LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIV. • BROJ 279 • OŽUJAK 2018.
9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
UVODNIK
B
udućnost je stigla. Umjetna inteligencija uspješno osvaja prostor u našim životima i zanimljivo je pomišljati na to gdje će joj biti limit budući da se već sad iza kratice UI valja prava tehnološka revolucija. Jednoga se dana čovjek rečemo zainati: "puna mu kapa" svega i neće ni s kim riječ progovoriti. Jednostavno, dosta mu je ljudi. Ili stalno nešto traže ili su neodgovorni itd. I kome se obratiti, a da nije takav? Rješenje postoji: govornoj tajnici na svom mobitelu. Siri je, uzmimo za primjer, jedna od takvih. U džepu je, nikad se ne obraća prva, nikad ništa ne očekuje, a tu je samo da sluša i izvršava. Ne baš sve kao duh iz Aladinove svjetiljke, ali pozove je se s dvije riječi i njoj iznese svoju želju, obično povezanu s operacijama na mobitelu i na internetu, no Siri je sposobna i ćaskati, tu i tamo spremna čak na neki vrckav odgovor, samo je potrebno praviti se Amerikancem (u jezičnom smislu). I pritom se uopće ne mora mašiti za telefon. Koliko do jučer tako nečemu svjedočili smo u filmovima znanstvene fantastike, a sada je to realnost. Sredinom osamdesetih godina automobil je na filmskom platnu, sjetimo se, letio zrakom (DeLorean je doduše bio čak i vremeplov, ali zadržat ćemo se samo kod fikcije letenja). U mahnitoj inovativnosti unutar autoindustrije sada i to postaje stvarnost. Prototipovi takvog transportnog sredstva pojavili su se već 1990., u vrijeme dok smo se mi na Balkanu spremali zaratiti, a na autosajmu u Frankfurtu potkraj ljeta prošle godine predstavljen je AeroMobil, prvi serijski automobil koji je sposoban i letjeti. Izradili su ga Slovaci i prvi će primjerci biti isporučeni kupcima 2020. godine. Na tlu ovaj prometni konvertit ide do 160 km na sat, pri čemu ga pogone elektromotori, a potrebne su oko tri minute za postavljanje krila u položaj za let i izvlačenje propelera otraga, te uz aktiviranje turbobenzinskog motora u zraku dostiže brzinu do 360 km na sat i može preletjeti do 750 kilometara. Cijena mu je oko 1,25 milijuna eura. Pisanje ove vrste povijesti nastavili su Nizozemci te na netom održanom salonu automobila u Ženevi predstavili svoj model PAL-V Liberty, jednako sposoban za cestovnu vožnju ali i let u oblake. Na tlu je jednako brz kao slovački konkurent, no priprema za "leteći mod" traje nešto duže i zračna je brzina manja, do 180 na sat. Uzrok ovim
IZME\U DVA BROJA razlikama je koncepcija jer nizozemski model leti na principu helikoptera, ali se ističe da je njegova elisa znatno tiša i pomaže automobilu dospjeti do visine od 3.500 metara, uz mogućnost preleta do 500 km. No, i cijena je niža i pristupačnija: 500 tisuća eura. A budući vlasnici ovih letećih auta, ako žele izazvati zavist običnih smrtnika na prometnicama i mahati zbunjenim pticama, moraju se prije toga podvrći stanovitoj letačkoj obuci. Uglavnom, tko uskoro ugleda na nebu tako neko prometalo, premda krakato i drugačije nego u filmovima, neka ipak zna da nije fatamorgana. U isti mah, jedan je čovjek vozilima na tlu podigao ljestvicu nevjerojatno visoko. Pod vlastitim motom "zašto se držati pravila ako ih se može mijenjati" odvažni konstruktor Mate Rimac proizveo je i predstavio prošlog mjeseca u Ženevi najjači i najbrži automobil na svijetu. Njegova tvrtka u Svetoj Nedelji kraj Zagreba postoji tek osam godina, a pometnju je izazvao već s modelom Concept One, s kojim je "isprašio" i najbrutalnije benzinske jurilice, no sada je tu Concept Two, čije je tehničke podatke teško pojmiti. Hibridni pogon istiskuje 1.914 konjskih snaga, s kojim se C-Two katapultira iz mjesta do 100 na sat za 1,97 sekundi te razvija brzinu od 412 km na sat – što su redom apsolutni rekordi za cestovne automobile. Autonomija ovog hyperautomobila iznosi do 650 km. Cijeli je auto hrvatski produkt, a Rimac je iz patriotskih razloga odbio goleme ponude vode-
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ Umrli: Berta Dodik rođ. Terzić (1941.), Filomena Božić rođ. Mijatović (1925.), Tomislav Dodik (1931.), Ana Erić rođ. Kristić (1933.), Ivo Grabovac (1927.).
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
2
Naslovnica: Smjena godišnjih doba u Zvijezdi (foto: D. Pejčinović Zlović)
BROJ 279
ćih svjetskih igrača u proizvodnji superautomobila da ga smotaju pod svoje skute. Čini se kako mu je draže da ih nadmašuje i to na svim poljima. Primjerice, ono što su lani uveli Samsung S8 i iPhone X, kao perjanice u svijetu mobilnih telefona, posjeduje i Rimčev C-Two – tehnologiju prepoznavanja lica svog vlasnika. To nas opet vraća priči o umjetnoj inteligenciji, a C-Two je totalna demonstracija vrhunskih tehnologija. Autonomijom četvrte razine (što se odnosi na programiranost automobila da vozi sam) još jednom se stavlja ispred svega danas dostupnog na automobilskom tržištu. Najdalje su na tom polju dosad dobacili audijevi inženjeri s autonomijom treće razine na svom top modelu A8. Tako Rimčev auto ostaje nešto nepojmljivo, koliko i njegova drskost da baci rukavicu u lice svima, a još je nepojmljivije da sve to dolazi iz "tamo neke" Hrvatske. Uglavnom, C-Two će se proizvesti u 150 primjeraka po cijeni od 1,7 milijuna eura po komadu, a isporuka počinje 2020. Iz svijeta cestovnih raketa i letećih auta, u koji smo malo pobjegli od priče o politici, valja se opet spustiti u našu realnost. Iako je pitanje koliko će ova zasad preskupa čuda tehnologije zaživjeti u budućnosti, ona su tu, postoje i otkrivaju jedan drugi svijet u kojemu mi ne živimo. U Varešu i drugim slično nerazvijenim sredinama, ma koliko se bližila ta 2020. (kao neka godina do koje su mnogi proizvođači konvencionalnih auta postavili sebi svakakve lude zadatke) i dalje je otprilike svaki peti automobil golf dvica – hit model iz onoga doba kad je prvi auto letio u filmu. Sad i kad ljudi zaista polijeću, mi smo i dalje na istom konju ili bolje reći kljusetu. Ali bitno je nama da nas i dalje s političkih govornica zaglupljuju recimo s pričom o tome kako se bore da svaki građanin BiH stekne pravo kandidirati se člana državnog Predsjedništva. Nevjerojatno čime se mi bavimo dok svijet teži napretku i daljnjem razvoju. Ljudi su by the way tamo negdje izmislili i odijela pomoću kojih se mogu obrušiti s visova i upravljano letjeti do tla poput samih ptica. A mi smo sve više samo ptice selice. U našem gradu ostavljamo za sobom jedan potanak mjesec. Događanja malo, a na to se i neki dogovoreni prilozi za ovaj broj izjaloviše. Ali s nadom u bolje – idemo ususret proljeću.
DONACIJE ZA "BOBOVAC" N. N., Vareš – 20 KM, Vedran Dodik, Vareš – 30 KM, Marija i Zdravko Jurišić, Sarajevo – 30 KM.
Svima hvala lijepa! OŽUJAK 2018.
VIJESTI ODLAGANJE ELEKTRONIČKOG OTPADA U kabinetu općinskog načelnika Zdravka Maroševića 16. veljače 2018. godine održana je prezentacija s tematikom zbrinjavanja elektroničkog otpada. Održali su je predstavnici tvrtke "ZEOS" Mahir Bjelonja i Alen Kupusović, a uz načelnika nazočili su predstavnici JKP-a Vareš, te predstavnici osnovnih škola iz Vareša i Vareš Majdana. Izlagači su iznijeli plan da u suradnji s lokalnim komunalnim poduzećem realiziraju projekt prikupljanja elektroničkog otpada, u koji spadaju hladnjaci i klima uređaji, televizori, monitori, procesori, manji i veći kućanski aparati, baterije i sijalice. Prikupljanje će se vršiti u posebno pripremljenim kontejnerima, a koji će se nalaziti u gradskim školama u razdoblju od 1. ožujka do 31. svibnja ove godine, te su građani pozvani da pokažu osviještenost i iskoriste priliku riješiti se pokvarenih uređaja na propisan način. Ujedno je napomenuto da za takve uređaje nitko ne treba očekivati naknadu jer nemaju vrijednosti, a svrha je projekta da se učini doprinosa zaštiti okoliša, jer takav se opasni otpad u dosadašnjoj praksi odlagalo neselektivno. SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Dana 28. veljače Općinsko vijeće Vareš okupilo se na 15. redovitom zasjedanju i razmatralo 13 točaka dnevnoga reda. Prva i druga bile su Izvješće o radu općinskog načelnika u 2017. godini i prijedlog njegova Programa rada za 2018. Osvrćući se na prethodnu godinu načelnik Zdravko Marošević u dopunskom obrazloženju kazao je kako je radio na dva kolosijeka: vodio redovito poslovanje, uredno izmirujući sve obveze, i rješavao zaostatke iz ranijih godina odnosno financijska dugovanja stvorena na svim poljima – od onih prema uposlenicima, korisnicima proračuna i dobavljačima, do onih prema Poreznoj upravi. Istaknuo je pritom da se dobrim pristupom puno postiglo te kod većine se pravnih i poslovnih subjekata pronašlo razumijevanja oko otplate duga na rate i slično, međutim spomenuo je i lošu stranu jer, kad se pronio glas da Općina Vareš sve vraća svojim dužnicima, pojavili su se i oni koji su u mandatu prethodnog načelnika šutjeli o svojim potraživanjima, te digli buku da se i njih namiri sada i odmah. Uglavnom, za svoje izvješće načelnik je dobio jednoglasnu potporu. Kako to uvijek biva, naiđe se barem na jednu točku koja predstavlja kamen spoticanja, a ovoga puta to je bila Informacija o stanju u oblasti gospodarstva i nezaposlenim osobama, koje se vode kao takve kod Biroa za zapošljavanje Vareš. Diskusija se rasplinula mada statistika nije otkrila ništa novo nego samo predočila na papiru općepoznatu realnost, ali vijećnici oporbe smatrali su da je zbog toga potrebno održati tematsku sjednicu i tražiti rješenja, posebno potencirajući činjenicu da se iz Vareša i dalje odlazi. Na to je načelnik reagirao prilično burno upitavši kakva je rješenja moguće naći i usprotivio se održavanju nekorisne sjednice. Argumentirao je da sa svoje pozicije već čini sve moguće da se mladima pruži šansa djelovanja i ostanka u Varešu, te podsjetio da financijski podupire i sportaše i nevladin sektor, pa i onda kad mu se iz oporbe zamjera koliki su ti iznosi, zatim da upošljava mlade u Općini kako bi stekli neophodni pripravnički staž i potom mogli konkurirati za
poslove jer nitko ih neće primiti bez dana iskustva. Načelnik je kazao da ima i mladih i sredovječnih koji ne pokazuju nikakvu inicijativu niti želju za radom, koji bi prethodno uključivao i nekakvu prekvalifikaciju, pa se takvima ne može pomoći i njih ne treba ni sažalijevati niti spominjati u kontekstu nezaposlenih. Vezano za već nekoliko generacija PTT tehničara koje producira vareška srednja škola, a od kojih se nikad nitko nije zaposlio u famoznom PTT-u, načelnik je stajališta da je i njihov jedini spas u prekvalifikaciji, te da svoje besmisleno zanimanje mogu smatrati samo završenim obvezatnim srednjim obrazovanjem. Isto tako podsjetio je na oblast sive ekonomije o kojoj svi znaju sve, a šute. Radnike "na crno" pozvao je da sami počnu prijavljivati poslodavce koji ih tako drže i boriti se za svoj puni radni status, te da im to ne treba izboriti načelnik. Vijećnicima je poručio da budu objektivni i svjesni kako je među prijavljenima na Birou i dobar dio radno sposobnih koji su negdje ipak u poslu, ali se vode kao nezaposleni jer je stanje u sistemu nesređeno i mnogima to zapravo pogoduje. Naročito je izričit bio oko izraženog, ali po njemu prenaglašenog, trenda odlaska iz Vareša, i ne samo iz Vareša. Svatko ima pravo tražiti sebi egzistenciju gdje god mu pada na pamet na kugli zemaljskoj, podcrtao je načelnik iznijevši i osobni primjer kada je na pragu mladosti otišao od kuće i većinu radnog vijeka proveo u inozemstvu. Njegovo je mišljenje da treba sagledati širu sliku te odlaske uzeti za pojavu koja nastupi s vremenom i koja će proći kao što je to bilo prilično masovno šezdesetih godina, iako je tada Vareš bio u naponu razvoja. Bilo kako bilo, uz Informaciju je ponuđen primjeren, ali posve općenit prijedlog mjera za rješavanje nezaposlenosti, bez da se podijelilo zadatke i odredilo nositelje. Iz oporbe nisu imali ponuditi viziju kako bi Vijeće drugačije moglo utjecati na rast zaposlenosti i zaustavljanje odlaska, ali su ostali nezadovoljni neprihvaćanjem prijedloga o izvanrednoj sjednici. Na koncu, evo i predmetne statistike: u općini Vareš je, prema stalno promjenjivoj evidenciji Biroa za zapošljavanje, između 1.100 i 1.200 nezaposlenih, dok je zaposleno 1.219 osoba. Od toga 385 u javnom sektoru, a 834 u realnom. Može se izdvojiti i podatak da trenutno imamo 23 ugostiteljske i 31 trgovinsku radnju, dok je recimo 48 poljoprivrednih djelatnosti, što u osnovnom što u dopunskom zanimanju. Vijećnica Safeta Muftić dodatno je iznijela njoj dostupne službene podatke iz evidencije zdravstvenog osiguranja, prema kojima imamo 1.826 zaposlenih Varešana – razliku čine građani Vareša koji imaju radna mjesta u drugim općinama, a takvih je dakle 607. Broj umirovljenika na području općine Vareš kreće se između 1.200 i 1.300. Po pitanju starosne strukture imamo 37 djece u dobi do jedne godine, od 1 do 6 godina – 222, od 7 do 14 – 479, od 15 do 19 – 377, mladih od 20 do 24 – 462, dalje ka srednjoj dobi od 25 do 49 – 2.228, od 50 do 64 – 2.009 i preko 60 godina – 1.791 osoba. Treba još istaknuti da je sat vremena prije redovite radne održana svečana sjednica u povodu 1. ožujka – Dana nezavisnosti BiH, uz prigodan program i goste iz javnoga života, a sjednice je vodio zamjenik predsjedatelja Općinskog vijeća Vareš Nikola Šimić.
Podržimo Zakladu/Fondaciju za obnovu i razvoj regije Vareš www.fondacija.vares.info Donacije se mogu uplatiti na: Intesa Sanpaolo banka d.d. BiH, račun broj: 154-160-20036145-76 (za BAM i EUR) SWIFT: UPBKBA22 l IBAN: BA 39 1541602003614576 OŽUJAK 2018.
BROJ 279
3
SOLIDARNOST
Malo i druženja u pučkoj kuhinji
Stupnodolke na djelu J. Klarić
K
ad ih vidim onako kako s nekakvim kotlićem, kanticom u ruci i prismotanim cekerom pod miškom, i uz to tihog koraka promiču kroz Stojkoviće, obuzme me neka tuga; zar u ovo vrijeme, zar u našem gradu ima netko da je gladan, da ovisi o tome hoće li mu netko dodati obrok, uputiti koju riječ... Ali ima srećom
u nama dovoljno solidarnosti pa netko i odnese posudu s jelom svom susjedu, komšiji, jer neki više ni iz kuće ne izlaze, da li zbog bolesti, nelagode... Kad, prije neki dan iznenadi me neka užurbanost, gužva oko pučke kuhinje Kruha sv. Ante, tog ideala ljudskosti s cvijetom i djetetom u rukama koji već stoljećima važi za jednog od najomiljenijih svetaca u BiH.
Uzrok živosti u ovoj humanitarnoj ustanovi bio je posjet općinskog načelnika i udruženja žena iz Stupnog Dola. Jednostavne i raspoložene dođoše ondje da daruju novčanu nagradu koju su dobile za sudjelovanje u popularnoj kulinarskoj emisiji "Stol za 4", da je pretvore u namirnice i konkretne proizvode, te kroz obroke u kuhinji preusmjere svojim sugrađanima u stanju potrebe. Pored njih tu se nađe i bračni par iz sela Ravne koji u pučku kuhinju donese vreću krumpira i cijelo janje: skromno, kažu, nije mnogo, al' dajemo od srca. Ponekad i sâm, kad imam neku marku, što bi rekli über (preko), tutnem je za preko Crkve za pomoć ovoj ku'inji, nek' se nađe. I često kada hoću blagovati pomislim na svoje znance, prijatelje, ljude iz ovoga grada: imaju li svi večeru, kako li se griju... U životu je bitno ono čega se sjećaš, a meni se ovim povodom vrati u sjećanje priča moga pokojnog susjeda, suhog, omalenog starca. Pitao sam ga jednom: Zašto si, bolan, tako tanak i ispijuren? Odsutna pogleda kazuje mi, onako potanko: U onom ratu kroz naše selo naišla kolona ranjenika, ja mlad i nedorast'o ponio ćaći u šumu kotlić čorbe i u zavežljaju pite. Za kratkog predaha jedan od njih, u zavoje umotan, molećivo pruža ruku, išće: daj mi koji zalogaj, gladan sam. A ja ne dam, kočoperim se, znam da mi ne smije ništa jer ako mi otme, strijeljat će ga. Otada, počesto kad sjedem za sto izgubim apetit, vrati mi se slika krvavog zavoja i iznemoglo pružene ruke.
KAD KAZALJKE STANU
Urarima vrijeme isteklo
U
našem je društvu na mnogim poljima već odavno 5 do 12 i to svi satovi pokazuju, ali ne pomaže da se trgnemo prije nego nam odzvoni. No, to nije tema ove zabilješke nego pak činjenica da satovi više nemaju nekadašnju ulogu u našem životu. Koliko još ljudi danas uopće nosi ručni sat pored svih digitalnih pomagala s displejima; u džepu, u autu, na monitoru računala…? Pa kako su ti silni virtualni pokazivači potisnuli kazaljke, više nema ni onoga naivnog romantizma: čiza je, netko misli na mene…
Trgovinska radnja
To i poplava smeća na tržištu učinilo je da se obrti poput urarskog osjete nikome potrebnim i ugase, jer danas se ništa ne popravlja nego odmah baca, pa se kupi sljedeću i opet jeftinu, nekvalitetnu stvar. Tu je navadu jednostavno donijelo vrijeme koje se i samo okrenulo protiv sajdžija pa tako i našega Lecaja, čija je radnja tek nostalgična uspomena na prošlo doba. Moglo bi se reći i muzej jer sve je isto u njegovu poslovnom prostoru kao nekad, osamdesetih, dok su nam satovi imali srce i kucali. M. M.
N na
Nuridin Lecaj
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
4
BROJ 279
OŽUJAK 2018.
MEDALJA K'O U PRIČI
Skijašica Ina Likić s dosad osvojenim odličjima i dobivenim priznanjima
A njeni dani tek dolaze... Vladimir Ruf
V
areš je oduvijek bio vrelo talenata i to je premisa koja se potvrđuje iz dana u dan. Mlada Ina Likić ima tek 11 godina, a već neko vrijeme ostvaruje iznimno uspješne rezultate na skijalištima u Bosni i Hercegovini. Članica je Skijaškog kluba "Ilidža" i pohađa 6. razred Osnovne škole "Vareš" u Varešu. Još kao malo dijete stala je na skije, poučena primjerom roditelja koji su također rekreativni skijaši, a 2014. postala je polaznicom Ski škole "Vjeverica" u sklopu SK "Ilidža". Uspjeh u skijaškoj školi doveo je do toga da postane članicom kluba, gdje se ona posvetila slalomu i veleslalomu, jer sama ističe da je mlada i mala za brže i zahtjevnije discipline. Naporan rad se isplatio, pa je tako ova djevojčica ostvarila značajne uspjehe i pokupila brojna odličja na domaćim i međunarodnim natjecanjima: u Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji. Iziskivalo bi prostora navesti svako od njih, jer ih je ukupno 24, pa ćemo se osvrnuti samo na najnovija.
Na Jahorini, na Otvorenom prvenstvu SPD "Jahorina 2018." održanom koncem siječnja, a koje su organizirali skijaški savezi BiH i RS, Ina je osvojila dvije medalje – zlatnu i srebrnu. Na Vlašiću je, početkom veljače, u organizaciji Skijaškog saveza BiH i SK "Karaula" iz Travnika održan "Vlašićki kup 2018.", gdje je Ina unutar U-12 kategorije osvojila srebrnu medalju u veleslalomu. Na Kozari je, također u veljači, održan dvodnevni "Kup Kozara 2018." za djecu i mlade, u kategorijama od 8 do 16 godina, a za čiju su se organizaciju pobrinuli SK "Banja Luka" i PSD "Ljubijski rudar". Mlada Ina je tu naprosto zablistala. Osvojila je tri zlatne medalje i tako postala skijašica s najboljim rezultatima u državi, u svojoj dobnoj kategoriji! Posljednje u ovom nizu, ali i dalje vrlo bitne medalje jesu one s Bjelašnice i Ravne planine: tri zlata za sjajnu završnicu sezone i početak razdoblja u kom će se treninzi bazirati na kondicijske pripreme. Na kraju dolazi i vijest iz Zenice: Ina Likić dobila je priznanje "Sportska nada 2017." kao jedna od najperspektivnijih
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
sportašica na području Zeničko-dobojskog kantona, što joj predstavlja dodatnu satisfakciju za sve dane provedene na skijalištu. Kao digresiju dodajmo da su specijalna kantonalna priznanja za razvoj sporta dobili vareški dizač utega Farik Muhić, te Općina Vareš odnosno načelnik Zdravko Marošević. Organizatori ove manifestacije održane 6. ožujka 2018. u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici bili su tjednik "Naša riječ" i Sportski savez ZDK-a, a generalni pokrovitelj Vlada Zeničko-dobojskog kantona. Ina skromno kaže kako ima podršku vršnjaka, te da su joj, uz skijanje, hobiji nogomet, klavir i pjevanje, a kao svoje skijaške uzore ističe američke zvijezde Mikaelu Shiffrin i Lindsey Vonn te Austrijanca Marcela Hirschera, čiji je veliki navijač te posebno prati njihove nastupe i rezultate. Ujedno izražava zahvalu svojim trenerima Farisu Zuhriću i Timuru Bajramoviću uz čije je stručno vođenje dosad požnjela tolike medalje. A sljedeća Inina ambicija jest ulazak u mladu reprezentaciju Bosne i Hercegovine, što ne bi trebalo doći u pitanje s obzirom na izvanredne rezultate mlade vareške skijašice i, ponavljamo, najbolje skijašice u svojoj kategoriji.
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
OŽUJAK 2018.
BROJ 279
5
STIHOVI NA DAR
Dan žena netom prošao, ali za neku lijepu gestu prema ljepšemu spolu nikad nije kasno. Našem sugrađaninu, potpisniku ovih pjesama, pružena je prilika da u to ime iskaže svoj stvaralački dar.
Kad zvijezda moja
Rekla je
Kad zvijezda moja na svodu čarobnom posustane i izgubi sjaj, probudit će se moje čežnje plam.
Rekla je – Poeta, napiši jednu ljubavnu, ali sretnu! Napiši kako svitanja s planine imaju našu boju, kako breze kraj rijeke iščekuju povratke i korake naše, češljajući raščupanu kosu svoju... nenaviknute na uzdahe tuđe, neke.
Tad u krilu nespokoja, opčinjen tobom, neko nekog poželjet će da ima, da početak nikad nema kraj, možeš li na tren biti moja, potražiti me i zalutati u moj san...?
'Ajde... napiši mi jednu ljubavnu, ali sretnu, kao zavjete kad dadosmo na našoj stijeni... Jednu u kojoj rijeka naša o vječnosti romori, gdje ja samo "tvoj Mornar" šapućem stihove, svojoj Sireni.
'Ajde zamisli na tren da neizgovoreno može preći u riječi, a ljubav, sama od sebe, od siline da se pretoči u stih. Ma 'ajde, u inat, da zaboravimo smijeh ptice rugalice, u ime čekanja uzaludnih, promrzlih i sivilom ogoljenih samoća, svih što provlače se krošnjom mjesečine.
Molila si... "Napiši mi jednu ljubavnu, al' da je sretna!" Gdje čežnju i uzdahe ne krade dan, u kojoj ni jedna strofa neće biti sjetna, u kojoj baš niko nikad neće biti sam! Jednom... nekad... negdje napisat ću samo za mene i tebe pjesmu sretnu – ljubavnu, u kojoj sa usne na usnu duša se daje, gdje oplakivat' više neću neku ljubav davnu, dok u očima našim ljepote zvijezda naših kroz vječnost bi da sjaje!
I, zamisli – tada iznenada ponovno ugledam tvoje lice, skrivene poglede tvoje. Ponovno da dijelim s tobom snove... I suze. Jer manje boli kad dvije u jednu suzu se spoje... Zamisli... Poljupcima riječi da izgovaramo, tišinom dah u jedan spajamo...
Rekla je "Napiši Poeta, našu Pjesmu... Ljubavnu, al' molim te – sretnu!"
'Ajde, zamisli na tren – samo!
Izudin Muftić
HRVATSKI RADIO BOBOVAC
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor
95,
Hz
3 i 101,1 M
6
AMI
TR
BROJ 279
OŽUJAK 2018.
ISTRAŽIVANJE cama razbacanim po zakucima ruralne Europe, većinom pretvorenim u tehničke muzeje, majstori su vještiji "kovanju" zarade od posjetitelja koje fascinira moć čekića na vodeni pogon. Neki to čak priređuju odveć manekenski; u sandalama, bijelim košuljama, gdješto i bez košulja. A kroz razne vidove prezentiranja na internetu u nekoliko slučajeva može se pročitati kako su baš njihove kovačnice najstarije, jedine preostale ili barem najpoznatije u zemlji, pa i šire. Tu vidimo da se i ljudi na Zapadu služe slobodnim tvrdnjama, ali oni to zatim umiju iskoristiti. Kako je u pravilu riječ o mjestašcima i zaturenim seocima, mnoga od njih stavila su sve turističke karte upravo na te garave relikte i to je već uhodano do održavanja kojekakvih festivala. Pokraj tako odmakle tranzicije kovačke djelatnosti u turističku atrakciju bilo je samo pitanje tko se od njih najbrže snašao u prijavi na tzv. nacionalnu tentativnu listu i potražio krilo UNESCO-a, pa smo ušli i tim podacima u trag. Ali, kad se sve sumira, oćevski majdani uistinu jesu živi muzeji; njih komercijalizacija novog tipa još nije zahvatila i nije im oduzeto gotovo ništa od izvornosti i prvotne namjene, a kako stvari stoje s njihovim lokalnim i kantonalnim promoviranjem u turističke svrhe – do daljnjeg će tako i ostati.
Umjetnički prikaz sklopova kojima se pogoni majdan
Značaj i potencijal oćevskih majdana (I) Mladenko Marijanović O Oćeviji i njezinu kulturološkom značaju, ponajvećma s naglaskom na tamošnje kovačke majdane, ili samokove, koji su se održali stoljećima i nadživjeli industrijsku revoluciju, objavljivali smo u "Bobovcu" priloge desetke puta. Oćeviju su dakako tretirali i drugi mediji, pa i pojedinci, osobito otkako je internet otvorio mogućnosti da bilo tko može objaviti štogod želi. Na to dolaze i službenici kojima je posao turistička promocija vareškoga kraja. Međutim, nije se u tome odmaklo dalje od površnosti i neprovjerenih navoda, pa tako i na službeno postavljenom panou u središtu sela stoji: "Oćevija je najpoznatije i danas jedino mjesto u Evropi gdje se željezo topi i obrađuje na srednjovjekovni, predindustrijski način". Da je tomu tako bilo bi neoprostivo ne poduzeti korake da se takav raritet kandidira na listu svjetske baštine i stavi pod zaštitu UNESCO-a, ali stvar je u tome da se nitko dosad nije ozbiljnije zauzeo oko sagledavanja oćevskih majdana u europskom kontekstu. Tek, gdjekad se čulo ili pročitalo da osim u Oćeviji majdani postoje i na Schwarzwaldu u Njemačkoj, što potkopava konstataciju na info panou u selu. Krajnje je vrijeme bilo da se doista utvrdi kakvo mjesto Oćeviji pripada na mapi Europe, pa smo se stoga zakopali u internetsko istraživanje, a koje je na koncu izraslo u pravu malu studiju. Ona otkriva da Oćevija nije ni izbliza jedina koja se može dičiti stoljetnim kovačijama na vodeni pogon, ali su oćevski majdani u odnosu na druge umnogome specifični. Usput smo "otkrili" ono što je bilo lako i pretpostaviti, a to je da su drugi mahom daleko ispred u pogledu vrednovanja takvog dobra. Nadasve, u srednjovjekovnim kovačniOŽUJAK 2018.
BROJ 279
Jedan od oćevskih majdandžija današnjice: Mijo Jozeljić
7
ISTRAŽIVANJE Dakle, da odmah reduciramo: nigdje na Balkanu – osim još u Oćeviji – nema traga kovačnicama na vodeni pogon, a koje po načinu rada predstavljaju most do dubokog srednjeg vijeka i samim tim imaju vrijednost kulturnog dobra. Hoće li oćevski majdani time, što ipak ima i drugih, izgubiti na značaju? Neće, zašto bi. Dodatni je specifikum što je ovo naše selo ne tako davno u cijelosti bilo egzistencijalno oslonjeno na svoje majdane i gotovo bi se moglo reći da su djeca dolazila na svijet s čekićem. Potkrijepimo to konkretnim podatkom da je do 1967. u Oćeviji bilo sedam aktivnih kovačnica. Danas, pola stoljeća kasnije, buka od siline čekića kraj rječice Oćevice dolazi još iz preostale tri. Na takvo što se ne može naići nigdje po europskim zakucima, gdje je dovoljan i jedan ugašeni pa da to bude glavna znamenitost u mjestu i okolici. Sad se treba prisjetiti da je i sam grad Vareš imao svoje majdane na rijeci Stavnji; posljednja dva bila su u vlasništvu Joze Mutića i Mije Franjkovića, a Zavod za zaštitu spomenika kulture NR BiH svojedobno je priznao da je pokušao, ali nije uspio održati ih u životu. S obzirom do kud je to sve danas otišlo, gledano kroz prizmu turizma, može se proglasiti štetom što se izgubilo takve mogućnosti. Međutim, ni 20 kilometara daleko, s onu stranu Zvijezde, imamo dakle još tri, ali njihov značaj i dalje dovoljno ne prepoznajemo. Tako će se ispostaviti kroz ovo on line krstarenje Europom, naročito kad se na kraju kruga vratimo Oćeviji i za usporedbu vidimo koliko je sveukupno slabo i neadekvatno prezentirana, od čega službeno u svega par rečenica. A sad krenimo redom i otkrit ćemo puno više od paušalne konstatacije, spomenute u uvodnom dijelu teksta, koju su skovali naši turistički znalci u Kantonu navodeći: "Ovakav način kovanja željeza (kao u Oćeviji, op. aut.) sačuvao se još samo na planini Schwarzwald u Njemačkoj". Naime, prvi i najbliži "susjedi" našim majdandžijama iz Oćevije nalaze se u Austriji. Mjesto Ybbsitz, u okolici Linza, odmah je i najbolji primjer kako se oko kovanja može izgraditi široka turistička priča odnosno ponuda. Po pitanju tradicije, ima i starijih diljem Europe koji na temelju pisanih tragova mogu dokazati pet stoljeća postojanja, ali kovači u ovoj varoši zadovoljavaju se uopćenim obrazloženjem da pamte svoje korijene iz srednjeg vijeka, uspješno pretvorivši svoju priču u potencijal cijeloga mjesta. Štoviše, otišli su korak dalje i "Kovanje u Ybbsitzu"
8
Dio sela Oćevija, mjesta stoljetne kovačke tradicije
uspjeli ubaciti na listu nematerijalnih dobara UNESCO-a. Raskošna kovačnica, dotjerana izvana, otkad je prije 15-ak godina pretvorena u atrakciju, domišlja se kreacijama i proizvodima koji koketiraju s umjetnošću. Reputaciji ovog mjesta također doprinosi muzej željeza i kovačkih majstorija, kao i manifestacije poput međunarodnog festivala kovanja koji se tu održava svake dvije godine pružajući mogućnost kovačima s raznih strana svijeta da odmjere snagu i stručnost, potom iznimno posjećen festival "Plameni kovački Božić", pa tečajevi kovanja, tržnica kovanog oružja i sve čega su se uspjeli dosjetiti. Promocija je, logično za očekivati, dvostruka: kovačnica ima vlastitu internetsku stranicu i maštovit logotip, a i općina Ybbsitz ističe kovačku djelatnost kao jedan od ključnih segmenata svoje povijesti i važan turistički oslonac danas. I još je jedna aktivna starinska kovačnica u Austriji (pored par njih u obnavljanju). Nalazi se stotinjak kilometara sjevernije, u Arbesbachu. Predstavljena je na službenoj stranici općine, nudeći mogućnost obilaska po cijeni od 4 € za odrasle, a za djecu 2 €. Moglo bi se u potrazi za majdanima odmah nastaviti put njemačke granice, ali malo ćemo ipak unatrag, do sljedećih "susjeda" kovača. U sjevernoj Italiji koncentrirano je nekoliko majdana, kojima Talijani redom posvećuju značajnu pažnju. Oni svoje kovačnice jednostavno nazivaju "maglio", što bi značilo malj odnosno čekić, dodajući ponegdje i "antico". Gledano iz naše perspektive, najbliži su u provinciji Treviso, u području ponad Venecije. U mjestu Gaiarine kovačnica je pretvorena u muzej komune, ima vlastitu internetsku stranicu i logotip. Sljedeća je nedaleko, u BROJ 279
mjestu Pagnano. Rustikalnom vanjštinom ostavlja dojam crteža u stripu. Nju je od vlasnika otkupila komuna Asolo i obnovila "za potrebe kulture", promovira je na stranici komune i pritom se poziva na podatak da je uz gotički prozor starog objekta pronađen znak nakovnja i zabilježena godina 1468. U provinciji Vicenza, još uvijek nad Venecijom, u mjestu Breganze egzistira kovačnica, jedna od onih koja sebe ubraja među najvažnije u Europi. Ističući bogatu arhivu kojom dokumentira vlastitu povijest, svoje početke veže za rano 16. stoljeće. U svrhu promocije služi se vlastitom internetskom stranicom, ima i logotip. Uzet ćemo za primjer i njihove cijene za posjete: 5 € po osobi za grupe manje do 10 posjetitelja, ako ih je više od 10 cijena je 3 €, a školskim se grupama obilazak uz vodiča u trajanju od sat vremena naplaćuje po 2 €. Za turiste su spremni čak i u večernjim satima i vikendom. Nastavljajući kroz Italiju, ka Milanu, u provinciji Bergamo moguće je posjetiti još jednu kovačnicu, muzej komune Ponte Nossa. Također ima svoju stranicu s dobrim fotografijama, svoj logo i poziva se na prvi spomen u povijesnim izvorima 1512. godine. O ovoj kovačnici skrbi udruga koja se, uz zaradu od školskih grupa, fokusira i na edukaciju. U provinciji Brescia, komuna Ome na svojoj službenoj stranici ponosi se svojom kovačnicom s početka 16. stoljeća. Pretvorena je u muzej i edukativnu radionicu u organizaciji entuzijasta i stručnjaka okupljenih u udruzi "Prijatelji kovačnice". U istoj provinciji još su dvije kovačnice-muzeja. Prva u komuni Pontevico, koja je i promovira kao dio povijesnog parka. Ne navodi se otkad datira. Prilično ruinirana, u današnje vrijeme svela se na OŽUJAK 2018.
proizvodnju lopata od starog željeza, ali nudi posjete uz rezervacije i cijenu od 6 €. Druga je u komuni Bienno, navodi se da je iz 15. stoljeća, da je otvorena za edukativne posjete, ali ne predstavlja primjer dobrog prezentiranja. Dalje k sjevernoj granici Italije moguće je naići još na kovačnicu za pokazivanje u komuni Dimaro, u sastavu ekomuzeja, kao i jednu u komuni Pescaglia, koja se nalazi najjužnije, blizu Firence, gdje se također može očekivati demonstraciju, ali ni jedna ni druga nisu značajnije predstavljene, barem ne na internetu. S njima završavamo majdansku rutu kroz Italiju. Sada smo u Francuskoj. Nadomak grada Albertvillea, kod tromeđe s Italijom i Švicarskom, nalazi se obiteljski majdan za koji se navodi da je jedini funkcionalan u cijeloj zemlji, ali njegova tradicija ne seže daleko, tek do 1874. Ima status povijesnog spomenika, na internetu se promovira putem vlastite facebook stranice i dozvolom nadležne komune Marthod naplaćuje prisustvovanje radu po cijeni od 4 € za školarce i 6 € za ostale posjetitelje, a ako su u grupi 5 € po osobi. Međutim, unatoč takvoj samoreklami, taj nije jedini. U istoj regiji pod francuskim Alpama, bliže švicarskoj granici, u komuni Seyssel, nalazi se povelik živopisni majdan iz 1910. U njemu garav kovač, kojega slučajni posjetitelji staviše na YouTube, pregazio devedesetu ali još kucka čekićem i jednako spretno okreće usijano željezo između dva udara vodom pogonjena velikoga malja. Za svoje proizvode garantira, a vrši i reparacije. Živi od toga samozatajno i kovačnica je zacijelo bez spomeničkog statusa. Pomalo romaneskan pri-
mjer nedirnute historije na kakav se rjeđe može naići, nasuprot prevladavajućem komercijalnom kovačkom šminkeraju, ali ipak može i to na još nekoliko mjesta od naše Oćevije do vrha Europe. A kod Francuza pokazalo se mogućim iskopati još jednu, ali zaista antičku kovačnicu koja, sukladno tome, uživa u statusu zaštićenosti. Ona se nalazi u sastavu opatije Fortenay, jednoga od najstarijih i najočuvanijih cistercinskih samostana u mjestu Marmagne, bliže središnjoj Francuskoj. Arheolozi su proučavali kovačnicu unutar samostanskog ansambla, kad i okolne željezne rudnike, te ustvrdili da bi ovo moglo biti jedno od najstarijih očuvanih metalurških pa i kovačkih postrojenja u Europi, budući da je samostan osnovan početkom 12. stoljeća. Kako je kompleks uvršten na UNESCO-v popis svjetske baštine još 1981. godine, tako je i kovačnica kao njegov sastavni dio. Međutim, demonstracija rada s čekićem na vodeni pogon unutar ovog samostana nije baš na svjetskoj razini nego prilično amaterska. Spominjali smo već blizinu švicarske granice pa idemo sada preko nje. U mjestu Beinwil, na sjeveru zemlje, nalazi se kovačnica koja je također u vlasništvu samostana. Datira iz 1693. i stavljena je, dakako, pod državnu zaštitu, a danas služi kao turistička zanimljivost iako, netipično za Švicarce, nije uloženo truda ni u njeno izvanjsko dotjerivanje niti u internetsku promociju. Na južnom kraju zemlje, u kutku uklinjenom u Italiju, grad Lugano promovira staru kovačnicu u selu Aranno pod parolom da je to jedini preživjeli čekić takve vrste u Švicarskoj. To ni u kom slučaju ne odgovara stvar-
Najstarija sačuvana fotografija majdana na vareškom području (publicirana u: Durch Bosnien und die Herzegovina – kreuz und quer; Berlin, 1897.) OŽUJAK 2018.
BROJ 279
nom stanju, ali je dovoljno da privuče posjetitelje na demonstraciju kovanja i razgledanje prigodne izložbe, u razdoblju od proljeća do jeseni. Nema podatka otkad ova kovačnica datira ni da li ima status spomenika, a o njenom egzistiranju skrbi posebna zaklada. Na trećem kraju zemlje, u gradiću Sennwald uz samu granicu s Austrijom, drugačiji primjer. Kovačnica s četiri čekića u nizu, renovirana i pogonjena jednom "kladom" odnosno trupcem što ga rotira snaga vode. Izgrađena je 1860. i nema naročito dugu povijest, ali to nadoknađuje vještim reklamiranjem putem vlastite internetske stranice i profila na facebooku. Ondje se kovači zabavljaju s dizajnom, radeći to znalački i nudeći zanimljive metalne kreacije, primjerice za nadgrobne spomenike. Diplomirani majstor kovač stoji na raspolaganju za tečaj kako se nositi s vatrom, čekićem i nakovnjem sve do izrade malih ukrasnih predmeta ili skulptura, a u povodu čega se organizira i turnir. Turistički obilazak uz praktične demonstracije može se ugovoriti petkom ili subotom, a uz cijene koje su duplo veće od onih na koje smo dosad nailazili: primaju se grupe do 25 osoba uz paušalnu uplatu od 30 CHF, a ako je preko 25 osoba za njih vrijedi pojedinačna cijena 12 CHF. Idući dalje, nešto sjevernije, sljedeća je kovačnica u gradiću Seengen, u okolici Züricha. Spominje se da je izgrađena 1796. i u njoj su također četiri čekića u nizu. Radi po narudžbi i dandanas i zarad očuvanja svoje tradicije oformila je klub podupiratelja s godišnjom uplatom od 50 CHF. Poziva se na svoj značaj kao najveća kovačnica te vrste u Švicarskoj, a i na sentiment jer se u njoj u 19. stoljeću izrađivao plug što ga je jedan od njezinih kovača i izumio. Vrednujući ovu kovačnicu kao spomenik, doprinosa joj daje i nadležni Kanton Aargau, s tim da se i ovdje dio sredstava namiče od demonstriranja rada pred školarcima i drugim posjetiteljima. Kovačnica u Seengenu ima svoj logotip, kao i solidnu internetsku stranicu. Za kraj smo ostavili najstariju u Švicarskoj. Podaci o njoj su šturi, ali se ističe da je postojala cijelih 500 godina u mjestu Worblaufen odnosno Ittigen, kod glavnoga grada Berna i da je stala s radom 2014. iz ekonomskih razloga te da je sada objekt pretvorbe uz privremeno korištenje kao industrijski spomenik. U njoj su tri čekića; jedan kao glavni i sa strana dva nešto manja. Švicarski su primjeri na ovom polju dakle svaki na svoj način različiti, a sljedeća – neka bude Njemačka. (nastavak u idućem broju)
9
PUTOPIS
Svetoj zemlji u po'ođane (XIII) Piše Ivana M. Slugić
U
vrijeme moga boravka u Svetoj zemlji postavljena je prevratno moćna izložba: "Faraon u Kanaanu – Neispričana priča". Kanaan je ime s kojim se susrećemo na prvim svetopisamskim stranicama: "Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca..." (Knjiga postanka 9,18). Žiža ove izložbe je egipatsko carstvo u Kanaanu (razdoblje 1500. do 1150. godine pr. Krista). Kanaan tog doba prostirao se preko današnjeg teritorija Izraela, zapadnog Jordana, Libanona i obalnog dijela južne Sirije. Sretanje Egipta i Kanaana dogodilo se u četvrtom mileniju prije Krista kada su dobra iz južnog Kanaana izvožena za egipatski "cvijet" društva. Zadržat ćemo se toliko da bar spomenemo neka od povijesnih i umjetničkih čudesa: vrč za vino na kome je upisano ime kralja Narmera; dvije mape Egipta; stela – nadgrobni spomenik u bazaltu posvećen božici Anath, razdoblje 1200-1130. godine pr. Krista; kanaanski ćupovi 1400-1200. godina pr. Krista; pločica s oslikanim kanaanskim vladarima u bjelokosti; zlatna maska božice Hathor prikazana "an fas" s kravljim ušima; kanaanski amulet (moći) gole božice u egipatskom stilu, napravljen od zlata u razdoblju 1550-1450. pr. Krista. Najdalji tragovi do kojih je došla ova izložba pružaju se u 1800. godinu pr. Krista. Na Sinaju, rudari razapeti između egipatskog i mezopotamskog pisma sastavljaju "slovarij" od 30 znakova, što je preteča današnje abecede! U odjelu slikarstva pogled mi se usidrio na slici čija mi se ruka učinila poznata (kao kad gledate sliku snijega, iz nje izbija stud; to je Gabrijel Jurkić). Snažan jaz između svjetla i tame, naslikana živa sjena, to je Rembrandt. Da bi kosa i brada bile starčeve na njih udara svjetlo, ostalo je tmina zatvorenog prostora. U sjeni ključevi! Nedozvoljeno blizu nagnem gornji dio tijela: Rembrandt Van Rijn: "Sveti Petar u tamnici". Alarm, puno čuvara. Muzej trči prema meni! Ispane mi tašna. Opet uzbuna!
Baklja u Muzeju holokausta
Krilo za "Židovsku umjetnost i život" ostavljamo za kraj. Asistent na postavu ove izložbe, naš je vodič, dr. Aleksandra Bunčić. Dvije su njene asistentske teme: 1. "Napuštanje Egipta. Oslikavanje Knjige izlaska i hebrejski rukopisi"; 2. "Digitalizacija židovskih zajednica na prostorima Balkana". Samo tko je savjestan i svjestan, gdje je ostavio oblutak svog znanja, može tako kao Aleksandra blaženo skroman bit. NANO BIBLIJA Hebrejsku Bibliju – Knjigu nad Knjigama laboratorij Technion Instituta iz Haife upisao je na kristaliću šećera u milijardnini njezine veličine i izložio u zasebnom prostoru. BRDO SJEĆANJA Posjeta Jeruzalemu uključuje Har Hazikaron – Brdo Sjećanja. Snop spomenika i rukovet sjećanja na žrtve Istrebljenja (Shoà) Židova. YAD VASHEM "Podići ću u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sino-
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
10
vima i kćerima, dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno" (Izaija 56,5). S naglaskom na riječi proroka Izaije – spomenik i ime – ovo mjesto se na hebrejskom i naziva Yad Vashem.
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 279
Špilja rođenja sv. Ivana Krstitelja
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 OŽUJAK 2018.
Cjelokupni prostor posjetitelja neizbježno stavlja u stanje potopne grmljavine. Izraelski umjetnik Naftali Bezem ostvario je ovdje znamenito djelo: "Zid Istrebljenja i Herojstva". To je velika zidna slika – mural – na kojoj autor istovremeno simbolima istrebljenja rastače pamet i slavi Ustanak partizana – Židova, te u nadajućem ozračju slika povratak preživjelih u zemlju svojih otaca. Spomenik Janušu Koržaku i njegovim učenicima – slavi poljskog učitelja koji nije želio ostaviti svoje učenike i slijedi ih do logora "Treblinka". U Muzeju holokausta pohranjeni su dokumenti, fotografije, različite isprave i lepeza načina koji govore o "konačnom rješenju židovskog pitanja" i povijesti nacizma od postanka do sloma. Ohel Izkor (Sjećanje na logore) umjetnički je sklop od armiranog betona nešto uzdignut s bazaltne podloge, na kojem je jednostavno upisana 21 naziv najvećih logora smrti; u jednom kutu za baklju – koja se, u osam sati svaki dan, a na početku malog obreda, upali – mjesto je za urnu s pepelom ljudi skupljenih u krematoriju. Spomenik Djece opominje na djecu "otišlu kroz dimnjake" krematorija. Drvored pravednika-nežidova je kraj posjeta Brdu sjećanja. Ispod drveta – simbola života – s metalnim pločicama na kamenu progovaraju imena i narodnosti onih nežidova koji su odbacili svoje živote i predali ih za spas svojih prijatelja, susjeda i nepoznatih Židova. Cijeli ovaj sklad, vidljiv iz svih kutova
EIN KAREM
Crkva Marijina pohođenja
Yad Vashema, prožet je jednom riječju ispisanom na Kolonadi Hrabrosti: "Zoher" – sjeti se! Pišem i pogledam na Stojkoviće. Zavidna je i vidim čardak zamrle Šainkine kuće gdje je jedno vrijeme, dok ga nisam znala, živio Hajim Altarac. Kasnije, znala sam ga koliko i njegovu pomoćnicu Janju Džinovu – Ramadana i Aišu. Sjetila sam ga se u Aleji pravednika. Svim svojim srcem zasadila sam drvo i svom svojom dušom prikovala pločicu s imenima svih onih koji su oteli i od deportacije spasili Hajima Altarca – našeg starog vareškog apotekara.
Nakon Brda sjećanja ne vele se šale otrijebit. Zato se valjda ide u Ein Karem. Zdenac u Vinogradu, selo koje evanđelje ne poznaje. Poznaje događaje. Smatra se zavičajem Ivana Krstitelja i mjestom susreta dviju žena: Elizabete i Marije svezanih pasom neprebola. Crkva pohođenja i Svetište sv. Ivana Krstitelja potvrde su ovih događaja. U špilji rođenja sv. Ivana Krstitelja na pročelju u luku uzet iz Evanđelja po Luki stoji natpis: "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!". Ispod oltara je zvijezda – mjesto Ivanova rođenja. Pred oltarom s rajskim pticama i cvijećem uščuvan podni mozaik. U unutrašnjosti crkve Marijina pohođenja freska je (velika zidna slika rađena vodenim bojama na svježem malteru) koja sastavlja Elizabetu i Mariju u dirljiv susret. Ispod freske oltar i stari zdenac. Vrlo poseban detalj: kamen, oslonjen na stijenu, a na njemu biljeg, skoro otisak tijela djeteta. Vjeruje se da je to otisak malog Ivana kojega je majka sakrila od vojnikâ u napadu Herodova "bjesnila". Vrelina jenjava, dan tanča, raslinje opunpulilo. Jača samo i raste zvon večernjeg Angelusa sa zvonika Crkve Marijina pohođenja. Iz molitvenika djeda Dunđera (Zagreb 1930. naklada "Narodna prosvjeta") s posebnom nakanom pozdravit ću Gospu i izmolit' Anđeoski pozdrav: Ani Palamarevoj i trjema Marijama – Velikoj, Maloj i Zekića. (nastavit će se)
IN MEMORIAM SJEĆANJE
SJEĆANJE
na našeg brata, ujaka i rođaka
Dana 31. ožujka navršit će se godina dana od prerane smrti moje sestre
ANTU KORDIĆA Jure
VESNE KORDIĆ
(12.I.1944. – 8.III.2008.) Prošlo je deset godina od tvoje smrti, ali naše sjećanje na tvoj plemeniti lik ne blijedi... Počivao u miru!
(7.XI.1970. – 31.III.2017.) Ljubav ne prestaje odlaskom, niti sjećanje vremenom. Počivala u miru! Tanja, Tin i Boris Kordić
Tanja, Tin i Boris Kordić
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA • PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
SJEĆANJE (31.III.2004. – 31.III.2018.) Dana 31. ožujka navršit će se 14 godina otkako je zauvijek sklopio svoje oči naš dragi suprug, otac, brat i djed
LJUPKO PETROVIĆ Uspomena na tebe vječno živi u našim srcima. Hvala ti za svu pruženu ljubav i dobrotu. Počivaj u miru! Zahvalni: supruga Terezija i djeca s obiteljima OŽUJAK 2018.
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE • SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BROJ 279
11
IN MEMORIAM IN MEMORIAM
POSLJEDNJI POZDRAV
JELENA KASAPOVIĆ
VINKU DUSPERU
Našem dragom (26.VII.1947. – 27.I.2018.) Za sobom si ostavio puno ljubavi i lijepih uspomena, kao i tugu u našim srcima. Počivaj u miru Božjem!
(1924. – 2018.) Sjećanje na tebe živi u nama. Počivaj u miru Božjem!
Supruga Janja, sestre Marica, Blaža i Ljuba, te ostala rodbina i prijatelji
Brat Jozo s obitelji
POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 11. ožujka navršilo se 40 dana otkako je preminuo naš dragi
Dana 17. veljače u 77. godini života preminula je naša draga
BERTA DODIK rođ. Terzić
MIROSLAV IDŽAKOVIĆ MIRUN (29.VIII.1931. – 1.II.2018.) Sjećanja na tebe ostaju živjeti u nama. Počivao u miru! Boris, Dušanka, Davor i Tanja, Dragica i Dragan
(1941. – 2018.) Ostaješ trajno živjeti u našim srcima i mislima. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: sin Željko, kćerke Renata i Dijana, nevjesta Gordana, zetovi Darko i Ivica, brat Ilija s obitelji, sestre Jela, Dragica, Monika i Nada s obiteljima, unučad i praunučad
POSLJEDNJI POZDRAV
TUŽNO SJEĆANJE
Našem dragom suprugu, ocu, svekru, djedu i pradjedu
(27.I.2004. – 27.I.2018.) Navršilo se 14 godina od smrti naše drage
TOMISLAVU DODIKU
MARICE DODIK
(2.V.1931. – 24.II.2018.) Pamtit ćemo te s ljubavlju i poštovanjem. Počivaj u miru Božjem! Ožalošćeni: supruga Elza, sinovi Žarko, Franjo i Ivica, nevjeste Miroslava, Jadranka i Branka, unučad Mihaela, Jelena, Ana, Ivana i Vedran, praunučad Diego, Lara i Ivano
Uvijek ćemo te se sjećati. Počivaj u miru Božjem! Brat Tomo s obitelji i mnogobrojna rodbina
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
BERNARD IDŽAKOVIĆ
TEREZIJA TRIFKOVIĆ
(30.I.1977. – 30.I.2018.)
(17.VII.1930. – 16.II.1981.)
NEVENKA IDŽAKOVIĆ
PETAR TRIFKOVIĆ
(13.II.2006. – 13.II.2018.)
(11.IV.1924. – 11.XII.1979.)
U tišini vječnog mira pratit će vas naša ljubav i lijepa sjećanja sve dok živimo. Počivali u miru Božjem!
Po dobroti vas pamtimo, s poštovanjem spominjemo i u srcima zauvijek čuvamo.
Vaši najmiliji
Vaši najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
SJEĆANJE
(28.II.2001. – 28.II.2018.) Dana 28. veljače navršilo se 17 godina otkako nije s nama naš dragi
Dana 5. ožujka navršile su se dvije godine od smrti našeg dragog
IVO RADOŠ
(1938. – 2016.) Sjećanje na njegov dragi i veseli lik ostat će zauvijek u našim mislima, srcu i molitvama. Počivao u miru!
S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tebe. Počivaj u miru Božjem! Sinovi, kćerke i unučad
TUŽNO SJEĆANJE
Supruga Božana, kćerka Dragojana, zet Nenad, unuk Ivan s obitelji
TUŽNO SJEĆANJE
(6.III.2005. – 6.III.2018.) Dana 6. ožujka navršilo se 13 godina otkako s nama nije naša draga
ILIJA ILIČIĆ (2010. – 2018.)
ŽELJKA RADOŠ rođ. Miočević Postoji nešto što umrijeti ne može, a to su ljubav, ponos i poštovanje što smo te imali. Puno te vole tvoji najmiliji: suprug Ilija, kćerka Adriana, sin Zoran, nevjesta Ruža, zet Matko i unučice Lana, Željka i Željana, unuk Marko, te sestre Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima
12
ILIJE BRĐANOVIĆA
BROJ 279
Spomenom obilježavamo godine tvog odlaska. Počivao u miru Božjem! Željko, Vjerana i Kristina s familijama
OŽUJAK 2018.
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM Dragom prijatelju
ANTO KORDIĆ
ANTI KORDIĆU
(8.III.2008. – 8.III.2018.)
(8.III.2008. – 8.III.2018.)
Vrijeme prolazi, ali sjećanja ostaju. Počivao u miru!
Sjećanje na tebe ne blijedi. Počivao u miru!
Pipe i Vesna
Jasenko
SJEĆANJE
U SPOMEN
Na našeg voljenog supruga i brata
ZDRAVKA MIJATOVIĆA (8.IX.2012. – 8.III.2018.) Dragi naš voljeni i nikad prežaljeni, odnio si sa sobom najljepše trenutke ljubavi, ali sakrili smo te u naša srca da te čuvamo zauvijek. Hvala ti, ljubavi naša, što smo te imali, bio si uzor svima nama koji smo te poznavali. Počivao u miru Božjem! Tvoja supruga Mira i brat Melkior
ANA MIOČEVIĆ rođ. Radoš (25.VIII.1935. – 9.III.2008.) Nastupi i deseta obljetnica od tvoga odlaska, a ti, draga majko, sve si prisutnija u našim srcima i mislima. Volimo te i ne zaboravljamo. Zahvalna djeca i muž
U SPOMEN
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 9. ožujka navršilo se sedam godina otkako je preminula naša draga
(10.III.2008. – 10.III.2018.) Dana 10. ožujka navršilo se 10 godina otkako s nama nije naša draga
OLGA TOKMAČIĆ rođ. Žuk
BOŽANA MIOČEVIĆ rođ. Buntić
(9.III.2011. – 9.III.2018.)
Draga naša! U tišini vječnog doma neka te prate naše misli i molitve. Počivala u miru! Tvoje kćerke: Ljerka, Smiljka i Svjetlana s obiteljima, te obitelj pok. kćerke Željke
Sjećanja na tebe zauvijek će živjeti u nama. Počivala u miru! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 10. ožujka navršilo se 11 godina od kada nisu s nama naši najmiliji, sin i snaha
(10.III.2016. – 10.III.2018.)
GAVRAN
Na našeg dragog
VJEKOSLAVA DUSPERA Naša ljubav za tebe živi vječno u našim srcima. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
MARIJAN
ARIJANA
(12.III.2015. – 12.III.2018.)
(24.IV.1979. – 10.III.2007.)
(18.VIII.1979. – 10.III.2007.)
Navršile su se tri godine od smrti našeg dragog
ANTE BARKIĆA
Tuga i bol nisu u riječima već u našim srcima gdje zauvijek ostajete voljeni i nikad zaboravljeni. Počivali u miru Božjem!
Pamtimo te po tvojoj vedrini i dobroti. Počivao u miru! Tvoji najmiliji
Vaši najmiliji: majka Jovanka i otac Ivica
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
JOZO ĆORLUKA
ALFONZ VIŠNJIĆ
(25.VI.1959. – 7.III.2011.)
(1.V.1933. – 3.XII.2015.)
LJEPOSAVA ĆORLUKA
JANJA VIŠNJIĆ
(10.III.1930. – 16.III.2011.)
(13.VI.1939. – 17.III.2011.)
Tuga i bol koja je ostala iza vas nikada neće prestati. Uvijek ćete biti u našem sjećanju.
Sjećanja na vas žive u nama. Počivali u miru!
Vaši najmiliji
Vaši najmiliji
OŽUJAK 2018.
BROJ 279
13
IN MEMORIAM SJEĆANJE
SJEĆANJE
Dana 13. ožujka navršila se godina dana otkako je preminula
VESNA MIJIĆ rođ. Šimičević (1937. – 2017.) Ostaje živjeti u našim srcima i sjećanjima. Počivala u miru Božjem!
KATA ŠIMIČEVIĆ
ILIJA ŠIMIČEVIĆ
(1913. – 1952.)
(1912. – 1983.)
Obitelji Jurišić i Morani
SJEĆANJE VESNA MIJIĆ rođ. Šimičević
MIJO ŠIMIČEVIĆ
(1937. – 2017.)
(1950. – 2004.)
Draga sestro, prošla je godina dana kako nisi s nama. Počivaj u miru Božjem!
Uvijek se s poštovanjem sjećamo vašeg lika. Počivali u miru!
Tvoje sestre Nada i Mira s obiteljima
Obitelji Jurišić i Morani
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(16.III.1987. – 16.III.2018.)
(22.III.2013. – 22.III.2018.)
Dana 16. ožujka navršila se 31 godina od smrti našeg dragog oca
Dana 22. ožujka navršit će se pet godina od smrti našeg dragog supruga, oca i djeda
TOMISLAVA KREŠIĆA
VINKA PETROVIĆA
Zauvijek ostaješ u našim srcima, mislima i molitvama. Počivao u miru!
Počivao u miru Božjem!
Supruga Katarina, djeca Vesna i Marin s obiteljima
Djeca: Ivica, Željka, Anto i Jelena
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
(26.III.2012. – 26.III.2018.)
Dana 27. ožujka navršit će se tri godine od smrti našeg dragog
Dana 26. ožujka navršit će se šest godina otkako s nama nije naš
MIJE TERZIĆA (1944. – 2015.) Prođoše tužne godine tri, u našim molitvama, mislima i srcima vječno ćeš, tata, da živiš ti. Počivao u miru Božjem! Supruga Jelena, sin Slaven, kćerka Slađana, nevjesta Gordana, zet Dražan (Cako) i unuk Mateo
IVO JELIĆ S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomenu na Tvoj dragi lik. Počivaj u miru Božjem! Tvoji najbliži
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
GORAN PAVLIĆ
Na naše voljene
(23.IX.1964. – 27.III.2017.) Navršava se tužna, pretužna godina otkako me napustio moj dragi sin. Počivaj u miru Božjem! Tvoja mama
IN MEMORIAM GORAN PAVLIĆ
MATO LUČIĆ
MLADEN LUČIĆ
(1933. – 2017.)
(1959. – 1980.)
(23.IX.1964. – 27.III.2017.) Nema te, najdraži, već godinu dana, a nama kao vječnost! Nedostaješ svaki dan, sat, minutu. Samo se pravimo da će biti lakše, a neće nikad. Utjehu nam pruža molitva i spoznaja da si sad spokojan i da više ništa ne trpiš. Počivao u miru Božjem! Tvoja Anela, Danijel i Luka
14
BROJ 279
ŠTEFKO LUČIĆ (1965. – 1993.) Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji OŽUJAK 2018.
IZ STARIH ALBUMA
ZLATNO DOBA PERUNA U prethodnom broju zabilježili smo jedno sjećanje o tome kako su izgledali počeci skijanja na Perunu, a ovih par fotografija dodatni su prilog podsjećanju na uspješne godine planinarskog doma "Javorje" kao baze skijaške sekcije. (Hvala Zavičajnoj zbirci Opće biblioteke Vareš)
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
OŽUJAK 2018.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 279
15
KAKO NAĆI ZAJEDNIČKU
Priredio J. Klarić
ZIMA 2018. Tko o čemu, ja opet o turizmu. Ova zima je za mnoge turističke centre bila prava nepogoda. Kada snijega treba, za školski raspust, njega ni na pomolu. Kako je krenulo zadnjih godina treba tražiti nešto novo, neke nove sadržaje, ili jednostavno uz TV i igrice odspavati zimski san. Bjeline tek toliko da se uslika, malo omete i okida oko kuće. Pahulje kenjkave, te 'oće, te neće, malo vjetra, malo kiše, stalno neka južina, i jedva se ujagmilo koji dan proskijati. A dva-tri lijepa vikenda nedovoljna su da se ispune očekivanja i pokrpaju financijske rupe. Zima k'o i žena, pa najbolje da slegneš ramenima i kažeš: ja (draga), tako je. Ali neki zanemarili planinu Zvijezdu i upravili na Jahorinu; ima snijega, ima staza, ali i masnih cijena (minimalno 100 KM po osobi) pa izaberi – povedi ljepšu polovicu, isplazaj se koji dan, a ostatak zime zamandali se u kuću, bez para. Bjelašnica pretrpana, vjetrovita, redovi podugački, i opet za 100 KM ostane ti samo selfie i hvalisanje: "Ej, ba, ja juće bijo na 'olimpijama' na skijanju". Slušam i to, jedna naša, sada na "življenju" u Zagrebu, iskoristila posjet zavičaju da i sama ode, eto, do Jahorine. Parkirala auto podaleko, unajmila skije, platila "učiteljku". Pa, k'o Vareška, bojagi sve zna, muva se okolo, tijesno joj. Netko je prepoznaje i podbada – kad bi smjela išla bi s vrha, pa proradi u njoj bosanski inat: ma tko ne smije... I žičarom na vrh; lako je bilo do gore, ali kako sada strmu? Ajme, majko moja! Umjesto da siđe za koju minutu, silazila koji sat, sva k'o izgubljena, isprepadala se na zaleđenoj stazi... Kad se dočepala auta i puta za Vareš priznala je kako ju je taj dan na skijama koštao dobrih 300 maraka, plus doživljeni stres. Hvala, Sarajevo: odok ja u Šimin Potok.