LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIV. • BROJ 288 • PROSINAC 2018. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
ISSN 1512-813X
9 771 512 81 300 6
UVODNIK
G
dje smo ono stali u prošlom broju, kad je bilo govora o paradoksima u bh. školstvu... Da, negdje oko cirkusa od srednjeg obrazovanja. Svi u nas papagajski ponavljaju, i analitičari i političari, da je obrazovanje temelj razvoja društva, ali nitko ništa ne poduzima. Čak ni sveznajući forumaši ne grizu u tu temu, kao ni u druge teme koje bi imale smisla i bile od koristi. Ali se zato pale na bjesomučne diskusije o starletama punim plastike, o pravima vegana ili homoseksualaca, iako je to u sferi privatnih stvari, opredjeljenja i navada pojedinih ljudi a nikako krucijalnih pitanja za jedno društvo. To što škole produciraju loše obrazovane kadrove, i to unutar svih zvanja i struka – znači, bez razlike i nužnog opreza čak i kad je o budućim liječnicima riječ – u nas nije relevantna tema. Nitko se ne uzbuđuje niti se formiraju facebook grupe aktivista da dignu revoluciju zbog takvih zaista zabrinjavajućih trendova. Pa o kakvim mladim snagama onda uopće možemo pričati u kontekstu uskraćenih šansi za njihovo zapošljavanje, kad nemaju ni dovoljno znanja, a prečesto ni dovoljno želje za rad. Imaju samo želju za odlazak u irgate negdje na Zapadu. Vlastodršci se uopće ne zamisle ni nad činjenicom da rastjeraše i one vrijedne i sposobne, njima takvi ne trebaju, njima treba samo vojska glasača, a oni mogu biti šuplji i od terakote kao u Zabranjenom gradu pa da se pokrenu i ožive samo na dan izbora. Zaista, tim čuvarima naših careva uopće ne dolazi u glavu do koje su mjere ti carevi privatizirali državne institucije i sve podložili sebi, kao u nekim drevnim vremenima dinastija i dvorova. Još jedna pojava koja poput rđe opasno nagriza bh. gospodarstvo jest stalni odljev radne snage. Svi iole iskusniji nastoje pobjeći iz bosanskog kotla nekud vani i poslodavci sve češće govore o prevelikoj protočnosti radnika, koja stvara poremećaje u poslovanju. Čak se ni vozači dugo ne zadržavaju na svojim pozicijama; dođu, započnu, napuste, odu... Nikakva kontinuiteta ni stabilnosti, što se onda održava na kvalitetu proizvoda i usluga, na poštivanje rokova, na proces planiranja. Cijeli sustav se urušava. Tko je, dakle, dovoljno hrabar zamisliti ovu
IZME\U DVA BROJA zemlju za nekih desetak godina ako se sve ovako nastavi!? Ruralna područja odumiru, zemljište se vraća prirodi, natalitet negativan, školstvo srozano, zdravstvo kadrovski ugroženo, nauka i kultura – suvišne i nezanimljive, preveliki broj (re)produktivnih odlazi, jedino se dalje razvija korupcijska mreža i rast bilježi prosječna starosna dob stanovništva. Ima li itko spreman preuzeti odgovornost za nešto unutar svoje oblasti, a ne svaljivati sve na druge, na ukupne odnose u zemlji, na globalna kretanja i na nepovoljan astrološki položaj nebeskih tijela, možda. Uglavnom, odavno se u Predsjedništvu nisu našla trojica kao sada i pred nama je zaista zanimljivo razdoblje s takvima na kormilu države. U sarajevskom smogu i magli, gdje imamo ta tri cara, gdje ni zrakoplovi ne mogu slijetati i gdje bi pješaku u pô dana koristila baterijska lampa, pravi je sivi vilajet koji oslikava stvarno stanje upravljanja ovom zemljom. Štoviše, naš je glavni grad početkom prosinca par dana nosio "laskavu" titulu najzagađenijeg grada na svijetu. Zabavljeni zastavama i ustavima već 25 godina naši vladajući (koji su tih dana već nakon jutarnje kave odlazili na "sastanak" u drugom gradu, a zapravo se sklanjajući iz ugljičnoga monoksida i sumpornog dioksida na Poljine iznad Sarajeva gdje su im vikendice) nikad nisu potencirali pitanja od životnog značaja kao što je, recimo, donošenje Zakona o zaštiti zraka, da bi se
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
2
DONACIJE ZA "BOBOVAC"
Umrli: Vladimir Dugonjić (1935.), Gabrijel Andrić (1951.), Mato Josipović (1951.), Justina Šokić rođ. Bogeljić (1940.), Ivan Lovrenović (1932.), Elvira Glavota rođ. Idžaković (1947.), Božica Kevešević (1935.).
Na naslovnici: Snježni "crno-bijeli" svijet (Foto: M. Marijanović)
onda po njemu postupalo u ovakvim situacijama kad nam počnu dolaziti glave kotlovnice koje krkaju smeće od ugljena i ulice preplavljene krševima od automobila iz prošlog stoljeća. Da stvar bude interesantnija, iako vjerojatno imamo neku dobro popunjenu državnu ili entitetsku agenciju te vrste, mi za to onečišćenje ne bismo ni znali da podaci nisu pušteni u javnost s mjerne postaje što ju je u središtu Sarajeva postavilo veleposlanstvo SAD-a u BiH. Indeks kvalitete zraka u Sarajevu je takav da predstavlja stanje uzbune, odnosno najveće moguće opasnosti po zdravlje stanovništva, obznanili su oni iz veleposlanstva cijelom svijetu. Ali, što će drugo Bosanac nego se fatalistički tješiti da ima i gorih situacija. Eno, u Francuskoj, npr. sami sebi rade štetu i kaos po ulicama, razbijajući izloge i paleći automobile. Mi to vidimo tek kao vandalizam i obijest, a ne kontamo da je možda puklo pred očima ljudima koje se pokušava pretvoriti u (još veće) moderne robove. Pravi bi Bosanac, da začini, još dodao: bogati, što oni imaju prosvjedovati zbog reformi i povećanja poreza na gorivo kad mi nismo 'a' rekli protiv naših akciza na gorivo; kod njih litra dizela 1.48 eura, kod nas 1.18 eura, a francuske plaće pet-šest puta veće i mi opet ostajemo živi. Bogme, daleko će nas dovesti naši rezoni i naši foteljaški nazovi društveni pokreti, zapravo već i jesu. I kad čovjek razmisli kakva je ovo godina bila, bolje da čim prije i završi, ali brzo će svakako. Samo, koliko nas boljeg čeka u novoj... Ili možda je bolje pitanje – koliko ćemo se više sami potruditi da nešto bude bolje, a ne samo provoditi život na čekanju tog boljeg. Bolje ne dolazi samo, pogotovo ne u zemlji političara opisanih u gornjim recima. Oni su jedini koji mogu sa sigurnošću reći da im nije nikad bolje bilo i zazivati ne daj, Bože, da se išta promijeni, a na zadržavanju postojećeg stanja svesrdno rade i sami. Svi mi ostali, svedeni na porezne obveznike i u njihovim očima tretirani kao glupe narodne mase, sebi međusobno želimo sretnu Novu godinu. No, sreću i treba spoznavati u činjenici da su najskuplje stvari u životu – besplatne.
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 288
D. J., Vareš – 30 KM, Antonija Božić, Vareš – 50 KM, Mirjana Džoja, Australija – 200 KM, Ana i Mladen Zlović, Nizozemska – 50 €, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Svima hvala lijepa! PROSINAC 2018.
VIJESTI ZASJEDAO FORUM SIGURNOSTI Dana 6. prosinca 2018. godine održano je zasjedanje Foruma sigurnosti građana općine Vareš u kojem se inače povremeno okupljaju predstavnici institucija i organa, javnih ustanova i mjesnih zajednica na sveobuhvatnu razmjenu informacija i razmatranje aktualne situacije. Prethodni je sastanak ove vrste održan početkom godine (24. siječnja) i već to sugerira da u međuvremenu nije bilo naročite potrebe za sazivanjem ovoga foruma, odnosno da je sigurnosna situacija po svim aspektima dobra. No, ovaj je sastanak koristan i u svjetlu prezentiranja tih činjenica, a glavnu je riječ po tom pitanju imao komandir Policijske stanice Vareš Edin Karamustafić, koji je iznio sljedeće: "Stanje sigurnosti je, gledajući sveukupnu situaciju, ipak povoljno. Uzimajući usporedne podatke iz 2017. godine, kada je riječ o javnom redu i miru, imamo napisana 32 prekršajna naloga, što su dva više nego lani. Kazne za ovakav prekršaj su od 200 do 500 KM. Kada je promet u pitanju, napisana su 732 prekršajna naloga, a u 2017. godini napisano ih je 1.613, znači više nego upola manje. Smanjeni broj naloga u ovoj godini ogleda se u upozorenju vozača, a ne u represivnim mjerama, odnosno pisanju prekršaja. Dalje, 118 vozača je isključeno iz prometa zbog vožnje pod utjecajem alkohola, dok je u prethodnoj godini takvih slučajeva bilo 129. Ukupno su do sada, u ovoj godini, kontrolirana 5.504 vozača. Iz oblasti kriminaliteta nije bilo težih slučajeva, tu mislimo na ubojstva, silovanja i incidente s eksplozivom. Zabilježena su 23 krivična djela koja su okarakterizirana kao lakša u odnosu na 2017. godinu. Prema našim podacima s terena, kao gorući problem nameće se pitanje parkiranja motornih vozila; parkirnih mjesta ima, ali treba urediti ovu oblast", sugerirao je Karamustafić na kraju. Sugestije za njega došle su od predstavnika mjesnih zajednica koji su zatražili više pozornosti odnosno patroliranja po ruralnim područjima, ali i za područje grada zatražen je bolji angažman policajaca na suzbijanju pojava obijesne vožnje, osobito u noćnim satima i vikendom. Na kraju je dogovoren zaključak da se formira radna skupina koja će predložiti Općinskom vijeću i općinskom načelniku kako regulirati oblast parkiranja, uključujući i parkiranje na igralištu kod osnovne škole. Zanimljivo je bilo čuti i druge izlagače s njihovom problematikom, ali i statističkim podacima. Direktori matičnih osnovnih škola u Varešu i Vareš Majdanu Muris Parić i Nehrudin Muftić naglasili su dobru suradnju s PS Vareš i zahvalili djelatnicima policije na tome. Direktor Mješovite srednje škole u Varešu Mirnes Hrvat iznio je podatke o broju učenika u ovoj ustanovi. "Imamo 150 učenika u 11 odjeljenja koja su podijeljena na četiri obrazovna smjera. Od naredne godine imamo namjeru uvesti novi smjer komercijalnog tehničara što bi nam, nadamo se, trebalo dovesti nove učenike. Problem imamo s parkingom ispred naše ustanove i ogradom koja predstavlja sigurnosni problem", istaknuo je on. Direktorica Centra za socijalni rad Vareš Nihada Gondžo prezentirala je podatke iz tog resora, kazavši: "Trenutno imamo 1.280 korisnika, od čega su 323 korisnika s invaliditetom. 187
95,
PROSINAC 2018.
Hz
3 i 101,1 M
korisnika prima dječji dodatak i moram kazati da je iznos dječjeg dodatka veoma mali i diskriminatoran prema djeci u našem kantonu. Zalagat ćemo se da se ova kategorija izjednači u cijeloj BiH. Ove godine u domove smo smjestili deset osoba. S naše strane podržavamo i predlažemo da se što prije u Varešu otvori dom za stare osobe jer bi nam u mnogome olakšao rad", naglasila je ona. Direktorica Biroa za zapošljavanje u Varešu Jasna Svinčicki-Operta izvijestila je o broju nezaposlenih osoba po evidenciji ove ustanove, a takvih je ubilježeno 1.005, zaključno s 30. studenim 2018. godine. "Ipak, moram reći da trend smanjenja nezaposlenih nije pokazatelj dobrog gospodarstva, nego više odlaska osoba s naših prostora", podcrtala je ona. Informacije i zaključci s Foruma upućeni su Općinskom vijeću na daljnje razmatranje. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 29. studenog (netko je primijetio – na nekadašnji Dan Republike) svoju redovitu radnu sjednicu, 21. po redu. Razmatralo se 16 točaka dnevnog reda. Kao zanimljivost s ovog zasjedanja može se izdvojiti usvajanje Prijedloga Odluke o pristupanju izradi Regulacijskog plana "Toljenak 1". To je bio preduvjet da bi investitor mogao dalje postupati, a ima u planu izgradnju rekreacijskog kompleksa ondje. Općinski načelnik Zdravko Marošević pojasnio je da je riječ o arapskom kapitalu, dodavši da ne namjerava razvrstavati i drugačije promatrati bilo čiji novac pogotovu kad je riječ o zemljištu od kojeg su svi okrenuli leđa i koje može biti korisno jedino ako se netko na njemu zaposli. No, naglasio je on, bilo kakva suradnja s Općinom Vareš može se odvijati isključivo u zakonskim okvirima i neka nitko ne očekuje ništa drugačije. Vijećnici su jednoglasno podržali navedeni prijedlog. Kao tema mjeseca, tako reći, na ovoj sjednici nametnula se rasprava o formiranju skloništa za pse na lokalitetu Kota. Riječ je o nečemu što je zakonska obveza, a i da nije – golem je broj napuštenih pasa i pasa lutalica na ulicama koji predstavljaju opasnost po građane, naročito za djecu. Za bilo kakav incident te vrste koji bi rezultirao tužbom Općina i sam načelnik podliježu odgovornosti, pa budući da je iznova upozoren na to načelnik se upoznao s iskustvima Općine Visoko i tamošnje načelnice koja je jedina u okolici počela sustavno rješavati taj problem. Uglavnom, u Varešu su već na djelu aktivisti – ljubitelji životinja, formirali su udrugu i stavili se u službu osposobljavanja takvog skloništa. Riječ je o volonterima, kako je pojasnio vijećnik Mirnes Ajanović koji je i sam u tome angažiran, pruživši ujedno informaciju odnosno procjenu da bi skrb za 50-ak pasa u skloništu na mjesečnoj bazi iznosila 1.5002.000 KM, s tim da će se udruga i sama potruditi namicati sredstva putem aplikacija i pisanja projekata, a dobivena sredstva opravdavati – kazao je on. Načelnik je podcrtao da je to vrijedna pripomoć Općini kao zakonski dužnoj izdvajati sredstva za to, dodajući da je svjestan kako će zbog toga biti prigovora pojedinih građana s obzirom na sveukupnu situaciju, ali drugog izlaza nema pa je suglasnost i izglasana, a sklonište je već funkciji...
HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 288
3
SOCIJALNE AKTIVNOSTI
erijetko se događa u današnje vrijeme da su stare, nemoćne i invalidne osobe zaboravljene i od vlastitih obitelji, te tako, nažalost, samuju na marginama društva. Međutim, udruga građana "Majka Terezija", o kojoj smo već pisali i koja je nedavno obilježila dvadesetu obljetnicu rada, postoji kako bi takvim osobama koje pripadaju u najranjiviju kategoriju olakšala život i pomogla u različitim životnim
situacijama. Aktivisti udruge su angažirani i na pripremi raznih projekata koje zatim šalju nadležnim organima vlasti, te se njihov trud isplatio i ove godine. Naime, po riječima predsjednice udruge Gordane Lukić, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike ove godine je odobrilo 10.000 KM za projekt udruge "Kućna njega i pomoć u kući za općinu Vareš u 2018. godini" pod kojim se podrazumijeva, dakle, pomoć u kući, pružanje njege starijim i bolesnim sugrađanima te onima bez srodnika na teritoriju vareške općine, a posebno u ruralnim dijelovima gdje je kvaliteta života, sveukupno gledano, dosta lošija. Projektom su obuhvaćene osobe kojima su potrebne navedene usluge kako ne bi morale biti smještene u domove za stare i nemoćne, što iziskuje velike i često neizdržive troškove. Volonteri se, uz sve navedeno, rado druže sa svojim štićenicima te im pomog-nu oko mnogo čega – podizanja lijekova i uputnica, pomoći pri odlasku liječniku, mjerenja krvnog tlaka, pospremanja kuće/stana, plaćanja računa, odlaska u nabavu namirnica, ogrjeva i sl., pa i dostave obroka iz pučke kuhinje na području Vareša i Vareš Majdana. To su prepoznali i građani i nadležni u Općini pa je tako, po prijedlogu Branislava Vukovića iz Vareš Majdana, udruga pohvaljena za svoj doprinos 16. kolovoza o.g., na Dan Općine Vareš, te je njezin rad potpomognut s još 1.000 KM. Korisnici ovog projekta su dirnuti brigom sugrađana te im zahvaljuju na svemu pruženom u prethodnom periodu, a posebno na izdvojenom vremenu i toploj riječi, što pokazuje koliko su u biti ljudi skromni i koliko im malo za sreću treba... V. Ruf
Pomagala slijepim i slabovidnim
Žene Srebrenice posjetile Vareš
Članice udruge u kućnom posjetu
Pomoć nemoćnima i samcima
N
I
ove su godine, 3. prosinca, članovi udruge slijepih i slabovidnih osoba općine Vareš obilježili Međunarodni dan osoba s invaliditetom uz prigodno druženje i podjelu pomagala. Kako je istaknula predsjednica udruge Valentina Malbašić svemu je prethodio uspješno realiziran projekt "Povećanje samostalnosti i poboljšavanje kvaliteta života slijepih i slabovidnih osoba u Varešu", za koji su od strane Federalnog ministarstva rada i socijalne politike dobivena sredstva u iznosu od 4.534 KM. Zahvaljujući toj novčanoj potpori udruga je nabavila dva laptopa s govornom jedinicom, četiri ručna govorna sata, dva digitalna govorna tlakomjera i četiri digitalna govorna toplomjera, koji su ovom prigodom uručeni članovima odnosno štićenicima ove udruge. Predsjednica je istaknula da nabava pomagala nije jednostavna, jer u nas ne postoje specijalizirane trgovine takve vrste nego se to mora kupovati u susjednim zemljama. Poznata po svojoj upornosti, predsjednica je i nastavila širiti optimizam: "U planu je proslava 10. obljetnice djelovanja Udruženja u travnju iduće godine. Nastavit ćemo raditi na organiziranju edukacija, nabavi pomagala, te osmisliti jedan ili dva izleta za naše članove. Sve to činimo kako bi članstvo osposobili za što lakši i jednostavniji život", poručila je. Druženju članova udruge slijepih i slabovidnih osoba potporu je pružio i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević, vlastitim dolaskom. S. P.
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
4
BROJ 288
PROSINAC 2018.
UABNOR VAREŠ
V
areš, kao i drugi gradovi u Bosni i Hercegovini, ima registrirana mnogobrojna udruženja, nevladine organizacije i raznolika društva različite orijentacije, koje svako u svom domenu i interesovanju promovira svoj rad, svoje aktivnosti, a neke od udruga imaju čak i ideološke predznake raznolike provinijencije. Jedno od takvih je UABNOR – Udruženje antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata – koje čuva i njeguje tradiciju antifašizma i borbe naroda i narodnosti bivše Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Njihov rad je u potpunosti javan i samim time podložan prosudbi šire društvene zajednice koja o UABNOR-u Vareš ima različita, često suprostavljena mišljenja, no živimo u doba takozvane demokracije u kojoj je svima dozvoljeno iznositi mišljenje i stavove; tako i treba biti ako želimo graditi državu u kojoj će svaki pojedinac i zajednica u cjelini moći prezentirati svoje djelovanje bez obzira sviđalo se to nekome ili ne. Naravno, ovde izostavljamo udruge koje potiču na zlo i nasilje, ali to nije tema ovog pisanja koje će u narednim redovima govoriti isključivo o UABNOR-u Vareš. Aktivnosti UABNOR-a Dotično udruženje ima vrlo mnogo zapaženih aktivnosti s ciljem očuvanja tradicije bratstva i jedinstva svih naroda koji žive u Bosni i Hercegovini, na što se jako obraćala pažnja u bivšoj nam zajedničkoj domovini: u sklopu toga organiziraju se razni skupovi, događaji i manifestacije koji promoviraju antifašizam kao ideju vodilju ka kolektivnoj sreći čovječanstva i, dakako, naročito se pohvalno prezentira borba partizana na čelu sa Josipom Brozom Titom, njihove zasluge za oslobođenje zemlje, poslijeratnu izgradnju i napredak države koji se nikako ne može poreći. Međutim, UABNOR Vareš ne održava samo tradiciju borbe protiv fašizma 1941-1945. godine nego se proklamira i zalaže protiv svih vrsta nacionalizama, šovinizma i svake druge mržnje i
Trgovinska radnja
S ovogodišnjeg obilježavanja 4. travnja
Afirmacija antifašizma Piše Adis Samardžić zla, koji su se u Bosni i Hercegovini dešavali u posljednjem zlokobnom ratu. Pripadnici UABNOR-a svjesni su da je u sadašnjem omjeru geopolitičkih omjera i snaga nova Jugoslavija nemoguća opcija, no nitko im ne može zamjeriti na potpuno ispravnoj nadi i želji da duh bratstva i jedinstva živi i dalje u ljudima kao ideja i ideologija koja u nekoj dalekoj budućnosti možda i ima potencijal ostvarenja. Svjetski historijski procesi su nepredvidljivi: ono što danas izgleda suludo i nemoguće, već sutra može zadobiti formu realizacije i pojaviti se kao nova/stara opcija ideje ujedinjenja južnoslavenskih naroda; ne zaboravimo da je (eks)Jugoslavija bila iznimno snažna država, cijenjena u svjetskim okvirima, ekonomski neovisna, prosperitetna, pa joj čak ni tadašnje svjetske sile poput Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza nisu mogle tek onako nametati svoju volju; kada se stvari realno promatraju, Jugoslavija je doista bila jako bitan i utjecajan faktor na svjetskoj političkoj sceni. No, članovi udruženja nesumnjivo su velike bosanskohercegovačke patriote koji na državnost i op-
N na
Vareš
Evociranje povijesnih događaja Vratit ćemo se na početak teksta i dopuniti da je predsjednik UABNOR-a Vareš Zehrid Cigura, a udruženje je u sastavu SUABNOR-a Zeničko-dobojskog kantona, kao što je i dio tima SABNOR-a BiH čiji je predsjednik Bakir Nakaš. Za kraj da podsjetimo na neka od vrlo važnih mjesta, te na datume i događaje iz Drugog svjetskog rata koja svake godine članovi ovog udruženja obavezno posjećuju i obilježavaju: 4. april – Dan ulaska partizana u Vareš, 12. april – Proboj Sremskog fronta, 1. maj – Međunarodni praznik rada, 4. maj – dan smrti Josipa Broza Tita, 6. maj – Bitka na Neretvi, 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom, 25. maj – Dan mladosti, 17. jun – Bitka na Sutjesci, 4. jul – Dan borca, 27. jul – Dan ustanka naroda BiH i 29. novembar – Proglašenje SFRJ. Ergo, čini se da je filozofski moto UABNOR-a Vareš sažet u sljedećoj rečenici: "Jugoslavenstvo nije nostalgija, jugoslavenstvo je futurizam." Bilo kako bilo, na generacijama koje dolaze je da ovu ideju prihvate ili odbace.
AMI
TR
ul. Čaršija bb
školski pribor • udžbenici • knjige • suveniri darovni program • uredski materijal čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 PROSINAC 2018.
stojnost Bosne i Hercegovine gledaju kao svoj prioritet i zapravo na primjeru bivše nam države žele iznova isticati da je zajednički život svih naroda moguć, prihvatljiv, razuman, normalan i civilizacijski apsolutno ispravan. Slijedeći takav put i životnu filozofiju, redovni su učesnici pohoda na kraljevski grad Bobovac povodom Dana neovisnosti i Dana državnosti; svake godine posjećuju Memorijalni centar "Potočari" u Srebrenici odajući počast žrtvama stravičnog zločina, pa učestvuju i na manifestacijama tipa "Pekijade" u Oćeviji u svrhu promocije turizma u Varešu. Sve u svemu, nihova aktivnost nije samo protokolarne naravi, nego su jako aktivni i u društvenom životu lokalne zajednice kroz volonterski rad za boljitak svih ljudi, a posebno građana Vareša. Svi znamo da se članovi udruge znaju dobro i proveseliti uz tradicionalna narodna kola i folklor svojstven svim narodima Bosne i Hercegovine.
BROJ 288
5
IZ DIJAKOVE RIZNICE
Dobro došlo – štogod došlo Tvrtko Gavran
N
e znam što tražim, pa štogod našao – dobro je došlo. Prid kafićom sam, sâm. Promijenili su korito rijeke pa se ne mogu sjetiti đe je bio onaj vir ispod vrbe u koji smo ljeti skakali. Sada je rijeka "ukorićena" i nedostupna. Vrijeme? Što je vrijeme? Došlo vrijeme pa je i nevrijeme vrijeme. Što li bih, stoga, vama zapisao? Kako je lijepa Vera razbila koljeno? Ili kako je s vrbe na glavu skakao Đemo brico – laste. I bio ne samo atrakcija. I junak. Voda plitka, vrba visoka. Đemo leti k'o lasta. Dodirni bi vodu k'o komarac. Prije bi izroni neg' što zaroni. Same su ruke pljeskale. Tko nije vidio nije ni vjerovao. Jur je sve nestalo. Mladost i vrijeme. Ovo ili ono? Ima li vremena ili je to samo ime-
nica. Mislena? Nestalo svega. Poslije rata. Prije rata. Ne bi toga što je nestalo, svejedno prije ili poslije. U gradu su u velikom broju nekadašnji građani na "feragosti". Već druga i treća generacija. I ne poznajem nikoga. Ni mene nitko. Jur mislim osta mi zapis bez ljudi, kad izbi Josip. Pozdraviti me. Puk'o sam – kaže. Puko je tko misli da nije puko – velim mu rezignirano. Pričamo o nevolji. Puno se svijeta vrti ispred nas, istom se nešti gužva. Ono pola pozornosti što smo činili jedan drugom, usmjerismo tamo gdje se to nešto dogodilo. Kad i ima što. Književnik Željko Ivanković. Navališe na njega. Neki ga spop'o grliti pa ne pušća. Hoće li nas ugledati? I ne bi, da ga ne zovnuh. Samo ću ja sjesti pozdraviti vas, imam zakazano – kaže – a bih sjeo s vama.
Koliko je ono tebi godina? – pita veselo. Još mjesec pa punih osamdeset – kažem ponosito. Sram te bilo, što će ti tolike godine... – sad on prozbori, smijući se simpatično. I ode, Josipu i men skoči ugled. Mi smo mali, provincijski. Počeše nas zagledati. Čini mi se ili želim s poštovanjem. Ne znam što tražim pa štogod našao dobro je – sjetih se na početku zapisanog. Možda Željko jednoga dana zapiše kako je sjedio s nama kojima je pusta inače puna pijaca. Josip je turistički djelatnik. Zaljubljenik. I gradski povjesničar. Onoliko koliko to treba za razvoj turizma, od čega nema ništa. I on je to, sad kad je prolup'o, skont'o – kaže. Tek mu je sedamdeset. Moram još raditi – kaže, ne može se od mirovine. Ode. Čekaju ga. Konobar jedva čeka kad ćemo napustiti stol. Ništa ne trošimo. Ipak sam sretan što sam našao, a nisam znao što tražim. Ako i sad znam.
MANIFESTACIJE
Napretkovi božićni dani 2018.
H
rvatsko kulturno društvo "Napredak" svake godine tradicionalno organizira Božićne dane. Ovogodišnji Božićni dani započeli su 24. studenog Međunarodnim memorijalnim usponom planinara na Bjelašnicu, tridesetim po redu, koji se održava u znak sjećanja na sedam planinara iz Beograda, Zemuna i Sarajeva, a koji su tragično stradali 1962. godine. Osim Napretkovih planinara iz HPD "Bjelašnica", na Memorijalu su su-
djelovali i planinari Planinarskog društva "Železničar" iz Beograda. Napretkovi su se planinari također okupili 12. prosinca u Napretkovom klubu "Lira" i prigodno proslavili jubilarnu 20. obljetnicu obnove HPD "Bjelašnica", uz promociju planinarske karte Bjelašnice. Događaj koji se svake godine iščekuje s posebnim s nestrpljenjem je Napretkov svečani božićni koncert. Ove je godine Napredak, u suradnji s Veleposlanstvom
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš 6
Republike Hrvatske u BiH, organizirao dolazak renomiranih i vrhunskih umjetnika – Klape "Sveti Juraj" Hrvatske ratne mornarice (HRM) iz Splita, s voditeljem Klape Markom Bralićem, kao i Orkestra Hrvatske mornarice iz Splita kojim će dirigirati maestro Tonći Ćićerić. Koncert će se održati 17. prosinca u sarajevskom Narodnom kazalištu s početkom u 20 sati. Dva dana nakon Božićnog koncerta, 19. prosinca u 19 sati, u Maloj galeriji Sv. Ante na Bistriku bit će otvoren 26. po redu Likovni annale, uz sudjelovanje brojnih slikara, ponajprije onih iz Napretkove udruge likovnih umjetnika. Napretkovi božićni dani znani su i po svojim sportskim događanjima. I ove će se godine na nogometnim terenima hotela "Delminijum" održati Dječji malonogometni turnir, u dane 22. i 23. prosinca s početkom u 9.00 sati. Teniski centar "Koševo" bit će domaćin turnira teniskih veterana koji je na programu 22. prosinca od 10 sati. Središnji sportski događaj ipak je Napretkov međunarodni božićni turnir u šahu, koji se već tradicionalno održava u sarajevskom hotelu "Saraj". Šahovski turnir je na programu 23. prosinca s početkom u 12 sati. (www.hkdnapredak.com)
www.fondacija.vares.info BROJ 288
PROSINAC 2018.
OTKRIVANJE ZVIJEZDE esto nisam sam u svojim hodanjima po planini Zvijezdi, imam i pajdu iz Breze kojeg magla prošlosti pomalo "baca" k'o i mene. "Čajenišemo" u novootvorenom lokalu "Stari dani" i dogovaramo kuda poći, pokušavamo osmisliti jednu planinarsko-turističku turu zvjezdanim stazama, da sljubimo ostatke prošlosti sa zelenom magijom planine Zvijezde. Vedar, topao dan ne da nam da sjedimo, što bi se reklo – saksijamo kod kuće, Zvijezda nas mami, te na koncu skontamo da idemo jednim dijelom starog karavanskog puta od Vareša prema Olovu. Bez napora kroz Jušiće, preko "lađe" u Matijeviće, hvatamo se Adžijine ćuprije pa uz "komac" na Zabrezje. Dom, napuštena kasarna, zvrlji prazno i napušteno (ubilo se za dom izviđača). Častimo se pogledom na Vareš i, prije nego nastavimo, tražimo na ostatku stećka u kamen urezanu ruku, čest simbol koji nam kazuje: "ja tvoju misao pretvaram u djelo, ja te hranim, ja te branim i stvaram za tebe što god poželiš". Starim, izanđalim putem idemo naniže. Međ' kućama pored jakog izvora vode ostaci nekropole stećaka, jedan povelik i tvrd stoji i prkosi vremenu i ljudima. Tražimo druge, zatrpani, svojevremeno razbijeni i ugrađeni u temelje kuće, koja sada stoji prazna i napuštena. Vraća mi se misao na natpis s jednoga od njih: "gaziti me nemoj, ni prevrtat' me nemoj, jer ja sam bio to što si ti, a ti ćeš biti ovo što sam ja". Hotel "Ponikve", nekadašnja zračna banja i lječilište za "tuberane", razoren i zarast'o u šiblje, svjedok vremena i postupaka kad zlo i zavist ovladaju ljudima. Kod Crvenkovića pilane "štrajbokom" zalazimo duboko u šumu, tražimo ostatke rimske kaldrme, puta sagrađenog po svoj prilici negdje u ranom srednjem vijeku za potrebe imperije. Ono što nije razorilo "Šumarstvo" prekrila je mahovina i sitan jelić. Možda će se naći netko da je očisti i pokaže svijetu da na ovim prostorima ne postoji život od jučer. Pravimo pauzu, bistrimo topografsku kartu, tražimo pravac
Č
Bespuća planine Zvijezde
IZ GRADA – NA GRAD J. Klarić
za dalje. U prorijeđenoj šumi slijedimo ostatke puta koji preko Boželišta vodi do nove nekropole stećaka. Jedan pogolem, drugi poredani okolo, ispod puta njih nekoliko zgurani na kamaru, smetali "eksploatarima" šume. Krak puta preko Tentine bare, glacijalnog tresetišta, vodi prema hanu Milošnica i dalje preko Biljevnica do sela Oćevije. Drugi dio preko Kojića lagera penje se naviše, uz Srednju planinu do Vojničkog groba. Toponim i donedavno ograđeni grob podsjećanje je na prolazak austrougarske vojske koja dobi zadatak da pripoji i uvede Bosnu u Europu. U neposrednoj blizini vrh od 1.350 metara visine nad morem. Naziv mu je – Grad. Kontamo da to nije možda mitski Zvjezdangrad. Kroz gustu i povaljanu šumu penjemo se na stijenu koja dominira okolicom. Zastaje dah od horizonta koji se
Mjesto gdje se traži mjesto više!
otvara: pod nogama nam Brgule, Okruglica, Nišićka visoravan, u izmaglici kotlina Sarajeva, Treskavica i Bjelašnica. Okolna šuma nedirnuta, nigdje traga motorke i mašina za vuču. Oduševljenje prizorom ubrzo splasnu kad ugledasmo crvenu tablu "Pazi mine" i ostatke grudobrana, tranšeja i "bajti" poredanih vrhom kamene litice – tragovi i opomene iz protekloga rata. Vrag ne da mira, vuče nas naprijed, jer tu je negdje "čaršija", stjecište i raskrsnica zvjezdanskih puteva, tu je negdje i ilirski Zvjezdangrad, ali tu su i upozorenja o minama, zbog kojih nas želja minu. Razdvajamo se i tražimo siguran prolaz. Zebnju prekida trag traktora, lagano utisnut u zemlju, a blizu Vučjeg kamena "fatamo" se asfalta i cestom razglabamo da smo dobro prošli. Za danas. Al' vratit ćemo se mi još, po mitski grad...
IZLETIŠTE ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802
ORGANIZIRAMO: Vareš, ul. Franjići 22 | tel.: +387 (0)32 843 003 | e-mail: stari.dani@outlook.com PROSINAC 2018.
BROJ 288
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
7
INTERVIEW
ZDRAVKO MAROŠEVIĆ, općinski načelnik
Počnimo razmišljati hrabrije Točno "na pola puta" njegova mandata zastali smo s općinskim načelnikom da analiziramo situaciju i prisjetimo se njegovih predizbornih obećanja. Pa, pročitajte u nastavku... Razgovarao M. Marijanović n Poštovani gospodine načelniče, budimo odmah direktni: idemo se prisjetiti što ste obećali i koliko ste toga (dosad) ispunili? o Vidite, kad uzmem da sam naslijedio proračun koji je 2016. godine realiziran s 2,7 milijuna KM, da sam naslijedio stanje s dugovanjima na sve strane, da je grad bio zapao u jednu situaciju u kojoj nije bilo uopće vjere u budućnost i u kojoj su ljudi govorili da stanje nitko više ne može spasiti, kad uzmem da su mi po mom dolasku izražavali sućut, danas ne mogu a da ne podsjetim sve one koje treba stalno podsjećati da sam krenuo u sređivanje stanja bez kolebanja i s poštenim pristupom, vjerujući da rad mora donijeti rezultat. Da li je taj rezultat mogao biti veći ili manji to zavisi i od drugih faktora, nije samo pitanje načelnika kao menadžera nego je to spoj datih okolnosti. Ali javnost se sjeća da sam u svojoj kampanji govorio da ću, ako budem izabran, podići proračunske prihode na 4 milijuna KM do kraja mandata, u što mnogi tada nisu vjerovali. Međutim, evo već na polovici mandata završavam godinu s realiziranim proračunom od 5 milijuna, a prošlogodišnji je bio preko 4 milijuna. Prema tome, brojke same govore kolika je to razlika, a one već sada pokazuju skoro duplo bolje stanje od
8
onog koje sam zatekao. Sjećate se da sam rekao i da ću vratiti dostojanstvo svakom čovjeku vareškome i građaninu, da ću raditi na popravljanju imidža lokalnog organa uprave, i sada mogu ponovo pred javnošću istupiti i kazati da su se stvari okrenule nabolje u svim segmentima gdje je to bilo moguće i gdje se s pozicije načelnika moglo utjecati. Da zaključim s konkretnim: završavam 2018. godinu s isplaćenim svim plaćama, s plaćenim obvezama prema komisijama, vijećnicima, mnogim dobavljačima, naravno još je ostalo tih dugovanja, ali vjerujem da ću do kraja mandata uspjeti sve izmiriti. Ostaje i dug prema poreznoj upravi, akumuliran također prije mog dolaska, ali to će se rješavati kreditnim sredstvima, počevši od 2019. godine. n Dobro, rješavali ste dugove prema korisnicima proračuna, da tako kažem, prvog reda i rješavali ste dugove prema dobavljačima da se Općina barem spasi zateznih kamata, no je li ostalo dovoljno prostora i za ostale segmente društva? o Kako da ne. Zna se da sam zatekao, recimo, teško socijalno stanje, pa sam na
BROJ 288
tom polju izdvajanja višestruko povećao, bilo je individualne pomoći stambenog zbrinjavanja i interventnih situacija po pitanju spašavanja zdravlja naših sugrađana, ali čak su mi i za takve stvari neki oponenti prigovarali pitajući što su izašle iz okvira planiranog. Pojačao sam podršku sportu, nevladinom sektoru, ruralnom razvoju i mjesnim zajednicama, odnosno svima onima koji su znali i imali ideju što će raditi da bi unaprijedili život lokalne zajednice. Najviše me raduje da i djeca vide drugačiju i bolju perspektivu, njihove sam aktivnosti na svim poljima maksimalno podupirao. n Ali često se čuje zanimljiva primjedba da ste previše socijalno osjetljivi i da to neki iskorištavaju, da se zlorabi vaša blagonaklonost prema nevladinu sektoru itd. Drugim riječima (i onom nekadašnjom retorikom rečeno): nadgradnja cvjeta, a zapustilo se bazu. o To je tipičan prigovor onih građana koji razmišljaju pojednostavljeno i misle samo o sebi ili iz kuta nekog vlastitog interesa. Ali menadžerski način vođenja općinske administracije, lokalne zajednice i društva u cjelini mora se oslanjati na europske i prije svega civilizacijske parametre. Neosjetljiva država odnosno općina u socijalnom i svakom drugom segmentu, koja bi brinula samo o sebi i o nekim kozmetičkim ulaganjima, može voditi jedino daljnjem urušavanju društva. Što bi nama značile nove zgrade, nove fasade, novi krovovi, nove ulice, novo ne znam ni ja što, a narod zapostavljen, zaboravljen i nezbrinut. To nije zdravo društvo. Znači, bez obzira u kakvim okolnostima živjeli ne smijemo zaboravljati svoga čovjeka jer kroz to nas gledaju drugi. Jer kao što od nas na primjer podršku očekuju mjesne zajednice – a ja je maksimalno pružam
PROSINAC 2018.
onima koji hoće raditi i ne pružam onima koji neće, to je jedini moj kriterij – tako i mi kao Općina očekujemo podršku s viših razina ili od drugih institucija pa ako hoćete i inozemnih, kao što je Vlada Republike Hrvatske. Kad se govori o nevladinom sektoru prošla su vremena kada je sistem bio bez kontrole u smislu nekih korektiva kakve imamo danas. Nekad nije smjelo biti javne riječi kritike. Danas je drugačije: jak nevladin sektor govori o jakoj državi ili u našem slučaju lokalnoj zajednici. Mi u Varešu danas imamo i jaka udruženja žena, što je inače slabost bosanskog društva – zapostavljanje slabijeg spola, a ja po u radu ženskih udruga u Varešu čak nemam pravo reći da su one uopće u nečemu slabije. Sve nas te udruge obogaćuju i oplemenjuju i u njih vrijedi ulagati jer iza tog stoji volonterski rad i entuzijazam, a načelnikov je zadatak da ih prati a ne da ih usporava i onemogućava. Tako da oni koji misle da je sve to nepotrebni trošak nisu u pravu jer i to je vid ulaganja, tj. općinske podrške građanima koji se organiziraju sami, daju svoje vrijeme i energiju da u raznim segmentima čine korisne stvari, a ujedno prave i promociju Varešu. Onda se to s neke strane vrati i zato je to ulaganje. Evo, uzimam za primjer i aktualnu situaciju s udruženjem koje se registriralo da formira azil za pse lutalice. To nije samo njihova ljubav prema životinjama, to je prevencija u pogledu sigurnosti građana, posebno djece. Netko te životinje jednom mora maknuti s ulica. Ako nećemo dopustiti da to radi neka udruga koja to želi drage volje, koga ćemo onda zadužiti i platiti, tko je drugi spreman na to... Ali svejedno neki će reći društvo se brine o psima, dok fali i ljudima. Ne možemo tako gledati. Misija Općine je da prati kompletan sistem, od najniže oblasti do onih najviših, i mora jednako razmišljati o građaninu u centru grada i o onom samcu ili baki koja živi negdje na rubnom području općine i na rubu egzistencije. Naravno, prioriteti postoje, ali svatko ih drugačije vidi: nekome je ključni problem recimo dječje igralište, nekome starački dom. Neki prigovaraju i za podršku sportu, očekuju valjda da bude manja i što više simbolična. A sport je i odgojan i zdrav i netko se želi baviti njime kao što će netko sutra biti bravar ili zidar i njemu je to dovoljno. Nekome nije, netko ima drugačiji talent i afinitete, pa zar to trebamo sputavati i obeshrabriti. Ako ga mi ne podržimo kao svog, naravno da želi otići negdje drugo gdje će se ostvarivati i gdje društvo ima boljeg sluha. Znači, Općina mora imati jasan pravac PROSINAC 2018.
kako neki mislili da neće i da je s njihovim odlaskom Varešu došao kraj. n Suradnja s višim instancama vlasti i jesu li one išta promijenile u svom odnosu prema Općini Vareš?
o Dakako da me u svemu postignutom pratila moja općinska administracija, mada još uvijek mislim da djelatnici organa uprave mogu i bolje i više, da se možemo više posvetiti realnim projektima jer samo ćemo tako namaknuti više ulaganja i samim tim više prihoda svake vrste. Mogu još dodati da je, kao plod transparentnog rada i dosljednosti, vraćeno povjerenje potencijalnih ulagača, oni počinju vjerovati Općini Vareš što dokazuje i gospodarski preokret koji bilježimo.
o Treba biti realan pa primijetiti da naš proračun nikad dosad nije bio tako dobro praćen od nama nadležnih instanci u kantonu, u Federaciji itd. Zahvaljujući njihovoj podršci, svakako uz naš udio, realizirali smo nekoliko kapitalnih objekata, posebno recimo u školstvu na području cijele općine. To nisu mala sredstva, kao što nisu ni ona uložena u vodovod s Mrestilišta koji će riješiti pitanje opskrbe nekoliko sela. Bez našeg ozbiljnog pristupa i rada, bez transparentnog utroška sredstava, tako dobre podrške sigurno ne bi bilo. Ali moramo biti odgovorni za ono što se dobije i realizira jer nije dovoljno samo raditi, treba i čuvati imovinu, a tu je već odgovornost i na svakom pojedincu. Moramo svi biti, da tako kažem, na zadatku. Građanin ako i ne mora ništa dati, kao nekad kroz samodoprinos, mora makar čuvati. Tu mislim posebno na one koji nam kvare ekologiju i okoliš, nesavjesno bacaju smeće ili na one koji dok rade svoj posao nama prave štetu na izvorištima, u šumi, na putevima. Ja na svakom koraku vršim pritisak i javnost koja me prati to dobro zna, ali nije ni načelnik svemoguć i zato ja pozivam i prozivam da se podigne svijest pojedinca i njegovog radnog kolektiva u cjelini. Na kraju, posebno sam dužan spomenuti značajnu podršku Hrvatske vlade, koja redovito prati naše projekte, a isto tako mogu istaknuti i pomoć Vlade Republike Srpske za povratničko stanovništvo na području Brgula, koju samo iznimno može dobiti neka Općina u Federaciji.
n Pružite nam onda koju informaciju više o tom preokretu.
n Moramo se neizostavno dotaknuti i razvikane zlatne groznice...
o Pa danas imamo dio arapskog kapitala koji se potpuno kontrolira na dijelu Nišićke visoravni, imamo najavu i nadu u otvaranje rudnika olova, cinka i barita, i naravno tu su onda koncesije koje kroz to realiziramo, a ujedno se razvijaju naše uslužne djelatnosti, naše ugostiteljstvo i otvaranje smještajnih kapaciteta, primijetili ste sigurno da ovu godinu završavamo s dva nova objekta takve vrste u gradu. Mogu još spomenuti i dvije punionice vode koje su pred otvaranjem, zatim šansu koja se otvorila BBM-u s novim ugovorom na sarajevskoj transverzali. Sve to ukazuje da će ovdje moći raditi oni koji budu htjeli i da će ovdje biti života, ma
o Naravno, kako ste i vi o tome već pisali, zlatna groznica je ustvari medijska konstrukcija. Doduše, ona je nama u jednu ruku i pomogla jer se na širem planu pročulo nešto o Varešu, a na pozitivan i zanimljiv način. Ali ovdje se primarno radi o rudama olova, cinka i barita. Ono što sam ja informiran i što mogu prenijeti jest da istraživanja idu dalje jer su dosadašnji rezultati fantastični i, prema predviđanjima onih koji to rade, 2020. godine moglo bi se krenuti u rudarenje na "Veovači" gdje su određeni kapaciteti sačuvani i upravna zgrada već se koristi, tu je i laboratorij, a paralelno će se pripremati i eksploatacija na području Borovice. Imali smo nedavno
Vareška prozračna zimska jutra
i ne može se povoditi za komentarima koji su često uskogrudni i subjektivni. n Prije nego pređemo na gospodarske teme, kako ste zadovoljni radom općinske administracije?
BROJ 288
9
PUTOPIS
INTERVIEW u Sarajevu sastanak na najvišoj razini, a u nastavku večeri i neformalno druženje, s predstavnicima menadžmenta "Adriatic Metalsa" i "Eastern Mininga", s predstavnicima naših resornih ministarstava i predstavnicima rudarskog instituta i rudarskog fakulteta, gdje se čuo glas i nas iz lokalne zajednice. Tom prilikom su stručnjaci prezentirali obuhvatnost ovog projekta i njegov značaj za BiH, govorilo se i o potrebi revitalizacije željezničkog prometa, a mi imamo sreću da to prirodno bogatstvo nalazi na našem području. Znači, oko ovoga svega postoje velike namjere i Vareš bi mogao iznova postati jedan od bosanskohercegovačkih centara rudarstva, a podrazumijeva se što sve uz to ide i kakve se prateće mogućnosti pružaju. Na tom sastanku su predstavnici kompanije koja vrši istraživanja izrazili zahvalu za kooperativnost lokalne zajednice u svakom pogledu, rekli su da jednostavno nisu očekivali takvu podršku i razumijevanje. A mi smo samo efikasno odradili predradnje koje su zavisile od nas kao općinske administracije i sad treba čekati godine razvoja i uspjeha da se to kapitalizira. Ali treba ostati hladne glave i nikakva groznica nas ne treba tresti. n Okrenimo se naposljetku perspektivama Vareša i kako ih vi vidite. o Mi prvo moramo shvatiti ono što još nismo shvatili, a to je da, ako želimo ekonomski rast i napredak, onda moramo nešto i podnositi. Evo, naš je BBM potpisao ugovor vezano za transverzalu u Sarajevu čijoj se izgradnji pristupa i krenut će transport kamena koji oni imaju pa će ponovo oživjeti gužva na vareškim cestama i ja sam svjestan da će biti žalbi građana koji će reći da im to smeta. Kad krene rudnik i to će nekome smetati. Ali bez toga mi ne možemo natjerati više organe vlasti da počnu razmišljati o većem ulaganju u putnu komunikaciju s Varešom, i cestovnu i željezničku, a nešto od toga, bez obzira na sporost u rješavanju i političke krize u zemlji, moralo bi se desiti u godinama koje su pred nama. U tom pravcu ću se i ja zalagati u druge dvije godine mandata, uvijek sa zadatkom stvarati više. Paralelno sa svim ovim moramo razmišljati i o još nečemu, a što nam dopušta naša mikroklima i konfiguracija terena: planina je Zvijezda naše bogatstvo i pruža
10
nam šanse za turizam raznih vrsta. Od mini farmi i domaće hrane, do smještajnih i drugih uslužnih kapaciteta kao što su sportski i rekreativni. Pa i naša kulturna baština je velika na malom prostoru, ali još uvijek je ne koristimo dovoljno koliko bi to netko drugi koristio da ima tako nešto. Doduše, mi ne možemo živjeti isključivo od toga kao što je slučaj u razvijenim zemljama, ali možemo se barem dopunjavati i poboljšati kvalitetu života, a ujedno razvijati i jačati taj sektor. Tu se opet vraćam na važnu ulogu građanskih udruga fokusiranih na pojedine spomenike, lokacije, manifestacije i sve drugo u toj oblasti. Ali posebno zaboravljamo jedan detalj. Kad se uzme u obzir broj sunčanih dana u godini na području naše općine – koja je brdsko-planinska i u nekim pogledima složena za život, ali u drugim pogledima itekako poželjna – trebamo se založiti, svatko na svoj način, da Sarajevo kao naš najbliži centar prepozna da mu se vareška oaza mira i čistog zraka nalazi u neposrednoj blizini. Oni još nisu dovoljno svjesni da na 45 kilometru imaju takvo bogatstvo prirode dok se u zimskim mjesecima guše u magli i smogu. Ali i mi ne možemo ostati površni i neozbiljni, moramo biti spremni i pokazati privatnu inicijativu. Pa i ova omladina danas, koja se muči nad pitanjem da li bi radila ili ne bi radila, da li bi išla odavde ili ne bi išla, neka naslijedi od svojih roditelja i praroditelja sve ono što može staviti u funkciju pa neka traži poticaje, neka vrti nove ideje i iskorištava nove tehnologije na dobar i koristan način, a Općina će to, stojim iza toga kao načelnik, uvijek prepoznati i podržati. Moramo se svi probuditi i već jednom shvatiti da u Bosni i Hercegovini gotovo nema mjesta koje ima toliko raznolikog blaga i Božjeg davanja na jednom mjestu, a pogotovu smo sretnici što smo tako blizu glavnog grada, ali od sebe pravimo nesretnike jer razmišljamo samo jednosmjerno, a to je onaj pravac niza Stavnju. Počnimo razmišljati malo i u obrnutom smjeru, počnimo razmišljati hrabrije kao neki koji svoje poslovne zamisli već pretvaraju u djelo u Varešu i, evo, s tom porukom svima želim puno uspjeha u novoj godini, ali i puno svježih ideja pod ovim našim komadom lijepog plavog neba.
BROJ 288
En Gedi Na 56. kilometru od Jeruzalema, onako sustana od krajolika, ne zamijetim odmah promjenu. Pustinja nije više pustoločina. Komorni štih oaze En Gedi u golotinji krajolika i rez na obzoru. Naseobina je sa svoje ljepote opisana u Salomonovoj "Pjesmi nad pjesmama", u razgovoru zaručnika i zaručnice (1, 13-14): "Dragi mi je moj stručak smirne što mi među grudima počiva. Dragi mi je moj grozd ciprov – u vinogradima engedskim". Skica izvještaja o Davidovu bijegu pred gnjevom Šaulovim u sržnim recima govori o En Gediju kao Davidovu spasu i pribježištu: "...dođe glasnik Šaulov s porukom: dođi brže, Filistejci provališe u zemlju!". Tada Šaul odustane od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se zvalo ono mjesto "Klanac razlaza" (I. Sam. 23-27,28). "David se odande uspe i nastani u engedskim gorskim skloništima. Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: David je u engedskoj pustinji! Tada Šaul uze tri tisuće odabranih ljudi iz svega Izraela i pođe tražiti Davida i njegove ljude na istok od Litice divokoza." (I. Sam. 24-1-3). Litica divokoza znači zapravo En Gedi. Zbilja, kad se duže zadrži, može se vidjeti prava pastorala, divokoze na liticama, i opipati veliku varku da možda stojiš u samoj Davidovoj ili Šaulovoj stopi. Zaštićen kao rezervat prirode En Gedi je oaza i za pustinjske životinje. Ima svoje središte i svoje srce. Središte rezervata od dva klanca rijeka Nahal David i Nahal Arugot završava srcem oaze – samo tako – vodopadom Šulamit. Pred ulazom u En Gedi krhotine su sinagoge iz 3. do 4. st. poslije Krista s mozaicima i natpisima na hebrejskom i aramejskom. Kažem krhotine, ali od onoga što je sinagoga po svojoj graditeljskoj veličini bila. Jedna ukrasna vrlo očuvana krhotina
PROSINAC 2018.
Svetoj zemlji u po'ođane (XVII) Piše Ivana M. Slugić
Tajnovitost proizvodnje parfema iz drvenaste balzamove biljke učinilo je ovo mjesto teško bogatim.
Mrtvo more
Čudesni En Gedi
je mozaik – umjetnost čvrstoće, trajnosti i raskoši. Ovaj u En Gediju je povelika "prostirka" ili, stručno, sag. U ljepotu mozaika utisnule su se četvrtaste cvjetne latice. Središte prostirke je krug s četiri ptice, a krug je opet uokviren u dva kvadrata s parom paunova na svakom kutu. Detalj jednog kuta: par paunova kljuca grožđe. Što se tiče ispisa na hebrejskom i aramejskom oni se odnose na kružni zodijak s 12 lunarnih mjeseci Hebrejskog kalendara. Opet u mozaiku godišnja su doba ljudske figure, pa po tome što rade ili drže razvidno je o kojem je dobu govor: npr. jedna figura puše, a druga drži sunce. I još nešto: ime mu je na arapskom Ajn Džedi, ali bez obzira pišemo li na arapskom ili hebrejskom smijemo ime razumjeti kao proljeće, "mnogi izvori" ili sasvim slobodno – šadrvan u pustinji. En Gedi je u "Biblijskom atlasu" upisan na prvim kartama kao poznat već od četvrtog tisućljeća starog doba. S najstarijim ljudskim naseljima i ratarstvom raste do mjesta gdje pridošlice donose osobita znanja – obradu kovina. "Zila rodi tubal – Kaina, praoca onih koji kuju bakar i željezo" (Post. 4,22). PROSINAC 2018.
Od drugog stoljeća po Kristu ostatak jednog zasoljenog slatkovodnog jezera u Jordanskoj dolini; 76 km dugog, 16 km širokog i 390 metara ispod razine Sredozemnog mora zovemo Mrtvo more, na hebrejskom Yam Ha-Melah. Biblija ga zove i Slano. "David steče novu slavu kad je na povratku porazio Edonce, u Slanoj dolini" (II. Sam., 8-13); "A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu – Slanog mora", te i prednje (istočno) nasuprot Sredozemnom moru. "U onaj dan žive će vode poteći iz Jeruzalema, pola k moru istočnom, pola k moru zapadnom" (Zaharija, prorok 14-8). (Neka vam ne budu za muku ovi kratki odbljesci Biblije! I dan danas na obalama Sredozemlja diše fenička luka Biblos iz koje riječ biblija "vadi" rodni list. Danas Libanon, nekoć Fenicija. Njeni ljudi snagom su svoga feničkog uma ispisali prvi alfabet. Stvorili su slova, krcali ih na brodovlje i zajedno s papirusom i pergamentom otiskivali i razastirali po svem, tada velikom svijetu, kao knjižice. U grčkom: hā biblos – knjige; tà biblia – knjižice.) Iz nejasne lukšijaste mrene obzora primiču mi se i kroz stabla palmi guraju prve lokve mora. Plaze slane iskričave lavinice soli i mrena se bistri. Palme i borovi u tankom mlazu cijede svoju tešku
zelenu boju nad vodom, pa s velikim komadom vedrog neba čine površinu mora koju vidim skoro smaragdnom. I mrtvo, živo je! Ali čim se krajolik izmijeni žutilom pijeska, nebo smrkne, more se obezboji i ispuni slanim beživotnim sprudovima, gotovo malim hridima od soli. Obala Mrtvog mora je odmorište! Opjancana mirisom mora i borovine umalo se ne sudarih s devom. Spasio me malen dječak komu je ona igračka i život. Zapovijedajući joj da se spusti zamijetim kako na stražnjim nogama – oko, iznad i ispod koljenâ – ima skoro zakovane kožne zakrpe. Služe joj da dižući se stalno i spuštajući ne zguli i ne izdere koljena. Pokrivena najfinijom i najtoplijom dlakom nije lijepa kao recimo konj. Ipak, uhvatim je kako jordamli drži glavu i vrat, gleda me kroz, u nekoliko redova, kao crijep poslaganih trepavica. Ne znam vidim li to ogromnu gazelu ili pustinjskog težaka što, kako mali Lukino kaže, "prljavo miriši". Kad težači kroz pustinju i vjetar pokrije oči trepavicama – zarom od gaze. Pokrije, a da vidi. Tako ne oslijepi na vjetru i vrelini. Valja dalje! U neizmijenjenoj uspomeni ostat će mi tirkizna izmaglica u kojoj sjedinjeno lebde nebo i more i u koju se kao živa ruka zabola krošnja palme i maše. Još mogu da uhvatim medaljone od soli koji, što se više udaljavam, postaju slane porculanske krhotine i nakit koji bih nosila. (nastavit će se)
Mrtvo (ili slano) more
BROJ 288
11
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 21. studenog 2018. u 78. godini života preminula je naša draga
Dana 25. studenog 2018. u 87. godini života preminuo je naš dragi
IVAN LOVRENOVIĆ
JUSTINA ŠOKIĆ (1940. – 2018.) Zahvaljujemo dr. Tomislavu Pejiću, Domu zdravlja Grude, pogrebnim društvima "Kalić" Grude i "Palma" Vareš, te svima koji su bili uz nas u teškim trenucima. Počivala u miru Božjem! Kći Erna s obitelji i sin Mario
(1932. – 2018.) Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivao u miru Božjem! Supruga Greta, sin Dragan, kćerka Jadranka, nevjesta Božana, zet Branko, braća Eduard, Tomo i Vinko, sestre Željka i Nada, nevjeste Dragica, Jozefina, Slavica i Fanika, unuci Toni, Mario, Denis i Marko, praunuci, bratići i sestrići
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 9. prosinca 2018. u 84. godini života preminula je naša draga
našoj dragoj strini
BOŽICA KEVEŠEVIĆ Hvala ti za sve što si nam za života podarila. Počivala u miru! Ožalošćeni: kćerke Gorana, Sanja i Emilija, sin Goran, sestra Kaća, braća Pero i Pavo, unučad Ivana, Andrea, Luka, Rino, Nik, Dorian i Noella, obitelji Kevešević, Džale, Pejčinović, Kohut i Jazović – Darija s obitelji, sestrići i bratići, zetovi i nevjesta
(1935. – 2018.) Neka te čuvaju anđeli. Kristijan i Luka s obiteljima
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
Našem dragom didi
(23.XI.1993. – 23.XI.2018.) Dana 23. studenog navršilo se 25 godina otkako nas je napustila naša draga
ILIJA MALBAŠIĆ (1940. – 2016.) Bio si osoba velikog srca, znao si voljeti, davati, praštati. Naša istina je bolna jer tvoj život nestade u trenu. Bio je blagoslov imati te. Počivao u miru Božjem! Tvoji ožalošćeni: supruga Jelena, sin Jasenko, nevjesta Sanja, unuci Ivan i Mario. Volimo te, dida!
MARIJA BRĐANOVIĆ Uspomena na tebe živi u nama. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života podarila. Počivala u miru Božjem! Obitelj Brđanović
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(1.XII.1999. – 1.XII.2018.) Navršilo se 19 godina otkako nije s nama naša draga
Dana 5. prosinca navršila se godina dana od smrti našeg dragog supruga, tate, punca, svekra i djeda
LUCIJA RADOŠ
Kada ti nešto nedostaje, naučiš živjeti bez toga... Kada ti netko nedostaje, ne naučiš nikad! Uvijek ostaješ u našim srcima i mislima.
BOŽE KLARIĆA
Sjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima. Počivala u miru!
Supruga Kata, sin, kćerka, zet, nevjesta i unučad
Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(6.XII.2002. – 6.XII.2018.) Dana 6. prosinca navršilo se 16 godina od smrti naše kćerke, sestre i unuke
Dana 6. prosinca navršila se godina dana otkako sa nama više nije naš dragi
NIKOLINE PAŠALIĆ
(6.XII.2017. – 6.XII.2018.) "U mislima sam na Krivaji, zajedno s njim, na svim onim prekrasnim mjestima pored virova i uvala gdje čovjek zaboravi kako je razgovor počeo, a siguran je da neće tako brzo završiti. I ne brineš zbog toga, jer si u raju i ništa ti ne nedostaje. Kada čovjek tako stoji u neizrecivoj tajni predvečerja, na trenutak je posve siguran: ovo je srce svijeta, ti si u njemu, pomiren sa sobom i sa svime oko sebe." Sin Slaviša, nevjesta Irena, unučad Tina i Dario
Godine idu, utjehe nema. Čuvamo te, anđele, u svojim srcima. Tvoje najmilije
TUŽNO SJEĆANJE DRAGAN DUSPER (4.II.1953. – 8.XII.2010.) U srcima te nosimo, u mislima čuvamo, voljeni naš Dragane. Počivaj u miru Božjem! Tvoje: Marijana, Danijela, Darija, Davorka
12
BOŽANI KEVEŠEVIĆ
BROJ 288
ANTON TROGRLIĆ
PROSINAC 2018.
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE na naše voljene i u mislima nezaboravljene
JOZO PAVLOVIĆ
ANA PAVLOVIĆ rođ. Matić
(1918. – 2005.)
(1924. – 2007.)
JOSIP RAJIĆ
ANA RAJIĆ
(27.IX.1909. – 25.XII.1989.)
(2.V.1920. – 8.XII.1993.)
TOMISLAV RAJIĆ
ELIZABETA IDŽAKOVIĆ
(14.II.1957. – 8.VII.2016.)
(5.XI.1952. – 14.VIII.2018.)
IVANKA PAVLOVIĆ rođ. Gavrić (1954. – 2007.)
JOZO GAVRIĆ
BERNARDA GAVRIĆ rođ. Iličić
(1930. – 2007.)
Uspomena na vas živi vječno. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
(1928. – 2005.) Vaši: Leon, Ana i Lea Pavlović
IN MEMORIAM BOŽO KALFIĆ
IN MEMORIAM ANTONIJA LUČIĆ
(24.XII.1935. – 10.XII.2012.)
(3.VI.2014. – 3.VI.2018.)
BERNARDICA KALFIĆ
RUDOLF LUČIĆ
(21.XII.1929. – 11.X.2014.)
(30.XII.2012. – 30.XII.2018.)
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas. Počivali u miru! Vaši najmiliji
IN MEMORIAM STJEPAN GRGIĆ
na naše drage roditelje
SJEĆANJE
(1.VI.1943. – 12.XII.2016.)
JANJA ŠIMIĆ
JOZEFINA GRGIĆ rođ. Malbašić
(4.XI.2011. – 4.XI.2018.)
(15.V.1948. – 14.VI.2006.) Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Sinovi Snježan i Tomislav, kćerka Vedrana, zet Marijan, unučad Marin i Andrea te Jeffrey i Anne-Carmen, praunuka Noa Dinah
(14.XII.2008. – 14.XII.2018.) Vašu dobrotu, poštenje, iskrenost i plemenitost nikada nećemo zaboraviti. S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomene na vas. Vaši najmiliji: Jozo, Luka, Marija, Zorica
MARIJAN ŠIMIĆ
SJEĆANJE
U SPOMEN
na drage roditelje
na moje drage roditelje
IVO MARKANOVIĆ
IVU MARKANOVIĆA
(8.XII.1914. – 4.XII.1986.)
(4.XII.1986. – 4.XII.2018.)
LJUBICA MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević
LJUBU MARKANOVIĆ (15.XII.2009. – 15.XII.2018.) Počivali u miru Božjem! Vaša kćerka Zrinka s obitelji
(4.XII.1919. – 15.XII.2009.) Počivajte u miru Božjem! Draženka, Vjerana i Renata
IN MEMORIAM
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA
MARIJA – MARINKA TOMIĆ (2016. – 2018.)
VAREŠ
MIRJANA MARIĆ (1999. – 2018.) Počivale u miru! Marinka, Pajo, Josip, Deno i Ana-Marija
PROSINAC 2018.
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 288
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
13
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
SJEĆANJE
BERNARD BARKIĆ
(18.XII.2011. – 18.XII.2018.) na našeg dragog
(17.XII.2007. – 17.XII.2018.) Prolaze godine bez tebe, ali sjećanja na tebe ne blijede. Počivao u miru!
MIROSLAVA BRKOVIĆA U našim srcima trajno živi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu. Počivao u miru! Tvoje: supruga Jelena, kćerka Maja i unuka Sonja
Tvoji: supruga Štefica, sinovi Dalibor i Danijel
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
ANĐA MRLJIĆ
Dana 21. prosinca navršit će se 11 godina od smrti naše drage i nikad zaboravljene
(19.XII.1988. – 19.XII.2018.)
ANE DRIJENČIĆ
Draga mama, prošlo je 30 godina kako si otišla s ovoga svijeta, ali iz naših srca nisi i nikada nećeš. Neka Te Bog nagradi za Tvoju dobrotu. Počivala u miru! Tvoja djeca: Mato, Jela, Marija, Janja i Josip
TUŽNO SJEĆANJE
(27.IX.1939. – 21.XII.2007.) Trajno ćemo čuvati sjećanja na tvoju plemenitu dušu, dobrotu i ljubav koju si imala za sve nas. Počivaj u miru Božjem! Suprug Miroslav, sin Dražan, kćerka Suzana, zet Slađan, unučad Božana i Božidar
SJEĆANJE
(28.XII.2012. – 28.XII.2018.) Dana 28. prosinca navršit će se šest godina otkako nije s nama naš dragi
PERO KOLAKOVIĆ Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, s obiteljima
IN MEMORIAM
IVO DŽOJA
Dana 1. siječnja 2019. godine navršit će se dvije godine otkako nije s nama naš dragi
(1.I.2009. – 1.I.2019.)
JOZO KOLAKOVIĆ
Vrijeme ne čini ništa. Ono samo prolazi...
(26.XI.1939. – 1.I.2017.) Kada mi je teško i duša me boli, gledam u nebo; jer ondje je netko tko me voli i koga volim. Počivaj u miru!
Obitelj
Marta i Valerija
14
BROJ 288
PROSINAC 2018.
IZ STARIH ALBUMA
VAREŠKI BENDOVI
T
oga je bilo napretek i svaki je imao svoju publiku. Čak se i nekoliko sela (Pogar, Pržići, Vijaka, Borovica) moglo pohvaliti vlastitim glazbenim sastavima za igranke. Bila su to vremena kad je Vareš bio nešto blisko ostvarenju sna o obećanoj zemlji. Procvat amaterskih glazbenih sastava s električnim instrumentima desio se već šezdesetih godina prošlog stoljeća, sedamdesetih je na vareškom tlu uvelike zaživio rok, a osamdesete su bile vrhunac kada su naši bendovi već bili traženi i izvan grada, i još je početkom devedesetih sviralo nekoliko muzika uživo u gradu – dok nismo odlučili da nam je svega toga dosta i prihvatili da nam odsviraju fajrunt ratne gajde i bubnjevi. O vareškim imenima poput Ipeta Ivandića (Bijelo dugme) i Mileta Anđelića (Bolero), koja su se u zabavnoj muzici afirmirala u jugoslavenskim okvirima, neki drugi put, a ovoga puta za podsjećanje prilažemo dvije fotografije vareških sastava koje vraćaju pola stoljeća unatrag. Na prvoj su (slijeva nadesno) Slobodan Babić, Ivica Markhot, Emil Harah i Nenad Kuhač, okupljeni u VIS "Metali". Fotografija je snimljena u "Partizanu" 1968., o dočeku Nove godine. Na drugoj su fotografiji (također slijeva nadesno) Petar Karadžić, Rafo Dužnović, Zlatan Šoljak i Brano Mijatović – grupa "KORT". I ova je snimljena u "Partizanu", po prilici o Danu rudara (22. prosinca) 1976. godine. Onima s ovih fotografija koji više nisu među živima neka je laka zemlja, a sjetimo se uz njih i drugih vareških muzičara (i pokojnih i živućih) koji su svojim notama nekoć uljepšavali vareške vikende, praznike i fešte. P.S. Neki to u Varešu ljeti, u privatnim društvima i za staru raju, koji put učine i danas.
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
PROSINAC 2018.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 288
15
MITSKA POZORNICA
Priredio M. Marijanović
NAD KANJONOM STAVNJE Na temelju znanstvenog istraživanja toponima koji u sebi sadrže moguće mitološke konotacije, a vezane za staroslavensku religiju, područje Vareša smatra se iznimno zanimljivim pa ga se unatrag desetak godina ucrtava na povijesne mape tog tipa. Otprilike je rekonstruirana mitska pozornica na kojoj se odvija(o) igrokaz kretanja vremena kroz godinu. Ali ne idući tako daleko, možemo se pozvati i na prve strane putopisce koji su ostavili zapise o Varešu, ostajući prije svega fascinirani prilazom gradu uz (dubo)dolinu rijeke Stavnje. Njihova je ruka samo bilježila ono što je oko vidjelo, a i mi danas, oboružani sve moćnijim objektivima i svakako uz sretan trenutak, možemo još bolje donijeti dio te atmosfere i tog ansambla – zanimljivog kako s mitološkog, tako i morfološkog aspekta. Dakle, u klisuri niz koju se Vareš otvara svijetu, kad se zaigraju sunce, oblaci i sjene, prikažu se oku i ovakve scene.