da se mirovinski fond rasterećuje. Sreća pa se ostarilo, da se ne mora zadugo sve ovo gledat' – žalobni je komentar samaca o tome na što se spalo i u kom se pravcu kreće ovaj svijet. A gdje se kreće ova zemlja koja je strašno udesila ili rasputila svoju srednju klasu, dok dužnosnici na vlasti politikanstvom guše njezin razvoj i jedu joj tkivo: u Federaciji npr. još nisu ni implementirani rezultati općih izbora, ali narodni poslanici svejedno uzimaju enormne plaće za svoj nerad. Problemi su to koji se reflektiraju i na lokalne razine jer ne pritječu sredstva na koja se proračuni oslanjaju, čime se nelikvidnost dodatno i, štoviše, sistemski generira. Pa još usred takva stanja činovnici, namještenici, svi zaposlenici državnih institucija dobiju uz Praznik rada mali godišnji odmor od pet dana, a za njih ionako "i svecom i nedjeljom" rintaju privatnici; realni sektor i žene na kasama trgovačkih centara. Sve u svemu, kola vuku na sve strane samo ne u pravcu napretka i spašavanja onoga što bi se, možda, još spasiti moglo.
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
Kršteni: Dario Pogarčić (Borisa i Dragane). Vjenčani: Denis Omerović i Vanja Ćerenić. Umrli: Snježana Matičević rođ. Andrijević (1968.), Goran Malbašić (1977.), Željko Mirčić (1947.), Vinko Tokmačić (1932.), Anto Božić (1945.), Florijan Dodik (1946.), Lucija Franjković rođ. Trgovčević (1932.), Vladimir Jarčević (1937.).
Naslovnica: Spomenik rudaru na ulazu u Vareš (foto: M. Marijanović)
2
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 293
Dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Neda Juroš, Njemačka – 50 KM, N. N., SAD – 50 USD.
Svima hvala lijepa! SVIBANJ 2019.
VIJESTI
Sjednica Općinskog vijeća Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 29. travnja 2019. godine svoju 26. sjednicu i razmatralo 12 točaka dnevnog reda. Izvješćujući o aktualnostima između dvije sjednice općinski načelnik Zdravko Marošević obznanio je da Općina Vareš više nije dužnik Poreznoj upravi! Naime, 17. travnja 2019. potpisan je ugovor s UniCredit bankom o kreditnom zaduženju u iznosu od 1,2 milijuna KM na period od 96 mjeseci. Rata otplate iznosit će 13.778 KM mjesečno, kamata je 2,7 %. Iznos kredita poklapa se glavnicom duga prema Poreznoj upravi, a Općina se ujedno spasila otplate zateznih kamata koje su bile narasle na 2,5 milijuna KM! Dugovi se, podsjetimo, odnose na neplaćene doprinose djelatnicima jedinstvenog općinskog organa uprave. Prethodni aranžman s Poreznom upravom s mjesečnom ratom od 60 tisuća KM i s kamatom od 12,5 % naprosto nije bio realan, naglasio je načelnik istaknuvši da je ovaj kredit povoljniji te da je izdao nalog financijskoj službi o svakodnevnoj uštedi od 600 KM kako bi se na kraju mjeseca moglo neupitno izmiriti ratu. Povrh svega Općina sada napokon može nastupati s aplikacijama za projekte, što ranije nije mogla zbog klauzule koja diskvalificira svakog aplikanta opterećenog dugovanjima, a ujedno je s nekretnina u vrijednosti 5 milijuna KM skinuta hipoteka pa ih Općina može staviti na tržište pred potencijalne investitore ili kupce. Banka se zadovoljila s mjeničnim pokrićem i načelnik smatra da je tome sigurno doprinijelo potpuno jedinstvo u izglasavanju odluke o kreditnom zaduženju, na čemu je zahvalio i čestitao svim vijećnicima. Pod prvom točkom dnevnog reda razmatralo se izvješće o poslovanju Javnoga komunalnog poduzeća Vareš za 2018. godinu. Situacija iz godine u godinu otprilike ista; nedostatak sredstava i nemogućnost ulaganja u strojeve i opremu, problemi s općom nelikvidnošću iako se ovo poduzeće bori i za poslove na eksternom tržištu, problemi s opadanjem broja korisnika komunalnih usluga, a na sve to ima i općinskog duga, za koji je načelnik u svojoj diskusiji istaknuo da je u njegovu mandatu smanjen s 400 na 260 tisuća KM. Direktor JKP-a Zafer Kamenjaš iznio je drastične primjere teškoća s kojima se poduzeće susreće te situaciju za rad i poslovanje ocijenio vrlo teškom, dodavši i informaciju da je JKP također uzelo 100 tisuća KM kredita od UniCredit banke za zatvaranje poreznih dugova i otpis zateznih kamata u visini od 200 tisuća. Javno poduzeće "Vareš-stan", kako je bilo razvidno iz njegova godišnjeg izvješća o radu, ima sedam radnika u administraciji i pet radnika za poslove održavanja objekata zajedničkog stanovanja, te jedno radno vozilo staro 30-ak godina. Zabilježilo je gubitak u visini jedne četvrtine ukupnih godišnjih prihoda zbog čega su vijećnici kao i sam načelnik upozorili na neodrživost poduzeća s tolikim a neambicioznim menadžmentom, pa čak su i plaće svima u "Vareš-stanu" značajno manje u usporedbi s onima u JKP-u. Direktor Ivan Miletović koji je na tom mjestu tek nekoliko mjeseci izložio je razloge zbog kojih je stanje kakvo jest. Razmatrana je i Informacija u oblasti gospodarstva i zapošljavanja, ali ona je samo izlog konstatacija i pokazatelja, čijem se usvajanju pristupilo bez predlaganja mjera i zaključaka.
SVIBANJ 2019.
BROJ 293
Velika uloga Male škole
Nastup djece u Maloj školi
Na Uskrsni ponedjeljak, 22. travnja 2019. godine, u Maloj školi upriličen je Dan otvorenih vrata, a u povodu desete obljetnice obnove njezina djelovanja u Varešu pod patronatom časnih sestara franjevki. Za građane je to bila prigoda da obiđu i prostorije ove prihvatne zajednice koja je u rečenom periodu postala zaklonom za 31 dijete iz teških obiteljskih situacija, iz raznih krajeva BiH. No, prije obilaska upriličena je priredba na kojoj se obratila ravnateljica ustanove s. Snježana Pavić podijelivši ukratko s prisutnima iskustva i izazove prevladane kroz proteklo razdoblje. Obratile su se također Sanja Franjić, koja je vanjski suradnik u radu s djecom već pet godina, te Matea Lovrić i Ivana Ivković, sada već djevojke koje su izrazile zahvalnost sestrama i zajednici za pruženu skrb u odgoju i školovanju do izlaska na staze punoljetstva i samostalnosti. Oni nešto mlađi štićenici Male škole izveli su igrokaz, kao i neke plesove i glazbene točke, a kako sestra Ružica Marijić pored velikog župnog zbora ujedno vodi i dječji zbor u program se uključilo i njega, uz troje solista na klaviru i gitarama. I oni su također učenici sviranja kod sestre Ružice, tako da treba naglasiti kako ova ustanova ne djeluje zatvorena u sebe nego naprotiv; od početka je ona otvorila svoja vrata i pružila mogućnosti svoj djeci (bez obzira i na vjersku pripadnost) da se uključe u glazbene i dramske sekcije, a iz godine u godinu kroz redovite priredbe pokazuju se rezultati rada s njima. Treba li naglasiti da je angažman sestre Ružice kao učiteljice sviranja besplatan i da su deseci djece uz nju ovladali prvim notama, i ne samo prvim... S druge strane djeci iz ustanove probe i zajednički nastupi s ostalom djecom pomažu u potpunijem integriranju, ali uz jubilej ove ustanove treba ipak zaključno kazati da je svojom pojavom u golemoj mjeri pozitivno obojila i obogatila život lokalne zajednice. M. M.
3
IZ OSNOVNIH ŠKOLA
Učenici osnovne škole na "daskama" Radničkog
Obilježen deveti svibanj
D
ana 9. svibnja 2019. obje su osnovne škole (u Varešu i Vareš Majdanu) proslavile svoj dan. Osnovna škola "Vareš" svečanost je organizirala u Radničkom domu, okrunivši je dječjom predstavom "Snjeguljica". Pozdravne riječi okupljenima uputio je direktor Muris Parić, a pomoćnica direktora Ilijana Vidović izvijestila je o brojnim kreativnim i rekreativnim aktivnostima učenika, te akcijama i priredbama
što su ih uspješno realizirali pored redovitih nastavnih aktivnosti. S jednom pop skladbom nastupio je školski bend u čijem su sastavu djevojčice, a izvedena je i jedna folklorna točka sa spletom narodnih kola. Predstavom "Snjeguljica", u modernoj verziji koja aludira na ovisnost djece i mladih o mobitelima, s obzirom na njezinu dužinu i potrebnu uigranost učenici i učenice osnovne škole nadmašili su sami sebe. Stoga je najavljeno i ponovno
Kros za planetu Zemlju
U
povodu Dana planete Zemlje Osnovna škola "Vareš" je dana 23. travnja 2019. organizirala "Kros za planetu Zemlju" za sve učenike pa su se gradskim školarcima pridružili učenici svih šest područnih škola, došavši toga dana i na nastavu u matičnu školu, a što je za njih bilo novo iskustvo budući da se u većini područnih škola đake može izbrojiti na prste jedne ruke.
U krosu su učenici podijeljeni u kategorije: I. i II. razred, III. i IV. razred, V. i VI. razred i VII., VIII. i IX. razred; dječaci i djevojčice trčali su zajedno, ali se njihove rezultate vrednovalo odvojeno. Trčalo se jednosmjernom i glavnom ulicom, a start i cilj bili su ispred školske zgrade. Najmlađi su imali i najkraću rutu, a najbrži su bili Luka Marković i Šejla Zubača. Ostalima se ruta povećavala, sve prema uzrastu,
izvođenje, a treba reći da iza pripreme predstave stoji nastavnica Marinela Hafizović. U povodu Dana škole objavljen je i novi broj "Naše riječi" – školskog biltena koji su uradili članovi novinarske sekcije s nastavnicama Sabinom Librić i Darjanom Grgić. Na kraju programa uslijedio je kratki ali slatki (voćni) domjenak. Majdanska je osnovna škola organizirala priredbu u svojim prostorijama u kojoj su sudjelovali i učenici područnih škola. Prisutnima se obratio direktor Nehrudin Muftić čestitavši Dan škole i podsjetivši na važan podatak: "Ovo je ujedno rođendan naše škole i mislim da u kantonu nema starije škole. Ova škola svoja vrata drži otvorenim 123 godine bez prekida, i djeci daje obrazovanje i upućuje ih u njihov daljnji život." Zatim su uručene skromne nagrade za četiri najbolja učenika viših razreda, te zahvalnice zaslužnima iz reda nastavnog kadra. Kad je završen radni dio svečanosti, nastavilo se s veselijim uz igru, pjesmu i skečeve koji su zabavili nazočne. A budući da područna škola u Dabravinama izučava turski kao drugi strani jezik, nekoliko je pjesama otpjevano i na tom jeziku. I ovdje je proslava Dana škole završila kratkim druženjem u predvorju. M. M. a pobijedili su sljedeći: (III. i IV. razred) Emin Likić i Ena Kohut, (V. i VI. razred) Davor Bagarić i Antonela Babić, (VII., VIII. i IX. razred) Božidar Malbašić i Lana Marijanović. Učenicima su osigurane zlatne, srebrne i brončane medalje, tako da se nagrađivalo i drugo i treće mjesto unutar svake kategorije, no ovdje smo naveli samo one najhitrijih nogu. Potporu krosu osigurali su organizacija World Vision i općinski načelnik Zdravko Marošević. S. P.
Uoči utrke učenika i učenica viših razreda
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 4
www.fondacija.vares.info BROJ 293
SVIBANJ 2019.
POSTUSKRSNI ZAPISI
U kom pravcu gledati... J. Klarić
U
skrs je, vedar i prijatan proljetni dan. 'Ajdemo u Vareš, ne velim grad jer još uvijek mu ne liči. Ajde, kontam, bar će jedno od nas k misi, a drugo, tj. ja vidjet ću se s ljudima. Međutim nagovara se i mene da uđem u crkvu, al' bojim se ako uđem srušit ću se. Ipak, eto, popustim. Nema nas baš mnogo, ja iskoristim "stanku" pa opet napolje. Vani razgovaram s fra Mirkom dok nešto devera oko muzikalija i razglasa jer valja se ovom prigodom iza mise malo okrijepiti i poigrati okolo, onako lagano da se ne umori. Kaže mi fra Mirko: nešto se ti u zadnje vrijeme plao oko crkve motaš, odgovaram: nikad nije kasno, morebit se i mene na pravi put izvede. Na pritkući nema mnogo nepoznatih među pristiglim u Vareš. Svi dobro umiveni, izbrijani, tu i tamo ponetko ugojen, u nekog se malo naglasak promijenio. Tamo je negdje tamina dobro, tijelu godi, al' duša vapi za Varešom, za korijenima. Za Uskrs se prislonio i jedan jubilej, obilježen na Uskrsni ponedjeljak. Sestre franjevke i mala škola koju one vode sabrale deset godina od ponovnog podizanja kuće i obnove djelovanja u Varešu. Zgrada lijepa, moderno građena, unutra k'o mali hotel. Tu je svoj dom našlo nekoliko časnih sestara i tri puta više djece, sitnježi kojoj treba pružiti zaštitu, znanje, odgoj, izvesti ih na put. Misija nije laka, odgovornost nije mala, al' uz lijepu riječ i dobru nakanu odvija se to uspješno. U dupke punoj dvorani Male škole djeca pokazuju što su pripremila; dok recitiraju i pjevaju u publici frcaju suze. U njima se gleda svoje pikliće tog uzrasta koji su negdje daleko i drugima priredbe prave. Dok je sestra Snježana držala uvodni govor malo joj k'o zadrhta glas, pokušava nam pojasniti kakva je to odgovornost dok podižete svoju djecu, a kakva tek kad odgajate tuđu. Onu koja ne imadoše sreću rasti u svojim obiteljima i koja u kuferima donesoše svakakvih trauma. Pa se, čovječe, zamisli koliko za to ljubavi i strpljenja treba.
Trgovinska radnja
Završi se priredba, pozvani smo na obilazak doma i objed. Hoćeš ljuto, hoćeš sokova, mezeta il' mesa pečena. Pažnju mi privlači pita zeljanica, tri jezika govori. Dan prije sestra bila u Zvijezdi, nabrala mlade žare, lukovčine, u selu još zbavila mladoga sira, svježih jaja, malo kajmaka i dodala tople duše bosanske. Kada se sve to pomiješalo s vještom rukom sestrinskom, dobilo se pitu za antologiju. Ali dok ja jedem pitu, pita jede mene, nešto neće zalogaj niz grlo. Mnogi se sikiraju za napuštene pse i mačke, a tek rijetke u našoj sredini zanima sudbina i svakodnevica ljudi na rubu egzistencije,
naših sugrađana, susjeda i komšija. Neprijatno mi dođe sresti ih prepuštene milostinji. Blizu pekare vrebaju kombije što iz Sarajeva dovoze neprodan jučerašnji kruh da ga plate u po cijene. Vazda je bilo: nije bogat tko ima, nego onaj tko dijeli i daje. Nas u gradu nema nešto puno, sve manje, crkvena lemozina sve tanja. Mirovina mala, socijala tanka, jedva pretekne za komunalije i lijekove. A mnogi se plješću po stranačkim trbusima, mnogi visoko digli glavu i sole pamet; s neke se strane snašli, a znaju i oni kako. U tom duhu prođe, eto, Uskrs. Sve je kao nekad, pomislim dok mi pogled dugo putuje nekud uvis uz tornjeve župne crkve, ali u njoj, pred njom, ništa isto nije. Nismo isti mi.
Tradicija koja (još) živi
U
druga "Izvorno vareško" potrudila se nastaviti tradiciju natjecanja za najbolje ukrašeno jaje i ono je ove godine održano treći put, pod pokroviteljstvom općinskog načelnika Zdravka Maroševića. U Radničkom domu, te večeri 23. travnja 2019., ujedno je upriličena prodajna izložba članica ove udruge, a tijekom programa obratila se predsjednica udruge Marina Marošević s apelom da se veći broj žena uključuje u natjecanje, posebno onih što još drže živom staru tehniku šaranja jaja voskom. O tom je vareškom običaju ponešto kazao Jozo Drijenčić, a tročlani žiri odlučio je da ovogodišnje skromne novčane nagrade pripadnu Faniki Lovrenović, Jeleni Suvačarev i Ljubici Franjić za jaja šarana voskom, dok su u šaranju modernim tehnikama prva tri mjesta dodijeljena Davorki Terzić, Svjetlani Jozeljić i Ljubanu Vijačkiću. Nagrade i zahvalnice najboljima uručila je dopredsjednica udruge Emilija Zloušić, a ovo odlično posjećeno druženje imalo je i glazbenih točaka u kojima su uz klavirsku pratnju profesora Sanjina Babovića vokalno nastupile učenice vareške osnovne škole, među njima i Nađa Imamagić, pobjednica ovogodišnjeg 11. radijskog festivala u Žepču. Poput većine drugih manifestacija i ova je završila opuštenim druženjem uz domjenak. M. M.
N na
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
SVIBANJ 2019.
BROJ 293
5
IZ KULTURE Nižu se razni kulturni programi i manifestacije, priredbe i susreti u Radničkom domu (samo u proteklih mjesec dana bilo je po par takvih događanja tjedno) i on zaista opravdava svrhu svoga postojanja i zapravo obnove; no, raduje ono po čemu Vareš opet biva pravom gradskom sredinom, a to je – ima napokon dvoranu u kojoj se mogu izvoditi koncerti i dramske predstave. O jednoj takvoj, koja je štoviše izvođena dvaput, govori sljedeći prilog. A. Samardžić Scena iz predstave (Adin Lulić i Andrea Jurkić)
D
ana 17. 4. 2019. godine vareški publikum imao je priliku pogledati teatarski komad "Obad" pod redateljskom palicom Berine Fatić, da bi repriza predstave uslijedila 26. 4. Kazališno uprizorenje odigralo se na sceni Radničkog doma, a sama posjećenost u obje večeri bila je izvanredna dok je publika nakon svake, dramskom terminologijom, slike (scenske izvedbe) aktere i redateljicu pozdravljala burnim aplauzom oduševljenja. "Obad" je zapravo adaptacija pozorišne predstave "Jesi li to doš'o da me vidiš" crnogorskog autora Miodraga Kovačevića napisana osamdesetih godina prošlog stoljeća, a realizirana kao igrani film "Gorčilo" redatelja Mime Karadžića. Kvalitet dramske postavke bio je na vrlo visokoj razini onoga što bi se moglo nazvati
Kazališna predstava "Obad" "srednjoškolski teatar"; sama tematika drame, uprkos urnebesnom humoru, jako je ozbiljna (etiketa zbog Golog otoka jednog od glavnih likova), a glumci, zapravo učenici i učenice srednje škole u Varešu i režija njihove profesorice Berine Fatić odisali su fascinantnom uigranošću na kojoj bi im pozavidjeli i profesionalni kazališni umjetnici. No, nema mjesta čuđenju: Berina Fatić ozbiljna je kulturna djelatnica kojoj je Obad već šesta uspješno realizirana predstava, a u svojoj biografiji ima čak 39 urađenih projekata iz oblasti kulture. Na daskama koje život znače uloge su odigrali sljedeći akteri: Lejla Alihodžić,
Još jedna u nizu nagrada Dana 22. travnja 2019. na završnoj manifestaciji 31. Međunarodnog sarajevskog sajma knjige u Centru "Skenderija" obavljeno je svečano uručenje nagrada i priznanja zaslužnim umjetnicima i djelatnicima iz oblasti književnosti i kulture. Među laureatima našao se i naš književnik Željko Ivanković koji je dobio Nagradu za uredništvo (Uređenje djela grupe autora Sarajevo moj grad/knjige 8 i 9) izdavača "Art Rabic" Sarajevo za 2018. godinu. U ime Željka Ivankovića nagradu je primio Goran Mikulić, vlasnik spomenute izdavačke kuće. Čestitamo našem piscu koji se nebrojeno puta iskazao i kao urednik knjiga, publikacija i časopisa. A. S.
6
Salko Likić, Andrea Jurkić, Adin Lulić, Nikolina Gajić, Mateo Franjkić i Mihael Prkić. Autor upečatljivog i izvanrednog plakata za predstavu bio je Amir Pajt, dok je mikser zvuka bio Hamza Fatić. Na koncu, moram još jednom istaknuti Berinu Fatić: bez njezine svesrdne angažiranosti na kulturnim projektima, animiranja srednjoškolske omladine da se uključe u dramske projekte i ljubavi prema umjetnosti koju usađuje u mlade ljude, bilo bi jako teško uraditi komad kao što je "Obad". Po svom kvalitetu predstava bi mogla da dobije značajniju medijsku pozornost i šire od našeg grada.
Mural u čast Željka Ivankovića
Učenici Osnovne škole "Vareš Majdan" (koju je svojedobno pohađao Željko Ivanković), na zidu tik uz školsku biblioteku, uradili su mural s prikazom Zvjezdangrada, prema motivima istoimene knjige našeg pisca koju imaju za lektiru. Mural je doista impresivno urađen, a učenicima koji su sudjelovali u ovom sjajnom projektu, kao i njihovoj nastavnici, neka ova objava bude u znak pohvale. A. S. BROJ 293
SVIBANJ 2019.
NADATI SE – I RADITI
Pa i protiv nade...
P
rođe četvrt stoljeća od rata, povratničkih priča sve je manje ili nikako, zamijenile ih teme i dileme o kretanju u suprotnom smjeru od kućnog praga, o (ponovnom) odlasku. Ove druge se ne zapisuje, samo se u statistikama prebrojava i popisuje iz godine u godinu koliko je opredijeljenih započeti novi život otišlo put svijeta. I odavno se stoga govori, umjesto o vraćanju – o navraćanju u rodni kraj, pa i to dok se još ima žive roditelje. Zatim se i takvi dolasci počinju preskakati, a na groblje se, zažeći svijeću, okasniti ne može. No, dosta je bilo digresije i turobne slike. Kratka priča koju donosimo drukčija je sasvim. Nije prava povratnička, ali nije ni kriva. Priča je iz sela kojeg više nema. Zatrveno u zadnjem ratu, a spomen mu seže do vremena Kraljevstva Bosanskog. Tada su Kopijari nosili ime Kopljari. Niti usrećeni klimom, ni terenom, ni prometnim vezama, ali opstajaše na toj padini s ekskluzivnim pogledom na tvrdi Bobovac. Na njemu je život stao 1463., a Kopijarima se to dogodi 1993. Viktor S. nije bio sudionikom ratnih događanja, na njegovu sreću. Odveo ga životni put u Švicarsku pet godina prije belaja. Otišao za poslom i snašao se – kako bi se to naški reklo. Očekivalo bi se da je svoje selo prekrižio, zaboravio još i prije nego će ono nestati s lica zemlje, ali nije. Izvukao nekog motiva da baš on pionir
Jedino ognjište na Kopijarima
obnove u njemu bude. Sve o vlastitom trošku. Istina, prije njega na Kopijarima se, jedinom donacijom koju su ikada dobili, izgradila jedna povratnička kuća. Ali vlasnik se iz nepoznatog razloga nije uspio nastaniti u njoj. U međuvremenu je pomalo čerupaju, kako kome zatreba crijepa, stolarija već raznesena. Još su aktivni paraziti i pljačkaši. S načelnikom su i vlasnikom stoga povedeni razgovori o prenamjeni, da bude pretvorena u dom i dobije neku svrhu. Viktorova vikendica ponikla i stasala u najvećoj strani, gdje ni šljive uspravno ne rastu. Ali tu je on na svom. Sve dotjerano i uredno kao da dolazi svake večeri, da svjetlo jedino u selu upali. Zahvaljujući njoj struja je sada tu, spremna za još koga ako se na sličan potez odluči. Sljedeći je Viktorov projekt bio rezervoar i voda za selo. I sad je usred inicijative da se na okupljalištu povrh sela velika nadstrešnica napravi. Da služi godišnjem okupljanju mještana i da se ne
Započeta nadstrešnica
Kuća koja nije imala sreće
AMI
TR
SVIBANJ 2019.
montiraju šatori. Ali ni to o Viktorovim akcijama nije sve. Jedino što se iza rata u Kopijarima moglo popraviti i urediti bilo je groblje, na grebenu ponad ceste. Viktor i njegova braća pokrenuše akciju i groblje se u ugaslom selu preobrazi u jedno od najsređenijih u cijelom kraju vareškom. Onda se angažiraše za susrete i okupljanje mještana na ljetnoj misi. Šargija ponovo zasvira, zapjeva se otad. Internet je ruke dao, pokrenuta stranica koja poveza iseljenike. Danas su okupljeni oko Novih Kopijara, kako glasi profil na facebooku. I prikupljaju se, uz javnu objavu, donacije za nadstrešnicu na izletištu. Pa i pomoć se Općine očekuje, kao i na svakoj strani. A Viktor dotle, u povremenim dolascima, sam radi, udara nove temelje, armira i animira. Oslonca nađe u ljudima iz susjedne Borovice, koji znadu što su povratničke muke. Ime mu je dano takvo da pobjeđuje okolnosti i nedaće. I pogođeno je, s pravom ga nosi. M. M.
BROJ 293
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 7
U SARAJEVU ODRŽAN
PUTOPIS
Napretkov uskrsni koncert U Sarajevu je 24. travnja 2019. održan Napretkov svečani uskrsni koncert, pod medijskim pokroviteljstvom, između ostalih medija, i našega (Napretkovog) lista "Bobovac", te donosimo izvješće o tom događaju.
S
redišnji događaj Napretkovih uskrsnih dana tradicionalno je Napretkov svečani uskrsni koncert koji se već dugi niz godina održava u glavnom gradu BiH. Još jedanput je ovaj koncert bio pravi glazbeni događaj koji je nesumnjivo obogatio glazbeni život Sarajeva i proslavu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa. A da su to prepoznali poklonici dobre glazbe i poštovatelji Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" svjedoči i to što je dvorana Franjevačkog međunarodnog studentskog centra bila puna. Nazočne je u ime Središnje uprave HKD Napredak i svih Napretkovaca pozdravila i zahvalila na dolasku Napretkova stipendistica Klara Vukojević, studentica Muzičke akademije Sarajevo. Ove godine "Napredak" se opet odlučio za mlade, ali i za već afirmirane umjetnike. Uz to, neki od njih bili su Napretkovi stipendisti. Sarajevskoj publici su se u punom umjetničkom sjaju predstavili: sopranistica Katarina Kikić, solistica Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i Napretkova bivša stipendistica, vokal Darija Ramljak, dvadesetogodišnjakinja iz Međugorja koja za sebe voli reći da ne samo pjeva, nego živi glazbu, bariton Karlo Milićević, zatim Župni zbor "Kraljica mira" Međugorje, koji je utemeljen 1990. godine, Tamburaški orkestar "Misericordia", koji je osnovan 2012. godine u selu Šurmanci u općini Čapljina, a u župi Međugorje na inicijativu međugorskog župnika fra Marinka Šakote, dirigent Davor Markota uz orguljašku i
glasovirsku potporu mr. art. Katje KroloŠarac, profesorice Studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodoslovnomatematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Na repertoaru su bile tradicionalne pučke uskrsne skladbe, ali i skladbe poznatih domaćih i svjetskih skladatelja: Aleluja G. F. Händela, Ave Maria G. Caccinija, Krist uskrsnu R. Lowryja, Sunčane ravni B. Potočnika, Slava A. Igreca, Iz groba uskrsnu Gospodin B. N., Radujte se kršćani K. Adamiča, Zemlja uzdrhta B. Antonića, tradicionalna Uskrsnu Isus doista, tradicionalna Na nebu zora rudi, tradicionalna Gospodin slavno uskrsnu, Legenda Ružice grada D. Koprija, Ti me vodi preko voda Z. Runjića, Ljubim te do bola D. Paulika – J. Fiamenga, potpourri Golubovi, Osmijeh, Finili su Mare bali, Bokeljska noć, tradicionalna Kraljice neba, raduj se. Na kraju koncerta predsjednik HKD "Napredak" prof. dr. Franjo Topić zahvalio je svim izvođačima i uručio im zahvalnice. Napretkovu svečanom uskrsnom koncertu nazočili su brojni uglednici iz kulturnog, vjerskog i javnog života naše zemlje i diplomatskog kora. Sav prihod od koncerta namijenjen je Napretkovom fondu za stipendiranje "Ivo Andrić-Vladimir Prelog". Nakon koncerta, u lobiju Franjevačkog međunarodnog studentskog centra priređen je svečani domjenak.
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
8
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 293
Petra Spavale, kako koja, kuštrimo budne svaka na svom ležaju. Kutoležila bi se vazdan, al' valja se dizat. Danas putujemo u Kraljevinu Jordan "pustinjskoj ruži" – gradu Petri u po'ođane. Praznije ruku! Što bi se "almasi grani" ljudske civilizacije i moglo ponijeti osim dobro očuvanog vida, a kasnije ću saznati da je i šutnja jedinstven i neprocjenjiv dar. Kroz veliki prozor što gleda na drugu stranu đardina vidi se: bit će lijepo. Još jedno stablo bugenvilije zastrto jutrom, orno i skoro mazno nudi svoje još zaobljene tamnoružičaste lati, ogleda se u staklu koje tako burno napastovano samo što ne cikne. Izišla iz noćne za'lade, u labirintu krošnje, skrovita i sama glasa se ptica. Od susjedni krov jetko se odlomi sunčeva zraka, proletje kroz staklo, zabi u zid i tu osta da sijeva i varniči dok je ne maši, toliko da sav svoj jed rastanji u dugačku svjetlicu svom širinom zida. "Osta se živo!" – kažem gledajući u onu svjetlicu na zidu dok sasvim ne zanemoća. "Osta, bome!" – veli Borka bojom slabo podmazanih baglama. Spavala je kraj vrata koja se sada nisu mogla zaključati. "Šta sam vam rekla?!" – čuje se Aleksandra podešavajući glas na onu sinoćnju bravuru od uvjeravanja; u Eilatu sasvim je sigurno spavati otključan. Ima u njenom glasu još nešto: posustalosti i nepitomosti kao i kod svih ljudi koji rano ustaju, a nisu odmah jeli. Za razliku od onih kojima su jutra muke paklene, ovi se jutrom nahrane i od jutra žive. Izlazimo. Gravirane Aleksandrinim iskustvom sigurnosti u Izraelu ostavljamo vrata otključana da ne "beremo brigu" kad se vratimo. Naš anđeo čuvar u Eilatu, ključ, nepouzdan je i ostat će s nutarnje strane da bar smirom uđemo. Samo da se sâm ne okrene u bravi! U Jordan ćemo preći u Aqabi, gradu koji se s Eilatom gleda na daljini od šest kilometara. Leglo mu je u Akapskom zaljevu nastalom u nekoj davnoj zemljinoj trešnji tako što se u Crveno more zaletjelo cijelo Sinajsko gorje i po prestanku loma ostalo nasukano i obliveno s jedne strane (egipatske) Sueckim, a s druge (jordanske) Akapskim zaljevom. Koliko je to bilo davno ne zna se jer se ne zna ni po kojem se satu ravnaju ni u koji kalendar gledaju vremena. Aqaba naspram Eilata, pravi trvor: izraelske snage sigurnosti, svijeta sa svih
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 SVIBANJ 2019.
Beduinski tabor u pustinjskom krajoliku Jordana
strana, samog i u skupinama, toliko jezika, toliko samo imena kojima se dozivlje, kontrola... Jedna starija žena nešto trli. Iz Venecuele je! Ne može s nama u Petru, zemlje nemaju sporazuma. Zavitla štakom da nekog opauči, a on je uhvati da se ne skrâ i opet ne svrata. Inače, da nije zatrlila vidjelo bi se i reklo: bila je tako lijepa. S velikog plakata različito nas promatraju bivši kralj Hussein (1953. – 1999.) i njegov sin Abdullah II., aktualni kralj. Kralj Hussein i na plakatu zgodan k'o zgodan. Školovan u Americi, ostavio je svoju Kraljevinu prilično uređenu. Što će ostaviti nasljednik vidjet će se. Sada se zna da ima nadahnjujuće lijepu ženu i kraljicu svog srca, Palestinku – Raniju. Puni naziv ove zemlje glasi: Hašemitska Kraljevina Jordan. Ovaj narod tvrdi da svoju prošlost može odvući i dalje od samog Proroka Muhameda. Muškarac, iako moje visine, u Da Vinčijevim razmjerama savršene je arhitekture. Obučen propisno za ovaj put, pa mu je i obod na kačketu na mjeru – obraća nam se kao vodič. Ime mu je Nizam. Beduin je, školovan u Americi što se čuje po perfektnom engleskom, odlučio se vratiti u Jordan, položiti vrlo rigorozne ispite i postati vodičem za Petru i u Petri. Ako bih izdvojila nešto od ove muške "džepne Venere" bile bi to oči. Tokne li se samo sunce u njih, zatamni ih, a lice zasja sjajem brižljivo topljene čokolade i okruni mu ten. Ali čim se sunce ukuči i ostanu u sjeni, to su vrele, teške – s tek otrvenom plaveti – šljive. Uh, kakav obzor! Čitav modar šljivik s prva večeri.
Pješčane planine uzdižu se iz ravnoga pustinjskog tla
Svetoj zemlji u po'ođane (XXII) Piše Ivana M. Slugić Pošljunčan i dugačak granični prijelaz prozirni je tunel, kavez od bodljikave i žilet žice kopa oči i nebesima. Iznad tunela maše velika jordanska zastava. Dočekuju nas tankovijasti, skoro vretenasti muškarci. Ovdje, u ovoj službi nema žena, ali svo čekanje na njihovu ljepotu sadržano je u čekanju na nju. Obučeni su u uniformu boje pokislog pijeska, govore engleski i u usporedbi s drugom stranom ovi se muškarci smiju. Kakav rez, kakvo izvanredno ili "drugo stanje". Pozdravljajući ih njihovim pozdravom i na njihovom jeziku dobila sam priliku reći: "Bosna". Znaju, zanimljivo, za taj "slučaj". Izlazeći iz prostora graničnog prijelaza prizori i filmske scene iz poznatog filma Ko to tamo peva. Autobus isti, vozač Pavle Vujisić iz mladih dana smije se scenom iz Kusturičinog filma. Zift crna kosa mu je nauljena i samo što na suncu ne plane. U ustima scena iz Doma za vešanje; Merdžanova baba s partnerom u krevetu. "Aiiiii!", otvaraju se usta i izlazi, zdrav srebren smijeh. Autobus upali pa se ugasi, klima radi pa ne radi. Tetošit će nas Nizamov tenor, s kojim se iz gornjih u dornje lage šunja na prstima, a obloge metati krajolik.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI SVIBANJ 2019.
Vjetrom nabacani pješčani smetovi zaklanjaju se jedan iza drugog, slažu i ruše; kiše ih stapaju, lijepe i rađa se kamen. Ako ostane pokoja šupljina u nju se kao u kakav sepet zalijeće i treplje novi pijesak; to kamenje stasa u stijenje. Strugane vjetrom i glađene kišom stijene dobivaju svoje svijetle sedefaste, ali i one – išamarane nevidljivim udarcima, s ljubičastim masnicama i podljevima – tamne strane. Na nekim, opet, mjestima stijenje se razdrlji; uzajmi kolorit jesenskog lišća s jedne kose u Dabravinama i nekakvim nevidljivim šavom opet sastavi. Zna se rastegnuti u nedogledni, prizemljeni šiljati lanac na koji se nabacuju niski oblaci i vlače daleko, poput vune na grebenama. Stijenje živi u trzajima ili kako se već vremenu navije. Odmorit ćemo se i s jednog vidikovca umal' upast' u bujicu stijenja. Ta navala stijenja, sve zid do zida, objava je planinskog masiva što se dovlači odnekud, vuče pred očima nekud, pa opet "nit se tiče, nit miče". Tako sam blizu da bi me mogla zgrabiti i u svoj suri zagrljaj zasužnjiti ova nepojamna grdosija. Negdje u ponoru širok put! Između oblaka i vrhova mogla bi mi stati ispružena ruka. Sve je toliko nerazumljivo golemo i zato tako blizu. Naš vodič – ne znam gdje pruža ruku – kaže: "S ovog mjesta, za vedrog dana, vidi se Angola". Pa to je Afrika! Gdje li to ja sad stojim?! Još nedugo ćemo se voziti, a onda napustiti naš Kalipso. Idem, a ne znam čemu ili kome u sretanje. (nastavit će se)
BROJ 293
9
S RAIFOM DIZDAREVIĆEM
Vareš je uvijek doprinosio Raif Dizdarević (1926.), svojedobno vršitelj najviših državničkih funkcija, pa tako i Predsjednika Predsjedništva SFRJ u njezinim posljednjim danima, pozvan je na prijateljsko druženje u Varešu, točnije na Igrištima, dana 28. travnja 2019. U svojoj 93. godini pojavio se veoma vitalan i raspoložen. A pozvala ga je uža skupina članova lovačkog društva "Zvijezda" na čelu s Nazifom Imamagićem Šećerkom, s kojima se na tom izletištu znao družiti i tijekom 1980-ih. S Dizdarevićem se susreo i vareški općinski načelnik Zdravko Marošević, a za nas je to bila prigoda upitati za dojmove i dobiti njihove izjave nakon tog susreta, koje ovdje donosimo. Priredio M. Marijanović Gospodine Dizdareviću, kako je danas ovdje sjetiti se nekih boljih dana i kakve su bile Vaše veze s Varešom u prošlosti: "Ja sam se u svoje vrijeme nekim slučajem upoznao s vareškim lovcima. Na njihov poziv ja sam ovdje dolazio više puta. I onda kad sam bio na poslovima koje sam radio, krao sam vrijeme da negdje odem, da malo predahnem. Moram da kažem da se kod mene formiralo jedno posebno osjećanje prema ljudima ovdje, prema činjenici da su se međusobno družili, da su bili rasterećeni, da su bili vrlo prijatni, čestiti, uzajamno se poštovali, niko nikoga nije pitao za ime, a pogotovo ne za neku pripadnost. Mene je to osvojilo, ta ljudskost i bliskost, to druženje i to zajedništvo, jer na kraju krajeva, ako gledate istoriju Bosne i Hercegovine, ono što je bilo u njenoj istoriji dobro to je bilo ono što je zajedništvo i zajedničko, a ono što je bilo loše to je bilo dijeljenje i zloupotreba vjere, nacije i tako dalje. Kod mene se tako stvorilo jedno lijepo raspoloženje prema Varešu i kad me neko jednom pitao, kad sam izabran u Predsjedništvo države, koja će biti moja prva zvanična posjeta mojoj Republici Bosni i Hercegovini, ja sam rekao: bit će to posjeta Varešu. I ja sam u avgustu 1988. bio u zvaničnoj posjeti Varešu, a u međuvremenu, kako sam se upoznao s ljudima, naravno ja sam se zanimao za stanje u Varešu. To je tada bilo jedno kritično vrijeme, vi znate tada se gasio rudnik, a ostala je jedna peć u željezari i razmatralo se godinama hoće li se gasiti ili neće, a nisu postojale alternative koje bi dalje nosile razvoj Vareša i obezbijedile ljudima posao. Probao sam, naravno koliko sam mogao, da utičem na to stanje. Kad mi je istekao mandat ja sam odbio da prihvatim ma koju funkciju, rekao sam da ja mislim da moja generacija treba da otvara prostor novim ljudima, novim energijama i novom znanju. Ali sam dolazio i kao penzioner ovdje, pa sam ovdje na Igrište jednom došao sa suprugom i proveo nekoliko dana u odmaranju. Zato sam za ovaj poziv i susret bio jako dirnut. Kad me nazvao Šećerka i rekao da me staro društvo poziva moram da kažem da sam to s radošću primio. Bio sam dirnut činjenicom da ovdje postoje ljudi koji ne zaboravljaju dobro, koji su i sada u ovoj situaciji kakva ona jest posvećeni dobru. Iz razgovora koji sam ovdje vodio za stolom, naravno uz neizostavnu janjetinu, čuo sam dosta zanimljivog od načelnika vaše opštine upravo o tom dijelu atmosfere u Varešu, o tome da se sve manje
ispoljavaju nekakva dijeljenja, a sve više nastojanja da se održi zajedništvo, da se održi atmosfera u kojoj će ljudi moći da se posvete sebi i Varešu. A što se tiče samog Vareša, znate, Vareš je u istoriji radničkog pokreta Bosne i Hercegovine, a i njenog razvoja, među pionirima stvaranja organizovanog radničkog pokreta. U Varešu je 1894. održana prva prvomajska proslava u Bosni i Hercegovini. Vareš je 1900. godine štrajkovao. U narastanju i sazrijevanju radničke klase Vareš je, dakle, bio avangarda u Bosni i Hercegovini. 1906. godine kad je bio prvi generalni štrajk u Bosni i Hercegovini, iz Vareša je to krenulo. Ja sam se inače nešto bavio istorijom radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini i sjećam se u jednom napisu tokom tog generalnog štrajka je stajala rečenica: Čitav Vareš je na nogama! Štrajkuje, bori se. Moram reći i ovo: Vareš je godinama i decenijama davao Bosni i Hercegovini toliko toga, naravno i materijalnih dobara, prirodnih bogatstava, pa bilo bi dobro kad bi se danas ljudi više sjećali tog doprinosa i pomogli Varešu da izađe iz ove situacije. Međutim, i opšta se situacija nažalost reflektuje na stanje u Varešu. Bilo mi je jako drago kad sam u priči koju smo ovdje ovom prilikom vodili od načelnika vaše opštine čuo jednu optimističku ocjenu nekih mogućnosti na kojim se gradi jedna nova vizija razvoja Vareša i vareške opštine. Mene raduje što se to događa baš ovdje, u gradu koji je to zaslužio." Upitan za ocjenu sadašnje situacije u zemlji i koji bi bio mogući izlaz iz ovakva stanja, Dizdarević je kazao: "Moja uvjerenja, za koja sam se zalagao cijelim životom, od 16. godine kad sam uzeo pušku u partizanima pa do danas, nisu se promijenila, međutim sad kad je čovjek na čekanju, da tako kažem s obzirom na godine koje ja nosim, ipak me zahvaća tuga jer ova zemlja zadnjih petnaest godina, da ne idem sad i dalje unazad, vozi u rikverc. Mi u suštini nazadujemo kao država i taj nazadak nije samo u domenu ekonomije, on je opšti nazadak. Ono što je najtragičnije i ono što nikad neću preboljeti u Bosni i Hercegovini to su nesretne podjele i izazivanje neraspoloženja jednih prema drugima. Bosna i Hercegovina je cvala dok je u njoj trajalo zajedništvo. Sada se riječ zajedništvo od strane režima koji je na vlasti ne spominje. To je tabu. Nažalost, trebat će par generacija da se kroz dolazak nove mladosti, koja se moderno obrazuje, koja moderno misli i radi, koja nije zarobljenik
Mjesto gdje se traži mjesto više! Vareš, ul. Franjići 22 | telefon: +387 (0)32 843 003 | e-mail: stari.dani@outlook.com
10
BROJ 293
SVIBANJ 2019.
IZ SPORTA prošlosti ni dužnik prošlosti, otvori prostor za novo življenje zajedništva i oslobađanje od opterećenja. Tek će taj proces, koji ima svoje zametke evo kao kod vas u Varešu, dovesti do toga da se Bosna i Hercegovina vrati sebi, svojim interesima, svojim mogućnostima i u konačnici boljem životu ljudi." Gospodine načelniče, koji su Vaši dojmovi iz susreta s gospodinom Dizdarevićem? "Provesti nešto vremena s čovjekom koji je prošao tako dug životni put od onog ratnog vremena četrdesetih pa do najvećih dužnosti u prošlom državnom uređenju, koji je proživio i preživio posljednji rat u opkoljenom Sarajevu, i koji je ostao dosljedan, to je za čovjeka poput mene bila prilika da nešto nauči i nešto shvati. Drago mi je da gospodin Dizdarević zamjećuje zametak o kome je govorio iz kog bi u Bosni i Hercegovini trebalo doći do omasovljenja progresivnih i produktivnih snaga. Meni je posebno drago kad u tom kontekstu gospodin Dizdarević govori o Varešu, kad govori o onome što je nezaobilazno jer prošlost se može falsificirati ali ne može mijenjati, dakle Vareš je bio kakav je bio i mi Varešani na to moramo biti ponosni, ali svakako to moramo dokazivati i ubuduće. Jer mi smo ovdje rasli na čvrstim temeljima. Mi moramo dokazivati da vrijednosti Vareša koje su bile i prošlih stotinu godina moraju biti i budućnost. Ja kao čovjek ne vidim drugu budućnost. Ne želim ni da imamo jednoumlje, ali ni da bježimo od svog identiteta. Živjeti u svom identitetu – to nitko nikome ne brani, to je sloboda, ali tu slobodu mora se graditi na zadovoljstvo svih i da svatko od nas prepoznaje vrednote drugoga i kupi ih, prepisuje za sebe. Samo takvi možemo u suvremenu Europu. Mi se moramo početi uklapati u svjetske procese i biti mali dio mozaika u toj priči. U toj Europi ne trebamo tražiti mjesto kao nekakvi došljaci jer evo, kroz ono što je spominjao i gospodin Dizdarević, mi smo bili dio te Europe davnih dana, ali izabrali nažalost malo drugačiji put ili bolje reći stranputicu s koje nikako da se vratimo. Ja na takav način želim probuditi Vareš i ono ponosa što je u nama nekad bilo. Vjerujem da to živi u vareškom čovjeku i u svim dobrim ljudima. Želim takav Vareš ostaviti kad budem odlazio s ove dužnosti i kad me uopće ne bude. A kad takav trag ostavljaš onda te se ljudi sjećaju, kao što se danas sjećaju i gospodina Dizdarevića, i drago mi je zbog toga da je Vareš pokazao da pamti dobro, ali da se i njega i njegove ljude pamti po dobru." Gospodine Imamagiću, Vi ste sve ovo inicirali i oživjeli stare dane, Vaš dojam...? "Šta da kažem, vidite ovo prijateljstvo i srčanost, čuli ste kao i ja koja je to jaka veza i koliko je tu pozitivnog i lijepog rečeno, iskreno i s tolikim uvažavanjem, mene je sve to ganulo toliko da ne mogu naći riječi i želim se samo zahvaliti obojici naših gosta, a posebno gospodinu Dizdareviću koji je uvijek volio ovaj naš kraj i naše ljude, kao što ih voli i danas." SVIBANJ 2019.
Nogometna nada M
eđu nogometašima koji stasaju i ostvaruju uspjehe (nakon Mirhe Hadžo, državne reprezentativke iz Dabravina – "Bobovac" broj 267), otkrivamo još jednog mladog Varešanina. Amar Memić rođen je 2001. godine, živi u Lukama kod Dabravina. Nogomet je počeo trenirati već kao šestogodišnjak, u nogometnog školi "Osmica". Trenutno igra za juniorski tim FK Radnika iz Hadžića, s povremenim nastupima i u prvom timu. Ali ne samo Juniorski reprezentativac BiH igra, pa da stoga kažemo i koju riječ o Amar Memić njegovim dosadašnjim dometima. U sezoni 2017./18. proglašen je najboljim igračem federalne lige – skupine A i bio je ujedno najbolji strijelac s 25 postignutih zgoditaka i 18 asistencija u 20 utakmica. U tekućoj sezoni opet je vodeći na listi strijelaca s 20 golova u 15 odigranih utakmica. To ga je, naravno, preporučilo za mjesto u reprezentaciji Bosne i Hercegovine (U-18), pa je ubilježio i četiri nastupa za državni tim u ovoj sezoni. Već u svom debitantskom nastupu u državnom dresu postigao je pogodak, na susretu s reprezentacijom Turske. U međuvremenu je bio i na probi u omladinskim selekcijama NK Maribora i SC Freiburga, gdje je, kako ističe, zadovoljio njihove standarde, te dodaje kako za kvalitetne uvjete treniranja, dosadašnje angažmane i uspjehe duguje zahvalnost menadžeru Irfanu Redžepagiću, koji ga je i doveo u FK Radnik. Ovog je perspektivnog mladića i golgetera u svom kabinetu primio općinski načelnik Zdravko Marošević dana 19. travnja 2019. te mu izrazio podršku i konkretnu pomoć u razvoju, kao i svakom vareškom sportašu dosad, a Amar je načelniku zahvalio na prijemu i praćenju njegove karijere obećavši i dalje pronositi ime Vareša u najboljem svjetlu. M. M.
Studentski projekt O
pćinski načelnik i dopredsjedatelj Općinskog vijeća iz Vareša bili su u posjetu FSRacing timu na Fakultetu strojarstva, računarstva i elektrotehnike Sveučilišta u Mostaru. Tim povodom njima su predstavljeni dosadašnji uspjesi koje je tim postigao s prvom formulom napravljenom 2015. godine, s njome su studenti osvojili 20. mjesto od 40 kvalificiranih timova, kao i novi pothvati studenata koji rade na izradi nove formule čiji su dizajn predstavili na 22. Međunarodnom sajmu Gospodarstva u Mostaru 2019. godine. Načelnik Zdravko Marošević je istaknuo da Općina Vareš pomaže i sponzorira mlade pa će tako pomoći i ovaj projekt u kojem sudjeluju i studenti iz Vareša. Potpora projektu pružena je i od strane " SeanTech Bosnia" Vareš, društva za inženjering i proizvodnju. Na svojoj facebook stranici č l a n ov i F S Ra c i n g tima objavili su ovu vijest i izrazili zahvalu na vareškoj potpori projektu. Foto s facebook stranice FSRacing tima BROJ 293
S. P.
11
NAKON OPROŠTAJA
Zapisano ostaje
Kako smo i najavili u prošlom broju donosimo dvije priče iz knjige "Malo gorko, malo slatko", priče dvojice autora koji su ostavili traga među sugrađanima i bliskim poznanicima. Posvjedočili su to i posljednji ispraćaji kako Cane (sahranjenog u Trebinju), tako i Tetka (pokopanog na Tisovcima kod Vareša). U Trebinju su se od Cane prigodnim riječima oprostili njegovi školski drugovi i drugarice iz gimnazije, koji su mu iz Vareša otputovali na ukop. Tetak je pak najprije ispraćen iz Kanade uz komemoraciju u užem krugu prijatelja i znanaca iz Vareša, ali i prijatelja iz Hamiltona gdje je na imanju jednoga od njih u znak sjećanja na Tetka tom prigodom zasađeno stablo. Na svoj se način, u tekstu objavljenom na portalu Hrvatskoga radija "Bobovac", od Tetka javno oprostila njegova sestra Jelena. Neka im obojici bude laka zemlja, a njihove priče neka govore umjesto njih.
Pijačni dan ujutro i Hasan Željko Mirčić Tetak
J
utro kao iz bajki. Saletovica drijema prekrivena plavičastim plaštom. S imanja čuvenog mesara Mladena Brace Jojića oglasi se oroz. Kratkotrajna tišina, a zatim kukuriknu opet. Ovaj puta jače, glasnije. Nedugo zatim kao da mu odgovara natpjevavanjem, dvaput uzastopce i to baš glasno iz Jovanovića kokošinjca razliježe se: kukuriikuuuuuuu. Nasta jutarnje nadvikivanje ljepotana s kitnjastim repovima i kao krv crvenim krijestama. Kao odgovor na natpjevavanje koncertu se priključiše i "zoroklici" iz Benića, Stojkovića, Nikovca... oni s Pruge, iako malo-
12
brojniji, ipak biše najglasniji, a možda se to samo činilo tako zbog visine podijuma s kojega su odgovarali onim pjevačima dole. Čarobni plavičasti plašt sa Saletovice nestade. Kao da ga je moćna ruka, u vidu sunčeve zrake što je tek izronila iza prkosne Divinice, uredno smotala u rolnu i sakrila negdje da bude spreman za sljedeće jutro. Subota je i grad živne ranije nego drugim danima. Na pijačni dan svi čekaju spremni, a istovremeno i nestrpljivi. Sekula je davao posljednja uputstva Mičiću, a zatim teatralno otključavao zarđali katanac na vratima magaze gdje
BROJ 293
su bili smješteni zeleni stolovi, načinjeni od letve ko zna kada u stolariji u Ljepovićima. Mičić je odjeven u plavi radnički mantil s blokom priznanica i hemijskom olovkom u džepiću na lijevoj sisi počeo sa šepurenjem listajući i brojeći listove u blokčiću, a onda se zavraćao k Sekuli bezbeli tražeći dopunska pojašnjenja o ko zna čemu. Matača je otvorio zelenaru prvi, možda ipak ne prvi. Hajde da kažemo istovremeno kada je ključ u bravu gurnuo Serta mesar, sklanjajući se sa vrata da propusti Hingera mesara. Sve se za sada odvijalo šutke, a i kako bi drugačije. Tek je svanulo. "Tamić" s autooznakam Bijeljine, pretovaren zelenim, parkira iza Matačine zelenare. Šuš-muš i vlasnik "tamića" brzinom munje u zelenaru unese nekoliko vreća
SVIBANJ 2019.
nečega!? Pare neviđenom čarolijom kliznuše iz džepa u džep. Obojica na lice nabaciše zadovoljne kezove, hoću reći osmijehe. Bože dragi, kako je lijepo vidjeti osmijeh na licima ljudi i to baš tako rano. Mnoge od nas te scene ne ogrijaše ihihiiii dugo. Slijedi dolazak čuvenog Saje s brezovom metlom na ramenu i vrlo kratkim opuškom "Drave" zalijepljenim na donju usnu. I njemu Sekula nadmoćno uruči kariole i, ne gledajući ga, izrecitova mu obaveze za taj dan. Mensur, autoprevoznik Visoko. Rijedak je kamiončić marke "Mercedes" klizio našom pijacom, čaršijom što bi se reklo. Elem, Mensur li je, jal radnik mu, nepogrešivo pritjerao kamion tik uz sama vrata Sertića mesare. Nekoliko listova stelje i kartonskih kutija s pečenicom i sudžukom promijeniše vlasnika. Mahanje glavom ka Todinom grilu značilo je da će isplata biti obavljena... ma šta ja tu pričam, kao da vi ne znate za ta i takva zbivanja. Stari Šamika sa svojom kožnom šokačkom kapom stade uz vrata mesare. Pridruži mu se Hinger i počeše da šute gledajući đa lijevo, đa desno. Bem li ga ako i oni nisu čekali nekoga veoma važnog. Rezignirano slegoše ramenima kao da su zaključili da od tamo nekog posla nema ništa, a onda prvi jutarnji autobus s nervoznim Gavrom stade kraj mostića kod kafane "Centar". Preko mosta, sva usplahirena, trčala je Toda. Nije šala da pijačari čekaju pred neotvorenim grilom. Matilda je već služila prvog gosta u čuvenom "Lovcu". Živko je bio sam za šankom. Iz kafane u Malića kući već je treštala muzika. Ankica je širom otvorila vrata puštajući zanosne mirise s njenog šporeta da klize ulicom, da mame. I mamili su, da znate, pogotovo škembići nakiselo za one sinoćnje, a bogami i jutrošnje terse i naterse. Da se vratimo Todi i njenom "Grilu". Pred vratima je, nervozno se premještajući s noge na nogu, čekala Kata Novinica. Ma onoga Nove vječito nasmijanog i s neizbježnom čačkalicom među zubima. Meni se čini da si ga prije usred ledenog decembra mogo vidjet bez kaputa ili zimskih cipela, ali bez čačkalice: jok! Dakle, čim se vrata oškrinuše, a ono s pijace krenuše, naoko lijeno, prvi gosti. Da se "otruju gujavice" prije nego pristignu seoski autobusi s putnicama i putnicima natovarenim kantama s mlijekom, SVIBANJ 2019.
U NAJAVI
sirom i ostalim đakonijama. Da! Autobusi krcati prodavcima, a i kupcima. Elem, uza staru pijacu, onu od birvaktile, polako je ka svome restoranu zvučnog imena "Expres" (čuj, restoranu) koračao stari Lecaj i, po pravilu, iza njega na par koraka gospođa Lecaj. Nikada nisu žurili. Stari Lecko je teško kašljao i pored toga nije gasio cigaru sve do pred radnju. Njegovi prvi gosti su se znali: Vjeko Ben Kvik, Koreja i Knegla. Lecko je bez da pita ikoga išta sipao piće da se, kako su ova trojica imali običaj kazati, "pričeste", da otruju gujavice. To je poslije postala prava poštapalica u gradu. Stara gospođa Lecaj je pristavljala sud nalik na ibrik i spravljala čaj za muža. On je zatim marljivo iz šolje odlijevao čaj, dopola otprilike, da bi mogao usuti "vegetu"! Tako je on zvao rum. Ajmo nazad na pijacu. Na samom kraju pijace, tamo gdje je počinjao drvored kestenova, svake druge subote si mogao vidjeti jednog suvonjavog čičicu s izblijedjelom francuskom kapom na glavi obavijenom šalom. Šarenim šalom. Kraj njega je za stablo kestena bio pripet, ko i gazda sitan, konjić. Čičica sa zvao Hasan. Bio je iz nekog sela sa Crnoriječke visoravni, ne sjećam se više kojega. Konjić se nervozno premještao s noge na nogu, tresući kožom i samo ponekad repom razgonio prve jutarnje muhe. Hasan je neuredno rasprostro nekoliko vreća od kostrijeti, a na njih je stavio stolnjak od vreće za stočno BROJ 293
brašno i mršavim prstima iz bisaga vadio za prezalogajit. – Zar već fruštukuješ, a ni svanulo nije... – kraj Hasana se stvori stari Šamika. – Evo, malo da zaitim. Hasan mu se istinski obradova. Zavuče ruku pod nered od kostrijeti i nešto tutnu Šamiki u ruku. Osvrnuše se oko sebe, pa opet nešto promijeni vlasnika. – Ako udari danas, a ti znaš šta ti je činit. Gojko je ostavio štalu otključanu, a ti... zna se: kod mene na konak. Hasan je bio siromah kojega je bio sevap prigrliti uza se. Kada bi kreni iz svoga zabačenog sela, on je znao: na Tisovcima kod Pere Zulfe na čardak, a ako ga u čaršiji uhvati sufurundija, on će kod Šamike. Bila su to topla i iskrena prijateljevanja. Dugo sam se skanjivao da pitam Šamiku ili striku Peru za pozadinu toga prijateljevanja s Hasanom i šta on to onako kriomice izvlači ispod nabacanih vreća, pa onda prvo Šamika lijeno krene ka "Grilu", a za njime Hasan. Stari lisci su uvijek i vješto izbjegavali dati odgovore na moje interesovanje o Hasanu, a sâm Hasan je bio malo pričljiv, skoro nikako nije govorio. Sve do jednom, i to na čardaku na Tisovcima. E, o njegovim jadima i čemerima ću vam uskoro, a o ljudima sazdanim od samog čovjekoljublja, Šamiki i Peri Zulfi, ne moram. Njih znate, a ako ne znate... šteta. Pitajte svoje starije.
13
NAKON OPROŠTAJA
C
eker od roletne moje majke Stanojke još "radi". Među prvim stanarima u tek izgrađenu Slovenku smo se uselili i moja majka, otac i ja, nekoliko godina prije nego što ću poć u osnovnu školu. Tad sam upoznao moje nove drugove, Jerka Matića i Memini Bojana. Sjaranili smo se brzo, vazda se lijepo slagali i jedan drugog od ostalih branili, nikad se nismo posvadili. A i naše majke i očevi, kao i većina tadašnjih stanara Slovenke, fino su se slagali. Otapo se zadnji snijeg dok smo se useljavali, pa dok se sve okrečilo, unijele nove stvari, napravio raspored, dok se malo naviklo na tu ljepotu, nisi se ni okreno, dođe ljeto. Žene taman završile šit zavjese i skontale da se i one, eto, napokon mogu malo odmorit i na miru uz kaficu pošteno protračat neku od svojih novih komšinica, koja iz ko zna kog razloga to jutro nije bila na kafi. Al, žene ko žene, nisu kontale na ono toplo vareško sunce. Većina stanova u Slovenki je sa istočne strane, pa čim sunce malo odskoči iznad Bjeloborskog brda, vruće u kući. Valja šit roletne. Ne prođe dugo, a naše vrijedne majke i to završiše. Većina roletni je bila tamnozelene boje, tek poneka tamnoplava, narančaste su došle kasnije. Sa skoro svakog balkona visi cvijeće, neke vrijedne domaćice su još rano ujutru obrisale čađ i prostrle veš pa,
Ceker od roletne Nedeljko Marić Cana kad pogledaš sa željezničke stanice u Slovenku, ko da gledaš u najljepši bosanski ćilim sa hiljadu boja. Grijalo nas ono naše toplo vareško sunce, mi bezbrižni uz igru odrastali, nikad presiti, al nikad ni gladni. Godine prolazile, roletne izblijedile, pa moja majka odluči da stavi druge. One stare nije bacala nego će, kaže, sašit jedan ceker. Kad ga je završila, svidilo joj se kako je ispo, kako je jak i prostran. "Matrijala", kaže, "ostalo, te ja napravim još četri." Jedan je dala tetki Miri, jedan dajdžinici, jedan babi Jozefi, a jedan Bojki. I druge žene su radile slično, te su se tih godina po Varešu često viđali cekeri od roletni. Činilo mi se da sve najljepše, sve ono što najviše volim uvijek izlazi iz tog cekera. Kad se vraćala iz prodavnice vazda neka čokoladica il po jedna bombona svakom djetetu koje bi se zateklo s nama pred Slovenkom, kad se vraćala s pijace, po jabuka Bojanu, Jerku i meni, a ako bi bilo više djece onda svima bar po jedna šljiva il tako što sitnije. I otac bi se radovo tom cekeru dok bi majka iz njega vadila kutiju "57", iako bi mu pritom vazda rondala da fuma ko Turčin, a on je znao da u
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
cekeru ima još koja kutija, što će mati sakrit i dat mu kad se najviše ushoda po kući. Ni jedna svadba ili slava, nikakvo veselje il žalost, nisu mogli proć bez tog cekera. Zapamtio je on mnoge lijepe, al i ružne dane, đe sve nije bio i šta sve nije predevero...?! Eh, kad bi taj ceker mogo da priča, ispričo bi vam puno bolju priču od ove moje, što vam ja sad pričam. U proljeće 1992. godine sam preko prijatelja prebacio majku u Beograd. Kad smo je, onako umornu od puta i uplašenu ugledali na vratima, objema rukama je čvrsto stezala onaj ceker. A on, ko da je srasto s rukama moje majke, ko da bez njih ne može, ko da ga te ruke maze pa njemu fino, nimalo nije ostario. Izvadila je iz njega unučadima po čokoladu, nevjesti kafu, a meni moju prvu izviđačku čakiju, kompas i... kutiju sa starim slikama. Kaže nije htjela da je stavi u kofer: "Kofer može nestat u putu, a ceker neće niđe od mene." Onog ljeta kad sam je po prvi put vodio u Vareš, da obiđe grobove predaka i ono malo familije i komšija što je ostalo, ceker je takođe išao sa nama. Bilo je u autu dosta kofera i ja sam znao da nijedan "neće nestat u putu", al svejedno je ona ono najvrijednije, što je namijenila bratu, ipak nosila u cekeru od roletne. Bila je nekoliko sedmica u Varešu i jedno popodne kad sam se s društvom odnekle vraćo, zateknem je u Majdanu ispred Šefkine prodavnice kako iz onog cekera vadi neke slatkiše i dijeli dječurliji. A oni oko nje ko golubovi skakuću, ruku ispruženih prema toj starici čija glava jedva da malo viri iznad njihovih. Ko onda, prije skoro 40 godina, kad su neki drugi golubići isto tako oko nje skakutali i isto se tako radovali svakom izvlačenju njene ruke iz istog tog cekera od roletne. Ko je reko da se nešto promijenilo (u glavama i duši dobrih i poštenih ljudi)? Kad se kasno popodne vratim s posla i u hodniku ugledam onaj ceker kako prazan visi na vješalici, srce mi svaki put zaigra, majka je došla i opet je nešto izvadila iz njega da obraduje unuku i nevjestu. U Zwolleu, glavnom gradu holandske provincije u kojoj živimo, ima velika pijaca. Moja majka je svake subote rano na toj pijaci, valjda navika iz Vareša. Ako neko od vas naiđe i slučajno ugleda onižu staricu što u ruci nosi ceker od roletne izblijedile od vareškog sunca: e, to je moja Majka.
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
14
BROJ 293
SVIBANJ 2019.
POETSKI KUTAK
IN MEMORIAM
Kratak naputak građanima čijim će gradom pjesnik u šetnju
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 4. travnja 2019. iz naših je života u vječnost otišla naša draga
Građani! Kad stari Pjesnik Krene! U šetnju Vašim gradom. Vi se dotjerajte. Dobro! I! Isto tako. Svoj grad.
SERAFINA KLINAC rođ. Pogarčić (1933. – 2019.) Pamtit ćemo je po ljubavi i dobroti. Počivala u miru! Ožalošćeni: sin Damir, nevjesta Sonja, unuke Martina i Marina, sestre Marica, Bernarda i Kata, obitelji Petković, Rakočević, Dodig i Orozović
Pjesnik nije dugme. Gumb. Ni puljka. Niti to Vama kaže. Nije mračnjak. Pendrekaš. Uhoda. Žbir. Niti to Vama kaže. Mir djeco! Ustanite starci! Uvucite što se uvlači. I! Isturite što se istura. Dame. Šešir dolje. Urotnici. I mafijaši. Bogomoljci i psovači. Ženoljupci. Ženomrsci. Dupelisci i glavosječe. Da mu se lagalo. Bolje bi! Da mu se varalo. Bolje bi! Da mu se kralo. Bolje bi! Da mu se ubijalo. Bolje bi! Da mu se molilo. Bolje bi! Da mu se psovalo. Bolje bi! Zato s dužnim poštovanjem. Građani! Po naputku gornjem! Kad stari Pjesnik Krene u šetnju Vašim gradom. Ne što ste Vi takvi. Ne! Već što je on takav. Kakav je!
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 9. svibnja navršilo se mjesec dana od tragične smrti naše mile mame
AGATE JOSIPOVIĆ (1931. – 2019.) Bolni rastanak ublažava Tvoja ljubav koju si nam uvijek pružala. Hvala Ti na svemu, mila naša majčice. Ti živiš u našim srcima. Od srca hvala familiji, prijateljima i dobrim ljudima koji su nam pomogli i pomažu kroz ove teške dane tuge i žalosti. Duboko zahvalna djeca, s obiteljima Josipović i Miler
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 12. travnja preminula je iznenada
SNJEŽANA MATIČEVIĆ rođ. Andrijević (11.III.1968. – 12.IV.2019.) A vidiš, neko to od gore vidi sve, povlači te konce, igra se, postavi na svoje mesto svako dobro, a zlo još pre. Sve vide oči sudbine.
Tvrtko Gavran
Ožalošćeni: majka Katica, kćerka Anja, brat Dražen, Marina, Veronika, Kajsa Katarina, striko Vinko, Ljilja, Branko, seka Branka i Zlatko, strina Stana i sin Mato, obitelji Filipović, Malešević, Živković, Maksimović, Stanojlović, Čačulović, Sekulić i ostala rodbina i prijatelji
POSLJEDNJI POZDRAV Dana 27. travnja u 87. godini života preminuo je naš dragi otac, brat, djed i pradjed
Sunčani gled
VINKO TOKMAČIĆ (1932. – 2019.) Njegov dragi lik, dobrota i plemenitost vječno će ostati u našim srcima. Počivao u miru!
Ni jedan – sa sunčanog visa pogled od kako Sunce ga grane nije k'o predivni gled progledan s osojne strane...
Njegovi najmiliji
Javornik sunčani vis je Osoje udivna strana a spomen na njih srce mi grije oni su moja duševna hrana...
IN MEMORIAM ŽELJKO ĐURĐIĆ (1963. – 2013.) Dragi Buco, godine prolaze, ali sjećanja ne prestaju. Pamtit ćemo te uvijek po ljepoti i dobroti. Zauvijek ćeš ostati u našim mislima i srcima. Neka ti je vječna slava i hvala! Tvoji roditelji, supruga, djeca i svi ostali koje si volio
Zvona kapele s groblja Visa svetoga Marka – blagoslov polja dozivat će nas do svetih misa dugo, dok dade Božja volja... Vladimir Bundić SVIBANJ 2019.
BROJ 293
15
IN MEMORIAM SJEĆANJE
SJEĆANJE
(15.IV.2018. – 15.IV.2019.)
JOZO KLARIĆ
JOZO KLARIĆ
(24.XI.1952. – 15.IV.2018.)
Život nestane, a sjećanja na tebe ostaju sve dok žive oni koji su te voljeli i poštovali. S tugom čuvamo uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem!
Dana 15. travnja navršila se godina dana otkako nisi s nama, naš dragi strikane. Počivaj u miru Božjem! Bratić Marin s obitelji
Obitelj Klarić
IN MEMORIAM BRANKO DERONJIĆ
SJEĆANJE Dana 5. svibnja navršilo se osam godina od kada nije s nama
(27.I.1973. – 27.I.2019.)
NIKO MALBAŠIĆ
MARIJA DERONJIĆ rođ. Djaković
(1939. – 2011.) Zauvijek ćeš ostati u našim srcima i vječno ćemo čuvati uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem! Supruga Filomena, sinovi Anto i Kornelije s obiteljima
(25.IV.2016. – 25.IV.2019.) Živite u našim najljepšim uspomenama. Počivali u miru! Vaša djeca
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
ELIZABETA MALBAŠIĆ
(5.V.2015. – 5.V.2019.) Navršile su se četiri godine otkako nije s nama naša draga
Hvala Ti za dobrotu, ljubav i sreću kojom si nas nesebično darivala. Sve ove godine našu tugu i bol ublažuje sjećanje na lik Tvoj. Tvoji: Leon, Ivana i Bojan
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
JANJA POGARČIĆ rođ. Pavić
Dana 10. svibnja navršile su se dvije godine od smrti naše drage
(1963. – 2017.)
VESNE ANTUNOVIĆ
Sjećamo te se s ljubavlju i poštovanjem
(1957. – 2017.) Trajno će ostati dio naših najljepših uspomena. Počivala u miru Božjem!
Počivala u miru! Vole te tvoji: Elena, Gloria i Marko
Suprug Stijepo, sin Mario, kćerka Sanja, s obiteljima
SJEĆANJE
SJEĆANJE
(12.V.1999. – 12.V.2019.)
na našeg dragog
Na našeg dragog
RATIMIRA JARČEVIĆA
BRANKA FRANJKIĆA
(1944. – 2005.)
Vrijeme koje prolazi ne briše uspomenu na tebe. Tvoji: Jasna, Mladen i Marijana
TUŽNO SJEĆANJE
S ljubavlju, tvoji najmiliji: Draženka, Vjerana, Renata, Michael, Elena, Nikka, Slavenko i Saša
SJEĆANJE TOMISLAV ZADRO
(15.V.2017. – 15.V.2019.)
MARKO MIOČEVIĆ
(2006. – 2019.)
Dragi Marko, nismo te mogli sačuvati od smrti ali ćemo te sačuvati od zaborava, jer smrt je jača od života ali ne i od ljubavi prema tebi. Počivao u miru Božjem! Tvoja mama i najmiliji
16
ANĐA MIOČEVIĆ Svaki tvoj korak bio je jasan, pouzdan kao korak najdivnije osobe na svijetu. Hvala ti na svemu što si učinila za nas. Hvala ti što je život s tobom bio prekrasan. Tvoji sinovi i nevjeste s djecom
BROJ 293
ANKICA ZADRO (2003. – 2019.) Uvijek ste u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Silvana s obitelji SVIBANJ 2019.
SJEĆANJE
SJEĆANJE
Na naše drage
Na naše drage roditelje
MATO PEJČINOVIĆ
MIJU KNEŽEVIĆA
(1933. – 2012.)
(6.I.1992. – 6.I.2019.)
VERONIKA PEJČINOVIĆ
LJUBICU KNEŽEVIĆ
(1930. – 2018.) Počivali u miru Božjem!
(8.V.2004. – 8.V.2019.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru Božjem! Sin Zvonko, kćerke Danica, Željka, Vesna i Zdenka s obiteljima
Sinovi Miroslav i Vinko, nevjeste Dijana i Dragana, unučad Mihaela, Ana, Mateo i Dominik
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(18.V.2010. – 18.V.2019.) Na našu dragu suprugu, majku, baku i svekrvu
JELA RADOŠ
BERNADICA RADOŠ
(1920. – 1999.)
PETAR RADOŠ (1955. – 2005.)
ANTONIJU-ELVIRU BAGARIĆ
(1929. – 1997.)
Vrijeme prolazi, a uspomene i sjećanja ostaju vječno. Počivaj u miru Božjem!
S ljubavlju, poštovanjem i zahvalnošću čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem!
Tvoji najmiliji: suprug Marko, sinovi Viktor i Mario, unučad Jelena, Ivana, Hrvoje, Tomislav i Goran, nevjeste Danica i Franciska
Alojzije, Jeronim, Mladen i Zdravko, s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(24.V.2013. – 24.V.2019.)
Dana 26. svibnja navršit će se 10 godina otkako je umro naš dragi i plemeniti
Dana 24. svibnja navršit će se šest godina od smrti našeg dragog
TONČO POGARČIĆ (1931. – 2009.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na tvoj dragi i plemeniti lik. Vječno ćeš ostati u našim srcima i mislima. Tvoja supruga Pipica, sinovi Goran i Zoran, kćerka Sanja, nevjeste Mica i Violeta, zet Sanjin, unučad Nemanja, Dario, Bruno i Iva
AUGUSTA JOZELJIĆA Sjećanje na tebe ostaje živjeti u nama. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Na naše voljene
MATO DODIK (30.III.1931. – 28.V.2002.)
ANDRIJA DODIK (9.VIII.1971. – 2.XI.1993.) U našim životima koji prolaze ostavili ste neizbrisiv trag, a u tišini vječnog mira neka Vas prati naša ljubav jača od zaborava. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
VALENTINA PRAJO
JADRANKA PRAJO
(31.V.2012. – 31.V.2019.)
(23.V.2008. – 23.V.2019.)
(31.V.1992. – 31.V.2019.)
ROBERT ZEKIĆ Postoji tuga i bol, ljubav i suze... Teško je shvatiti istinu da nisi s nama. S ponosom i divnim sjećanjem čuvat ćemo uspomenu na tebe. Neka te čuva dragi Bog. Počivaj u miru Božjem! Tvoja mama i sestra s obitelji SVIBANJ 2019.
BROJ 293
Bile ste nam nepresušni izvor dobrote i ljubavi. I sve što ste za nas učinile trajno živi u nama. Nikolina, Tomislav, Goran i Anton, s obiteljima
17
UDRUGA SLIJEPIH I SLABOVIDNIH
Desetljeće djelovanja
V
areška udruga slijepih i slabovidnih održala je dana 25. travnja 2019. u velikoj dvorani Općine Vareš svoju redovitu, ali i svečanu skupštinu u povodu desete obljetnice djelovanja. Od njezina osnutka udrugu vodi Valentina Malbašić, pa je upravo ona otvorila skupštinu te izrecitirala pjesmu "Obilježena", slijepe banjolučke pjesnikinje Borke Tadić. Izvješće o radu kroz proteklo desetljeće izložila je tajnica Dženana Hafizović. Prisutnima je prezentirano da je udruga u rečenom razdoblju uspješno radila na educiranju članova odnosno štićenika i nabavi pomagala za njih. Ukupno su nabavljena 133 tehnička pomagala raznih vrsta, a raspolagalo se s oko 22,5 tisuća KM. Posebno je prezentirano izvješće za 2018. godinu, koje je jednoglasno prihvaćeno zajedno s financijskim izvješćem.
Jednako je tako prihvaćen Plan rada i aktivnosti udruge slijepih i slabovidnih građana Vareša za 2019. godinu što ga je iznijela potpomažuća članica udruge Danijela Pavlić. Na skupštini je izražena zahvalnost svim donatorima na novčanoj potpori, te institucijama i pojedincima koji su doprinijeli radu udruge. Takve treba i istaknuti, a to su: Općina Vareš, JU Centar za socijalni rad Vareš, OESS, Caritas Vrhbosanske Nadbiskupije, sudionici biciklističke vožnje "The Tour 2 Vareš 2009.", BH Telecom, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, lokalni mediji – radio "Bobovac" i list "Bobovac", časopis "Svjetlo riječi", OŠ "Vareš Majdan", Evangelistička crkva u Varešu, Udruženje penzionera – umirovljenika općine Vareš, "Ljaljić Turs", Fond "Kap dobrote" Franjevačkog medijskog centra, Fondacija za obnovu i razvoj regije Vareš i predsjednik
Mladen Rudež, Javno Komunalno poduzeće Vareš, privatna poduzeća "MPM" i "Profitex", trgovačka radnja "Mrkva", Ivan Žilić, Samir Bešić, Božana Pašalić, Željka Petrović, Boro Anđić, Nada Popić Zacheo, Nikola Šimić, Ivica Ilić, Antonija i Ksaverije Martinović, Martin i Božana Sekulić, Teo Musić, Nenad Josipović i Nada Miler, te Kruno Josipović. Posebna zahvalnost izrečena je nekadašnjem općinskom načelniku Hamdi Fatiću i sadašnjem Zdravku Maroševiću na podršci udruzi i olakšavanju svakodnevnog života slijepim i slabovidnim osobama o kojima, treba li uopće podsjećati, naše društvo ne vodi sustavnu brigu. Dodijeljene su i dvije zahvalnice: jedna Centru za socijalni rad Vareš, druga Općini Vareš, a primili su ih direktorica Centra Nihada Gondžo i načelnik Zdravko Marošević. Budući da je skupština imala i svečarski karakter, za ovu prigodu nastupili su mladi članovi novoformirane udruge "Moja prva nota", tri člana rock sastava s tri pjesme, te doprinijeli dobrom raspoloženju nazočnih. S. P.
ljubavlju, strpljivošću, a povrh svega dobrom voljom i željom da pomogne čovjeku, iz srca i duše olakšava tegobe zbog kojih je došao.
Srce mi govori a iskustvo nalaže da napišem što osjećam i što sam proživjela tijekom dvomjesečnih odlazaka u previjalište svaki drugi dan. Ova draga sestra nije mi vidala samo vidljivu ranu nego i moje traume koje su se rojile u uskovitlanim mislima zbog straha od neželjenih posljedica. Njen pristup pacijentu s puno ljubavi i razumijevanja već liječi. Dragi čitatelju, ako si bar jednom bio u previjalištu kod ove plemenite sestre vjerujem potvrdit ćeš moje svjedočanstvo. Predložimo je stoga za dobivanje plakete s grbom općine koja se dodjeljuje zaslužnim građanima u kolovozu, u povodu Dana općine Vareš. Ona je to zaslužila. Njeno veliko srce, kvalitetu rada, humanost i požrtvovnost treba nagraditi. Ujedno želim iznijeti svoje pohvale i zahvale i doktorici Edini Pajt koja je uvijek bila spremna na intervenciju i dijalog uz puno razumijevanja i pažnje. Zahvalna sam i svem ostalom osoblju Doma zdravlja, s kim god sam se susretala kroz ova dva mjeseca. Hvala za svako dobro jutro, za svaki smiješak, za svaki prijatan susret.
IZ OSOBNOG KUTA
Medicinska sestra za primjer Bernarda Čulić
P
retpostavljam i na osnovu iskustva svjedočim da malo koji pacijent koji je ušao u Dom zdravlja Vareš zbog bilo kakvog oboljenja nije ušao u ambulantu previjališta na drugom katu. Tu su vrata uvijek otvorena na dobrodošlicu. Čim pokucaš i pojaviš se na njima pozdravlja te milo i iskreno nasmiješeno lice medicinske sestre Dude Šehić koja, kao majka dijete, dočekuje s ljubavlju i toplinom. Često je pacijentu najpotrebnija zraka svjetlosti iz srca onoga od koga mu je neophodna pomoć. Sestra Duda je tu zraku sačuvala u svom biću od onog trena kada ju je Bog darovao ovome svijetu pa do dana današnjega. I na svu sreću sudbina je baš nju podarila ovoj odgovornoj ustanovi koja liječi ljude. Dugo godina već ova skromna i samozatajna žena svojim znanjem, iskustvom, umješnošću, savjesnošću, poštenjem,
95,
18
Hz
3 i 101,1 M
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 293
SVIBANJ 2019.
IZ STARIH ALBUMA
Danas, kad pišem ovaj prilog za naš list "Bobovac", točno je 120 godina kada je 3. svibnja 1899. u uredu Visoke zemaljske vlade u Varešu primljena molba za promjenu imena Narodnog pjevačkog i tamburaškog društva "Zvijezda". Tom molbom se traži dozvola promjene dotadašnjeg naziva društva u naziv Hrvatsko pjevačko i tamburaško društvo "Zvijezda". Zahtjev je napisan sa širokim obrazloženjima od kojih u prijepisu navodim: Pod 1. Odkako postoji društvo Zvijezda gaji kao takovo društvo u najprvom redu hrvatsku pjesmu, jer je ona po njegovom shvaćanju najsposobnija da stvara i dalje razvija plemenitu ćud i društvenost, kako je to njegova glavna svrha i jer je ona takorekuć nikla u srcima svih njegovih članova. Upravo stoga članovi društva gorljivo žele da bi društvo dobilo u svoj naziv i ovaj epitet, što ga imade i pjesma njegova, a to je, da se društvo zove "Hrvatsko". (...) Pod 4. Društvo "Zvijezda" želi vruće, da bi Visoka vlada ovu milost blagoizvoljela njemu sada iskazati, upravo stoga što je jošte u tijeku jubilarna godina Našeg Premilostivog vladara Franje Josipa I. te će se tim načinom u srce svih članova još većma, još trajnije i nezaboravnije potencirati zahvalnost prema Njegovu Veličanstvu, a to je sigurno i želja Visoke vlade koja se nalazi pod egidom (okriljem, pokroviteljstvom, op. a.) Njegova Veličanstva. Imao sam priliku vidjeti u arhivu KUD-a "Jedinstvo", kada je dužnost predsjednika obnašao pok. Filip Pejčinović, Odluku kojom je Zemaljska vlada blagoizvoljela ovu molbu prihvatiti. Po rukopisu i stilu vidljiva je obrazovanost i pismenost naših predaka, kao i odnos i poštovanje prema nositeljima državnih ovlasti. Tako naši stari nekad prema monarhiji i monarhija prema narodu. A mi danas, u demokraciji? Sjetimo se samo muke da zadržimo radiju naziv Hrvatski radio "Bobovac" Vareš. Ovaj datum je jedan običan datum u životu Društva "Zvijezda". Društvo je starije i ne znam datum njegovog osnutka. Ali i 120 godina nije malo u životu ovakvih kulturnih udruga, čiju obljetnicu nažalost nema tko proslaviti niti je koga briga.
Jedna "obična" obljetnica
U prilogu su preslike prve i zadnje stranice spomenute molbe, kao i fotografija iz 1933. na kojoj se (krajnje lijevo) vide prostorije doma HPD "Zvijezda" (na današnjem Topliku).
Pavao Vidović
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SVIBANJ 2019.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, zemlje regije i Europske unije – 74,40 KM (38 €), zemlje Beneluksa i Skandinavije – 86,40 KM (44 €), Sjeverna Amerika – 95,40 KM, Australija – 98,40 KM • naklada: 700 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 293
19
FOTO VREMEPLOV
Samo behar isti ost'o U vrijeme kapitalnih ulaganja u Vareš pa tako i urbanizacije koja je pratila razvoj r u d n i ka že l j ez n e r u d e , p r vo m polovicom prošlog stoljeća, kolor fotografija na našim prostorima bila je golema rijetkost. Ne zna se čija je ova jedna koja nam se nađe da, u usporedbi s istim kadrom iz aktualnog vremena, pruži uvida koliko se promijenila slika grada i krajolika u razdoblju od pola stoljeća. Ako bismo ih opisali u dvije riječi onda bi se moglo otprilike kazati: grad u narastanju, i u zarastanju.
Priredio M. Marijanović