LIST VAREŠKIH HRVATA
GODINA XXIII. • BROJ 276 • PROSINAC 2017.
9 771 512 81 300 6
ISSN 1512-813X
Cijena 1,50 KM • Za inozemstvo 1,50 €
i n t e r S ni! a d g a l b
UVODNIK
K
onac studenog, 22 godine po svršetku rata na prostorima Bosne i Hercegovine. U Haagu se izriču presude, prvo zapovjedniku vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, a sedam dana kasnije i šestorici čelnika Herceg-Bosne, "Prliću i ostalima". Diljem zemlje napeta, ali i poremećena, navijačka atmosfera. Okupila se društva ispred TV ekrana, mnoga i uz piće u zadimljenim kavanama. Direktan prijenos, oči se upiru u suca dok čita i čita, a kad iščita ono glavno – broj dosuđenih godina – njegova će majka, baš kao sucu na utakmici, biti opsovana tisućama puta. I to u isti mah sa svake "navijačke" strane. Svaki sudački propust, ali i greška obrane sada se skupo plaća jer više neće biti "doigravanja"; najavljeno je da Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije po isteku ove godine zatvara svoja vrata. Čuju se uzdasi negodovanja i žala kao ono kad se promaši penal, na jednoj strani, a na drugoj, pokliči radosti i stisnute šake visoko u zraku. U normalnog čovjeka koji to gleda sa strane zgrožen izraz lica. Gdje je tu dostojanstvo, gdje poštovanje prema žrtvama, zar se to iskazuje uz takve srednjovjekovne običaje... Haaški sud, formiran od strane Vijeća sigurnosti UN-a 1992. godine i kadrovski popunjen sucima s raznih strana svijeta koji su se ponekad u razumijevanju Balkana činili kao da su pali s drugog planeta, kroz povijest svoga rada priuštio je sebi mnogo trapavosti i svakakvih blamaža. A više nego on sam, njegovim je odlukama presuđivala kooperativnost odnosno različiti pristupi triju nekoć(?) zaraćenih strana. Glavni princip funkcioniranja anglosaksonskog prava – po kom se sudilo u Haagu – objasnio je ugledni hrvatski odvjetnik Anto Nobilo: postupak se ne vodi prema onome što je općepoznato ili što suci već znaju, bez obzira koliko to bilo na teret ili u korist optuženika, nego samo na temelju onoga što je podneseno u dokumentima tužiteljstva odnosno obrane. Kako su to (vješto) radili i znali koristiti bošnjački tzv. "oficiri za vezu" pokazalo se već od početka i potvrđivalo, evo, do samoga kraja. Kako je to (kalkulantski) ra-
IZME\U DVA BROJA dila hrvatska strana jedan je od primjera presuda generalu Tihomiru Blaškiću koja se od 45 godina robije (nepravomoćno, a nakon pribavljanja ključnih dokumenata svjesno skrivanih u Zagrebu) svela na oslobađajuću. Kako je to (drsko) radila srpska strana, a toj se drskosti gledalo kroz prste, pokazali su ključni dokumenti iz Beograda kad su Sudu napokon dostavljeni, ali s određenim zatamnjenim dijelovima. Upravo ti zamračeni dijelovi Srbiju su i njene vojskovođe s obje strane Drine ostavili izvan konteksta udruženog zločinačkog pothvata (ili UZP-a, kako ga se krati i eufemizira kao da je riječ o nekakvu zakonu), dok je Hrvatska kolektivnom presudom hercegovačkoj šestorci uvučena u taj kontekst. Ovih se dana stoga vode žustre kampanje i medijski ratovi svih vrsta oko implikacija posljednjih haaških presuda. No jedno su činjenice, a drugo su interpretacije, "naše" i "njihove" istine, i nešto sasvim treće naša i njihova nespremnost na priznavanje počinjenih zlodjela, kolektivne i osobne nesreće, licemjerja i mržnje. Kako god bilo, Mladić je nepravomoćno osuđen po deset točaka optužnice na doživotni zatvor, a po 11. točci kojom ga se teretilo za genocid u nekoliko općina istočne BiH oslobođen jer je Raspravno vijeće zaključilo da počinjeni zločini nisu
imali obilježje genocida (pa kao da se nisu ni desili – eto još jednoga paradoksa). Hrvatskom su vojnom i političkom vodstvu u bosanskohercegovačkom ratu – predsjedniku vlade Herceg-Bosne Jadranku Prliću, ministru obrane Bruni Stojiću, načelnicima Glavnog stožera HVO-a, generalima Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću – kompletno potvrđene prvotne presude na ukupno 111 godina zatvora. I onda se, pred očima svjetske javnosti, kao epilog radu i propustima Suda dogodio šokantan čin generala Praljka, koji je tijekom izricanja presude popio otrov te ubrzo nakon toga preminuo. U samoj Bosni i Hercegovini, nakon goriva koje su ulile posljednje presude, nastavljaju se međunacionalni medijski i forumski ratovi, skupa s redovitim političkim i ekonomskim problemima koji opterećuju ovu zemlju. A jedna od tema je povećanje tzv. akciza (trošarina na gorivo) za dodatnih 0,15 KM po litri. Bude li povećanja akciza, bit će i novih radnih mjesta, više investicija i rasta nataliteta, stoji između ostalog u veleumnom obrazloženju predlagača. Nije da nam ceste ne trebaju, naprotiv, ali kako primorati vlasti da se drže svojih tvrdnji o trošenju tih novaca (očekivanih 215 milijuna KM na godišnjoj razini) isključivo u svrhu izgradnje novih autocesta i održavanja ostalih cesta (u omjeru 2:1), to je glavni problem. Vareš je konačno dočekao milijun KM pomoći federalne Vlade i, po riječima načelnika Zdravka Maroševića, predstavlja jedinstven slučaj jer samo je naša Općina to dobila. Međutim, rečeni novac samo je transferiran na račune brojnih kojima se dugovalo iz prethodne četiri godine i ni milijun to nije mogao zatvoriti. Loše rukovođenje u prošlosti ubire svoj danak, a kako je do toga došlo – to utvrđuju, sporadično se veli, nadležni istražni organi. Ipak, s temama kojih u ovom blagdanskom broju ima i boljih i vedrih zaokružimo ovu godinu sa širenjem optimizma i stvarnih dobrih želja. Čestit Vam Božić i sretna Nova godina!
IZ ŽUPNIH MATICA ŽUPA VAREŠ Umrli: David Josipović (1927.), Anđa Dovadžija rođ. Miladović (1932.), Borislav Josipović (1955.), Luca Miočević rođ. Pavić (1937.), Božo Klarić (1949.).
ŽUPA VIJAKA Umrli: Zoran Ilić (1969.).
Izdavanje ovog broja potpomognuto je sredstvima Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske
2
DONACIJE ZA "BOBOVAC" Danijel Lučić, Nizozemska – 40 KM, Mladen i Ana Zlović, Nizozemska – 50 €, dr. Krešimir Mlivončić, Njemačka – 50 €.
Naslovnica: Benis Arapović BROJ 276
Svima hvala lijepa! PROSINAC 2017.
VIJESTI
SJEDNICA OPĆINSKOG VIJEĆA Općinsko vijeće Vareš održalo je 30. studenog 2017. godine 12. redovitu sjednicu i na njoj prošlo kroz obiman dnevni red od 17 točaka. Pod prvom je, nakon procedure koju je provela Komisija za izbor i imenovanja, prihvaćeno Rješenje o imenovanju zamjenika općinskog pravobranitelja pa će to mjesto, nakon što je dvije godine bilo upražnjeno, popuniti Damir Arnautović, diplomirani pravnik iz Zenice, a kojega će dočekati mnoštvo nagomilanih predmeta. Bilo je i ranijih pokušaja da se riješi ovaj kadrovski problem, ali nitko se nije prijavljivao na javni oglas. To pokazuje koliko je Vareš, kad zatreba, deficitaran sa stručnim kadrom, ali treba imati u vidu da su mnogi, pa tako i pravnici, radije otišli u druge javne institucije višeg ranga, na bolje plaćena radna mjesta. Kako se primakao kraj godine tako su na red došle i točke koje se tiču planiranja općinskog proračuna za 2018., no prije njih razmatran je rebalans tekućeg proračuna, odnosno njegove izmjene i dopune. Kod pojedinih stavki evidentna su takva prekoračenja da je iz oporbenih redova zatražen odgovor što je posrijedi: nekontrolirana potrošnja ili neadekvatno planiranje? Istupio je općinski načelnik Zdravko Marošević i dao do znanja da je njegova politika trošenja javnih sredstava sa strane transparentnosti neupitna, te da je riječ o posljedici drugačijeg pristupa. Potpunije kazano, daleko više sredstava od predviđenih otišlo je u socijalne svrhe i u podršku svakome tko je pokazao interes za radom pa bile to mjesne zajednice, udruge, zemljoradnici, sportski klubovi ili pojedinci. Načelnik je najavio da takvu praksu želi i nastaviti, te sugerirao da se upravo ta prekoračenja uzmu kao objektivna podloga kod planiranja idućeg proračuna. Obrazložio je da "ulaganje u ljude" nije bilo isprazno naglasivši uspjehe onih koji na raznim poljima pronose ime Vareša i vraćaju se s medaljama i priznanjima, kao i da se u agilnim mjesnim zajednicama osjetilo dosta pomaka kroz realizirane infrastrukturne projekte. Uz to, načelnik je imao i repliku kazavši kako se nitko ne pita: a kako je to proračun u međuvremenu doživio ozbiljan rast pojedinih prihoda!? Sigurno nije sam od sebe, naglasio je, jer da bi se novac namaknulo moraju se prvo određena sredstva utrošiti u stvaranje i razvijanje odnosa, a to se ne može ni golom štednjom ni sjedenjem u kabinetu. Načelniku Maroševiću, oko toga svi ostadoše suglasni, dobro ide za rukom vraćanje naslijeđenih javnih dugova, ali je on sam u isto vrijeme bio kritičan prema jednom dijelu uposlenika organa uprave koji su zbog kašnjenja plaća uzimali akontacije, a sada kad će i te plaće biti izmirene oni bi da ih dobiju cijele i vraćanje akontacije prolongiraju. To je, drugim riječima, beskamatni kredit i molim vas gdje to ima da ga i ja odem uzeti, kazao je i upozorio da to smatra nepoštenim odnosom prema vlastitoj kući, a koja treba biti i kuća svih drugih građana u ostvarivanju njihovih prava i potreba. Britkih istupa i primjedaba načelnika bilo je u nekoliko navrata i na račun rada policijskih službenika, iako se nijedna točka zapravo nije odnosila na pripadnike organa reda, međutim nekoliko njih se svojom tematikom doticalo onih sfera funkcioniranja javnog života na koje policija, osobito kada je riječ o prometu, ostvaruje utjecaj, a kako načelnik smatra – po-
grešan ili nedovoljan. Posebno se to odnosilo na problematiku parkiranja duž ulice Put mira, gdje postoji nesklad između Odluke Općinskog vijeća (kojom je to nekoć regulirano), u međuvremenu nastalih preinaka u ulici, prometne signalizacije, tumačenja policijskih djelatnika, određenih zahtjeva vlasnikâ objekata, te nesavjesnosti jednog dijela vozačâ. Sve u svemu, situacija je ondje zrela za razgovor i preispitivanje oko boljeg uvođenja reda. "Grmio" je načelnik, što je već redovito, i na one koji se bave eksploatiranjem šume jer ne pokazuju nimalo radničke etike niti "zarezuju" bilo koji zakon kad su u pitanju javne prometnice, čak je bio najavio tužbu direktoru kantonalnog Šumskoprivrednoga društva dodavši da mu se direktor bezmalo istoga dana pojavio na vratima kabineta kako bi se ipak razgovaralo odnosno pristupilo nekim mjerama discipline. Međutim, praksa stalno pokazuje da se takvi dogovori ne poštuju i da je poslovna odgovornost pretvorena u apstraktan pojam. Po pitanju prometne infrastrukture pred vijećnike je došla i zbirna Informacija o ulaganjima za ovu godinu, a izdvojit ćemo samo ona koja na našim stranicama nisu ranije spomenuta: to je izvođenje radova na sanaciji dijela lokalnog puta Pajtov Han– Budoželje u duljini od 1,2 km, vrijednost je ugovora 130 tisuća KM, izvođač "MGV gradnja" iz Zavidovića, a investirana su sredstva dobivena od ŠPD-a po osnovi ranijeg duga (naknada za eksploataciju šuma na vareškom području), i drugi je realizirani projekt dionica od Pogari prema "Mrestilištu" u duljini od 1,3 km (s jednim preskokom od par desetaka metara zbog nesanirana barovitog tla) i osim toga je ostao još jedan makadamski prekid nadomak "Mrestilišta", odakle se nastavlja asfaltom. To sve skupa ostavlja dojam neozbiljnosti, ali toliko je sredstava doteklo od Direkcije za ceste Zeničko-dobojskog kantona, a radi se o 200 tisuća KM, i ovdje povjerenih "MGV gradnji". Za izdvojiti je i Informaciju o postignutom uspjehu u školskoj 2016./2017. godini u trima vareškim školama. Statistika pokazuje da je od 297 učenika u Osnovnoj školi "Vareš" 52 posto njih godinu završilo odličnim uspjehom, u Osnovnoj školi "Vareš Majdan" od 228 učenika odličnih je bilo 48 posto, dok je najmanje odlikaša, 33 posto, u Mješovitoj srednjoj školi "Nordbat 2" Vareš, koju je inače pohađao 181 učenik. U kritičnim i nikad izazovnijim tinejdžerskim godinama očito se popušta, jedna je učenica čak i ispisana zbog velikog broja neopravdanih izostanaka, dok su još dvije ispisane na zahtjev roditelja jer radije pođoše u nevjeste. Međutim, više u oči pada opći trend smanjenja đaka u svim školama, čega se vijećnici jesu dotaknuli u diskusiji, ali pritom konstatirali nemoć da se efikasno utječe na pitanje nataliteta i proces iseljavanja. Dakle, školska zvona već odavno zvone i na uzbunu, što također treba evidentirati: u OŠ "Vareš" broj đaka koji su pohađali nastavu na hrvatskom jeziku školske 2000./2001. godine bio je 210, dok ih je danas 118, a broj djece koja su kroz isto razdoblje pohađala nastavu na bosanskom pao je s 434 na 179. U OŠ "Vareš Majdan" podjednako loša slika: u proteklih 16 godina broj đaka redovito je padao počevši od brojke 587 do današnjih 228. U srednjoj školi, pak, početna brojka od 314 učenika iz 2000./2001. dugo se održavala postojanom, u nekim godinama čak bila nadmašena, ali je u posljednje tri zamjetan konstantan pad upisanih, a posljednja brojka je već spomenuta – 181.
POLJOPRIVREDNA DJELATNOST
MIRČIĆ PROIZVODNJA JAJA I MEDA 062 688 461
PROSINAC 2017.
BROJ 276
3
VAREŠKI ZAOKRET
Milijun maraka pomoći
N
a sjednici Vlade Federacije BiH održanoj 20. studenog 2017. godine, između ostalih odluka o raspodjeli sredstava utvrđenih Proračunom FBiH, donesena je i Odluka kojom je Općini Vareš dodijeljeno 1.000.000 KM kao financijska pomoć. Pritom je utrošak ovih sredstava diktiran tako da se prione oslobađanju od nagomilanih dugova, pa su se njoj prvenstveno obradovali oni (ili barem neki od njih) koji stoje u redu za izmirenje svojih potraživanja. O svemu je tome ukratko izvijestio općinski načelnik Zdravko Marošević na
12. sjednici Općinskog vijeća, podcrtavši: "Po pitanju ove pomoći uz nju idu i jasne upute trošenja, ali da vam odmah kažem: Porezna se uprava javila u isti mah i tu su obveze koje sam preuzeo, posebno velike iz 2013. i 2014. godine. Zaista je frapirajuće da jedan spomenik, recimo, poginulim borcima pred džamijom – koji je urađen i zaboravili smo vrijeme kada – još nije plaćen i još imamo 30 tisuća KM duga; pritom koštao nešto manje od 95 tisuća, provedena je javna nabavka, kako je provedena neću ulaziti u to, a da li je zaista vrijedan toliko to neka sud javnosti procijeni, ali je sramota da tolike godine dugujemo toliko. Ili recimo dug firmi 'Sarajevo-putevi' od 97 tisuća KM, pa maglajskom 'Geo-putu' 140 tisuća, brezanskom 'Nahonal-gasu', našem 'BBM'-u, to su sve dugovi neka za davno izvršena asfaltiranja,
Zdravko Marošević – najnačelnik
N
a 37. ceremoniji proglašenja najboljih nositelja izvršnih funkcija u vlasti, te poslovnih ljudi, kompanija i medija iz BiH, u banjolučkom Banskom dvoru navečer 7. prosinca 2017. uz uobičajeni glamur dočekano je na desetine istaknutih osoba iz raznih segmenata javnog života. Nositelj organizacije ove godišnje manifestacije je Direkcija europske agencije za izbor i promociju najmenadžera i najkompanija, a predsjednik Organizacijskog odbora Pane Škrbić u pozdravnom obraćanju iznio je podatak da je žiri između 2.540 prijedloga izabrao 26 menadžera koji su ponijeli titule najboljih u raznim kategorijama. Nagrade "Najmenadžer" i "Najkompanija" dodjeljuju se istaknutim pojedincima i kompanijama koji bilježe naročite rezultate u biznisu u smislu kvalitetnog poslovanja, povećanja proizvodnje i dobiti, tržišnog dokazivanja, primjene novih suvremenih tehnologija, investiranja u razvoj, orijentiranosti izvozu, otvaranja novih radnih mjesta i jačanja ukupne konkurentne sposobnosti. A na razini obavljanja javnih funkcija vrednovana je uspješnost i savjesnost u upravljanju institucijama, pa i politički personality, u vremenu kad su mnogi tu vrst javnog djelovanja doveli na loš glas i stoga rijetke primjere pozitivnog rada za lokalnu i širu
4
društveno-političku zajednicu ima smisla istaknuti i cijeniti. Idući redom, osobom godine proglašen je Mirko Šarović, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, dodijeljeno je posebno priznanje veleposlaniku RH u BiH Ivanu Del Vechiju, uručeno pet priznanja za životno djelo, zatim pet priznanja "Najmenadžer decenije", pa ukupno 25 menadžerskih priznanja, četi-
BROJ 276
za neke smo i utuženi, godinama se gomilale kamate, itd. To samo napominjem za one koji su već počeli čaršijski dijeliti taj milijun, ali sredstva će otići isključivo za sanaciju jer tako smo ih i tražili – da nam se pomogne u rješavanju dugova." Politika je načelnika Maroševića, kroz prvu godinu njegova mandata, svakako bila jasna – svima će biti vraćeno sve, ali sada je taj proces, primitkom ove pomoći, ubrzan i olakšan. To bi onda trebalo ostaviti većega prostora ulaganjima iz redovitih prihoda općinskog proračuna, iz kojih je načelnik Marošević dosad sanirao dugove, a takav njegov odnos prema javnim sredstvima zasigurno je i opredijelio Vladu Federacije BiH za donošenje Odluke o isplati pomoći, koja je izglasana jednoglasno, pa i to zacijelo nešto govori. M. M. ri priznanja "Najministar", četiri priznanja "Najnačelnik" i dva "Najgradonačelnik", te dva priznanja u oblasti financija i sedam tzv. specijalnih nagrada. A prema izboru agencijskog žirija za izbor i promociju najuspješnijih, "najgradonačelnici" u BiH za 2017. godinu su: Abdulah Skaka, gradonačelnik Sarajeva i Nenad Vuković, gradonačelnik Istočnog Sarajeva, dok su priznanje "Najnačelnik" u BiH za 2017. godinu, za izvanredne rezultate i uspješno vođenje općinske administracije, dobili: Nermin Mandra, načelnik općine Kakanj, Sead Džafić, načelnik općine Kalesija, Zdravko Marošević, načelnik općine Vareš i Milorad Simić, načelnik opštine Derventa. Načelnik Općine Vareš u svojoj je izjavi za medije nakon primanja ovog priznanja zahvalio onima koji su prepoznali njegov rad kao ispravan i uspješan, dodavši da je ono ujedno priznanje i potvrda vareškim ljudima koji su njemu ukazali povjerenje i pružili priliku da radi na vraćanju dostojanstva čovjeku i povede Vareš u bolju budućnost. Ceremoniju je u cijelosti emitirala državna televizija BHT i tako je općina Vareš preko svoga načelnika stekla još pozitivnog imidža u javnosti, a drugi benefit koji bi mogao proisteći iz ovakva publiciteta zapravo je u svojevrsnoj preporuci odaslanoj potencijalnim ulagačima, da znaju u kojim mjestima mogu naići na dobru i obećavajuću suradnju. M. M.
PROSINAC 2017.
POSJET NOVOM PAZARU U kabinetu gradonačelnika Novog Pazara
Malo drugačiji vidici M. Marijanović
P
rimjer kako dvije organizacije izviđača, pored onih aktivnosti kojima se primarno bave, mogu doprinijeti boljem povezivanju svojih općina i društveno-političkih zajednica desio se nedavno između Vareša i Novoga Pazara. Intenzivnija suradnja između odreda izviđača "Zvijezda" i odreda "Sandžak" počela je zapravo još u veljači ove godine kada su izviđači iz Novoga Pazara, njih 43 sa starješinom Nedžadom Eminovićem, boravili na petodnevnom zimskom odmoru na Igrištima kod Vareša. Bilo je to u razdoblju kada se vareško područje našlo pod debelim snježnim pokrivačem, što je gostima stvorilo probleme u pogledu transporta budući da su Igrišta, kako je poznato, na izoliranoj lokaciji usred šume, a vareški općinski načelnik Zdravko Marošević tada je reagirao (kao što bi valjda i svaki korektan načelnik) na način da je osigurao alternativni prijevoz i otklonio im sve brige. A te brige ne treba podcijeniti jer izviđačke starješine imaju na sebi odgovornost pred roditeljima koji su im povjerili svoju djecu da ih vode na logorovanja i putovanja, pa i u inozemstvo. Nadasve, kao počasni član izviđačkog odreda "Zvijezda" Vareš, načelnik je tada našao vremena provesti jednu večer u druženju sa svojim i sandžačkim izviđačima, što mu gosti iz Novoga Pazara nisu zaboravili nego pak cijenili kao gestu posebne pažnje i prijateljstva. A onda, u očitom nastojanju da se oduže, iz odreda izviđača "Sandžak" vareškom načelniku upućuju pozivnicu da nazoči glavnim svečanostima u povodu Dana Sandžaka, koji se obilježava 20. studenog, uz ugovorene susrete s čelnim ljudima ove dominantno bošnjačke regije na jugozapadu Srbije, a koja se podjednakim dijelom proteže i na područje Crne Gore. Prihvativši poziv, sa ciljem razmjene iskustava i razmatranja mogućnosti suPROSINAC 2017.
radnje na području gospodarstva i turizma, načelnik Marošević zajedno sa svojim pomoćnikom za civilnu zaštitu Rusmirom Berberovićem boravio je u Novom Pazaru u dvodnevnom posjetu (21. – 23.11.). Odmah po dolasku kao posebni gosti oni se priključuju završnoj večeri 11. sandžačkih književnih susreta – SAKS 2017. na kojoj je, s fragmentima iz svojih proznih i poetskih djela, nastupilo 15 književnika iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i s Kosova, te na koncu ovogodišnjem laureatu dodijeljena nagrada "Pero Ćamila Sijarića". Sutradan je vareško izaslanstvo posjetilo Bošnjačko nacionalno vijeće kao najviše predstavničko tijelo sandžačkih Bošnjaka, uz prijem od strane dr. Sulejmana Ugljanina koji je od početka jugoslavenske krize 1990. godine izgradio svoj autoritet u političkoj borbi za zaštitu građanskih i nacionalnih prava Bošnjaka u sandžačkoj regiji. Načelnik Marošević predstavio je predsjedniku BNV-a sliku stanja u općini Vareš te ga upoznao s lokalnim resursima podcrtavši pritom da vareško područje, a na temelju rastućeg interesa u posljednje vrijeme, postaje otkriće za potencijalne ulagače. Predsjednik BNV-a zahvalio je na posjetu te naglasio kako je uvijek dobro da ljudi iz prve ruke više saznaju jedni o drugima, nakon čega i vrata mogućih vidova suradnje zasigurno postaju otvorenija. Nakon ovog protokolarnog susreta na red je došla još jedna večernja svečanost; programski vrlo bogato i scenski dojmljivo obilježavanje pete obljetnice djelovanja izviđačkog odreda "Sandžak", odnosno obnove rada ove organizacije koja je postojala i u vrijeme bivše države (SFRJ). Događaj je upriličen u velikoj dvorani Kulturnog centra u Novom Pazaru, a na proslavu obljetnice svojih kolega doputovali su predstavnici izviđačkih odreda iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Turske. Među njima, dakle, i BROJ 276
pet članova odreda "Zvijezda" iz Vareša, a s načelnikom i Berberovićem (također izviđačem), može se reći, u pojačanju. Uz govor zahvalnosti, napose upućene vareškom općinskom načelniku, prvi čovjek sandžačkih izviđača Nedžad Eminović pozvao je Maroševića da primi i dar u znak priznanja. Na svečanost je doputovao predsjednik Turske izviđačke federacije Hasan Dinçer Subaşı, te je u nastavku večeri i s njime otvoreno poglavlje suradnje s Varešom na polju izviđaštva. Sutradan, kao posljednji u nizu, organiziran je susret dvaju kolega: vareškog općinskog načelnika Maroševića u sjedištu Gradske uprave primio je gradonačelnik Novog Pazara Nihat Biševac, inače je iz SDP-a (a riječ je o Sandžačkoj demokratskoj partiji). Dvojica su prvih ljudi informirali jedan drugoga o specifičnostima gradova na čijem su čelu. Novi Pazar je grad u ekspanziji, a po brojnosti stanovništva preko deset puta veći od Vareša i mogao bi se uspoređivati s jednom Zenicom. Karakterizira ga uže središte uređeno u duhu modernog vremena, a na koje se nadovezuju kvartovi orijentalnog štiha. No, postoji i druga strana medalje. Ovdje još uvijek nije ušao nijedan investitor, iznio je gradonačelnik Biševac ključni i prilično iznenađujući podatak, ali razlog postaje vrlo brzo jasan: Novi je Pazar daleko od bilo kakva autoputa, nije ni na željezničkoj trasi, a "obližnje" su zračne luke tek u Beogradu (260 km) i u Sarajevu (277 km). Prilazne ceste su priča za sebe, posebno ona iz pravca Nove Varoši preko planine Zlatar (u visinskom rangu s Perunom kod Vareša), pešterske visoravni i Sjenice, gdje se prije može ugledati zlatoroga nego kamion sa šlepom, a i glede putokazâ vlada prava oskudica. Tek u svjetlu takvih činjenica vareških 25 km do izlaza na državnu autocestu uviđa se kao prednost i razbija zamorne stereotipe o zabačenom i nepristupačnom mjestu pod Zvijezdom. Vareš je od glavnoga grada udaljen taman koliko treba kada se govori o potrazi za spasom od gradske vreve, posebno od magle i smoga zimi, a to je ono na čemu mi pretendiramo bazirati budući razvoj kao mala sredina za veliki odmor, kazao je sa svoje strane načelnik Marošević. U jednome su načelnici otkrili i sličnost, a to je značajan priljev novčanih sredstava od ljudi u iseljeništvu, što bi se gotovo pa moglo nazvati glavnom granom gospodarstva, ali je Novi Pazar odavno shvatio svoju poziciju i prepoznao malo poduzetništvo kao jedinu preostalu šansu, dok Vareš po tom pitanju prilično tavori i zaglavljen je "u vremenu tranzicije" već dva desetljeća. Na koncu su oba načelnika izrazila zadovoljstvo susretom i uspostavom kontakta između općina.
5
BIG STORY
Autor J. C. Faris i umjetnik Mišo Zlović potpisuju knjige
Uspjeh Miše Zlovića M. Marijanović
M
išo Zlović, profesor povijesti, po čemu ga najbolje pamte posljednje generacije vareških srednjoškolaca osamdesetih godina, poslije rata u kome je dospio najprije u Njemačku, a zatim u Sjedinjene Američke Države, postao je slobodnim umjetnikom i kao takav etablirao se u slikarstvu i u glazbi. Slika murale, svira gitaru. Uzgred rečeno, Varešanima je već dokazana njegova inicijativa oko antologijskih koncerata što su se proteklih godina četiri puta održali u kultnom vareškom baru "Jazz in the House", kao i njegov rad na komponiranju glazbe i aranžmana u suradnji s drugim Varešanima koji se pojavljuju kao tekstopisci ili interpretatori, od čega će u konačnici producirati CD, koji će dakle po svemu biti vareški. A kad se već govori o Zlovićevoj svestranosti, zgodan je trenutak da se obznani kako je pred izdavanjem i njegova poetska zbirka, čime će zakoračiti u treću granu umjetnosti – književnost. No, dogodilo se u međuvremenu da je u literaturu već ušao preko svojih slika kojima je ilustrirano jedno kapitalno djelo objavljeno u SAD-u i nedavno promovirano u Indianapolisu, u kome Zlović danas živi. Riječ je, naime, o knjizi "Once Upon A TIME 13.81 Billion Years Ago" američkog autora Jeffa C. Farisa. Inače, prvi susret između Farisa i Zlovića dogodio se prije nekoliko godina na otvorenju Zlovićeve samostalne likovne izložbe "In media Res" u Indianapolisu (izvijestili smo o tom eventu u "Bobovcu" broj 211 od srpnja 2012.).
6
Nakon svečane promocije knjige, a koja je održana 9. studenog 2017. u Centralnoj biblioteci u Indianapolisu, u izjavi za "Bobovac" Zlović pojašnjava kako su se obojica spontano uklopila u zajednički projekt: "Pošto smo, na određeni način, nezavisno obrađivali istu temu, stvaranje Univerzuma, gosp. Faris je poslije pomne analize mojih radova, njih ukupno 19, predložio da cijela kolekcija bude uvrštena u njegovu knjigu. Prihvatio sam i, nakon mnogo godina rada, na tržištu je djelo na koje smo obojica vrlo ponosni. Jedna od slika odabrana je za naslovnu stranicu, a sve zajedno čine zasebnu galeriju, kao uvod u materiju koju autor obrađuje."
Štoviše, na promociji je nastupio i Mišin sin Errol, student druge godine Muzičke akademije, izvodeći na klaviru djela W. A. Mozarta u trajanju od tri sata. Nakon promocije, knjiga je postala dostupna kupcima kao i on line čitateljima, a promoviranje se nastavilo putem radijskih emisija i dovoljno je kazati da je dogovoreno 175 takvih nastupa na raznim postajama diljem SAD-a. U tijeku je također kopiranje Zlovićevih radova u originalnim veličinama, pa će i te kopije biti moguće nabaviti putem internetskih narudžbi. Inače, cijena je knjige 79 američkih dolara i uz nju su gratis priložena dva CD-a s muzikom koju izvodi američka soul zvijezda Lonnie Lester, a u planu je također da se snimi i pridoda CD s Mozartovim djelima u izvođenju Errola Zlovića. Mišina ulja na platnu moguće je razgledati unutar galerije na službenoj internetskoj stranici (onceuponatime1381. com), skupa s novčanim vrijednostima na koje su procijenjena!
POETSKE NOVOSTI
Željko IVANKOVIĆ: Ljubičasti menuet Izabrane pjesme, Dobra knjiga, Sarajevo, 2017. Nakon 11 autorskih knjiga poezije i dva izbora pjesama: Izbor poezije, 1999. i Isus je pročitao novine, 2006., te tri izbora na francuskom, slovenskom i bugarskom, "Dobra knjiga" iz Sarajeva objavila je i treći domaći izbor poezije Željka Ivankovića. Ljubičasti menuet, ukupno šesnaesta Ivankovićeva pjesnička knjiga, čini izbor iz knjiga Urušavanje slike (1990.), Traženje zavičaja (1999.), Raskoš, hladna mjesečina (2002.), Dnevnik melankolije (2008.), Sjene, sve dulje (2012.), Sablazan jezika (2014.) i sadrži na 230 stranica ukupno 190 pjesama. BROJ 276
PROSINAC 2017.
PRAVDA I MI
Kao što istina i pravda traže svoj put…
Možemo li opstati? A kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere (pravednika) na zemlji? (Lk 18, 8) Piše fra Mirko Majdandžić
I
ponovno u zadnje vrijeme, jedna od čestih tema o kojoj svi razgovaramo na svim razinama društva, jest pitanje opstanka ili odlaska s ovih prostora. Svi imamo svoja mišljenja, svatko ima svoj stav koji temelji i gradi na svojim informacijama. Nije važno koliko su izvori informacija sigurni i kako smo stigli do podataka, ali zaključke vrlo lako donosimo: ovdje nema života, što ja još radim ovdje, tko god je mogao otišao je, i slično. Tomu, naravno, pogoduju razni događaji koji nas, nekim automatizmom, vrate u vremena devedesetih, u vremena sukoba i rata, u vremena kada je stvarno bilo upitno hoću li i hoćemo li preživjeti? Tada je u nama gorjela nada i davala životnu energiju potrebnu da se podnese sve ono što je život donosio pred nas. Tada nas je nosila neka prilično nerealna želja za opstankom, kao nagon za preživljavanjem. Tada nam je snagu davala vjera da je i u ovakvim situacijama Božja zadnja i PROSINAC 2017.
da je Njegova odlučujuća: a On je pravedan i pravda konačno mora pobijediti. I nekako je pravda preživjela. I kucala je na vrata svih nas s ovih prostora. Željela je ući u naša dvorišta, naše obitelji, naša srca, naše zajednice: i vjerske, i političke, i velike, i male, i pobjedničke (a takvih nije bilo), i gubitničke (a sve su takve), i ožalošćene (većinom), i slavljeničke (iz inata). I samo su joj ponegdje vrata bila odškrinuta, nigdje do kraja otvorena. Svi su je tražili, ali nitko nije pomogao da se ona pronađe. Sklanjali smo je u arhive, skladišta, kronike, stenograme, knjige umrlih. Na sav glas smo pričali o njoj, ponekad je i preglasno dozivali, ali joj nismo dali izići na svjetlo dana. Na sve načine smo priječili njezin odlazak do susjeda ili komšija. Naravno da je pravda lagano gubila snagu, bila je sve manje primjetna, nestajala je. I mi se sada pitamo: pa gdje je tu pravda, kako je nema? Pravda je prijateljica i rodbinski vezana podjednako sa svim ljudima i sa svakim čovjekom. Pravda nije nacionalno ili vjerski obilježena ili opterećena. Pravda želi doći do svakog čovjeka i donijeti svakom pravo po pravici. Ona želi da svaka bol i tuga, žalost i nepravda budu ublaBROJ 276
žene traženjem i donošenjem pravednosti među ljude, da se pravdom kao lijekom liječe duše ranjene zlom i nepravdom. Koliko je ljudi nepravedno patilo, a pravedno je bilo da smo ih štitili? Ni nakon svega nisu uspjeli doći do pravde. Koliko je ljudi nepravedno izgubilo živote, a pravedno je bilo da smo bili na strani nepravedno progonjenih? Ni nakon svega pravda nije stigla one koji su učinili takva zlodjela. Koliko ljudi se još uvijek vodi kao nestali, a pravedno bi bilo da im se barem grobovi znaju? Ni nakon svega mnogi, koji znaju što se s njima dogodilo, gdje su tajno pokapani, ni prstom nisu makli da se dođe barem do pravde za vlastitim grobom. Koliko je ljudi nepravedno osuđeno, za neučinjena djela, jer se skrivala nepravda nekih drugih, za pojedine grupe važnijih osoba, koji su ta zlodjela počinili? Ni nakon dugog niza godina sudskih procesa nisu uspjeli doseći do pravde. Nepravednim postupcima pravda je protjerana i iz domova pravde. A mi, žitelji ove zemlje, koja se Bosnom i Hercegovinom zove, za sebe tvrdimo da smo vjernici, da smo svi potomci Abrahama, on nam je praotac po vjeri. I kao takvi, vjernici, molimo se Bogu, Stvoritelju, Milosrdnom i Samilosnom, Alahu da nam usliši molitve, da pravda dođe i na ove naše prostore, da kazni one što su činili i još uvijek čine nepravdu, da obrani istinu i pravednost. I molitve izgovaramo samouvjereno. I čudimo se da nam Gospod još nije uslišio molitve. Možda bismo trebali moliti ne u bogomoljama, crkvama i džamijama, nego pred ogledalom. Možda bismo tada vidjeli one koji su učinili i nanosili nepravde, koji su skrivali istinu i priječili put pravdi. Možda bismo tada, konačno, shvatili da nam Gospod čuje molitve, ali u svojoj dobroti još nam ostavlja mogućnost da budemo amici iustitiae, prijatelji pravde, jer samo tada moći ćemo se nadati mogućnosti ostanka i opstanka. Sva naša pravda ima svoj izvor u Gospodu, izvoru pravednosti. On bi trebao biti naša pravednost. Kako možemo od Stvoritelja tražiti da bude protiv sebe, da bude nepravedan? Kako možemo očekivati da Milostivi = Pravedni kazni naše susjede i komšije, a da za ista zla djela nama bude milosrdan, da nam oprosti, da nama progleda kroz prste? Je li pošteno od Pravednoga očekivati da bude nepravedan? Možda, za početak, da barem prestanemo moliti!?
7
ISTINITA PRIČA
S
tudeni '93., istjeralo nas iz grada, snijeg okasnio dva-tri dana. Ja, k'o i uvijek, "zaosto". Našao se naposljetku sam samcat na Višnjićima. Događaji se nižu, odmak'o i prosinac, smrt jednako pleše oko nas..., a šta je tu je, prilagodi se da preživiš. Kuća 'ladna, ve-ce vani, nije daleko – ako na vrijeme kreneš. Prislonjen je uza štalu. Jedna baglama spala, ne mogu se vrata zatvorit'. Sjedim na jelovim daskama s iskruženom rupom u sredini, u ruci mi western roman, poslužit će. Buljim u maglene daljine i prisjećam se šarenila prosinca u Beču, očeva prijekora: onaj Mozart mog'o je tam' provest' čitav život, a ti dva-tri mjeseca pa bjež' kući u Bosnu! Dok tako "sijelim", kontam: tamo su sloboda, zabava, život, a ovdje sr.nje kako god okreneš... Tražim način kako da pobjegnem iz pustoši i beznađa. Odlučujem u što ću uložit' i od jednog našeg bojovnika kupujem uniformu srpske vojske, taman mi je. Jašta, more valjat'. "Partneri" iz Ilijaša donose rakiju i mijenjaju je za tehničke aparate kojih se dobavio kako je tko stigao. Dogovaram s njima kako ću se Ilijaša domoć', pa ću sutri dan vidjet' kako dalje. I zaputim se, kroz minsko polje stigoh živ na nji'ovu zemlju. Primiše me, daju mi da se presvučem i okupam, a od donjeg veša imam samo gumu od gaća. Kuća nova, udobna, prije rata radili u Rusiji. Za stolom sva čeljad, svetac im, Nikoljdan, a sitan starac svako malo briše suze. Pitam ga: šta ti je, bolan!? Ništa, sjećam se Jasenovca... Među nama je i lijepa, zrela žena, zovu je tetka. Ponekad se pogledamo, al' nije vrijeme za to. Sutradan polazak na put, pozdravljam se s "tetkom", čudno me gleda, daje mi jabuku: nek' se nađe. Valjda uz pomoć sv. Nikolaja prolazimo Pale, Sokolac, a od Bratunca ozbiljnija kontrola. Ja imam nekakvu vojnu propusnicu. Policajac gleda dokumente vozača, pa suputnice, sad sam ja na redu. Učtivo pita za papire, sjedim mirno i iz gornjeg džepa uniforme vadim onu jabuku. Nevino ga pitam: može l' ovo? Kratko kimne glavom: može. U autu uzdah olakšanja, idemo dalje. Karakaj, most na Drini. Valja meni preko rijeke. U žbunju se presvlačim u civilku, ponio "za ne daj Bože". Polumrak je, razgledam okolinu i ocjenjujem situaciju. Dimi stražara, onaj unutra nešto za-
Kad doživiš Božić deveran sobom, ovaj vani prijateljski razgovara s vozačem tek prispjelog "stojadina". S rusakom na leđ'ma idem ka mostu. Nonšalantno u znak pozdrava mašem rukom. Odmahuje mi, prolazim; nadošla Drina moćno huči, noge mi od olova, osjećam k'o da se ukopavaju u beton mosta. Samo čekam kad će povikati: stani, vraćaj se. A od polovine mosta kao da sam dobio krila. Al' na drugoj strani presijeca me glas novog stražara: stani, ku'ćeš!? Gleda kroza me i pita: nož, križ, bomba!? Trzam se i smušeno odgovaram: imam čakiju, križa nemam, donedavno nisam vjerov'o u Boga, a bombe su ostale za mnom u bespućima Daštanska i planine Zvijezde. Nakon razgovora s komandan-
IZLETIŠTE - ŠIMIN POTOK ZVIJEZDA/VAREŠ
tom puštaju me dalje: begaj i snađi se. Kad će sreća, uto nailazi autobus prepun putnika i plastičnih kanistera za gorivo, idu u Suboticu, na buvljaku kupuju gorivo i preprodaju ga po Bosni. U Novom Sadu noćim u hotelu "Park", cijena bagatelna, naručujem buđenje, al' zaboravili me, kasnim na prvi autobus za Mađarsku. Nakon oskudnog doručka nailazi drugi, i "za bocu" da pređem granicu... "Skidoše" me iz autobusa, graničar-policajac sjedi nasuprot mene, uzima podatke, dugo me gleda i veli mi: kaži sve. Ja ponovim za njim, tj. kažem: "sve". A on se zabulji u mene i svitla mi takvu šamarčinu da sam se istog trena uozbiljio. U taj čas ulazi neki podoficir i onako k'o uzgred
ORGANIZIRAMO:
IZLETE • SUSRETE • SVADBE MATURE • ZABAVE • RUČKOVE vl. J. Klarić • 032 593 053 • 061 781 802 SMJEŠTAJ • KOMBI PRIJEVOZ
8
BROJ 276
PROSINAC 2017.
veli: vod za streljanje je spreman. Gledam na dlanu liniju života; nema ništa od toga, filmski fazoni. Umjesto voda za strijeljanje dolazi plava "marica". Trpaju mi ruke u lisice, žuljaju... I eto mene u Centru bezbjednosti, valja opet kazat' sve. Okružiše me četvorica i stadoše "obnavljati gradivo": kako prebit' čovjeka a da se masnice ne ugledaju. Jedan je posebno revan, ja ne mogu ništa, a i da mogu – četiri na jedan malo je previše. Rukama štitim glavu, često letim na pod. "Glavni", srećom, reče: dosta je, dovoljno je smekšan. Al' onaj jedan se ne prolazi, traži od mene da kažem: živjela Srbija! Ne kontam, al' ponavljam: živjela Srbija! Snađe me novi udarac; kad dođo' seb pitam u čemu je problem, zar nisam ponovio što se od mene tražilo, a on mi se unosi u lice i kaže: ne živjela, nego živela! Ponavljam: živela Srbija, i puknu nešto u meni pa pridodam – 'ebla te ona! U sekundi završim opet na podu, pa kad sijevnu čizma i tup udarac u rebra, izgubim dah. Tada prestadoše. Prebace me u drugu prostoriju (a ako ne znate što je bol probajte se slomljenih rebara nakašljat'); zidovi obloženi keramikom, pod betonski, alka u zidu. Mislim u sebi: e, sad si ga tek na.ebo. Po naredbi, na željezni stolić odlažem sve što imam u džepovima, nevoljko skidam odjeću i gol golcat stojim uza zid. Ono malo "jadnila" uvuklo se negdje i sakrilo. Ispituju me takvog, a znaju skoro sve o meni i o događajima u
Varešu. Kada te biju, to nekako i podneseš, ali kada te golog prislone uz 'ladan zid, slome te psihički, počinješ priznavat' i ono što ne znaš. Tortura se završava, oblačim se, trpam sitnice u džepove, novac je tu, fali ga nešto; nije važno, nije sve u parama. Trpaju me u kola, kratko voze nepoznatim gradom. Mrak je, auto se zastavlja, zvjeram okolo, dižem glavu i čitam lijepo osvijetljena zelena slova: hotel "Fortuna". Ne snalazim se, pratioci kažu: nikome ni reči šta ti se desilo, sad si ovde gost, dobićeš, bre, večeru i sobu, a sutra ćemo videti šta dalje. Što ću, ostavljam dokumente na recepciji i sjedem pa večeram, puno je uniformi okolo. A soba dvokrevetna, topla, ima kupatilo, sapirem rane. Na natkaslu pored kreveta novine "Politika", u njima podulja reportaža o padu Vareša. Noć je duga, teška, malo spavam, malo osluškujem korake u hotelskom hodniku, nitko ne dolazi na vrata. Ujutro zvoni telefon, kažu: siđi, čekaju te. U holu recepcije dvojica, uzimam dokumente i nijemo ih slijedim. Ulazimo u auto, nakon malo vremena usudim se pitat' kud me voze. Jedan kaže: na granicu. Pitam se u seb: koju li. I "ogradi" se razgovor. Suvozač kazuje kako zna nekog Iliju iz Vareša, zajedno išli na specijalizaciju u Rusiju. Na povratku, u Moskvi, Ilija se toliko napio votke da se na ulasku u vagon izuo i na peronu uredno složio cipele, 'nako po vareški, da su mu
OBILJEŽAVANJE DANA DRŽAVNOSTI Dan državnosti Bosne i Hercegovine 25. studenog obilježen je i ove godine na kraljevskom gradu Bobovcu, od strane nekoliko nevladinih organizacija, a uz pokroviteljstvo Općine Vareš. "Obilježavanja značajnih datuma iz historije Bosne i Hercegovine obično prolaze u kontekstu pomiješanih stavova, mišljenja i osjećanja prema državi", kazala je u uvodnoj riječi Saudina Beganović, predsjednica BZK 'Preporod' Vareš, te dodala: "U sferi javnog govora država Bosna i Hercegovina se poistovjećuje s njenim aktualnim društveno-političkim uređenjem i ustavnim ustrojstvom, pa se u kontekstu stvara negativan naboj koji značajno otupi emotivni patriotski žar. Mi u Varešu imamo razloga da budemo posebno ponosni jer je u našem zavičaju kraljevski grad Bobovac, najznačajniji grad srednjovjekovne Bosne."
Na ovom je skupu sudjelovalo nekoliko stotina ljudi, a kao govornici istaknuli su se povjesničar, dr. sc. Enver Imamović, koji je za grad Bobovac izjavio da je "srce Bosne i Hercegovine", predstavnica "Mreže mladih" Nedžma Hrvat koja je kazala da je "dužnost omladine ostati ovdje i boriti se za BiH", tajnik Srpskog građanskog vijeća Denis Vazić koji smatra da je Dan državnosti praznik kojim su utemeljeni osnovni principi zajedničkog života i tolerancije, vareški općinski načelnik Zdravko Marošević koji je podcrtao da "svatko onaj tko ne poštuje svoju povijest i prošlost, taj nema ni budućnost", te vareški župnik fra Mirko Majdandžić, koji je jednostavno zaključio kako je došao obilježiti rođendan svoje domovine te pozvao sve dobronamjerne ljude da pohode Bobovac i slave taj dan. Skup je uveličao i počasni vod Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, a osim obrazovnog i kulturnog programa s Bobovca je odaslana poruka tolerancije i snošljivosti, mira i želje za prosperitetom Bosne i Hercegovine. V. R.
AMI
TR
PROSINAC 2017.
po dolasku u Beograd morali kupit' nove da ima u čem ić' kući. Preko Mađarske ulazim u Hrvatsku. Na stanici, tj. kolodvoru (naučio ja "strane jezike") kupujem "vlačnu" kartu za bilo kuda, moram imat' razlog što sam tu. Prilaze mi dva policajca: tko sam, što sam, odakle sam tu. Kad reko' da sam iz Bosne jedan reagira i veli: sve one što bježe iz Bosne treba batinati što ne brane domove i domovinu. Kiselo ih gledam i pitam: kako da branim ono bez čeg ste me ostavili. Badnja je večer, pokasno stižem u Koprivnicu. Bauljam pustim gradom tražeći kuću sestre i zeta koji tu odavno žive. Kroz prozor svijetli krizban. Zvonim na vrata, sestra oprezno otvara; kad me prepozna krsti se, tj. križa se. Mati, i sama izbjeglica, nijemo gleda, pada na stražnjicu. Zet ispija čašu da i on razbistri jesam li prikaza... Nije za vjerovat' kako je sve počelo, a kako završilo i hajde ti sad zamisli ljepši božićni dar od tog da sam doš'o familiji živ i donekle zdrav. Ima l' išta ljepše za Božić od toga da ti je makar i dio obitelji na okupu... Ovih dana "izvirujem" djecu, očekujem unučad. Nema ih, progut'o ih Zapad. "The west iz best" – jest za zadnju stranu tijela, da se ružno ne izražavam, al' za dušu sigurno nije. Kontam: izdrž'o sam ja i gore, pa ću i ovo. Jer pakao i raj nisu tamo negdje, oni su u nama. J. J.
BROJ 276
Vareš, Zvijezda bb Tel. 062 981 537 Vl. Zdenka Kokor 9
U SPLITU ODRŽANA
Glavna skupština HKD "Napredak" U prostorijama hotela "Zagreb" u Splitu 25. studenoga 2017. održana je 64. Glavna skupština Hrvatskoga kulturnog društva "Napredak" koja je bila izvještajnog karaktera, a odvijala se u ozračju 115. obljetnice osnutka ovog Društva – u čijem su sastavu danas 64 podružnice u BiH, Hrvatskoj i svijetu, među kojima i vareška
U
Splitu je 25. studenog održana 64. Glavna skupština Hrvatskog kulturnog društva "Napredak" kojoj je bilo nazočno 77 zastupnika te brojni gosti i uzvanici, među kojima i splitski dožupan Luka Brčić. Nakon intoniranja hrvatske, bosanskohercegovačke i himne "Napretka" te minute šutnje za sve preminule Napretkovce, pozdravne riječi uputio je dr. Pavle Mijović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i dopredsjednik HKD "Napredak", a koji je i predsjedavao Skupštinom. U uvodnom obraćanju predsjednik Društva mons. dr. Franjo Topić podsjetio je na važnost i ulogu te ukazao na veličinu "Napretka" i pozvao nazočne da s ove Skupštine ponesu radost u srcu i obnovljenu snagu za nove uspjehe. Između ostalog, napomenuo je kako u mnogim krajevima BiH cjelokupni i jedini kulturni angažman obavljaju podružnice ovoga Društva. Od sportskih aktivnosti istaknuo je da su Napretkovi sarajevski šahisti osvojili treće mjesto na državnom nivou, zenički su bili drugi u Ligi Herceg Bosne, a šahistkinje iz Zenice osvojile su prvo mjesto u BiH; također, Napretkovi boćari su najbolji u zemlji. Završio je riječima dugogodišnjeg predsjednika "Napretka" mons. Ante Alaupovića: "Napredak želi biti matica oko koje će se okupljati sve ono što želi dobro hrvatskom narodu..." Riječi pozdrava uputili su domaćini iz Splita. Vinka Bratulić, predsjednica splitske Podružnice, istaknula je da je otvorena perspektiva nove renesanse "Napretka" u ovom gradu. Potom je dožupan Brčić istaknuo da u gradu pod Marjanom ima oko 4.000 udruga i društava, ali se nijedno ne može pohvaliti svojim djelovanjem kao HKD "Napredak". Nazočne je pozdravio i ministar zdravstva i socijalne srbi u Vladi Srednjobosanske županije Nikola Grubešić koji je naglasio "da nije Napretka u Sred-
Predsjednik Franjo Topić uručuje priznanje Mladenu Rudežu
njoj Bosni teško da bi opstala i tradicija Hrvata u ovom dijelu zemlje". U nastavku rada Skupštine, izvješća o radu Središnje uprave iznio je dr. Mijović napomenuvši kako je kroz ovo razdoblje održano sedam sjednica Središnje uprave, a njihov bitan dio posvećen je pripravi Glavne skupštine "Napretka". Također, predstavio je i djelovanje predsjednika Društva, Nadzornog odbora i Stegovnog suda. Predstavljajući rad podružnica istaknuo je kako "Napredak" pokriva onaj dio kulturne sfere koji je poprilično deficitaran, na osobit način u manjim mjestima. Ukratko je abecednim redom ocrtao rad podružnica, na osobit način spomenuvši one u Beču, Bihaću, Brčkom, Brezi, Bugojnu, Busovači, Derventi, Doboju, Dubrovniku, Fojnici, Gradačcu, Grazu, Ilijašu, Jajcu, Kaknju, Kiseljaku, Kninu, Kreševu, Linzu, Lukavcu, Ljubuškom, Mostaru, Novom Travniku, Odžaku, Posušju, Trav-
otvorite vaše oči 10
niku, Tuzli, Uskoplju, Usori, Vitezu, Zadru, Zenici i Žepču. Dragan Glavaš iz podružnice u Jajcu predstavio je rad Nadzornog odbora HKD "Napredak", a Goran Štrbac financijsko izvješće Društva. Nakon toga Glavna skupština HKD "Napredak" usvojila je izvješća, a Goran Štrbac, pod točkom o aktualnoj problematici u Društvu, predstavio je kronologiju događanja vezanu uz razrješenje Upravnog odbora Glavne podružnice Zagreb, isključenje Tomislava Dubravca iz "Napretka" i imenovanje Povjerenstva za ovu podružnicu. Situaciju je s pravnoga aspekta pojasnila odvjetnica Zvjezdana Znidarčić-Begović istaknuvši da je to bila mučna, ali zrelo donesena odluka, koja ima svoje utemeljenje u Statutu. Napomenula je kako je cijela saga više medijski rat s ciljem unošenja razdora u "Napredak", a jedini interes je bio materijalni. Zaključno
BREZA, Bosanska 12 0387 (0)62 588 141 BROJ 276
PROSINAC 2017.
je naglasila da nijedna udruga u Zagrebu ne može koristiti ime ni logo "Napretka" ako ne poštuje Statut ovog društva. I predsjednik je, prof. Topić, nadovezujući se na ovu problematiku, upoznao zastupnike da su problemi nastali ranije, ali da je korijen problema materijalna dobit koju su neki u Glavnoj podružnici HKD "Napredak" Zagreb htjeli nezakonito pribaviti. No, kad se nije moglo ni statutarno ni zakonski, počelo se medijskim putem. Zbog toga je jedino moguće bilo postupiti kako je Središnja uprava učinila: raspustiti Upravni odbor Podružnice i imenovati Povjerenstvo. Ove odluke dane su na glasovanje Skupštini, koja ih je jednoglasno potvrdila. U nastavku rada Skupštine zatim je Mladen Rudež, u ime Koordinacijskog odbora za izradu prijedloga strategije Napretka 2018. – 2023., predočio rad i zaključke. Ukazujući na sažetak sadržaja ovoga dokumenta objasnio je da ima osam poglavlja koja oslikavaju rad od osnivanja do danas te donose pregled glavnih ciljeva i zadaća djelovanja "Napretka". Između ostaloga, istaknuo je deset strateških ciljeva: obrazovanje i pot-
pora, kultura, umjetnost, sport, povrat i upravljanje imovinom, mediji i izdavaštvo, knjižnica i arhiv, reforma rukovodne i upravne strukture, ljudski resursi te profesionalni i stručni djelatnici kao uposlenici, europske integracije, suradnja s drugim organizacijama te sigurni i stabilni izvori financiranja rada i kvalitetnijeg djelovanja "Napretka" u društvu. U raspravi koja je uslijedila, izneseni su prijedlozi da se više pozornosti posveti potpori rada podružnica te mladima, a također i upoznati se s naglascima na području kulture u Europi i vidjeti gdje se "Napredak" tu može uklopiti. Glede kadrovskih pitanja Skupština je izglasovala da upražnjena mjesta u Središnjoj upravi popune Vlatko Komljenović, mjesto dopredsjednika za gospodarstvo, zatim dr. Vera Katz, Sretko Tomić te Robert Petrović, koji je inače predsjednik mladih HKD "Napredak". Na Skupštini su uručena i priznanja koja je dodijelio HKD "Napredak", a dobili su ih: Josip Gujić, predsjednik Podružnice u Kaknju, dr. Tvrtko Krajina, predsjednik Podružnice Uskoplje, Drago Vidović, predsjednik Podružnice Zavidovići; Fra-
NAKLADNIŠTVO I NAPRETKOVI MEDIJI Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" od obnove svoga rada 1990. godine do danas organiziralo je (ili sudjelovalo u) impresivna 1933 kulturna događanja – od onih akademskih, glazbenih i likovnih, do pučkih i sportskih. Jedan od naglasaka u djelovanju Društva svakako je i na nakladništvu, a uz ovu Skupštinu zastupnici odnosno Podružnice obogaćeni su još jednim kapitalnim izdanjem – monografijom na 564 stranice objavljenom u povodu 25. obljetnice obnove HKD "Napredak" (1990. – 2015.). U toj monografiji nalazimo i vrijedna podsjećanja na rad Napretkove Podružnice u Varešu, koja je prvi put utemeljena 1906. godine kao Povjereništvo na čijem je čelu bio Ivan Mutić. Godinu kasnije Povjereništvo prerasta u Podružnicu, ali zbog društveno-političkih okolnosti djeluje sa stanovitim prekidima: od 1907. do 1912., pa 1914., zatim od 1921. do 1928. i od 1930. do 1949., kada je rad svih podružnica i samoga Društva, a zbog njegova predznaka – ugušen. Što je zanimljivo (pogotovu s aspekta pravâ i društvenog
PROSINAC 2017.
angažmana žena) još početkom prošlog stoljeća u Varešu je postojala i ženska podružnica: od 1911. do 1914. i od 1921. do 1922. godine. Rad vareške Podružnice obnovljen je u predvečerje raspada SFRJ, 14. ožujka
BROJ 276
njo Bratić, predsjednik Podružnice Usora; "Hrvatski glasnik" – Tuzla; Općina Busovača; Općina Usora; Podružnica Brčko; Podružnica Vitez; Katica Čerkez, ministrica prosvjete, kulture i sporta Županije Središnja Bosna; Nikola Grubešić, ministar u Vladi Županije Središnja Bosna; Mladen Rudež, predsjednik Sportskog društva HKD "Napredak"; JP "Pošta d.o.o." Sarajevo i "Katolički tjednik". Zaključno je istaknuto da će HKD "Napredak" nastaviti s misijom biti na dobrobit hrvatskom čovjeku i svim ljudima gdje djeluje; učiniti sve da potakne ostanak ljudi na ovdašnjim prostorima; poraditi na detaljiziranju i provedbi svoje strategije. Također, naglašeno je da Skupština podržava rad Središnje uprave i odluke donesene vezane uz problematiku odnosa s Glavnom podružnicom Zagreb, kao i rad imenovanog Povjerenstva za taj slučaj. Na kraju je predsjednik Topić zahvalio svima što su doprinijeli da ozračje na Skupštini bude izrazito pozitivno i prijateljsko, te je potaknuo sve da se ne stide raditi i tražiti za opće dobro. (hkdnapredak.com)
1991. godine, ali je silom prilika opet ugašen tijekom ratnog egzodusa 1993., međutim Podružnica se konsolidira prije završetka rata obnoviteljskom skupštinom u Osnovnoj školi "Fra Filip Lastrić" na Pržićima, u vojnoj enklavi, dana 15. studenog 1994. Tada je donesena i odluka o pokretanju lista vareških Hrvata "Bobovac" koji će, nakon posrtaja ostalih sekcija zbog stalnog osipanja ljudskog potencijala, postati glavnom tekovinom i konstantom Podružnice. Prvi broj lista "Bobovac" ugledao je svjetlo dana 15. siječnja 1995., a kad ga se stavi u ravan s preostala dva časopisa koja se danas izdaju u okrilju HKD "Napredak" – to su "Hrvatski glasnik" u Tuzli (dvomjesečnik koji je u studenom objavio 247-248 izdanje) i glasilo "Napredak" u Travniku (koje izlazi kvartalno, a u listopadu je objavljen broj 25) – o kontinuitetu "Bobovca" izlišno je dalje govoriti. S jednako zavidnim stažem pod patronatom Podružnice Vareš djeluje i elektronski medij – Hrvatski radio "Bobovac", kao jedini "Napretkov" radio nakon što je sa scene nestalo Radija "Vrhbosne". M. M.
11
POGLEDI
Šareni ćilim vareških padina
Živi život svoj! Dajana Franjić
P
onoć je odavno prošla. Pokušavam zaspati, ali toliko teških misli leti mojom glavom i kradu mi mogućnost sna. Pošto ih ne mogu otjerati, odlučila sam misli prenijeti na papir i osuditi ih tako što će ih drugi čitati... čitati i osuđivati one koji su njihov uzrok. Pitam se, zašto baš ja? Zašto baš ja koja sam mirne duše ne mogu mirno spavati zbog onih koji za čistoću svoje duše ne mare? Pitate se tko su oni. Mislite da sam pretjerala napisavši da ima onih kojima duša nije čista? Ili se pak pitate što je netko uradio da bi me do takvog zaključka doveo? Odgovorit ću vam, zato ovo pišem. Dok drugi spavaju, ležim razmišljajući o budućnosti. Razmišljam može li mi ovaj grad dati ikakvu budućnost. I baš to me kopka i nagriza. Čudan osjećaj vlada mnome. Toliko je toga o čemu razmišljam, a na kraju se svodi na jedno. Samo jedna riječ me muči: Vareš. Ah, Vareš... Vareš je grad u kom sam od svog rođenja. Iako ne živim u samom gradu, on je svejedno dio mene. Baš zbog toga što je dio mene, ima mogućnost da me boli. Postajem vam smiješna jer kažem da me grad boli? Mislite da je to nemoguće? Moguće je, moguće... Odmah ću reći: Vareš mi je kao zavičaj predivan. Volim mirne gradove. Volim mirne šetnje. Volim tišinu. Volim gledati rijeku kako teče i kako je njena svrha ići od izvora do svog cilja, bez obzira na što
će naići da bi stigla do njega. Volim slušati cvrkut ptica sjedeći na klupi u parku. Volim proljetno buđenje Vareša i njegovo iznijansirano zelenilo. Volim ljetni period kada Vareš živne. Volim njegove jesenske dane kada se okiti predivnim bojama i kada šećem šarenim ćilimom njegovih padina. Ništa manje volim i naše ulice prekrivene snijegom, koje vraćaju odsjaj zvijezdama. Volim naše jezero koje ne mijenja svoju ljepotu kroz sva ta godišnja doba. Volim naš kameni most i njegovu priču. Lijepo je čuvati sjećanje da je i naš grad imao svog Romea i svoju Juliju. Volim što šetajući Varešom prođem kraj džamije, pravoslavne i katoličke crkve, koje su tako blizu jedna drugoj. Volim naš zrak koji dišem, pa... i ne baš punim plućima. Jer guši me, guši me što Vareš, teško mi je reći... što Vareš odumire jer pored svega nagriza i sam sebe. Kako? Pa... ima toliko odgovora na ovo pitanje. Ovisno o životnoj dobi, spolu, zanimanju, i jednostavno životnoj priči onoga tko ovo čita – odgovori će biti različiti. Politika, nezaposlenost, nerazvijenost... dio je onoga što pojede Vareš. Međutim, ja ću pisati o onome što ga jede iznutra i što meni ne da sna. Kao šesnaestogodišnjakinji najbliži razlog meni su ljudi. Ali samo oni koji se ponašaju parazitski, oni su ti koji nagrizaju sve sa čime dođu u dodir. Noćas ih ne štedim, ne štede ni oni mene, niti sve nas. A kako to? Pa tako što, od svih poslova na svijetu kojima bi se mogli baviti, stvaraju i šire zavist i tračeve. Preokupacija im da se bave tuđim brigama i životima, pa ne prežu ni da kleveću. Zar osnovna misao nekome može biti to kako će napakostiti drugome!? Vareš je, kao mala sredina, grad
KOMPLETNA ORGANIZACIJA POGREBA PRIJEVOZ POKOJNIKA U ZEMLJI I INOZEMSTVU
tel. +387 (0)32/ 843-083 061/ 753-522 061/ 783-326
BUKETI • SVADBENI BUKETI • LONČANICE SVJEŽE CVIJEĆE • POGREBNI VIJENCI
12
gdje dosta ljudi vodi tuđe živote. Tuđe – jer svoje, izgleda, nemaju. Umjesto da se potrude poboljšati ih, doprinijeti i sebi i drugome, i susjedu i društvu, takvi drugima podmeću. Zašto? Zar se od toga živi? Zar to nekoga ispunjava i čini sretnim? Zašto se često pravimo da smo nadmoćni nad bespomoćnim? Zar je teško starici ponijeti ceker umjesto gledati što je u njemu? Zar je teško pomoći osobi koja je pala? Možda je ipak lakše narugati se... ne znam. To sam zaključila gledajući sa strane neke naše sugrađane. Zar je toliko teško počistiti za sobom i baciti smeće u kantu ili kontejner? "Slažem se", lakše je baciti na ulicu ili negdje na krivini istresti hrpu otpada u prirodu. Zašto je u nekima toliko zlobe i neodgovornosti da ne mogu gledati čist i uredan grad, zašto ga prljaju i nama drugima, pitam ih? Zašto ga prljaju i lažima, krijući se i uživajući u efektima svojih nečasnih postupaka? Narode, živimo u 21. stoljeću! Ljudi su odavno prestali gledati što drugi rade, tko se s kime druži, što je tko nosio jučer a što nosi danas... Ljudi koji gledaju naprijed i teže boljem sutra gledaju svoja posla, a poslije radnog vremena žive svoj život punim plućima. Gledaju svoj mir, a ne hrane se tuđim nemirom niti se bave time kako će ga proizvesti. Probudimo se! Očistimo prvenstveno svoja, pa i tuđa srca. Širimo ljubav. Uvažimo različitosti. Volimo svoje. Poštujmo tuđe. Ne osuđujmo tuđe postupke, ne znajući za njihove razloge. Bacajmo smeće u kantu za smeće. Počistimo za sobom, ali i za drugima. Širimo pozitivnost. Osmijehom popravimo dan drugima. Uljepšajmo svoj dan lijepim mislima i nastojanjima. Negativnost smanjimo na minimum. Motivirajmo sebe i druge. Postanimo odlučni. Širimo vjeru i nadu za ostvarenje dobrih ciljeva. Budimo potpora jedni drugima. Prestanimo biti zavidni. Budimo ponosni kako na svoj, tako i na tuđi uspjeh. Radujmo se tuđoj sreći kao svojoj. Budimo suosjećajnost. Volimo sebe i druge. Pjevajmo. Radujmo se. Živimo svaki dan kao da je posljednji. Ne ostavljajmo za sutra ono što možemo učiniti danas. Pomozimo koliko možemo. Pružimo sebi i drugima miran i lijep san... Uvijek sam bila pozitivna i onda kada nitko drugi nije bio. Često mi znaju reći da sam luda jer vjerujem u nešto što je "nemoguće". Ma, nikad se ne zna. Zaželite želju, možda se čudo dosađuje. Ostavljam vam osmijeh, ali ne za kraj, nego za ljepši i bolji početak!
BROJ 276
PROSINAC 2017.
SP U KARATEU
Vareške juniorke nadmašile seniorke!
M
lade članice Karate kluba "Vareš" – Dženita Alajmović, Arijana Klančević, Lejla Munjić, Šeherzada Operta i Anesa Rožajac, ujedno i članice karate reprezentacije Bosne i Hercegovine, otputovale su na 7. Svjetsko prvenstvo u tradicionalnom karateu (Cluj 2017 – Campionatul Mondial de Karate Fudokan), koje se održalo od 2. do 7. studenog 2017. godine u rumunjskom gradu Cluj-Napoca. Na prvenstvu je sudjelovalo oko dvije tisuće natjecatelja iz četrdesetak zemalja svijeta, a Asocijacija tradicionalnog karatea Bosne i Hercegovine na ovom svjetskom prvenstvu osvojila je čak pet zlatnih medalja. Pored zlatnih medalja, reprezentacija BiH okitila se i mnoštvom srebrnih i brončanih medalja. U Rumunjsku su putovali natjecatelji iz ukupno sedam bh. klubova, a to su: Karate klub "Vareš", KK "Mostar", KK "Seiken" iz Visokog, KK "Rudar" iz Breze, KK "Gard" iz Zenice, KK "Fudokan" iz Fojnice i KK "Visoko". Posebno treba istaknuti uspjeh tima u čijem su sastavu bile Varešanke Šeherzada Operta, Dženita Alajmović i Arijana Klančević te Mostarka Rijalda Džiho, koji je osvojio brončanu medalju u disciplini ekipnih borbi, a uspjeh dodatno dobiva na značaju činjenicom da je medalja osvojena u seniorskoj konkurenciji, jer su sve vareške članice tima zapravo juniorke. Što reći – uspjesima nikad kraja! V. R.
Vareške "brončane" juniorke
BRAČNE OBLJETNICE
Božana i Čedo Jazić “Voljeti nekog, znači pristati da ostariš s njim!" (A. Camus)
Ivan (Mije) Anđić rođen 1942. u Krčevinama i Marija (Joze) r. Šimić 1950. godine,
Dragi mama i tata, bako i djede – sretna 50. godišnjica braka! Vole vas vaše kćeri, zetovi, unuci, unuke, praunuci i praunuke
vjenčani su u Vijaci 19. studenog 1967. i prošloga mjeseca obilježiše 50. godišnjicu braka. Trenutno žive u Petrinji, imaju sina, dvije kćeri i četvero unučadi, koji im od srca čestitaju!
Trgovinska radnja
N na
Vareš školski pribor • udžbenici • knjige • uredski materijal • suveniri
ul. Čaršija bb
darovni program • čestitke i razglednice • usluge fotokopiranja
vl. Nikolina Dodik • mob. 061 988 179
PROSINAC 2017.
BROJ 276
13
SJETI ME SE, ŠTIOČE
Fra Marijan Semunović (1804. – 1876.) Zacijelo je tako trebalo biti, da se biografija ovog oćevskog fratra otme zaboravu i izvuče ispod prašine vremena, a evo kako se to posložilo. Cijenjeni je profesor dr. fra Stjepan Duvnjak kustos samostanskog muzeja u Kraljevoj Sutjesci, ali i čovjek koji predano pazi da groblja predšasnika ne proguta nebriga i drač. Spašavajući tako i epitafe s nadgrobnih križeva, spontano podijeli s nama priču koju otkriva počivalište pok. fra Marijana i plus zapis o njemu, za budućnost ostavljen u "Franjevačkom glasniku" iz 1895. godine (broj 23, str. 362-364). Ne vezujući se za bilo kakvu obljetnicu, prenosimo taj tekst jer ga nadasve krasi arhaični stil izražavanja, a autor je teksta (još jedan Oćevac) o. Rafo Barišić.
F
ranjevačka redodržava Bosna ponosna svegjer se je odlikovala vrlim muževima, koji su neumorno radili na korist reda, roda i mile im domovine, pa ih take i danas ragja i hrani u svom krilu, da se jednoč pokažu svijetu kao vrsni borioci za vjeru, dom i rod. Megju takovim muževima bijaše i blage uspomene o. fra. Marijan Semunović, čij vjekopis uz ostale glasovitije Franjevce ovog samostana u kratko ovdje iznosim na ugled i primjer nadobudnom franjevačkom pomladku. On se rodio u Oćeviji (mahli Lastre), današnjoj podružnici župe vijačke, dne 10. travnja 1804. Bogobojazni roditelji, zanačije, odgojiše svoga miljenca u strahu Božjem, te ga iz mala počeše podučavati u prvim počecima vjere, na ime: o Bogu, o vjeri, o zapovijedima, te načinu kako se ima Boga moliti, što je kod nas u Bosni sačuvano u svakoj kršćanskoj kući. Opazivši njegovi roditelji, da im je dječak obdaren lijepom duševnom grivnom, odrediše ga dati u redovnike serafinskog patriarke sv. o. Franje u samostanu sv. Ivana Krstitelja u Sutjeskoj, gdje je kao pripravnik učio niže nauke. Godine 1820. na 13. svibnja položivši svečane zavjete, starješinstvo ga na daljne nauke pošalje u Vesprim u Magjarsku. Izučiv tu s dobrim uspjehom filozofiju i sv. bogosloviju, kao zaregjeni svećenik god. 1826. dogje u domovinu, gdje je nastavio svoj uzvišeni rad u vinogradu Gospodnjem, i to kao mjesni kapelan u Foči;
Nadgrobni križ fra Marijana Semunovića
zatim u istom mjestu kao župnik, te župnik u Usinu (današnjoj podružnici župe morančanske), Donjoj Tuzli, Breškama, Zoviku, Dubravama, Tremošnici, Varešu (od 1872. do 1875., op. prir.) i Vijaci, svagdje pokazujuć veliku revnost za spasom povjerenoga mu stada, učeći ga sve što je korisno i spasonosno. Kao revni obslužitelj pravila svoga načelnika, sv. o. Franje, a uz to buduć je bio obdaren visokim znanjem i govorničtvom, postepeno dalje se
POGREBNO DRUŠTVO & CVJEĆARNA VAREŠ
14
| SVJEŽE CVIJEĆE | BUKETI | VJENČANI BUKETI | ARANŽMANI BROJ 276
je penjao na razne časti u svojoj redodržavi. Kao župnik u Usinu, nakon toliko vremena, godine 1852. u Donjoj Tuzli uzkrisio je starodrevnu župu, kao što je i u Breškama podigao novu župu, te je uz najveće nepogodnosti dobio zemljišće i napravio sve zgrade uz pogibelj vlastitoga života. Kao župnik u Tremošnici, god. 1868. pomoćju puka napravi on za tadašnje okolnosti prikladnu crkvu, koju je kašnje zub vremena oštetio. Godine 1856. bio je započeo u Zoviku, na mjestu gdje je današnja crkva, zidati samostan i crkvu, koja su zbog raznih nepogodnosti u ono doba ostala zapušćena. U zadnje vrijeme bivši župnikom u Vijaci, oboliv nješto radi starosti, a nješto opet uhrvan bolešću kostobolje, po mjesnim župljanima bude prenešen u samostan sv. Ivana Krstitelja u Sutjesku, gdje u 73. godini života na 2. kolovoza 1876. blago u Gospodinu premine, te je sahranjen u bivšem franjevačkom groblju "Grgur" u blizini samostana. Njegovi su ostanci nastojanjem veleč. o. fra. Franje Komadanovića, s ostalom ovdje pokopanom braćom prenešeni u "Do". Na njegovom križu ima slijedeći latinski natpis, sastavljen po pok. veleč. o. fra. Anti Nediću: D. O. M. Tubam Dei hic expectat R. P. Semun Marianus, clara natus Ocevia matre; ingenio rarus, eloquio rarior, affabilitate carissimus; officio: Vicarius quondam Conventus hujus; dignitate: Almae hujus Exdefinitor Provinciae; labore: locis diversis parochus praestantissimus. Animam Deo, corpus terrae, cunctis linquens lacrymas denatus. – A. D. 1876, die 3. Augusti, aetatis 73, religionis 57. – Vive lector, vale, meique memento. Amen. B. N. N. (Bogu Najboljem Najvišem) Božju trubu ovdje čeka P. O. (Poštovani otac) Semun Marijan, rodom iz slavne Oćevije majke; rijetke umnosti, još rjeđe govorničke vještine, iznimne rječitosti; nekoć vikar ovog samostana; časni eks definitor ove plodne Provincije; djelovao je na različitim mjestima kao izvrstan župnik. Dušu Bogu, tijelo zemlji, svi su ga ispratili sa suzama. G. G. (godine Gospodnje) 1876, 3. kolovoza, u 73. godini života, 57. redovništva. – Zdravo živi, štioče, sjeti me se. Amen. (Prijevod s latinskoga: fra Stjepan Duvnjak)
| LONČANICE | VIJENCI | POGREBNA OPREMA I USLUGE | PRIJEVOZ U ZEMLJI I INOZEMSTVU
vl. Snježana Tomić tel. 032/ 843 465 843 321 mob. 061/ 793 032 PROSINAC 2017.
IN MEMORIAM POSLJEDNJI POZDRAV
POSLJEDNJI POZDRAV
Dana 16. 11. 2017. u 80. godini života preminuo je naš dragi suprug, otac, djed, pradjed i tast
Dana 22. studenog preminuo je naš dragi otac, brat, djed i svekar
KREŠIMIR ANTO BOŽIĆ
VINKO ČOVIĆ
Sjećanja na njega ostaju u našim srcima. Počivao u miru Božjem!
(1936. – 2017.) Zauvijek ostaješ u našim sjećanjima. Počivao u miru Božjem!
Supruga Mirica, sin Zlatko, kćerka Marlena, zet Ilija, snaha Tonka, unučad Marijana, Darko, Matej i Marko, praunučad i ostala rodbina
Tvoji najmiliji
TUŽNO SJEĆANJE
IN MEMORIAM
(1.XII.1999. – 1.XII.2017.) Navršilo se 18 godina otkako nije s nama naša draga
Dana 3. prosinca navršilo se 40 dana otkako je preminuo naš dragi
LUCIJA RADOŠ
(1980. – 2017.) Dani prolaze, ali tuga i bol ne prestaju. Neka te čuvaju anđeli nebeski! Hvala svima koji su bili uz nas u najtežim trenucima.
BOJAN FRANJIĆ
Sjećanja na tebe zauvijek ostaju u našim srcima. Počivala u miru! Tvoji najmiliji
Majka Kata i sestra Matea
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM MALBAŠIĆ
Navršila se godina dana otkako nije s nama naša draga
KATICA GRGIĆ rođ. Klicić (31.VII.1949. – 3.XII.2016.) Vrijeme prolazi, ali uspomene na tebe neće proći nikada. Počivala u miru! Sinovi Ljubomir i Igor s obiteljima
VINKO
IN MEMORIAM
(1930. – 2009.)
ZLATKO URBAN (23.X.1955. – 5.IX.2017.) Sjećanje na tebe izblijedjeti neće. Počivao u miru!
"Vi ste odletjeli u krilo tišine, a mi još plovimo u životnom viru. Dok se ne sretnemo na poljima nade, počivajte blago u vječnome miru."
BERNARDA (1936. – 2012.)
(Ivica Kesić)
Majka Julija
SJEĆANJE
ALBERT
TOMISLAV
(1956. – 2011.)
(1968. – 2017.)
IGNAC KRIVOŠIĆ (25.VI.1941. – 5.XII.2014.)
Vaše: Marija i Ankica s obiteljima
Po dobroti te pamtimo, s poštovanjem spominjemo. Počivaj u miru!
SJEĆANJE
Tvoji: supruga i djeca s obiteljima
na drage roditelje
IVU MARKANOVIĆA (8.XII.1914. – 4.XII.1986.)
IN MEMORIAM
LJUBICU MARKANOVIĆ rođ. Trgovčević
Dana 6. prosinca 2017. u 88. godini života preminuo je naš dragi
ANTON TROGRLIĆ (1930. – 2017.) Zauvijek si zaspao i ostao u našim srcima i sjećanju. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji: sin Slaviša, nevjesta Irena, unučad Tina i Dario, sestra Tinka, brat Tomislav, te ostala rodbina, prijatelji i poznanici PROSINAC 2017.
(4.XII.1919. – 15.XII.2009.) Počivajte u miru Božjem! Draženka, Vjerana i Renata
BROJ 276
15
IN MEMORIAM TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE (6.XII.2002. – 6.XII.2017.) Dana 6. prosinca navršilo se 15 godina otkako nije s nama naša kćerka, sestra i unuka
DRAGAN DUSPER (4.II.1953. – 8.XII.2010.) Godine prolaze, a tebe nema, tuga u srcima ne nestaje, bol ne prestaje, nedostaješ nam kao i prvoga dana... Anđele naš, počivaj u miru Božjem!
NIKOLINA PAŠALIĆ Naša su srca i danas prepuna boli i tuge. Bit ćeš uvijek voljena i nikad zaboravljena. Tvoje najmilije
Tvoje: Marijana, Danijela, Darija, Davorka
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE Na naše drage roditelje
BOŽO KALFIĆ
IVO DODIK – ZAKARIJA
(24.XII.1935. – 10.XII.2012.)
(8.III.1904. – 11.VII.1975.)
BERNARDICA KALFIĆ
ANA DODIK
(21.XII.1929. – 11.X.2014.) S ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na vas. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
(27.X.1910. – 11.IV.1991.) Ljubav prema vama ne može izbrisati vrijeme. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM STJEPAN GRGIĆ
MIJO VODOPIJA
(1.VI.1943. – 12.XII.2016.)
(1997. – 2017.)
JOZEFINA GRGIĆ rođ. Malbašić
U tišini vječnog doma neka te prate moje misli i molitve. S ljubavlju i ponosom čuvam uspomenu na tebe. Počivaj u miru Božjem!
(15.V.1948. – 14.VI.2006.) Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima. Počivali u miru Božjem! Sinovi Snježan i Tomislav, kćerka Vedrana, zet Marijan, unučad Marin i Andrea te Jeffrey i Anne-Carmen, praunuka Noa Dinah
Tvoja kćer Emilija
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
(13.XII.2007. – 13.XII.2017.) Dana 13. prosinca navršilo se deset godina otkako više nije s nama naš dragi
Na drage roditelje
MARIJANA ŠIMIĆA (14.XII.2008. – 14.XII.2017.)
JANJU ŠIMIĆ
MARKO RAJIĆ S ljubavlju i ponosom čuvamo uspomene na tebe. Počivao u miru Božjem! Tvoja obitelj
(4.XI.2011. – 4.XI.2017.) Otišli ste tiho, kao što ste i živjeli. Vaš osmijeh i vaš lik čuvat ćemo s najvećim ponosom i poštovanjem u našim srcima i mislima. Vaši najmiliji
SJEĆANJE
IN MEMORIAM ANTO ILIĆ
Na drage roditelje
(21.IV.1934. – 15.XII.2013.)
MATO ROZIĆ
KATA ILIĆ
RUŽA ROZIĆ
(9.II.1933. – 6.VIII.2014.)
Po dobroti vas pamtimo, s ponosom svojoj djeci spominjemo i u srcu vječno nosimo... Počivajte u miru Božjem! Zahvalna djeca
Uvijek ćete živjeti u našim srcima i mislima. Počivajte u miru Božjem! Vaša djeca
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
(15.XII.2015. – 15.XII.2017.) Dana 15. prosinca navršila se druga godina otkako nas je napustio naš otac, suprug, brat i prijatelj
ZORAN LJEVAK S velikom ljubavlju i poštovanjem čuvamo te u našim srcima! Počivao u miru!
Uvijek ćeš biti u našim mislima i srcima. Počivaj u miru! Tvoji najmiliji
Tvoja obitelj i prijatelji
16
MIROSLAV BUBIĆ (16.XII.1993. – 16.XII.2017.)
BROJ 276
PROSINAC 2017.
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
BERNARD BARKIĆ
(17.XII.2007. – 17.XII.2017.) Navršava se deset godina otkako nije s nama naš dragi sin i brat
(17.XII.2007. – 17.XII.2017.) Ni godine koje su prošle, ni život koji teče, sjećanje na tebe izbrisati neće.
BERNARD BARKIĆ
Počivao u miru!
Po dobroti te pamtimo, s tugom spominjemo, u srcu te nosimo. Počivao u miru! Majka, braća i sestre
Tvoji: supruga Štefica, sinovi Dalibor i Danijel
TUŽNO SJEĆANJE
U SJEĆANJE
(17.XII.2007. – 17.XII.2017.)
na našeg prijatelja
BERNARD BARKIĆ
BERNARDA BARKIĆA
Dok smo živi živjet će i sjećanje na vrijeme provedeno s tobom i tvoju duhovitost.
(2007. – 2017.) Počivao u miru!
Počivao u miru!
Dijana i Anto
"Crne guje"
IN MEMORIAM
TUŽNO SJEĆANJE
MARIJA – MARINKA TOMIĆ
(18.XII.2011. – 18.XII.2017.) Na našeg dragog
(2016. – 2017.)
MIROSLAVA BRKOVIĆA
MIRJANA MARIĆ Počivale u miru!
U našim srcima trajno živi uspomena na tvoju beskrajnu ljubav i dobrotu. Počivao u miru!
Marinka, Pajo, Josip, Deno i Ana-Marija
Tvoje: supruga Jelena, kćerka Maja i unuka Sonja
(1999. – 2017.)
TUŽNO SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
Dana 21. prosinca navršit će se deset godina od smrti naše drage i nikad zaboravljene
ANE DRIJENČIĆ
(28.XII.2012. – 28.XII.2017.) Dana 28. prosinca navršit će se pet godina otkako nije s nama naš dragi
(27.IX.1939. – 21.XII.2007.) Trajno ćemo čuvati sjećanja na tvoju plemenitu dušu, dobrotu i ljubav koju si imala za sve nas. Počivaj u miru Božjem!
Tvoj dragi i plemeniti lik vječno ostaje u našim srcima i mislima. Počivao u miru!
PERO KOLAKOVIĆ
Suprug Miroslav, sin Dražan, kćerka Suzana, zet Slađan, unučad Božana i Božidar
Sinovi Dubravko i Darko, kćerka Dubravka, s obiteljima
U SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
na naše drage roditelje
VITOMIRA BOŽIĆA (1942. – 1995.)
DRAGICU BOŽIĆ (1948. – 2012.) Uspomene na vas trajno će živjeti u nama. Počivali u miru Božjem! Vaši sinovi: Žan i Igor
U SJEĆANJE na naše drage
JOSIP RAJIĆ
ANA RAJIĆ
(27.IX.1909. – 25.XII.1989.)
(2.V.1920. – 8.XII.1993.)
TOMISLAV RAJIĆ
ANTONIJU LUČIĆ
(14.II.1957. – 8.VII.2016.)
(3.VI.2014. – 3.VI.2017.)
RUDOLFA LUČIĆA (30.XII.2012. – 30.XII.2017.) Pamtimo Vas s ljubavlju i poštovanjem. Počivali u miru! Vaši najmiliji PROSINAC 2017.
BROJ 276
Uspomena na vas živi vječno. S ljubavlju vas se sjećamo i u srcima nosimo. Počivajte u miru Božjem! Vaši najmiliji
17
IN MEMORIAM
SJEĆANJE
TUŽNO SJEĆANJE
na naše drage
ROBERT ŠOKIĆ
JANJA ŠOKIĆ
(1926. – 1987.)
(1927. – 2011.)
IVO DŽOJA (1.I.2009. – 1.I.2018.)
MARKO ŠOKIĆ (1948. – 2009.)
Čuvamo te od zaborava!
Uspomene na vas trajno će živjeti u nama. Počivali u miru Božjem! Vaši najmiliji
Obitelj
IN MEMORIAM
IN MEMORIAM
Počivale u miru, sestre Pogarčić
JOZO KOLAKOVIĆ (1.I.2017. – 1.I.2018.) Kada bismo mogli vratiti vrijeme i dobiti mogućnost izbora, tebe bismo opet izabrali da budeš naš. Čak i ako bi to značilo da ćemo te opet izgubiti, bilo bi vrijedno svih suza ovog svijeta. Sve što sada imamo su oči pune suza i srce puno ljubavi prema tebi. Ponosni smo jer si bio naš i znaj da voljene osobe nikad ne umiru, one su zauvijek u nama, a mi te volimo više od svega. Počivao u miru! Tvoje: supruga Marta i kći Valerija
18
BROJ 276
IVKA JOSIPOVIĆ
KATA DUŽNOVIĆ
NADA MATANOVIĆ
(1928. – 2016.)
(1930. – 2016.)
(1934. – 2016.)
KRISTA BABIĆ
EMILIJA BRĐANOVIĆ
(1936. – 2017.)
(1940. – 2015.)
Vaši najmiliji
PROSINAC 2017.
RAD NA FOTOMONOGRAFIJI
Iz aktivnosti oko izrade fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća" ovoga puta donosimo kratku informaciju koja se tiče samih fotografija. Već je mnogo toga snimljeno i prikupljeno na terenu u vareškoj okolici (Bobovac, Oćevija, Dabravine i druge povijesne lokacije), zatim stari Vareš, vareška groblja, industrijsko naslijeđe, prirodne posebnosti i sl. A nakon samostanskih muzeja u Kraljevoj Sutjesci i Fojnici, u tijeku je fotografsko dokumentiranje artefakata u muzejima u Sarajevu i Visokom, te u muzejskoj zbirci Franjevačkog samostana u Visokom. Ujedno je ovo, po prilici, posljednje podsjećanje i poziv svima koji u privatnim zbirkama eventualno imaju fotografije, kakve bi po značaju i vrijednosti mogle naći mjesto u fotomonografiji, da iste pošalju skenirane ili preslikane na e-mail listbobovac@ hotmail.com ili ih dostave na preslikavanje u redakciji lista "Bobovac". To se odnosi na fotografije iz svih tematskih oblasti: sporta, planinarstva, lovstva, kulture, gospodarstva, objekata, osoba... Jer, rad na ovom projektu počinje se privoditi kraju.
Iz najstarije vareške matice rođenih i umrlih koja se čuva u samostanskom muzeju u Kraljevoj Sutjesci
PodrŽite izradu fotomonografije svoga grada Broj računa (za uplate u KM): 3385802224035182, kod UniCredit Bank d.d. Vareš. Svrha doznake: donacija (ili sponzorstvo) za izradu fotomonografije "Vareški kraj kroz stoljeća". Primatelj: HKD "Napredak" – Podružnica Vareš. Za uplate iz inozemstva: IBAN BA39 3385 8048 2428 8089 i SWIFT UNCRBA 22.
LIST VAREŠKIH HRVATA
Rješenjem Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i športa Federacije BiH, broj 08-651-311-4/98, list “Bobovac” upisan je u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 817, a mišljenjem istog ministarstva oslobođen je plaćanja poreza na promet proizvoda
PROSINAC 2017.
osnivač i izdavač: HKD "Napredak", Podružnica Vareš • za izdavača: Mario Mirčić • adresa uredništva: 71330 Vareš, Zvijezda 25, tel.: +387(0)66/116-025, fax: +387(0)32/843-094 • internetska adresa: http://www.vares.pp.se • e-mail: listbobovac@hotmail.com • žiroračun u KM: 3385802224035182 kod UniCredit Bank d.d., s naznakom: za list "Bobovac" • račun za devizne uplate: 20013680001, IBAN broj: BA39 3385 8048 2407 4883, SWIFT: UNCRBA 22 • cijena godišnje pretplate: BiH – 24 KM, Hrvatska i Europa – 54 KM, Sjeverna Amerika – 75 KM, Australija – 87 KM • naklada: 1000 primjeraka • izlazi jedanput mjesečno • glavni i odgovorni urednik: Mladenko Marijanović • uredništvo: Zlatko Filipović, Čedomir Jelić, Alen Kristić, Dubravko Tokmačić i Mijo Vidović • računalna priprema: "Art company" d.o.o. Kiseljak • tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica BROJ 276
19
PROMOTORI VAREŠA
Priredio M. Marijanović