LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIV. • BROJ 283 • SRPANJ 2018. 9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
UVODNIK
S
tvari su se posložile tako da glavna tema ovog uvodnika bude zlato. A i zaslužili smo, svi skupa, malo predaha od tema iseljavanja i useljavanja, od predizborne predsezone, od nihilizma na koji se furaju mladi, od nepotizma na koji ovo društvo nakrivo nasađuju stari... "Idemo" najprije do Rusije, gdje se nogometna bitka bije za osvajanje svjetskog zlata, za naslov najboljeg državnog tima na planeti. Hrvati svoju zemlju i svoje sunarodnjake učiniše ponosnim onim što su postigli već dosad, a upravo se odvija sama završnica prvenstva i tako će nam ostati nešto kazati i za naredni broj. Imajući u vidu da nogomet nužno ne simpatiziraju svi, ni kao preplaćen sport ni kao povod za navijačko ludilo ni kao jedini razlog za muškarčeve suze, treba ipak primijetiti i jednu drugu dimenziju u cijeloj priči, a to je pokazivanje kulture i karaktera na terenu i izvan njega, jer i to je ogledalo nacije. A podatak da je prethodno svjetsko nogometno prvenstvo pratilo oko tri milijarde ljudi, zamalo polovica čovječanstva, nepobitno ukazuje da su ti gladijatori s loptom, u arenama modernog doba, ipak ambasadori.
IZME\U DVA BROJA Selekcija naše zemlje svjetski nogometni spektakl jedini je put okusila prije četiri godine u Brazilu i brzo se vratila kući, navijači klonuli i progutalo ih opće sivilo. Nogomet, dakle, stvara i frustracije, pa je aktualni uspjeh hrvatske nogometne vrste učinio da se ova zemlja rasloji još jednom; antinavijačima preostalo da po forumima "zabranjuju" bodrenje Modrića i ostalih, makar su među njima i neki
DETALJ S MUNDIJALA... Uspjeh nogometne reprezentacije susjedne Hrvatske (a u trenutku zaključenja ovog broja to je plasman među četiri najbolje selekcije svijeta, pa će tako Hrvati igrati još dvije utakmice) pružio je navijačima ostvarenje sna, te izazvao euforiju među hrvatskim narodom i s ove strane granice. U našem gradu, pak, izostala su ulična slavlja tog tipa, ali da se bodrilo 'Vatrene' – jest, pa i na licu mjesta u Rusiji! Tako neka ostane zabilježen i ovaj transparent iz našeg kraja. (foto: screenshot)
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ
Umrli: Veronika Slugić (1928.), Ankica Filipović (1958.), Marija Šimić rođ. Semunović (1930.).
ŽUPA VIJAKA
Umrli: Ivo Grgić (1945.), Ivica Višnjić (1956.), Mladenko Matić (1964.).
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
2
BROJ 283
rođeni u BiH – Lovren, Ćorluka i izbornik Dalić – mora se, kažu, kod navijanja striktno poštivati međudržavne granice. Kontraši iz hrvatskog korpusa u BiH podsjećaju takve koliko su silne euforije iskazali oni kad je Turska svladala Hrvatsku na europskom turniru prije deset godina. No, sport treba vratiti sportu i poželjeti jedino da Fifin prijelazni trofej od 18-karatnog zlata ponesu u svoju zemlju oni koji to zaista najviše zasluže. Koliko su u zadnjih mjesec dana u medijskom prostoru zastupljeni hrvatski nogometaši, toliko je zastupljena i vareška, kažu, zlatna groznica. Nijedna groznica nije dobra pa bila ona i zlatna, jer groznica je bolest – kazao je vareški župnik fra Mirko, kad su čak i njega novinari zagrebačkih listova pitali na tu temu, te im ukazao da je u čaši prirodne vode koju su popili također jedno od vareških blaga, a još uvijek podcijenjenih. Nadovežimo se: kud je krenuo ovaj svijet, zlatan će biti već na površini onaj komad zemlje koji još nije kontaminiran pesticidima. Što se tiče rudnog nalazišta u Borovici oko kojeg se uzdigla "zlatna" prašina, ondje koncesionar radi svoj posao, bušilice gnjuraju u blatu i zabadaju šipke pod zemljinu koru. Posljednji rezultati zapravo potvrđuju (a ne otkrivaju) prisutnost raznovrsnih minerala koje treba u naknadnim postupcima razdvajati. Među njima i onaj plemeniti metal koji u periodnom sustavu kemijskih elemenata nosi oznaku Au i na čiji spomen oči odmah zasjaju. Ali u postotku koji svaki razborit geolog drži normalnim, a ne enormnim. Sve drugo je plod medijske mašte i lova na tobožnje ekskluzivnosti. Dakako, nije isključeno da se iz svega rađa nova i značajna industrijska priča za Vareš. Nije još sasvim bjelodano čega tu sve ima, a ima, rumori se, još nečega, niti je vlasnik koncesije istupio s procjenom što bi se i kako isplatilo eksploatirati. Dotad, ipak pričekajmo. I, ako se već ne može reći – uživajmo u (kišnom) ljetu, budući da se ne skidaju jakne i sjedi doma uz naloženu vatru, ostaje okrenuti se još malo HD guštanju u onom najvažnijem sporednom: nogometu.
DONACIJE ZA "BOBOVAC" S. P., Slovenija – 50 €, Antonija Božić, Vareš – 50 KM, Borislav i Katarina Medenčić, Kanada – 50 KM.
Svima hvala lijepa! Naslovnica: Subotnje jutro u Varešu (foto – M. Marijanović) SRPANJ 2018.
VAREŠ U EPIZODI:
BOSANSKI EL DORADO Piše Mladenko Marijanović
T
ek što je stavljena točka na neuspjeli projekt "VAMOS" u jezeru Smreka, Vareš je ponovno u središtu jedne međunarodne priče s industrijskom pozadinom, a koja se još jedanput nakon početnog zanosa svodi u realne okvire. Grudu je zakotrljala objava u listu "The West Australian" o burzovnom skoku tamošnje kompanije "Adriatic Metals" nakon što je ona obznanila "otkriće izdašnih novih nalazišta zlata, srebra i baznih metala u srednjoj Bosni odnosno u Varešu". Kako već znamo, kompanija "Adriatic Metals", preko svoje tvrtke "Eastern Mining", posjeduje 25-godišnju koncesiju za istraživanje i eksploataciju minerala i ruda na pojedinim lokacijama općine Vareš. Budući da su u samoj kompaniji otkriće od 4,6 grama zlata i 0,5 kilograma srebra (uz bazne metale) po jednoj toni iskopanog materijala proglasili uzbudljivim, a riječ je o rezultatima prvih istraživanja i pokusnim bušotinama, to je prigrljeno kao spektakularna vijest i ona je odjeknula našim medijskim prostorom otprilike kao da je u Varešu otkriveno brdo od samoga zlata. Na to je upućivao, recimo, ovaj naslov: "Veliko otkriće: pronađene tone zlata u Varešu, Australci ulažu milione", ili ovaj: "Otkriveno nevjerojatno blago: u gotovo propalom gradiću pronašli tone zlata i srebra, otkriće izazvalo ludilo na burzi", a u jednom naslovu priča je i zemljopisno proširena (ne bi li se, valjda kao uvijek dosad, uz Vareš okoristio još tkogod u okruženju) i u njemu je stajalo: "Zlatna groznica trese srednju Bosnu". Interesantno, i neki su veći i ozbiljniji mediji (iz susjedne Hrvatske, npr.) bili povodljivi pa poslali reportere direktno na lice mjesta, u "gotovo propali gradić", gdje se očekivalo nailazak na sugovornike zatečene "tonama zlata i srebra". No, žitelji Vareša više su se našli zatečeni tolikim senzacionalizmom budući da priča o rudama u Borovici apsolutno nije nova (jer što bi Sasi svojedobno radili ondje – u srednjovjekovnoj rudarskoj općini Borovici), kao što nije novo ni "otkriće" da se uz olovo, cink, barit i bakar u pravilu vežu plemeniti metali odnosno srebro i zlato. Svega je toga bilo, SRPANJ 2018.
U Borovici, na jednoj od bušotina
također i žive, i na nalazištu Veovača kod Vareša (premda u oskudnijim količinama), a koje je ova kompanija dobila u koncesiju zajedno s lokalitetima iznad Borovice (Rupice-Brestić-Juraševac) na kojima je sada težište istraživanja. Za informaciju više pokušali smo, računajući na posrednika u sarajevskoj ekspozituri kompanije, uspostaviti kontakt s generalnim direktorom "Adriatic Metalsa" Geraintom Harrisom (susreli smo ga zadnji put zimus kad je "Eastern Mining" donirao dresove vareškim nogometnim pionirima, vidi "Bobovac" broj 278). No, to se nije realiziralo, pa je naše ključno pitanje – koliko su navedene rezerve srebra i zlata po toni iskopanog materijala uistinu "spektakularne" – ostalo bez direktnog odgovora, kao i druga koja smo namjeravali postaviti. Uglavnom, primjese zlata i srebra medijski su pretvorene u obilje, u "enormne količine" i to je svu koncentraciju baznih metala bacilo u sjenu, iako zapravo srebro i zlato nisu (barem ne primarno) predmet ugovora o koncesiji, nego u posebnoj stavci stoji naznačeno da će se uvjeti eksploatacije ovih plemenitih metala, budu li otkriveni, naknadno definirati. Mediji u regiji, prenoseći napise jedni od drugih bez ikakve provjere i samo dodajući svoje highlightse, a posebice je to raširena navada internetskih portala, pozivali su se tako na ocjenu lista "The West Australian" kako će ova spektakularna vijest na mnogobrojne načine utjecati na ekonomiju BiH. Spomenuti list, međutim, u svom drugom (također sponzoriranom članku, a objavljenom deset dana nakon prvog) prvenstveno se bavi razmatranjem interesa kompanije ističući: "Adriatic treba definirati profitabilnu rudarsku operaciju u Varešu, u niskom troškovnom BROJ 283
okruženju Balkana", i dodaje: "Opći i administrativni troškovi vrlo su niski u usporedbi s Australijom, Kanadom i SADom, a tehničko osoblje poput inženjera i geologa plaća se oko 300 dolara tjedno u sličnim rudarskim operacijama u Bosni." To je još jedan detalj koji pada u oči jer da su količine plemenitih metala zaista enormne ne bi se pitalo uopće koliko košta geolog tjedno, nego bi ih se sve diglo na noge i pozvalo da slijede putokaz za Borovicu. Poslije nekoliko dana natjecanja u euforičnim napisima naši su mediji došli do toga da se ipak treba spustiti na zemlju, pa o tome svjedoči jedan od naslova s prizvukom lamentiranja: "Prerano smo se obradovali zlatu". Ali i to – da su se zamaštanom vareškom zlatu više radovali svi drugi dok su Varešani ostali indiferentni – nešto govori. A kad se sve sabere i oduzme, zlatna je groznica privlačna stvar otkad je svijeta i vijeka pa su se tako mediji i zanijeli, još kad se priča stavi u kontekst "gotovo propalog gradića" koji tobože nije znao na čemu sjedi, sve dobiva i neku romanesknu dimenziju. Na kraju je pomama za "tonama" zlatnoga grumenja tiho ugasla s priopćenjem iz sjedišta tvrtke "Eastern Mining" u Sarajevu, odaslanim kad se vidjelo što je objava "uzbudljive vijesti" iz vrha kompanije u bh. javnosti proizvela. To priopćenje opunomoćenog predstavnika tvrtke odvjetnika Emira Sudžuke je jedino na što se ostaje i nama osloniti, kako bi se složila cijela slika – od bombastičnih objava do stvarnoga stanja. Koktel visokokvalitetnih minerala Uvodna rečenica u prvom tekstu "The West Australiana" od 12. lipnja 2018. ovako je glasila: "Adriatic Metals je načinio spektakularnu, 64 m duboku bušotinu
3
AKTUALNO koja se može pohvaliti koktelom visokokvalitetnih minerala, a koji je toliko raznolik da bi većina geologa mogla vrtjeti glavom pokušavajući otkriti koji je mineral glavni". I zatim je prezentiran sastav minerala iz jedne bušotine na lokalitetu Rupice, one koja je vjerojatno dala najbolje rezultate: 4,6 g/t zlata, 537 g/t srebra, 0,9 posto bakra, 7,7 posto olova, 10,8 posto cinka i 46 posto barita. No, dalje se navodi, geofizikalna elektromagnetna mjerenja dala su naznake da se nalazište polimetalnih ruda s Rupica širi na sjeverozapad, a zatim je to potvrđeno i rezultatima bušenja. A jedan kilometar jugoistočno od lokaliteta Rupice, na otprije poznatom nalazištu Juraševac, izmjerena je koncentracija zlata od 3,5 grama po toni uzorka, uz 339 grama srebra, te 12,2 % olova, 19,4 % cinka i 7,3 % bakra po jednoj toni materijala. Sukladno tim podacima vjeruje se da su lokaliteti Rupice i Juraševac geološki povezani u jedan veći sustav i da kvalitetnih ruda ima i na prostoru između. Na osnovi svega toga, a prilikom objave rezultata bušenja generalni direktor "Adriatic Metalsa" Geraint Harris iznio je za "The West Australian" sljedeći zaključak: "Rezultati su uzbudljivi na više različitih načina. Kao prvo, otkrili smo da mineralizirani sloj vjerojatno seže dublje nego što smo mislili, a kao drugo kvaliteta rude se pokazala kao izvanredna gledajući sastav baznih i plemenitih metala", rekao je Harris. Tvrtka u vlasništvu australske kompanije koja je registrirana u BiH (podsjetimo se, prvobitno se pojavilo privredno društvo "MM project" iz Kreševa) zaključila je koncesijski ugovor s Ministarstvom privrede Zeničko-dobojskog kantona još 2013. godine (a godinu kasnije taj je ugovor prenesen na "Eastern Mining"), no s istraživanjima se počelo tek ovog proljeća jer su se otegnule administrativne procedure – rekli bismo standardno kad je riječ o bilo čemu što je u doticaju s našom birokracijom. I sada, čim je otkriveno nešto što ih je zadovoljilo Australci su to smjesta dali objaviti, jer bilo je jasno da će im vrijednost dionica takvom objavom skočiti, što se uostalom i dogodilo. A što će se dalje događati u borovičkoj rudnoj gori – pitanje je koje slijedi. Naj-
Od ove je objave krenula "zlatna groznica"
više što imamo iz kompanije, nakon njezine objave nalaza iz pokusnih bušotina, jest izražavanje nade kako će nastavak istraživanja ukazati na ekonomsku isplativost otvaranja rudnika nekih od pronađenih minerala ili možda eksploatacije svih zajedno. I spomenute australske novine, koje po prilici rade promotivni posao za ovu kompaniju, zaokružile su svoj (drugi) tekst odmjerenim zaključkom da se još uvijek ne može s dovoljno sigurnosti kazati o kolikim je ukupnim zalihama minerala riječ, ali "postoje sve šanse da one neće biti osrednje". U svakom slučaju probne bušotine opravdavaju nastavak istraživanja, a to se naglašava i u pisanju australskog lista kroz sljedeće navode: "Tvrtka je dobro financirana s deset milijuna dolara za aktivnosti istraživanja i razvoja u Bosni za sljedeće dvije godine, budući da i dalje dokazuje rezerve". Naši su prepisivački mediji pak objavili da je kompanija tek nakon otkrića (navodeći još jednom na krivi zaključak da je ono bilo neočekivano i neslućeno) odlučila u istraživanje uložiti deset milijuna (i ograđuju se kod te sume s navodno ili neslužbeno), ali više nisu sigurni ni čega pa neki navode eura a neki dolara. Pitanje granice isplativosti Od generaliziranja medija koji su lansirali naslove o tonama plemenitih kovina treba izuzeti portal balkans.aljazeera.net, mada su i njegovi urednici reportažu iz
otvorite vaše oči 4
"malog rudarskog gradića u Srednjoj Bosni" naslovili tako da podupire hitstereotip o "zlatnoj groznici u Varešu". U tekstu se, međutim, zakopalo dublje i ozbiljnije te je konzultiran rudarski institut u Tuzli radi stručnoga mišljenja, a koje vrijedi citirati: "Područje Vareša je od davnina bilo interesantno mnogim poznatim geološkim istraživačima (F. Katzer, B. Walter, A. Beck) zbog svoje izrazite geološke raznovrsnosti ili geodiverziteta. U brojnim rudnim pojavama registrovane su i pojave plemenitih metala koje na žalost nisu detaljno istražene na način da bi se moglo argumentovano govoriti o određenim količinama. Najnovija interesovanja stručnjaka za ovo područje samo pokazuju njegovo potencijalno i nedovoljno istraženo bogatstvo. Aktivnosti predstavnika Univerziteta iz Bolonje i firme Geoworks d.o.o. Tuzla iz 2014. i 2015. godine na mogućnosti formiranja geoparka na području Vareša potvrda su njegovog velikog geološkog bogatstva", cijene u Institutu, navodeći da je granica isplativosti vrlo kompleksan pojam i da zavisi od vrste rude, realne cijene sirovine na tržištu, moguće količine rudnih pojava i troškova eksploatacije – objavila je Al Jazeera. Iako i ovaj medij navodi da se u Varešu "budi euforija nakon natpisa australskih medija", u nastavku citira vareškog općinskog načelnika Zdravka Maroševića, čije izjave tu euforiju baš i ne potkrepljuju: "Malo je najava oko navodnih tona zlata prebombastična. Nama koji živimo tu sve je manje-više poznato. I ne samo nama. Ko god se razumije u rude i rudarski je stručnjak zna da je Vareš i njegova okolina bogata prirodnim blagom. Samo je ostalo pitanje koliko neko preduzeće ima interesa, novca i vremena da investira u istraživanja i eksploatiše do nivoa ekonomske isplativosti", kazao je načelnik za Al Jazeeru i dodao gdje on vidi dobitak: "Vratili smo se u žižu interesovanja. Dočekali smo da se u priču uključe oni koji se danas ozbiljno mogu baviti ovom industrijskom granom. A to su Australci, Indijci ili Kinezi. Oni imaju ono što ostatak svijeta očigledno nema", zaključio je načelnik. Na načelnikova pomoćnika za prostorno uređenje Ermina Musu, inače di-
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 283
SRPANJ 2018.
plomiranog inženjera rudarstva, palo je dodatno pojašnjavanje novinarima detalja iz koncesijskog ugovora, pa nije zgorega i to još jednom predočiti. Musa je podsjetio: "Koncesijom je definisano da će u slučaju eksploatacije olova, cinka i barita lokalna zajednica dobiti 1,5 KM po toni rude, pri čemu svake godine moraju platiti najmanje za 100.000 tona. Znači, ako iskopaju 50.000 morat će platiti kao da su iskopali 100.000 tona, ali ako iskopaju 200.000 tona, za toliko će morati i platiti". Podsjetimo se, koncesionar je do sada platio 130.000 KM koncesijske naknade, što je podijeljeno između Općine i Zeničko-dobojskog kantona tako da je lokalnoj zajednici pripalo 70 % tog iznosa, a Kantonu 30 %. "Takođe je Općini plaćeno oko milion maraka za rudnik Veovača koji su koncesionari kupili", dodao je Musa. Priopćenje "Eastern Mininga" Kako smo već naveli, naše je nastojanje uspostave kontakta s vrhom australske kompanije završilo neuspjehom, a evo što je iz sjedišta u Sarajevu upućeno kao reakcija i pojašnjenje koncesionara "svim medijima koji su objavili informaciju": ''Na lokalitetu Rupice, u tijeku je izvođenje radova geoloških istražnih bušenja te s obzirom na činjenicu da su ista na samom početku teško je njihove rezultate kvalificirati kao rezerve bez obzira o kojem mineralu se radi. Potpune informacije će biti dostupne tek nakon okončanja istraživanja i potvrde rezervi od strane nadležnog ministarstva'', navodi se u ključnoj stavci reagiranja punomoćnika društva "Eastern Mining d.o.o." Sarajevo. U priopćenju se podsjeća kako je društvo "Eastern Mining d.o.o.", inače u stopostotnom vlasništvu kompanije "Adriatic Metals Limited" koja je listirana na ASX, 2013. godine s Ministarstvom gospodarstva ZDK-a zaključilo Ugovor o koncesiji za istraživanje i eksploataciju metaličnih mineralnih resursa olova, cinka i barita na području općine Vareš. Također se navodi: "Nakon pribavljanja potrebnih dozvola investitor je pristupio početku izvođenja istražnih radova, i to na dva lokaliteta: Veovača, gdje je do početka rata bio operativan Rudnik
Još jedan osvrt, deset dana kasnije
olova cinka i barita u vlasništvu Energoinvesta, a kupljen od ove kompanije u stečajnom postupku krajem 2012. godine, i lokalitetu Rupice na kome se trenutno izvode geološki istražni radovi. U prošloj godini su završena kontrolna geološka istraživanja na lokalitetu Veovača i trenutno je u proceduri kod Federalnog ministarstva energije, industrije i rudarstva postupak potvrđivanja rezervi na osnovu Elaborata o klasifikaciji i kategorizaciji i proračunu rezervi kompleksne rude olova, cinka i barita u ležištu Veovača, koji je dostavljen na dalje postupanje nadležnom ministarstvu''. Što se tiče zlata i srebra, mjesto su dobili u posljednjem pasusu priopćenja, a za koje se naglašava da je odaslano u svrhu pravilnog informiranja javnosti: "U skladu sa važećim Koncesijskim ugovorom, koncesionar je dužan prema zakonu da pored olova, cinka i barita kao osnovnih minerala izvrši istraživanje i svih pratećih komponenti koji idu uz ovu vrstu mineralizacije, uključujući zlato i srebro, te da državi prijavi sve rezultate do kojih dođe prilikom geoloških istraživanja", navodi se iz tvrtke "Eastern Mining d.o.o." Sarajevo. Povratak teškoj industriji? Da rezimiramo: rudâ u borovičkoj gori nesumnjivo ima. Plemenitih metala također. Bilo je to potvrđeno i zadnjim istraživanjem prije posljednjeg rata. Trenutnim sondiranjem nastoji se locirati na kojim
Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš SRPANJ 2018.
dubinama i u kojim pravcima se proteže žila. Predstoji i snimanje iz zraka tijekom ovoga mjeseca, u cilju izrade detaljne mape rudonosnog polja. I zna se kako to dalje ide: izračun A rezervi, B rezervi, izrada elaborata... Ako je glavna koncentracija rudnog blaga dublje pod zemljom, kao što se iz izjava može zaključiti, vjerojatno bi rješenje bilo podzemno rudarenje. Padne li, dakle, odluka kompanije da se krene u eksploataciju Općina ima dobre izglede da podeblja proračun, nezaposleni bi dobili priliku za rad i to baš onakav začahuren kako se u Varešu do rata bilo naviklo, a iza rata i fijaska s tranzicijom uporno priželjkivalo – da netko odnekud dođe i otvori neki veliki pogon gdje se rutinski ide na smjenu i lagano sniva mirovinu. Međutim, imamo li uopće toliko raspoloživih i raspoloženih za rad, drugo je pitanje. Neke situacije su već detektirale da nemamo. A očekivanja se ipak okreću u tom smjeru, u smjeru koji bi značio povratak teškoj industriji. Dotaknulo se toga i u prilogu Al Jazeere: "Vareš je grad koji je u poratnom periodu zamro, s njim i teška industrija kao okosnica svih privrednih dešavanja i većina stanovništva je napustila ove prostore. Pokušaji nadoknađivanja kroz turizam su donijeli tek minimalne efekte". Općinski načelnik je pridodao svoje mišljenje: "Čist zrak, poljoprivreda, zdravi proizvodi, rekreacija i turizam su lijepa priča. Ali bez industrije, visokog ulaganja i masovnog zapošljavanja teško je napraviti značajniji preokret, vratiti ljude, dovesti stručnjake. Ovom pričom se budi optimizam. Zaposliti odmah stotine ljudi i da korist imaju svi. I fondovi i država, a da ne govorim o vareškoj privredi i svim pratećim segmentima društva", zaključio je načelnik. Na koncu, ono glavno: kud ćemo mi s "tolikim" zlatom i srebrom? Odgovor je podcrtan i u priopćenju "Eastern Mininga": ako... i ako... investitor o tome ima razgovarati s državom. Uglavnom, puno je toga još "na dugu štapu" i u sferi eventualnog. Zasad je sigurno samo to da su kompaniji skočile dionice na burzi, a "rudarskom gradiću" medijska popularnost.
www.fondacija.vares.info BROJ 283
5
PREDSJEDATELJ SKUPŠTINE ZDK-a
NAŠ SUGOVORNIK
Sastanak u načelnikovu uredu
U protokolarnom posjetu
P
rvi čovjek zakonodavne vlasti odnosno predsjedatelj Skupštine Zeničko-dobojskog kantona Jasmin Duvnjak dana 21. lipnja 2018. godine boravio je u protokolarnom posjetu općini Vareš. Prvi je sastanak održan u kabinetu općinskog načelnika Zdravka Maroševića, gdje im se pridružio predsjedatelj Općinskog vijeća Vareš Adis Čizmo. Razgovor je bio informativne naravi, a diskutiralo se o ukupnoj situaciji na području vareške općine, s posebnim osvrtom na koncesije i putne pravce koji su u nadležnosti Kantona. Domaćin sljedećeg sastanka bio je tajnik Općinskog vijeća Vareš Leon Pavlović, a u njegovu su se uredu okupili članovi vijećničkog kolegija, pri čemu su razmijenjena mišljenja o aktualnoj problematici u Varešu. Potom se predsjedatelj Duvnjak uputio do spomen obilježjâ kod crkve i kod džamije, da bi u pratnji općinskih dužnosnika položio vijence i odao počast poginulim u proteklom ratu na objema stranama. U trećem segmentu ovog posjeta upriličen je obilazak dvaju poslovnih subjekata. Jednoga tek u izgradnji, buduće punionice vode na lokalitetu Kram kod Rajčevca, i potom poduzeća "D&N product" u Zagarskom potoku, koje se bavi obradom metala. Predsjedatelj Duvnjak na koncu je svoga boravka u Varešu obišao i dvije javne ustanove: Centar za kulturu i edukaciju odnosno Radnički dom i Dom zdravlja Vareš, gdje se susreo s vodećim personalom i upoznao s njihovim radom. Svoje je dojmove na kraju ovako sumirao u izjavi za Hrvatski radio "Bobovac" Vareš: "Mislim da bi ova država i ovo društvo moralo naći neke poticajne mjere ili neke funkcionalne modele u sredinama kao što je Vareš, gdje imate prirodna bogatstva, šumu, rudu, vodu, da ako država ubire korist na osnovu šume ili neke druge koncesije da onda i lokalnoj zajednici od tih koncesija mnogo više vraća za lokalni razvoj. Složili smo se da Varešu treba pomoći u smislu da se onaj dio blaga i potencijala, koji Vareš tako velikodušno daje drugima, da mu se barem jedan manji dio toga vrati. Nadam se da će se u narednom razdoblju kroz zakonska rješenja i kroz izdvajanja iz budžeta viših nivoa vlasti Varešu mnogo više vraćati. Razgovarali smo takođe o putnoj infrastrukturi, regionalnom putu Breza–Vareš, potrebama sanacije pojedinih dijelova tog puta. Vidio sam da ovdje postoji dovoljno pameti, spremnosti, stručnosti i odvažnosti da se pokreću biznisi i da se dâ doprinos tom jednom značajnijem privrednom lokalnom razvoju", ocijenio je predsjedatelj Duvnjak, dodajući: "Iz Vareša odlazim jači, spremniji i motiviraniji da, kao predsjedavajući Skupštine, u budućnosti još više pažnje posvetim obilasku terena i razgovaram s ljudima, čelnicima općina i svima onima koji su najbliži životu običnog čovjeka i da se upoznam sa onim stvarnim problemima koji se u životu dešavaju".
6
BROJ 283
Stjepan Šimić Pepi (Vareš, 1967.) je bh. i hrvatski slikar, skulptor, samostalni umjetnik. Autodidakt, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika iz Zagreba i Hrvatskog društva likovnih umjetnika FBiH. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Osim slikarstvom i skulpturom, bavi se i dizajnom, ilustracijom te likovnom teorijom. Kroz godine je razvio vlastiti likovni govor, a koji korelira s nadrealnokonceptualnim usmjerenjem. Osnivač je te urednik i voditelj međunarodne likovne kolonije u Borovici. Od ožujka 2018. imenovan je vršiteljem dužnosti ravnatelja JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš, a pod čijom je nadležnošću nedavno obnovljeni Radnički dom. Razgovarao Vladimir Ruf n Nedavno je, nakon dvadeset i pet godina, ponovno otvoren Radnički dom u Varešu, koji je počeo s radom u sklopu Centra za kulturu i edukaciju, a na čijem ste čelu. Koji su Vaši planovi i što možemo očekivati u Radničkom domu? o Svi osjećamo zadovoljstvo što napokon imamo dom kulture i što nekako vraćamo Vareš Varešu, mada moramo imati na umu da su danas druge okolnosti te da moramo raditi drukčije, okrenuti se suvremenim tokovima i potrebama zajednice za kulturnim događanjima u gradu. Nadam se da ću kao obnašatelj dužnosti ravnatelja uspjeti započeti određene priče, a neke i završiti. Prije svega, aplicirat ćemo na razne natječaje kako bismo popravili ono što se dâ popraviti u blizini doma – ljetnu baštu, kino-dvoranu koju treba sačuvati od daljnje devastacije, ali isto tako i bogat sadržaj u Radničkom domu. Nadalje, neizbježno je nabaviti i opremu kako bi počeli privlačiti ljude iz lokalne zajednice sadržajima poput folklora, drame, glazbe itd. Poznato je, na kraju krajeva, da je Vareš početkom 20. stoljeća, od 1904. imao svojevrsni "centar za kulturu". Ne smije se zaboraviti niti djelovanje HPD "Zvijezda" i pet-šest amaterskih kulturnoumjetničkih društava, dok sada nemamo niti jedno. Kažem, druge su okolnosti, pravit ćemo što se dâ u ovom trenutku, jer imamo i mlade umjetnike, i one srednje dobi, pa onda i uspješne glazbenike i dramske sekcije koje vode prosvjetni radnici iz svih vareških škola... Ja sam optimist i nadam se da ću to riješiti. Osnivač institucije, Općina Vareš ima svojevrsnu obavezu, ali i teret da trpi i moje apetite koji su ponekad veći od mogućnosti, međutim smatram da to Vareš zaslužuje. Slušajući bilo posjetitelja koji su pribivali jednom od prvih događaja u Radničkom domu (koncert zeničkih glazbenika 21. lipnja, op. prir.) svjestan sam da im je drago da smo imali takvo nešto i da se očekuje da nastavimo. Mi smo otvoreni za suradnju sa svim srodnim institucijama i mišljenja sam da je potrebno uspostaviti kontakte s takvima u susjednim općinama – Kaknju, Olovu i Visokom. n Vareš je kroz posljednjih petnaestak godina za vrijeme ljeta imao razne događaje koje je objedinjavao pod različitim imenima i formatima – Vareško SRPANJ 2018.
Stjepan Šimić Pepi
Osnažimo urbana okupljanja ljeto, Ljetni festival Vareš... Ove godine imamo ponovnu promjenu naziva i koncepcije. O čemu se tu radi? o Većina događaja i okupljanja koji su održavani tokom ljeta djelovali su okolo Vareša. VaArt Fest je zamišljen kao nešto što bi trebalo biti urbani dio okupljanja, gdje se događanja dovode u gradsku jezgru i gdje će biti prezentirana pop-rock kultura, književnost i poezija, teatar, film, radionice za djecu i mnogo više... Međutim, borimo se za razgraničenje nekulture i primitivizma i njihovog negativnog utjecaja u posljednjih dvadeset i pet godina od umjetnosti i kulture, pod čijim se plaštom oni počinju standardizirati. VaArt Fest ove godine traje 17. srpnja do 17. kolovoza i u tom razdoblju će se događati sve što uspijemo napraviti, iako smo imali kratak rok pripreme. Uspio sam okupiti neki tim s kojim ćemo krenuti, a centralni događaj ovogodišnjeg festivala imamo već par dana nakon otvorenja, 20. i 21. srpnja – "Rock 'n' Star", memorijal Ipeta Ivandića. Drago mi je da sam stupio u kontakt s njegovom sestrom, koja je dala suglasnost da se po njemu nazove memorijal. Iz regije nam dolazi pet izvođača,
SRPANJ 2018.
a kao glavna zvijezda druge večeri dolazi nam Mladen Vojičić Tifa sa svojim bendom. To će biti neka nova priča o Varešu i mislim da ćemo uspjeti da je makar u užoj regiji uspješno plasiramo te u skladu s time uspijemo dovesti ljude iz obližnjih mjesta, a koje zanima ovakav kulturni specijalitet. n Već četvrtu godinu Vi ste uspješan voditelj međunarodne likovne kolonije u Borovici; zamolio bih Vas da se osvrnete na ovogodišnju, održanu prvih dana lipnja. o Kolonija je i ove godine protekla jako dobro, iako sugrađanima dugujemo izložbu radova koja se planira u Radničkom domu, te s kojom bi bio otvoren predstojeći VaArt Fest. Kolonija ima neku svoju priču, za koju se nadam da je lijepa, čarobna kako je predstavio novinar Tvrtko Milović, i da ima svoj razvoj, budući da svake godine uvedemo pokoju novinu. Kao ovogodišnji primjer navodim kiparsku radionicu pod vodstvom akademskog kipara Dalibora Nikolića, a nadamo se da ćemo, uz suradnju sa UG "Naš dom Borovica" i Zavičajnom zajednicom Borovičana, koji su naši domaćini već četiri godine, petu – jubilarnu dočekati u svečanijem ozračju. Uvijek se potrudimo da predstavimo nekog književnika koji je manje ili više povezan s Varešom, ove godine to je bio Željko Ivanković, ali pokušavamo i pronaći mlađe umjetnike koji su iz prikrajka skloni susretu s likovnošću, poput Ane Mirčić. Tu su, također, bili i vareški tamburaši s prof. Igorom Hingerom na čelu, naša poznata violinistica Andrea Nikolić, a potrebno je spomenuti i skupinu "Art Vivo", čiji je skromniji sastav i ove godine nastupao na koloniji. Druženje na Bobovcu bilo je lijepo, u tradicionalnom duhu, a trudimo se te ćemo ustrajati u borbi da Bobovac dodatno dobije na paž-
BROJ 283
nji i značaju kojega apsolutno zaslužuje. Koloniju je popratila i Zavičajna zajednica Borovičana sa Zorislavom Nikolićem i Nevenkom Šimićem, koji su došli čak iz Beča, a naravno tu su i još neki Borovičani koji gore žive ili su pak rođeni, i pridružili su se događajima. Na samoj koloniji izloženo je preko četrdeset djela i s takvom brojkom idemo prema jubilarnoj obljetnici. Smatram da je vidljiv napredak, a sudionici su oduševljeni i Borovicom, i Bobovcem, i Varešom... Pejzažom, prirodom, poviješću, tragedijama, ali isto tako i duhom kojim živi taj kraj. Neke moje kolege umjetnici najavili su svoj dolazak u Borovicu o svom trošku, izvan kolonije, tako da sam mišljenja da je posjet ovom kraju na njih djelovao vrlo inspirativno, te da su ljudi pronašli taj smiraj i uspješno prenijeli svoje nadahnuće na platno. n Koja je vaša završna poruka čitateljima "Bobovca"? o Kao prvo, želim naglasiti da naša javna ustanova Centar za kulturu stoji svima na raspolaganju. Ne možemo napraviti sve preko noći, ali radimo i vjerujemo da će se sve uskoro posložiti. Očekujem da će vareška publika (p)ostati zainteresirana za naša događanja, a ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da program bude kvalitetan, da ne bude zbrda-zdola, jer smatram da je vrijeme da se povuče neka granica – kultura ipak mora zadovoljiti određene uvjete. Naravno, moram zahvaliti i svima koji na ovaj ili onaj način podržavaju rad Centra, također i kolonije, a posebno općinskom načelniku Zdravku Maroševiću, koji je poduzeo određene korake kako bi se osigurala podrška vlasti i UNDP-a, zatim Općinskom vijeću, borovičkom župniku don Ivanu Butumu na ustupanju župnog dvora i svesrdnoj pomoći oko kolonije, te svima koji prate naš rad.
7
KNJIŽEVNOST
Velike priče o malim ljudima
K
ao četvrta knjiga Mladenka Marijanovića – a od kojih su dvije i nagrađene – u bh. knjižarama je roman "Imat ćeš kad žalit". Knjiga koja obiluje humorom na kakav smo već navikli od ovog pripovjedača vraća nas u 1984. kao godinu euforičnih Olimpijskih igara u Sarajevu, pa se kroz ovu priču olimpijada svakako reflektira i na život u obližnjem Varešu, ali je težište ipak na lokalnim zbivanjima i likovima čije su dogodovštine predstavljene kao skup izrazito filmičnih scena za koje se može kazati da su sve drugo samo ne – normalne. Za ovu prigodu u nastavku donosimo kratki prikaz Marijanovićevog romana koji potpisuje
Danijela Regoje, novinarka BH Radija 1, kao članica tročlanog žirija koji je i nagradio ovo djelo na prošlogodišnjem natječaju federalne Fondacije za izdavaštvo. U knjizi "Imat ćeš kad žalit" ništa nije nepoznato i sakriveno, sve je tako jasno. Riječ je o knjizi priča koja se može posmatrati kao roman ima li se u vidu da ih sve povezuju isti junaci. Ako pak knjigu posmatramo kao roman jasno se vide ta pomjeranja koja su sve popularnija kad je u pitanju striktna romaneskna struktura. Ja ću ipak govoriti o ovoj knjizi kao zbirci priča, a sve su one smještene u Vareš gdje okosnicu života čini željezara. Ovo je pri-
ča o tzv. malim ljudima, s velikim srcem. To su lokalni boemi koji svoje slobodno vrijeme provode u kafani "Stari podrum", gdje je inače sabirni centar svih informacija što se kose sa zdravom pameću, a često i zakonskim normama, kako to kaže sâm autor u sklopu pripovijedanja. Ovo je priča o ljudima čiji nam nadimci otkrivaju njihove sklonosti i zanimanja, i ovo je zapis o njihovim zgodama i nezgodama, ali i zapis o gradu odnosno konkretno o Varešu. Autor koristi dosta stilskih figura, koristi dosta lokalizama, sve to kako bi nam ovu priču učinio što bližom i kako bi nas što bolje upoznao s mjestom održavanja radnje, kao i s likovima. Upravo zbog toga i zbog sjajnih priča ova zbirka bi se mogla adaptirati u filmski scenario. Sve u svemu, ovo su odlične priče, ali i svjedočanstvo jednog grada, a njihova najveća vrijednost jest u njihovoj jednostavnosti. Marijanović bez nekih dubokih i filozofskih misli pripovijeda o ljudima i sudbinama, o okolnostima u gradu. Dakle, odlično i jasno priča nam velike i tople priče o, još jednom uslovno rečeno, malim ljudima. R. R.
Ivanković na arapskom, danskom i francuskom
I
zdavačka kuća "Art Rabic" Sarajevo objavila je ovih dana trojezičnu knjigu poezije autora Željka Ivankovića Počast jeziku. Nakon što je tri puta bio na susretima pjesnika Mediterana (Voix Vives. De Méditerranée en Méditerranée), u ljeto 2011. u Sèteu u Francuskoj, u proljeće 2013. u El Jadidi u Maroku i u jesen 2017. u Ramali i Jeruzalemu u Palestini, uobličila se knjiga s po 16 pjesama na hrvatskom, francuskom i arapskom. Knjigu je likovno oblikovao ugledni bosanski dizajner sa švicarskom adresom Dragan S. Stefanović. U isto vrijeme pojavila se u Kopenhagenu i opsežna dvojezična (hrvatski i danski) antologija bosanskohercegovačke poezije Ny lyrik fra Bosnien-Hercegovina, u izdanju Bureauets Lommebibliotek, u kojoj su zastupljena 43 naša pjesnika. Među njima je i Željko Ivanković sa sedam pjesama, najviše, zajedno s autorima kao što su Izet Sarajlić, Dara Sekulić ili Bisera Alikadić. R. R.
Trgovinska radnja
N na
Vareš
AMI
TR
ul. Čaršija bb
školski pribor • udžbenici • knjige • suveniri darovni program • uredski materijal čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
8
BROJ 283
SRPANJ 2018.
ŠTO REĆI OSIM
Standardno najbolji Dana 9. lipnja 2018. u župi sv. Petra i Pavla u Zgošći (Kakanj) održana je ovogodišnja "Zlatna harfa". Među šest zborova nastupio je i dječji zbor vareške župe pod vodstvom s. Ružice Marijić, a potvrdio se kao najbolji, iako Harfa službeno nema natjecateljski karakter. Svoju suverenost naši su mladi zboraši demonstrirali izvodeći obje pjesme višeglasno i na latinskom jeziku, pa je u općoj ocjeni naglašeno da se takav repertoar može čuti samo kod katedralnih zborova, ali da su mladi Varešani tako uvježbani da su to izveli praktično bez greške i stoga su oduševili. Kratki zapis s vlastitim dojmovi-ma sastavila je jedna od članica zbora. "Zlatna harfa" je susret dječjih zborova koji tako zajedno pjevaju i slave Boga.
Dječji zbor župe Vareš
Održava se svake godine, a dječji zbor iz Vareša je svaki put dosad pokazivao spremnost i odlučnost da zablista u nastupu. Zato smo se danima pripremali za taj posebni nastup. Nastojali smo da Vareš i našu župu predstavimo u najboljem svjetlu, a taj cilj smo i ostvarili. Nosila nas je želja da budemo najbolji. U Kaknju su nas dočekale časne sestre te nas upoznale s tom župom. Skupa s drugim zborovima pjevali smo i slavili svetu misu. Zatim je došao trenutak za na-
stupe i najprije smo predstavili naš zbor, a onda konačno zapjevali. Bili smo odjenuti u crvene majice i u rukama imali bijele ruže. Opčinili smo žiri žarom svoga nastupa. Predstavili smo se pjesmama Laudate Dominum (Lorenzo Perosi) i Kyrie Eleison (fra Stipica Grgat). Na koncu je uslijedilo druženje i ručak. Još jednom smo svi skupa pjevali, a poigrali smo i nogomet u crkvenom dvorištu. Iza nas je još jedno prekrasno iskustvo i radosno iščekujemo narednu "Zlatnu harfu". Anja Božić
ulaz, zainteresiranim građanima Vareša priušten prvi koncert. Tom prilikom bina je bila jedva dovoljna za simfonijski orkestar grada Zenice, zbor "Kasiopeja" i mješoviti zbor srednje muzičke škole iz Zenice, koji su nastupili svi zajedno. Smjenjivale su se dvije dirigentice i dvoje vokalnih solista, s repertoarom sevdalinki i ilahija, a izveden je i oratorij "Srebrenički inferno" dubrovačkog autora Đele Jusića.
Glazbenici i zborovi iz Zenice ovaj su koncert održali u sklopu svojih nastupa po općinama Zeničko-dobojskog kantona, a nakon Kaknja, Žepča, Maglaja, Zavidovića i nastupa "kod kuće" u Zenici, došli su i u Vareš, gdje su se otvaranjem Radničkog doma stekli uvjeti za ozbiljnije događaje, inače ovakav koncert u našem gradu doskora se ne bi imalo gdje održati. S. P.
ODRŽAN PRVI KONCERT
Sevdah u Radničkom
U
suradnji Općine Vareš s JU Centar za kulturu i edukaciju Vareš, BZK "Preporod" Vareš i Islamskom zajednicom u BiH – Medžlis Vareš dana 21. lipnja 2018. u Radničkom je domu, uz slobodan
Nastup glazbenika i zborova iz Zenice
SRPANJ 2018.
BROJ 283
9
ENIGMATSKO PRVENSTVO
Tihomir Jelić (opet) u vrhu
P
rvenstvo Hrvatske u enigmatici, iza kojeg stoji popularna zagrebačka enigmatska revija Kviskoteka, odavno je nadišlo granice i postalo najcjenjenije natjecanje takve vrste u regiji. Ove je sezone prvenstvo održano 11. put i natjecanje se odvijalo u sedam kola, a u dva kola uključio se i Varešanin Tihomir Jelić. U trećem je kolu podijelio prvo mjesto s enigmatom iz Kikinde u Srbiji Slavkom Bovanom, a u šestom je zauzeo četvrto mjesto. Zadatak trećeg kola bila je "metropolitanka" i trebalo je u smislenu, a po mogućnosti i duhovitu, rečenicu učahuriti najmanje pet glavnih gradova država svijeta. Uključila su se 173 autora s preko tisuću "metropolitanki", pa su organizatori ka-
Tarik Filipović, Tihomir Jelić i Slavko Bovan
zali da je takav odziv to treće kolo učinio jednim od najjačih (i po kvantiteti i po kvaliteti) na ovim prvenstvima uopće. Tihomiru je pripao pobjednički pehar (i vrijedna novčana nagrada) za kratku,
ali vrlo efektnu rečenicu: Sara je voljela igru s kopljem odmalena, a otkad je iz Rija donijela zlato, složni smo da je dama s karakterom i prava mala božica! (Rečenica se odnosi na hrvatsku olimpijsku pobjednicu, bacačicu koplja Saru Kolak) "Tihomir Jelić, tihi virtuoz slova iz Vareša, brat je podjednako genijalnog Čedomira", navode u Kviskoteci pri proglašenju pobjednika trećeg kola, obrazlažući da je ovaj Varešanin u krajnje konciznu "metropolitanku" uspio smjestiti imena čak sedam glavnih gradova (štoviše, stavljajući glavni grad svoje zemlje na prvo mjesto – naše opažanje): Sarajevo, Skoplje, Male, Rijad, Oslo, Damask i Malabo. Braća Jelić su na ovim natjecanjima i ranije osvajala pobjedničke titule, a o čemu smo već izvještavali. M. M.
NA TURNIRU U VOGOŠĆI
Osvojili prvo mjesto
U
sklopu "Vogošćanskih dana 2018." 21. lipnja održan je 10. memorijalni nogometni turnir pod nazivom "Da ih ne zaboravimo", u organizaciji FK "Unis", a na taj se način ovaj sportski kolektiv sjeća poginulih i ubijenih članova u proteklom ratu. Treba također dodati da FK "Unis" ove godine obilježava 70. obljetnicu postojanja i rada. Na turniru je nastupilo šest dječačkih ekipa, uzrasta 2005. i 2006. godište, a prvo je mjesto osvojio NK "Vareš", drugo Š.F. "Atletico" iz Sarajeva i treće FK "Rudar" iz Kaknja. Treneri vareških pretpionira Vernes Brkić i Nermin Hrvat izrazili su zadovoljstvo nastupom svog tima koji je dokazao da može nadigrati i one koji imaju znatno bolje uvjete rada.
Vareški pretpioniri pred nastup u Vogošći
A kao posebna zanimljivost: među svim tim dječacima priznanje za najboljeg igrača (odnosno igračicu) turnira dobila je Lana Marijanović iz NK "Vareš". Lana je u protekloj sezoni
Zlatni pir U vijačkoj crkvi, nakon obnove zavjeta
10
nastupala za ŽNK "Visočica" iz Visokog, da kažemo na posudbi jer ni visočki klub koji postoji tek dvije godine nema talentiranih djevojčica tog uzrasta u dovoljnom broju. Zapažena u svakoj utakmici, Lana za sobom ima već i jedno međunarodno iskustvo – s "Visočicom" je zaigrala na turniru u Nizozemskoj održanom pod okriljem UEFE koncem svibnja ove godine. V. N.
Frano i Milica Jurkić rođena Mandić iz Gornje Vijake sklopili su crkveni brak u vijačkoj župnoj crkvi 16. lipnja 1968. godine, a vjenčao ih je fra Benjamin Mutić. U istoj su crkvi obnovili ženidbene zavjete dana 30. lipnja ove godine, u nazočnosti svojih kumova Slavka i Jagode Miletović, a zatim se to i proslavilo u krugu obitelji, uz harmoniku. Frano i Milica imaju tri (oženjena) sina i dvije unuke. M. M.
BROJ 283
SRPANJ 2018.
SVIMA ZNANI FIZI da ga srdačno ne pozdravi, upita za savjet u svezi liječenja, a Avdija sa urođenom srdačnošću, ljubaznošću i susretljivošću naprosto zrači dobrotom koja se odmah prepoznaje. Vrijedno je spomenuti da je Fizi izvjesno vrijeme radio i kao fizioterapeut u FK "Rudaru" iz Breze, a pružao je usluge manuelne masaže i vareškim nogometašima; kao što znamo sportistima je maserski tretman jako bitan segment pripreme za sportske napore. Danas je Fizi proširio svoju djelatnost liječenja i pomaganja ljudima tako da, osim fizioterapije i manuelne masaže sa visoko kvalitetnim eteričnim i aromatizirajućim uljima i kremama, u svom učinkovitom tretmanu koristi i nove tehnologije iz medicine i rehabilitacije: elektroakupunkturu, bioptron terapiju (tretman svjetlosti za regeneraciju organizma), tens-terapiju (elektro-galvansko stimuliranje tijela) i, naravno, radi sa kinezioterapijom koja podrazumijeva osposobljavanje ekstremiteta kroz specijalističke vježbe.
KRATKI TRAKTAT O LJUDSKOM TIJELU Ljudsko tijelo je iznimno složen mehanizam sa svim svojim precizno sklopljenim komponentama, unutarnjim i vanjskim procesima koji se odvijaju bez naše svjesne volje. Nismo u stanju kontrolirati čak ni disanje, unos zraka u organizam, a o drugim nevjerojatnim biološkim radnjama suvišno je govoriti. Takav, skoro do perfekcionizma načinjen živi stroj sugerira postojanje Inteligentnog Dizajnera, Savršenog Tvorca, Stvoritelja koji daruje život, Onoga koga Svete Knjige nazivaju – Bog. O mentalnim i duhovnim sposobnostima stvorenog čovjeka nije potreban detaljan elaborat; u svojoj kompleksnosti, takav kakav jeste, u društvenom okruženju koje je oblikovano kroz vrijeme, čovjek ima kapacitet za veliko dobro, ali i za veliko zlo. Ovaj kratki traktat o ljudskom tijelu kao duhovno-biološkom stroju ima jednostavan razlog: čovjek je stvoren da kroz neumitni protok vremena iskazuje simptome slabosti, ergo bolesti. U slijedu logike bitisanja Tvorac nam je podario ljude čija je životna misija da nam olakšaju tegobe, da nam otklone bolove i u najmanju ruku učine život podnošljivijim u bolesti. Ovo je priča o jednom takvom čovjeku, ovo je pripovijest o Avdiji Brkiću iz Vareša zvanom Fizi. TRAUMA RATA KAO NEMJERLJIVO ISKUSTVO LIJEČENJA Njegova misija liječenja ljudi počinje neposredno prije zlokobnog rata kada postepeno stiče znanje i stručno se usavršava u oblasti fizioterapije, da bi, kao i mnogi medicinski djelatnici, pravi nauk stekao u vihoru rata, u onim tegobnim danima kada su ljudi tog profila nazivani herojima u bijelom. U tom teškom periodu vidimo ga kao pripadnika Ratne bolnice Vareš, u vremenu kada je naš grad bio centar 16. divizije ARBiH i stožerno mjesto vojne operacije deblokade Sarajeva sa vanjskog obruča. U tom ambijentu Ratna bolnica Vareš bila je prepuna hospitaliziranih vojnika sa strašnim povredama: od amputacija nogu i ruku do užasnih rana kakve samo ratna dejstva mogu proizvesti. U takvom ratnom košmaru uloga Fizija bila je da doslovno podiže rekonvalescente na noge, da im ulijeva samopouzdanje ka ozdravljenju, da im fizioterapijom i manuelnom masažom vraća život u obamrle ekstremitete, da ih sa dobrom namjerom tjera da rade vježbe jer nakon teških operativnih zahvata vrlo je važno u kratkom vremenu vratiti funkciju organizma na optimalnu razinu. Nevjerovatna je činjenica da je Avdija Brkić u tim danima tegobe bio jedini fizioterapeut u Ratnoj bolnici Vareš, čime je njegova uloga bila iznimno teška, toliko naporna i iscrpljujuća da se njegov život odvijao isključivo u SRPANJ 2018.
DOBRE LJUDE PREPOZNAJEMO PO DJELIMA
Avdija Brkić pacijentima ide na kućne adrese
Čovjek s magijom u rukama bolnici. Fascinirajući je podatak da je kroz njegove magične ruke i tretman prošlo oko 7.000 pacijenata; takvo iskustvo teško da ima bilo koji fizioterapeut u Bosni i Hercegovini, vjerujemo i šire, i to su fakti koji se moraju respektirati. KONSTANTNA EDUKACIJA I NOVE TEHNOLOGIJE Rat se završio i Fizi, sa ogromnim znanjem i iskustvom, ulazi u mirnodopski period; svoju bogomdanu misiju liječenja i pomaganja ljudima nastavlja nesmanjenim tempom. U miru je primoran, zbog nemogućnosti pronalaženja stalnog radnog mjesta, da radi samostalno i taj podatak dovoljno govori kako je društvena zajednica često nepravedna prema ljudima koji zaslužuju mnogo više. Slijedeći Božje nadahnuće pomaže ljudima svojim znanjem kad god i bilo gdje da ga pozovu. Obišao je Vareš uzduž i poprijeko, a svako selo i zaseok pohodio je u svojoj plemenitoj namjeri da pomogne ljudima u njihovoj bolesti i tegobi; nema čovjeka na općini Vareš da ne poznaje našeg Fizija, BROJ 283
Njegovo iskustvo u radu sa ljudima je iznimno pozitivno i gotovo da ne može navesti primjer kada je u liječenju imao neki nerješiv problem. Dakako, postoje slučajevi bolesti kada je medicina naprosto nemoćna, ali tu je Fizi da makar suosjećajnim pristupom, lijepom riječju i svrsishodnim savjetom pomogne bolesnim osobama, često i bez naknade ako je pacijent u nezavidnoj financijskoj situaciji. U jednom kadru ove dokumentarističke pripovijesti, kao na filmskom platnu, vidimo ga i u dalekoj Švedskoj gdje je stanovito vrijeme proveo liječeći i pomažući stanovnike hladne Skandinavije. Konstantno u pokretu, možemo ga vidjeti svaki dan kako žurno korača ulicama Vareša noseći svoju tešku torbu sa medicinskim pomagalima, hitajući po pozivu nekog novog ili starog pacijenta, pedantno stižući na vrijeme kao da je rođen u Švicarskoj, a ne u Bosni. Moramo spomenuti da Fizi trenutno nema automobil koji bi mu olakšao put do udaljenih pacijenata, pa se nadamo da bi se i taj problem mogao riješiti što bi znatno doprinijelo učinkovitosti njegovog duboko humanističkog rada. P. S. Varešani su oduvijek, kroz svoju dugu tradiciju i kulturu, znali cijeniti, poštovati i voljeti poštene, vrijedne, sposobne i dobre ljude, naše susjede i komšije, ljude s kojima dijelimo ovaj od Stvoritelja dati nam prostor za život, ovo divno mjesto, naš Vareš; znaju Varešani prepoznati prave vrijednosti, a jedan od takvih ljudi je upravo Avdija Brkić – jednostavno naš Fizi.
Adis Samardžić
11
MATURSKE NOĆI
Susreti generacija Željko Franjkić
V
eć pa gotovo par mjeseci, Vareš i okolicu svakodnevno zalijeva kiša. Dodijala, brate. Svi se pitaju – kada će, napokon, to ljeto? A to sumorno ljeto, kažu, ranije nego prethodnih godina, najaviše Varešani koji iz bijeloga svijeta dolaze na odmor u svoj rodni i voljeni grad. Živo je u Varešu, osjeti se povećan broj stanovnika. Posebno navečer – kavane su pune, žamor i smijeh sve su glasniji. I zapjeva se. Kao nekada. Subota, 30. 6. 2018. godine. Reklo bi se subota k'o subota – pijaca, gužva, susreti i razgovori. U ljetnim baštama popunjena mjesta. Tko nije bio subotom na pijaci kao da nije ni bio u Varešu. Ali, ova bî posebna. Vareš baštini mnoge tradicije. Posebno tradiciju okupljanja, sijeljenja, druženja, proslavljanja. Jedna od najdužih tradicija svakako je obilježavanje godišnjica mature. Po prvi put, ova subota koja se spominje, okupi četiri generacije koje dođoše u Vareš da obilježe godišnjicu kada položiše ispit zrelosti i krenuše putovima rada, daljnjeg školovanja, zaljubljivanja, udaje i ženidbe. Maturanti gimnazije, koja se zvaše "Ivan Goran Kovačić", školske 1972./1973. godine dođoše da obilježe 45 godina mature, školske 1968./1969. 49 godina, gimnazijalci školske godine 1966./1967. 51 godinu, a mehaničari Škole učenika u privredi školske godine 1972./1973. 45 godina. Najstariji proslavu i druženje organiziraše na "Mrestilištu", a ostale tri generacije trenutke radosti i slavlja upriličiše
u već kultnom ribnjaku "Sirena". Zvijezda, baš kao i Vareš i Varešani. Širi ruke svakom dobronamjernom, a posebno se obraduje onom tko se rodi i odraste u njenim njedrima, dišući kisik i ozon njenih stoljetnih šuma, proplanaka i livada. "Sirena" u Zvijezdi, Zvijezda oko nje. Vlasnica i osoblje otvorena srca dočekaše slavljenike. Sve je besprijekorno, sve je u znaku slavlja. Zauzimaju se mjesta, sijevaju blicevi, škljocaju mobiteli. – De, nas dvije... – Slikaj ovaj ćošak... – 'Ajde nas sve skupa... Zdravice. Nazdravlja se generaciji, nazdravlja se životu, nazdravlja se susretu. Osmijeh i razdraganost na svim licima. Kako su samo djetinjasto sretni, a kada si sretan širiš pozitivnu energiju na ostale. "Sirena" dašće pod emocijama koje je ispuniše. Stiže i večera – sve ono najbolje što "Sirena" nudi – od ribe, koja maloprije dočeka slavljenike a sada se nađe s krumpir salatom na njihovu stolu, do široke lepeze ukusnih jela, salata, kolača, torti... Osoblje nenametljivo pušta glazbu s YouTubea. Pjevanje je sve glasnije. Zvijezdom se ori pjesma. Kiši usprkos. Obavi se i zajedničko slikanje za naš "Bobovac". Sve protokolarno je prošlo i uslijedi opuštanje. Pjesma, ples, kolo. Neprestani smijeh izazivaju zgode iz školskih dana. "Ne daj se, generacijo..." – pjevalo se nekoliko puta. I kada čovjek pogleda tu razdra-
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
Okupljeni na proslavi obljetnica mature 30. 6. 2018. (ispred ribnjaka "Sirena")
ganost shvati da veliki broj godina i nije narušio ljepotu, mladost i šarmantnost slavljenika. Tu i tamo je nešto više sijedih, tu i tamo je poneki kilogram viška, ali tko za to mari. Važno je kako se čovjek osjeća. A ovakvi susreti podižu i one koji se žale na zglobove i slabe noge. Nevjerojatna je ta energija koja se crpi iz potoka, jele, smrče, borovnice, jagode i svakojakih trava naše Zvijezde. Vrijeme kao da stoji. Tek kada netko pođe na vrata, pogleda se na sat da se vidi koja su doba. – Ih, tek dva. Ima do zore... Svaka je minuta sat, a sat kao dan. U zraku lebdi pitanje – kada se opet sastajemo? Ovi iz 1969. se već pet godina sastaju svake godine. U "Sireni". Do zore. Taj recept prihvatiše i ostali. Padoše dogovori da se i iduće godine sastanu. Zadnje subote u lipnju, na istom ili drugom mjestu. Tako su se organizirali i oni iz 1967. godine. Mlađi prvi krenuše u noć prema autima i u pravcu svojih odredišta. Pozdravi, zagrljaji, obećanja. Pa i suze. Doživljeno lako razgali srce, a ono odgovori suzama. Oni stariji ostadoše do zore. To im je tradicija. Brojat će se mjeseci i dani do 29. 6. 2019. godine kada će se opet u svojoj "Sireni" radovati ponovnom susretu i velikom slavlju. Oblačno je i kiša će, ali Zvijezda ne djeluje tmurno. Svojim zelenilom i svježinom miluje svoju djecu i poručuje im da je uvijek tu za njih. Oni to znaju i njoj se stalno vraćaju.
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
12
BROJ 283
SRPANJ 2018.
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV VERA SLUGIĆ
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ | SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032
(30.VIII.1928. – 12.VI.2018.) Zahvaljujemo svima koji su nam izrazili sućut i prisustvovali posljednjem ispraćaju naše drage pokojnice. Počivala u miru Božjem! Ožalošćeni: kćerka Slađana, sestrične, bratići i ostala rodbina
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
LENKA ČULJAK
PETAR KOKOR
(2013. – 2018.)
(2001. – 2018.)
ANICA KOKOR
KARLO ČULJAK
(2013. – 2018.)
(2015. – 2018.) Sretni smo i ponosni što smo vas imali, a tužni što niste više s nama. Vaša djeca
U SPOMEN
Hvala za svu ljubav i dobrotu koju ste nam pružali. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
IN MEMORIAM
Dana 2. srpnja navršilo se pet godina otkako je preminula naša draga
STIJEPO MIŠO POGARČIĆ
MARA BARIĆ
(8.VII.2012. – 8.VII.2018.)
(2.VII.2013. – 2.VII.2018.) Po dobroti te pamtimo, s ponosom spominjemo, tvoje mjesto u našim srcima zauvijek s ljubavlju čuvamo.
Sjećanje na tebe zauvijek će živjeti u nama. Počivaj u miru! Tvoj suprug i djeca s obiteljima
Tvoja obitelj
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 8. srpnja navršile su se dvije godine od smrti našeg dragog supruga i oca
Na našeg dragog brata
TOMISLAVA RAJIĆA
TOMISLAVA RAJIĆA (1957. – 2016.)
(14.II.1957. – 8.VII.2016.) Zauvijek ćeš biti naša ljubav i naš najveći ponos. Počivaj u miru!
Ostaješ dio naših najljepših sjećanja i uspomena. Počivaj u miru! Tvoji: brat i sestre s obiteljima
Barbara i Ana
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(8.VII.2016. – 8.VII.2018.) na našeg dragog prijatelja
TOMISLAVA RAJIĆA Počivao u miru Božjem! Zvonko, Ifeta i Dario
NENAD BOŽIĆ
U SPOMEN Dana 9. srpnja navršile su se četiri godine od smrti naše drage supruge, mame, bake i punice
BARBARE DUŽNOVIĆ rođ. Kokorović (1947. – 2014.) Draga naša, zauvijek si u našem sjećanju i našim srcima. Počivaj u miru Božjem! S ljubavlju, tvoji najmiliji: suprug Zdravko, kćerke Mirjana i Irena, unučad Mio, Luka i Andrea, zetovi Ivica i Erwin SRPANJ 2018.
BROJ 283
(8.VII. 2006. – 8.VII. 2018.)
Uspomena i sjećanje na tebe ostat će vječno u našim srcima i mislima.
Tvoji roditelji i sestre s obiteljima
13
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
TUŽNO SJEĆANJE MARA KNEŽEVIĆ (25.X.1940. – 11.VII.2017.) Navršila se godina dana kako si nas napustila. Tuga u srcima još postoji i nikad neće prestati. Počivaj u miru!
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
Sestra Kata s obitelji
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
na naše drage
GABRIJEL RAJIĆ
BORO RAJIĆ
(1909. – 1993.)
(1951. – 2016.)
MARIJA RAJIĆ rođ. Bjelčić
GABRIJEL TERZIĆ (17.VIII.1928. – 14.VIII.1972.)
(22.I.1957. – 14.VII.1986.)
(1923. – 2008.)
(15.X.1933. – 21.VI.2016.)
Počivali u miru Božjem!
Sjećanje na vas ostat će zauvijek!
Vaši najmiliji
Vole vas vaši: Željko i Zoran s obiteljima
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM KARLO ŠVARC
PETAR KLARIĆ
(1936. – 2005.)
(1.VI.1926. – 30.VII.1994.)
LEPOSAVA ŠVARC rođ. Bosanac
BISERKA KLARIĆ rođ. Stipić (1.II.1932. – 18.VI.2014.)
(1937. – 2017.)
Vrijeme prolazi, a mi s ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na Vas.
Uspomenu na njih čuvamo s poštovanjem i ljubavlju. Počivali u miru! Dragan, Dubravka, Karla i Fran
Kćerke Helja i Alma, zet Drago, unučad Lidija i Nikola
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
Dana 16. srpnja navršava se godina dana otkada nije s nama naša draga
Navršavaju se četiri godine otkako nije s nama naš dragi
JANJA-ANĐA LUKIĆ rođ. Mijatović (1947. – 2017.) Utjehe nema, zaborav ne postoji, samo ogromna tuga i beskrajna ljubav onih koji će te pamtiti i voljeti cijeli svoj život. Počivaj u miru Božjem!
MARCEL VAROŠČIĆ (18.VII.2014. – 18.VII.2018.) Zauvijek ostaješ u našim srcima i mislima. Počivao u miru! Supruga Mladenka, sinovi Goran, Dinko i Danijel, brat Marin s obitelji
Suprug Jozo, djeca Ana, Mato, Gordana i Irena, s obiteljima
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(19.VII.2008. – 19.VII.2018.) Dana 19. srpnja navršava se deset godina otkako s nama nije naš dragi
(20.VII.2015. – 20.VII.2018.)
SLAVKO MIOČEVIĆ Dragi naš! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivao u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke
14
TEREZIJA TERZIĆ
ANTO CICO TERZIĆ
BROJ 283
Navršavaju se tri godine otkako je preminula naša draga
JANJA PAVIĆ rođ. Filipović Zauvijek ostaješ živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Suprug Mišo, kćeri Borka i Slavica SRPANJ 2018.
IZ STARIH ALBUMA
Benići
– prije 50 i prije 100 ljeta Ulica Benići jedan je od najstarijih kutaka Vareša. Gornja je fotografija, s naseljem k'o na dlanu, nastala šezdesetih godina prošlog stoljeća. Donja je snimljena prije 1918. godine, a nju nam je, uz taj podatak o njoj, ustupila Veronika Rajić. Jedino ostaje nepoznato o kakvom je skupu naroda riječ, a da je prilično masovan – jest, uz mnoštvo djece...
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
SRPANJ 2018.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 283
15
IPAK SE KREĆE
Priredio: J. Klarić
Utabanim stazama seoskog turizma Spremio sam svog dorata i uputio se iz Šimina Potoka preko Sokolja, Jezera i Lijepe vode do danas popularnog izletišta Obla glava i wigwama Jope i Aleksandre Babić, da vidim što to ima novoga na Strici i Zarudju. Prizori koje vidjeh ostvarenje su novovjekih turističkih snova, djelić vizije razvoja turizma na vareškom području. Dan sunčan, malo prohladan, "nebo nad krajolikom" odgodilo kišu, okom i dušom uživam istinski bosanski okoliš. Podilazi me neka tiha pozitivna jeza da su sve te priče o turizmu na općini Vareš ovdje našle realnu i ostvarivu podlogu. Od Stijena, izvora Stavnje i tunela, koji su cjelina i priča za sebe, ka "gore" vodi uzan asfaltni put i bistar grgoljav potok na kome se nekada nalazila Ivunova vodenica, čeka kamenove da svojom meljavom (mlivom) dopuni put zdrave hrane koji vodi do seoskih domaćinstava i kućnih apartmana za odsjedanje i odmor na Strici i Zarudju. Pokraj puta izvor Vijerčići, voda izbija iz kamena, ublizu je i taze nadstrešnica pod šindrom da se ukući od kiše ili s društvom provede dan uz miris jelovine, žubora potoka, hladne vode koja se prelijeva preko gajbe piva, roštilja koji se danas zove "što se našlo, našlo se". Važno je samo da se na okupu, na zraku, u priči neopterećenoj svakodnevicom. Ako nema mjesta uz potok, tko je pri pari ide na ručak na "Ribnjak", a željni avanture i slobode pogleda na Oblu glavu, usput kod Jope na piće i roštilj ili u neku od seoskih kuća na obilno i ukusno jelo; napola doručak, napola ručak – riba, jaja, meso, tjestenina, sir pa kava, voće i domaća rakija, tvoje je samo da odabereš koju voliš. U Zdene na Zarudju namjerniku se nudi i med. Nema sumnje, mjesna zajednica Strica-Zarudje lagano ali sigurno upotpunjava sadržaje i poprima prave turističke obrise i okvire, vraćajući ova sela tradiciji seoskog turizma, "primijenjenog" još u doba Juge.