Bobovac br. 286 by Midnight Rider

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIV. • BROJ 286 • LISTOPAD 2018. Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

ISSN 1512-813X

9 771 512 81 300 6

UVODNIK

ada je i to jasno: svi oni koji dosad nisu otišli, a koji su vlastitu "točku ključanja" i svoj ostanak u Bosni i Hercegovini vezivali za rezultate općih izbora i eventualne promjene na kormilu države i na brojnim srednjim razinama vlasti, dobili su signal i ostaje im provjeriti da nisu što zaboravili spakirati u kofer. Izbori su inače test svijesti nekog društva. A dvadesetdruga je godina otkako se održavaju izbori nakon rata i nitko u ovoj zemlji nije bio na visini zadatka: ni opozicija, ni apstinenti, a da se ne govori o većini onih koji su izašli i glasali kako su glasali, niti o onima koji s istim načinom upravljanja, totalno lošim, i dalje obećavaju postizanje cilja imenovanog kao bolja budućnost. Analitičari zaključno rekoše: BiH je još jednom izabrala prošlost umjesto budućnosti. Da im je tvrdnja točna pokazuju i brojke: stranke koje su (opet) iznijele pobjedu podržava otprilike jedna četvrtina građana BiH. Druga četvrtina onih koji su izašli na izbore, ali ne kao glasači nego kao birači, pokušali su ukazati povjerenje onima čiji je utjecaj zbog rascjepkanosti bio i ostao minoran. I ostaju još dvije četvrtine onih koji su izbore pasivno promatrali pa sutradan s visoka lamentirali da su im drugi izabrali nazadak. A kada se izradi ukupan profil glasačkog tijela u BiH onda se još može ustvrditi da su revno i poslušno glasovali u najvećem broju oni kojima je dobro i kojima je zapravo majka stranka dala namještenje, žargonski rečeno uhljebljenje, te otvorila brojne, još veće mogućnosti poput pogodovanja na natječajima, umreženost u korupciju itd. Dok su mladi uglavnom ostali skeptični i anemični, a oni bi, ako itko, trebali iskazati svoje nezadovoljstvo umjesto čekati razvoj situacije pa demonstrativno otići iz zemlje. Oporbene stranke i nezavisni kandidati također su se pokazali nedoraslim trenutku. Ego njihovih čelnika bio je ispred općeg interesa i alarmantne situacije o kojoj su zvonili u kampanji, a koju su mogli mijenjati jedino da su se ujedinili. Rezultati tog promašaja najbolje su vidljivi na primjeru izbora članova Predsjedništva BiH. Naime, oporbe-

IZME\U DVA BROJA ni kandidati (i pokoji nezavisni) dobili su polovicu ukupnog broja glasova, ali što im to vrijedi kada nijedan nije dobacio do te institucije. Neki će reći da jedan jest, misleći na Komšića, ali on je zasebna priča sa sasvim drukčijom pozadinom, a nije se uostalom ni izdavao za kandidata ispred ujedinjene oporbe nego za "spasitelja Bosne". Na kraju smo gledali vatromete i kolone automobila koji u postizbornoj noći trube s porukom: joj, što vam sve radimo i opet nam to prolazi. Onaj tko osvoji izbore u ovako turobnoj i unazađenoj zemlji imao bi biti prije svega potišten, a i postiđen ako je već ranije kumovao tome. Jer, stalno su prisutni povici na statističare koji iznose pokazatelje, pa i na novinare koji to objavljuju (na njih se prebacuje optužba da kreiraju lošu sliku stanja u društvu zbog čega posljedično bježe ne samo mladi nego tkogod ima kud), ali kad jedan Eurostat, ured čiji je zadatak obrada i objavljivanje usporedivih statističkih podataka na razini EU, objavi da je BiH "najgora zemlja za život u Europi", što se ogleda u niskim plaćama a izuzetno visokim cijenama namirnica, zar se tu ima više išta kazati a kamoli demantirati. Novinari su, makar nekolicina njih, iznosili i jasne činjenice o, primjerice, kandidatima za Predsjedništvo, ne samo u smislu ideološke pripadnosti ili (a)nacionalnih opsesija nego vezano za njihov dosadašnji rad (politički ili bilo koji drugi). A prema plasmanu u predsjedničke fotelje

IZ ŽUPNIH MATICA

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

ŽUPA VAREŠ Vjenčani: Dalibor Brđanović i Vedrana Klarić. Umrli: Srećko Matičević (1966.), August Dodik (1935.), Željka Batvić rođ. Čolić (1959.), Ana Andrić rođ. Drijenčić (1922.), Ana Prskalo rođ. Leikert (1935.), Mladen Kristić (1961.).

Na naslovnici: O Miholjdanu... (Foto: M. Marijanović)

ispalo je ipak da se može sasvim mirno prespavati (i debelo naplatiti) četiri godine mandata u Parlamentarnoj skupštini BiH, pa čak i bez ijednog postavljenog zastupničkog pitanja, i nakon toga prodati demagogiju o vlastitom zalaganju za unapređenje stanja u društvu i nadasve državničkom potencijalu. Vjerojatno ni sami ne mogu vjerovati kako se i pored tako nepobitnih činjenica, iznesenih u javnost i nikad demantiranih, našao dostatan broj glasača koji je nasjeo. A koliko je bahatosti prisutno kod onih iza kojih stoji jaka i podmićena glasačka mašinerija svjedoči i to da su, što je bezobrazno prema ostatku građana, naprosto odbili sudjelovanje i sučeljavanje u nuđenim TV debatama. Kandidati iz oporbe, kojih je bilo solidnih i politički čistih, koji bar znaju govoriti engleski jezik, naprosto nisu imali šanse jer je opet lako prošla nacionalistička ili pak umotana građanska retorika. A povrh svega, tu su i špekulacije o uhodanim izbornim krađama da bi se po svaku cijenu opstalo na vlasti i na jaslama. BiH je fenomen već po tome što (prema posljednjem popisu) ima 3,53 milijuna stanovnika od kojih je (prema državnoj Izbornoj komisiji) 3,35 milijuna s pravom glasa. Što bi značilo svega je 180 tisuća maloljetnih osoba. Krajnje indikativan podatak. Još da zašećerimo podatkom da su za ove opće izbore bila prijavljena 128 politička subjekta: 53 stranke, 36 koalicija, te 34 nezavisna kandidata. Cijela jedna politička džungla s puno ubleha unutra. Nešto se dogodilo i s Varešom, utopio se u prosječnost i opće sivilo. Obično je znao pokazati više političkog promišljanja i birati ponešto drugačije od ostatka zemlje, bio bijelom vranom, ali dosljedan i svoj. Ovoga puta to nije slučaj i očito se željelo reći da nam je dobro s ovakvom državom i kantonom iz kog je građanima ovoga mjesta (sa svih strana opkoljenog šumom) primjerice poručeno da se nabavkom ogrjevnog drva ubuduće bave u zimu, a ne u vrijeme ljetne sezone, kako ne bi došli u situaciju kao ove jeseni. I već je to pametnom dosta.

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 286

Mladen Radoš, Švedska – 50 KM, Vinko Lovrenović, Hrvatska – 200 Kn, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.

Svima hvala lijepa! LISTOPAD 2018.

VIJESTI kazavši da je raniji školski objekt potpuno uništen tijekom rata 1990-ih od strane vojske RS-a, te da je izgradnja novog objekta započeta 2010. godine. Zbog nedostatka sredstava realizacija je išla sporo pa se direktor obratio zamolbom turskim vojnim snagama 2017. godine i dobio pozitivan odgovor, što je na kraju rezultiralo završetkom, opremanjem i puštanjem škole u rad. Voditelj turske vojne misije u BiH brigadir Alp Ozdemir u svom je obraćanju kazao kako je škola u Ravnama bila na popisu projekata pomoći civilnom društvu kad je on stupio na dužnost, ali da mu je sugerirano da se taj projekt otkaže iz nekih objektivnih razloga, što za njega, kako kaže, nije bila opcija nego je naložio da ga se realizira te je na kraju tako i učinjeno, bez odlaganja. Obratio se i resorni kantonalni ministar Mensur Sinanović, te vareški općinski načelnik Zdravko Marošević, a škola je upriličila priredbu s nekoliko kulturno-umjetničkih i poetskih točaka. Posebno je simpatičan bio nastup petoro đaka, koliko ih danas ima područna škola u Ravnama. Presijecanje vrpce obavili su spomenuti ministar, turski brigadir i direktor škole.

IZBORNI REZULTATI U VAREŠU Dana 7. listopada 2018. u Bosni i Hercegovini održani su opći izbori. Prema podacima Općinskoga izbornog povjerenstva na 20 biračkih mjesta u općini Vareš odazvalo se 4.289 glasača od 8.518 registriranih, što je u postocima 50,35. To je nešto manje od ukupnog prosjeka izlaznosti u BiH koji iznosi 53,3 posto. Kandidati za članove Predsjedništva BiH (kojih je bilo pet iz reda hrvatskog naroda, a šest iz reda bošnjačkog) dobili su u Varešu broj glasova kako slijedi: Željko Komšić (DF) – 843, Šefik Džaferović (SDA) – 794, Dragan Čović (HDZ BiH) – 547, Denis Bećirović (SDP BiH) – 545, Fahrudin Radončić (SBB) – 495, Mirsad Hadžikadić (nezavisni kandidat) – 133, Senad Šepić (Nezavisni blok) – 118, Boriša Falatar (Naša stranka) – 104, Diana Zelenika (HDZ 1990) – 104, Jerko Ivanković Lijanović (RzB) – 44 i Amer Jerlagić (SBiH) – 16. Kad je riječ o zastupničkim domovima na državnoj razini i na razini Federacije poredak podrške strankama u oba je slučaja identičan: najviše je dobila SDA, zatim Koalicija (HDZ BiH, HSS, HKDU BiH, HSP-HNS, HSP dr. A.S. BiH, HDU BiH, HSS SR), te SBB. Navedena tri subjekta osvojila su od 500 do 800 glasova, dok ispod 400 slijede DFGS, SDP BiH i Nezavisni blok. Ostale stranke su osvojile ispod 100 glasova. Za Skupštinu Zeničko-dobojskog kantona 4.000 glasova vareških birača raspršile su se na 22 politička subjekta, ali se poredak u vrhu nije mijenjao osim u jednome – SBB je dobio nešto više povjerenja od SDA osvojivši 848 glasova, što je ujedno i najveći broj glasova što ga je neki politički subjekt osvojio u Varešu na ovim izborima. Inače, kao i obično, na području Vareša nisu zabilježeni incidenti niti neke sporne situacije.

FOTOMONOGRAFIJA SVE BLIŽE Dana 5. listopada 2018. u Varešu je održan sastanak članova Izdavačkog savjeta i Uređivačkog odbora fotomonografije "Vareš i vareški kraj kroz stoljeća". Kako većina članova ovih tijela danas ne živi u Varešu (a u međuvremenu je bilo nekoliko ad hoc sastanaka, doduše u krnjem sastavu) ovoga puta sastav je bio solidno kompletan. A ovoga puta na stolu se našla i prva verzija knjižnog bloka.

NOVA ŠKOLA U RAVNAMA U selu Ravne dana 13. rujna 2018. upriličena je svečanost u povodu otvorenja novoizgrađene područne škole, a izgradnju su financirali turska vojna misija u BiH s 80 tisuća i ministarstvo obrazovanja ZDK-a s oko 20 tisuća KM. Nazočne je o tome upoznao direktor matične škole Vareš Majdan Nehrudin Muftić

Diskusija o fotomonografiji

Nakon presijecanja vrpce

Za informaciju, prije svega onima koji se raspituju i željno iščekuju ovaj pisani spomenik Varešu, ali i onima koji su zatišje ispunjeno obimnim radom ispunjavali jalom i zluradošću, knjiga je dobila konture i zaprimat će otprilike 350 stranica. Dodatno je za naglasiti da su nazočni izrazili jednoglasno zadovoljstvo viđenim materijalom. Nositelj ovog posla, Željko Ivanković, informirao je da se suočio s takvom obimnošću građe (koju je u najvećoj mjeri sam desetljećima prikupljao) da je na kraju postalo izazovom kako to sve učiniti i konciznim i kompletnim, a da se ne pretvori u knjigu koja bi bila predimenzionirana. Uglavnom, nastavlja se intenzivan rad na finalizaciji fotomonografije za čije se oblikovanje i dizajn zauzeo Mladen Divković, a uređivački posao oko fotografija odrađuje Mladenko Marijanović. Strpljenja još nekoliko mjeseci nakon kojih će se istupiti s cijenom fotomonografije i otvaranjem pretplate, poručio je Mario Mirčić, menadžer ovog projekta.

LISTOPAD 2018.

BROJ 286

FESTIVAL KLASIČNE GLAZBE

Nataša Veljković

Ivana Nikolić

NA TEMU DOMA Piše prof. Željko Sertić Foto M. Marijanović

eličanstvenim koncertom održanim 29. rujna 2018. godine u prepunoj župnoj crkvi sv. Mihovila u Varešu "Miholjski koncert "je obilježio svoj jubilarni 10. rođendan, čime je ujedno završen i šesti VaclaF, međunarodni festival komorne muzike pod lirsko-poetskim motom "Muzika koju zovem Dom". Sintagma dom je mnogoznačna riječ i može se višestruko tumačiti. Na otvorenju festivala, koncertom održanim 20. listopada u maloj crkvi, vareški župnik fra Mirko Majdandžić je istakao: "Dom je ne samo tamo gdje vam je dobro, nego gdje je i srcu lijepo", a gdje je srcu ljepše nego u zavičaju gdje su nam korijeni, toj uporišnoj točki bez koje bi život bio skitnja i lutanje. Slavni poljski skladatelj Frederic Chopin, jedan od najvećih pijanista svijeta, koga su zvali "pjesnik klavira", na samrti u Parizu je izjavio: "Ubi cor meum, ibi Patria mea" (moje je srce tamo gdje mi je domovina). Tijekom deset dana trajanja festivala uživali smo u deset prekrasnih koncerata različitih stilskih obilježja u izvedbi vrhunskih umjetnika internacionalne reputacije, a u sklopu festivala bila je organizirana master class edukacija za mlade pijaniste koju je vodila slavna pijanistica i pedagoginja, profesorica bečkog Univerziteta – Nataša Veljković. Ovakvim desetodnevnim festivalom, kako po trajanju tako i po raznovrsnosti programa i vrhunskim izvođačima, mogu se pohvaliti rijetke muzičke metropole.

Ovaj jubilarni Miholjski koncert bio je na neki način i retrospektiva muzičkih zbivanja proteklih godina, kao i reminiscencija na stvaralački i umjetnički put umjetničke ravnateljice festivala Andree Nikolić od zavičaja preko Varaždina i Zagreba do Beča – grada Haydna, Mozarta, Beethovena, Schuberta, Mahlera, jednom riječju muzičke prijestolnice svijeta gdje je Andrea stekla najviše umjetničke reference. Pored ogromne i neiscrpne, rekao bih vulkanski eruptivne energije, Andrea je jedan od rijetkih umjetnika koji

Bartolomej Stanković BROJ 286

posjeduje onu renesansnu crtu svestranosti, ali i širokog pogleda i razumijevanja suštine muzičke umjetnosti. Poliglot, kolumbovske hrabrosti i upornosti Andrea se pojavila poput vizionara koji utire nove putove i na tim putovima savlađuje mnoge prepreke kao što su ponekad kolebljivost i sitničavost suputnika i nezahvalnost sredine u kojoj ne samo politički establišment nego skoro sva akademska zajednica bavljenje umjetnošću smatra odiumom, a kulturu nepotrebnim balastom od koga nema profiti, što je dovelo i do gašenja pojedinih kulturnih institucija. Andrea se ne opterećuje time da li se od umjetnosti može "živjeti ", ona jednostavno živi za umjetnost. A doživljavati umjetnički svakako je mudar način življenja. Od poniranja u tajne ljudskog života čovjek ipak nije izumio ništa vrjednije od umjetnosti. Ne precjenjujem značenje ovih izleta pod okrilje umjetnosti, ali ih ne treba ni podcjenjivati: čovjek se na taj način brani ili krije od životne groze, od smione spoznaje besmisla, kao svjetiljka umjetnost smanjuje tminu, prija kao melem, a kao opojnost blagotvornija je od svih narkotika. Okosnica festivala svih ovih godina je fenomenalni WISE komorni orkestar kojim ravna Andrea. To je ansambl sastavljen od vrhunskih umjetnika iz različitih zemalja (Nizozemska, Latvija, Poljska, Armenija, Austrija, Srbija), ansambl ogromnih potencijala kao što su Virtuosi di Roma, a uz taj ansambl nastupili su i domaći već etablirani umjetnici. WISE komorni orkestar, svirajući prosto diše jednim dahom: muzička fraza je profinjena i maksimalno izražajna, dinamika velikog dijapazona, a linija građenja i razvijanja muzičkog oblika spontana i prirodna s velikim i snažnim gradacijama i dramatskom LISTOPAD 2018.

snagom koja je neodoljiva. Nadahnut, sugestivan, emocionalno i kreativno razigran, ovaj ansambl se stapa u jedinstven zvuk, dah i ideju. To je ona vrsta kreativnosti kada se zamisao izvođača neodoljivo prelijeva na auditorij da bi se doživljaj odatle vraćao izvođačima motivirajući ih na najveće stvaralačke uspone. Ove godine se kao solist tom ansamblu pridružila i mlada oboistica Ivana Nikolić, koja se profilirala u zrelu umjetnicu s respektabilnim potencijalom neslućenih mogućnosti. Plijeni neobično lijepim tonom koji proizlazi iz topline njenog artističkog srca i lirsko-meditativnim načinom interpretacije i poniranja u suštinu i strukturu izvedenog djela. Festival je, kako rekoh, otvoren koncertom 20. rujna u maloj crkvi, maestralnim nastupom Andree Nikolić i čuvene pijanistice Nataše Veljković. Pijanizam tog ranga nije se čuo dugi niz godina u Bosni i Hercegovini, a partiture Dore Pejačević doslovno su "oživjele" pod Natašinim prstima. Naredni koncerti u skladu sa sloganom "Muzika koju zovem Dom" bili su posvećeni domaćim umjetnicima. Na drugoj festivalskoj večeri nastupile su čelistica Belma Alić, profesorica na sarajevskoj Muzičkoj akademiji i mlada pijanistica Azra Medić. Naročito se dojmila izvedba Šostakovičeve sonate za violončelo i klavir. Nevjerojatno je s koliko pasije, mu-

zikalnosti i posvećenosti fenomenalna Belma Alić posvećuje pažnju svakom tonu i koliko ništa ne ostaje da se samo "prosvirava", a Azra Medić je pravo otkrivenje ovogodišnjeg festivala demonstrirajući nevjerojatnu i nesvakidašnju raskoš osobnog pijanizma. Potom je uslijedila večer posvećena klaviru kao znak zahvalnosti za donirani polukoncertni klavir. Nastupio je istaknuti pijanist mlađe generacije Bartolomej Stanković, profesor docent na katedri za klavir Muzičke akademije u Sarajevu izvodeći djela bosanskohercegovačkih suvremenih kompozitora s kraja prošlog i početka ovog stoljeća: Milana Prebande, Milana Jeličanina, Asima Horozića, Josipa Magdića, Samira Fejzića, Dražena Kodorića, Armena Škobalja i Davida Mastikose. Bio je to izvrstan recital s naglašenom ekspresijom, akordski snažno ali bez ikakve grubosti, poetizirano ali bez sladunjave, patetične sentimentalnosti, s precizno doziranim pedalom i karakterističnim dualističkim raspoloženjima izvanredno dočaravajući unutarnje nemire i "dušu "partitura. Zatim je održan, prvi put u povijesti Festivala, koncert u Borovici, s posebno bogatim programom gdje je WISE trio (A. & I. Nikolić i Bas Jongen) pokazao iznimnu virtuoznost i vrhunski profesionalizam i bogatstvo zvuka. Nastupio je i MAS gudački kvartet, a koncert je prenošen

uživo. U ponedjeljak je zatim nastupila naša sugrađanka Jelena Vidović, profesorica violine na srednjoj glazbenoj školi "Jakov Gotovac" u Novom Travniku. Uz pratnju Dženane Hadžić ponudila je raznolik i zanimljiv program "svijet doma". WISE je zatim u utorak i srijedu priredio austrougarsku i francusku večer, uz gostovanje luksemburške pijanistice Sabine Weyer koja se naročito istaknula izvođenjem Chaussonovog koncerta za violinu, klavir i gudački kvartet uz Andreu Nikolić i WISE kvartet – Jevgenijs Čepoveckis, Milica Zulus, Marta Potulska i Bas Jongen – koji su svojim maestralnim izvedbama obilježili čitav festival. Četvrtak je bio posvećen novoj generaciji mladih muzičara – pijanista i tamburaša koji su nas lijepo uveli u završnicu festivala. U petak je bila prekrasna večer u Radničkom domu, prvo s gostima književnicima Senkom Marić i Farukom Šehićem koji su predstavili svoje nove knjige "Kinstugi tijela" i "Priče sa satnim mehanizmom", a stručno su razgovor moderirale Asmira Hrvat i Andrea Nikolić, dotičući se raznih aspekata samih djela, ali i festivalske teme – Doma. Za kraj večeri uslijedila je veličanstvena izvedba seksteta "Preobražena noć" Arnolda Schönberga u duboko proživljenoj, fantastičnoj izvedbi WISE ansambla. Pola sata poetske muzike prošlo je u trenu kroz prekrasne emotivne, tehnički perfektne gradacije. Čuti to djelo

Nakon Miholjskog koncerta

LISTOPAD 2018.

BROJ 286

FESTIVAL KLASIČNE GLAZBE na vareškoj pozornici bio je poseban i nezaboravan doživljaj. Tako je na kraju došao i završni, tradicionalni Miholjski koncert u župnoj crkvi čime je ovogodišnji festival zatvoren. U službenom dijelu programa bile su "Pjesme moje majke" kompozitora Josipa Štolcera Slavenskog inspirirane folklornim motivima i sjetnim nostalgičnim napjevima Međimurja u ekspresivno sugestivnoj izvedbi baritona Florijana Tavića (violistica u kvartetu bila je sjajna Gayane Mirzoyan), potom "Ljubavno pismo" za obou solo mađarskog kompozitora Antala Doratia i maestralna izvedba Ivane Nikolić, te na koncu "Stabat Mater" Giovanija Battiste Pergolesija. To potresno djelo uz pratnju WISE komornog orkestra, pod sugestivnom, emotivnom i sigurnom dirigentskom palicom koncert-majstorice Andree Nikolić, solistički su iznijele prvakinje sarajevske opere sopranistica Aida Čorbadžić i Zana Staniskovska, mezzosopran. Aida Čorbadžić je to maestralno izvela svojim sonornim glasom raskošnog kolorita, svilenkasto mekim i u najvišim registrima s toplom lirskom senzibilnošću u savršenoj sinergiji sa Zanom Staniskovskom, koja se u osobnoj imaginaciji nadovezala na sopranisticu. Dugotrajan pljesak pokazao je veliku zahvalnost i oduševljenje publike koja je koncert pratila i putem direktnog prijenosa Hrvatskog radija "Bobovac". A druženje se, već tradicionalno, nastavilo u dvorištu crkve kod domaćina fra Mirka Majdandžića, uz delicije koje su pripremile vareške žene. U nedjelju ujutro "ostali smo kod kuće" uz mlade vareške glazbenike i tako se zaključio ovaj šesti po redu Vareš classic festival, slaveći 10. obljetnicu prvog Miholjskog koncerta. Nadam se i vjerujem da će i naredni VaClaF rasti u svojoj perfekciji. Na koncu, veliku zahvalnost dugujemo Andrei Nikolić koja je Vareš učinila, oprostite na patetici, da parafraziram Krležu, rijetkom oazom u današnjoj posvemašnjoj pustinji duha. Ona je, uz podršku gosp. Petra Jelića i brojnih Varešana i prijatelja Vareša uspjela izgraditi zavidan festival svjetskog ranga. Kako se Petar ove godine oprostio od službene organizacije i "prepustio kormilo mlađima" siguran sam da je Andrea opravdala očekivanja i dano povjerenje najbližih joj suradnika, te da ćemo se ponositi festivalom još dugi niz godina.

MIHOLJSKI UGO\AJ

Nastup KUD-a iz Hrvatske

VESELO UZ PATRON

lagdan sv. Mihovila arkanđela, zaštitnika župe Vareš, obilježen je i ovog 29. rujna uz nazočnost velikog broja župljana i uz blagonaklone atmosferske prilike. Svečano misno slavlje predvodio je fra Danijel Nikolić, odgojitelj sjemeništaraca na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu uz koncelebraciju još nekoliko svećenika iz susjednih župa, a prigodnu propovijed uputio je fra Kristijan Montina, definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji uskoro preuzima pastoralnu skrb za HKM Wiesbaden u Njemačkoj. "Bog uz nas šalje anđele", istaknuo je fra Kristijan, dodajući "ali nam je isto tako dao razum i slobodu da činimo što želimo, pa nekad kad sami sebi naštetimo pogrešno posumnjamo u odsutnost Božje milosti i anđela čuvara. A nekad i ne prepoznamo anđeosku ulogu svojih bližnjih", upozorio je također. U crkvenim klupama i potom u župnom dvorištu moglo se tradicionalno vidjeti vareške narodne nošnje, a proveselilo se uz glazbu i bećarce tamburaša iz Republike Hrvatske. Naime, župnik fra Mirko Majdandžić pozvao je u goste KUD "Seljačka sloga" iz Strošinaca (Vukovarsko-srijemska županija), koji je večer uoči Miholjdana Varešanima priredio folklorni program u krcatom Radničkom domu.

Trgovinska radnja

Na izložbi "Izvornog vareškog"

Treba još istaknuti da su uz blagdan članice udruge "Izvorno vareško" u staroj crkvi postavile prodajnu izložbu rukotvorina i suvenira, koja se iz prilike u priliku čini sve bogatijom i raznovrsnijom. M. M.

N na

Vareš ul. Čaršija bb

školski pribor • udžbenici • knjige • suveniri darovni program • uredski materijal čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179 BROJ 286

LISTOPAD 2018.

NAJBOLJI VIDEO URADAK

"Posljednji kovač" L. Brđanović

anifestacija "Dani europskog naslijeđa" organizira se u svim europskim zemljama i ima za cilj privući pažnju javnosti na potrebu i obavezu očuvanja zajedničke baštine, a u našoj zemlji ove ju je godine Federalno ministarstvo kulture i sporta organiziralo pod nazivom "Spoj prošlosti i budućnosti". Edukativni program "Mladi i naslijeđe" kao važan segment ove manifestacije podstiče mlade na očuvanje, brigu i ljubav za kulturno-historijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Tema ovogodišnjeg konkursa bila je "Naša baština – spoj prošlosti i budućnosti", a učenici su na ovu temu mogli raditi literarne, likovne, dokumentarističke i video uratke, kao i fotografije. Kao i prethodnih desetak godina učenici MSŠ "Nordbat 2" su učestvovali na ovom konkursu. Prijavili smo tri rada: dokumentaristički, likovni i video uradak. U konkurenciji od 254 osnovne i srednje škole iz 71 mjesta u Federaciji BiH i preko 740 učeničkih radova, video uradak pod nazivom "Posljednji kovač" – koji su snimili učenici drugog razreda gimnazije:

S dodjele nagrada u Fojnici

Reo Čurtić, Mateo Franjkić, Adin Lulić, Edin Pezo i Aldin Redžo – osvojio je prvu nagradu unutar konkurencije. U periodu od 12. do 14. 9. 2018. godine učenici Reo Čurtić i Adin Lulić su zajedno sa svojom mentoricom, profesoricom Larom Brđanović, boravili u Fojnici gdje je održana dodjela nagrada i završni dio manifestacije. Zajedno sa svojim kolegama iz drugih gradova FBiH obišli smo Atik džamiju u Fojnici, Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici, nekropolu stećaka u Kiseljaku, kao i kovačiju, Franjevački samostan, spomenik fra Grgi Martiću i gradsku džamiju u Kreševu. Posjetili smo i tzv. "ordinaciju na otvorenom", staru

više od dva stoljeća. Radi se o manjoj prirodnoj pećini koja oduvijek slovi kao svetište, a narod ga je nazvao jednostavno – Pod špiljom. Tu je, za epidemija kuge u 18. i 19. stoljeću, zajedno sa subratom fra Franjom Gracićem, oboljele liječio Kreševljak fra Mato Nikolić, prvi diplomirani liječnik u našoj zemlji. Prisustvovali smo i radionicama ispiranja zlata i potkivanja jaja i družili se sa učenicima Srednje škole "Zijah Dizdarević" iz Fojnice i Srednje škole Kreševo koji su bili naši domaćini. Nadamo se da će ovaj uspjeh biti motivacija ostalim učenicima da vrijedno rade i nastave predstavljati našu školu na manifestaciji "Mladi i naslijeđe".

PETI SUSRETI IZVI\AČA

Na smotri uoči natjecanja

Dočekano 500 natjecatelja

ana 15. rujna održani su peti izviđački susreti "Dani prijateljstva – Vareš 2018.", a program je započeo postrojavanjem članova odreda iz raznih krajeva BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Na platou ispred OŠ "Vareš" vijorili su se LISTOPAD 2018.

barjaci 31 odreda čiji su članovi pristigli u naš grad na druženje i natjecanje, kao i državne zastave zemalja sudionica natjecanja. Dobrodošlicu pristiglima izrazila je Božidarka Dodik, starješina OI "Zvijezda", BROJ 286

istaknuvši da je riječ o najmasovnijem natjecanju dosad održanom u Varešu. Natjecateljima je poželjela sreću i uspjeh u nadmetanju unutar tri kategorije, a brđanima da uživaju u obilasku vareških kulturno-povijesnih znamenitosti i u lokalnoj gastro-ponudi. Vareške "Dane prijateljstva" svojim je dolaskom podržao Zekerijah Avdić, predsjednik Saveza izviđača BiH i u obraćanju istaknuo: "Vareš je grad nadaleko poznat po svom domaćinstvu, građani Vareša također, a samim tim i naši dragi prijatelji, članovi OI 'Zvijezda'. Znam da ćemo se mi brđani lijepo zabaviti, da ćete se i vi lijepo zabaviti i družiti i to vam od srca želim, a rezultat će doći kao nagrada za vaše današnje druženje i zabavu." Susrete je podržala Vlada ZDK-a, u čije se ime izviđačima obratio ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoliša Fahrudin Brkić, a nakon što je riječi podrške uputio općinski načelnik Zdravko Marošević, proglasio je manifestaciju otvorenom. S. P.

USPON NAŠE UMJETNICE

životu, u povijesti, ali i u književnosti sve se dešava po prvi put i takvo oblikovanje stvarnosti donosi nam zanimljive, uzbudljive i neobične događaje. Jedan od takvih vrlo interesantnih momenata desio se 26. 9. ove godine s premijerom dramskog teksta "Majka ili sve lutke idu u raj", naše sugrađanke, mlade dramaturginje i dramskog pisca Nedžme Čizmo na sceni SARTR-a, u režiji Dubravke Zrnčić-Kulenović. Po prvi put u povijesti književnosti Vareš je dobio dramaturginju i dramsku spisateljicu čija je drama postavljena na "daske koje život znače". I mada Nedžma Čizmo nije prvi dramski pisac iz Vareša, jer su radio-drame Željka Ivankovića, Onjegina Tomića i Adisa Samardžića nagrađivane, snimljene i emitovane u dramskom programu BH radija 1, izuzetno je priznanje da je naš grad dobio prvu profesionalnu dramaturginju i dramskog pisca, koji svoje djelo postavlja na teatarsku scenu. Nedžma Čizmo je srednju školu završila u Varešu i upisala odsjek dramaturgije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, što je samo po sebi veliki uspjeh jer je upis na studij dramaturgije iznimno težak pothvat i na odsjek se godišnje upisuje vrlo malo studenata. Dramaturgija je izuzetno zanimljiv umjetnički zanat koji zahtijeva predan rad, vrhunsku kreativnost i veliku educiranost. Dramaturško oblikovanje već postojećeg književnog teksta ili pisanje sasvim novog dramskog djela iziskuje pažljivo slaganje kockica u radnji, oblikovanju likova, dijalozima i didaskalijama kroz činove, slike ili prizore u balansiranom scenskom dešavanju koje mora imati logičan slijed događaja. Dvije sestre i majčine manipulacije Autor ovih redova nije gledao predstavu i shodno tome ne može izreći relevantan književno-kritički osvrt, ali s obzirom da je riječ o našoj Varešanki i o izuzetno zanimljivoj temi Nedžmine drame pokušat ćemo dočarati vizuru dramskog teksta na osnovu prikaza i intervjua Nedžme Čizmo prije i nakon premijere. Mladi dramski spisatelji, s obzirom na buntovni stav mladosti, uvijek donose relativno novi pogled na stvarnost i pokušavaju hrabrim i inovativnim dramaturškim potezima donijeti svježi izraz u često monotonu teatarsku svakodnevicu. Jer kazalište se, još od grčke drame preko Shakesperea do suvremenih dramskih pisaca, bavi prvenstveno postavljanjem suštinskih egzistencijalnih pitanja: odnosima među ljudima, relacijom pojedinca spram beskrupulozne vlasti, manipulacijom u svim sferama bitisanja, pa makar odgovori i nisu uvijek zadovoljavajući, teatar nam prvenstveno predstavlja sliku svijeta u borbi dobra i zla. Upravo nam o manipulaciji govori Nedžmina drama "Majka ili sve lutke idu u raj", u jednoj zanimljivoj mješavini scenskog igrokaza i lutkarstva. Spi-

Nedžma Čizmo ispred Narodnog pozorišta u Sarajevu

Prva dramaturginja iz Vareša Piše Adis Samardžić sateljica nam upečatljivo donosi ženske likove kao glavne nosioce radnje, što je za svaku pohvalu, jer naš teatar generalno oskudijeva snažnim i sugestivnim karakterima i profilima žena. Drama propituje odnose dviju sestrara koje su žrtve zlostavljanja i manipulacije psihički oboljele majke, pa ipak je to, kako veli Nedžma, priča o ljubavi, a ne o bolesti. Pisanje kao način borbe za istinu "Pored ovog svjesnog korištenja manipulacije, kao dramaturškog, redateljskog i glumačkog sredstva, u tekstu sam se bavila i drugim vidovima manipulacije zastupljenima u svakodnevnom životu, npr. kroz porodicu ili religiju. Religija mi je poslužila kao najsnažniji oblik zastrašivanja. Predstavljanje božanstva kao skup pravila i zabrana, te kazni za one koji to prekrše nešto je čime je majka konstantno prijetila i kontrolisala ponašanje kćerki. Bitan segment koji predstava tretira je Münchhausenov sindrom preko posrednika, kao majčina dijagnoza. Izab-ala sam ovaj sindrom iz razloga što sam i sama bezbroj puta svjedočila nečijim pokušajima da od mene ili nekog drugog načini potčinjeno biće, kroz pokušaj nametanja svijesti o meni kao žrtvi ili me prosto uvjeravajući da nemam sposobnosti nešto izvesti. Ovaj oblik manipulacije prisutan je u svim segmentima svakodnevnog života. Tako lik majke postaje metafora za društveni sistem, školstvo, političare, religijske institucije i sve one koji nastoje sačuvati svoj položaj i kontrolu zastrašivanjem i one kojima nije u osobnom interesu da mi kao društvo i kao pojedinci napredujemo i ostvarujemo potencijal", inspirativno i hrabro kaže Nedžma Čizmo u intervjuu sarajevskom "Oslobođenju". I doista, živimo u teškom vremenu sveopće manipulacije koju potenciraju mas-mediji indoktrinirajući široke narodne mase banalnom politikom nacionalizma, redukcionistički postavljenim BROJ 286

teološkim učenjem, neadekvatnim obiteljskim vaspitanjem i obrazovanjem djece i mladih ljudi, ideologijskom promocijom pseudoznanosti koja je odavno postala nova religija, samo što te činjenice ljudi još uvijek nisu svjesni. Nedžmine hrabre i iskrene riječi i inkorporiranje takvog stava u dramski tekst donosi nam nadu da još uvijek bitka za spas našeg društva nije izgubljena i da nam se protiv banalizacije stvarnosti i manipulacije bitisanjem valja boriti makar i pisanjem. Predstava u Varešu!? Premijera i dvije reprize drame Nedžme Čizmo "Majka ili sve lutke idu u raj" završena je uz gromoglasne aplauze i ovacije oduševljene publike, pa osobno prozivam Stjepana Šimića Pepija, v.d. direktora JU Centar za kulturu Vareš, da pozove našu Nedžmu, redateljicu Dubravku Zrnčić-Kulenović i cjelokupan tim SARTR-a da odigraju predstavu u Radničkom domu u Varešu. Uvjereni smo da bi to bio nezaboravan događaj za naš grad koji dugo vremena nije ugostio neku profesionalnu teatarsku kuću. Na koncu, moramo biti ponosni na našu Nedžmu i njezin prodor na kazališnu scenu Bosne i Hercegovine, ponosni i sretni što je Vareš porodio još jednu umjetnicu čije vrijeme tek dolazi; naše vareško kulturno-umjetničko nasljeđe ne prestaje da niže bisere poredane na najljepšoj ogrlici. Ako nam trenutno ekonomija nije jača strana (a i tu se stvari donekle popravljaju), onda smo u umjetnosti i kulturi zacijelo u vrhu naše zemlje, uzimajući u obzir procentualno mali broj stanovnika općine Vareš. Nedžma je Čizmo postavila visoke kriterije nakon svoje prve izvedene drame i na njoj je da u budućnosti opravda svoj spisateljski i dramaturški talent; ne sumnjamo da će u tome i uspjeti. P. S. Po riječima Nedžme Čizmo kontakt s upraviteljem Radničkog doma već je ostvaren i budu li postojali uvjeti za postavljanje scenografije predstava će biti odigrana i u Varešu. LISTOPAD 2018.

ČESTITAMO PISCU

40 godina na književnoj sceni

remda je na književnoj sceni više od četrdeset godina, ovoga su se listopada navršila četiri desetljeća kako je naš ugledni suvremenik Željko Ivanković objavio svoju prvu knjigu. Zbilo se to još u doba Jugoslavije, 1978. godine kad je izašla njegova poetska zbirka "Nešto od onog što jest". Posljednja u dosadašnjem nizu izašla je upravo ove godine, a riječ je o romanu "In illo tempore", koji (sasvim prigodno) i predstavljamo u ovom broju. Ivanković je kroz četiri desetljeća literarnog rada objavio više od 40 knjiga poezije, eseja, priča i romana, među kojima se ističu knjige poezije "Izgubljeni zavičaj", "Traženje zavičaja", "Melankolija modela", zatim esejističko-publicističke knjige "(D)ogledi", "(D)ogledi II", "(D)ogledi III", "Na marginama kaosa", "(Ne)mirna Bosna", važni dnevnički zapisi "700 dana opsade" i "Hod rubovima svjetova", knjige priča "Priče o ljubavi i smrti", "Tko je upalio mrak? ", "Nove priče o ljubavi i smrti", "Vareške priče", "Na svoji baštini" i "U taxiju zelene boje", te romani "Dodirom i svijet poče", "Ljubav u Berlinu", "Rat i sjećanje"... A među ovim djelima, u kojima se također može pronaći piščeva rodnoga grada Vareša, četiri su knjige proze tematsko-motivski zavičajnog karaktera: riječ je o zbirkama priča "Zvjezdangrad" i "Vareške priče", te romanima "Rat i sjećanje" i "In illo tempore".

Pored ova dva romana, objavljena unatrag dvije godine, Ivanković je svoje golemo literarno iskustvo (a to je cijeli jedan radni vijek) u posljednje vrijeme usmjerio i na izradu vareške monografije s kojom su se mnogi kušali hvatati u koštac, ali nitko to nikada nije realizirao, a sada se napokon pouzdano nazire njezin završetak. Ivanković je također uređivao mnoge listove i časopise, ili u njima surađivao, gdje svakako spada i naš list "Bobovac". Dobitnik je književnih nagrada za poeziju, za esej, za radiodramu, za priču, za lite-raturu za mlade. Za knjigu eseja "(D)ogledi III" (2000.) dobio je nagradu Antun Branko Šimić, a za kapitalno djelo – roman "Rat i sjećanje" (2016.) nagradu Ksaver Šandor Gjalski. U vrlo širokom spektru literarnog djelovanja Željko se Ivanković ističe i kao moćan pjesnik i kao pisac za djecu, a u isti mah i kao neumoljiv esejist, polemičar i kao romanopisac. U publicistici studiozno zalazi u područja koja su desetljećima na nekoga takvog čekala. Primjerice, u listu vareških Hrvata "Bobovcu", kroz svoju rubriku Bilješke o zavičaju analitički se pozabavio sveukupnom vareškom poviješću, često tragajući za građom i donoseći nove detalje, te ostavio više od stotinu nastavaka protkanih znanstvenom potkom. U dokumentaristici se dokazao jednako predanim. Uzmimo za primjer iznesene fakte i rasvjetljavanje istine o stvarnom broju stradalih u Stupnom Dolu, iz novijeg doba, ili iz ranijeg doba razotkrivanje činjenica o zbivanjima u Varešu tijekom Drugog svjetskog rata. To nam već govori o Ivankoviću kao društveno odgovornom i angažiranom intelektualcu, nasuprot mitomanima, te onome tko ne radi samo za sebe nego za svoj zavičaj. Dodajmo isto tako da je bio predvodnikom objave prigodnih publikacija, u okrilju vareške podružnice HKD "Napredak", o obljetnicama vezanim za fra Filipa Lastrića i fra Matiju Divkovića, a posao je to (očito pozaspalih) institucija. Ostavlja traga i kao prevoditelj s njemačkoga, naravno i kao recenzent i književni kritičar. Mnoga djela Željka Ivankovića, a naročito poezija, prevedena su na brojne jezike i nalazimo ga zastupljena u svim važnijim enciklopedijama, antologijama i panoramama na eksjugoslavenskom prostoru. I nadasve, može se zaključno reći da je Ivanković već svojim dosadašnjim opusom vratio svoj dug zavičaju, a koliko mu je to zavičaj dosad prepoznao, to neka svatko sam zaključi. M. M.

AMI

LISTOPAD 2018.

BROJ 286

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9

RECENZIJA

Vareška hronika dobra i zla (Željko Ivanković, In illo tempore. "Fraktura", Zagreb, 2018.) Piše Adis Samardžić Pisac izvanrednog i ogromnog opusa Postoje u povijesti književnosti pisci koji su pisali (ne)opravdano malo, jednu ili dvije knjige, a ipak su njihova imena ostala trajno zabilježena u onom metafizičkom registru riječi i rečenica koje Jorge Luis Borges maestralno naziva "Babilonska biblioteka". Primjeri takvih spisatelja su Isak Babelj koji je sa dvije knjige priča "Crvena konjica" i "Priče iz Odese" ušao u literarni panteon ili Varlaam Šalamov sa knjigom "Priče sa Kolime" u kojoj pripovijeda o tridesetogodišnjem zatočeništvu u sibirskim logorima užasa. S druge strane, tu su književnici neuobičajeno raznovrsnog i velikog opusa u rasponu od romana, pripovjetki, novela, drama, eseja, dnevničko-memoarske proze i zabilješki, uključujući i knjige polemičkih tekstova i poezije, kao što je to književno nasljeđe vanvremenskog genija Miroslava Krleže. Naš Varešanin Željko Ivanković po obimu i raznovrsnosti svog literarnog stvaralaštva spada u kategoriju pisaca poput Krleže s tim što je Ivanković i prevoditelj s njemačkog jezika, književni kritičar, publicist, a bio je urednik velikog broja knjiga i književnih publikacija. Teško je na eksjugoslavenskoj, čak i na europskoj i svjetskoj razini naći spisatelja tako velikog opusa koji je izvrsno pisao i obrađivao najozbiljnija pitanja čovjeka i društva općenito. A ove 2018. godine Željko Ivanković puni 40 godina svog književnog stvaralaštva (1978. godine objavljena mu je prva knjiga, knjiga poezije "Nešto od onog što jest" u dobi od svega 24 godine!) i pomalo je tužno da se niko od vareških općinskih struktura vlasti nije sjetio te činjenice, a ako nisu znali – minimalan trud u potrazi za relevantnim faktima donio bi im tu vrstu informacije; da se jubilej našeg velikog književnika dostojanstveno obilježi i na koncu da mu se za Dan općine Vareš dodijeli priznanje počasnog građanina Vareša. Jer ko je bolje i više pisao o Varešu i promovirao naš grad od Željka Ivankovića, čak i u dva zadnja vrhunska romana "Rat i sjećanje" i "In illo tempore" u kojima je dolina željeza tako upečatljivo i osebujno prisutna da je književnik Seid Ser-

darević zapisao kako je Vareš postao mitsko mjesto u djelima Željka Ivankovića. No, piscu tako velikog kalibra takva vrsta satisfakcije nije ni potrebna; kao što veli Mihail Bulgakov: "Umjetnici i filozofi trajniji su od svake vlasti", a Željko Ivanković je već sada književni bard i klasik bh., hrvatske i južnoslavenske literature. Dokument uskrsao iz mraka arhiva Roman Željka Ivankovića "In illo tempore" (latinski: U ono doba – početne riječi mnogih novozavjetnih odlomaka) jedan je od onih romana koji su sudbinski morali biti napisani kada povijesne činjenice i dokumenti izađu iz mraka arhiva i biblioteka u kojima su na prašnjavim policama čekali da dođu u ruke onih koji će znati prepoznati njihovu vrijednost. Jer biti pravi bibliotekar, komparativist, zahtijeva poznavanje mnogih humanističkoznanstvenih disciplina i jezika, zahtijeva neprestano kopanje po zaboravljenim i zapuštenim dokumentima iz prošlosti, njihovo dešifriranje, iščitavanje i prezentovanje javnosti. Upravo su to Sandra Biletić i Amira Hujdur, arhivistice Arhiva Bosne i Hercegovine, uradile sa pronađenim pismima iz koncentracionih logora u Drugom svjetskom ratu, upućenim Haimu Altarcu (glavnom junaku Ivankovićevog romana) i obznanile ga javnosti u istoimenoj publikaciji. Za Željka Ivankovića to je bio nebeski mig i dodir sudbine: istražujući temu Željko je shvatio da još uvijek u Varešu postoje ljudi koji se sjećaju apotekara Židova Haima Altarca, koji je imao apotekarsku radnju prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata na prostoru gdje je danas park pred domom časnih sestara franjevki. Nevjerojatna biografija Haima Altarca vezana za Vareš naprosto je nagnala Ivankovića da 2014. godine napiše "Priču o vareškom fratru, Židovu i ratu", objavljenu u sedam nastavaka u listu "Bobovac", da bi tri godine kasnije spoznao da dotična priča ima potencijal za roman. U povijesti književnosti mnoga epohalna djela nastala su upravo tako, kombinacijom dokumentarne građe i fikcije, odnosno vještinom pisca da spoji naizgled nespojivo, kao što je to Ivo Andrić majstorski uradio u "Travničkoj hronici", Danilo Kiš u "Grobnici za Borisa Davidoviča" ili na početku spomenuti Jorge BROJ 286

Luis Borges koji je svojevremeno rekao "da nikada nije razumio čemu služi pripovijedanje ako se dotična priča već nije na neki način i dogodila". Na sreću svih istinskih ljubitelja književnosti Željko Ivanković odlično poznaje sve modele književnog pripovijedanja i svoje je spisateljsko umijeće izbrusio kao blistavi dijamant, tako da pravi čitatelji (koji su rijetki i dragocjeni kao i pravi pisci) mogu uživati u ovom vrhunskom djelu.

Novi povijesni fakti Radnja romana "In illo tempore" vremenski je smještena u razdoblje između 1936. i 1952. godine i govori o neobičnom i iskrenom prijateljstvu fra Miroslava Miloševića, ondašnjeg vareškog župnika i magistra farmacije Židova Haima Altarca, apotekara iz Sarajeva koji dolazi u Vareš, otvara svoju apoteku i nesebičnom dobrotom i vrijednim radom osvaja srca Varešana, a oni, kada dolazi naređenje iz ustaškog stožera u Sarajevu da se židovski apotekar ima hapsiti i sprovesti u Središnjicu, ustaju svi do jednog na noge, blokiraju željezničku prugu i izlaze iz grada, te doslovno ishode oslobađanje i spašavanje života Haima Altarca. To je ključni LISTOPAD 2018.

događaj u romanu, no Željko Ivanković nam neobično uvjerljivo dočarava atmosferu života u Varešu prije, za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega; upečatljivim partiturama od riječi i rečenica daje nam sliku ondašnjih Varešana koji tipično ljudski i vole i mrze, raduju se i tuguju, ideologijski se razdvajaju u turbulentnom vremenu rata kada u roku od 24 sata zanoćite u jednoj državi, a probudite se u drugoj, a da se niste pomaknuli iz rodnoga grada. Ono što je posebno interesantno, Ivanković u ovom izuzetnom romanu donosi sasvim nove fakte o Drugom svjetskom ratu u samom Varešu i uloge partizanskih jedinica u našem gradu i okolici, ali i o bremenitom pitanju karaktera us-

jama u bivšoj Jugoslaviji kroz medijsku propagandu, a naročito onu filmsku, data je idealizirana slika partizana koji su bili iznimno hrabri i nesebično dobri, toliko osebujno humani da je za njih zlo potpuno nespojiva komponenta bitisanja. O partizanskoj i komunističkoj dobroti svjedoči Bleiburg (Goli otok posebna je priča!) i masovne egzekucije ravne onoj u Srebrenici ljeta 1995. godine. Slijedeći trag dokumenata autorica Sandre Biletić i Amire Hujdur iz publikacije "Pisma Haimu Altarcu iz koncentracionih logora u Drugom svjetskom ratu" Ivanković nam detaljno i sugestivno, majstorstvom vrhunskog spisatelja, dočarava kako je Altarac u Varešu prikupljao i slao pakete sa lijekovima, hranom, odjećom i obućom Židovima u ustaškim logorima i za svaki poslani paket dobio je dopisnicu zahvale od osobe kojoj je upućena pomoć!!! Zapanjujuća činjenica, zapanjujući dokument koga su bile svjesne Biletićka i Hujdur, a koji je, vjerujemo, naročito potakao Željka da sve istraži, dokumentuje i pretvori u ovaj fascinantni roman-hroniku. Pitamo se da li su već spomenuti pisac Varlaam Šalamov i književnici Karlo Štajner i Aleksandar Solženjicin (svi zatočenici logora) slali dopisnice iz sibirskih gulaga!? Bez imalo cinizma, takvo što je malo vjerojatno ili da li je netko iz nacističkih konclogora činio isto teško je povjerovati, zato i zapanjuje dokumentovana činjenica da je to bilo moguće u ustaškim logorima, makar i uz cenzuru od strane uprave logora; ne sugeriramo ništa, ali ovi fakti za svakog objektivnog historičara bacaju sasvim novu sliku na dešavanja u konclogorima u NDH. Željko Ivanković je to vrlo dobro prepoznao i nenametljivo, ali vrlo mudro doziranom konciznom dinamikom naracije uvukao nas u kompleksnu priču koja za sada ostaje bez odgovora.

taških konclogora. Po pitanju partizana neizbježno se nameće stav da je brutalno ubojstvo Katarine, supruge ondašnjeg načelnika Općine Franje Idžakovića, na kućnom pragu, kao i masakriranje potpuno nevinog načelnika – koji je učestvovao u spašavanju Haima Altarca – izvršeno u okolici Vareša i bestidno ostavljanje njegovog trupla kao zlokobnu opomenu svim antikomunistima težak oblik ratnog zločina o kome naravno nikada nismo učili u školama; naprotiv, svim generaci-

Nostalgična pohvala svom gradu Pa ipak, makar smo se potrudili ponuditi drugi ključ za čitanje ovog sjajnog romana čini se da Ivankoviću nisu puno bitni ni partizani ni ustaše: Željku je najvažnije razlučiti dobro od zla, ukazati na ljudskost i plemenitost fra Miroslava Miloševića, Haima Altarca i drugih upečatljivih likova u knjizi koji u vremenu zla, uprkos sopstvenoj krhkosti, riskiraju živote da bi pomogli drugome. Roman "In

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI LISTOPAD 2018.

illo tempore" ima sve karakteristike romana-hronike, mada je opseg dešavanja usko sabijen na svega 16 godina, no tih 16 vareških godina po obimu i kompleksnosti događaja djeluju kao stoljetna kronologija. Nenametljivi narator sugerira osobitu pažnju na dijelove knjige koje bi površni čitatelj lako mogao previdjeti i zanemariti, a koji su jako važni za istančani tok pripovijedanja. Istraživanje pojedinačnih ljudskih sudbina Ivanković perfektno analizira: "A kako među one kojima je u krvi takvo što istraživati, tkajući često i nemoguće i nespojivo, spadaju i pisci, ti vječni tragači za dalekim smislovima" – odajući pohvalu književnom zanatu i kroničarima u suštini tegobne ljudske egzistencije. Željko Ivanković iznimno voli Vareš i Varešane – treba pozorno obratiti pažnju sa kakvom ljubaznošću i pedantnošću pisac ispisuje pohvalu svome gradu stavljajući te riječi ljubavi u usta Haimove sestre Gracijele. "Miran i tih gradić, ljupki krajolici, prijazan i nasmiješen svijet, ljudi nenametljivi i radišni, nekako istovremeno i obični i jednostavni, i tvrdokorni i ponosni, i otvoreni i zakopčani. Otmjenost i učtivost kakvih drugdje nije vidjela. Čistoća i urednost na sve strane, pogledaj im ulice, baštice, cvjetnjake i avlije". Ovakve pohvale svome gradu i ljudima može napisati samo netko tko je beskrajno vezan za svoj zavičaj; ove Željkove elegantne rečenice su otvorena izjava ljubavi svome Varešu. Govorili smo o tome da Ivanković zapravo piše o borbi dobra protiv zla i to je zapravo najvažnija tema ovog veličanstvenog romana: nostalgična pohvala Varešu i njegovim ljudima, uz neponovljive opise rodnoga grada kakav se može naći samo kod Ive Andrića kada opisuje svoj Travnik. U ove dvije karakteristike romana "In illo tempore" možda je i najveća veličina ovog antologijskog djela. Nakon epskog romana "Rat i sjećanje", ovjenčanog nagradom "Ksaver Šandor Gjalski", dobili smo još jedno vrhunsko djelo iz Ivankovićevog pera – upravo u 40-oj godini njegovog književnog stvaranja – i sudeći prema ovoj, tematikom i stilom briljantno napisanoj knjizi, Željko je Ivanković svoju intelektualnu, ljudsku i spisateljsku zadaću maksimalno ispunio. Na koncu, možda je i naš Željko Ivanković, poput Miroslava Krleže, zaslužio svoga Enesa Čengića.

BROJ 286

OBLJETNICA U BIBLIOTECI

Obraćanje ravnateljice Gavran-Radojević

Šezdeset godina postojanja

ana 4. listopada obilježena je 60. obljetnica postojanja biblioteke u Varešu, a tom prigodom okupili su se, nakratko u prostorijama Opće biblioteke Vareš a zatim u Radničkom domu, predstavnici javnog, obrazovnog, kulturnog života općine Vareš, kao i predstavnici biblioteka s područja Zeničko-dobojskog kantona. Na akademiji u Radničkom domu prisutne je pozdravila ravnateljica Opće biblioteke Vareš Ilijana Gavran-Radojević, kazavši: "Biblioteka je osnovana 4. siječnja 1958. godine odlukom tadašnjeg načelnika općine Ivice Džoje i Narodne skupštine i u to vrijeme se zvala Narodna biblioteka. Na taj datum nismo bili u mogućnosti obilježiti ovaj jubilej, jer je to bio prvi radni dan u novoj godini, ali smo odlučili da to bude simboličan današnji datum – 4.10.; četvrti kao datum osnivanja, a deseti mjesec smo uzeli iz razloga što je to mjesec knjige, kada se potenciraju sve vrijednosti knjige i čitateljske navike. Posebno sam ponosna što biblioteka radi 60 godina u kontinuitetu, jer i u onim nekim najtežim vremenima moje kolege su radile na prikupljanju i čuvanju građe. Upravo je to bio povod da se 2000. godine oformi odjel Zavičajna zbirka, koji je prvo oformljen u Varešu na području našeg kantona, na koji sam posebno ponosna". Djelatnica biblioteke Jasmina Šijak, koja je u razdoblju od kraja 2000. pa do sredine ove godine obnašala dužnost ravnateljice ove ustanove, upoznala je prisu-

tne sa svim važnijim datumima i informacijama vezanim za proteklih 60 godina rada i djelovanja Opće biblioteke Vareš. (Isječke iz njezina izlaganja donosimo u dodatku.) A u nastavku svečane akademije prisutnima su se obratili predsjednica Udruženja bibliotekara ZDK-a Nina Salkić-Bunjevac, načelnik općine Vareš Zdravko Marošević i ministar za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoliša u Vladi ZDK-a Fahrudin Brkić te uputili čestitke djelatnicama Opće biblioteke Vareš u povodu jubileja. S glazbenim minijaturama nastupilo je dvoje učenika Osnovne muzičke škole u Varešu, a završnica programa pripala je igrokazu na temu vareških toponima vezanih za staroslavensku mitologiju i legendi u svezi s tim. U ulogama Peruna, Mokoši, Velesa, Morane, Jarila... pojavili su se učenici drugog razreda MSŠ "Nordbat 2" Vareš, a igrokaz (na tekst entuzijastičnog istraživača Tonija Petkovića), te scenografiju i kostimografiju pripremila je profesorica Berina Fatić. Inače, u biblioteci trenutno je u tijeku renoviranje za koje je sredstva u iznosu od 3.000 KM osigurao Institut za razvoj mladih "Kult" iz Sarajeva. Predstavnik tog instituta Nedžad Kamenica kazao je da je to učinjeno u cilju potpore Općoj biblioteci, ali i Inicijativi mladih u Varešu. Sredstva su uložena u krečenje, postavljanje novog laminata, uređivanje polica i nabavu novih zavjesa. A i sami su građani dali doprinos izradivši novi pult. M. M.

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 286

odina 1894. bilježi se kao značajna u povijesti radničke klase na području Vareša, kada su lokalni kroničari, u povodu prvomajskog praznika, evidentirali prisutnost stranih radnika koji su čitali "Arbeiter Zeitung" (Radničke novine). Nameće se zaključak da su to bili radnici koji su na vareško područje došli "trbuhom za kruhom", obrazovani i sa navikom čitanja. Svakako su to bili radnici sa politički i kulturno razvijenom sviješću, koja je u vremenu poslije neposredno uticala na razvoj političke, radničke svijesti u gradu Varešu, gdje je bio centar crne metalurgije ondašnjeg Carstva, pogotovo poslije izgradnje Željezare Vareš. Bio je fenomen u ono doba da se radnici pretplate na list koji je bio na stranom jeziku. Prateći razvoj radničke svijesti u Varešu, koja je s vremena na vrijeme morala djelovati i u ilegali, dolazimo do 1906. godine kada je uredovana dostava literature radničkoj klasi u BiH, od strane nakladnika "Naša snaga" i "Naša riječ". Povjerenik za Vareš u vezi sa dostavom spomenute literature bio je izvjesni Lavoslav Štamek. Od spomenute godine pa nadalje grade se radnički domovi u Sarajevu, Varešu, Tuzli, Banjoj Luci, Mostaru, Zenici... U godini 1908. započinje se sa održavanjem godišnjih skupština i to na nacionalnoj osnovi. Tako je te godine održana skupština Matice radnika Hrvata. U izvještaju sa Skupštine navodi se podatak i o otvaranju filijala Matice širom BiH od kojih je i ona u Varešu. One su svjedočile o još boljoj i jačoj radničkoj organiziranosti. Radnička komora za BiH formirana je 1926. godine, što je još jednim pokazateljem snage jedinstva radničke klase na ovom području. Komora je važna radi podatka da je imala radničke knjižnice i to u Sarajevu, Jajcu, Begovom Hanu, Brezi, Pržićima, Banjoj Luci, Varešu, Zenici, Mostaru, Kaknju, Vareš Majdanu – dakle, tri na vareškom području(!). Također, 1927. godina se vezuje za osnivanje Saveza rudarskih radnika uz koji se vezuju radničke podružnice kojima je sjedište bilo i kod nas u Varešu i Pržićima. Sve navedeno svjedoči o bogatoj i neprekinutoj radničkoj tradiciji čitanja u Varešu, koji je, između ostalog, bio i jedna od 77 adresa u BiH na koju je dolazio polumjesečnik "La Federation Balkanique". Spomenuti list je upućivan Narodnoj čitaonici u Vareš, a koji je policija vrlo često zaustavljala na pošti.

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 LISTOPAD 2018.

Na dan obilježavanja 60. obljetnice

Vareš - mjesto kulture čitanja Jasmina Šijak Historiografija bilježi i podatak da su početkom XX. stoljeća u Varešu postojale srpske, hrvatske i socijalističke čitaonice. Spominje se čitaonica srpskog društva "Prosvjeta", osnovana 1905. godine. Ali, doba austrougarske vladavine u BiH navodi se i kao doba u kojemu je nacionalno okupljanje bilo otežano pa su se s tim u vezi organizirala pjevačka društva pri kojima su djelovale i čitaonice. Tako je u okviru Hrvatskog pjevačkog društva "Zvijezda" djelovala čitaonica, pa dakle i knjižnica. Period prije Prvog svjetskog rata i poslije, te godine neposredno pred izbijanje Drugog svjetskog rata, tokom njega i poslije, bilježi nekih 40-ak hrvatskih čitaona u BiH, među kojima je i vareška. Kasnije je vareška knjižnica djelovala u okviru "Napretka", koji je uz središnju knjižnicu u Sarajevu 1941. imao i filijalne u Banjoj Luci, Doboju, Mostaru, Tuzli, Varešu i Zagrebu. Kad su 1949. komunističke vlasti ukinule "Napredak", dio fonda prenesen je u Narodnu biblioteku NR BiH i biblioteku "Silvije Strahimir Kranjčević". U novom, socijalističkom sistemu počinju da se izgrađuju općinske, školske i biblioteke u radnim organizacijama. Shodno tome i naša biblioteka, prema podacima književnika Željka Ivankovića, osniva se 1948. godine, ali se njeno organizovano djelovanje može pratiti tek od 1958. kada je već imala 3.680 knjiga. Međutim, prema zvaničnim podacima i na osnovu Odluke o osnivanju, koja je u posjedu naše Ustanove, Općinska narodna biblioteka Vareš osnovana je 4. januara 1958. godine. Prvobitno je bila smještena u maloj prostoriji KUD-a "Jedinstvo", a prva knjiga upisana u inventaru je datirana sa 11. 5.1955. godine. Prvo područno odjeljenje osnovano je u Vareš Majdanu 1959. godine u kojemu je bilo 2.500 knjiga. Zanimljiv je i podatak da je vareška biblioteka LISTOPAD 2018.

1968. godine imala 20.769. knjiga na preko 22.000 stanovnika, a od tog broja bilo je 1.379 korisnika i pročitano je čak 25.659 knjiga. Ubrzo se razvija mreža biblioteka po vareškim preduzećima pa je tako čuvena bila biblioteka pri Rudniku i Željezari Vareš. Jedan dio spomenutog fonda – radi se o nekih 700 naslova – doniralo je ovo preduzeće našoj Biblioteci i mi ga čuvamo kao izuzetno vrijednu i dragocjenu bibliotečku građu. U vremenu koje je nastupilo neposredno poslije zvaničnog osnivanja bilo je i vrijeme čuvenih "knjigonoša", koji su nosili knjige i u najudaljenija mjesta općine Vareš. Opštinsku narodnu biblioteku Vareš rat je zatekao u sastavu Radničkog univerziteta "Branko Jelić" koja je, pored Štamparije Vareš te Kino sale Vareš, imala status radne jedinice sa oko 17.000 naslova, plus oko 5.000 izdatih koje su tako i nestale iz fonda 1993. Počev od novembra ratne 1993. godine Biblioteku preuzima novi sastav radnog osoblja, koji su dobrovoljno pristali da osposobe devastirani bibliotečki prostor te zaštite oštećeni knjižni fond, sklone uništene primjerke knjižnog fonda i Biblioteku vrate u funkciju. Veliki broj knjiga stradao je prilikom dvije selidbe tokom ratnih dešavanja i jedino pozitivno što je proisteklo iz tog perioda bila je odlučnost tadašnjeg rukovodstva Javne ustanove Centar za kulturu "Ljiljan" Vareš da pokrene postupak izdvajanja Biblioteke i njenog osamostaljenja. Proljeće 1999. krenulo je u Biblioteci sa novim v.d. direktorom i njegovom čvrstom odlukom da Biblioteku izdvoji iz Centra za kulturu. Prva značajna donacija u obnovi knjižnog fonda bila je 1999. godine od "Soroš" fondacije, zatim CRS-a, Federalnog ministarstva kulture, Vlade i resornog ministarstva ZDK-a, te donacije brojnih građana Vareša. Kasnije je ovaj dio koji se odnosi na obnovu knjižnog fonda dopunjen brojnim donacijama od strane Vlade Republike Hrvatske te naslovima koje nam redovno dodjeljuje Fondacija za bibliotečku djelatnost Sarajevo. Jedna od najznačajnijih donacija za našu Biblioteku bila je ona koja se odnosila na uvođenje centralnog grijanja, a koju je finansirao "OdRaz" iz Sarajeva. Prvi put u poslijeratnom periodu radna temperatura u Biblioteci dignuta je iznad 10 stepeni. Pored činjenice da Vlada ZDK-a u potpunosti finansira naš rad, kao i rad ostalih javnih biblioteka u ZDK-u, varešku biblioteku već dugi niz godina, počev od BROJ 286

2003. pa do danas, pomaže Vlada Republike Hrvatske preko Središnjeg Državnog ureda za Hrvate izvan RH. Sredstvima Vlade RH za našu je ustanovu nabavljeno: cjelokupna dječija igraonica sa oko 550 bibliotečkih jedinica, čitaonica sa pratećom opremom, TV, muzička linija, kopiraparat, 2 računara, 2 printera, 10 polica za knjige, 4 radna stola sa stolicama, kamera, foto-aparat, nekoliko hiljada novih naslova iz najrazličitijih oblasti znanja i nauke, te je finansirano jedno kompletno izdanje "Vremeplova". Podržali su nam i nabavku tople podne prostirke i zavjesa. Ovo je jako važno istaći prije svega zbog činjenice da su brojne donacije Vlade RH bile preduslovom da se otvori još jedno radno mjesto u Biblioteci i to iz reda vareških Hrvata, što je bio i krajnji cilj dugogodišnjih apliciranja na navedene javne natječaje. Ovaj podatak se može provjeriti u skoro svakom tekstu brojnih prijava na natječaje. Kao jedan od najvrjednijih segmenata u našoj Biblioteci navodim odjeljenje Zavičajna zbirka koje je zvanično počelo sa radom 1. decembra 2000. Još jednom neizmjerno zahvaljujemo susretljivosti Vlade ZDK-a, našeg resornog ministarstva i svih drugih dobrih ljudi koji su imali udjela u realizaciji. Ovo odjeljenje je imalo sedam vlastitih izdanja pod naslovom "Vremepolov", a radi se o hronološkim presjecima događaja koji su se desili u povijesti Vareša te o ljudima koji su ostavili trag u datom vremenskom okviru. Inače, naša Zavičajna zbirka ima fond od 4.245 bibliotečkih jedinica. Brojna je i izuzetno vrijedna ova zbirka tako da zaslužuje jednu zasebnu prezentaciju. Ovdje prije svega treba spomenuti vrijedne Varešane, kulturne i javne radnike, koji su dali svoj doprinos u prikupljanju zavičajne građe: Josip Tokmačić, Ilija Zloušić Tici, Marko Grabovac, Željko Ivanković, Borislav Topalić, Mijo Rajić, Mila Milićević, Krešimir Romić i drugi. Biblioteka trenutno raspolaže fondom od preko 37.000 bibliotečkih jedinica raspoređenih u pet odjeljenja. Posebnosti našeg bibliotečkog fonda su veliki broj starih i rijetkih knjiga; također, veliki broj novih i rijetkih izdanja, prije svega od hrvatskih izdavača, zahvaljujući kojima imamo brojne nove kreacije zapisa, zatim je tu i neknjižna građa, eksponati u Zavičajnoj zbirci i brojne lektire. Navedeni fond se pokazao dovoljno zanimljivim i kvalitetnim da privuče oko 1.100 korisnika, koje trenutno imamo na evidenciji u našem internom softveru.

Simpatičan domaći igrokaz: Perun, Morana i Mokoš

U POVODU OBLJETNICE

Neobična "književna" večer Adis Samardžić

odišnjica vareške biblioteke donijela je Varešu čudnovatu književnu večer. Sala Radničkog doma bila je ispunjena do posljednjeg mjesta. Atmosfera neuobičajena, zabavna, čak i pomalo neozbiljna za jednu, kako je najavljivana, eminentnu književnu večer. Riječ je o promociji knjige Tarika Đođića "Čuvarkuća", apsolutnog bestselera izdavačke kuće Buybook, prodatoj do sada, po riječima autora, u 7.000 egzemplara! Umjesto da naše bibliotekarice dovedu na jubilej (60 godina) postojanja vareške biblioteke domaće i etablirane pisce Željka Ivankovića i Mladenka Marijanovića, koji su ove godine objavili dva izuzetno kvalitetna vareška romana – pri čemu je Mladenkov i nagrađen, a Željko 2018. obilježava i 40 godina književnog stvaralaštva! – dovele su nam stanovitog Tarika Đođića čija je glavna referenca to što je direktor mega korporacije Al Jazeere. Po svim parametrima književno-kritičkog, teorijskog i jezičko-strukturalnog aspekta knjiga Tarika Đođića običan je skup

Slučajno? Nesvjesno? Čudno! Zanimljivo je da su tri ugledna vareška autora u nepunu zadnju godinu dana objavila tri iznimne i, k tomu, po svemu vareške knjige: Vladika Grigorije: Preko praga (knjiga priča, 2017.), Mladenko Marijanović: Imat ćeš kad žalit (roman, 2018.) i Željko Ivanković: In illo tempore (roman, 2018.), što se ne događa ni mnogo većim gradovima, čak i u svijetu. A uz to su, treba li napominjati, brojni vareški autori u zadnjih deset godina objavili više od 70 knjiga, pa ipak sve to nije bilo dovoljno jer je vareška Opća biblioteka za obilježavanje 60 godina postojanja književnu večer posvetila za Vareš posve nebitnoj knjizi sasvim nepoznata autora. Sve ovo izgleda tim čudnije i dramatičnije što ove godine, konkretno u listopadu, naš autor Željko Ivanković obilježava 40

bilješki koje svaki ozbiljan pisac radi kao predložak za pisanje priča. Đođićeve bilješke u knjizi "Čuvarkuća" ostale su samo to – površni zapisi i autorske reminiscencije s vrlo malo književne relevantnosti. No, budući da Đođić ima funkciju kakvu već ima, nije mu problem angažirati Abdulaha Sidrana (koji je na skupu jedini bio kompetentan govoriti o književnosti, ali pričao je o svemu a najmanje o dotičnoj knjizi!). Uloge Gorana Milića i Ademira Kenovića svode se na činjenicu da ubiru debele tantijeme od Al Jazeere; njihova uloga u dotičnoj kompaniji nije nikakva tajna, a glavna poenta je u tome da ovaj dvojac bez kormilara nema nikakve kvalifikacije da bude promotor nekog književnog djela, što su i dokazali izrekavši svaki po jednu anegdotu koja nije imala nikakve veze s knjigom. Time se njihova uloga "promotora" i završila. godina od objavljivanja svoje prve knjige Nešto od onog što jest (1978.). I jednako su takav skandalozan propust napravili i organizatori šestog po redu VaClaF-a kad su za temu Gdje i što je dom? zaboravili svoje autore i njihove knjige, koje možda više nego ijedna druga govore i na tu temu. A riječ je o vareškim autorima i vareškim knjigama, i nadasve vrhunskim knjigama, što su objavljene između dvaju glazbenih festivala i to kod uglednih izdavača. Malo previše i za varešku biblioteku koja po tko zna koji put iznevjerava jednu od svojih osnovnih i zakonom propisanih obveza – imati uređenu zavičajnu zbirku, biti zavičajno senzibilizirana i njegovati duh zavičajnosti, ali i za glazbeni festival, koliko god on bio internacionalni, kad smo već, stjecajem okolnosti, imali pred nosom takve tri knjige. Ili se zaboravilo da pamćenje pripada onima koji pišu. R. R.

BROJ 286

Prema dostupnim informacijama i u kratkom razgovoru s autorom uvjerili smo se da je Đođić uljudan i dobar čovjek, humanist i altruist, osoba koju bi svatko poželio za susjeda i netko tko možda ima dobre namjere, ali objavljivanje i promoviranje ove nedovršene i neadekvatno književno uobličene knjige uistinu mu nije trebala. Međutim, i to je razumljivo: oni koji se motaju oko njega i povlađuju mu, željni novca i medijske pozornosti, vjerojatno su ga uvjerili da je on novi Meša Selimović. Ljudska narcisoidnost, ego, sujeta i nepostojanje kritičkog odmaka spram samog sebe, nažalost ljude obično vodi u situaciju da im se ozbiljna književna scena smije iza leđa, a zbog osobnog straha od odmazde moćnih ljudi ne usuđuju se da to javno kažu. To je još jedan dokaz da populističke pisanije uz dobru medijsku kampanju prolaze čak i u Bosni, koja se ne može pohvaliti naročitom čitateljskom zainteresiranošću za vrhunsku literaturu. Ne, kod nas se čak i naš nobelovac Ivo Andrić razapinje na stup srama i imputira mu se mržnja spram Bosne! S druge strane, ni u krasnoj Europi i ostatku svijeta nije bolje: tome svjedoči činjenica da banalna, površna i pseudo duhovnošću ispunjena djela Paula Coelha opčinjavaju ljude dovodeći ih u stanje ekstaze, a o pornografskoj, sadomazohističkoj knjizi "50 nijansi sive", prodatoj u milijune primjeraka širom svijeta, suvišno je trošiti riječi. Najljepši dio promocije bila je svirka vareških tamburaša koji su, kao i obično, oduševili razdraganu publiku, a dodajmo tome i simpatični igrokaz naših omladinaca pod autorskom palicom Berine Fatić. Sve u svemu, vrijedilo je prisustvovati toj "književnoj manifestaciji", ako ni zbog čega drugog onda radi činjenice da sistemom komparacije naučimo razlikovati dobru od prosječne, odnosno loše književnosti i "književnih večeri".

LISTOPAD 2018.

DOMETI U KARATEU D. Pavlić

a poziv trenerice Karate kluba "Vareš" Mirsade Operta 25. rujna 2018. godine Vareš je posjetio generalni tajnik Karate saveza BiH Fikret Selman. U uredu općinskog načelnika upriličen je susret tajnika Selmana, načelnika Zdravka Maroševića, trenerice Mirsade Operta i tri člana Karate kluba Vareš Šeherzade Operta, Inele Kovačević i Mirze Kamenjaša – koji su sudjelovali na Europskom prvenstvu u tradicionalnom karateu održanom u Beogradu. Na sastanku se razgovaralo o dosadašnjem radu KK "Vareš" i potpori koju Općina Vareš pruža, te su spomenuti određeni budući vidovi suradnje Karate saveza BiH i Općine Vareš. Načelnik Marošević je ovom prigodom nagradio vareške reprezentativce Šeherzadu, Inelu i Mirzu za uspjeh koji su napravili u Beogradu, uručivši im novčane nagrade u iznosu od po 100 KM. Inače, tajnik Selman je bio prvi trener karatea u Varešu i osnivač karate kluba "Sretno" Vareš 1985. godine. Bio je prvi trener Mirsadi Operta i kako je rekao "jako se ponosi njom kao osobom, i kao sportašicom i sada trenericom". U razgovoru za radio "Bobovac" rado se prisjetio vremena kada je živio u Varešu, a bilo je to od 1984. do 1992. godine. "To je najljepši dio mog života", ustvrdio je.

Prigodom susreta u kabinetu načelnika FOTO: RADIO "BOBOVAC"

Čestitke generalnog tajnika O Karate klubu "Sretno" Vareš tajnik Selman je rekao: "Karate klub 'Sretno' je došao do druge lige, to je tada bio pojam. Mi smo imali reprezentativce bivše Jugoslavije – Mensad Mešić je bio jedan od najboljih, pa Mirsada Stovrag danas Operta, Slobodan Terzić također. Mevludin Žutić je bio izuzetan, kao i Milan Stanišić, Dragiša Stanišić, Daliborka Kojić, Mijana Martinović, Loris Matić, Fikret Ibrišimović, Mato Lukić... To su sve bila izuzetna djeca. Veliki broj ljudi je u to vrijeme prošao kroz klub. Ponosan sam što Mirsada nastavlja", rekao je tajnik Selman. Prisjetio se i svojih bivših radnih kolega iz rudnika "Smreka", gdje je proveo dio svog radnog vijeka.

"To je dio mene i ja to ne mogu zaboraviti", kazao je. Na kraju je čestitao članovima Karate kluba "Vareš" i trenerici Mirsadi na uspjesima, medaljama i rezultatima koje su postigli i preporučio: "Bavite se nekim sportom, vrlo je bitno kojim sportom, te tko vas trenira i kakve su reference vaših trenera. Drago mi je da je vaš načelnik za ove dvije godine oživio i NK 'Vareš', da KK 'Vareš' sve više i više napreduje. Treba djecu uključiti u sport, jer amaterski sport je škola života, cilj amaterskog sporta je stvaranje zdrave ličnosti i korisnog člana društva, a cilj profesionalnog sporta je profit i dobit", poručio je generalni tajnik Karate saveza BiH Fikret Selman.

RAJ ZA AVANTURISTE

Druga "quad" vožnja

Upute pred polazak na vožnju

ovogodišnjem internacionalnom druženju s ATV vozilima već prepoznatljivom kao "Quad Expedition Željezna dolina Vareš", a što se počelo spominjati i prevoditi na više stranih jezika, uživalo se u dane 15. i 16. rujna. Momci, ovoga puta odjeveni u crvene LISTOPAD 2018.

majice s amblemom, a koji zahvaljujući onima koji nas od srca podržavaju obiđe cijeli svijet, u ulozi domaćina i imajući pred sobom sigurnost i komfor svih kao apsolutni prioritet ugostiše 55 ATV vozila i 70 sudionika iz BiH, Hrvatske, Srbije, Italije, Švicarske, Njemačke i Rusije. BROJ 286

Vareš, koji je otvorio svoje srce samim sunčanim nebom i s njega upućenom toplinom, raznolikim i nerijetko zahtjevnim dijelovima terena – što je jedna od bitnijih stavki, pričajući žargonom tehničara za upravljačima ovih vozila – savjesno i ozbiljno odrađenim pripremnim radnjama za jednu ovakvu međunarodnu manifestaciju, a i nimalo manje bitnom vrhunski odrađenom kulinarskom ponudom njegovog podneblja, zasluži sve pohvale i bez ijedne izgovorene riječi. U očima sudionika, koji dojmove i priču o Varešu ponesoše daleko sa sobom, čitalo se potpuno zadovoljstvo. Na daljnjem putu promoviranja našeg kraja, uz neizmjernu zahvalnost svim našim sponzorima, kao i svima koji na bilo koji način staviše na raspolaganje dio sebe i time sudjelovaše u ovom prelijepom momentu doživljenom u našem gradu i njegovim selima, pozdrave vam upućuju: Nikica Franjić, Mario Vidović, Dragan Gavran, Tomislav Miočević, Daniel Miočević, Marko Drmešić, Alaris Jakić, Ahmed Likić i Vjekoslav Božić. V. B.

IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

Dana 14. kolovoza u 66. godini života preminula je naša draga

Dana 5. rujna u 78. godini života preminuo je naš dragi

ELIZABETA BETI IDŽAKOVIĆ

RATKO GAVRAN (1941. – 2018.) Počivao u miru Božjem!

(1952. – 2018.) Sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem!

Supruga Antonija, sin Dubravko, kćerka Rajna, brat Vinko, sestre Lucka, Irena i Terezija

Tvoji najmiliji

POSLJEDNJE ZBOGOM

ZAHVALA

našem anđelu

prim. dr. sc. Borisu Božiću, prof. v. š. i prof. dr. sc. Draganu Schwarzu, dr. med. na humanosti.

SREĆKU MATIČEVIĆU (16.IV.1966. – 7.IX.2018.)

Supruga, kćerka i obitelj preminulog Srećka Matičevića

Tvoje Mijana i Iskra

POSLJEDNJE ZBOGOM

POSLJEDNJI POZDRAV

Našem voljenom sinu i bratu

Ožalošćeni obavještavamo rodbinu i prijatelje da je naša voljena i dobra mama, sestra i baka

MARICA RUDEŽ rođ. Obrdalj

SREĆKU MATIČEVIĆU

blago preminula 20. rujna i sahranjena 22. rujna 2018. godine u Dubrovniku – Rožat. Počivala u miru Božjem! Ožalošćeni: sin Mladen, kći Zrinka, brat Tvrtko, unuka Veronika, snaha Amira, nevjeste Zdenka i Zdravka

(1966. – 2018.)

S bolom i tugom u srcu opraštamo se od tebe, naš voljeni sine i jedini, voljeni brate, ali s nadom i vjerom da si sada u vječnom kraljevstvu nebeskom, gdje se s anđelima raduješ vječnom životu. U našim si srcima i mislima sve do onoga dana kad nas dragi Bog ponovno spoji i sretnemo se u njegovu kraljevstvu.

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 4. listopada u Švedskoj je preminula, gdje je i pokopana, naša draga i voljena

MILENA LIKIĆ rođ. Marjanović (1951. – 2018.) Počivala u miru Božjem!

Tvoji: tata, mama i sestre

Tvoji najmiliji: sinovi Nenad i Zlatko, snaha Dragana, sestre Antonija, Miroslava i Božana, te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji

POSLJEDNJI POZDRAV

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 4. listopada u 73. godini života preminula je naša draga

(9.X.2005. – 9.X.2018.)

ZVONKO ILIĆ Ožiljak na srcu je predubok i jako boli. Bole suze, bole uspomene, boli praznina koja nikada neće biti popunjena. Boli što nam svuda fališ i što ćeš uvijek nedostajati. Počivaj u miru Božjem!

BRIGITA MATANOVIĆ rođ. Filipović Pokopana je na Novom groblju u Dugom Selu. Počivala u miru Božjem! Ožalošćeni: kćeri Svjetlana i Ramona, sin Romeo, sestra Dragica, unučad, praunučad, zetovi, snaha, obitelji Filipović, Marošević i Matanović

Tvoja supruga Gordana, kćerka Matea, sin Ivan, zet Darko i unuka Nikol

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

Dana 13. rujna navršilo se 13 tužnih godina otkako nije s nama naš dragi

FRANJO BRĐANOVIĆ (2006. – 2018.)

ZORAN ŽUROVEC

JELENA BRĐANOVIĆ

(1979. – 2005.) Uvijek ćemo te čuvati u našim srcima i mislima. Počivao u miru!

(1988. – 2018.)

Vole te: tvoja mama Zrinka, očuh Joachim, seka Maja i ujko Tiho

BROJ 286

Uspomene na vas i vašu ljubav ostaju neizbrisive. Počivali u miru Božjem! Zrinka, Maja i Tiho LISTOPAD 2018.

TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE

(1.X.2015. – 1.X.2018.) Dana 1. listopada navršile su se tri godine otkako je preminuo naš dragi

Na naše drage (1.X.2012. – 1.X.2018.)

NIKOLA NIKŠA MARKHOT

VERONIKA PEJČINOVIĆ

Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Tvoji najmiliji

SJEĆANJE Na naše roditelje

MATO PEJČINOVIĆ (19.V.2018. – 19.X.2018.) Počivali u miru Božjem! Sinovi Miroslav i Vinko, nevjeste Dijana i Dragana, unučad Mihaela, Ana, Mateo i Dominik

TUŽNO SJEĆANJE Dana 13. listopada navršila se godina dana otkako je preminula naša nikad prežaljena supruga, majka i baka

ANTONIJA RAJIĆ (1935. – 2017.) Počivaj u miru! Tvoji najmiliji

AUGUST HINGER

DRAGICA HINGER

(1937. – 2016.)

(1938. – 2010.)

SJEĆANJE ANĐELKO RIĐIĆ

Dragi mama i tata, hvala vam što ste nam prenijeli vjeru i što ste nam životom pokazali pravi oslonac. I oslanjajući se na Boga, Dobrog Oca, podjednako vjerujemo u Nebo kao i u ljubav kojom vas i dalje ljubimo. Neka nas Ljubav vodi do ispunjenja u ovom životu i do susreta s vama u Nebu.

(1.VIII.1980. – 16.X.2012.) Zauvijek je naše drago sklopilo oči, naš anđeo nama nikad više neće doći, bol u nama nikad neće proći, jer i nebo je s nama plakalo te noći. Suza iz oka na tvoju sliku pada, naš Anđelko anđeo je sada! Tvoja djeca Ivan i Lucija, roditelji Rudo i Božana, brat Dario s obitelji, supruga Helena

Djeca s obiteljima

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 17. listopada navršava se 20 godina od smrti našeg dragog

(18.X.1993. – 18.X.2018.) Dana 18. listopada navršava se 25 tužnih godina od smrti našeg dragog

BRANIMIRA BOBANA

BRANIMIRA LOVRENOVIĆA

(1953. – 1998.) Vrijeme je prošlo, ali nisu sjećanja na tebe, tvoju ljubav i dobrotu. Supruga i djeca

Majka Jozefina, otac Vinko

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.1993. – 18.X.2018.) Dana 18. listopada navršava se 25 tužnih godina otkako nas je napustio naš

(18.X.1993. – 18.X.2018.) Dana 18. listopada navršava se 25 tužnih godina od smrti našeg dragog

BRANIMIRA LOVRENOVIĆA

BRANIMIR LOVRENOVIĆ Tvoj lik ostavlja vječno sjećanje koje nosimo u našim srcima. Uvijek ćeš biti u našim mislima. Počivaj u miru Božjem! Brat Narcis s obitelji

S ponosom i tugom sjećanje na tebe ostat će vječno. Počivaj u miru Božjem! Striko Tomo, tetka Fanika, tetka Hedviga, tetak Saša, Aleksandra i Igor

TUŽNO SJEĆANJE

(18.X.2006. – 18.X.2018.) Dana 18. listopada navršava se 12 godina od smrti naše drage

(18.X.2006. – 18.X.2018.) Dana 18. listopada navršava se 12 godina otkako nije s nama naš dragi

ANKICE GOGIĆ Neka mir i tišina vladaju nad grobom tvojim, a sjećanje na tebe mi nosimo u srcima svojim. Počivala u miru Božjem!

JOZO ĆORLUKA Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru Božjem! Tvoja obitelj

Tvoji najmiliji LISTOPAD 2018.

S ljubavlju i tugom živimo misleći na tebe, tvoja plemenitost je vječiti dar ostavljen u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!

BROJ 286

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

FRANJO PETROVIĆ (20.X.2015. – 20.X.2018.)

(20.X.2015. – 20.X.2018.) Dana 20. listopada navršit će se tri godine od smrti našeg dragog brata

Dragi naš, nedostaješ nam puno, volimo te!

FRANJE PETROVIĆA Uspomene na tebe čuvamo s poštovanjem i ljubavlju.

Supruga i kćeri

Tvoji braća i sestre: Ivica, Željka, Anto i Jelena

U SPOMEN

IN MEMORIAM

VLATKO MIOČEVIĆ

VATROSLAV BOŽIĆ

(25.III.1971. – 23.X.2010.)

(23.X.2004. – 23.X.2018.) Dragi Vatroslave, svaka posjeta tvome grobu koji se kroz danas evo 14 dugih godina imao vremena uklopiti u svoje okruženje, onako nijemo, monotono, bez ikakvih promjena, kao jedna ukočena slika kroz tišinu koja te okružuje na sebi svojstven način konstantno, uporno priča kako je to bilo nekad i kako bi danas sve drugačije bilo da si ti još uvijek među nama. "Neko živi dokle god se o njemu priča i dokle god ostaje u sjećanjima." Tu šaputanu priču iz tišine o tebi slušamo danonoćno, sve ove godine dolazi do naših srca i odlazi unedogled, a jako dobro znajući da je veličina tebe onakvog kakav si bio doslovno neizreciva i za nas, tvoje najbliže, kao i sve one koji te poznavaše. Ona zapravo nema kraj kao utjehu kroz neizbrisiva sjećanja i mnogobrojna pitanja bez odgovora, koja u sebi nose i vječno će nositi tvoji najbliži. Laka ti zemlja i Mir s tobom, koliko i kako si bio i ti vezan s njim!

Počivaj u miru Božjem!

IN MEMORIAM Dana 24. listopada navršit će se godina dana otkako nas je prerano napustio naš dragi

BOJAN FRANJIĆ (1980. – 2017.) Dani prolaze, ali tuga i bol zbog tvoga preranog odlaska ne prestaju. Neka te čuvaju anđeli nebeski! Majka Kata i sestra Matea

Tvoji najmiliji

IN MEMORIAM

Dana 24. listopada navršit će se godina dana otkako je preminuo naš dragi

Dana 25. listopada navršit će se 16 godina otkako nije s nama naš dragi

BOJAN FRANJIĆ

SLAVKO MIRČIĆ

(1980. – 2017.) S ljubavlju i ponosom te se sjećamo i čuvamo te u našim srcima.

(2002. – 2018.) S poštovanjem i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

(28.X.2007. – 28.X.2018.)

(28.X.2011. – 28.X.2018.) Dana 28. listopada navršit će se sedam godina od smrti našeg dragog

Jedanaest je godina otkako nije s nama naša draga

IVE MIOČEVIĆA

MIRJANA IDŽAKOVIĆ

Pamtit ćemo te s ljubavlju i poštovanjem. Počivaj u miru Božjem!

Ostaješ živjeti u našim srcima. Volimo te! Počivaj u miru Božjem!

Supruga Anđa, sinovi Juro, Stanko, Dragan, Ratko i David, nevjeste i unučad

Suprug Nikola, sinovi Damir i Luka s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE (30.X.2009. – 30.X.2018.) Dana 30. listopada navršit će se devet godina otkako nije s nama naš dragi

MIJO PAVLIĆ Mate

JOSIP MIRČIĆ

(14.IV.1926. – 30.X.2010.)

S vječnom ljubavlju i poštovanjem čuvat ćemo uspomene na tebe. Počivaj u miru Božjem! Tvoja supruga Antonija (Tonica), sinovi Mijo, Marko i Antonio, nevjeste Anđelka i Vedrana, unučad Mirna, Matija, Filip i Josip

Počivao u miru! Kćerka Ljubica

S ljubavlju te spominjemo i u srcu nosimo. Vole te tvoji najmiliji.

BROJ 286

LISTOPAD 2018.

IZ STARIH ALBUMA

Prije 75 godina...

Listopada 1943. u Varešu je, nakon mučenja, izvršena likvidacija tadašnjeg načelnika općine Frane Idžakovića, a dan ranije i njegove supruge Kate, koja je ustrijeljena na prozoru obiteljske kuće. Tako nečega u službenoj povijesti iza Drugog svjetskog rata, koju su pisali pobjednici a koji su te godine nakratko oslobodili grad i počinili spomenuta ubojstva – nema zabilježenog. No, svjedočanstva o tome ipak se još uvijek mogu doznati iz prve ruke, mada se o njima u vrijeme SFR Jugoslavije moralo šutjeti. Razloge za prijeki sud bili bi (barem moralno dužni) iznijeti počinitelji, da su još živi. Ostaje tek, u kontekstu onog vremena, prosuđivati da je legitimni načelnik pogubljen jedino zato što je ostavljen (i ostao) na toj funkciji kad je Vareš potpao pod vlast NDH-a. Nije mu pomogla ni činjenica što je beskompromisno bio među onima koji su spasili glavu Židova – ljekarnika Haima Altarca. (Jedina, i danas dragocjena fotografija ljekarnika zabilježena je upravo na sprovodu ubijenog načelnika, te je stoga prilažemo) No, čemu je gubitak života dugovala načelnikova supruga osim što je bila upravo to – njegova supruga, a to ne može biti inkriminacija... Najnovija knjiga Željka Ivankovića, tj. roman "In illo tempore", koja je u svojoj suštini i dokumentaristička, bila je poticajnom da zamolimo za uvid u župnu maticu umrlih. Odande donosimo preslikane retke koji pokazuju da su načelnikova supruga i on sam stradali u razmaku od jednoga dana. Kod supruge su navedene i okolnosti stradavanja, uz načelnikov upis u pokojne nisu. Bili su oboje u ranim četrdesetim i nisu imali djece, pa ni unukâ koji bi se danas mogli boriti makar za istinu (jer su pravo i pravda ionako zakasnili). Ali u ime te istine, nakon 75 godina, neka ovo raskrivanje bude – upaljena svijeća.

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš

www.fondacija.vares.info

PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

LISTOPAD 2018.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 286

CESTOM DO ZABREZJA

KUTAK ZA ŠETNJU O

no davno prije, prije nego će pamet nadoći da se tunel probije i proširi, izgrađena je preko Zabrezja makadamska cesta od tvrda kamena i osta do danas upotrebljiva. Nekada jedina veza s prirodnim bogatstvima planine Zvijezde sagrađena je u davno doba i podgrađena u vrijeme moćne austrougarske monarhije. Sada je to dio vareške povijesne i graditeljske baštine. Događalo se onako s proljeća, kad se tope zvjezdanski snjegovi pa voda nadođe i zabenti tunel, da postane cestom spasa. A jedno vrijeme ta je cesta bila i jedina veza s "Torontom", u vakat poznatim po urnebesnim igrankama. Natrpaj bi se u dajca mladež željna tutnjaže i igranke do svitanja pa put Zabrezja. Jednog takvog jutra pred zgradom gore osvanulo snijega do koljena. Malo maligana, malo nesanice i kod "Careve" okuke kamion se zavali u snijeg te tu i ostade do prve jače jugovine u proljeće. A jednog ljetnog dana u Kutima, ponad kamene ceste, čudan "svat"; riđ, pjegav momak, podigao šatorčić, kraj njeg' vatrica i biciklo. Moj engleski tanak, ali pomažem se rukama i nekako se sporazumijemo. Objasni mi da je došao na odmor direkt iz Engleske na upinu kod Zabrezja. Nije red čuditi se, a imalo bi se čemu. Eto, nekoć bilo, sad se spominjalo, pola je stoljeća minulo otad. Sada je tom cestom promet porijedak, još uvijek pruži ruke za ne daj Bože ili kad je izvlačenje šume, a mogla bi služiti za šetnicu. Ima ih koji se za vikend ondje zapute, da se s Matijevićke okuke Vareša nagledaju. Poneki uređen izvor, pokoja prikladna klupica i nogu za nogom kroz usjeke i šumarke; dobro za dušu, a dobro i za krvnu sliku, da se zdravo ogladni.

Tekst J. Klarić • Foto M. Marijanović