Bobovac br. 280

LIST VAREŠKIH HRVATA

GODINA XXIV. • BROJ 280 • TRAVANJ 2018.

9 771 512 81 300 6

ISSN 1512-813X

Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €

UVODNIK

D

ok se Amerikanci i Kinezi bave trgovinskim ratom, Rusi i Englezi međusobnim optuživanjem tko je otrovao bivšeg dvostrukog ruskog špijuna i njegovu kćer u Londonu, Srbi i Kosovari također podizanjem tenzija, u našoj zemlji uranila proljetna sjetva. Politička, predizborna. Na jesen će se žeti, a ova godina, ako je suditi po broju najavljenih kandidatura za državno Predsjedništvo, bit će zaista rodna. Trenutno je na djelu i politička kriza prouzročena nadmudrivanjem oko izmjena Izbornog zakona i to je pored svih drugih problema i zastoja u zemlji ipak promovirano u pitanje svih pitanja. Smaranje i zbunjivanje naroda svakako je dio politike vladajućih da ono malo mislećih koji žele izaći na izbore izgubi živce i volju te se unaprijed oprosti od nade da je moguće nešto promijeniti, dok su poslušne stranačke vojske spremne dokrajčiti posao i produžiti vijek svojim poglavicama. I štogod narodne vođe budu u ovoj godini na stranačkim tribinama zborile, nemoguće je ičim saprati podatak da BiH i dalje kotira kao najsiromašnija zemlja Europe, iz koje ljudi bježe pa bježe jer bolji je životni standard čak i u jednoj Albaniji. Jedini je argument kontra ovako bijedne pozicije na europskoj ljestvici, s kojim se političari i ne libe braniti, kazati stanovništvu: pogledajte se malo, ima li ikoga da nema mobitel, pogledajte koliko vas sjedi u kafićima u po dana ili u baštama ispred njih i mislite da negdje ima bolje...? No, to s mobitelom danas je kao osnovno ljudsko pravo, tko ga nema taj se ne može uklopiti u normalne tokove modernog svijeta, a to s kafićima upravo je produkt nerada i općeg ambijenta u zemlji, u kojem toliki započinju dan u trenirci i u kladionicama jer su s 40 godina života uvedeni u raznorazna prava koja im omogućuju da drugih 40 godina provedu, kako se to po bosanski lijepo kaže, u stilu: lezi, 'ljebe, da te jedem. Pa ćemo još povećati namete i doprinose onima koji nešto rade i pošteno ih plaćaju – eto kako na koncu izgleda naše poimanje pravedne raspodjele sredstava.

Međutim, jedna je druga stvar u pitanju, a to je nejednakost u šansama. Mnogima je to oduzeto i to obeshrabruje. A s ljudi se može preslikati na gradove od-

Iz materijala za fotomonografiju: razglednica Vareša prije stotinjak godina

IZME\U DVA BROJA nosno općine i tu nas priča lako dovodi do pozicije Vareša, sustavno stvarane kroz dva desetljeća iza rata. Treba se sjetiti prvih poteza federalne vlasti o proglašenju poduzeća od višeg interesa, čime je Vareš zapravo pretvoren u bazu starog željeza.

Makar se o rudniku i željezari i visokim pećima više nije moglo govoriti, netko je već tada osmislio kako će biti isplativo izvrnuti sve do posljednjeg vijka i staviti na vagu, a novac pospremiti u vlastiti džep. To se službeno zvalo privatizacija.

Onda se događalo, a na čemu možemo zahvaliti lokalnim judama, da se i ono perspektivno poput prerade drveta ili sjedišta šumsko-privrednog društva proda za šaku groševa i vlastito namještenje.

Danas trebamo biti sretni kad federalna Vlada pomogne općinski proračun s milijun maraka – i na tome joj je rečeno hvala – ali nije dobra pozicija onoga tko treba pomoć i to nakon činjenice da se godinama sve skretalo od Vareša i preusmjeravalo u druge sredine iz kojih su dolazili ministri i znali obaviti misiju. Zakulisna

DONACIJE ZA "BOBOVAC"

IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ Kršteni: Aleksandar Franjić (Dragana i Sanje), Lucas Axl Mandić (Tomislava i Dores).

Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske

2

politička odluka na najvišoj razini da se u Vareš ne ulaže ništa nego da se iz njega samo izvlači i dovela ga je do sadake. Ali, netko je o tome maliciozno rekao – dugo je Vareš i bio mezimče svakog sustava vlasti(!), što bi valjda trebalo opravdati "kaznu" koju živi unatrag 25 godina.

No, sve ovisi o tome s kog se aspekta govori o njemu kao mezimčetu. Kažu, u tursko doba kao nigdje drugo smjelo zvoniti katoličko zvono. To bio privilegij, što je nakon oduzetih svih prava vraćeno jedno. U austrougarsko doba, kažu, naglo se razvio, a manom se tog napretka smatra što je i njega donio okupator. Titova Jugoslavija Vareš dodatno urbanizirala, pa dosta je bilo više toga "mezimčeta"...

No, onog časa kad je u njemu izdahnula proizvodnja i prerada željeza bačena je kocka tko će ga prije rastrgati i, evo, tu smo gdje jesmo.

Kroz pripremanje fotografija za monografiju Vareša, a koja je usput rečeno u prijelomu, i prolaskom kroz njezina poglavlja možemo otkriti da su i onome tko zna poprilično o ovom gradu s čitanjem iste zajamčene dodatne ugodne spoznaje.

Unutra je povijest koja služi na diku i čast, bez obzira na sve mijene i sustave kojima su se Varešani, ta tobožnja mezimčad, onomad znali suprotstaviti i izboriti za svoja prava. S druge strane gledano, to na nas, današnju generaciju, stavlja dodatnu povijesnu odgovornost. Čovjek nekad i ne shvaća koliko je mali pod zvijezdama, ili u doslovnom smislu pod Zvijezdom, dok ne sagleda tako neki vremenski tok, fotografije davnih prethodnika, koji po zasluženom spomenu dobivaju pripadajuće mjesto u ovom kapitalnom djelu o kakvom su mnogi sanjarili, ali začudo nikad se nije smoglo snage dovesti ga do finalizacije i objave, iako s više kadra i u mnogo bolja vremena. Sad kad više nema Vareša kakav je bio od svoga postanka, rađa se čitanka u koju će takav preseliti i barem ostati zabilježen. A jednog će dana i ovo naše vrijeme, naše učinjeno ili neučinjeno, zasigurno netko promatrati i vrednovati kao jedan od sitnih segmenata prošlosti, kroz naše slike na kojima su često u kadru čupave njive, ruševne kuće i raščerečena industrijska postrojenja.

Naslovnica: Buđenje proljeća uz rijeku Stavnju (foto: M. Marijanović)

BROJ 280

Blaženka Jakić, Njemačka – 22 KM, Danijel Lučić, Nizozemska – 60 KM, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €, Dragan Miočević, Švicarska – 80 KM,

Svima hvala lijepa!

TRAVANJ 2018.

IZ ORGANA UPRAVE

Vareš olakšicama privlači investitore Općina Vareš započinje proces regulatorne reforme u cilju unapređenja poslovnog okruženja i privlačenja investitora.

Prenosimo službeno priopćenje o tome.

Dana 21. 03. 2018. godine je Općinu Vareš posjetio britanski ambasador Edward Ferguson i delegacija Međunarodne finansijske korporacije (IFC), koji su zajedno sa općinskim načelnikom Zdravkom Maroševićem ozvaničili početak implementacije Projekta privlačenja investicija i poboljšanja poslovnog okruženja na lokalnom nivou – LIFE, koji će u Varešu provoditi Međunarodna finansijska korporacija, članica Grupacije Svjetske banke, u saradnji s Britanskom ambasadom u Bosni i Hercegovini.

Implementacijom Projekta LIFE Općina Vareš će napraviti iskorak u podizanju konkurentnosti svoga privatnog sektora čineći napore na smanjenju troškova poslovanja, skraćenjem vremena potrebnog za pribavljanje dozvola i saglasnosti, te će dodatnim povećanjem transparentnosti u radu općinskih tijela uprave potaknuti privlačenje novih investicija i povećanje ukupnih poslovnih aktivnosti u ovoj općini.

Projekt LIFE posebno je usmjeren na segment poslova Službe za prostorno uređenje i postupaka u vezi sa izdavanjem građevinskih dozvola, gdje će se provoditi aktivnosti na uspostavi tzv. jednošalterskog sistema rada. U praksi će to značiti da investitor na jednom mjestu predaje zahtjev i osnovnu dokumentaciju sa opisom lokacije i samog projekta, a nakon toga općinska administracija postupak provodi po službenoj dužnosti, te u ime podnosioca zahtjeva pribavlja saglasnosti različitih službi nadležnih za provođenje pojedinih podsegmenata postupka, te će na taj način značajno rasteretiti investitore.

Općinski načelnik Marošević s britanskim veleposlanikom Fergusonom

Kruna aktivnosti će biti i uspostavljanje sistema evidencije investitora, te izrada investicionog profila Općine Vareš koji će navesti konkretne investicione prilike i objediniti sve informacije potrebne investitorima, uključujući skice lokacije, potencijale i konkurentske prednosti, te kakvu podršku lokalne zajednice investitor može očekivati u procesu realizacije investicije.

Projekt također nastoji uspostaviti model za dijalog s poslovnom zajednicom, u okviru kojeg bi se razmatrale inicijative privrednika i investitora. Dijalog s poslovnom zajednicom od krucijalnog je značaja za identifikaciju prepreka čije je rješavanje osnovni preduvjet za intenziviranje privrednih aktivnosti u ovoj općini.

Međunarodna finansijska korporacija aktivno podržava proces provođenja regulatornih reformi u Bosni i Hercegovini skoro 10 godina. Projektom LIFE, u protekle 2 godine, uspješno su provedene reforme u 13 jedinica lokalne samouprave, širom Bosne i Hercegovine. Općina Vareš, zajedno sa još 7 gradova i općina, obuhvaćena je trećim krugom implementacije Projekta LIFE, a predviđene projektne aktivnosti će se okončati do kraja ove godine.

Sjednica Općinskog vijeća Općinsko vijeće Vareš održalo je dana 28. ožujka 16. sjednicu te na njoj razmotrilo 12 točaka dnevnoga reda. Izostalo je izvješće o aktualnostima između dvije sjednice kakvo je na ranijim sjednicama usmeno iznosio općinski načelnik, a ovoga je puta promijenio i praksu izravnog odgovaranja na pitanja vijećnikâ, te će im odgovori biti dostavljeni u pisanoj formi.

Prva se redovita točka odnosila na Izvješće o izvršenju proračuna Općine Vareš za 2017. godinu, pod kojom su oporbenjaci (SDP i Naša stranka) iznosili primjedbe vezane za troškove reprezentacije i novčanog pomaganja materijalno i socijalno ugroženih osoba koje se obraćaju kabinetu načelnika i pored Centra za socijalni rad, te su najavili da će biti protiv usvajanja Izvješća. Vijećnica Safeta Muftić iz SBB-a kontrirala je tome kazavši da se pomaganje stanovništvu, osobito bolesnima koji trebaju novac za odlazak na pregled ili za liječenje, knjižilo pod reprezentaciju i da treba korektno rasuđivati o svemu tome. Vijećnik BPS-a Đemo Kevrić nastupio je analitički i podastro proračunske bilance iz ranijih pet godina kada se na kraju svake konstatiralo dubioze u općinskoj kasi pa ih opet usvajalo, a 2017. je završena s pozitivnim poslovanjem i suficitom od 791.101 KM. Na koncu je i ovo Izvješće prihvaćeno sa 16 glasova "za", od ukupnih 18.

Pod devetom točkom pretresano je Izvješće o radu mjesnih zajednica u 2017. godini i opći je zaključak bio da se, sudeći po izvješćima iz 23 mjesne zajednice (jedno je nedostajalo), u većini slučajeva osjetio pomak. Ocijenjeno je to kao rezultat pojačanog angažmana i prisutnosti samog načelnika na svim područjima općine, što je popravilo komunikaciju i mjesnim odborima olakšalo pristup rješavanju ključnih pitanja.

Nekoliko je točaka pređeno i usvojeno bez voljnih za diskusiju pa je ova sjednica završila kao po skraćenom postupku.

Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576

Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš TRAVANJ 2018.

www.fondacija.vares.info BROJ 280

3

AKTUALNOSTI

70 STIPENDIJA IZ KANTONA Dana 13. 03. 2018. godine u velikoj sali Općine Vareš studentima korisnicima stipendije Ministarstva za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona uručena su rješenja za dodjelu stipendija od strane Fahrudina Čolakovića, ministra za boračka pitanja ZDK-a, i načelnika općine Vareš Zdravka Maroševića. Svi studenti koji su ispunjavali uslove odnosno njih 70 ostvarilo je pravo na dodjelu stipendije.

"Evidentno je da Vlada ZDK-a u suradnji sa općinama prati i daje konstantnu podršku studentima, te ovom prilikom se želim zahvaliti Vladi i kantonalnom ministru u ime svih studenata i Općine Vareš", bile su riječi načelnika Zdravka Maroševića.

Nakon što je ministar za boračka pitanja Zeničko-dobojskog kantona Fahrudin Čolaković primio simbolično priznanje od strane studenata i u ime Općine Vareš, obratio se prisutnima: "Meni je drago da je Vareš jedna sredina koja polako sazrijeva i svi su izgledi da grad ide ka boljoj budućnosti. U svojoj nadležnosti i prijašnjem radu Ministarstvo za boračka pitanja ZDK-a, poređenja radi, 2014. godine je na nivou Kantona dodijelilo 1332 stipendije, ali zahvaljujući odlučnosti i podršci premijera Vlade ZDK-a Miralema Galijaševića i ministra za finansije ZDK Andreja Kajića omogućena su nam finansijska sredstva kojima smo iz godine u godinu povećavali broj korisnika stipendija. Za ovu godinu u budžetu Zeničko-dobojskog kantona planiran je iznos od 2.050.000 KM za stipendiranje studenata branilačke populacije", rekao je ministar naglasivši porast izdvojenih sredstava za stipendije studenata. (vares.info)

OSVJETLJAVANJE TUNELA Dana 14. 03. 2018. godine u uredu načelnika općine Vareš potpisan je ugovor o izvođenju radova na osvjetljavanju tunela "Ponikva" između Kantonalne direkcije za ceste ZDK-a i preduzeća "Elko Marić d.o.o." Mostar, na regionalnoj cesti R-444 Podlugovi-Breza-Vareš-Podkamensko. Projekat je to čija vrijednost iznosi oko 120.000 KM, na koji je Općina Vareš uspješno aplicirala putem Ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona.

Sastanku i zaključivanju ugovora su prisustvovali načelnik Zdravko Marošević, pomoćnik načelnika za prostorno uređe-

nje, privredu i finansije Ermin Musa, ministar za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline ZDK-a Fahrudin Brkić, direktor Kantonalne direkcije za ceste ZDK-a Refik Zekić, te Ibro Marić direktor preduzeća koje će izvoditi radove u tunelu. (...)

Općinski načelnik Zdravko Marošević u izjavi je rekao da je ovo jedan u nizu od pozitivnih pomaka u infrastrukturi Vareša kao lokalne zajednice.

"Danas prisustvujemo potpisivanju ugovora za osvjetljavanje našega tunela koji je u mraku od svoga otvaranja za promet 70-ih godina, što smatram da je za Vareš veoma bitno, ne samo sa aspekta regionalne ceste, već i učestalog prometa ovom dionicom kada se krene prema izletištu Ponikve, gdje će posjetiocima svakako biti olakšan pristup pomenutom izletištu, tako da će to, nadamo se, biti i jedan od malih poticaja za razvoj turizma u Varešu i što većoj posjećenosti izletišta Ponikve i kovačnicama koje se nalaze u Oćeviji, a zavise od pristupačnosti regionalnom putu R-444. Upućujem zahvale Vladi ZDK-a, ministru Fahrudinu Brkiću i svima koji su dali doprinos u ostvarenju ovoga cilja i prepoznali vrijednosti realizacije projekta osvjetljavanja tunela", zaključio je načelnik.

Da će uspostavljena rasvjeta unutar tunela biti od velike koristi i da će značajno unaprijediti privredna kretanja, kao i sigurnost građana Vareša koji se budu kretali ovim putem, bilo to pješice ili prevoznim sredstvom, složio se i ministar za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline Vlade ZDK-a Fahrudin Brkić.

"Projekat osvjetljavanja tunela u Varešu je dio Programa utroška sredstava Kantonalnog ministarstva za prostorno uređenje, promet, komunikacije i zaštitu okoline za 2018. godinu nakon što je usvojen Budžet Zeničko-dobojskog kantona. Takođe u Programu utroška sredstava ovog ministarstva za 2018. godinu imamo u planu izdvojiti iznos od oko 300.000 KM, sredstva koja bi popravila infrastrukturu regionalnog puta R444, puta koji u ovom slučaju prolazi kroz Vareš. Takođe planiramo raditi na sanaciji pojedinih klizišta na području općine Vareš i na putu koji vodi do Kraljevskog grada Bobovca, radi budućeg razvoja turističkih potencijala okolice grada Vareša", naveo je ministar Brkić uz napomenu da će ukupna ulaganja Vlade ZDK-a u investiciona i redovna ulaganja u regionalne ceste iznositi do 13 miliona konvertibilnih maraka. (vares.info)

IZVIĐAČI PREDVODNICI Nastupanjem proljeća i nestajanjem snijega na vidjelo izađe sav otpad pobacan uz prometnice, ali da to ne bi tako i ostalo, barem ne uz glavnu cestu koja Vareš povezuje sa svijetom, i ove sezone pobrinuše se pripadnici lokalnoga izviđačkog odreda "Zvijezda". Uz podršku Općine Vareš, koja je za sudionike akcije osigurala prijevoz, logistiku i okrjepu, izviđači su animirali još neka udruženja i pojedince te je obavljeno čišćenje 15 km dugog pojasa uz cestu od Vareša do Dabravina, gdje prestaje granica naše općine.

Akcija pod motom "Izviđači svome gradu" održana je 7. travnja i nosila je u sebi neizrečenu poruku – mi ćemo čistiti i čuvati naše životno okruženje, a vi koji ga uporno onečišćujete to je odraz vaše nekulture. U pokušaju da se još jedanput probudi savjest kod takvih, izviđače su podržali članovi NK "Vareš", karate kluba "Vareš" i kluba ekstremnih sportova "Perun-Va", PSD "Perun", "Inicijativa mladih" Vareš, UABNOR Vareš, te udruženja žena "Zvjezdangrad", Striježevo i Stupni Do.

4

BROJ 280

TRAVANJ 2018.

PROSLAVA PATRONA U DRVARU

Vareški župnik fra Mirko Majdandžić propovijeda u drvarskoj župnoj crkvi

U zajedništvu s Varešom upa Drvar i ove je godine svečano proslavila svoga nebeskog zaštitnika sv.

Josipa, na svečev blagdan 19. ožujka.

Ovogodišnje obilježavanje patrona župe proteklo je u znaku zajedništva sa župom Vareš, budući da najveći broj sadašnjih žitelja župe Drvar potječe iz vareškog kraja. Naime, na proslavu u Drvar došao je vareški župnik fra Mirko Majdandžić sa skupinom od 30-ak svojih vjernika. Oni su u Drvar stigli dan ranije i bili su smješteni po obiteljima u župi. S njima je u Drvar došao i načelnik općine Vareš Zdravko Marošević.

Svečanu sv. misu u vjernicima ispunjenom bogoslužnom prostoru župe Drvar predvodio je fra Mirko u zajedništvu s drvarskim župnikom don Davorom Klečinom, a liturgiju je pjevanjem animirao župni zbor sv. Mihovila iz Vareša pod ravnanjem sestre Ružice Marijić.

Fra Mirko je u propovijedi pozvao vjernike na nasljedovanje sv. Josipa u prihvaćanju volje Božje i čestitosti života, te ih pozvao da po uzoru na ovog velikog sveca budu zaštitnici Isusa u malenima ovog svijeta.

Nakon svete mise vjernicima podrijetlom iz Vareša obratio se vareški načelnik Zdravko Marošević koji ih je pozvao na

Ž

čuvanje veza s rodnim krajem, dok su članice udruge "Izvorno vareško" u vareškim narodnim nošnjama svim nazočnima ponudile neke od tradicionalnih proizvoda i rukotvorina vareškog kraja.

Potom se ispred crkve nastavilo s pučkim veseljem, a fra Mirko je i ovaj put pokazao da je kao fratar ujedno i dobar glazbenik i zabavljač. Veselje za obiteljskim stolom nastavljeno je i u kripti župne crkve.

Katolička djeca i mladež u Drvaru

AMI

TR

TRAVANJ 2018.

Iako je toga dana u Drvaru padao gust snijeg kakav se ne pamti za blagdan sv.

Josipa, to ništa nije umanjilo svečanost, veselje i dobro duhovno raspoloženje kod svih nazočnih.

Veze Vareša i Drvara ovim su još više ojačane, pa su tako Varešani pozvali Drvarčane najesen na proslavu njihova patrona sv. Mihovila. Župljani Drvara također su se nedavno uključili u humanitarnu akciju prikupljanja novčanih sredstava za liječenje teško oboljelog mladića iz Vareša Zvonke Zlovića. (Župa Drvar)

BROJ 280

Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 5

PRAŠINA OKO JEZERA

Za i protiv "VAMOS"-a M. Marijanović

U

"Bobovcu", brojevi 256 i 278, izvijestili smo o pripremnim aktivnostima za realizaciju "VAMOS" projekta na hidroakumulaciji i bivšem rudničkom kopu Smreka. Kroz proteklih mjesec dana na e-mail adrese svih koji imaju dodira s ovim projektom, kao i medija, upućena je inicijativa neformalne grupe građana koja se oglasila putem novootvorene stranice vasvares.org polazeći od teze da su razmjeri utjecaja na okoliš planiranog testiranja bagera za podvodno rudarenje nepoznanica i pozivajući da se u okvirima lokalne zajednice preispita pristajanje na taj projekt. Na facebooku je zatim formirana grupa podrške ovoj inicijativi i uzela zamaha, što je dakako zainteresiralo i medije pa je prilog snimila Federalna televizija, a o nastaloj situaciji u dva navrata posebno je opširno izvještavao portal bljesak.info. Iako je projekt najavljen još u travnju 2016. pokretači inicijative ograđuju se da nisu prije reagirali jer nisu imali dovoljno saznanja te da su do njih došli slučajno iščitavajući interni dokument konzorcija objavljen na engleskom jeziku na stranici Zaklade za obnovu i razvoj regije Vareš. Zaklada je inače partnerskim ugovorom vezana za provedbu ovog međunarodnog projekta i kao članici konzorcija njoj će biti isplaćeno 32 tisuće eura, što se potencira kao jedini materijalni benefit ili pak tumači kao obeštećenje za uključivanje Vareša u projekt "VAMOS". No, uz Zakladu je, kako smo već pisali, u ovom projektu i federalni Zavod za geologiju Sarajevo.

Pokretači inicijative svoje reagiranje nadalje temelje na opasci da se u projekt ulazi bez prethodno urađene studije i jedino s planom monitoringa utjecaja na okoliš i stanovništvo, što bi trebalo nadzirati posebno postrojenje, i time se već implicira da će utjecaja biti. Nalazeći to za uporište, preko vijećničkog pitanja pokušalo se inicirati otvaranje rasprave na Općinskom vijeću, ali poruke su unutar lokalne zajednice već bile razmijenjene putem medija i bilo kakva diskusija je izostala.

Općina Vareš s projektom kao ni rudokopom koji je pod nadležnošću stečajnog upravitelja nema izravnog doticaja. Njezina se mjerodavnost svela na oglašavanje

6

Izgledalo je idilično – dok se za poplava u svibnju 2014. ispod Peruna nije otisnuo veliki odron te u jezeru prouzročio tsunami koji je zahvatio i potopio kućicu s fotografije

zabrane pristupa i kupanja na kopu, a i to na temelju odluke Federalne uprave za inspekcijske poslove, spuštene na Općinu u kolovozu prošle godine, kojom je upozoreno da je ugrožena sigurnost fizičkih osoba koje neovlašteno ulaze, borave i kupaju se u jezeru formiranom u krateru površinskog kopa. Dio građana naviklih da se ondje kupaju to je bojkotirao i nastavio se zabavljati uz jezero na vlastitu odgovornost iako je utapanje ondje odnijelo jedan život još prvih godina iza rata, ali na to se u međuvremenu zaboravilo.

Uglavnom, prva prezentacija projekta obavljena je u dvorani Općine Vareš u mandatu prethodnog načelnika Avdije Kovačevića i projekt je još tada dobio institucionalnu potporu, a aktualni načelnik Zdravko Marošević o projektu se također izrazio pozitivno i predstavnicima konzorcija prilikom drugog dolaska u Općinu i u Smreku, početkom veljače ove godine, kazao da će se Vareš iskazati u najboljem svjetlu oko prihvata i smještaja stručnog kadra uključenog u provođenje testiranja. Ostao je kod tog stajališta i u istupu za medije nakon pokrenute inicijative, smatrajući je destruktivnom i dodajući da jezero u Smreci ne spada u jezera niti se igdje vodi kao takvo nego je to napušteni rudnik pod vodom. Kontaktiran je i Ermin Musa, pomoćnik načelnika za prostorno uređenje, koji je konstatirao da se Općina jest svojedobno suglasila s aplikacijom Zaklade na ovaj projekt, ali BROJ 280

da potom nije davala nikakvih drugih suglasnosti. Predsjednik Zaklade Mladen Rudež u prilogu FTV-a ponovio je da su o svim aspektima projekta od početka upoznate institucije na višim instancama, koje su nadležne, a po pitanju mogućih šteta izjavio je da se one podrazumijevaju kod svakog ulaska u određeni prostor, ali da se u ovom slučaju one procjenjuju kao minimalne i zanemarive.

Pokretači inicijative, imenom je iza nje stao Nenad Lučić s grupom prijatelja, obavili su u međuvremenu i testiranje uzorka vode iz Smreke, te objavili nalaz kojim se sugerira da je voda bezmalo pitka. Najposlije su uputili otvoreno pismo Delegaciji Europske unije u BiH i veleposlanstvima u BiH ukazujući i na sljedeće: "Prototip stroja do sada je testiran samo u jezeru Lee Moor u Engleskoj, čije kompanije su nositelji projekta i očekuju povrat ulaganja, ali za razliku od jezera u Varešu jezero Lee Moor nije živo jezero nego skladište kanalizacijskog otpada". U zaključnom dijelu pisma upućen je i apel: ''Molimo vas da ne dopustite da radi jednokratnog testiranja prototipa nove tehnologije stanovništvo Vareša bude prisiljeno fizički štititi vodno dobro, koje je od samog nastanka koristilo i oplemenjivalo.

Sigurni smo da testiranje VAMOS projekta možete izvršiti na nekoj drugoj lokaciji, koja nije bogata ribom, nije povezana sa podzemnim i površinskim vodama i nije jedino gradsko kupalište zajednice''.

TRAVANJ 2018.

OBILJEŽAVANJE OSLOBO\ENJA Kontroverza oko realizacije projekta u Smreci do zaključenja ovog broja nije ishodila nikakvu reakciju EU-financijera i realizatora "VAMOS"-a, a nakon pisma dodatno su se zainteresirali samo mediji, primjerice novinari "Slobodne Europe" odnosno njihov TV odjel "Liberty". U prilogu emitiranom na državnoj televiziji BHT1 dvije strane, neformalna i institucionalna, ponovno su suprotstavile svoja stajališta, s tim da se prethodno oglasilo Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije te u službenom dopisu odaslanom Zakladi istaknulo da je i nadležno i upoznato s projektom, a o kojemu se izvještava i Vladu Federacije BiH. Ovo je ministarstvo podcrtalo da "pruža punu podršku i suglasnost na planiranim aktivnostima i testiranju inovativne tehnologije i ekološki prihvatljive opreme na jezeru površinskog kopa rudnika željezne rude Smreka". U očitovanju spomenutog ministarstva također se ističe kako se ovim projektom doprinosi procesu pristupanja BiH Europskoj uniji, te da on istodobno predstavlja veliko priznanje našim institucijama i stručnjacima koji u njemu sudjeluju.

A kampanja na facebooku otvorila je priliku da se o vodnoj akumulaciji u Smreci, kako god je tko zvao, javi svakakvih ideja, pa i da bi to područje trebalo preurediti i staviti u funkciju kupališta. U jednom je trenutku čak i postojala takva najava, dovoljno je reći – pred lokalne izbore, u proljeće 2000. godine. Naime, tadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić obećavao je glasačima u Varešu da će u Smreci biti izvršena rekultivacija, etaže će biti prekrivene travom i niknut će cvjetni parkovi, šetnice s klupama i teniski tereni. Mladi forumaši toga se ne mogu sjećati, ali zar su to izgubili iz vida i stariji? Ironija je u tome da su sredstva za takav projekt doista bila nadohvat jer je njemačka vlada uvjetovala otpisivanje duga ako se isti novac uloži u ekološke projekte. Trebalo je pronaći nešto podesno i upečatljivo, a vareški rudnik s prizorom jezera – prava razglednica, dušu dao, pa da bi je Nijemci ozbiljno shvatili federalna je Vlada tada čak bila donijela odluku o sanaciji Smreke, ali novci su kroz federalne političke šeme poslije ipak preusmjereni u Hercegovinu i u neki drugi projekt. Oponenti u Varešu o takvom su projektu tada govorili suprotno: da je neozbiljno zamišljati a kamoli graditi takav eko-rekreativni kompleks u neposrednoj blizini, i to ispod razine gradske deponije smeća. Uglavnom, ostali su glatko lišeni prijepora kakav se oko vode u Smreci trenutno vodi.

Atmosfera na proslavi partizanskog oslobođenja Vareša

U duhu neojugoslavenstva

U

povodu obilježavanja 73. obljetnice oslobođenja Vareša, 4. travnja 2018. godine naš je grad bio središtem okupljanja brojnih udruženja antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata, skraćeno UABNOR, koja baštine tekovine i sjećanja na partizanske borbe iz Drugog svjetskog rata. Pod zastavom bivše SFRJ i pjevajući partizanske koračnice povorka je krenula od zgrade policijske stanice do spomen biste Rešada Saletovića, da bi nakon polaganja cvijeća produžila do platoa pred gradskom osnovnom školom i partizanske kosturnice uz spomenik koji simbolizira stisnutu pesnicu, gdje je također upriličeno polaganje cvijeća i održana središnja manifestacija s početkom u podne, a koja je počela intoniranjem himne BiH. Voditeljica programa bila je Violeta Babić, obratili su se predsjednik UABNOR-a Vareš Zehrid Cigura, općinski načelnik Zdravko Marošević i predsjednik SABNOR-a BiH Bakir Nakaš. Cvijeće su položili predstavnici UABNOR-a iz Vareša, Breze, Visokog, Ilijaša, Kaknja, Žepča, iz sarajevskih općina Vogošća, Centar, Stari Grad, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža i Hadžići, iz Olova, Tuzle i Srebrenika, a

KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU

tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326

BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI TRAVANJ 2018.

također i pred-stavnici Općine Vareš, ORB "Rešad Saletović", lokalnih stranaka – SDP, DF i SPU te organizacije RVI Vareš.

Za potporu organizaciji ovog skupa organizatori su zahvalili Općini Vareš i općinskom načelniku, JKP-u Vareš, PS Vareš, Hrvatskom radiju "Bobovac", poduzećima "MPM", "Šimić-prom" i "MISS-prom", Nihadu Pariću, Sretenu Jojiću, Azemini Likić, pekari "Real", farmi "Ajanović" i TR "Dijana".

Za ručak je sudionicima osiguran besplatan vojnički grah, a druženje je nastavljeno popodne uz kozaračko kolo, narodno kolo i sevdalinke.

Nekolicina je vareških žena odjenula narodne nošnje, a moglo se vidjeti i poneku kapu titovku s petokrakom. U povodu ovoga prilično brojnog skupa vareške udruge "Izvorno vareško", "Zvjezdangrad" i "Žene Stupnog Dola" priredile su izložbu svojih radova, gdje se očekivao i veći prodajni uspjeh, no ljetne bašte vareških kafića bile su čini se više posjećene, a kako to inače u Varešu biva – sve je proteklo bez situacija koje bi se smatrale incidentnim.

M. M.

BROJ 280

7

U POVODU USKRSA

Jaja koja su proglašena za najljepša u kategoriji modernih tehnika

Natjecanje u šaranju jaja

N

atjecanje za najljepše našarano jaje i ujedno prodajna izložba vareških pisanica održani su drugi put 24. ožujka 2018. godine u dvorani za programe i nastupe "Male škole" časnih sestara franjevki u Varešu.

Nazočne je pozdravila predsjednica udruge Izvorno vareško Marina Marošević, kazavši: "Prošle godine smo rekli da ćemo nastojati da to bude tradicionalno, da nastavimo i da se ne zaboravi ta tradicija Vareša, gdje se šaraju jaja voskom.

Također želimo ići u korak s vremenom pa smo u natjecanje uvrstili i moderne tehnike šaranja i ukrašavanja pisanica.

Udruga u 13 godina svog postojanja njeguje varešku tradiciju i zato zahvaljujem svima koji su i ove godine sudjelovali u natjecanju. Zahvaljujem se i članovima komisije za izbor najljepših pisanica, Općini Vareš i općinskom načelniku, mladim vareškim tamburašima i Maloj školi Vareš".

Prigodno se obratio i općinski načelnik Zdravko Marošević: "Ulazimo u najveći katolički blagdan Uskrs, a ovo je samo dio obilježavanja ovog blagdana i hvala svima koji ste sudjelovali u stvaranju ove umjetnosti na jajima koja su simbol života i putem kojih se stotinama godina slala poruka, najčešće preko djece. Djeca su ta koja se najviše raduju blag-

i k s n a d g zar a l B ba 8

danima i uživaju u njima. Ponosan sam što danas ovdje vidim najviše žena, predstavnica mnogih udruženja i svih onih grupacija u Varešu koje stvaraju. Stvarati znači sudjelovati u razvoju, voljeti svoj kraj, svoju općinu, svoju državu. Vaš je

primjer da se višak vremena koji postoji u životu svakog čovjeka, mimo kućnih obveza, obitelji, djece, roditelja, mnogih bolesnih i svih problema, može korisno utrošiti. Vi ste dio te energije pretvorili u radost, a radost je umjetnost, a ovo ovdje jest umjetnost".

Glazbeni su program priredili mladi vareški tamburaši pod vodstvom Igora Hingera, a svečanost je završena proglašenjem najljepših pisanica. Ocjenjivački žiri (s. Jela Marijić, Danijela Pavlić i Toni Petković) između radova ukupno 12 natjecatelja (pet u kategoriji tradicionalne vareške pisanice voskom, a sedam u kategoriji pisanica rađenih suvremenim tehnikama) nagrade je ovako rangirao: u prvoj kategoriji prva tri mjesta osvojile su ovim redom: Fanika Lovrenović, Ranka Miletović i Dragica Lovrenović, a u drugoj: Zvjezdana Biletić, Emilija Zloušić i Lucija Mutić. Nagrade su bile u novčanim iznosima: 150, 100 i 50 KM. Nakon proglašenja i uručenja nagrada, pristupilo se domjenku i druženju uz još glazbe.

M. M.

Maštovito ukrašenih jaja bilo je i mimo natjecanja – na prodaju

Nakon uspjelog božićnog bazara, Turist info centar Vareš poduzeo se organizirati i uskrsni bazar 29. ožujka 2018., a oba su održana na prostoru vareške zelene pijace. Proizvode i suvenire ovom su prigodom na prodaju ponudile udruge: "Izvorno vareško", "Zvjezdangrad", "Zvijezda", forum žena StricaZarudje, ekofarma Duboštica, farma "Grga" Zarudje, poljoprivredno gazdinstvo "Mirčić" Pržići, žene MZ Pržići, te Irmela Suljić svoj "Mon cheri" nakit. Bila je to prigoda da građani na jednome mjestu obiđu i odaberu nešto iz prehrambenog ili darovnog programa s uskrsnom dekoracijom, pa je bazar bio solidno posjećen, a obišao ga je i općinski načelnik Zdravko Marošević.

S. P. BROJ 280

TRAVANJ 2018.

ISTRAŽIVANJE

Rudarenje i metaloprerada ono su po čemu je Vareš odnosno vareški kraj bio čuven otkako se za njega zna, a od svega su danas ostali tek oćevski majdani da spašavaju tu čast i tradiciju.

Donosimo drugi nastavak istraživanja u kojemu, kroz usporedbu sa statusom takvih spomenika tehničke kulture diljem Europe, želimo ukazati na njihovu važnost, ali i na moguće pravce za budućnost.

Buk na rječici Oćevici – vodena snaga koja stoljećima pogoni tamošnje kovačnice

Značaj i potencijal oćevskih majdana (II) Mladenko Marijanović

U

Njemačkoj su kovačnice iz srednjeg vijeka najbrojnije i premda je naše nagađanje o onima u Schwarzwaldu točno one nisu jedine u pokrajini BadenWürttemberg, a starijih i značajnijih ima u pokrajinama Saskoj i Bavarskoj. Počnimo ipak od jedne koji je izvan rečenih pokrajina, u mjestu Züsch, blizu granice s Luxembourgom. Datira iz 1765., obnovljena je početkom ovog stoljeća i otvorena za posjete, a čekić se stavlja u pogon samo po dogovoru. Prezentirana je putem stranice udruge koja skrbi da se ova kovačnica sada održi u životu.

U području Schwarzwalda aktivne su dvije. Jedna u Muckentalu iz 1867., po čemu spada u red najmlađih, ali se ističe promocijom; reklamni je video efektno snimljen dronom i kamera se uzdiže do ptičje perspektive nad pitoresknom dolinom, ali dakako pruža uvid i unutra gdje se u podrumskom dijelu nalazi kovačnica s dva čekića pogonjena vodom, dok je iznad stambeni objekt i gostionica koja svojim nazivom poziva na zdravicu čekiću.

Ovoj kovačnici-svratištu i pored tako osmišljene egzistencije, kako se navodi, hitno su potrebne donacije da bi se održala, premda je barem marketinški podupire matična općina kao spomenik tehničke kulture. Druga na Schwarzwaldu duplo je starija i naglašava najmanje 300 godina kovačke tradicije. No, nakon smrti posljednjih vlasnika otkupljena je od strane općine Bühlertal i otvorena kao muzej. U njoj se ponešto i radi, a budući da se nalazi u središtu mjesta zna poslužiti mladencima za fotografiranje i slične parade.

TRAVANJ 2018.

Kad se nakon Schwarzwalda potraga za kovačnicama proširi na cijelu pokrajinu Baden-Württemberg onda se otkrije još dvije, obje iz 1804. i obje su pretvorene u muzeje već u drugoj polovici 20. stoljeća. Prva je u Gronachtalu, turoperatori je reklamiraju kao živ kulturni spomenik i popularno turističko odredište, dok je druga u Blaubeurenu; izvana živopisnija, ali unutra manje živa i služi tek kao izložbeni prostor.

Saska, pokrajina čiji su rudari dio tradicije i znanja sa svoje Rudne gore kroz povijest donijeli i ostavili na području Vareša, sačuvala je četiri kovačnice koje sežu dublje u prošlost. Istina, rad u njima pogasio se tijekom 20. stoljeća, ali svaka je potom prenamijenjena u muzej i netko se potrudio da ih sve četiri sustavno predstavi na portalu Wikipedija. Kovačnica u mjestu Frohnau potječe iz 1621., a još 1921. postala je prvim tehničkim spomenikom u Saskoj. Služi pokazivanju i skromnoj demonstraciji rada, kao i kovačnica u mjestu Olbernhau koja je dio kompleksa metalurških postrojenja iz 1537. Stala je s radom 1914., ali je ovo mjesto 1987. održalo proslavu 450 godina rudarske i kovačke tradicije te na krilima toga od nje napravilo muzej. U Freibergsdorfu je kovačnica iz 1607. godine, radila je do 1974., a 1991. postaje muzejom otvorenim za posjete i to revijalno uz manifestacije kao što su Dan njemačkih mlinova ili Dan starih obrta. Pritom se ubacilo i malo folklora pa su kovači-pokazivači "uniformirani", imaju bijele košulje, narančaste prsluke i na njima akreditacije, na glavi šešire, a cijena za obilazak i demonstraciju rada iznosi 75 € za grupe do 20 osoba i 85 € za grupe do 30 BROJ 280

osoba. I za kovačnicu u Dorfchemnitzu kod pedantnih Nijemaca postoji precizan podatak da postoji od 1651., a kao muzej egzistira od 1969. Ima vlastitu internetsku stranicu, a za obilazak postrojenja treba platiti 3 €, no ako se želi demonstraciju cijena je po osobi 5 €, dok školarci i studenti u ime edukacije imaju popust od 50%. Ondje se održava i tzv. Čekić-fest.

U Bavarskoj, pak, pet kovačnica "na vodi". Počnimo od jedne radne, a ne paradne i uštimane za kamere i posjetitelje.

Nalazi se u Bad Oberdorfu, ima svoju internetsku stranicu, ali samo početnu stranicu. U današnje vrijeme specijalizirala se uglavnom za komercijalnu izradu tava, dakle nešto slično kao u Oćeviji, a diči se, iako ne preciziranom, tradicijom od 500 godina, tijekom koje su iz ove radionice izlazili mačevi, buzdovani, sjekire i druge ratne potrepštine, pa se zatim preorijentirala na motike, lopate i slične stvari, ali je prestala potražnja i za time. Kao što je prestala potražnja i za zvonima za stoku, koja su se specijalno radila u kovačnici u Ruhpoldingu, sljedećoj u bavarskom nizu.

Ona datira iz sredine 17. stoljeća, a godine 1936. dobila je status nacionalnog spomenika. Današnji muzej može se razgledati uz vodiče i po dogovoru, a ima i svoju stranicu. Kovačnica u Breitenbergu nastala je 1767., a i danas je funkciji. Vlasnik je svestran poduzetnik koji se bavi i drugim djelatnostima, pa je sve to poredao na svojoj stranici, ali kovačnica s dva čekića zauzima posebno mjesto i uz nju se može razgledati zbirku proizvoda, mahom alatki. Sad opet jedna muzejska kovačnica, nalazi se u Haslochu. Potječe iz 1779. i zadržala je prilično od stare vanjštine.

Unutra se može razgledati prigodnu iz-

9

ISTRAŽIVANJE ložbu, a i kovač je pri ruci radi posjetiteljâ.

Cijene obilaska razrađene su i istaknute na stranici muzeja, u čijem se sastavu nalazi; grupe do 5 osoba razgledati mogu ako plate 50 €, a za veće grupe, ovisno o brojnosti, naplaćuje se 3 ili 2 € po osobi.

Za kraj rute po Njemačkoj spuštamo se na samu granicu s Austrijom, do mjesta Burghausen, gdje se nalazi kovačnica koja je svojedobno pripadala vlasteli na dvorcu, poznatom po tome što je najduži u Europi. Ona stavlja monopol na cijelu priču o kovačnicama iz srednjeg vijeka i sebe promovira kao najstariju na području Europe. Takav nastup argumentira podatkom da se ondje kovalo u kontinuitetu od 1465. godine i da je 1516. godine kovačnica bila predmetom notarskog ugovora.

Ta je "legitimacija" sada na čuvanju u Državnom arhivu u Münchenu i na temelju nje u Burghausenu je 2016. proslavljeno pet stoljeća rada. Iza ove "aristokratske" kovačnice je internetska stranica s razmetljivim logotipom i bogatstvom sadržaja, a i cijene su na visini: grupa do 25 osoba obilazak će platiti 275 €, preko 25 plaća se pojedinačno 11 €, djeca 8. Uz obilazak nude se i neke popratne prodajne izložbe nevezane za kovanje, a kovački proizvodi za kupce skromni su. Godišnje se tu održava manifestacija Kovačka noć.

S ovom je kovačnicom, možemo tako kazati, dosegnut vrh piramide, ali priči još nije kraj. Ima još zemalja u Europi i po njima medijevalnih kovačnica koje predstavljaju izolirane slučajeve. Njih je stoga bilo teže otkriti, a pokazat će se da imaju posebnu draž.

Ako se, recimo, krene put vrha Europe, u Švedskoj je moguće nabasati na "Gravendals hammare". Čekić u njemu obnovljen, i to pogolem, datira iz 1760.

Predstavljen je na Wikipediji, ali i na stranicama švedskog kulturnog naslijeđa.

Gravendal je selo sa 60 žitelja u komuni Ludvika, sjeverozapadno od Stockholma.

Kao sastavni dio ekomuzeja ukomponiran je u lijep objekt ispred kog se nalazi mali zvonik. U njemu se zakazuje i održava nekoliko demonstracija tijekom tzv. ljetnog programa u srpnju.

Ako se pak krene na europski istok, u zapadnoj Češkoj, a relativno blizu njemačke granice i Saske, u selu Dobřív otkriva se "vodní hamr" kojeg Česi smatraju jednim od svojih najzanimljivijih tehničkih spomenika. Selo je po njemu poznato diljem zemlje, a za kovačnicu se, prema najstarijem zapisu o njoj i ako je vjerovati Wikipediji, navodi da je iz 1505. godine.

Po tome sudeći, spada među najstarije uopće. Objekt je pristojne vanjštine i prilično veliki, jer je u njemu i drugih strojeva. Od 1963. ima status spomenika

10

Početak procesa izrade peke – oćevskog proizvoda čija je kvaliteta bez premca pod zaštitom države, njome upravlja muzej okruga Rokycany i otvorena je od proljeća do sredine jeseni. Čekić je u funkciji, a kako on radi može se pogledati po cijeni od 2,2 € za odrasle i upola jeftinije za djecu, starije osobe i studente.

Nudi se i obiteljska ulaznica, za roditelje i dvoje djece, u visini od 4,5 €. U svibnju se ondje organizira manifestacija Kovački dani, s predstavljanjem djela kovačkih ruku i popratnim programom.

Još dalje na istoku, a na krajnjem zapadu Ukrajine, novinari "Associated Pressa" posjetili su majdan u selu Lysychovo i napravili TV prilog. To je onda završilo na YouTubeu jer drugačije se ukrajinske majdandžije ne bi ni predstavile svijetu.

No, ne treba se prevariti, njima to ni ne treba jer imaju dovoljno publiciteta unutar svoje zemlje kao jedinstvena muzejska "vodokovnica". Selo je koncem lipnja poprište dvodnevnog festivala kovačke umjetnosti i obrta pod nazivom "Hamora", gdje se deseci kovača nakon parade i nadmeću; primjerice, lani je zadatak bio izrada ploče za stol. Sve završava glazbenim programom s više izvođača i vatrometom. Ovaj majdan u zakarpatskoj oblasti karakterizira rustikalnost i posvećenost kovačâ svom poslu. Nekad ih je 15 radilo u njemu, danas četvorica. Navodi se da je star oko 250 godina.

S istoka vučemo jednu dugu horizontalu do krajnjeg zapada kontinenta i Ujedinjenog Kraljevstva. Po pitanju kovačnica iz prošlosti Englezi su sačuvali jednu, ali dovoljnu da oko nje zavrte kovački svijet na Otoku. Nalazi se u šarmantnom selu Sticklepath na krajnjem jugu zemlje. Objekt zidan u kamenu primarno je bio dom livnice od 1814.

BROJ 280

godine dok se ona nije zatvorila 1960., ali vodom pogonjena dva čekića, jedan do drugoga, važe za posljednje autentične u Engleskoj i to je predstavljalo "klik" da se privuče posjetitelje na prezentaciju kako se kovalo u viktorijansko doba. Na dan sv.

Klementa, koji se slavi 23. studenog, kovači iz cijele Britanije dolaze u ovo mjesto i natječu se u izradi zadanog predmeta u ograničenom roku. Na kraju se organizira spektakularni, kako ga zovu, vatreni šou koji kulminira postavljanjem dva nakovnja jedan na drugi, a između njih se stavi eksploziv pa gornji leti visoko u zrak, što oduševljava prisutne. Kovačnica je predstavljena profesionalnim fotografijama na jednoj od nacionalnih stranica, a svoju nema osim na Wikipediji. Cijene za razgledanje uz demonstraciju iznose 3,5 £, za odrasle 7, a obiteljska je ulaznica 18 £. Tko želi može pristati na cijene ulaznica uvećane za 10 posto što je prilog Nacionalnoj zakladi koja održava živim ovaj posljednji britanski samokov.

I kad se više nema kud po kontinentu, mada nije sasvim isključeno da je neki majdan ostao ispod našeg radara, posljednji čin potrage prije vraćanja u lokalne okvire pokazao se uspješnim – i to preko Atlantika! Na istočnoj obali Sjedinjenih Država, 16 km sjeverno od Bostona, nalazi se mjesto Saugus. Netipično ime, ali ono potječe od indijanskog plemena Algonquina, koje su potisnuli doseljenici 1629. godine, pa tu 1646. pokrenuli prvu željezaru u Americi, a u sklopu nje neizostavno mjesto imao je i majdan. Tada su i grad preimenovali u Hammersmith, što bi značilo Kovač, međutim isti je završio neslavno pa mu je domalo zatim vraćeno staro ime. Naime, rad željezare potrajao je svega do 1670., kada je ona ugašena zbog financijskog neuspjeha, ili današnjim rječnikom rečeno bankrota, pri čemu treba uzeti u obzir da je riječ o ranoj, domorodačkoj Americi, a prekooceanski izvoz bio je krajnje nezgodna stvar. Željezara se potom urušila i kroz stoljeća ostala pod zemljom. No, polovicom 20. stoljeća na lokalitetu su poduzeta iskopavanja i izgrađena je replika kompleksa iz 17. stoljeća. Sve to otkriva se u oficijelnom dokumentarcu snimanom na lokalitetu oživljenog nacionalnog povijesnog područja Saugus iz čega je, u američkom stilu, nastao scenski moderan uradak s autentičnom kostimografijom koji čuva sjećanje na kratku povijest prve američke željezare. Cijelo je postrojenje pokretano uz pomoć vode i sedam velikih kotača, čija se energija prenosila na drvene zupčanike. Današnji su objekti skladno ukomponirani u miroljubiv krajolik, te u TRAVANJ 2018.

njima se može zateći primitivnu livnicu, valjaonicu, duhaonicu s mijehom i jedan samokov.

Nakon ove virtualne potrage za majdanima od Vareša pa čak do Bostona, a prije izvođenja konačnih zaključaka, treba se nadovezati na ovaj američki primjer s dokumentarnim filmom. Naime, bilo je to šezdesetih godina prošlog stoljeća kad je neka strana televizija pohodila Oćeviju i snimila crnobijeli film u kome nema glume nego sve frca od posla u njenim majdanima, a popratni su komentari na engleskom jeziku. Kopiju te snimke naslovljene kao Rad kovača, na koju smo sretno nabasali, posjeduje nezavisna kinoteka "Huntley" u Engleskoj. Kinoteku smo i kontaktirali s ciljem otkupljivanja prava na izvornu snimku, koju bismo digitalizirali da se nađe ako u Oćeviji, nadajmo se, jednoga dana bude osnovan zavičajni ili kovački muzej, ali boljeg videozapisa od onog na YouTubeu i još sa svojim žigom preko njega nažalost nemaju. Uz snimku, kojoj nedostaje uvodna špica i naslov reportaže, sugerira se tek da je riječ o selu u Bosni, u Jugoslaviji, ali poslije zvuka zvona na lokalnoj crkvici kroz proreze zvonika ukazaše se krajolici odnekud poznatog sela. Bijaše to, dakle, Oćevija pa ovaj film predstavlja značajnu vrijednost, u prilog povijesti mjesta, ali danas-sutra i kao reklamni adut u, kako smo vidjeli, raširenoj borbi za pozicioniranje na majdanskoj mapi Europe.

U povijesnim izvorima Oćevija se prvi put spominje 1485. godine. To je dovoljno

TRAVANJ 2018.

rano da se samo selo može svrstati uz rame onim mjestima i varošima po Europi koja imaju najdulju tradiciju kovanja u okvirima svojih zemalja. Nadalje, nigdje na fotografijama ili u videozapisima iz kovačnica što smo ih locirali diljem kontinenta nije bilo moguće vidjeti žežnice, što bi mogao biti dodatni kuriozitet na strani Oćevije. Ali glavna je odlika ovog sela pod Zvijezdom u činjenici da ono jedino u Europi ima tri još uvijek aktivne kovačnice. Sve to Oćeviju čini pozornicom s dobrom osnovom za turističku nadogradnju i na koncu je samo selo napravilo iskorak s organiziranjem pekijade, što se kroz dvije godine održavanja pokazalo pravim pogotkom. Oćevci bi još mogli, odnosno njihovi kovači, samostalno i uz dovoljno stručne pomoći pokrenuti internetsku stranicu, kad već nisu institucionalno dobro popraćeni – ukoliko pak žele držati takav korak. Dalje od toga trebala bi, međutim, gledati društveno-politička zajednica i nije dovoljno proglasiti majdane nacionalnom baštinom samo na papiru.

U dosadašnjoj praksi, iza posljednjeg rata, oćevske su majdane promovirali uglavnom entuzijasti i razni tragači za dobrom pričom ili češće fotografijama iz ruralne Bosne. Ali s najviše pregleda na YouTubeu, trenutno 27.100, ističe se osmominutna video reportaža što ju je 2000. godine režirao i snimio, a 2007. na ovaj vodeći svjetski video portal učitao Goran Mijatović, osnivač VHP-a. Urađeno je to pod okriljem HKD "Napredak" Po-

BROJ 280

družnice Vareš. Od fotoreportera na proputovanju koji su dali doprinosa promociji oćevskih majdana na internetu može se izdvojiti Džanu Bordanić, Sarajku koja radi za njemački portal outdooractive. com, Amela Emrića renomiranog fotografa iz sarajevskog dopisništva "Associated Pressa", premda se u Oćeviji bolje inspiriranim pokazao Sarajlija Alen Robović, istaknuvši svoje fotouratke na stranici dizajnzona.com. Dodajmo tome još portal sarajevotimes.com koji je o Oćeviji objavio reportersku priču na engleskom jeziku, autorice Edibe Rizvanbegović.

Turistička zajednica Zeničko-dobojskog kantona kao službeni promotor svih destinacija na području 12 općina, u video prezentaciji vareških turističkih potencijala sažetoj na tri i pol minute oćevskim majdanima posvećuje cijelih sedam sekundi, s tri statične i usputne, očito odnekud preuzete fotografije, te popratnom rečenicom: "Vareš je poznat i po majdanima, kovačnicama na vodeni pogon koje su danas pravi raritet u cijelom svijetu". I još je u rubrici zanimljivosti (općine Vareš) pridodano sedam fotografija vezanih za oćevske majdane, a "tekst" koji ih promovira – s obiljem gramatičke neukosti u naslovu "Očevijski Kovački Majdan" – sastoji se od čak dvije rečenice: "U ovim kovačkim majdanima, u srcu planine Zvijezde, već 800 godina na isti način kuje se željezo uz pomoć vodene energije. Ovakav način kovanja željeza sačuvao se još samo na planini Schwarzwald u Njemačkoj, te su zbog toga Očevijski majdani ujedno i jedinstveno mjesto koje svakako treba posjetiti."

Kad bi se doista željelo oćevskim majdanima dati pripadajućeg značaja, onda bi minimum bio uložiti tolikog truda da ih se jednom posjeti te stručno snimi ili barem fotografira. Jer nekim se drugim znamenitostima, o čijem bi se značaju nadasve moglo diskutirati, itekako posvetilo i prostora i vremena, sve uz upotrebu suvremenih tehnika snimanja i obrade. I prije operiranja paušalnim podacima osnovna bi stvar bila konzultirati povijesne izvore, u kojima se recimo može pronaći da je godine 1640. u Varešu ili oko njega bilo 40 majdana-kovačnica na vodeni pogon. Ili uzmimo godinu 1887. kad je evidentirano 48 majdana i to: 32 u Varešu, 3 u Borovici, 2 u Duboštici, 5 u Vijaci i 6 u Oćeviji. Kroz navedene podatke otkrivamo razmjere ove djelatnosti na vareškom području u prethodnim stoljećima, a sada kad je "spala knjiga na tri slova" iz toga treba shvatiti kakve spomenike, i čemu, oćevski majdani danas predstavljaju.

11

DOGA\AJI KOJI SE PAMTE

Foto: Benis Arapović

Ostvarilo se nakon četiri decenije: međunarodna utakmica NK "Vareš" s drugom postavom splitskog "Hajduka" na igralištu u Vareš Majdanu 5. kolovoza 2017.

Iz historijata FK "Vareš" U životu svakog pojedinca ili organizacije prisutni su i događaji ili situacije koji značajno odudaraju od svakodnevnih, uobičajenih, a po svom karakteru su upečatljive i dugo se pamte. Od toga, naravno, nije bio izuzet ni Fudbalski klub "Vareš". Ovom prilikom fokusirat ćemo se na baš takve događaje.

Piše Momo Stefanović Međunarodne utakmice – baš se nije dalo Iako smo bili mali klub uspjeli smo u naš grad dovesti poznate prvoligaške klubove kao što su FK "Sarajevo", FK "Željezničar" i FK "Čelik". Ali na tome se nisu zaustavile naše ambicije. Želja svakog kluba, a pogotovo malog, je da ostvari kontakt s nekim inostranim klubom koji bi rezultirao dubljim i dugoročnijim prijateljskim vezama. Nama iz FK "Vareš" prva takva šansa se ukazala već daleke 1974. godine. Prilikom boravka u Sarajevu stariji kolega s fakulteta, koji ima rodbinu u Turskoj, a nakon saznanja da sam aktivan u FK "Vareš", ponudio je da organizuje utakmicu između kluba u Karabuku (trenutno je to klub turske

Prve lige) i FK "Vareš", uz plaćene sve troškove boravka od strane domaćina.

Karabuk se nalazi u azijskom dijelu Turske i administrativni je centar istoimene pokrajine sa stotinjak hiljada stanovnika, koji se nalazi na oko 100 kilometara južno od obala Crnog mora.

Prijedlog mi se učinio zanimljiv i načelno sam ga prihvatio uz obećanje da ćemo konačnu odluku donijeti nakon sagledavanja svih aspekata takvog, za ono vrijeme, krupnog poduhvata (saglasnost društveno-političke zajednice, saglasnost fudbalske organizacije, obezbjeđenje prevoza, regulisanje odsustva igrača s posla i dr.). Iznio sam prijedlog na Upravnom odboru kluba koji je, takođe, u principu prihvaćen i zaduženi su pojedini članovi uprave koji su trebali da ostvare kontakt s nadležnim organima, organizacijama i pojedincima radi stvaranja uslo-

POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ

12

| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 280

va za realizaciju gostovanja. Naš prijedlog je naišao na nepodijeljeno razumijevanje svih u Opštini i šire (dobijena je saglasnost društveno-političke zajednice, saglasnost Fudbalskog saveza, nadležni organi Rudnika i Željezare donijeli su odluku kojom se odobrava korištenje autobusa – čuveni "Turist", obezbijeđeno je odsustvo igrača i dr.). Kolegi posredniku smo potvrdili da prihvatamo ponudu, a on nam je ubrzo saopštio i vrijeme u kome ćemo realizovati gostovanje.

Užurbano smo pristupili preduzimanju svih formalnih radnji neophodnih u takvim slučajevima (određivanje vođstva puta i spiska igrača, plan maršrute putovanja i usputnih noćenja, obezbjeđenje minimalno potrebnih deviznih sredstava, nabavka novih dresova, priprema suvenira za domaćine i sl.). Nestrpljivo smo i sa uzbuđenjem očekivali zakazani

| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU

vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 TRAVANJ 2018.

dan polaska na daleki put. Međutim, na dva dana prije polaska kao grom iz vedra neba stiglo je obavještenje da se gostovanje otkazuje. Razlog nije naveden, ali smo zaključili da je to zbog vanrednih okolnosti u kojim se Turska našla zbog sukoba sa Grčkom oko Kipra. Razočarenje je bilo veliko, ali život je tekao dalje...

Uskoro će se, međutim, ukazati nova prilika da odigramo utakmicu s nekim inostranim klubom. Zimske pripreme za proljećnu sezonu obavljali smo u krajevima s povoljnijim vremenskim prilikama. Te 1976. godine to je bila Makarska u kojoj je, pored nas, bilo više ekipa iz ondašnje Jugoslavije i inostranstva. Jedan od inostranih klubova bio je FK "Žilina" iz tadašnje Čehoslovačke (danas je to jedan od vodećih klubova Prve lige Slovačke).

Pošto su se s priprema vraćali preko Sarajeva, predstavnici tog kluba su predložili da s nama odigraju prijateljsku utakmicu u Varešu, s tim da mi snosimo troškove njihovog boravka u Varešu. Bio je mjesec februar i vremenske prilike nisu bile najpovoljnije, ali ne toliko da se utakmica ne bi mogla odigrati. Prijedlog smo prihvatili i otpočeli sa obimnim aktivnostima koje takav meč iziskuje (animiranje društveno-političke zajednice, neophodne saglasnosti, reklamiranje utakmice, angažovanje sudija, priprema terena i niz drugih pratećih aktivnosti). Predvidjeli smo da poslije utakmice upriličimo zajedničku večeru uz prisustvo predsjednika Opštine koji bi se gostima obratio s prigodnim govorom.

U zakazani dan utakmice gosti su blagovremeno krenuli za Vareš. Uspostavili smo vezu sa rah. Hilmom Imamagićem koji je bio zvanični predstavnik našeg kluba i nalazio se s gostima kako bismo pratili njihovo kretanje. Kao zainat od ranog jutra počeo je da pada gust snijeg koji je stalno pojačavao. Hilmo nam je javljao da su se zbog toga pojavile smetnje na putu i da bi to moglo da prouzrokuje neblagovremen dolazak gostiju.

To će se i obistiniti, jer je zbog ranog smrkavanja postalo izvjesno da se utakmica ne može odigrati.

S druge strane, na igralištu se okupio veliki broj ljudi u očekivanju značajnog događaja. Oni su zdušno pomagali licima

Trgovinska radnja

zaduženim za održavanje terena na otklanjanju posljedica intenzivnih sniježnih padavima. Iako se radilo o "višoj sili" mi iz kluba smo osjećali određenu nelagodu zbog mogućih sumnji da li postoje i drugi razlozi nedolaska gostiju. To je, međutim, demantovano kada su se u prvi sumrak pojavili gosti. Preostalo nam je jedino da realizujemo drugi dio programa boravka gostiju, tj. zajedničku večeru koja je održana u Ponikvi prilikom koje je tadašnji predsjednik Opštine pok. Marko Grabovac gostima poželio dobodošlicu i upoznao ih sa osnovnim karakteristikama opštine. Sa sportske strane dogovorili smo se da naši klubovi nastave saradnju, ali događaji koji su se uskoro desili i u njihovoj i u našoj zemlji u tome će nas omesti...

Kao zaključak za oba opisana događaja možemo samo reći: ah ta "viša sila".

Na muci se poznaju junaci – događaj prvi U okviru tadašnje Podsavezne lige Sarajevo krenuli smo na utakmicu sa sarajevskom "Iskrom". Bio sam vođa puta i putovalo se vozom. Ništa nije ukazivalo na to da bi se moglo desiti nešto nepredviđeno, odnosno trebalo je to biti rutinsko gostovanje. Ali ne lezi, vraže! Dio ekipe iz Vareša pojavio se uredno na okupu. Kad smo došli u Vareš Majdan čekalo nas je iznenađenje, jer se nije pojavila polovina od predviđenog broja igrača. Kad se sve sabere nije se mogao kompletirati tim od 11 igrača, pa se postavilo pitanje da li uopšte putovati.

Navodno je prethodno veče bilo neko sijelo pa su igrači prespali. Odlučimo da ih pokušamo razbuditi, ali bez uspjeha.

Jedino se pojavi pok. Mišo Samardžić, koji očigledno nije bio "fit", ali je insistirao da krene. Zajedno sa njim i trenerom Ivanom Šatarom moglo se "skuckati" 11 igrača.

Pok. Mišo nije bio spreman da igra na njegovoj uobičajenoj poziciji u odbrani i trener odluči da igra u navali. Trener Šatara obukao je dres sa brojem 9 kako bi se mogli poslužiti lukavstvom. Pošto je bio korpulentan provukli smo priču da je on naš najopasniji igrač, što je upalilo, jer su mu domaćini "svezali" dva flastera. U

N na

"Iskri" je igrao neki Hrkaš, odličan fudbaler, ali i specijalista da povrijedi protivničkog igrača u osjetljivo mjesto na listu noge. Ubrzo je primijenio tu svoju specijalnost i tako povrijedio Šataru da nije bio sposoban za igru. Istina, ostao je u igri, ali je bukvalno statirao. Nastavljamo sa još okrnjenijim timom, ali i sa inatom koji redovno proradi u takvim situacijama.

Prepuna "Skenderija" bila je svjedokom neravnopravne borbe u kojoj smo mi bili iako ne stvarni, a ono moralni pobjednici.

Na kraju je bio rezultat 0:0. Svi su "ginuli" na terenu, ali su pravi heroji bili Josip Krnjić – Krnja, Ilija Blažević (golman) i Nazif Imamagić – Šećerka.

Događaj drugi Gostujemo u Foči kod "Sutjeske" u okviru Sarajevske zonske lige. Voljeli smo to gostovanje, jer smo skoro redovno postizali povoljan rezultet (obrnuto je bilo u Varešu gdje smo po tradiciji, bez obzira na stanje na tabeli i trenutnu formu, gubili i to kao prokletstvo rezultatom 0:1, a strijelac je uvijek bio opasni centarfor Ante Šimović), ali još više što je u pitanju bio korektni i gostoprimljivi domaćin.

U toku utakmice "nezamjenjivi" i uvijek pouzdani golman Ilija Blažević u jednoj gužvi udario je glavom u stativu i doživio potres mozga. Iznesen je s terena i prebačen u bolnicu. Na gol je stao Franjo Zlović – Sikira, golman podmlatka, kome je to bila prva utakmica u dresu prvog tima i vatreno krštenje. Strahovali smo kako će se Franjo snaći, pogotovo što je domaćin opasno i uporno navaljivao. On je, međutim, nošen željom da se iskaže i s velikom odgovornošću izvanredno branio i doprinio da naša mreža ostane netaknuta. Da bude stvar još bolja mi smo iz dosuđenog jedanaesterca (sudija Nusret Priganica, učitelj iz Hrasnice, jedan korektan sudija) poveli i do kraja zadržali taj rezultat. Tako je po neumoljivom zakonu ravnoteže jedan nesretan događaj rezultirao pojavom jednog novog junaka.

Zbog predostrožnosti, ljekari su insistirali da Ilija ostane u bolnici, ali se on na svoju odgovornost vratio sa ekipom i brzo se oporavio.

Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri

ul. Čaršija bb

darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja

vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179

TRAVANJ 2018.

BROJ 280

13

PRIČE IZ ŽIVOTA Piše Adis Samardžić Bespuće rata Priča koja slijedi neupućenom čitatelju može izgledati kao dokumentaristička fikcija, no svjedoci smo da su svi pobrojani događaji autentični i potkrijepljeni nepobitnim faktima. Kratka povijest o Lejli paradigma je pripovijesti o bosanskim ženama, o njihovim ratnim i mirnodopskim sudbinama, o padovima u bezdan tragedije, do uspona osobne prosvijetljenosti i moralne čvrstine. Nećemo ulaziti u detalje Lejline ratne kalvarije, samo ćemo spomenuti da je nalazimo u Bosanskoj Krajini u doba najžešćih sukoba i borbi, u vremenu beznađa i okrutnosti, kada ljudski život vrijedi koliko i krilo komarca. Vidimo Lejlu u tom dobu kao djevojku na pragu punoljetnosti koja se preko noći našla u neprijateljski raspoloženom okruženju; u sljedećem kadru postaje zatočenica logora. O košmaru ljudi i žena koji su preživjeli logore historiografski fakti govore dovoljno; nećemo ulaziti u te odaje mraka i metafizičkog zla, samo ćemo spomenuti ljude dobra i plemenitosti koji su je izvukli iz ponora užasa. U Bosanskoj Krajini dočekuje kraj rata kada se vraća u Vareš i doslovno započinje život iznova. Nedokučivim Božjim putevima stanovita njemačka novinarka saznaje za Lejlinu sudbinu, pronalazi je i u seriji intervjua i do detalja opisanih događaja od strane Lejle, piše i objavljuje knjigu na njemačkom jeziku, knjigu dokumentarističke proze pod nazivom "Lejla". Život iznova ili rađanje biografije Priča o Lejli je jako kompleksna, puna uspona i padova, puna previranja i događaja u poslijeratnom Varešu, puna nevjerojatnih životnih obrata o čemu nam može posvjedočiti svaki stanovnik Vareša osobno; priča je to koja zaslužuje epski roman sa pregršt likova čije su sudbine interakcijski isprepletene, što nas neminovno asocira na povijest grada Maconda u neponovljivom romanu kolumbijskog nobelovca G. G. Marqueza "Sto godina samoće". No, budući da je ovo kratka pripovijest o Lejli i njezinoj višegodišnjoj borbi s vjetrenjačama posložit ćemo faktografiju da bi objektivan čitatelj mogao vidjeti istinu.

Lejla, ili kronologija upornosti Nova nada Lejla se u daytonskom miru angažira u raznim udrugama koje se bave pomaganjem i resocijalizacijom civilnih žrtava rata, prvenstveno s organizacijom "Medica" iz Zenice i čak je sudbina, u razgovoru, suočava sa glumicom Angelinom Jolie, koja je u to doba snimala film u Bosni, a istovremeno je obnašala funkciju specijalne izaslanice UN-a za prava žena i djece.

Slušajući Lejlinu životnu priču vidimo suze kako teku niz lice lijepe Angeline, a ono što je poznatu glumicu najviše fasciniralo je Lejlina čvrstina duha, moral i upornost ka dostizanju zadatog cilja sažetog u dvije riječi – dobro i pravda. Iz snimljenog razgovora izdvajamo jednu rečenicu Angeline Jolie upućenu Lejli: "Proputovala sam čitav svijet, upoznala mnogo ljudi, ali bosanske žene su čudo: tako pametne, hrabre, vrijedne, časne i uporne žene ne postoje nigdje, osim u Bosni."

Navještenje uspjeha I onda se dogodilo, kao Božji znak, kao povoljna konstelacija zvijezda na nebeskom svodu, poput inspiracije koju došapnu anđeli: stigla je jedna košnica pčela i sa blagoslovljenim medom sve je krenulo nabolje. Nema mjesta čuđenju: med kao

95,

14

Hz

3 i 101,1 M

lijek i najbolja hrana čovječanstvu, med kao poklon Božje dobrote i blagodati ljudima, spominje se u svetopovijesnim knjigama.

Sa proizvodnjom meda za Lejlu i njezinu obitelj sve počinje ići ka dobru i blagostanju; uporedo se bavi ručnim radom visoke kvalitete i njezini proizvodi nalaze kupce širom BiH. Ali Lejla, "žena od ideja" kako ju je Dnevni avaz nazvao u istoimenom članku, tu ne staje: 8. 11.

2017. godine okuplja grupu od 10-ak žena i osniva Udruženje žena "Zvjezdangrad" Vareš, mada je njihova neformalna grupa sa radom počela već u svibnju 2017. Lejla veli: "Odluka da se okupe žene u skupnom radu ka boljitku je posve jednostavna i logična, grupa je uvijek jača od pojedinca i ujedinjeni ka zajedničkim zadacima dobra neminovno idemo ka napretku. Kroz rad težimo i drugim ciljevima: borbi za ženska prava, pomoć ljudima kroz humanitarne akcije, zaštiti životne sredine te brizi o starim i iznemoglim stanovnicima Vareša." Nedavno su organizirale pomoć u hrani, lijekovima, sredstvima za higijenu, odjeći i obući izbjeglicama iz Sirije (u čemu su im pomogli mnogi Varešani), kao i u prikupljanju novca za liječenje naših bolesnih sugrađana.

HRVATSKI RADIO BOBOVAC BROJ 280

TRAVANJ 2018.

SKUPŠTINA VAREŠKIH PČELARA Rad kao preduslov društva blagostanja Preporučujemo čitateljima facebook stranicu Udruženje žena "Zvjezdangrad" Vareš, gdje se mogu pronaći sve relevantne informacije o njihovom radu, a mi ćemo spomenuti samo bitne fakte koje Lejla i udruženje apostrofiraju: imaju izvrsnu suradnju sa Općinom Vareš i načelnikom i koordinirano djeluju sa nevladinim organizacijama slične orijentacije. Sve članice udruge (50-ak žena) jako su aktivne u svom radu, svaka u svom domenu teži što kvalitetnijem proizvodu, a dijapazon njihovog rada jako je širok: med i proizvodi od meda, domaća eko hrana, ručni radovi; donacijom šivaćih mašina i obukom za krojenje i šivenje (u suradnji s "Medicom" Zenica) njihov nivo aktivnosti dobija veću razinu. Lejla ističe da je Općina Vareš platila prostor u kome se nalaze (preko puta Doma zdravlja) za pola godine, a sav rad na osposobljavanju prostora žene su same obavile ne žaleći sopstveno vrijeme za dobrobit udruženja. Pojavljuju se na mnogobrojnim sajmovima u Zenici, Sarajevu, Tuzli i naravno Varešu gdje su uspješno sudjelovale na bazarima za Božić i Uskrs, te ljupko obilježile čak i Dan zaljubljenih, a sve sa željom i nadom da Varešu daju novu dimenziju stvarnosti, stvarnosti one vrste koja teži dobrobiti i blagostanju za sve. Lejla ističe i njihove radionice na teme: položaj žene na selu, status srednjoškolske omladine, a anketa o ulozi žene na Općini Vareš je jako uspješno provedena. U planovima za budućnost vele da im je prioritet sadnja jagodičastog voća i uzgoj i sušenje ljekovitog bilja, za što u BiH i Europi postoji veliki interes i potražnja.

Epilog ili pobjeda dobra Lejlu je sudbina naučila da od života ne očekuje mnogo jer je život nepredvidljiv i neuhvatljiv poput vjetra, a mi ćemo u svjetlu toga ponoviti svetopovijesne istine: "Nedokučivi su putevi Gospodnji" (Biblija) i "A tko bolje planira od Boga" (Kuran). Stvarnost uvijek i iznova potvrđuje da rad, dobro, pravednost, poštenje, humanost i ljubav donose uspjeh, a ovu kronologiju upornosti jedne žene završit ćemo Lejlinim riječima: "Moram priznati da u početku ovog projekta i nisam bila prevelik optimista, ali sam se prijatno iznenadila snažnom podrškom Općine Vareš, našeg načelnika Maroševića, Turist info biroa Vareš, svih struktura društva i mojih divnih žena iz udruge 'Zvjezdangrad'. Hvala svima."

P.S. Lejla Omerčević je član Upravnog odbora Saveza civilnih žrtava rata ZDK-a.

Košnice Joze Matoševića na Miru

Rad osjetno unaprijeđen T. Petković

U

općinskoj dvorani dana 29. ožujka 2018. održana je Skupština udruge pčelara "Polen" Vareš, kojoj je nazočio veliki broj članova ovog udruženja.

Na Skupštini je podneseno izvješće o radu Udruženja za protekli jednogodišnji period. Istaknut je veliki napredak u radu u odnosu na prethodne godine kada se udruženje suočavalo s velikim problemima; zbog neadekvatnih prostorija u kojima je radilo, nedostatka financijskih sredstava i neredovitog održavanja sjednica Skupštine. Uočivši te probleme novo predsjedništvo Skupštine pokrenulo je niz aktivnosti koje su rezultirale otvaranjem novih prostorija za rad Udruge, povećanjem broja članova Udruge (s 30 na 60) i izradom kvalitetnijeg statuta Udruge kao temeljnog akta za njen dalji rad. Pokrenute su aktivnosti na zaštiti domaćih pčelara, sprječavanju širenja

IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ

pčelinjih bolesti i uvođenju reda u tzv. selećem pčelarstvu.

Zbog velikog broja gubitaka pčelinjih zajednica traže se noviji i suvremeniji, znanstveno dokazani pristupi zaštiti pčelarstva kao veoma perspektivne grane privređivanja.

Ove aktivnosti su realizirane uz svesrdnu pomoć općinskog načelnika, kako organizacijsku tako i financijsku, zbog čega mu je i uručena zahvalnica. Zahvalnica je uručena i prof.

Fahrudinu Bašiću za nesebična i stručna predavanja o pčelarstvu kao i predsjedniku Udruge Kruni Riđiću koji je svojim angažmanom dao veliki doprinos radu Udruge. Zahvalnica je uručena i poduzeću "MPM" Vareš koje je Udrugu pomoglo kako financijski tako i privremenim ustupanjem svojih prostorija za rad Udruge.

Nakon završetka Skupštine održano je predavanje od strane pčelara gosp. Hasana Smailbegovića i mr. veterine Kene Muratovića na temu bolesti kod pčela.

ORGANIZIRAMO:

IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ

TRAVANJ 2018.

BROJ 280

15

PUTOPIS

Svetoj zemlji u po'ođane (XIV) Piše Ivana M. Slugić

Unutrašnjost bazilike funkcionira kao zdanje podijeljeno na dvije strukture: Davidov grob i Refektorij – blagovaonica.

BRDO SION Iz armenskog predgrađa može se izići na ista gradska vrata na koja se i unišlo – vrata od Jaffe. Ali može i Vrata od Siona.

Ovaj izbor zapljusnuo me dvostrukim izobiljem: iz predgrađa me ispraćaju tmaste oči Armenca iz Studija za keramiku – dva duboka bademasta bunara iz kojih neprestano izranja zora, a dočijeka brdo Sion, jeruzalemska dramska scena od Davidovog osvojenja jebusejske utvrde do gorke oštrice Posljednje večere.

Područje vrata od Siona prema predaji čuva groblje armenskih patrijarha i skriva moguću Kuću Kaife, Velikog svećenika. Naspram, dakle, vrata od Siona i brdo je Sion, a na njemu Majka svih crkava odnosno Bazilika usnuća.

DAVIDOV GROB

BAZILIKA USNUĆA Taj silni kameniti sklop (štoviše, podsjeća na europski stil gradnje) uspravlja se na brdu od Siona i rasipno ističe svoj zvonik, čunjastu kupolu s četiri kulice u uglovima. Crkva je utemeljena na mjestu Marijina vječnog usnuća i posljednja je u nizu građevina podizanih na ovom, istom mjestu kroz stoljeća.

Pečat Bazilici otisnut je rukom projektanta Heinricha Renarda, izdašno pomognut voljom njemačkog cara Wilhelma II. i prilozima njemačkih kršćana. Kada je u prvim decenijama 20. stoljeća dovršena,

Bazilika usnuća Marijina dana je benediktinskom redu na upravu.

Od ljepota ove bazilike treba istaći: posebnost podnog mozaika s motivima Svetoga Trojstva, apostola i zodijaka, te u kripti skulpturu Djevice od trešnjeva drveta i slonove kosti. Nad kriptom se uznosi kupola s mozaikom koji predstavlja Isusa u očekivanju svoje Majke okruženog sa šest značajnih žena Staroga zavjeta (Eva, Ruta, Mirjam...).

IZ ŽIVOTA ŽUPE

IN MEMORIAM

Uskrs u Varešu tradicionalno je dočekan svečanom misom polnoćkom. Isto tako, tradicija čuvanja Kristova groba običaj je koji se u BiH održava živim još samo u župi Vareš. Uz uobičajene uskrsne obrede Velikog tjedna zaživjela je i praksa obilaska grobalja u župi na Veliki petak te se na svakom od njih 14 izmoli jedna od 14 postaja Križnog puta. Tako misa polnoćka i pad čuvara groba predstavljaju kulminaciju doživljaja radosne vijesti uskrsnuća.

Predvodnik misnog slavlja bio je župnik fra Mirko Majdandžić, uz koncelebraciju ostale trojice župnih svećenika – fra Ante Cvitkovića, fra Josipa Jozića i fra Silvija Zlatarevića.

U vareškoj župi sv. Mihovila 8. travnja 2018., ili na mladi Uskrs, podijeljen je i sakrament Krizme kojemu je nakon vjeronaučne priprave pristupilo 35 krizmanika, učenika osmog i devetog razreda osnovne škole. Sakrament je u nazočnosti roditelja, kuma i kumova te lijepoga broja vjernika podijelio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, koji je u homiliji pozvao na ustrajnu ljubav prema Kristu i vjeri, prema svojoj Crkvi, ali i svojoj rodnoj grudi.

R. R.

16

U zabludi su oni koji bi željeli da mjesto nekadašnje jebusejske utvrde, koja je bila na brdu Sion, bude i grob kralja Davida! (Vidjeli smo ranije da su grobnice kraljeva otkrivene jugozapadno od zdenca Gihon idući prema Ofelu.)

Veliki kameni lijes – sarkofag – pobožno se čuva i štuje u odaji iz vremena templarâ, a ova je opet sagrađena na mjestu jedne primitivne crkve koja je pripadala nekoj judeo-kršćanskoj zajednici. (Sve je ovdje jedno na drugom!)

Od 15. stoljeća, muslimani, koji su duboko poštivali Davida kao proroka, prisvojili su zapravo prazan i prividan Davidov grob i 1524. godine preinačili ga u džamiju. Predsoblje džamije preobraženo je danas u sinagogu; kršćani ga poistovjećuju s obredom Pranja nogu.

Kako se Židovi od 1948. do 1968. (kad izbija rat) nisu mogli ni prikučiti Zidu plača, hodočastili su i molili se ovdje na Davidovu grobu. Na prvom katu u unutrašnjosti Bazilike je Refektorij – blagovaonica, u vlasništvu Države Izrael. U vanjskom prostoru Bazilike veliki je franjevački klaustar, a preko puta njega ljupki Mali muzej Shoa ("istrebljenja", na hebrejskom). (nastavit će se)

BROJ 280

THERESIA PFÄNDER rođ. Berger (20.I.1928. – 2.IV.2013.)

O petoj obljetnici smrti žene velikog srca, koja neka počiva u miru Božjemu.

U spomen njezine dobrote, zahvalni poštovatelj

TRAVANJ 2018.

IN MEMORIAM IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 2. ožujka u 66. godini života preminuo je naš dragi

DRAGICA ŽILBERT Franje

ILIJA RADOŠ

(1927. – 2018.)

(1952. – 2018.)

Preminula u 91. godini života.

Počivala u miru!

Neka mu je vječna slava i hvala.

Počivao u miru Božjem!

Ožalošćeni: sin Bojan, kćerka Marina, snaha Edita, zet Miško, unuk Srđan, ostala rodbina i prijatelji

Ožalošćena obitelj

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

Dana 19. 3. u 84. godini života preminula je naša draga

(25.III.2009. – 25.III.2018.)

DESANKA POPARA rođ. Mijović

RATKO GRABOVAC

(1934. – 2018.)

Ostaje živjeti u našim sjećanjima.

Počivala u miru Božjem!

Ožalošćeni: sin Dragan, kćerka Dragica, unučad Vanja, Dajana i Marko, snaha Mirjana, zet Miladin, ostala rodbina i prijatelji

Uspomena i sjećanje na tebe ostat će vječno.

Počivaj u miru Božjem!

Tvoja supruga i djeca s obiteljima

IN MEMORIAM

TUŽNO SJEĆANJE

VESNA KORDIĆ (1970. – 2017.)

Neka ti je laka zemlja!

Jasenko

FRANO PAVIĆ (23.VII.1931.

– 28.V.2005.)

JOZO PAVIĆ ANA PAVIĆ rođ. Filipović

(27.V.1964.

– 7.IV.2017.)

TUŽNO SJEĆANJE JOZO ZEKIĆ

(15.X.1933.

– 18.III.2013.)

(1935. – 2015.)

ROBERT ZEKIĆ

Uspomena na vas živi vječno.

S ljubavlju vas se sjećamo i u srcima nosimo.

Počivajte u miru Božjem!

(1966. – 1992.)

Tuga i bol nisu u suzama i riječima, teško je shvatiti istinu da niste više s nama. S ponosom i lijepim sjećanjem čuvat ćemo uspomenu na vas. Počivali u miru Božjem!

Vaši najmiliji

Vaši najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

U SPOMEN

(7.IV.2010. – 7.IV.2018.)

Dana 7. travnja navršilo se osam godina otkako nije s nama naša voljena supruga, majka i baka

(8.IV.2008. – 8.IV.2018.)

JELENA RAVLIJA rođ. Gavran

ŠIMU DODIKA

Bol je ista kao i onoga dana kada si otišla, ali nikada nećeš otići iz naših srca, misli i sjećanja.

Počivala u miru Božjem!

Danju u našim mislima. Noću u našim snovima.

Voljeni ne umiru dok žive oni koji ih vole.

Počivao u miru!

Tvoji: suprug Jozo, sin Ranko, kći Sanja i unučad

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

TUŽNO SJEĆANJE

(8.IV.2006. – 8.IV.2018.)

Dana 8. travnja navršilo se 12 godina otkako više nije s nama naš dragi

Na naše drage roditelje

FRANO PAVIGLIJA Otišao si tiho i dostojanstveno, a nama u naslijeđe ostavio poštenje, dobrotu i plemenitost, što ćemo zauvijek čuvati i njegovati. Počivao u miru Božjem!

Sin August, nevjesta Snježa, unuci Karlo i Glorija TRAVANJ 2018.

Na našeg dragog supruga, oca, djeda i punca

BROJ 280

DRAGICA MARTINOVIĆ (6.IV.2005. – 6.IV.2018.)

LJUBOMIR MARTINOVIĆ (11.IV.2005. – 11.IV.2018.)

Ostat ćete vječno voljeni i nezaboravljeni u našim srcima. Neka vam je vječna slava!

17

IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE

SJEĆANJE MARIJAN FRANJIĆ pok. Ilije

Na naše najmilije

(14.IV.2008. – 14.IV.2018.)

ŠIMO BARIĆ

JOZEFINA FRANJIĆ rođ. Malbašić

(24.IV.2011. – 24.IV.2018.)

(8.IV.2016. – 8.IV.2018.)

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo vas u našim srcima i mislima.

Počivali u miru Božjem!

Kćerka Katica, sinovi Željko, Mladen i Alojzije s obiteljima

(11.IV.2016. – 11.IV.2018.)

PERO BARIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo sjećanje na Vas. Počivali u miru Božjem!

Obitelj Barić

IN MEMORIAM Dana 13. travnja navršilo se pola godine od smrti naše supruge, majke i bake

ANTONIJE RAJIĆ (1935. – 2017.)

Počivaj u miru Božjem!

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE (10.IV.2017. – 10.IV.2018.)

Dana 10. travnja navršila se godina dana od smrti našeg dragog

DARKA KENTRIĆA Još uvijek duša boli... Volimo te.

Počivaj u miru!

(19.VI.1952. – 10.IV.2017.)

Dragi tata... prošla je godina... a ja... nisam te zaboravio! A kako bih i mogao? Samo sam odabrao da ne pričam o tebi, ne spominjem te. Čuvam te kao najveće blago, skriveno u srcu. Tamo zaborav ne zalazi. Tamo ja odlazim kad god te se zaželim!

Vole te tvoji: sin Ivan i nevjesta Zorica

Tvoji najmiliji

TUŽNO SJEĆANJE

IN MEMORIAM

(18.IV.2017. – 18.IV.2018.)

Dana 22. travnja navršit će se 34 godine od smrti našeg dragog oca

Dana 18. travnja navršava se tužna godina otkako nije s nama naša draga

IVE PETROVIĆA

JELENA BJEKIĆ rođ. Franjković

(22.IV.1984. – 22.IV.2018.)

Hvala ti za svu ljubav i dobrotu koju si nam za života pružala. Sjećamo te se s ljubavlju.

S ljubavlju i poštovanjem čuvamo te od zaborava.

Počivaj u miru!

Tvoja djeca s obiteljima

Jadranka, Jozo, Ivan i Davor

IN MEMORIAM

IN MEMORIAM

Dana 24. travnja navršit će se pola godine otkako je preminuo naš dragi

Dana 25. travnja navršit će se devet godina od smrti našeg dragog supruga, oca, djeda, svekra i punca

BOJAN FRANJIĆ

CIPRIJANA BOŽIĆA

(1980. – 2017.)

Dani prolaze, ali tuga i bol zbog tvoga preranog odlaska ne prestaju. Neka te čuvaju anđeli nebeski!

(25.IV.2009. – 25.IV.2018.)

Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe ostaje trajno.

Počivaj u miru!

Tvoji: supruga i djeca s obiteljima

Majka Kata i sestra Matea

SJEĆANJE BRANKO DERONJIĆ

SJEĆANJE JOZO MILETOVIĆ

(27.I.1973. – 27.I.2018.)

(1924. – 2006.)

MARIJA DERONJIĆ rođ. Djaković

ANĐA MILETOVIĆ (1927. – 2017.)

(25.IV.2016. – 25.IV.2018.) Živite u našim najljepšim uspomenama.

Počivali u miru!

Pamtimo vas po vašoj dobroti i zauvijek ste u našim mislima i sjećanjima. Neka vam je vječna slava i hvala.

Vaši najmiliji

Vaša djeca

18

U SPOMEN DARKO KENTRIĆ

BROJ 280

TRAVANJ 2018.

IZ STARIH ALBUMA

TJELOVJEŽBOM DO ZDRAVLJA Danas se to zove fitness ili bodybuilding, piju se proteini i razni tzv. šejkovi da se dostigne dobra forma i zategnutost tijela. Nekoć, bez svih tih pripravaka, s popijenim živim jajetom izjutra i s konzumiranjem jamuže (svježega, nekuhana mlijeka) ili sirutke, a koju se danas kemijski proizvodi, naši su stari bili i zdraviji i imali manje suvišnih naslaga te formirane mišiće.

Uostalom, tu su fotografije da to potkrijepe: gimnastika je zabilježena u "Partizanu" koji je i nosio naziv društva za tjelesno vaspitanje, snimka je s kraja 1950-ih, a muški, članovi društva "Hrvatski soko" poziraju 1920 i neke godine, kada je bilo u trendu izvoditi sletove; sudionike se organiziralo po dobnim skupinama, a time su se još tada u Varešu bavile i žene.

PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš.

Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća".

Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš.

Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.

LIST VAREŠKIH HRVATA

Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda

TRAVANJ 2018.

osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 280

19

Foto: M. Marijanović

SLIKOM IZ PRVOSTOLNICE

Kao jedan od službenih medijskih pokrovitelja, donosimo fotoreportažu s Napretkova uskrsnog koncerta održanog u sarajevskoj katedrali Srca Isusova dana 10. travnja 2018.