Bobovac br. 285

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIV. • BROJ 285 • RUJAN 2018.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK

G

dje je nestala moć zdravog rasuđivanja? Kažu da više nije u modi biti normalan, to je glupo a teško da je i profitabilno. Pripadamo, naime, svijetu i tokovima u kojima prostora u vijestima ne dobiva vrhunski neurokirurg koji istražuje po mozgu i napravi revolucionarni iskorak recimo po pitanju liječenja epilepsije.

A prostora dobije neki dokoni lik koji je bacao bumerang i kod hvatanja bio mutav pa mu se desilo da ga ta stvarka pogodi u glavu. Kad se pridigao s trave, otišao s čvorugom kod liječnika da mu se konstatira ozljeda pa onda fino kod svog odvjetnika i tužio sam sebe za odštetu. Pogrešno mislite da je potom poslan na psihijatrijsko vještačenje, jer nije. Dobio parnicu i osiguranje mu platilo! Tako je moderni svijet dobio novoga kvazi Newtona, ali nije stvar samo u njemu nego koja je pouka?

Neki u ovu bizarnu istinitu priču neće ni povjerovati, drugi će se čuvši takvu ludost nasmijati i zabaviti, a treći će to doživjeti kao nešto inspirativno i poticajno jer poanta je u tome kako nadmudriti sve oko sebe i narugati se općem poretku stvari, pa još to i naplatiti.

Ovakav primjer dušu je dao da ga preslikamo na naše političare sad pred same izbore. Malo će se oni zategnuti i poslikati, u photoshopu će ih dizajneri neprirodno napudrati, i sve će se uz ceste i ulice, na stupovima javne rasvjete i stablima, na nadvožnjacima i podvožnjacima, napuštenim kućama i drvenim tarabama, šareniti od njihovih likova s artificijelnom ozbiljnošću ili nepristojnim smiješkom na licu. I profitirat će grafički dizajneri, slit će se novca i u tiskare, a novog će džipa od mjesečne zarade kupiti onaj tko upravlja reklamnim površinama za jumbo plakate. Stranke će biti široke ruke, izdvojit će – one to kažu – od svojih sredstava, a zapravo povučenih iz proračunâ koji se pune novcem građana i poreznih obveznika. U prijevodu, sve će to ipak narod platiti.

IZME\U DVA BROJA Ako u svemu i postoji neka njihova muka, muka političara, to je kako napregnuti vijuge i smisliti predizborni slogan. Što novo izmisliti i lažno obećati, a da već nije slagano, kako to formulirati da se zakamuflira vrijeđanje inteligencije. Imaju preveliki popis tema od kojih valja bježati: nazadovanje na tobožnjem europskom putu, nametnute akcize na gorivo i (ne)izgrađene ceste od njih, ulagivanje MMF-u i porast zaduživanja, skandalozni rezultati revizije poslovanja državnih institucija bez ikakve odgovornosti za to, megalomanske plaće i beriva za nerad u sinekuri a pogotovu u parlamentima, potpuna odrođenost od radnika i seljaka, klijentelizam i nepotizam, ispraćaj mladih u zemlje Zapada, doduše za to se može kriviti dosadne statističare a i novinare što iznose činjenično stanje pišući o tome da se cijelu BiH svelo na 656 tisuća mladih u dobi od 15 do 30 godina. I onda ostaje složiti politički marketing tako da se u izbornu poruku uvuče narod, da se on osjeti faktorom i zaokruži one koji ga se barem spomenuše.

A narod, već ravnodušan i prema kurti i prema murti, pomiren s time da ne očekuje bolje, više je nervozan što mu valja slušati i gledati napadne prodavače magle umjesto turskih "sapunica" i realityja

poput neke "Zadruge". Mnogi radije gledaju besprizorne likove izolirane u nekoj kući kako ljenčare, spavaju, besplatno jedu, pa opet spavaju, a ostalo vrijeme se prepiru i glupiraju, uglavnom su pred kamerama 24 sata i zaglupljuju još ovo mladeži što je ostalo. Besposleni s kauča smsom glasaju za njih, koga od tih ukućana treba zadržati a koga izbaciti, a ova "zadruga" što se odigrava u našim parlamentima manje je zanimljiva jer tu se naknadno ne može nikoga izbaciti a "ukućane" će svakako ubaciti njihovi vjerni glasači koji su preko veze dobili posao i život iz svojih snova – da igraju pasijans ili lakiraju nokte na radnom mjestu, da čekaju kraj radnog vremena na facebooku ili instagramu, i to nakon što su triput bili na pauzi. S takvima će i tako će ova zemlja stvarno naprijed, ali u sadašnjem, krivom pravcu.

Od svih ovih karikiranja, koje bi se moglo još dugo nizati, treba izuzeti rijetke ozbiljne i odgovorne ljude, pa i u politici.

Treba uzeti svijeću u ruku pa ipak na izbore. I nakon tolikih godina oni građani koji sebe izdvajaju iz negativnih trendova i smatraju se mislećima ne žele na sebe primiti odgovornost za činjenicu da svojim neizlaskom ne izbore indirektno doprinose cementiranju ovakvog stanja, a svjesni su da je zemlja (u kojoj ipak ostaju živjeti) na stranputici. Sve drugo pretvorit će se u poraz svijesti i nove četiri izgubljene godine, kakve smo i dosad slagali četiri po četiri, od prvih poslijeratnih izbora. Što manje razboritih ljudi izađe i bira, a uz redovito dobar odziv uhljebljenih i poslušnih glasača, to je veća šansa da se ništa ne promijeni.

Pod vareškim krovom ljeto izmiče u znaku i dalje aktualnih aktivnosti na istraživanju minerala, u apsurdnom "nedostatku" ogrjevnog drveta unatoč poraslim cijenama, a primičemo se i točki novih okupljanja u povodu Miholjdana i festivala klasične glazbe.

IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ

ŽUPA VIJAKA

Kršteni: Adriano Vodopija (Saše i Kristine), Elena Grabovac (Marka i Glorije), Filip Jaćimovski (Nikole i Vere).

Vjenčani: Goran Tomić i Danijela Jurić, Mirko Radosavljević i Ana Skeledžić, Željko Kolanović i Marijana Filipović, Marko Grabovac i Gloria Pogarčić, Oliver Josipović i Marinela Bjelčić.

Umrli: Katarina Nada Čabrajić rođ. Kevešević (1949.), Marija Elizabeta Idžaković (1952.), Anto Boras (1926.), Mira Matilda Kasaš rođ. Mijić (1937.), Anđa Prskalo rođ. Antunović-Jelić (1923.), Ratko Gavran (1941.).

Umrli: Franciska Talić (1931.), Blaško Barkić (1953.), Franjo Pavlić (1957.).

Naslovnica M. Marijanović

2

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske BROJ 285

DONACIJE ZA "BOBOVAC" N. N., Vareš – 30 KM, Matilda Kalas, SAD – 100 USD, Ljubica Pavlić, Austrija – 50 KM, Stjepan Pavlić, Njemačka – 50 KM, Terezija Franjković, Hrvatska – 40 €, Bernard Vijačkić, Australija – 100 AUD.

Svima hvala lijepa!

RUJAN 2018.

VIJESTI POVEZIVANJE S FRANCUZIMA Općinu je Vareš dana 30. kolovoza 2018. godine posjetilo izaslanstvo iz Francuske Predvodila ga je Catherine Palpant, ataše za kulturu francuskog veleposlanstva u BiH, a uz nju su bili predstavnici komune Choisy-le-Roi s juga Francuske i to: Florence Lecervoisier, projektna menadžerica u općinskom poglavarstvu i Guy Kremer, rukovoditelj arhivske građe u komuni. Posjet je organiziran posredovanjem umirovljena generala Jovana Divjaka, danas izvršnog direktora nevladine organizacije "Obrazovanje gradi BiH", koji se također priključio izaslanstvu.

Goste iz Francuske primio je općinski načelnik Zdravko Marošević, uz predsjedatelja Općinskog vijeća i dvojicu suradnika, te im ukratko izložio sliku stanja u općini Vareš, a s posebnim osvrtom na kulturnu baštinu i djelovanje nevladinog sektora, imajući u vidu profil i područje djelovanja predstavnika francuske komune. Naveo je podatak da u nevladinu sektoru na području općine Vareš djeluje 51 udruga u raznim oblastima kao što su kulturno-povijesno naslijeđe, rukotvorine, ekologija, sport, humanitarni rad i sl. Neki od predstavnika lokalnih organizacija dobili su prigodu i sami predstaviti svoje djelovanje pred Francuzima, međutim glavni je akcent stavljen na srednjovjekovni grad Bobovac, a gosti iz Francuske poslije sastanka imali su ga priliku i obići, gdje im je naposljetku organiziran domjenak u prirodnom okruženju.

Na kraju posjeta, u izjavama za Hrvatski radio "Bobovac" Vareš, gosti iz Francuske kazali su sljedeće: "Naš grad je veoma sličan Varešu, jer smo multikulturalna zajednica i njegujemo kraljevsku tradiciju kao i vi. Naša suradnja ostvarena je s više od pedeset gradova diljem Europe, a možemo se pohvaliti da smo drugi po zapošljavanju. Ovo je naš prvi posjet, i vjerujemo da ćemo ostvariti potpuniju suradnju na polju sporta i kulture, jer to nam je primarni cilj, a općinske vlasti su spremne da se uključe u ovaj projekt", rekla je Florence Lecervoisier.

"Mogla sam se uvjeriti da je baština kojom raspolaže Vareš i Bobovac izuzetna. Veleposlanstvo Francuske, čiji sam ja ataše za kulturu, radi uvelike na projektima poboljšanja suradnje između mladih naših dviju zemalja, i to je jedna od mojih funkcija.

Nakon razgovora s načelnikom Maroševićem dogovoreni su projekti koje ova dva grada mogu ostvariti", zaključila je Catherine Palpant.

NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE Početak rujna, i kao uvijek prvi zvuk školskog zvona. Ujedno prigoda za još jedno prebrojavanje djece školskog uzrasta i sagledavanje vlastite budućnosti prema njihovu broju. Uspoređujući se pritom s općim trendovima, ne samo u zemlji nego i malo šire, može se uvodno konstatirati da ovogodišnji pad barem nije nešto drastičan.

Osnovna je škola Vareš primila 21 dijete u prvi razred, a s ukupnim brojem od 270 đaka nije bitno opala u odnosu na prošlu školsku godinu, kada ih je imala desetak više. Dvije trećine ili 14 prvačića pohađat će nastavu u matičnoj školi (troje po hrvatskom planu i programu, 11-ero po bosanskom), a ostatak njih u područnim školama, od kojih većina, podsjećanja radi, lani nisu imale nijednog prvačića. Ove su godine, pak, škole na Pržićima, u Vijaci, u Oćeviji i u Ligatićima upisale po jedno dijete, Pogar nijedno, a (ako se može tako reći) prednjače Dragovići s troje prvačića. No, nijedna ne stoji dobro s ukupnim brojem: Pržići

imaju 2, Vijaka 4, Oćevija 2, Ligatići 7, Pogar 3 i Dragovići 10 – sveukupno 30 đaka. U školi je nova zamjenica ravnatelja Ilijana Vidović, koja je ustupila ove podatke.

U osnovnoj školi u Vareš Majdanu za statistiku je jednako susretljiv bio direktor Nehrudin Muftić. S trenutnim brojem od 210 učenika i ova je škola oslabila za desetak njih u odnosu na prethodnu godinu. U prvi je razred upisano točno 20 đaka i to 7 u matičnoj školi, a u područnim: u Dabravinama 5, na Kokoščićima 4, na Budoželju 3, u Ravnama 1 i (podatak koji iznenađuje) na Striježevu nijedan. Ovdje je slučaj da polovica đaka pohađa nastavu u područnim školama, njih 100, a najveći broj u Dabravinama gdje je u klupama 59 djece. Direktor uzgred pronađe podatak u ljetopisu iz 1988. da je tada majdanska škola (s područnima) imala 1.263 učenika – točno šest puta više nego danas, nakon tri neslavna demokratska desetljeća.

Mješovita srednja škola u Varešu ima na početku ove školske godine 150 učenika, što je za dvadesetak manje nego lani. Nekoliko je faktora koji ovoj školi ne idu u prilog. Podatak da je iz osnovnih škola na vareškom području proljetos izašlo 64 učenika, a da se u varešku srednju upisalo njih 36, dijelom je posljedica činjenice da neki u traganju za boljim izborom smjerova i zanimanja odlaze u srednje škole u Sarajevu, Visokom ili pak susjednoj Brezi. No, upravo Breza odvlači sebi značajan dio kako zbog blizine tako i zbog činjenice da besplatnim prijevozom stimulira upis đaka s rubnih područja vareške općine, a posebice Dabravine gravitiraju tom gradu. Na pitanje zašto se ne pokuša ponuditi nova zanimanja, direktor Mirnes Hrvat spremno je obrazložio dvije stvari. Pokušalo se prije koju godinu sa zanimanjem zavarivača (koje bi pružalo priličnu šansu za zapošljavanje), ali apsolutno nije bilo interesa. Vareš više nije grad metalurgije, a pomodno je maštati samo o lakim poslovima negdje za nekim računalom. Onda je menadžment škole radio na tome da ponudi glazbeni smjer i, kao novo zanimanje, tehničara za telekomunikacije. To pak nije prošlo kod Kantona jer bi glazbena škola bila skupa priča (u smislu nabave instrumenata i osiguravanja obrazovnog kadra), a ova tehnička nije zastupljena nigdje u Kantonu i za nju bi trebalo pripremiti potpuno nov plan i program, što se u međuvremenu ipak nije uspjelo. Tako da su upisnici imali na raspolaganju već tradicionalne vareške smjerove kao što su vozač motornih vozila, PTT tehničar, ekonomski tehničar i gimnazija. U gimnaziju se ove godine upisalo tek osmoro, a kantonalno ministarstvo je izašlo u susret pa omogućilo da inače nedostatan broj učenika za razrede ptt i ekonomskog tehničara bude spojen u kombinirani odjel.

Po pitanju kadra nijedna škola nema problem, iako biti učiteljicom u područnim školama nije lako niti privlačno. Većina škola je obnovljena ili se u njih ulaže tako da nisu derutne, ali ni to ne zadržava mlade obitelji na selu. Matična škola u Majdanu od ove je školske godine utopljena i zaista u novom ruhu, tako da više nego parira gradskoj školi u Varešu, a srednja se još dobro drži premda ni njoj novih ulaganja ne bi škodilo.

Zahvala Zahvaljujemo Zakladi za obnovu i razvoj regije Vareš na novčanoj donaciji u svrhu financiranja objave jednog broja "Bobovca".

Uredništvo

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš RUJAN 2018.

www.fondacija.vares.info BROJ 285

3

PORUKE UZ DAN OPĆINE

D

an općine Vareš – 16. kolovoza prvi je put proslavljen u Radničkom domu.

Bila je to dobra odluka jer se radi o dvorani koja ostavlja prostora ljepšem dekoriranju i pruža komociju za glazbene nastupe, a k tome bilo je više mjesta te pristalijeg ugođaja i za samu "publiku". U njoj, kao i svake godine, nositelji javnih funkcija u gradu, predstavnici nevladinog sektora, vjerskih institucija i nekolicina građana koji poželješe biti dionici obilježavanja tog datuma, a svakako i gosti.

Među njima dva ministra u Vladi Zeničkodobojskog kantona, dva Fahrudina – Brkić i Čolaković, načelnik susjedne općine Breza Munib Zaimović te akademik Anto Markotić.

Svečanost je počela državnom himnom, a odsvirali su je mladi vareški tamburaši, da bi potom predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Adis Čizmo i otvorio svečanu sjednicu. On je u svom kratkom obraćanju podsjetio da je Vareš grad prirodnih bogatstava i napose rudni kraj od svoga postanka, ali da u sadašnjim trenucima kada je njegova industrija u krizi ne treba zaboravljati i zapostavljati temeljni resurs koji čini grad, a to su ljudi. "Zato stvarajmo političko-ekonomski ambijent s kojim ćemo u Varešu zadržati naše građane i dobre međuljudske odnose", podcrtao je Čizmo.

U ime gostiju obratio se ministar Fahrudin Brkić, rekavši: "Mi u Vladi ZDK-a u

ČOVJEK JE GLAVNI RESURS M. Marijanović proteklom periodu zaista smo posebno obratili pažnju na opštinu Vareš jer je bila u jednoj teškoj situaciji, to je bila i moja molba prema kolegama ministrima na samom početku mandata. Mislim da je Vareš, što se tiče gospodarstva i privrede, što se tiče kulture i sporta, zaista krenuo uzlaznom putanjom", ocijenio je Brkić izrazivši nadu da će i Vlada u budućem sastavu nakon listopadskih izbora nastaviti sadašnju politiku prema općini Vareš.

Praksa je, naravno, o Danu općine i uručiti priznanja. Priznanje za životno djelo kakvo se dodjeljivalo ranijih godina ustupilo je mjesto dodjeli plakete s grbom općine Vareš, a ona je pripala Udruzi Majke Terezije Vareš u povodu zaokruženih dvadeset godina djelovanja. Primila ju je iz ruku općinskog načelnika, uz buket cvijeća, predsjednica Udruge Gordana Lukić, javno zahvalivši i poručivši kako je i dobiveno priznanje znak da je vrijedno činiti dobro. Udrugu je za ovo priznanje, uz koje ide i novčana nagrada od 1.000 KM, iskoristivši takvu građansku mogućnost, predložio Brano Vuković iz Vareš Majdana. Podsjetimo se, Udruga je utemeljena potkraj svibnja 1998. i kroz njezine je re-

dove prošlo stotinjak članova, a njih 30ak i danas je aktivno dajući lokalnoj zajednici snažnoga doprinosa na polju socijalne zaštite pomaganjem upravo onih koji to najviše trebaju. Za isto je priznanje bio predložen i Mladen Drijenčić, nekima poznatiji kao Pape, a kandidirala ga je skupina Varešana iz Nizozemske na čelu s Antonom Prajom. Međutim, općinska je komisija za statutarna pitanja i propise prilikom odlučivanja o prijedlozima usuglasila s predlagačima da se Mladenu dodijeli povelja o proglašenju počasnim građaninom Vareša. Titula je to koja nije dodijeljena nikom prije, a prošle je godine bio predložen Ivan Žilić, što nije bilo prihvaćeno. Mladen je Drijenčić košarkaški trener i pored velikih klupskih uspjeha s prvoligašem "Oldenburgom" pomoćni je trener na klupi reprezentacije Njemačke, zemlje s 80 milijuna stanovnika. A do takvog je statusa Mladen dogurao iz statusa izbjeglice, što njegovu priču čini još zanimljivijom. Predsjedatelj Vijeća predao je priznanje njegovu bratu, budući da Mladen nije mogao doći, ali je poslao prigodno pismo isprike i zahvale navodeći: "Veoma mi je žao da zbog obaveza u Klubu nisam u mogućnosti osobno ovo reći i primiti povelju počasnog građanina gra-

Puštena rasvjeta u tunelu U povodu Dana općine Vareš 16. kolovoza 2018., točno u podne a uoči svečane sjednice Općinskog vijeća, puštena je u rad rasvjeta u tunelu na regionalnom putu R-444 kojim se prolazi iz Vareša prema šumovitom bazenu i proplancima na kojima leže naselja Ponikve i Zvijezda. I dalje, naravno, u raznim pravcima iz Šimina Potoka.

Nekoć je davno također bio osvijetljen, dok u njemu (i u cijeloj zemlji) koncem prošlog stoljeća nije upaljen mrak. Prekidač koji će to promijeniti i u prolazniku pobuditi strahopoštovanje prema prirodi koja ga je sama načinila, u nazočnosti općinskog načelnika Zdravka Maroševića i nekolicine lokalnih dužnosnika, uključio je Fahrudin Brkić, ministar za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline ZDK-a.

Projekt osvjetljavanja tunela urađen je sredstvima Kantonalne direkcije za ceste u sastavu spomenutog ministarstva, a radove

4

Ministar Brkić i načelnik Marošević

je (kojima bi se, doduše, moglo naći par estetskih primjedaba) izvelo poduzeće "Elko-Marić" iz Mostara.

Rasvjeta je koštala 118.825,20 KM. S. P.

BROJ 285

RUJAN 2018.

Načelnikovo obraćanje u Radničkom domu

da Vareša. Želim reći da sam veoma sretan dobiti ovako priznanje i biti počasni građanin mog rodnog grada. Veoma sam ponosan i nadam se da ću i nadalje biti u mogućnosti sa lijepe strane prezentirati naš grad", napisao je Mladen Drijenčić.

Na kraju svečane sjednice skupu se spontanim, motivacijskim govorom obratio načelnik općine Vareš Zdravko Marošević. Načelnik Marošević istaknuo je značaj ovog dana za općinu i njene stanovnike, te između ostalog kazao: "Vratimo povjerenje, vratimo vareške ljude Varešu. Jedni drugima moramo reći da bez odgovornosti, bez rada, bez osjetljivosti

ka čovjeku, nema napretka. Nisu nama drugi pokvarili puteve, nisu nama drugi donijeli smeće, mi smo to uradili sami sebi i zašto ne pogledamo jedni drugima u lice i kažemo: ti si susjed, ti si komšija to bacio ili uradio. Zašto da dajemo sredstva za čišćenje kada ta sredstva možemo usmjeriti na bolje stvari!? Svatko od nas može više. Da li smo spremni gledati dalje, gledati u budućnost, na bolju budućnost?

Imamo na to pravo. S vjerom da će sutra biti bolje. Nažalost, nismo svi takvi, a ima nas i ovdje koji na sve gledamo crno, ali pokušajmo i gledajmo na druge koji su nemoguće stvari pretvorili u moguće. Za

nas u ovoj dolini ima svega i na razočarenje mnogih kojima sve smeta, Vareš je danas krenuo uzlaznom putanjom." Tomu u prilog načelnik je iznio i sljedeći pokazatelj: "Danas dobijam podatke da smo u ovoj godini zaposlili preko 200 osoba, od toga preko 100 u Varešu. I moram ovdje pred ministrima reći, da i građani znaju: Vlada ZDK-a dala je veliki obol za razvoj Vareša, pokazala put i disciplinu da isto gleda na svaki grad. Dragi Varešani, ovdje i u svijetu, Vareš je stvoren na prirodnom bogatstvu, bio je rudarski kraj i ostat će rudarski kraj. Ali zlato je u vama, zlato je u nama, zlato je u vodi, u šumi, u svemu što nas okružuje. S tom vjerom i nadom ja vam zaista želim sretan Dan općine i hvala vam", rekao je načelnik Marošević.

Općinskom načelniku i predsjedatelju Općinskog vijeća Vareš u povodu Dana općine stigle su brojne čestitke raznih institucija, općina, pravnih osoba i pojedinaca. Izdvajamo čestitku iz Ureda potpredsjednice Federacije BiH Melike Mahmutbegović, premijera Vlade ZDK-a Miralema Galijaševića i predsjedatelja Skupštine ZDK-a Jasmina Duvnjaka, te direktorice Saveza općina i gradova Federacije BiH Vesne Travljanin, kao i čestitke načelnikâ iz nekoliko općina.

U glazbenom dijelu nastupili su još jedanput tamburaši, pjesma je bila "S one strane Plive", i članice BZK "Preporod" Vareš sa skladbom "Zemljo moja", a u predvorju Radničkog doma potom je priređen domjenak – pripremljen stručno, a i ukusno.

Kviz u Općoj biblioteci Dana 16. 8. 2018. godine u prostorijama Opće biblioteke Vareš, a povod je bio Dan općine, organiziran je kviz znanja "Koliko poznajem svoj zavičaj". U kvizu je sudjelovalo dvanaestero djece, uzrasta od 7 do 10 godina i to: Dorian Zloušić (10), Igor Radojević (10), Dario Drijenčić (10), Patricija Iličić (10), Dragana Barkić (10), Emina Kamenjaš (10), Amina Bitići (10), Amila Hrvat (8), Nedim Rožajac (8), Elena Zloušić (8), Leo Drijenčić (7) i Josip Mirčić (7).

Vareška djeca su pokazala zavidno znanje o svom gradu, prepoznavanju određenih objekata i simbola Vareša i okolice, poput starog grada Bobovca, džamije na Karićima, stare vareške crkve. Posebno je bilo zanimljivo slaganje puzzli na kojima je fotografija lovačkog doma "Igrišta".

Na kraju kviza stručni žiri Opće biblioteke u sastavu Ilijana Gavran Radojević, Jasmina Šijak i Danijela Pavlić proglasio je pobjednike. Prvo je mjesto osvojio Dorian Zloušić, drugo mjesto djevojčica Patricija Iličić, a treće jedan od najmlađih sudionika Josip Mirčić. Pobjednicima su uručene diplome i skromni darovi, RUJAN 2018.

Pobjednička trojka

a sva djeca su kao utješnu nagradu dobila po čokoladu i nakon kviza su se družili.

Na ovaj način najmlađe generacije Varešana, zajedno s kolektivom Opće biblioteke Vareš, na lijep način su svom gradu i općini Vareš čestitali njegov Dan. I. G. R.

BROJ 285

5

RUDNIK SVE IZVJESNIJI?

PROŠIRENO KONCESIJSKO PODRUČJE M. Marijanović

O

pćinsko vijeće Vareš sastalo se dana 29. kolovoza 2018. godine na prvoj izvanrednoj sjednici u ovom sazivu kako bi razmotrilo pitanje proširenja koncesije privrednom društvu "Eastern Mining", a koje se već bavi istraživanjem rezervi i sastava mineralnih resursa na dvije lokacije na području općine Vareš i čiji su nalazi iz probnih bušotina pobudili optimizam.

Naime, Ministarstvo gospodarstva Zeničko-dobojskog kantona uputilo je općinskom načelniku i Općinskom vijeću Vareš dopis u kome se traži suglasnost za proširenje koncesije za istraživanje i eksploataciju mineralnih resursa – olova, cinka i barita na području lokaliteta Rupice iznad Borovice i na području bivšeg rudnika Veovača. Riječ je o područjima koja se prostorno naslanjaju na već odobrenu koncesiju na navedenim lokalitetima.

Od strane spomenutog ministarstva uz dopis je dostavljena i Studija o ekonomskoj opravdanosti za proširenje koncesije, a u njoj nalazimo zanimljivih detalja koji daju odgovore na neka pitanja o kojima se u posljednje vrijeme raspreda u vareškoj javnosti. No, kao u svakoj studiji, naprijed se isturi uopćene afirmativne naglaske kojima se želi pridobiti potpora lokalne zajednice. Pa se tako navodi, pod jedan: proširenje mineralno-sirovinske baze osigurava preduvjete za dug vijek rada budućeg rudnika olova, cinka i barita na području Vareša. Pod dva: to donosi otvaranje novih radnih mjesta za stanovništvo područja Vareša, kako za vrijeme istraživanja tako i za vrijeme eksploatacije i prerade rude. I pod tri: to će sveukupno doprinijeti društveno-ekonomskom razvoju općine, kantona i Federacije, kao i znanstveno-istraživačkom potencijalu BiH, te poboljšanom životnom standardu stanovništva i smanjenju siromaštva.

(Ovo posljednje sadrži čak socijalnu notu, mada se nije čulo da je neki rudnik otvoren zbog toga.) Iz predočenog materijala razvidno je da se uzgred "proširuje" i vrijeme trajanja koncesije na ukupno 30 godina koje je ovako razloženo: planirani period istraživanja je četiri godine, pripremni radovi jedna godina, a vijek eksploatacije (uključivo s preradom rude i periodom zatvaranja rudnika) 25 godina.

Zahtjevom za proširenje koncesijskog područja obuhvaćena je, na obje lokacije, ukupna površina od golemih 6.191.288 četvornih metara. Sljedeći je navod tako-

6

Generalni direktori: Harris i Teletović

đer značajan: na tom prostoru tijekom – kako stoji, eventualnog – istraživanja i eksploatacije neće biti negativnih utjecaja u smislu uklanjanja stambenih objekata i preseljavanja stanovništva. Pritom se dodaje da će biti brojnih pozitivnih utjecaja kao što su zapošljavanje i cijeli niz privrednih aktivnosti koje prate ovakve projekte – građevinarstvo, metalna industrija, transporti, trgovina itd. Ukoliko rezultati istraživanja budu pozitivni, navodi se dalje, izgradnja budućeg rudnika mora biti usuglašena s projektnom dokumentacijom, s mjerama zaštite okoliša i nastojanjem da utjecaji izgrađenih objekata budućeg rudnika budu prihvatljivi za pejzaž i lokalnu zajednicu. (Ako se nekome koja od ovih formulacija ne čini baš najspretnije napisanom, dugujemo opasku: nisu interpretirane nego dosljedno prenesene iz popratnog materijala za sjednicu. A u nastavku je još jedna takva): Iskorištenje mineralnog resursa prati i obveza koncesionara na različite načine kompenzacije društvu i lokalnoj zajednici, kao i naknada korištenja koncesije u skladu sa zakonima Federacije BiH i kantona. (To je u suštini još jedna neizostavna generalna stavka. No, sljedeća je naznaka krucijalna): Obzirom na oblik, veličinu i dubinu zalijeganja eksploatacija će se vršiti površinskim kopom (Veovača) i jamskim radovima (Borovica). I dodaje se: Plan privrednog društva "Eastern Mining" je da paralelno s pripremama za eksploataciju, u već ranije odobrenom koncesijskom području, pristupi izgradnji postrojenja za preradu u finalne proizvode, tj. koncentrate olova, cinka i barita. (To je unaprijed pružilo odgovor na pitanje da li će se iskopani minerali odvoziti kao sirovina ili podvrgnuti procesu obrade na samom rudištu, ali ga je netko od vijećnika tijekom pretresa opetovano postavio.)

U zaključnom dijelu obrazloženja predloženog Zaključka za proširenje koncesije izneseno je i par konkretnih procjena. Pa da i to citiramo: Dosadašnja saznanja o rezervama i kvalitetu rude u odobrenom, kao i potencijal u prostoru za koji se zahtijeva proširenje koncesije, dala su procjenu o ulaganju 13 milijuna KM za istraživanje i angažman preko 40 zaposleBROJ 285

nika. A prema ukupnoj procjeni – dostavljenoj u Studiji – za istraživanje, eksploataciju i preradu rude u koncentrat zaposlilo bi se oko 250 radnika.

Tako je, dakle, prezentirano u materijalu za sjednicu. Vijećnici su to u raspravi pokušali na više načina propitivati i izvući dodatnih informacija, budući da su sjednici nazočili generalni direktor australske kompanije "Adriatic Metals" Geraint Harris i generalni direktor privrednog društva "Eastern Mining" Adnan Teletović. Možda i zbog jezične barijere, Harris se nije obraćao, a za općinskom govornicom Teletović je otprilike ponovio sve ono što je bilo u materijalima za sjednicu.

Kao jedinu informaciju više iznio je procjenu da bi se, ako sve bude po planu, u razdoblju od šest mjeseci do godinu dana moglo doći do prilično sigurnih pokazatelja koji će konačno presuditi o otvaranju rudnika i njegovim kapacitetima.

S obzirom na to da su pojedini vijećnici iznosili skepsu u pogledu ekološkog aspekta, pri čemu su se pozivali na loše primjere iz prošlosti, ali i današnji pomalo podcjenjujući pristup stranih ulagača poslovanju unutar nesređenog (pa nije pregrubo reći ni zatucanog) bh. društva, kada se unaprijed računa s time da standardi ne moraju biti baš zadovoljeni i da radnici ne moraju biti adekvatno plaćeni, jer na bolje nisu ni navikli, Teletović je naglasio da ne može biti govora o instaliranju zastarjelih tehnologija jer ih je naprosto nemoguće nabaviti na tržištu i podcrtao da će se ozbiljno voditi računa o lokalnim interesima u cijeloj ovoj priči.

Za izdvojiti je istup vijećnice Safete Muftić koja je otvoreno kazala da se unutar njezina stranačkog kluba pažljivo istražilo reference kompanije, prema dostupnom na internetu, i iz toga su oni, kako je rekla, stekli pozitivan dojam te je dodala da se nada kako će takav dojam u slučaju otvaranja rudnika biti i opravdan.

I još, ako (samo to) nekoga zanima, priča o zlatu koja je prije tri mjeseca digla na noge sve senzacionaliste u regiji na ovoj sjednici nije uopće tematizirana, a prisutni su vijećnici na kraju jednoglasno podržali Zaključak o davanju suglasnosti za proširenje koncesije.

RUJAN 2018.

JOŠ O MINERALIMA Zahtjev za proširenje koncesijskog područja novi je obećavajući moment u istraživanju mineralnih resursa na području Borovice. Ali da bismo sklopili kompletniju sliku o rezultatima dosadašnjih istraživanja konzultirali smo našeg eksperta i donosimo kompetentan osvrt.

G

ospodine uredniče, Vi u svom članku "Bosanski El Dorado" u srpanjskom izdanju "Bobovca" (broj 283) prenosite i komentirate objavu lista "The West Australian" o otkriću novih i izdašnih nalazišta niza bazičnih metala – olova, cinka, barita (i bakra!) u srednjoj Bosni odnosno u Varešu. A, kako je objavio taj list, već prve bušotine iznjedrile su ne samo visoke sadržaje olova, cinka, bakra i barita, nego i respektabilne sadržaje zlata i srebra, koje su proglašene spektakularnim. Za neupućenog čitatelja navest ću da u osnovnim mineralima danas u svijetu, npr. kad govorimo o bakru, eksploatibilnom se smatra i ruda sa sadržajem do 0,50 posto bakra! Gotovo ista konstatacija vrijedi i za eksploatibilna nalazišta olova i cinka, a koja se kreću od 0,50 do 1 posto ovih metala. Navest ću da su u svijetu već poodavno iscrpljeni rudnici, nekada najbogatijih nalazišta minerala bakra, olova i cinka koja su sadržavala do 2 posto navedenih metala i to u koncentraciji na površini ili blizu površine (npr. Čile, Kongo i sl.). Danas se ova tri bazična metala eksploatiraju na rudištima svijeta duboko ispod površine, u jamama dubine skoro do 1.000 metara, a sadržaja do maksimalno 1 posto.

Kod nas, oko Vareša, prema članku "The West Australiana" ističe se da u uzorcima ruda na lokalitetu Rupice na pokusnim bušotinama bazične metale prate znatne količine zlata (od 3,5 do 4,6 grama) te srebra (od 300 do 500 grama) po eksploatiranoj, tj. iskopanoj toni. Da čitateljima "Bobovca" približim navedeno, uzorke iz probnih bušotina na spomenutim lokalitetima usporedit ću s jednim od svjetski poznatih nalazišta bakra, a to je Bor u Republici Srbiji. Dva su osnovna ležišta s kojih se gotovo stotinu godina eksploatira bakar u Boru – Veliki Krivelj i Majdanpek. Do raspada bivše nam zajedničke države 1991. godine prosječan sadržaj bakra u rudi kretao se do 0,50 posto.

Do 1991. godine rudarsko-topioničarski bazen (RTB) Bor eksploatirao je godišnje oko 25 milijuna tona ruda da bi proizveo oko 130 tisuća tona bakar metala ("blister" bakra). I danas Bor eksploatira bakar na tim lokalitetima, a eksploatibilRUJAN 2018.

Riječ stručnjaka Prof. dr. Anto Markotić nom se smatra koncentracija metala bakra u mineralima i do 0,45 posto. Sličan primjer je vezan i za lokaciju jednog svjetski poznatog lokaliteta minerala olova i cinka s naših prostora, rudnik Trepču na Kosovu. Eksploatira se sulfidna ruda olova i cinka sa sadržajem ispod 1 posto tih metala.

Eksploatacija ruda bakra u Boru, tj. olova i cinka u Trepči, i danas je kombinacija djelomično površinskih (Bor) i potpuno jamskih, s velikih dubina (Trepča), gdje su površinske rezerve odavno iscrpljene. Svi navedeni osnovni metali – olova, cinka i bakra, tzv. sulfidne rude, morfološkim nastankom ovih ležišta u prapovijesti u svim svojim rudama kao prateće primjese imaju, uz osnovne metale, neke koncentracije zlata i srebra. Navodeći, opet, primjer nalazišta i rudnika u Boru, sadržaj zlata kretao se u prosjeku do 2 grama po toni (bilo je i nešto bogatijih koncentracija, ali su one sve rjeđe).

Navest ću da primjese zlata npr. u mineralima bakra bitno utječu na ekonomsku eksploatibilnost rudišta. Sve rude koje sadržavaju iznad 2 grama zlata po toni bakra bitno su isplativije i ekonomičnije.

Dakle, sadržaj zlata odnosno srebra u mineralima bakra, olova ili cinka bitno utječe na ocjenu eksploatibilnosti istih.

Naravno, uz navedeni parametar treba voditi računa o položaju i lokaciji istih, te utvrđenim i dokazivim zalihama.

Otkrit ću Vam uzgred da sam prije par mjeseci bio konzultiran od redakcija niza BROJ 285

hrvatskih novina uz zamolbu za komentar objavljenog u "The West Australianu".

Naveli su da sam prema njihovim izvorima i mom kurikulumu iznimno kompetentna osoba za ocjenu. Ujedno su istakli i da sam Varešanin. Odnekud, jedan od urednika je komplimentirao podatkom koji su pronašli – posljednjim predsjednikom jugoslavenskog Komiteta za pripremu mineralnih sirovina (1986. – 1991. godina), što je bilo točno.

U uvodnom, okvirnom razgovoru napomenuo sam da sam upoznat sa sadržajem i objavljenim rezultatima o nalazima u Varešu. Nakon mog kratkog osvrta na sadržaj članka u australskim novinama dogovoreno je da ćemo ostati u "vezi".

Implicirao sam odmah na početku ovog osvrta za naš "Bobovac" da su rezultati s bušotina u Borovici prilično iznenađujući, da ne kažem spektakularni do nevjerice, i trebalo bi pričekati daljnja istraživanja, a napomenuo sam – prvenstveno utvrđivanje zaliha, njihovu rasprostranjenost, položaj i dubinu rudnih tijela.

Preuranjeno je davati relevantno stručno mišljenje i ocjene. Nama Varešanima, posebice onima bliže struci rudarstva i metalurgije, navedene lokacije istraživanja odranije su poznate kao predmet povremenih istraživanja i izvješća (npr. prof.

Katzer i suradnici), pa ako hoćete i od vremena Sasa naovamo, kao i to da mikrolokacije Borovica-Duboštica-Pržići-Veovača kriju u svojoj utrobi paletu interesantnih metala, nikada egzaktnije utvrđenih rezervi i sadržaja metala u njima. Iznimka je, možda, lokacija Veovača na kojoj je došlo do industrijske eksploatacije (Energoinvest), a koja je naprasno prekinuta, možda i zbog dobro prikrivane činjenice da je eksploataciju i odlaganje produkata prerade sve više opterećivao sadržaj vrlo opasne i otrovne žive, te mogućih zagađenja okoliša i vodenih slivova.

U odnosu na ove probne i preliminarne uzorke bušotina rudišta iz okolice Vareša rezultati sadržaja osnovnih metala i kvantitativnih količina pratećih primjesa (zlata i srebra) su ohrabrujući. No, to neće biti i opći prosjek istraživanih rudišta kada se povećaju količine iskopanog materijala (metala i jalovine). Tek kada se utvrde i bilanciraju zalihe, uslijedit će procjena prosječnih sadržaja. Prema njima će se koncesionar odrediti o budućoj eksploataciji. Rizici su samo na strani koncesionara i on je taj koji će, nadajmo se, donositi prave odluke. Za sve nas zainteresirane, u bilo kojem smislu, slijedi daljnje praćenje aktivnosti i odmjerena procjena istih, ali bez euforije.

7

POD NOKTIMA ZEMLJA

I U ŠPAJZI SVEGA

Nermina i Dino pred svojim plastenikom

M. Marijanović Nekad je bilo da su poljoprivredni proizvodi kupljeni na pijaci ili u zelenari imali okus, i možda ga se sjećamo. Danas, liberalizacija tržišta i nekontroliran uvoz koji satire domaću proizvodnju, pa još i genetski modificirana sjemena, odgurali su to maltene u sferu bajkovitih priča koje se pričaju djeci, prikraćenoj za to iskustvo, a djeca ne vjeruju – čuj, paradajz koji ima okus.

Uzet ćemo, dakle, paradajz kao primjer za paradoksalnu situaciju. Od nicanja do stizanja rečemo iz Turske na pijačni stol u Varešu on je morao proći: tretmane za prisilno sazrijevanje, berbu, hladnjače, transporte, carinu... i tko zna koliko ruku do zadnjeg nakupca (koji će ga lifrati nama u subotnje jutro kao svježi i domaći, pa još i "neprskani"). I pritom svatko u navedenom lancu utrži na njemu neku kintu, a on opet košta 1,5 KM! Gdje je tu logika kad lokalni proizvođač zasadi cijeli plastenik paradajza, uzgoji ga organski, donese pravo iz bašte i jedva nađe računicu prodavati ga po toj cijeni? Logiku bi, međutim, trebali tražiti referenti u agencijama koje navodno štite potrošača i domaćeg proizvođača, ali oni su od onih iz anegdote o uhljebljenom Bosancu koji na pitanje šta radiš odgovaraju – ma ništa, evo na poslu sam.

A netko je, svemu tome usprkos, u svom plasteniku. Pa ako se ne može nositi s nonsensima na tržištu, može barem sebi osigurati pristojne količine povrća za koje je načisto – organsko je i fakat nije prskano. I taj zna da je njegova, primjerice paprika, uz najbolju pažnju trebala četiri mjeseca da prispije za branje, pa kad dočuje podatak da je ona uvozna natjerana do slaganja u gajbe u roku od mjesec dana onda postaje svjestan u kolikoj je prednosti i što zapravo velika većina ljudi kupuje i konzumira.

U vareškoj okolici, pokazuje to pazarni dan subotom, tek malobrojni proizvode viškove domaćeg voća i povrća za prodaju.

Možda bi formiranje otkupne stanice ohrabrilo vlasnike imanjâ da se jače okrenu takvoj proizvodnji, ali o njoj se i pričati prestalo. Tako da je proizvođač ostao okrenut sam sebi i svom domaćinstvu. A jednog smo takvog posjetili, sve gatajući da to bude u vrijeme kad se bliži jesenja berba, međutim... Prvo smo utvrdili lekciju iz poznavanja prirode – da klima u vareškoj okolici nije posvuda ista, a drugo, lakše bi bilo nabrojiti čime se ovaj proizvođač ne bavi, nego sve ono čim se bavi.

D

ino (pravim imenom Eudin) Žutić danas svoju plaću zarađuje kao vodoinstalater, i u firmi (Vareš-stanu) i privatno. U vrijeme prijeratno bio je ekonom radničke menze koju se zvalo "Dvica". Ali u njegovim Radonjićima, koji klimatski naginju visočkoj kotlini više nego vareškom gorju, može se pristojno baviti i poljoprivredom. Ako imaš štogod zasađenog dobre su šanse da će roditi i valja s time nešto proviđati najesen. Interesantno, u Dine je nadmorska visina pred kućom ista kao na platou ispred vareške Općine – 850 metara.

Kad nestane ceste nakraj toga zaselka ispod Striježeva, s asfalta ostaje skrenuti

Trgovinska radnja

još samo u njegovo dvorište. I povede Dino prvo u ljetnu kuhinju, kad tamo bakrena aranija, gajbe, koještarije i jedan ormar. U njemu riznica tegli s pasteriziranim proizvodima čije je branje i spremanje već prošlo. Što šumskih, što baštenskih, uglavnom izbor kakav je teško naći i na policama supermarketa.

Lijepo vidjeti, ali otkako su se sinovi poženili i otišli živjeti u Sarajevu i u Beču svi poslovi preko dana na Dininoj su supruzi Nermini. Svoj dnevni raspored ne određuje si ona, nego ga diktiraju nasadi u plasteniku i usjevi u vrtu. Stalo prispijevati sa svih strana, pa ti stigni obrati i obraditi. Priključi se i Dino, nije da neće,

N na

ali dan počinje kraćati. A valja i u štalu...

No, fauni ćemo se vratiti kasnije. Prvo idemo ukrug oko kuće, a na malim plantažama sadnica svih vrsta. Odmah je jasno da Dino voli eksperimentirati do te mjere da se tu nađe i egzotičnih vrsta.

Andska (peruanska) jagoda jedan je od takvih primjera. Pa žuta malina, čije je sjeme uspio nabaviti bezmalo diplomatskim kanalima. Provjereno, slađa je od crvene.

U susjedstvu malinama grmovi aronije, ribizli i ogrozda. Na drugoj strani krmne biljke i penjačice, pa gredice s četiri vrste luka, uz sve ostalo što bi se smatralo standardnim, pa onda opet neke bundeve posebne sorte, kao s grlićem pri vrhu –

Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri

ul. Čaršija bb

darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

8

BROJ 285

RUJAN 2018.

bocunu nalik. Do njih dinje i lubenice, pazite sad. "Karpuza" je ipak u ovoj kišnoj godini bila loše sreće pa urod podbacio.

Dino spretno nabavi kvalitetno sjeme, zasije i one još sočnije, tamnozelene, ali ovo nije bila njihova sezona. Klimatski poremećaji učinili da strada i grožđe, ali što ono već i sa šljiva prerano otpalo lišće, još u zeleni, te su do izražaja došli modri plodovi, sve u grozdovima, pod kojima se svijaju grane i valja to podupirati. Malo dalje, par stabala kajsija i breskava. A onda stablo na kojem su skupa dunje i kruške. Nije nikakav trik, postignuto kalemljenjem.

Dokle to može ići, i dokle je Dino "dobacio" sa svojim miješanjem vrsta, potvrdi se na stablu pod kućom: na njemu rađa, slovom i brojem, petnaest sorti jabuka. I možemo zaokružiti Dinino voćarstvo kako smo i počeli – s jagodama, ali našeg podneblja, no i njih ima dvije vrste.

Cvijeće, što vrtno što u saksijama, u grnčariji domaće izrade, čini prvi pojas oko cijele kuće. A koji korak dalje – plastenik. Kupljen znatno prije nego li se to počelo donirati i poticati ljude da se okušaju s nečim unutra. Ali sama konstrukcija s najlonom ne znači – evo uroda. Dino to zna i zato je zaokružio cijeli sistem.

Stajsko đubrivo, goveđe i ovčje, gliste koje ga prerađuju, traktorčić "duplak" s kojim to preorava i freza, navodnjavanje, mjerenje temperature. Rezervni rezervoar vode s 26 tisuća litara. Ništa nije prepušteno slučaju. I rezultat: tri berbe u godini dana.

U siječnju već mladi luk, zelena salata, špinat. A unutra se trenutno nađoše paprike, babure i roge, paradajz, veliki plus šeri, patlidžan i krastavci kornišoni.

Ljudi obično misle da je lako baviti se poljoprivredom i podcjenjuju taj posao ili mu prilaze površno. U pravu je Dino kada to veli uz kavu "dočekušu". Mora se ulagati, a sporo se vraća – ako se gleda zaradu od toga, naglašava on i uzima za primjer fasadera: mistrija, fangla, još nekog pribora, kupljenog sve skupa za stotinjak maraka, i tko hoće raditi ubire se dnevnica po dnevnica. Na zemlji nije tako, a malo će šta dati dobar urod ako ga ne titraš mjesecima – pravilno i pravodobno, naglašava pritom. I džaba ti onda zemlja "s tri sunca" (taj narodski izraz znači imati osunčan posjed od ranoga jutra do kasne večeri).

Uz kavu ponuda domaćih sokova kao na kakvom sajmu, teško se odlučiti što

odabrati. A i sama voda iz bokala dovoljno mami, dolazi s izvora ispod najvećeg perunskog vrha. Onako uzgred, pitanje za Dinu: proizvodnja malina i je li u tome potražio šansu za tržišnu proizvodnju? Reče da je bio u pravu što se distancirao od toga, smatrajući od početka da je to nesiguran izlet na tržište. Pa se tako doista pokazalo i u njegovu selu: cijene otkupa danas su upola manje od obećanog i umjesto 33,5 marke po kilogramu jedva se izglavi pola od tog iznosa. Tko mora angažirati berače za nadnicu ne prolazi nikako dobro, pa još ovisnost o vremenskim uvjetima koji zadnjih godina osciliraju sve više... A slična je (neslavna) priča i s aronijom.

Uostalom, bavljenje poljoprivredom Dini i Nermini ne predstavlja egzistencijalno pitanje; dođe im kao dopuna kuć-

Andska jagoda krije se i zrije u "košuljici"

nom proračunu i smisleno iskorištavanje vremena, svakako uz ljubav prema agrikulturi. A za višak proizvoda lako se nađe načina da budu plasirani. No, uz to plasiraju i mlijeko. Otkupljivač je farma "Zarudje" Josipa Babića. U Dine je i štala po standardima, da kravama baš ništa ne fali, a i muzilice i mlijeko pravilno se održavaju odnosno skladište. I još priči nije kraj. Ostaje spomenuti peradarstvo. A unutar torova i na prirodnoj prehrani nizozemske guske, talijanske kokoši, pa kako Dino voli zahvatiti malo i s drugih kontinenata, nabavio i indonezijske kokoši. Neke od njih nesu jaja bez kolesterola, neke su specifično crne, za ovaj tekst više nije bitno ni koje su koje ni koje čemu

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ RUJAN 2018.

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 285

služe, uglavnom kod Dine je više sorti i pasmina nego što u dječji udžbenik može stati.

Upita Dino na kraju ima li pravo na jednu želju. Koja li je, da čujemo. Kaže, volio bi da tekst bude poticajnog odjeka, ne po pitanju njega osobno već u smislu da ljudima probudi osjećaj za zemlju i livadu, pa kad bi se makar jednoga čovjeka zaintrigiralo da se okrene imanju, da nađe užitka u radu i promatranju kako mu zasadi rastu, zriju i postaju sve bliži tanjuru, to bi se po njemu smatralo uspjehom. Hm, kako to postići, pitanje je sad. Ali možda bi koristan bio još jedan prilično mračan detalj. Neki je vozač tegljača na paneuropskim koridorima, inače naše gore list, otkrio zašto on ne bi više nikad pojeo paradajz nepoznata porijekla.

Naime, kako vozi hladnjaču vozio je dakako i tu namirnicu. Utovarilo mu gajbe, na tone paradajza, krupnog ali još sasvim zelenog. Uđe potom u tovarni prostor čovjek s prskalicom i nekim preparatom, u laboratorijskom odijelu, kao kozmonaut. Obavi on svoje i – vozi, majstore. Na odredištu, nakon par dana, otvori vozač vrata hladnjače, dođe viličar, a paradajz se sav rumeni, biva "zreo". Ako od ovakve spoznaje, konzumenta a besposlena seljaka, ne prođe volja da kupuje strani "domaći" paradajz, pored šanse da uzgaja svoj, svaki je drugi "poticaj" zbilja beznadan.

I zaključno: graniči s grehotom što vareški kraj, sa zemljom koja je gdjekad možda i škrta ali nije tretirana i kontaminirana, ne vidi svoju šansu u organskoj proizvodnji. Istina, sve je manje mladih ruku i leđa, što je i u primjeru Žutićevih slučaj, ali tržište bi moglo apsorbirati sve.

Treba u specijaliziranim sarajevskim trgovinama, onako usput, vidjeti malo kako se kreću cijene garantirano organskih proizvoda, a postoji klasa potrošača koja ima takav novčanik da njime može pratiti i do nas dospjelo buđenje svijesti o zdravoj ishrani. Poljoprivredna strategija općine Vareš stoji napisana, no ona je u procjepu između dobrih zamisli i nedostatka, prije svega, zadruge koja bi potentne proizvođače vjerojatno motivirala uvođenjem u zaštićen sistem. Kad to nije slučaj vareška poljoprivredna priča i dalje završava kao u Žutićevih: na, nazovimo to tako, agro-entuzijazmu.

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032

9

RECENZIJA

ČUDESNI SVIJET SATIRE I GROTESKE (Mladenko Marijanović, Imat ćeš kad žalit. "Dobra knjiga", Sarajevo, 2017.)

Piše Adis Samardžić

"Živjeti da bi se pripovijedalo" Svojevremeno je kolumbijski književni nobelovac Gabriel Garcia Marquez napisao knjigu autobiografske proze "Živjeti da bi se pripovijedalo", bosanskohercegovački i eks-jugoslavenski pisac Erih Koš imao je knjigu proznih zapisa "Taj prokleti zanat spisateljski", a španjolski literarni mag Jorge Semprun napisao je djelo karakterističnog naziva "Pisanje ili život".

U prvom i drugom djelu autori upravo govore o pisanju kao svojevrsnom detektovanju sopstvene biografije, ali i o tegobama spisateljskog zanata koje su čitateljima uglavnom nepoznate. Semprunova knjiga ima sasvim drugu temu, no sam naslov i mnogi pasusi u tom djelu sugeriraju kako je za pravog pisca pisanje uistinu život.

I naš Varešanin, Mladenko Marijanović, nesumnjivo je pisac izuzetno prepoznatljivog književnog senzibiliteta, uočljivog još od njegove prve knjige, zbirke priča "Kad i zvona zanijeme". Uslijedila je zatim zbirka poezije "Hajduci stupaju u štrajk" (zakićena nagradom Mak Dizdar na konkursu "Slovo gorčina"), te sjajni roman "Četiri čuvara neba".

Svojevremeno je Danilo Kiš zapisao da rani radovi svakog mladog pisca, u suštini, određuju njegov daljnji književni razvoj, i to je naravno tačno, mada s druge strane stoji teza da neki spisatelji svoj puni književni potencijal ostvare četvrtom ili petom knjigom u zrelim autorskim godinama. Za Marijanovića ova druga teza ne važi i njegov književni rad mnogo je bliži onome o čemu nam Danilo Kiš inspirativno sugerira. Jer Marijanović je svoj spisateljski zanat savladao, izbrusio i usavršio decenijama neumorno pišući za list "Bobovac" i uređujući ga, pa je pojava njegove prve, druge, treće i na koncu četvrte knjige – romana "Imat ćeš kad žalit" – potpuno logičan slijed književnog djelovanja ovog već afirmiranog bh. i hrvatskog pisca. Marijanović kao da je naslov Marquezovog djela "Živjeti da bi se pripovijedalo" uzeo za svoj egzistencijalni moto, uokvirio ga i postavio na zid svog ureda.

10

Analitička struktura ljudskih karaktera Roman "Imat ćeš kad žalit" takođe je nagrađen, na konkursu federalne Fondacije za izdavaštvo 2017. godine, i objavljen je u izdavačkoj kući "Dobra knjiga" iz Sarajeva. Kao i tri prethodne Marijanovićeve knjige radnja ovog romana skoncentrirana je, precizno postavljena i usko sabijena, na sam grad Vareš i njegovu okolicu. Knjiga je to puna osebujnih likova, a niti za jednog od njih ne možemo reći da je glavni junak u smislu romaneskne forme koja pretendira da jedna ličnost nosi čitavu radnju romana od početka do kraja. Ne, kod Mladenka su svi likovi romana jako bitni za linearno promatranje radnje koja je kompozicijski čvrsto utemeljena u kronološkom pripovijedanju koje teče od završetka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Početak romana donosi nam nadrealistički duhovitu scenu u kojoj lik pod nadimkom Svileni pripovijeda gostima kavane "Stari podrum" kako nije Jure Franko jedini donio srebrnu medalju za Jugoslaviju na Olimpijadi: on, Svileni, upoznao je u Sarajevu stanovitu njemačku sportašicu koja je osvojila dvije srebrne medalje na Olimpijadi i u jednom nevjerojatnom obratu dobio je od Švabice olimpijsku medalju za potkovano jaje iz Oćevije!

Ovaj roman prepun je takvih upečatljivih, neobičnih, čak bismo rekli fantazmagoričnih scena koje kod svakog pronicljivog i iskusnog čitatelja neizbježno izazivaju osmijeh na licu i proizvode nostalgične reminiscencije na ljude i događaje koji su obilježili naš Vareš. Zapravo se u knjizi gotovo sva događanja odvijaju u kultnoj kavani "Stari podrum", čiji je vlasnik i vrhovni kelner gazda Klark, a koji svojom ugostiteljskom mudrošću moderira i oblikuje sve razgovore i sve ceremonije i rituale koji prate takva izuzetna mjesta javnog okupljanja.

Marijanović je u ovom izvanrednom romanu prikazao svu neobičnost, gotovo fantastiku svakodnevice žitelja Vareša osam godina prije zlokobnog rata, svu BROJ 285

apsurdnost zbiljskog a u principu običnog života vareškog čovjeka i svekolikih zbivanja tih sretnih godina, i u vrhunskoj analitičkoj strukturi psihološki dočarao opseg ljudskih karaktera.

Autor je namjerno proizveo ovakvu provokaciju (ne)stvarnih i po karnevalskoj definiciji lakrdijaških likova i događaja, u

namjeri da u ondašnjem Varešu, a koji je sam po sebi – u pozitivnom smislu – bio groteska, vareška čudesna duhovitost izađe na vidjelo.

Bulgakov i Marijanović: dva pravca istog smjera Dešavanja u romanu "Imat ćeš kad žalit" odvijaju se neobičnom brzinom i sugestivnošću pripovijedanja, i dok uživamo u čitanju ovog izuzetnog djela dobija se osjećaj kao da sve promatramo na filmskom platnu: doista, radnja je jako filmična i zapravo izgleda tako scenaristički dobro kao da ju je Marijanović pisao za neki budući filmski projekt Danisa Tanovića. Čudesnost dešavanja satire i RUJAN 2018.

groteske u kavani "Stari podrum" možda ponajbolje pojašnjava činjenica da dotični legendarni lokal, kako se navodi u samoj knjizi, "nije bio lokal za početnike" nego za pronicljive goste koji su u alkoholu tražili izlaz iz apokaliptične vizije stvarnosti ili kao što bi to sugerirao Milan Kundera; tražili su smisao ljudske egzistencije pretendirajući nepodnošljivu lakoću postojanja. I doista, još je samo nedostajalo da u "Stari podrum" uđe vrag osobno, u liku nekog lokalnog profesora Wolanda, pa da u općem urnebesu od

alanfordovskog humora, klaunovskog cirkusa i karnevalskog ludila sve poprimi vizuru od nadrealnog i neobjašnjivog.

A da u Marijanovićevom romanu ima nekog neodoljivo sugestivnog vraga uvjereni smo da bi nam to posvjedočio i sam tvorac "Majstora i Margarite", Mihail Bulgakov osobno. Jer kod Mladenka, kao i kod Bulgakova, sve je neobično, čudesno i izokrenuto u jednom književnom postupku oneobičavanja i očudjavanja stvarnosti: u romanu svi Varešani iz dana u dan neumorno piju, ali rijetko je ko ikada pijan; svi likovi su potentni bludnici koji se javno hvale svojim avanturama, a rijetko ih je itko vidio sa nekom ženom. S druge strane, pripovjedačevi junaci vladaju se upravo ljudski; sitne su varalice, fakini i RUJAN 2018.

lakrdijaši, spremni za psinu, ali sve kroz prizmu šale, likovi su u suštini doista karnevalski pa u biti čine samo dobro; za njih je zlo s one tamne strane postojanja gdje caruje glupost, pohlepa i ograničenost; takvom svijetu tame Mladenkovi neobično živi likovi ne pripadaju.

Kratki ogled o humoru Mladenko je Marijanović sada već iskusan pisac, erudita enciklopedijskog znanja i manira, čovjek koji vrlo dobro zna što je suština istinskog humora u smislu slijeđenja tradicija Aristotela o kome Umberto Eco piše u epohalnom romanu "Ime ruže"; makar Aristotelova "Druga knjiga o smijehu" bila fikcija u Ecovom djelu, ne možemo poreći da je helenski mudrac precizno razgraničio neukost, površnost i primitivizam prostog puka koji smatra da je humor vrijeđanje prividno slabijeg, izrugivanje nečijim manama i slabostima, i naprosto zlokobna želja da se ponizi drugi i drugačiji. Jer primitivni ljudski um misli da je dobrota slabost, te su zloćudni paćenici, naročito u našoj BiH, kreirali sijaset viceva i takozvanih dosjetki u kojima ismijavaju i ponižavaju naivnu dobrotu običnog čovjeka. Međutim, Marijanović u ovom romanu radi potpuno suprotno: slijedeći ispravno Aristotelovu definiciju da je humor aristokratska disciplina, on jasno i precizno detektuje i razgraničava satiru i grotesku od primitivizma i gluposti u njihovoj apsurdnoj uronjenosti u ljudsku egzistenciju. Vrhunski inteligentne šale, pošalice i vicevi, pučki rečeno šega, pametne dosjetke i lucidan karnevalski odnos spram stvarnosti pomažu nam da lakše živimo i na takav ispravan način humor u Mladenkovom romanu dobija svoju težinu u igri suprotnosti, u stvaranju i pripovijedanju neostvarivog, u efektu očuđavanja i oneobičavanja, i svaka naizgled nezamisliva situacija koja nagoni na smijeh sa lakoćom može biti ostvarena. Nezaboravne su scene u romanu kad legendarni Fifić na naređenje ondašnjeg načelnika Općine (tada se to zvalo predsjednik Opštine!) da očisti snijeg, odgovara suptilno na razini vrhunskog oratora: "Ja sam referent za zelene površine, nisam za bijele". Ili Mladenkov fenomenalni opis još legendarnijeg Altoke, BROJ 285

tako precizan i sugestivan da taj prizor momentalno vizuelizira tog neobičnog čovjeka "bečkih manira i kroatiziranog rječnika", mi bismo dodali stiliziranog govora na razini jednog Miroslava Krleže. I na koncu, nevjerojatno tačna slika mladog milicionera Anđića "pred čijim se implementiranjem zakona nijedan kavanski komedijaš ne bi usudio šaliti.

Pratilo se za njega kad je koja smjena ako se kanilo pretrkati ulicu mimo zebre".

Postmodernistička projekcija stvarnosti Postmodernizam u književno-kritičkom promišljanju dovodi u pitanje stare teorije i tradicionalne procedure književnosti u istraživanju strukture i obrasca nekog literarnog djela, tako što napušta potragu za dogmatskim rješenjima, usmjeravajući se prema razumijevanju kompleksnosti književne zbilje i demifisticirajući ortodoksnu tradiciju u korist povećane svjesnosti za vrijednosti, značenja i interpretaciju određenog književnog djela. Shodno ovakvoj postmodernističkoj projekciji stvarnosti, čudesni svijet Marijanovićevih junaka i događaja u romanu je misteriozan u zapanjujućoj realnosti, naizgled hibridan, ali neuobičajeno živ, jezički raskošan sa mnogo slikovitih lokalizama i arhaičnih pojmova, barokno komponiran na način lucidne improvizacije; i makar nabrojane komponente stajale u kontradikciji, svijet Vareša o kome Mladenko pripovijeda je izuzetno stvaran, nostalgično duhovit, kao i sam život. Nema mjesta čuđenju da Marijanović posjeduje ovako osebujan literarni dar kada pripada generaciji Varešana koji su odrasli i obrazovani u kulturološkom i povijesnom ozračju tradicijski neobično bogate vareške umjetničke scene. Tako uz Željka Ivankovića, Mladenko Marijanović postaje još jedno izvanredno književno ime koje je – sada već, u literaturi, mitski grad – Vareš dovelo na pijedestal bosanskohercegovačke, hrvatske i južnoslavenske književne pozornice. Na koncu, zaključujem konstatacijom da je sam Vareš glavni lik u Marijanovićevom romanu "Imat ćeš kad žalit" i da je zapravo čitav grad i okolica jedna velika kazališna predstava u kojoj se od početka do kraja odigrava teatar apsurda.

11

NAGRA\ENA PRIPOVIJETKA

NISU SVE NOĆI TAMNE Zagrebački tjednik za kulturu "Hrvatsko slovo" uz 23. obljetnicu svoga izlaženja dodijelio je nagrade "Dubravko Horvatić", a među laureatima u kategoriji proznih priloga, objavljenih u tjedniku tijekom 2017., je i naš Tvrtko Gavran, koji danas živi u Brezi. Njemu je stručno povjerenstvo dodijelilo treću nagradu za pripovijetku "Nisu sve noći tamne", a u svom obrazloženju nagrade književni kritičar Đuro Vidmarović, između ostalog, navodi: "U pripovijetci koja je nagrađena nalaze se tri tematske cjeline koje su povezane idejom dobrote i ljepote. Ističemo vrlo kvalitetan jezik književnika Gavrana, ironijsku distancu i aristokratski humor kojim prožima tekstove, poznavanje psihologije ljudi, ali i izvanredno vladanje hrvatskim književnim diskursom". U nastavku donosimo nagrađenu pripovijetku.

Piše Tvrtko Gavran

Više mudroslovni zapis Stara Batvinica je govorila da svi čuju: "Bogu se valja moliti ako nešto želiš, pa ako Bog i ne dadne nadaš se, a dok se nadaš to je kao da i imaš." Za ostalo je nije bilo briga, a nek' i parok misli o njoj što god hoće. Parok je bio mudar i šutio. Ostali nisu znali da je stara Batvinica rođeni filozof. Ni razreda škole. A s mužem tiraninom i pijancem podigla devetero djece.

Nije da stari Batva nije bio domaćin. Pričalo se da je znao (dok mu djeca nisu ojačala) ispregnuti umornog vola i sam u jarmu s onim drugim orati sve dok je bila preša. Dok živinče ne prikupi snagu. Nije ga majka rodila da se popne na njegovu trešnju ni pet godina poslije njegove smrti, a đe li dok je bio živ. Taka je trešnja bila još samo u Terzićke iznad Šimičine njive, kad se hoće na Lokvenicu. Za razliku od Batvine, na Terzićkinu trešnju se ona nije stigla popeti prije tuđe djece. Tako je bilo. Šimica je dva sina dao u paroke, a samo Miju ostavio u mlinu. Ništa mu nije pomoglo. Odmah su, čim su došli partizani, osloboditelji uzeli i njivu zvana Šimičinica i dućan od koga je životario. Svijet je govorio: "Ili je to zato što je onaj u mlinu toliko griješio ili što su se ona dva paroka slabo molila." Ili se i nije moglo namoliti. "Dođu tako vremena za opomenu", govorio je Šimica, ne da prid svijetom sakrije tugu već što je stvarno vjerovao u to. Doći će opet vrijeme, mislio je, pa će i on i Mijo Kasap opet sjediti u svojim dućanima, a ne razvlačiti u ručnim kolicima piće iz magacina po birtijama državnog ugostiteljskog poduzeća čiji je direktor bio jedan, do jučer, golać i luftiguz.

Nisu sve noći tamne – ima i svjetlijih od svijetlih. Ivu Marijančevića Duda oslovljavao je Ljubo Lokacija s "direktore",

12

iako njemu Dud nije nikada bio direktor i iako je već deset godina bio u mirovini. A znate li vi tko je bio Ljubo Lokacija? Bio tokar (vrhunski) pa počeo, da se odmori, voziti kamiončić u komu je razvlačio topli obrok po radilištima. Jedan dan im zatreba poslovođa u garaži. "Uđi u Partiju pa ćemo te postaviti", kažu Ljubi. Nije Ljubo naletio. Niti je išao direktoru Dudu za savjet. Došao je pravac svomu tetiću inžinjeru Bošku Kasapu i meni. Bili smo što jesmo. Niti nas je tko trebao postaviti niti smijeniti. Mi smo sebe postavili. "Uđi", kažemo Ljubi Lokaciji, "obraz je obraz, a trideset tisuća viša plaća je gotovo duplo."

Uđe Ljubo i postave ga. Ni beknula na to nije stara Batvinica, a beli je znala. Bezbeli! Tek kasnije se ispostavilo, Ljubo Lokacija je bio pametan što je baš Boška Kasapa pitao. I mene. Boško je imao devet tetki i nijedna ga nije zbog toga osudila.

Mene znate, pa ne trebam tumačiti. Ni

BROJ 285

ispričavati se, ni pravdati.

Ljubo Lokacija je tih trideset tisuća pravo uložio. I u kuću i u crkvu i u birtiju.

Nije se moglo ni bez birtije, džaba su na nas lajali stranci. Naše su matere šutile, a kako im je bilo to samo one znadu. K'o što mudroslovni zapis ne mora biti ni velepametan ni skroz glup. K'o što sve noći nisu toliko tamne, ni svaki zapis nije mudroslovan ni svijetao.

Zapis o Darku Pišem zapis o Drakuli i što je najgore – ne ide mi. Uživam u neradu ležeći na snovima, uljuljan maštom i daleko od svih briga i razbibriga. Stradun vri k'o ekspres lonac na jakoj vatri; jedni tamo, jedni 'vamo. Idu. Sjedim tu pred barom, pijem hladno pivo, dimim skupu cigaretu i dosađujem svojom šutnjom prijatelju profesoru Mati Matkoviću. Svi su ga zvali profesorom; i ja, a nisam morao. Navalio svijet na sve strane, sa svih strana bez reda i smisla, a sve po nekom redu. "Smiješni li su, majko moja", kaže profesor, "svi misle da su oni čitav svijet i važni k'o sva važnost ovoga svijeta." Šutim i ne znam za kojom bih prije blenuo; onom što je raskopčana ili onom što je zakopčana, a više joj se vidi neg' u one raskopčane. Godine su sedamdesete dvadesetog stoljeća. Prijatelji od mene očekuju nešto napismeno.

I profesor. A meni se ne piše. "Kad budeš poslije dvijetisućite dolazio u Dubrovnik zimi, imaš sve gratis cijelu zimu", kaže mi prijatelj profesor. Nije dočekao dvijetisućitu. Hrvatsku državu jest. Sretan.

Ove 2015. godine samo u snovima mogu u Dubrovnik. Ljeti ni to. Teško je to, izgubiti prijatelja kao što je bio Darko. On je bio Božji dar prijateljima. Na sve je mislio, svima se gledao naći pri ruci. Kad se raspala ona država i postavljene ove granice. Niđe kraja mojoj sreći, kad i meni.

RUJAN 2018.

Još 1945. godine njegovu ocu su oteli mlin. Čitav život se nadao povratku ili odšteti. Hrvatska je postala država i on izganjao svoje pravo. Kad je došao zadnji put, pred operaciju srca u Zagrebu, rekao mi je: "Čim mi legne novac na račun u banci kupujem si novi auto, a tebi darujem ovo moje. I troškove prijevoda." S operacije se nije javio. Više nije nikome. Otišao je sretan k'o pobjednik. Dana kad je operiran legle su mu pare u banku. Nije sve u novcu. Zakasnio on ili novci kasno stigli. Često sam o njemu pričao sa Zlovom – Stankom Zlovićem Pejčinovićem. Stanko je tvrdio da su Pejčinovići makedonskog podrijetla, a Zlović im je po nekom pretku uvijek zle volje. To je legenda. Ivica Mlivončić mi je rekao da su Pejčinovići za vrijeme bosanskih kraljeva bili plemići.

Zlova je igrao sve moguće igre na sreću. Ne samo to. Napravio je i raspored podjele dobitka. Po redu. Prvo sinovima, pa sestri, pa bratiću Mladenu, pa onda, vjerovali ili ne, meni auto. Pred Prvi svibanj, kad je trebao u mene na roštilj, javila mi je njegova sestra da više nikada nikomu neće doći. Što ovo zapisujem i što sam zapis nazvao po Darku. Zato što se Darko molio i borio pedeset godina za povrat imovine. I što mu je njegova država to i ispunila. Al' da je bar dan prije nesretne operacije. Ma nije.

Ne samo njemu, ni meni se do sada nije dalo. Ni gratis boravak u Dubrovniku, ni auto. A ako netko misli tužan sam ili nesretan, prijateljima koji mi nešto obećaju – nisam. Jednako se nadam. Samo da mi je nekako da mi taj dobri prvo daruje auto pa onda obeća. Bolje bi bilo i njemu i meni.

Velika subota Anno domini 2015. Na veliku subotu, Dan tišine i kajanja. Smišljam zapis. O čemu? O čemu nije? Ne valja! O nečemu što jest? Još gore. A o nečemu valja nešto zapisati. Što? Svakomu je nešto dano. Nekomu ništa. Nekomu nešto. Nekomu nešto drugo. Jedna lijepa Blanka bi rekla: "Jest meni krivo kad mi netko kaže glupa sam, a jesam glupa." Ja to znam. E, gotov' sam to sâm o sebi zapisao.

Novo književno priznanje Ivankoviću Književnik Željko Ivanković dobitnik je nagrade "Krešimir Šego" za 2017. godinu koju su utemeljili Udruga "Cvit" Međugorje i Ogranak Matice hrvatske Mostar, a koja se dodjeljuje najuspješnijem autoru – piscu za mlade. Nagrada je utemeljena kako bi se sačuvalo sjećanje na život i djelovanje utemeljitelja književno-poučnog časopisa za mlade "Cvitak" Krešimira Šege (Međugorje, 11. veljače 1950. – 9. prosinca 2014.). Za 2018. godinu nominirano je 17 autora. Željko Ivanković rođen je 29. kolovoza 1954. godine u Varešu. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Uređivao je, kao urednik ili glavni urednik, različite periodične publikacije; uredio je i za tisak priredio cijeli niz djela iz svjetskih, hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti, djela iz dječje književnosti, lektirnih izdanja, te historiografskih i publicističkih djela. Autor je šezdesetak knjiga poezije, priča, romana, priča za djecu, eseja i studija, putopisa, radiodrama, izbora iz djela, antologija te prijevoda s njemačkoga. Zastupljen je poezijom, prozom i esejom u nizu antologija i panorama hrvatske i bosanskohercegovačke književnosti u BiH, Hrvatskoj i svijetu. Član je Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog društva pisaca, Društva pisaca BiH, Hrvatskog centra PEN-a, PEN centra BiH. R. R.

Blanka je bila tip princeze. Visoka, elegantna, laka hoda. Činovnica. Sa svima ljubazna, ni s kim bliska. A sve njezino držanje je bilo držanje princeze. To je što je bilo javno. Što je bilo tajno nije se nikad saznalo pa nije ni bilo. Tako je prošla kroz vrijeme i nestala. Nešto je ipak ostalo. Još čujem njezinih koraka bat, sitno k'o zidni sat. I Velika mi subota 2015. godine nekako k'o Blanka ili Blanka k'o Velika subota.

Tajanstvena – otajstvena. Bilo je u gradu i okolici još takvih princeza i prinčeva. Fra Andrija Nikić zapisa, poslije pada Bobovca je ipak ostalo nešto plemstva hrvatskog koje se naselilo-raselilo od Bobovca do Olova tokom Krivaje i Stavnje i tu zaboravilo vremenom svoje plemenito podrijetlo. Lako tumačim pojavnost, s vremena na vrijeme, neke osobe koja svojom elegancijom i držanjem odudara od sredine. Ali nije o tomu. O Blanki. O Velikoj suboti je, a ja zapeo: Blanka, pa Blanka. Da mi tko kaže – glup, i ja bih se naljutio, a jesam glup.

Sinoć sanjam poštara. Listonošu. Traži me po dvorištu, ali me ne vidi. Mašem mu s prozora. Ništa. Ostavi mi kuvertu oker boje pod postolu za oko kuće. Poletim za njim, ali ga najednom nesta. Budan pogledam kroz prozor, to nije san. Stalno pogledam, nekoga čekam. Ne znam koga i nemam koga čekati. Uključio sam Radio Herceg Bosne. On se ovdje više ne čuje

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI RUJAN 2018.

neg' čuje. Nešto ga ometa. Kad je čovik tako tu đe je, odmah misli netko ga namjerno guši. A danas se baš lijepo čuje. Sto puta zahvaljujem Bogu što na Veliku subotu mogu slušati svoj radio i što mi se čini da sam među svojima. Dok to slušam.

Hoću nešto o Velikoj suboti, al' ne ide. Uto Mijo Kelava najavi fra Ćiru Lovrića. I sad ja slušam. A fra Ćiro u svom dnevniku malomalo o Velikoj suboti. Odmjereno i dorečeno, k'o da čita, a znam govori iz glave, narodski rečeno. Malo iz zbilje, malo iz teologije. Čim ga Kelava najavi, ja odmah za mobilni, čestitati mu. Uto u dvorište veliki žuti kombi. Poštar Bašo me proziva tako glasno da nije morao toliki put prevaliti, čuo bih ga i da je ispred pošte zvao.

"Opet ti fra Ćiro šalje uskrsnu čestitku", kaže mi veselo. Primim čestitku, a jednako mobitelom zovem fra Ćiru. Istom se javi. "Budi kratak, u vožnji sam", kaže, "znaš li da sam ti čestitao Uskrs?" "Znam", kažem dok se kombi izvlači iz mog dvorišta. "Kako znaš?", čudi se fra Ćiro.

"Znam", kažem, "noćas mi poštar u snu donio dar. Sretan Uskrs!", i prekidamo razgovor.

Velika subota, Blanka. Bila je tako lijepa, tako umilna i tako vesela. K'o Velika subota, Eh, Blanka, Blanka. Koliko riječi, a kako je malo rečeno. Tko misli lako je pisati na Veliku subotu, nek' proba. Ne branim.

BROJ 285

13

LJETO U OĆEVIJI

Zgoditak ekipe "Dobrić"

SVE VIŠE DISCIPLINA Romario Vijačkić

O

sma po redu manifestacija Ljeto u Oćeviji ove godine se našla između pekijade i blagdana Velike Gospe koji se slavi u Oćeviji. Raspored zbivanja bio je malo zbijeniji, a upravo se radilo na tome da se pekijada približi blagdanu Velike Gospe kako bi ljudi iz dijaspore mogli lakše birati godišnji. Čitavu manifestaciju prošaranu sportsko-zabavnim sadržajima možemo opisati kao najkorektniju dosad. Uvedene su dvije nove igre, došlo je do smjena na tronovima nekih igara nakon dugo godina. Ono što svakako treba radovati Oćevce jest što se u čitav program uključuje sve više zetova i djece.

U svim igrama i na turniru sudjelovalo je ukupno oko 110 natjecatelja. Prvi dan za natjecanja bio je 13. 8. Centar događanja je na zaseoku Buk u dvorištu škole, a na rasporedu su bile stara igra ploke, stara igra rupe i nova disciplina – ispijanje piva na eks. U staroj igri ploke sudjelovalo je 11 natjecatelja. Već godinama u prvoj trojci nađe se Zdravko Barkić i upravo je on ovaj put osvojio prvo mjesto. Drugo i treće mjesto pripalo je Jakićima – Veliboru i Jasenku. Stara igra rupe okupila je 18 natjecatelja, a najboljim su se pokazali

Natjecanje za najmlađe

Goran Vijačkić kao prvi, Blaženko Jakić na drugome mjestu i Mijo Semunović Mića koji je osvojio treće. U predvečerje, na red je došlo i ispijanje piva na eks. Pronašlo se 6 "baraba" za ovo nadmetanje. Cilj je bio u što kraćem vremenu iskapiti pola litre piva. Tihomir Martinović Cicko s 13,24

AMI

TR

14

BROJ 285

sekunde osvojio je prvo mjesto, Toni Barkić osvojio je drugo s 20,13 sekundi. Od ostale četvorke nitko nije iskapio do kraja, no najbliži tome je bio oćevski zet Sanjin Spahić kojem je pripalo treće mjesto.

Dana 14. 8. sva događanja vezana za ovu manifestaciju održana su na igralištu na zaselku Dobrić. Uz trčanje u vrećama za djecu, ove godine uvedeno je i trčanje u vrećama za djevojke i žene. Od ukupno desetoro djece najboljima su se pokazali Andrej Gogić kao prvi, Antonio Divković kao drugi, te Rita Semunović kao treća.

Kod djevojaka i žena prvo je mjesto također otišlo Gogićima, točnije Ivani Gogić.

Od 7 djevojaka i žena uz Ivanu su se na tronu našle Vedrana Vijačkić kao druga i Maja Semunović kao treća. U staroj igri crte u kojoj je sudjelovalo 11 natjecatelja prvo mjesto zauzeo je Blaženko Barkić, a iza njega su bili Romeo Jozeljić i Gabrijel Jakić. Od kada je ove manifestacije, samo prvu godinu u povlačenju užeta najbolji su bili Lovrenovići, nakon toga slijedila je šestogodišnja dominacija ekipe Barkići. I ove godine dođe smjena na pobjedničkom tronu. Barkiće je nadjačala ekipa Čunga-Lunga u sastavu Tihomir Martinović Cicko, Josip Martinović Kriško, Blaženko Višnjić i oćevski zet Rexhep Mehmeti – Riči.

Malonogometni turnir "Bernard Barkić" ove godine okupio je 5 ekipa, a po treći put najbolja je bila ekipa Jakići u sastavu Robert, Narcis, Alen, Alaris, Marino, Gabrijel, Blaženko i Velibor Jakić, te još jedan oćevski zet – Mate Dučić. Upravo je Mate bez ijednog primljenog pogotka osvojio priznanje za najboljeg igrača, a do titule najboljeg strijelca stigao je Zvone Barišić koji je nastupio za ekipu Gogići.

Najbolji sudac turnira je Boro Vijačkić.

Priznanja i medalje za najbolje uručene su na glavnoj igranci 15. 8. povodom blagdana Velike Gospe u domu mjesne zajednice. Na igranci održanoj 14. 8. goste su zabavljali Amer Suljić i Adis Cigura, a 15. 8. bend "Besane noći" iz Ilijaša. Organizator, MZ Oćevija ističe zadovoljstvo igrankama. Neka nam i ova godina ostane u sjećanju pa nagodinu opet. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali na igrama, turniru i onima koji su svojim dolaskom podrža-li naša druženja i igranke.

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor RUJAN 2018.

I NAKON 50 GODINA

U DUHU MATURSKIH DANA

O

bljetnice matura. U Varešu ih se obilježi svakog ljeta po nekoliko. Pa su se tako sastali i pripadnici generacije koja je iz vareške gimnazije izašla u školskoj 1967./1968. godini, njih petnaestak, da obilježe pedesetu obljetnicu od tog značajnog događaja u svojim životima.

Ta je generacija gimnazijalaca brojala 42 maturanta, ali već je desetoro onih koji više nisu među živima. Zato svako novo okupljanje cijene i proživljavaju sve emotivnije. Prva su generacija koja je maturirala u (tada tek izgrađenoj) novoj srednjoj školi. Pred njom se i okupiše dana 11. kolovoza 2018., a potom pođoše u šetnju kroz grad. Šetnju u kojoj su, obilaskom

Za uspomenu, s kamenog mosta

dragih mjesta koja ih sjetiše na mladost, evocirali uspomene, pa u tom duhu zastadoše kraj kamenog mosta, Radničkog doma, kipa rudara sve do parka preko puta policijske stanice gdje se u ono doba sastajaše i drugovaše kad nisu bili na nastavi.

Dan završi na popularnom ribnjaku "Sirena" gdje su imali snage slaviti svoje okupljanje i "listati" uspomene do dva sata u noći. I malo bi bilo da se potom raspu, pa se drugoga dana sastaše još jednom na Strici. Da, lijepo se vratiti starim vremenima u gradu uspomena. M. M.

S BAZOM U ZVIJEZDI

ju za doručak, onako kaubojski mariše se kajgana od domaćih jaja (koka s bunjišća), i špek od krmka hranjenog mećom, umaču topli uštipci u kajmak žut k'o dukat; valja izdržati dan, a ručat će negdje gdje se već zateknu.

U trci s vremenom dani brzo prođoše uz razgledanje oćevskih majdana, kušanje ljekovite olovske vode, češanje o "kamene spavače", zavirivanje u bijambarsku pećinu, pa sarajevski ćevapi i tamošnja turistička gungula, onda i do visočke piramide, a Visočani te odjenu u "kožnjak" koji ti skroje dok rekneš keks odnosno pojedeš pitu ispod sača ili tikvenu ražljevu s mliječnim delicijama.

A u bazi, u Zvijezdi, hajde da se i konje pojaše. Na kakvom si seoskom imanju bio, ako to nisi iskusio. Za uvečer se sprema rusačić s bocom vode, malo kruha i špeka, nosi se i baterija – ako možda nestane struje u tek osvijetljenom tunelupećini, uglavnom valja obići grad kroz koji je nekad tekla željezna rijeka i provesti noć na tulumu u nekom od vareških kafića, osjetiti omaglicu i miris mladog tijela natopljenog žestom...

SEDAM DANA BOSNE

O

čemu ću ja nego o turizmu; u politiku se ne petljam, o ekonomiji ne umijem, a nitko i ne sluša, svi se fataju Njemačke – kažu, dobro se živi, dosta radi ali i zaradi. Pritisle godine, uživam "zdrav" seljački život i dijelim uspomene s onima koje povuče vareška rodna gruda.

Tamo daleko djed i baka, tajuna i mama i njihov izbjeglički "uradak", curetak od dvadesetak godina, odlučili da holandskog momčića upoznaju s Bosnom, svojim korijenima, da mu pokažu kako mi odavde nismo baš "s grane".

Taksi se zaustavlja u Šiminom Potoku.

Drže se za ruke, nekako su positni ili se tako čine pod velikim naprtnjačama. Treća holandska generacija. Dolepršali su preko tuzlanske zračne luke, jest malo podaleko ali jeftino. Studenti su pa im sve paše.

Iako ne liče na "hašišare", na granici privlače pažnju strogih bosanskih carinika koji glume "šengen". Ujagmili su sedam dana frei pa odlučili da natenane obiđu rodni kraj, nađu korijene. Ne zanovijetaju mnogo, pokaži nam i ispričaj, djede, što je ovo, što je ono, a ti, bako, brini se o "koritu" – jelu i kolačima, našim bosanskim.

J. Klarić

Doživljaj za Nizozemce

Ljeto bî onako holandski kišovito, naletilo i nekoliko tropskih dana, ali u Zvijezdi se još uvijek pokriva jorganjom. Ne spavaju dugo zbog želje da se što više vidi.

Nakon kratkotrajnog "krmeljanja" sjeda-

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

RUJAN 2018.

BROJ 285

15

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 1. lipnja 2018. u 67. godini života preminu

Dana 26. srpnja 2018. u 61. godini života preminu

RAFO VIJAČKIĆ

LJUBAN VIJAČKIĆ

Počivao u miru Božjem!

Počivao u miru Božjem!

Sestra Marija i šogor Stjepan

Sestra Marija i šogor Stjepan

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV Dana 8. kolovoza 2018. u 82. godini života preminula je naša draga

Dana 7. srpnja 2018. u 54. godini života preminuo je naš dragi

BERNARDICA PETROVIĆ rođ. Kajić

MLADENKO MATIĆ Počivao u miru Božjem!

Majka Anica, supruga Eleonora, sin Toni, kćerka Ana, unuk Marin, sestra Danica s obitelji i tetka Mila

POSLJEDNJI POZDRAV

ZAHVALNICA

Dana 9. 8. preminula je naša draga

U povodu smrti naše drage

ANA DODIK

ANE DODIK

(1940. – 2018.)

Teško je živjeti s ranom u duši, vidjeti te svuda, a nigdje te naći. S ljubavlju koju smrt ne prekida živjet ćeš vječno, anđele moj, u srcu mom.

Kćerka Dijana s porodicom

(1940. – 2018.) zahvaljujemo djelatnicima Doma zdravlja Vareš, apoteke Sarajevo – Vareš, komšijama i prijateljima koji su bili uz nas u teškim trenucima.

Kćerka Dijana s porodicom

POSLJEDNJI POZDRAV

POSLJEDNJI POZDRAV

NADA ČABRAJIĆ rođ. Kevešević

Našoj dragoj kolegici iz školskih dana

NADI ČABRAJIĆ

(25.XI.1949. – 13.VIII.2018.)

Svi koji smo te iskreno voljeli voljet ćemo te i dalje punim srcem i dušom sve dok traju naši životi.

Počivaj u miru!

Ožalošćena obitelj

POSLJEDNJI POZDRAV

(1949. – 2018.)

Počivala u miru!

Generacija maturanata vareške gimnazije 1967./68.

IN MEMORIAM JASENKA ČUPKA

Dana 19. kolovoza u 81. godini života preminula je naša draga

(20.III.1953. – 9.VIII.2016.)

"Netko sa svojim bolom ide k'o s otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi i ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rađe ga skriva i tvrdo zgusne u jednu crtu na kraju usne. Zadršće, zadršće u njoj kadikad, ali u riječi se ne javi nikad."

Djeca

MIRJANA KASAŠ (1937. – 2018.)

Ostaješ živjeti u našim srcima i sjećanjima.

Počivala u miru!

Kćerka Emilija, sin Emil, zet Vinko, nevjesta Marina, unučad Dijana, Goran, Irena i Ivona, praunuk Luka, sestrić Dubravko s obitelji

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(25.VIII.2012. – 25.VIII.2018.)

Dana 25. kolovoza navršilo se šest godina od smrti naše drage

na naše voljene i nikad zaboravljene

MIROSLAVE MIRE ZLOUŠIĆ

(12.IX.2012. – 12.IX.2018.)

Uspomene na tebe čuvamo s poštovanjem i ljubavlju.

Počivala u miru!

Tvoji najmiliji

16

(1937. – 2018.)

Hvala ti, draga mama, što si nas naučila pravim životnim vrijednostima i hvala za svu dobrotu i ljubav koju si nam podarila.

Zauvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima.

Tvoja djeca i unučad

NEVENKU MUJAGIĆ rođ. Zloušić SAFETA MUJAGIĆA (13.IX.1987. – 13.IX.2018.)

Vaši: Emilija, Branko i Zvjezdana s obiteljima

BROJ 285

RUJAN 2018.

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(31.VIII.2003. – 31.VIII.2018.)

Dana 31. kolovoza navršilo se 15 godina otkako nas je napustio naš dragi

(2.IX.2017. – 2.IX.2018.)

VINKO LUČIĆ Vrijeme prolazi, ali ne briše sjećanja na tebe. Hvala ti za sve što si nam za života podario.

Počivaj u miru Božjem!

Supruga Ana i djeca s obiteljima

RADMILA PEROVIĆ Pamtit ćemo vječno tvoj plemeniti lik i dobrotu i čuvat ćemo uspomenu na tebe.

Počivaj u miru i neka te anđeli čuvaju!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(2.IX.2017. – 2.IX.2018.)

Dana 2. rujna navršila se tužna godina otkako nije s nama naša draga supruga, majka i baka

(5.IX.2017. – 5.IX.2018.)

ZORKA MATIĆ rođ. Franjkić S ponosom i ljubavlju čuvamo uspomenu na tebe i zauvijek ćeš ostati u našim srcima i mislima.

Počivala u miru Božjem!

Tvoji najmiliji: suprug, kćerke i zetovi, unuka Lana i unuci Davor, Dominik, Andrej, Patrik i Noah

ZLATKO URBAN Sjećanje na tebe izblijedjeti neće.

Počivao u miru!

Majka Julija

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

JOZO BOŽIĆ

(8.IX.2012. – 8.IX.2018.)

Dana 8. rujna navršilo se šest godina otkako nije s nama naš voljeni

(2002. – 2018.)

ZDRAVKO MIJATOVIĆ Tuga i bol nisu u suzama i riječima, jako nam nedostaješ. Tvoja iskrena brižnost i ljubav nikada izblijedjeti neće. S ponosom čuvamo uspomene na tebe.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga Mira i brat Melkior

Sjećanje na tebe ostat će vječno.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(11.IX.1998. – 11.IX.2018.)

Dana 11. rujna navršilo se 20 godina od smrti našeg voljenog supruga, oca, djeda, punca i svekra

(16.IX.2017. – 16.IX.2018.)

IVANA MARIĆA S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u srcima i mislima.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja obitelj

MARKO PENDIĆ Prošla je tužna godina dana, a ništa nam ne može ublažiti bol i tugu za tobom. Puno nam fališ. Hvala ti za svu ljubav i dobrotu.

Počivao u miru!

Tvoja Ljuba, Matija i Seka s obitelji

IN MEMORIAM

SJEĆANJE Na drage roditelje

ANTO ILIĆ (21.IV.1934. – 15.XII.2013.)

KATA ILIĆ (9.II.1933. – 6.VIII.2014.)

Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima.

Počivajte u miru Božjem!

Vaša djeca

STJEPAN JELIĆ (1929. – 2016.)

VERONIKA JELIĆ rođ. Božić

IN MEMORIAM

(1930. – 2011.)

Dragi naši roditelji, otišli ste tiho, kao što i odlaze dobre duše, tamo gdje boli nema, a bol je ostala nama koji vas volimo. Mnogo je lijepih uspomena ostalo da vas vječno pamtimo, s ponosom o vama govorimo i nikada vas ne zaboravimo. Ostat ćete uvijek u našim mislima i našim molitvama.

Vaša djeca s obiteljima RUJAN 2018.

BROJ 285

BRANKA ZLOUŠIĆ rođ. Obučić (6.IX.2011. – 6.IX.2018.)

ILIJA ZLOUŠIĆ TICI (9.IX.1990. – 9.IX.2018.)

S ponosom i poštovanjem čuvamo uspomene na vas.

Počivali u miru!

Vaši najmiliji

17

IN MEMORIAM SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(22.IX.2013. – 22.IX.2018.)

Navršava se pet godina otkako je preminula naša draga

Dana 24. rujna navršit će se osam godina od smrti drage nam

NEVENKA KOLAKOVIĆ

(1939. – 2010.)

Uspomene na tvoju ljubav i dobrotu ostaju trajno u nama.

Počivala u miru!

Brat Radoslav s obitelji

ANE JOSIPOVIĆ rođ. Dodik

Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima.

Počivala u miru Božjem!

Ožalošćeni: suprug Franjo, kćerka Elena, zet Tihomir, unuk Andrej

SJEĆANJE (25.IX.2016. – 25.IX.2018.)

TUŽNO SJEĆANJE (25.IX.2008. – 25.IX.2018.)

Dana 25. rujna navršit će se deset godina otkako je preminuo naš dragi

Na našeg dragog oca, djeda i pradjeda

SLAVKO MALBAŠIĆ

MATU JARČEVIĆA

Uvijek ćeš živjeti u našim srcima i mislima.

Počivao u miru!

Supruga Irena, djeca Vedrana i Dražen, zet, nevjesta i unučad

Počivao u miru!

Djeca, unučad i praunučad

O SVJETSKOM DANU PISMENOSTI

ČITAJ, UČI I OTKRIJ U Općoj biblioteci Vareš 7. rujna 2018. godine obilježen je UNESCO-v Međunarodni dan pismenosti i ujedno Nacionalni dan svjesnosti o bibliotekama pod motom "Čitaj, uči i otkrij".

Ovom je prigodom vareška biblioteka ugostila najmlađe sugrađane, djecu iz vrtića, te im uznastojala usaditi osjećaja prema knjizi i obrazovanju općenito. Kroz različite edukativne sadržaje prilagođene njihovu uzrastu, mališani su proveli vrijeme crtajući, pišući i učeći, dakako u veselom ozračju. Kao malo iznenađenje iz šešira su izvlačili slova sa zadatkom da prema asocijaciji na slovo koje ih je dopalo nešto nacrtaju. I dali su si truda, a na koncu su nagrađeni skromnim domjenkom.

Nazočnoj se dječici prigodno obratila direktorica biblioteke Ilijana Gavran Radojević, diplomirana bibliotekarica i komparatistkinja.

K. B.

Direktorica izražava dobrodošlicu vrtićkoj djeci

spu

bih

POZIV NA IZBORE Poštovani građani, penzioneri i naši simpatizeri!

Izađite na opšte izbore 7.10.2018. i ako želite promjenu vlasti u BiH glasajte za SPU, koja ima kandidate za sve nivoe vlasti u BiH. Znamo koliko je teško našoj populaciji, a ovo je prilika da svojim glasom pomognemo i sami sebi.

Oglas Nudim vrijednu novčanu nagradu onome tko bi pružio pouzdanu i provjerljivu informaciju o tome gdje se nalazi ovaj predmet (vidi skicu), otuđen prije dvije godine iz vikendice u okolici Vareša.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC

BROJ 285

95,

3 i 101,1 M

Hz

Molim samo ozbiljne dojave, jer postoji način kako svoj predmet mogu prepoznati.

Eventualnu informaciju javiti na broj: +385 (0)91 19 538 14.

18

STRANKA PENZIONERA-UMIROVLJENIKA BOSNE I HERCEGOVINE

RUJAN 2018.

IZ STARIH ALBUMA

Putovanja i transporti

Ferijalni savez Jugoslavije u svoje je vrijeme bio krovna organizacija koja je okupljala "omladince i omladinke", educirala ih, slala na radne akcije i na putovanja s ciljem druženja i udruživanja, i nadasve boljeg upoznavanja domovine. Pred polazak na takvo jedno putovanje osta zabilježena ova fotografija na autobusnoj stanici u Varešu. Nije datirana, ali netko se (ili nekoga svoga) možda na njoj prepozna. Nju nam je ustupio Slavko Marković iz Vareš Majdana. A drugu nam ustupi Barbara Josipović, također iz Vareš Majdana. Na njoj pak vidimo kako se nekoć putovalo ili kako su se ljudi prevozili na sela u vareškoj okolici. Ovaj "kipatrans", po informaciji pruženoj uz fotografiju, vozio je za Pržiće.

PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš.

Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća".

Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš.

Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

RUJAN 2018.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 285

19

(NE)OTKRIVENA ATRAKCIJA

Prirodni, kroz kamen prolaz Krenete li gore nekamo uz Vareš pa prema raspuklini u St'jenama na zavijutku s desne strane dočeka vas tunel, pogolema pećina, mračna i prohladna, kroz koju se prolazi s dozom bojazni da nešto ne bane iz mraka.

Sada, nakon godina i godina tame, uz Dan općine raskošno je osvijetljen i prvi put pruža užitak laganicom krenuti pa zavirivati u sve njegove kutke, a koji su u vožnji uglavnom bivali neprimijećeni ili ostajali izvan snopova farova na vozilima.

Tunel je jedna od prirodnih ljepota i nadasve rariteta općine Vareš, koji je negdje davne 1967. proširen i prilagođen prometu motornih vozila. Time je postao jedinstven u svijetu i pruža doživljaj vožnje kroz 326 metara dugu i zavojitu pećinu. Zapravo, kažu da su u svijetu još samo četiri takva, ali ja znam samo za ovaj gdje se sada praktički u štiklama može proći i osjetiti snaga prirode i prošlosti.

Prema istraživanjima i analizranju okolice pećina je nastala još u ledeno doba ove naše planete, kada je planina Zvijezda bila sasvim okovana. Dugotrajnim procesom otapanja leda nastala su dva jezera, a jedno se pružalo od Stijena do Tentine bare u Zvijezdi, gdje se i sada mogu naći rijetke biljke. Dio tog jezera oticao je prema Oćeviji, a drugi dio tražio put prema vareškoj kotlini kroz stijenu koja se ispriječila kao brana. U kemijskom dodiru vode i krečnjaka došlo je do otapanja istog i voda je sebi našla izlaz, stvarajući zadivljujuće prizore od stalaktita i stalagmita koje nam je ostavila. (Drugo je jezero bilo na području crnoriječke visoravni i ono s pećinom Bijambare predstavlja zasebnu cjelinu, ali to ovoga puta nije naša tema.)

Zanimljivo je da u Oćeviji pored izvora hladne vode postoje i vrela s toplom vodom, a ispred tunela također, u neposrednoj blizini izvora Stavnje, postoji i izvor tople vode, nazvasmo ga Banje. I to je zanimljivo da izvor Stavnje nema nikakve veze s potokom koji danas iz Zvijezde teče kroz tunel (pećinu).

Tunel čine vidljivi ostaci etaža kroz koje je voda tražila i probijala svoj put, načinivši ujedno svrtak i nekoliko galerija. Dok sam bio mlađi i tanji provlačio sam se kroz većinu njegovih pukotina i zavirivao u najtajnovitije kutke. Oni otkrivaju da su tu već poodavno boravili i ostavili svoje tragove razni istraživači, ali i radoznalci.

Po vidljivim materijalnim artefaktima dalo se zamijetiti da je kroz milenijsku prošlost pećinski prostor bio utočištem ne samo životinjskih nego i ljudskih grupacija. Naznake loženja vatre, ostaci keramičkog posuđa, kosti različitih životinja, donja čeljust pećinskog medvjeda, koštani harpun, kremene alatke i pribor dokazi su naseljenosti tunelskih kaverni i špilja. Danas u pećini-tunelu obitavaju jedinke nekad brojne kolonije slijepih miševa; izlete, pa zbunjeni svrnu sa svjetla, te ih tako ulovismo kao malu eskadrilu ponad donjeg izlaza...

Tekst J. Klarić • Foto M. Marijanović