Issuu on Google+

Snaga uma Umjetnost rijeÄ?i

bogatstvo duha

Izdanje 2 / Februar 2014 | Besplatan online primjerak


Urednik:

Mehmed Šabetić E-mail: mehmed89@live.com Facebook: www.fb.com/mehmed.sabetic


www.snagauma.net


Ne teÄ?e rijeka, nego voda. Kao ĹĄto ne prolazi vrijeme, nego mi.


Živi kada već imaš priliku.


6

1. januar Danas je prvi dan, početak. Želim vam da vas ne boli ono što vas je boljelo, a da vas voli ono što vas nije voljelo. Želim da vam djeca budu bolja od vas, da se više vi hvalite njima nego ona vama. Želim da vas dobro služe noge, da na njima provedete veći dio nove godine, da imate više posla nego vremena. Želimo vam da budete potrebniji drugima nego oni vama.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Da želite i možete više nego što vam treba, a da sve što vam pretekne podijelite sa onima koji ne mogu kao vi. Nemojte uzimati mnogo više nego što dajete. Mislite malo na one kojima će morati da uzmu ono što vama budu dali. Želimo vam da dobijete stan ako baš nemate ili da umijete da se radujete ako ga već imate. Da vam ono što imate ne bude manje od onoga sto nemate. Želimo vam, na kraju, da ova godina ima više sreće sa vama nego prethodna!

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA

Da li bi ljudi mogli biti bolji? Mogli bi, ali niko neće prvi da počne. Svi imaju loša iskustva. Nismo li se malo puta zaklinjali da ćemo biti bolji? I neki stvarno postanu bolji, pa ispadaju naivni. Jer su oni drugi postali još gori.

Duško Radović www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma

7


8

Titraj Dan. U ničem što radim ne vidim svrhu. Noć. Ne radeći ništa u svemu vidim svrhu. Pa kao lako mi je. Ustani! I o sebi svjedoči prije no što život neprijatelje svjedocima zazove.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Čuvaru, od mene ti nema vajde, idi, vidi što je s ostalima! Linč na misli u nastojanju da se približim bogovima. U oslobođenju od dilema rukujem se s mjesečarima u žetvi polja utihnutih patnji, uminulo kao klasje na obzoru utopljeno u ispraćaju ljeta klanjam pred božanstvenim teretom noći. Pa i nisam neko čudo od čovjeka, ni ratnik, ni patnik, još ponajdalje od svetačkih vizura. Ja sam tek običan titraj koji u svako postojanje svoju radoznalu njušku gura. I svemu se radujem ponajviše i sve veselim do časa mječevog trona, kad zacvilim kao pseto napušteno nad svojim prokletim blagoslovima. Iz dana u noć, dostojanstvom prosjaka bogatstvima selim i nikad cjelovito priznati neću što najviše volim i koliko želim!

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA

Najlakše je pisati o ljudima loše... Najlakše je pisati o ljudima loše. Istina je. Čovječanstvo se promijenilo i ljudi su se istrošili. Postali su šuplji kao iznošene čizme, nesposobni za korak kolektivno i pojedinačno, žuljaju nas svakom mišlju, i riječju, i djelom. Vidite, svi o svima mislimo da smo šuplji. To je najlakše na svijetu. Kleknuti pred boga vlastitih razočaranja. Ja se ipak ne ustručavam prkoseći razumu zavesti u nadu da se dijete u čovjeku nikada ne guši. Zato odbijam učestalo promišljati kako su ljudi pokvareni krvoloci i želim svakog od njih zamišljati kao zaigrano bosonogo dijete kojem pri susretu sa životinjama i cvijećem oči sjaje nalik na komete.

Marina Pivčević

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma

9


10

Osmehom te tugujem

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Reče mi: “Svet je nedostojan tvoga bola draga, zato, smej se crnim oblacima, pticama zloslutnicama, smej se lošim predznacima i teškim snovima, smej se, kad me ne bude draga, usnama razjedenim od suza podbulim očima, isplakanim zenicama, smej se draga.... I neka ti navuku ludačke košulje, neka te razapnu na krst srama, smej se kad budeš izigrana i sama brojala korake krivo načinjene, smej se, draga, lošim opisima, pogrešnim dijagnozama, tvog trenutnog stanja.

Snaga uma magazin / Februar

Samo se smej, draga, lošim tugovankama, oporoj samilosti, smej se grleno, kikotavo, luckasto, kiselo, smej se, draga, onako kako smo se smejali loše odigranim ulogama, radoznalim njuškama, raščupanim kokoškama što kljucale su naše odbače kože... Smej se i nevešto i gorko i pijano se smej, samo se smej smehom me sačuvaj... Nedaj da me u suzama tvojim udave lažni čistunci, moralne nakaze, krvožedne strvine što bi tvojim bolom da duše pogane hrane...”


SNAGA UMA 11 Reče mi: “Smej se draga, smej se ostavljena i sama zaboravljena smej se u inat prolaznosti svega onog što ti je dane činilo duzim, smej se kiši, draga i noćima tamnijm od svih prošlih i svih budućih noći, smej se, draga....”

I smejem se do neba, do oblaka se smejem, smehom te živim smehom te kazujem smehom te čuvam od zaborava...

Reče mi: “Smej se draga, smej se ostavljena i sama, zaboravljena., Smej se u inat prolaznosti.

Svetlana Biorac-Matić

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


12

Žene među kraljicama Božanske žene, sva ljepota svijeta i lavska gordost, i plahota srne, kroz vaše čari uzvišene cvjeta u plave dane, i u noći crne. I, kada stopom punom svetog mira budite zemlji ritam svih otkrića, slutim vas srcem plamenim svemira, slutim i ištem tajnu vaših bića. Svaka je od vas rođena da vlada, i da za prijesto pruži mliječno dijete; carice tijela, samo usnom sklada i usnom želje pitam: što hoćete?

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Ko će mi dati ključe vašeg čuda i odgonetku vaše zagonetke? Kakvo tajanstvo kriju vaša uda i koje nade statue vam rijetke? Božanske žene, što u snu i slavi čekate zoru pravednih oltara, pred vašim likom koljeno se savi, a srce, zvučni plamen, već izgara. Sunčane duše, zjeni poklonika zaman vas skriva zločinačka tama; pobožnu ljudstvu fali vaša slika, jer vi ste Žene među Kraljicama.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 13

“Ko sam i što sam, što ću, koga volim, što tražim, kuda idem, za čime lutam? Uzaludno nebo za odgovor molim, uplašen sobom svoje suze gutam, tajanstveno stvari i života zebe, ne poznam ništa, a najmanje sebe.”

Tin Ujević www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


14

Derviš i smrt - odlomak Kad već nisam imao razloga ni mogućnosti da je slušam s’ pažnjom, počeo sam s’ pažnjom da je posmatram. To sam činio sa zanimanjem, mogla je misliti da je to zbog njenih riječi, i tako smo izgledali pristojni oboje.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Gledao sam je doduše od samog susreta, iznenadila me ljepotom glatkog lica što se prosijavalo kroz tanku tkaninu, i stišavanom svjetlošću velikih očiju što su otkrivale vrelu naglost i teške sjenke u njoj. Ali to je bio letimičan pogled, uznemiren, nesiguran, u očekivanju onoga što će ona reći, i više je govorio o meni nego o njoj. A kad je skinula sa sebe opčinjenost, mada sam se ušančio u sigurnost tobožnjeg slušanja, povukla me da vidim očima a ne strepnjom...

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 15 Prvo sam zapazio njene ruke. Dok je pridržavala jašmak, prisilnom kretnjom, koja je određena, bez mnogo mogućnosti, bile su razdvojene i neizrazite, jedva su se primjećivale. Ali kad je pustila tkaninu i sastavila ruke, one su odjednom oživjele, postavši cjelina. Nisu u pohod polazile naglo niti su se kretale živo, ali je u njihovom stišanom mirovanju, ili laganom lutanju, bilo toliko snage nekog neobičnog smisla, da su neprestano prikivale moju pažnju. Izgledalo je da će svakog časa učiniti nešto važno, nešto presudno, stvarajući tako napetost očekivanja, stalnu i uzbudljivu. Mirovale su u krilu, sastavljenje, obgrljene, kao da se dave u tihoj čežnji, ili čuvaju jedna drugu da ne odlutaju, da ne učine štogod nerazumno, nepomične u neprestanom talasanju što se jedva vidjelo, slično nemirnom drhatu, lakom grču od preobilja snage. Onda su se bez žurbe razdvajale, kao da su se dogovorile, i samo trenutak lebdjele, tražeći se, pa nježno padale, poput zaljubljenih ptica, na atlasno koljeno, opet zagrljene, nerazdvojne, srećne u svom sastavljenom ćutanju. ..Dugo je tako trajalo, i jedna se pomaknula, prstima što su se sporo i strašno grčili počinjala da gladi atlas ispod sebe, i kožu ispod atlasa, a druga je ležala na njoj, priljubljena, utišana, osluškujuć nečujno pucketanje glatkog kumaša nad okruglim mermernim koljenom... Najljepši su mi bili prsti, dugi, gibljivi, svijetle kože salivene u pravilne čunjeve sa sijenkama pregiba, začudno živi kad su se polako širili ili sklupljali u prozirnu čašku, kao latice. Ali ako sam prvo obratio pažnju na ta dva mala stvora, dvije životinjice, dvije sipe, dva cvijeta, nisam ih primjećivao same, ni u početku dok sam najviše u njih gledao, ni poslije kad sam je otkrivao kao nepoznatu zemlju. Sve je na njoj bilo skladno i nerazdvojivo: pogled očiju lako oivičen crnom bojom, što se spajao s pokretom ruke jedva skrivene providnom tkaninom košulje; meni nagib glave; kad bi zatreptao zlatom obuhvaćeni smaragd na čelu, i nesvjestan trzaj noge u srebrnoj papuči; lice bez neravnina, po kome se razvila blaga svjetlost nekud iznutra, iz krvi što se preobraćala u tople odsjaje; vlažan bljesak zuba iza prividno lijenih, punih usana... Ugodno je bilo gledati kako se love njene žive ruke, kako se zaboravljaju u igri, ugodno je bilo slušati kako govori, ne, nije trebalo ništa da govori, dovoljno je bilo da postoji..

Meša Selimović

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


16

Probudite svijest Ogrijezli u gorčini, ogrijezli u predrasudama. Živimo u sredini gdje su ljudi isti, robotizovani. Iskačeš iz šablona, ne odgovaraš. Navučeš zadovoljnu facu i svoj osmijeh od uva do uva, a rado bi krive Drine ispravljao, proširio, zatrpao, svašta bi i ništa bi. Gledaš naše mentalitete, svugdje mala bara puna krokodila. Vidik ti je sužen od ograničenih mišljenja, a onda odjednom kažes STOP. Zamisli na sekundu da ti je ovo posljedni dan života, zbog čega bi se prvo pokajao ? Znaš li za šta ? Što lijepo nisi poslao sve do đavola i živio i mislio na mirniji način.. Život bi vratio unazad, fino sjeo i razmislio i na kraju rekao, kuda žuriš na prečac kad ionako sve na svoje dođe.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Rekao bi dosta. Dosta sam se povlačio, dosta sam gubio, dosta sam popuštao. Rekao bi : “ Dokle fukare da se bogate dok pametni šute? “ Ako imaš pametnu riječ za reći zašto je ne bi podijelio? Zašto drugi mogu a ti ne možeš? Zašto ne bi, do đavola, pokušao, pa makar i bio posljednji dan? Zašto ne bi sve poremetio i počeo od početka u novi dan, sa novim navikama, meditacijom, osmijehom, pozitivnim stavom.. U životu treba imati hrabrosti za rizik. Takodje treba hraniti pozitivnu misao, da ona nije toliko jaka, ne bi se tajnom zvala. U krizi, neznanju i beznađu koje nas je snašlo iz nečega treba stvarati nešto. Kreativne ideje i rješenja leže u nama samima, samo ih treba probuditi.. Probudite svoju svijest i svoj um, ne budite ničije ovce. Postoji rješenje za sve, a glavno je postoje ljudi vrijedni naše pažnje , a treba znati kad sa pažnjom treba stati. Poštujte I volite prvo sebe, jer ako sebe ne poštujete neće vas niko ni poštovati. U životu I ovdje u masi istih, robotizovanih, slijedite jedno : Takmičile se žabe koja će se prije popeti uz klizavu banderu. Penje se jedna, ostale viču : “ Pazi klizavo je.. “ Tako se nijedna ne pope osim jedne.. Jedne koja je bila gluva pa nije čula dok ostale viču : “Pašćeš klizavo je “. Bilo kako bilo, reci sebi ovo ti je posljednji puta da si pao, jer ti je neko kreko da klizavo je... Osvijestite svoju svijest !

Tajana Cvijetić Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 17

Moj život je moja rijeka Sreća je nemati , na priprost način velim, čovjek želi i uz glazbu svoje želje pleše, ljudi žele pa dobiju potom opet žele da se toga riješe. Ljudi uvijek nešto žele. I ne umiju da se vesele. Stalno cvile, mole, hoće, u samoći ište društvo, u društvu samoće. Ljudi zapravo ne znaju što će. Srećilo me malo životinjsko carstvo. I rane zore pod planinom, bosonoge čari. Sutoni u žitu, opijenost maštom. Zato me ne plaši što mi lice stari. Još volim i ljubim svaki put ko prvi, rezerviran oblak moju ludost čeka, kolijevka je moja svjetlucavi svemir, budite mi more - moj život je rijeka.

Marina Pivčević

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


18

Prihvatite ljude onakve kakvi jesu Prihvati ljude onakve kakvi jesu, nemoj odmah da ih menjaš. Prvo ih razumi. Pusti ih da kažu ono što imaju. Ako ti je stalo, pokaži da ti je stalo. Ako nije, okreni se i idi, nemoj samo da ih mučiš. Nemoj na osnovu toga što su rekli, ili uradili, da im proričeš sudbinu. Dosta im je toga. Dosta im je crnih misli i proroka. Njima treba razumevanje, a ne osuda. Svi ih osuđuju, nemoj i ti. Nije im lako, čim su došli kod tebe. Nije, kao što nije ni tebi u tvojoj priči? Ako su pogrešili, znaju to bolje od tebe. Možda im treba samo oprost, saosećanje, reč podrške. Možda im treba samo neko da ih razume i niša više. Treba prihvatiti čoveka onakvog kakav jeste. Treba mu pružiti šansu da bude svoj, da iskaže sebe a ne odmah guranje u svoj šablon i etiketiranje. Ako voli da se smeje, neka se smeje, pusti ga. Ako je tužan, shvati njegovu tugu a ne odmah drvlje i kamenje po njemu.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Najlakše je osuditi, teško je shvatiti. Najlakše je odbaciti, teško je prihvatiti. Pusti ljude da budu svoji, podstakni njihovu slobodu i ne traži osnov da ih razbiješ. Ionako je sve protiv njih, nemoj i ti. Pusti ih da budu to što jesu. Pusti ih da pevaju, pričaju, dišu punim plućima. Nemoj da im zabranjuješ jer im je to možda jedino što imaju? Seti se koliko te boli kada ti neko nešto uskrati ili kada te udare tamo gde si najslabiji? Šta misliš kako je onda njima? Zašto moraš debelom da kažeš da je debeo, ili nesrećnom da je nesrećan? Time samo potvrđuješ njihovu nesreću. Crno je crno i bez toga da ti to kažeš. Usreći ih ako možeš, nemoj samo da im mračiš pomračeno.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 19 Šta znači biti u pravu ako zauvek izgubiš nekoga? Šta znači biti svoj ako povrediš i upropastiš nekome život? To što si svoj ne znači da si u pravu, ne znači ništa ako svojom slobodom ugrožavaš ljude oko sebe. Tvoja sloboda, tuđi zatvori. Seti se koliko si truda uložio u kreiranju svoje slobode i znaš i sam koliko ti znači? Isto tako znači i njima, njihova? Daj im ono što im treba, ukoliko si u stanju, nemoj samo da ih lažeš i navlačiš. Pusti ljude da budu ono što jesu i ne traži im samo mane, mesta gde su slabi. Potrudi se i pronađi ono drugo. Svako to ima. Pokloni im ljubav, pažnju, bliskost. Pokloni im ako istinski osećaš to, ne staj im na muku i ne leči svoje komplekse na njima. Ne ucenjuj na osnovu toga što si im dao. Ne iskaljuj svoju snagu na slabom i ne maši pred gladnim svojim obrocima. Pokušaj da poštuješ i omogući im slobodu, podrži ih, pruži im ruku. Ako padaju, gurni ih u nebo, vrati ih tamo gde pripadaju i ne vuci ih na zemlju. Na zemlji je dosadno, užasno dosadno. Pusti ih da budu srećni, pusti ih da lete, aplaudiraj ako su zaslužili, pruži im pažnju i podršku, shvati ih. Možda je to jedino što imaju, možda je to jedino što im treba. A možda je to jedino što će i tebi nekada trebati?

Stefan Simić

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


20

Poziv Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom. Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočaranja otvorila ili si se skutrio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati ili ublažavati ili izbrisati. Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Snaga uma magazin / Februar

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe; možeš li biti izdajica i samim time vrijedan povjerenja. Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću. Želim znati jesi li dovoljno snažan da živiš s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu; - To! Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati, nakon noći ispunjene tugom i očajom, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.


SNAGA UMA 21

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati. Ne zanima me gdje si ili što si ili s kim si studirao. Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši. Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.

“Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.”

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


22

Čovjekova molitva

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Obraćam se Tebi ovom molitvom bez kraja i cilja, ne što sam uvjeren da je ti čuješ, nego što znam – i to je jedino što znam pouzdano – da je ja izgovaram. Ja idem obasjanim putem, zdrav sam, miran i osjećam kao slast i raskoš vrijeme koje prolazi – drugi leže sad u bijedi, u bolovima, pod torturom nepomičnih sati. Ja imam krov nad glavom i prostrt sto na kome pretiče, i ženu i djecu koji me čekaju – toliki žive željni svega, bez ljubavi, bez cilja i strijepe od večera koje su za njih samoća, studen i užas. Ja imam u duši svjetlost koja se, istina, povija i smanjuje, ali nikad ne gasi – hiljade njih žive u jadnom mraku. A ako me još nesvijest i nebiće zaista čeka na kraju svega ovoga, onda mojoj blagodarnosti kraja nema. Onda će kao glavno i posljednje osjećanje ostati od mene ova bezgranična zahvalnost. Ja je upućujem Tebi. A ako u prostorima koje mi naseljavamo našim slutnjama zaista nema nikog da je primi i ako si i Ti samo jedna potreba i dio mog osjećanja, onda neka ostane ova moja zahvalnost kao jedini stvaran znak da sam ja živio i da si Ti morao postojati.

“Ljudi koji ne paze što govore i ne vode računa kad što govore ni pred kim govore, a mnogo više misle o tome kako izgledaju i kakav dojam ostavljaju dok govore, nisu ni prijatni ni korisni, i sa priličnom vjerovatnošću može se kazati da će cijeloga života biti i sebi i drugima nezgodni i teški. Ali, sa druge strane, ljudi koji samo na to paze i samo o tome vode računa, a ni po čemu drugom nisu ništa bolji. Naprotiv. U ovom slučaju pravi put je zaista u sredini.”

Ivo Andrić Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 23

Zapis o sreći, zapis o boli Sve u što vjeruješ završava se i umire. Smrt postoji kao i život, sve što voliš živi i kao krug na vodi giba se, pleše, dok ne završi. Naša ljubav oživljava, naša pažnja usmjerava, kuda idemo, što želimo, koga sanjamo. Nečija nas ljubav oživljava i pažnja usmjerava, zato se čovjek osjeća posebno živo u ljubavi, u pažnji. Zato vibrira i svijetli, kao nastajanje, začetak, postanak svijeta. Postaje centar, izvorište onih sretnih krugova, kad kao jedna kapljica padne u nečije oči, u nečije duše more. Zato jednako tako odumire, kad se kao kapljica izgubi u dubinama nečijih nadanja, u smiraju nekoć sretnih kružnica, robuje tišini i stremi visini. Tako polako odumiremo, živeći i ljubeći umiremo. Živimo od sreće do boli. Samo dva trenutka. Dva trenutka kada izgaramo. U prvom srčano, poneseno, od sreće. U drugom kad nas neće pa neće. Jedno naučimo. Ta nit među trenucima zvana život osovi nas prema zvijezdama, jer da se sreće samo ljudska duša nauživa nikada nam nebeska prostranstva biće ne bi pomilovala. Čovjek se u sreći ne razvija. On u sreći samo živne. Održi ga sreća u krasnom životarenju, u bezbrižnosti, u trenutku. Tako život, ona nit, prolazi i teče. A čovjek je rođen da se kreće, da grabi naprijed i kad se opeče. Smrt je u mirisu ustajale sreće. Tek nas bol tjera gdje pripadamo. Među zvijezde. U visine. Zato nema straha od boli. Bol nam se podređuje. Bol pokreće i voli. Zato ljubav boli.

Marina Pivčević www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


24

Prava ljubav nikada ne umire

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i posmatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi: - Kladim se, da ću ih rastaviti. Ljubav uzvrati: - Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta. Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj. Vrati se nazad i reče Samoći: - Hajde, sada je red na tebe! - Ne, – odgovori Samoća – Sada ništa ne mogu da napravim, sada su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije. Proteče neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se bila nadala, da će ih do tada napustiti ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekorači preko njihovog praga. No pogledavši im u oči, ona vidje samo Zahvalnost. Okrenu se nazad i reče: - Doći ću kasnije… Proteče još dosta vremena i Samoća se pojavi ponovo pred njihovim vratima i začu dječiju vrisku. Otac se tek vratio sa posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ovog puta moći da ih rastavi, jer kako reče:”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost bi dosad već trebali da napuste njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona sada spazi u njima Poštovanje i Razumijevanje. - Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrenu se i ode. Proteče opet mnogo vremena. I Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjeti sada da su im djeca već bila porasla. Sijedi otac je nešto objašnjavao sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, vidjevši ovaj put u njima Povjerenje. Proteče najviše vremena od tada. I Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unučad odlaze od kuće, a da kraj kamina ostade da sjedi rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče: - To je to, došao je konačno i moj trenutak!

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 25 Htjede zatim da joj pogleda u oči i da se uvjeri, no istog trena starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Uskoro, nekada mlada djevojka, a sada stara žena, stiže do groblja i sjede pored jednog groba. Bješe to grob njenog supruga. - Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak. Tek tada se Samoća zagleda u rasplakane oči starice, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje.

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


26

Poraz pretvoren u pobjedu

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Mnogi ljudi svoj neuspjeh opravdavaju različitim teškoćama. Oni misle da je poteškoća uzrok njihovog neu­spjeha, no ne razmišljaju dali su u konačnici zapravo oni uzrok te poteškoće. Ovdje ne mislim na one objektivne zapreke koje se pojavljuju u svakodnevnom životu već na one subjektivne koje sami stvaramo i kojih je mnogo više nego objektivnih. Naime mnogi sami sebe unaprijed odrede za neuspjeh i prije nego što su pokušali. Naravo da se to njihovo proročanstvo kasnije i ispunjava jer stvaraju takve pretpostavke. Što učiniti i kako se osloboditi tih unutarnjih poteškoća?

“Nije važno jesi li nokau­tiran! Važno je dižeš li se.” Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 27 Kada je Dwight Eisenhower, vrhovni zapovjednik savezničkih snaga u drugom svjetskom ratu, napustio vojničku službu postao je rektor sveučilišta Columbia u New Yorku. K njemu je jednoga dana došao neki student, te ga za­molio za promjenu ispitnog roka, jer se loše osjećao. Tražio je drugu priliku jer se želio bolje pripremiti. Eisenhower je upitao studenta: “Zar ste možda bili bolesni?” “Nisam bio bolestan, nego sam se loše osjećao”, glasio je odgovor. “Dr­agi prijatelju”, okrenuo se tada i drugim studentima, “dragi prijatelji, većinu velikih i značajnih djela u svijetu izvršili su ljudi, koji su bili loše raspoloženi ili čak i bolesni. Kažem, čak i bolesni. Neki su upravo zbog bolesti bili čak još marljiviji, jer su osjećali, da će im inače ponestati vremena za ostvarenje njihovih planova. Zato vam otvoreno velim: ako bih ja i moji vojnici učinili samo ono što bi nam se sviđalo, što bi nam don­osilo zadovoljstvo, tada nikada ne bismo pobijedili u drugom svjetskom rau, ali budući da smo izvršili upravo sve ono što nam je bilo teško, te smo ustrajali i u najtežim poteškoćama, izvojevali smo slobodu za cijeli svijet.” Ovaj Eisenhower govor pokazuje nam kako svaku poteškoću možemo i moramo pretvoriti u motivaciju. Up­ravo je to tajna najuspješnijih ljudi. Oni nisu dopustili da ih raznorazne poteškoće slome već su ih koristili kao pogon­sko gorivo prema postavljenom cilju. Sidney Poitier, danas poznati glumac i dobitnik oskara za životno djelo, ne samo da nije prošao na svojoj prvoj audiciji nego mu je režiser rekao sljedeće: Zašto ne prestanete uzalud trošiti i svoje i tuđe vrijeme? Izađite odavde i postanite perač posuđa ili nešto slično. – Upravo u tom trenutku odlučio sam svoj život posvetiti glumi – kaže Poitier. Carl Lewis je nakon dvadeset godina natjecanja osvojio zlatnu medalju u skoku u dalj na Olimpijskim igrama 1966. Kada su ga pitali čemu pripisuje tako dugotrajnu uspješnu sportsku karijeru izjavio je: “Stal­no se podsjećam da u životu postoje i uspjesi i neuspjesi. Ni jedne ni druge ne uzimam previše ozbiljno.” V. Lombardi je jednom rekao: Nije važno jesi li nokau­tiran! Važno je dižeš li se. Može vas stoga nokautirati bilo koja životna okolnost i situacija, ali vaša je odluka hoćete li ostati na podu ili ćete ustati i krenuti dalje. Upravo ono dosezanje dna postaje vaša najveća moguća motivacija. Zato sljedeći put kada se idete opravdati nekom poteškoćom koja vas odvlači od vašega cilja ugrizete se za jezik i jednostavno nastavite činiti ono što ste do tada činili. Vidjet ćete da će se vaš neuspjeh jako brzo pretvoriti u vaš uspjeh.

Mario Žuvela www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


28

Povratak Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim.

Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci...

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime!

Snaga uma magazin / Februar

Dobriša Cesarić


SNAGA UMA 29

Vjeruješ li u čuda Više se ne pitam šta osjećaš i koje boje je jastuk na kojem spavaš. Sada volim sebe i sad je važno šta osjećam ja. Ne volim jarke boje i tu je razlika. Ono prvo je proces emotivnog sazrijevanja, a ovo drugo je samo zrelost. Naposljetku, to je jedina stvar u mom životu na koju si imao utjecaj. Plodovi godina iza nas su Raskol, Gorčina, Distanca. Dobar tek! Pitat ćeš se, zašto ti posvećujem riječi ako volim samo sebe i po ko zna koji put ćeš reći da sam prevrtljiva, vrijeđat ćeš me, a onda ćeš otići njoj. U redu, ja sam prevrtljiva, ali ja znam šta želim. Svaki put kad ostaneš sam, ti to ne znaš. Još jedna razlika između nas. Ali... Ja ne mrzim tvoje prijatelje i muziku koju slušaš. Ni tebe ne mrzim. Ni sebe. Vjerujem u čuda. Vjerujem da su pregorjele lampice u mom srcu da bi se upalile one u glavi. Sada, kada je moj razum osvijetljen, vjerujem da si dobar čovjek i vjerujem da ćeš to biti do časa svoje smrti, prema sebi i svima, ali ne prema meni. Ja sam posmatrač, a nekad tako bliska linija horizonta, u ovom trenutku je oštra i daleka, kao Mliječna staza, kao tmina, kao pustoš, kao Smrt. Vjeruješ li u Ljubav ti u čijoj duši drijema jedna zvijezda? Vjeruješ li u sutra ako ne vjeruješ u jučer? Vjeruješ li u sjaj zvijezde repatice ili samo sanjaš? Ja vjerujem i živim ono čemu tvoje zjenice teže. Zovem se Proljeće i neću se prezivati Jesen dok god ne sretnem Ljeto svog života. Kakvo li je zadovoljstvo u prolazu, prolasku? Možeš glumiti neupućenim i neukim. Možeš lagati iskrenim. Možeš šta želiš. Možeš da izdaš račun, ali ne postoji cijena koju nisam bila spremna platiti. Možeš šta hoćeš, ali ne možeš više mene da posjeduješ kao ulog niti kao zalog. Tješiš li se prolaskom svega, rano najljuća?! Vjeruješ li da ja vjerujem u trajnost i istrajnost. Zato nas nema jer si sam prolazan, a ja... Trajem istrajno, na svoju korist i štetu, na svoju ljubav i sjetu, na svoju ružnoću i ljepotu jer ja sam i orkan i sunce, plima i oseka. Stvaram ljubav i sreću, pokosim je kad moram. Čudna biljka, znao si reći... Misliš li da je duša samo jedna zvjezdica unutar bića, da je to samo elan, pokretač koji pokreće psihofizičke reakcije? Vjeruješ u to? O, ti sitni čovječe koji vjeruješ samo sebi, hoćeš li shvatiti da ljepota ne počiva u zvjezdici nego u skladno satkanom kosmosu unutar nas. Ljepota nije uvijek u očima posmatrača. Ima nešto i u osjećaju. Ja ne volim svo cvijeće svijeta jer izgleda lijepo. Meni je i korov oličenje ljepote flore ako u mom kosmosu stvara savršen položaj zvijezda zbog kojih zračim, svijetlim i smijem se. Vjerujem u život i svaku njegovu komponentu. Možda nemam kompas kao ti, ali zvijezda koja još sija u mojim grudima vrstan je vodič...

Zana Koljić www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


30

Refleksija Ako ti treba ogledalo, tu sam. Ne zamjeraš ti meni, već svom odrazu u meni. Ne spočitavaš mi, ne sklanjaš se i ne mrziš me. Ti si u meni ono što te smeta. Jer ja sam želja, refleksija, gledati u mene gledati je u sebe. Zato ljudi bježe od pogleda, zato se u oči ne gledaju, zato u istom životu živimo, isto gubavimo, isto ljubimo, isto se kao ne prepoznajemo. Prepoznajemo se mi itekako. Samo se pravimo blesavi. I od blesavoće ne sklapamo oči kad nadođu noći na naplatu, kad u strepnji proklinjemo sebe u neznanju jesmo li se u ičijim pomislima osigurali za novi dan. Srce što ne pukne od tuge kad shvatimo da nismo. Tako se odjednom osokolimo, osudimo sebe na vječitu samoću, jer mi kao tako želimo, i mi kao tako trebamo i moramo, jer kao nikog na svijetu za nas nema, nikog da se u njemu ogledamo.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Kao ohrđali svjetionici vrućim bijelim rukama prihvaćamo kobnu izvitoperenu glavu koja ledi naše duše od kristala, i prepuštamo se slučaju i životu jer nakon toliko šavova na svijesti i najmanja sreća bila bi sramota.

Marina Pivčević Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 31

Čovjek je neurotičan Čovjek je neurotičan. To ne znači da su samo nekoliko ljudi neurotični, već da je čovječanstvo, samo po sebi, neurotično. Tu nije u pitanju ispravljanje nekoliko osoba; u pitanju je liječenje čovječanstva kao takvog. Neurotičnost je “normalno” stanje ljudi, jer svaki čovjek prođe kroz vaspitavanje, kroz uvježbavanje. Njemu nije dopušteno da bude baš ono, ma šta on bio. On biva uobličen u određeni kalup. Taj kalup stvara neuroze. Društvo ti daje kalup, oblik. Ti se obrazuješ u određenom vidu i obliku. Samo jednom dijelu tvog bića je dopušteno da se ispolji, dok je ostali dio tebe potisnut. To stvara razdor, šizofreniju. Jer, dio koji je potisnut bori se da se ispolji. Zato je svaki čovjek šizofreničan, razjedinjen... odijeljen od sebe, u borbi je sa sobom.

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


32

Pretvaranje Uvidio sam da moje opsesivno nastojanje da svaka stvar bude na svom mjestu, svaki posao izvršen na vrijeme, svaka riječ pogođenog stila, nije rezultat uravnoteženosti moga uma, već naprotiv, čitav sustav pretvaranja koji sam sâm izmislio kako bih prikrio neuravnoteženost vlastite prirode. Shvatio sam da moja discipliniranost nije jedna od mojih vrlina, nego reakcija na moju nemarnost; da se pravim velikodušnim kako bih sakrio vlastitu škrtost, da sam oprezan jer sam u biti nepovjerljiv, da sam pomirljiv kako ne bih upao u zamku svojih neobuzdanih ljutnji, da se trudim uvijek biti tačan da se ne otkrije kako mi malo znači tuđe vrijeme.

Gabriel Garcia Marquez

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Odlomak iz knjige “ Sjećanje na moje Tužne kurve”

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 33

Ogorčenost Ogorčenost. To je ona ljudska sklonost, ispunjena olovnim samosažaljenjem, da se svaka stvar, svaki vedar i svijetao životni trenutak, zagorča uvjerenjem kako ti netko čini nepravdu, kako nisi nagrađen po svojim zaslugama i kako, sve u svemu, jadnijeg i nesretnijeg od sebe okolo i ne vidiš. Tako se kvari vlastiti život i ojađuje bližnje; tako se ostaje sam, jer je s ogorčenima teško živjeti. (Odlomak iz knjige “Otac”)

“Sarajevo je uvijek bilo na kraju svijeta i tamo će uvijek ostati. Svijet se pomjera lijevo i desno, na istok i na zapad, ali je ovaj grad ipak baš uvijek na kraju. Sve nesreće i sve draži proizlaze iz te činjenice. Isti su razlozi sto je Sarajevo voljeno i što je nevoljeno. Zato ga je i stigla najveća mržnja i zato ga u srcu čuva velika ljubav. Ta ljubav veća je od grada. Riječ Sarajevo je kao riječ Kordoba, riječ Granada, riječ Lisabon i riječ Monastir. Prema tim riječima ne možeš biti ravnodušan, kao što si ravnodušan prema drugim riječima i drugim gradovima iz kojih se odlazilo i u koje se dolazilo iz nekih normalnih ljudskih razloga.”

Miljenko Jergović www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


34

Ne ruši sve mostove Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Nisi ptica ni leptir obalom što leti, Kad nema mostova uzalud je čeznuti, Uzalud je shvatiti, uzalud je hteti.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Ne ruši sve mostove, možda ćeš se vratiti. Ostavi bar jedan most između srca i mene. U samoći je lakše neshvaćeno shvatiti. Mogle bi te nazad nagnati uspomene...

Snaga uma magazin / Februar

“Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.”

Ivo Andrić


SNAGA UMA 35

Zar se ne možeš nasmiješiti Ako ti lice više ne podnosi osmjeha, nešto je iza toga trulo. Srce ti je bolesno. Hladno lice dolazi od hladnoće srca. Ljudi kisela lica zagorčavaju život. Izlječi svoje srce. Izmami iz svoga srca smiješak na ulici, na šalteru, u uredu, u vozilu, na poslu, kod kuće, jednostavno jer to držiš lijepim, jednostavno tako. Ako se ne možeš smijati, ne možeš živjeti.

Phil Bosmans

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


36

Ožiljak Maleni dječak koji je išao u prvi razred pozvao je majku na prvi roditeljski sastanak. Na njegovu veliku žalost rekla je da će doći. Po prvi put njegovi će prijatelji i učiteljica vidjeti njegovu majku. Bio je u neprilici zbog njezinog izgleda. Iako je bila lijepa žena, imala je veliki ožiljak koji joj je prekrivao gotovo cijelu desnu stranu lica. Dječak nikada nije htio razgovarati o tome kako je i kada zadobila taj ožiljak. Na sastanku su, bez obzira na ožiljak, svi bili oduševljeni njenom ljubaznošću i prirodnom ljepotom, ali dječaka je ipak bilo sram pa se skrivao pred svima. Kad se našao u blizini svoje majke i učiteljice, čuo je njihov razgovor. »Odakle vam ovaj ožiljak na licu?«, pitala je učiteljica. Majka je odgovorila:

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

»Kad je moj sin bio malen izbio je požar u sobi u kojoj je bio. Svi su se bojali ući jer je vatra izmicala nadzoru, pa sam ja ušla. Dok sam trčala prema kolijevci, vidjela sam kako pada greda pa sam se nadvila nad njega da ga zaštitim. Onesvijestila sam se, ali srećom došao je vatrogasac i oboje nas spasio.« Dotakla je opečenu stranu lica. »Ožiljak će vječno ostati, ali do dana današnjeg nisam požalila što sam učinila to što sam učinila.« U tom je trenutku maleni dječak sa suzama u očima potrčao prema majci. Zagrlio ju je shvativši kakvu je žrtvu njegova majka podnijela za njega. Proveo je ostatak dana čvrsto je držeći za ruku.

Lik Yuh Kuo

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 37

Granica U prvom zijevu kolijevci i igri granica Granica kad odrasteš u disanju zalogaju osmijehu i poljupcu Granica kad čuvaš tajnu crnu i uniformisanu kao pred pogreb

Granica u hladnom i toplom Granica dok si živ i kad si mrtav Sa ožiljkom ličnom kartom sa potvrdom da nisi pomjerio umom Naša očajna mjera ni u snu ne povija svoj rep Da je bar malo da se odspava

Fehim Kajević

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


38

Sjećanje

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Čak i kad želimo da u sećanju obnovimo neki doživljaj, tačno-onako-kako-je-bilo, upadamo u zamku najgore vrste spletkarenja sa sopstvenom dušom. Zahtev za potpunom iskrenošću završi se nehotičnim domunđavanjem sa sobom, ulizivački oduzimamo, dodajemo, prekrajamo, laskajući i kad, navodno, sebe u sebi najviše opanjkavamo. Sećanje nije zapečaćena konzerva koju po potrebi otvorimo i zateknemo uvek isti sadržaj, ono preobražava prošlost, upisujući joj sadašnje znanje, iskustvo i osećajnost. Zato priču o prošlom (a svaki trenutak je već prošlost; prokletstvo vremena je upravo u tome što retko uspevamo da uhvatimo i proživimo trenutak, neponovljivost i punoću sadašnjosti, bez tereta prošlosti i neizvesnosti budućnosti), dakle, govor o bilo čemu treba uzeti sasvim uslovno, kao mešavinu malo nehotičnih laži, malo stvarnog zaborava, malo dodvoravanja vlastitoj taštini, i sasvim malo iskrenosti, sve stopljeno u pitku caffe-creme, u koju, umesto šećera, sipamo gomilu spletki.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 39

Razumijete li introvertne osobe? Introverti ne vole da pričaju – Netačno. Introverti samo ne vole pričati ako nemaju šta da kažu. Oni ne vole ćaskanja, ali o bitnim stvarima ih nećete moći zaustaviti. Introverti su stidljivi – Nema nikakve veze sa introvertima jer oni ne moraju nužno da se plaše ljudi. Njima je potreban razlog da bi komunicirali sa sredinom, a ne podnose komunikaciju reda radi. Introverti su neotesani – Introverti obično ne vide svrhu da pričaju “okolo naokolo” samo zato što nešto nije društveno prihvatljivo. Od drugih očekuju da budu iskreni i realni, što često nije moguće pa introverti često ispadnu bijele vrane. Introverti ne vole ljude – Naprotiv, introverti su jako odani nekolicini prijatelja koje mogu prebrojati na jednoj ruci. Ako ste zaslužili poštovanje introverta, vjerovatno imate prijatelja do kraja života. Introverti ne vole druženje – Netačno. Introverti samo ne vole biti predugo u društvu. Radije će otići kući, precesuirati prikupljene podatke i ponovo ići van. Ovaj odmor od svijeta je presudan za njih. Introverti stalno žele biti sami – Introverti su sasvim zadovoljni da budu ostavljeni na miru jer puno razmišljaju, sanjare, vole da rješavaju mozgalice… Ali ako nemaju nikoga da podjele svoja otkrića mogu se osjećati jako usamljeni. Zato traže dubok odnos samo sa JEDNOM OSOBOM odjednom. Introverti su čudni – Oni su često individualisti i ne idu kuda ide gomila. Radije će biti ono što jesu i ispaštati zbog toga, nego biti ono što nisu i dobro živjeti. Odluke uglavnom ne donose u skladu sa trendovima. Introverti su hladni tipovi – Ne. Introverti samo svoje unutrašnje biće vide kao mnogo stimulativnije nego spoljašnje okruženje i zato izgledaju kao da su distancirani od okoline. Introverti ne znaju kako da se opuste i zabave – Introverti se najčešće odmaraju kod kuće ili u prirodi, a ne u velikim gužvama na javnim mestima. Introverti se povlače iz okruženja u kojem ima mnogo priče i galame. Introverti se mogu promjeniti i postati ekstraverti – Ne. Štaviše, što je viši koeficijent inteligencije, veća je šansa da će osoba biti introvertna. www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


40

Misli od kojih zavisi raspoloženje Nekada davno je stari Čiroki svome unuku ispričao jednu životnu istinu. - U unutrašnjosti svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivicu, grijeh, ljutnju, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam... Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobroćudnost, srdačnost, darežljivost, istinu, saosjećanje i vjeru. Mali Indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita: - Koji vuk na kraju pobjedi? Stari Čiroki odgovori sa smješkom na licu: - Pobjeđuje uvijek onaj kojeg hraniš...

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Hrana za zlog vuka: Bijes: Učinjena mi je nepravda i primjeniću silu da to ispravim! Kako se samo usuđuje?! Sad ću ja da im pokažem!!! Ne mogu sa mnom tako!!! Odbijam da mislim na bilo šta drugo!!! Ovo je najvažnije!!! Zavist: Neko ima nešto što ja želim a nemam… Neću se potruditi da to steknem, to zahtjeva napor, lakše je zavidjeti… Ljubomora: Voljena osoba pripada isključivo meni… Ne smije nikog da pogleda… Ne smije da komunicira sa drugima… Šta ću ako me ostavi? Ne mogu da živim bez nje/ njega, bez nje/njega moj život nema smisla, bez nje/njega ja ne vrijedim… Žaljenje: Eh, da sam samo rođen u neko bolje vrijeme, na nekom boljem mjestu… Eh da sam upisala drugi fakultet… Eh da me On nije ostavio, da me volio… Eh da su me roditelji vaspitali drugačije… Pohlepa: Nije bitno ovo što imam, bitno je ono što nemam… Nikad nije dovoljno… Arogancija: Ja sam bolji od drugih, niko mi nije ravan… Ja sam iznad svih… Zaslužujem poseban tretman… Za mene ne važe pravila koja važe za druge… Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 41 Samosažaljenje: Jadna ja, ništa mi ne ide… Svi su bolji/ljepši/pametniji/uspješniji od mene… Samo se meni loše stvari dešavaju… Niko me ne voli…. Niko me ne poštuje… Hrana za dobrog vuka: Užitak: Kako sada, danas, mogu sebi da pričinim zadovoljstvo? Kako mogu da obradujem sebe? Mir: Mogu da zamislim da sam na nekom mirnom mjestu, u prirodi… Na nekoliko minuta mogu da “pobjegnem” tamo… Mogu da svjesno dišem nekoliko minuta, da obraćam pažnju na svaki udah i na svaki izdah, i da je tih nekoliko minuta, koje izdvajam za sebe, jedino važno kako dišem, jedino važno da dišem… Ljubav: Koga sve volim? Ko sve voli mene? Izdvojiću par minuta da zaista osjetim tu ljubav, par minuta posvetiću tome… Kako danas mogu da pokažem ljubav? Vedrina: Sjetiću se neke smješne situacije, omiljene komedije… Zamišljaću da mi se ispunjava želja… Sjetiću se nekih lijepih događaja… Zamisliću šta bi lijepo moglo da se desi… Ljubaznost: Kome ću se danas osmjehnuti? Na koga ću obratiti pažnju? Kome ću uputiti lijepu riječ? Šta mogu danas da učinim za nekog? Saosjećanje: Kako se osjećaju ljudi oko mene? Kako se ja osjećam zbog toga? Mogu li nekako da pomognem? Ili je možda samo potrebno da budem tu? Možda mogu da pitam tu osobu šta joj treba od mene… Zahvalnost: Šta sve imam, materijalno i nematerijalno? Ko mi je sve pomogao/pomaže? Kojim osobama sam zahvalan što su u mom životu sada? Kojim osobama sam zahvalan što su bile u mom životu? Šta su mi te osobe davale/daju... Na čemu sam im zahvalan? Da li to pokazujem? Da li one to znaju? Ovo su samo neke ideje za “hranu za vukove”, postoji još mnogo različitih načina, za različite osobe, situacije, životna doba... Kao i sa hranom za tijelo, nije dovoljno ponekad unijeti ponešto zdravo, važno je svakodnevno voditi računa o kvalitetu ishrane. Ova priča može da posluži kao podsjetnik, lijep način da se uveče “preslišamo” šta smo to učinili za sebe, a šta protiv sebe.

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


42

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Muzika XX Kao klatno sata, tvoja dugačka pletenica šamara lijevo-desno dok zurim u tvoj odlazak kao u ogledalo. Mora biti, tu si me našla da bih se našao. Još tražim svrhu tvog odbljeska na svojim noktima kao i tvog vižljastog izuzeća iz mog vremena. Nestala si namjerno, s kavezom u ruci, pod nabranim platnom baršuna noseći moje krhotine kao ptice. Osim tebe nitko ne čuje moje nijeme ljubavne propovijedi i nitko ne vjeruje mojim nevidljivim dokazima predanja. Osim tebe nitko, a ti si daleka. Moja si jedina želja bez naslova i slike, ispisana na pogužvanom računu iz supermarketa, pokupljena kažiprstom s čokoladnog celofana i preseljena mi na usne kao u nekom nastranom slastičarskom snu. Iz susjedne sobe šapuće platno prosinca, kao da me zove da na njemu zaspim, u ovoj ovdje košulji i ovim ovdje hlačama, da legnem i riskiram možda topliju zimu. Ali znam što će učiniti, taj plavi vojnik pod tobom, znam da će mi podvaliti mraz i ledene zore, studen poput one u opasnim ruskim jutrima. Sahranit će me u tu sliku, bez stihova i cvijeća, mene i moju ogromnu zaleđenu ljubav, i tako mrtvog poslati tebi, jedinom kustosu umrlih osjećaja. Čekam da me naneseš svijetloplavim jagodicama na bijele zimske plohe i objesiš na zid, da me gledaš ispijajući kave i žaleći se na hladna stopala dok će tvoji prijatelji s divljenjem govoriti o umjetnosti. Čekam da ti se srce zgrči kao šaka od žestoke istine mog bića u tebi, čekam da padneš kao pokošena kad se prvi put ne budeš uspjela othrvati uspomeni. Čekam da požališ što nisi dovoljno tu da bismo oboje mogli nestati. Čekam umiranje bilo čega i povratak bilo kamo. Čekam da ti oprostim tvoje zagrljaje što si ih sebično zatočila u tamnicama svoje odjeće. Zario sam bodež u tvoje srce. Gledala si me nevino i krvarila tintu.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 43

Ostavite iza sebe trag Idem svojim putem, gledam svoja posla. I sretnem svog Demona koji me pita:„Quo vadis, Domine?“ „Idem što dalje od Vas“ – odgovaram. Zaobiđem ga, nastavim dalje. A on, kao veseli pas, skakuće za mnom, maše repom, pa opet skoči ispred mene:„Quo vadis, Domine?“ „Idem u nepoznato“, sa osmijehom odgovaram. „Zar se ne bojite nepoznatog, gospodine?“ – pita me. „Ne, zašto bih se bojao nepoznatog. Pa nisam nikad bio tamo pa da znam šta me čeka. Možda je to mjesto gdje Vama nije dozvoljen ulaz…“ I ne izgovorim rečenicu do kraja, a on me prekine:„A možda je to mjesto u kojem ja vladam!“ Ne obazirem se na njegov pokušaj da me zastraši, zaustavi i natjera da se vratim istim putem kojim sam i pošao. Nastavljam dalje. Za trenutak mi se učini da sam ga se oslobodio, a on, iskoči iz mraka pa opet pita:„Quo vadis, Domine?“ „Idem sam ovom mračnom šumom i krčim sam sebi put. Borim se sa vukovima, zaobilazim zmije.“ „Znate, gospodine…“, nastavlja demon „mogao bih da Vam pomognem!“ „Ne trebam vašu pomoć.“ Klimnem glavom, kao da mu se zahvaljujem na ponudi. Izgubi se u tami, nestane među drvećem. Nastavljam dalje. A prokle tnik nikako da popusti, pa opet počne:„Quo vadis, Domine?“ Pokažem prstom pravo, u daljinu. „Da li vidite onu planinu?“ – pitam ga. ���E, tamo idem. Idem na sami vrh. Čak, gledajući iz ove daljine, ne znam da li je vrh uopšte tamo, ne vidi se od sivih oblaka koji ga okružuju, ali ja sam odlučio da idem tamo.“ „Ali… gospodine… to je jako visoko. Taj put je jako naporan… mnogi su odustali… uključujući i mene – Velikog Demona.“ „Znam“, odgovaram. „Zato i idem tamo, jer znam da ste Vi, poštovani Demone odustali. Znam da se Vi nikada nećete popeti gore. Znam da ćete me napustiti na pola puta. Sve do tada ćete skakutati za mnom kao majmunčić, radovati se kad padnem, i pokušavati da me ubjedite da se vratim nazad. Ali, gospodine Demone, da vam kažem. Odlučio sam i ne bojim se. Vukovi me neće pojesti, jer sam mudriji od njih. Oni imaju snagu i krvoločni su, a ja sam čovjek, ja imam misao. Njihovu snagu ću upotrijebiti protiv njih. A i za zmije imam rješenje. Od njihovog otrova ću napraviti lijek. Vidite, gospodine Demone, ja neću dozvoliti da me zaustavite, ma koliko Vi to pokušavali. Evo i dok sa Vama ćaskam, ja i dalje hodam prema onoj planini, a Vi, Vi skakućete za mnom. Kezite se, krivite usne, ljutite se, režite. Ali ja Vas se ne bojim, gospodine. www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


44

Pitate me kuda idem, pa evo da vam odgovorim. Idem na onu planinu jer znam da vi niste dovoljno hrabri da pođete za mnom.“ “Ne idite tamo gdje bi vas put mogao odvesti, idite tamo gdje puta još nema, i ostavite iza sebe trag.”

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Ralph Waldo Emerson

“Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstanto pokušava da od vas napravi ono što niste.” Emerson Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 45

Moje iluzije Ja te samo želim, ali ničemu se ne nadam da ne bih patio, jer “svi se ljudi razočaravaju u svojim nadama, varaju u svojim očekivanjima”. Ja se ne nadam pa se zato neću ni prevariti, neću gorčinom govoriti: živeh u zabludi. I želja je iluzija, ali želja bez nade, ovakva kakva je u meni, to je iluzija bliže stvarnosti no iluziji; iluzija koja pomaže čoveku da se u stvarnosti održi, a ne da se od nje ogradi. Moje iluzije su jače, postojanije, no sama stvarnost. Zašto ne učiniš da ili prestanem da sanjam ili da mi san postane življi? Učini, ja Te molim...

Branko Miljković

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


46

Sadašnjost Neka svako ispita svoje misli; naći će da su sve obuzete prošlošću i budućnošću. Mi gotovo i ne mislimo na sadašnjost; a ako i mislimo, to je samo zato da bismo u njoj našli uputstvo kako da raspolažemo budućnošću. Sadašnjost nam nikada nije svrha. Prošlost i sadašnjost su nam sredstva; jedino budućnost nam je cilj. Na taj način, mi nikada ne živimo, nego se nadamo da ćemo živjeti, i pošto se uvek pripremamo da budemo srećni, neizbežno je da to nikada nismo.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Blaise Pascal

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 47

Ljubav je umjetnost i srećna nezgoda Zaljubljenost je privremeno ludilo; ona eruptira poput vulkana i onda se povuče. A kada se povuče ti moraš da doneseš odluku. Moraš da shvatiš da li se vaše korijenje do te mjere međusobno ispreplelo da ti je rastajanje potpuno nepojmljivo. Jer to je ljubav. Ljubav nije kad ostaneš bez daha, nije uzbuđenje, nije širenje vječne strasti. To je zaljubljenost, što je dostupno svakoj budali. Ljubav je ono što preostane kada sagori zaljubljenost, istovremeno umjetnost i srećna nezgoda. Oni koji istinski vole imaju korijenje koje ispod zemlje raste prema drugoj osobi i kada sav lijepi behar opadne sa njihovih grana shvate da su umesto dva, postali jedno drvo.

Louis de Bernières

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


48

Upoznavanje ljudske duše Kao i mehaničar koji leži ispod kola, i ja radim s onim što se nalazi skriveno ispod fasade: uobraziljama, željama, lažima, snovima, košmarima - svijetom ispod svijeta, riječima istine ispod riječi laži. Uzimam za ozbiljno ono što je krajnje bizarno i neuhvatljivo; zalazim tamo gde ne dopire riječ, to jest tamo gdje jezik prestaje - u ono što je “neopisivo”, i to od ranog jutra. Prljav je to posao, upoznavati izbliza ljudsku dušu...

Hanif Kureishi

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Najlakše je pisati o ljudima loše Najlakše je pisati o ljudima loše. Istina je. Čovječanstvo se promijenilo i ljudi su se istrošili. Postali su šuplji kao iznošene čizme, nesposobni za korak kolektivno i pojedinačno, žuljaju nas svakom mišlju, i riječju, i djelom. Vidite, svi o svima mislimo da smo šuplji. To je najlakše na svijetu. Kleknuti pred boga vlastitih razočaranja. Ja se ipak ne ustručavam prkoseći razumu zavesti u nadu da se dijete u čovjeku nikada ne guši. Zato odbijam učestalo promišljati kako su ljudi pokvareni krvoloci i želim svakog od njih zamišljati kao zaigrano bosonogo dijete kojem pri susretu sa životinjama i cvijećem oči sjaje nalik na komete.

Marina Pivčević “Radije bih imao um otvoren čuđenjem nego zatvoren vjerovanjem.” Gerry Spence

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 49

Izdvojenost Onaj ko nije u potpunosti otuđen, ko nije izgubio osjećaj za dostojanstvo, ko još nije „na prodaju“, ko još može da pati zbog drugih, ko još nije usvojio imanje kao način postojanja – ukratko, ličnost koja je ostala ličnost, a nije postala stvar – ne može da se u današnjem društvu ne osjeća usamljeno, nemoćno, izdvojeno, da ne sumnja u sebe i sopstvena ubjeđenja ako ne i u mentalno zdravlje, da ne pati čak i ako doživljava trenutke radosti i jasnoće kakvih nema u životu njegovih „normalnih“ savremenika.

Erich Fromm

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


50

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Posle ljubavi Je li to sve što ostaje posle ljubavi? I šta uopšte ostaje posle nje? Telefonski broj koji lagano bledi u pamćenju. Čaše sa ugraviranim monogramima, ukradene u Esplanadi. Posle ljubavi ostaje običaj da se belo vino sipa u te dve čaše, i da crte budu na istoj visini. Posle ljubavi ostaje jedan sto u kafani “kod znaka ?”, i začuđeni pogled starog kelnera što nas vidi sa drugima. Posle ljubavi ostaje rečenica “Divno izgledaš, ništa se nisi promenio...” i “...javi se ponekad, još imaš moj broj telefona.” I neki brojevi hotelskih soba u kojima smo spavali, ostaju posle ljubavi. Posle ljubavi ostaju tamne ulice kojima smo se vraćali... posle ljubavi. Posle ljubavi ostanu melodije sa radija koje izlaze iz mode. Ostaju tajni znaci, ljubavne šifre:”Ako me voliš počni sutrašnje predavanje sa tri reči koje će imati početna slova mog imena...” Posle ljubavi ostaje tvoja strana postelje i strah da će neko iznenada naići. Klak! - spuštena slušalica kada se javi tvoj glas. Hiljadu i jedna laž. Posle ljubavi ostaje rečenica koja luta kao duh po sobi:”Ja ću prva u kupatilo.” I pitanje:”Zar nećemo zajedno?” Ovaj put ne. Posle ljubavi ostaju saučesnici. Čuvari tajni, koje više nisu nikakve tajne. Posle ljubavi ostaje laka uznemirenost, kad u prolazu ugledam tople smeđe oči... slične tvojima... na nekoj devojci u prolazu. Prepune pepeljare... i prazno srce. Navika da se pale dve cigarete istovremeno, mada nema nikog u blizini. Fotografije snimljene u automatu. Taksisti koji nas nikad nisu voleli (“Hvala što ne pušite!” - a pušili smo), i cvećarke koje jesu. Posle ljubavi ostaje povređena sujeta, metalni ukus promašenosti na usnama. Posle ljubavi ostaju drugi ljudi, i druge žene. POSLE LJUBAVI... NE OSTAJE NIŠTA!

Momo Kapor

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 51

Bezimena pesma Ne govorim Ti baš u zadnje vreme da Te volim... I ne gasim Ti svetlo u očima pre spavanja. Ne govorim Ti nešto nežno i ne grlim Ti dušu ali... ovo Ti moram reći: previše je gorkog i ljudi su grubi pa, ako i ne govorim još uvek Te ono najlepše u meni voli i ljubi... update: Unatoč neizgovorenim rečima, unatoč tišini među nama, “ono” što nosimo u sebi je - još uvek ljubav!

Željko Krznarić

Poljubac Da li znaš da čitaš poljupce? Poljupci su kao ljubavna pisma. Mogu se pročitati, a mogu se baciti nepročitani. Poljubac može da znači zdravo! Ili laku noć, zbogom ili dobro jutro! On znači doviđenja, nosi izdaju i smrt, ili bolest, govori dobro došli, seti me se, ili srećan put! Poljubac je zalog sreće, sećanje, laž, obećanje, ili dug s kamatom. Vesnik radosti ili nesreće. Kroz poljubac jedno naše telo odlazi u naše drugo telo...

Milorad Pavić

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


52

Lako je lagano umrijeti Lagano umire onaj koji ne putuje, Onaj koji ne čita, Onaj koji ne sluša muziku, Onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi. Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav, Onaj koji ne prihvata pomoć. Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika Postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja. Onaj koji ne mjenja rutinu, Onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju, I ne priča s onima koje ne poznaje.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Lagano umire Onaj koji bježi od strasti i njenog vrela emocija; Onih koje daju sjaj očima i napuštenim srcima. Lagano umire Onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan Svojim poslom ili svojom ljubavi, Onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti Radi nesigurnosti, I koji ne ide za svojim snovima. Onaj koji sebi neće dozvoliti, Niti jednom u svom životu Da pobjegne od smislenih savjeta... Živi danas. Rizikuj danas. Učini danas. Ne dozvoli sebi lagano umiranje. Ne zaboravi da budeš sretan!

Pablo Neruda Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 53

Uvijek postoji neko ko misli na vas i kome ste važni

Pre mnogo godina, dok sam još studirala, čula sam jednu lepu priču. Prijateljica mi je ispričala kako je, u potrazi za literaturom za diplomski poslala molbu na mejling listu evropskih studenata. Dobila je odgovor od Apu Jegede, iz Afrike, da nema tu literaturu, ali da misli na nju i da joj želi sreću. Moja prijateljica je to doživela kao značajnu podršku, a meni je bilo dirljivo i lepo. Kasnije, kada sam ja pisala diplomski i nailazila na slične prepreke, jedna veoma draga osoba muslimanske veroispovesti mi je rekla da se moli Allahu za mene. Bila sam dirnuta njenom pažnjom i ljubavlju.

Nekom drugom prilikom, dok sam čekala u redu ispred nekog šaltera, nepoznata žena je primetila da sam tužna i nežnim glasom mi rekla:”Ne brini, biće sve u redu.“ Posle je nikada nisam srela, ali setim je se kad mi treba podrška, osetim zahvalnost i poželim joj svako dobro. Znam još mnogo ovakvih priča, sigurna sam da ih znate i vi. Svima nam treba podrška. Zato su tu rođaci, partneri, prijatelji, poznanici... ali i neki nepoznati ljudi, možda iz dalekih krajeva, slučajni prolaznici kroz naše živote. Setite se svake podrške koju ste dobili... od poznatih i nepoznatih ljudi... Zapamtite je... Podsetite se da uvek postoji neko ko misli na vas, ko vam želi dobro i sreću, neko kome ste baš vi važni... Neka to bude vaša amajlija u teškim vremenima kada osećate da ste sasvim sami, bespomoćni i nevažni... Podrška je uvek tu, oko nas, važno je da smo spremni da je prepoznamo, prihvatimo i cenimo.

Jelena Pantić

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


54

Zapis o naravi

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Kako ne, gospodo. Baš me za riječi hvatajte. Baš me za riječi ne trebate hvatati. Baš za riječi ne. Ja sam kod takvih u izgnanstvu, moje suptilne užegle membrane diktiraju odbijenicu društvenom talogu, nije to do moje volje, gospodine. Baba me balavog nosa slala po koze. Vraćah se bez njih toliko puta, baba, jasno, mrka i ljuta jer koze su blago a ja sam otpisanik. E kad je blago, kad je blago onda se nudi milo za drago! Vraćah se bez koza, reče, ali gospodine, ne znate stvar. Trećeg dana same se vratiše, koze, gospodine, u tom je stvar. Ja ostah pod trešnjom, ruke ispod glave, iz čitanke nebeske slova zaljubih, srce mi cvalo, preživah vlat trave. Poslah ja koze pred pojatu babi a u meni kozja narav ojača pa vezah za trešnju ljudskost da slabi. Zato, gospodine, moja je narav životinjskog kova i tek je ishitren čovjek lova, čovjek nečistog obraza, lica, kažimo radije i nije čovjek, tek božja crtarija, čovjeka skica.

Marina Pivčević -Kad izađemo pred Boga, pitati će nas:”Gdje su ti rane?” Ako odgovorimo:”Nemam rana”, Bog će nas upitati:”Zar nisi naišao ni na što vrijedno borbe?” -Allan Boesak Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 55

Svjetlost duše Može li nam um pomoći da održimo visok nivo svijesti? Ne, um nam nikako ne može pomoći da održimo visok nivo svijesti. Ako um traga i vapi, on može da pomogne da se nivo svijesti podigne. Ali, um nam ne može pomoći da održimo visok nivo svijesti. Jedino je svijetlost duše u stanju da to učini. Duša je tu sposobnost dala i srcu, pa srce to može da učini umjesto duše. Ali, ako pomoć dolazi iz srca, koje nije još potpuno prosvijetljeno, naša svijest neće ostati na istom visokom nivou. Ipak, SRCE ima daleko više sposobnosti nego um da nam pomogne da održimo visok nivo svijesti...

“Tvoja vizija će postati jasna tek kad pogledaš unutar svog srca. Ko gleda izvan svog srca - sanja. Ko gleda unutar svog srca - budi se.” K.G. Jung www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


56

Emocionalno smeće Postoji nešto što bi moglo da se nazove emocionalnim smećem. Ono se stvara u fabrikama misli. To su bolovi iz prošlosti, već minuli i sada kao takvi nemaju više nikakve koristi, neupotrebljivi su. To su predostrožnosti koje smo izgradili i koje su nam bile značajan mehanizam odbrane u našem dijelu života koji smo proživjeli. Sada više ničemu ne služe. Ti imaš, poput drugih, svoje uspomene, ali razdvoj ono što je korisno od onog što je izlišno: baci svoje emocionalno smeće.

Paulo Coelho

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Ja jedino o sebi ponešto znam Uopšte mi nije jasno ko smo to mi. Ja jedino o sebi ponešto znam. Niti mogu da živim po nekom uzoru, niti mogu drugima da poslužim kao neki primjer, ali sasvim sigurno mogu da živim svoj život, i to namjeravam po svaku cijenu. Takvim ponašanjem ne zastupam nikakav princip, već nešto mnogo čudesnije, nešto što je u meni, što vri od života, što je puno radosti i samo gleda kako da se iskrade.

Fransoaz Žiru Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 57

Definisati znači ograničavati - A Umjetnost? - upita vojvotkinja. - To je bolest. - Ljubav? - Iluzija. - Religija? - Moderan nadomjestak vjere. - Vi ste skeptik. - Nipošto! Skepticizam je početak Vjerovanja. - Pa što ste? - Definisati znači ograničavati...

Oscar Wilde

Život mi je kolodvor Život mi je kolodvor. Svi dolaze i odlaze kad žele, kad trebaju. I smetalo bi mi, vjerojatno, da u svojoj kolodvorštini ne vidim neku sirovu sreću. Samoća je savršenstvom ispunjena. Bogatstvo pravo, oni dugi trenuci, bučni mimohodi među dva vozna reda, ukorijeniš se u zemlju stopalima da ne pobjegnu dok se vratiš, ruke ti oslabe, sve slabije čuješ, sve bolje vidiš, o kako li samo vidiš! Oči se stakle kao eksplozija postanka, kapci olabave, a usne, kutovi usnana - pećine u kojoj vreba najoštriji alat za pogreške, pobjegnu jedan od drugog, razvlačeći se po licu u savršenstvu svete geometrije. Život ti više nije neprijatelj, ljudi ti nisu prijetnja. Ljudi su stabla sa najljepšim i najbogatijim krošnjama kakve su ljudske oči sagledale, njihova tijela iskonska debla, osovina koja u svakoj pori čuva tajnu milost i stabilnost, njihove su ruke i noge obujale grane vječnosti prekrivene milijunima listića koji neprekidno padaju i rastu, kao i čovjeka misli. Miriše na hrastovinu.

Marina Pivčević www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


58

Ne volim da me društvo oblikuje Svako vam može reći da baš nisam ljubazan. Ne poznajem riječ! Uvijek sam se divio zlikovcu, odbačeniku, gadu. Ne volim svježe obrijane momke sa kravatama i dobrim poslom. Volim očajnike, ljude razbijenih zuba, razbijenih umova i razbijenih načina. Oni me zanimaju. Puni su iznenađenja i eksplozija! Volim i odvratne žene, pijane proste kučke zgužvanih čarapa i lica na kojem je razmazana maskara... Više me zanimaju pervertiti nego sveci! Mogu se opustiti sa skitnicama jer i ja sam skitnica .Ne volim zakon, moral, vjeru, pravila! Ne volim da me društvo oblikuje...

Charles Bukowski

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Bandit il’ pesnik Priznajem da sam idiot i genije bio, i da su mi dani prošli nakrivljeni kao toranj u Pizi. Zato se žurim u krčmu kao u operacionu salu. Pa neka! 15.000.000 građana ove zemlje ako me ne upoznaju po poeziji upamtiće me po skandalu. I ni briga me nije, što u dnu srčane aorte kroz dugu jesenju noć pesnik sa banditom boj bije!

Rade Drainac Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 59

Internet-mogućnost transformacije Evo došao sam na internet. U taj nevjerovatni, tajanstveni svijet. Svijet koji se sastoji od pornografije, psovki, politički nekorektnih građana i odsustva bilo kakve cenzure. Svijet stvoren za besposličarenje, dokolicu i iživljavanje izopačenih fantazija. Pored toga što je odličan teren za komunikaciju, otvara i drugu mogućnost - onu o kojoj smo čitali u naučnofantastičnim romanima. Mogućnost transformacije. Zaista, praktično potpuna anonimnost daje mogućnost bjedniku da postane oligarh, grdobi - ljepotan, stidljivom usamljenom alkosu - zvijezda u društvu, muškarcu - žena (ima i toga) i obrnuto. Potpuna glupost je predstava da je mreža prepuna samo psihički poremećenih ljudi. Da, možda njihov procenat nije mali. Ali zapravo nema nikakvih “ludaka sa interneta” i “seksualnih manijaka sa mreže” i “izopačenosti iz sajberprostora”. To nisu nikakvi tajanstveni mutanti. Korisnici mreže smo - vi i ja. Svi ti autori slika s vanzemaljcima idu na posao, sreću se s tobom u metrou i sjede za susjednim stolom u kafiću. Anonimnost opušta do nepristojnosti. Upravo to je katalizator koji omogućava da izađu na površinu svi zli dusi koji se do tog trenutka kriju u najmračnijim dijelovima tvoje svijesti.

Sergey Minaev

Potraga za izgubljenim Svi oni koji traže nešto važno, nešto dragoceno, nešto što su davno izgubili, koračaju na isti način. Poznaćete ih po tome što ih na ulici ništa drugo ne zanima: samo gledaju ispred sebe, samo gledaju i traže, traže...

Momo Kapor

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


60

Psihološke sugestije u vezi sa uticajem boja Psiholozi tvrde da boje imaju veliki uticaj, ne samo na ponašanje određene osobe, već i na reakciju okoline na nju, odnosno na boju koju ona nosi. Dakle, uticaj određenih boja možemo da “upotrijebimo” za ostvarenje svojih ciljeva. Dobro je poznavati potencijalne mogućnosti - kako određenom bojom utičemo na okolinu.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Obratite paznju na boje koje birate u svojoj garederobi, jer svaka nijansa ima dejstvo i ukazuje na određeno emocionalno stanje ili na poruku. Važne psihološke sugestije i poruke: Bijela odjeća odaje utisak nježnosti, psihološke i emocionalne zavisnosti ili mekoće. Ne treba previše koristiti i često eksponirati zelenu boju pri izboru odjeće jer u dužem vremenskom periodu posmatranje figure u zelenom izaziva osjećaj dosade kod okoline, čak djeluje i monotono ili uspavljujuće. Crvena boja, narocito purpurni tonovi, mogu da isprovociraju na seksualnu agresiju, zato ne treba izazivati i provocirati kolege ili neutralne osobe koje imaju sekundarnu ulogu, osim ako imate namjeru da ih direktno zavedete. Psiholozi posebno ističu da narandžasta boja jača volju i izaziva euforično raspoloženje; ako Vam nedostaje maštovitost ili inspiracija i kada ste loše raspoloženi, obavezno obucite nešto narandžasto i ne zaboravite da se što češće pogledate u ogledalu. Hladne tonove obično biraju povučene osobe. Oni ne pokazuju svoja osjećanja i vrlo su zatvoreni, rezervisani i šutljivi. Tople, jarke tonove, preferiraju ekstravertne osobe. Oni su vrlo druželjubivi, emocionalno otvoreni, srdačni, temperamentni i zabavni. Mediteranski narodi, koji žive u vrelim sunčanim predjelima, skloni su jarkim bojama, dok sjevernjaci, uzdržani i smirenog ponašanja, preferiraju prigušene i mirnije tonove. Simbolično značenje boje uvijek treba tražiti u korijenu i tradiciji svake kulture i kod određenog naroda. Tako je u nekim kulturama i kod jednog naroda, bijela boja olišenje radosti i čistoće, a kod drugih simbol za žalost i tugu.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 61

Zašto je dobro kritički misliti Kritički misliti očito nije lako. I zašto bismo se uopće trudili? Koja je korist od toga? Zašto jednostavno ne bismo vjerovali u ono što nam se sviđa? Zašto bismo se preispitivali? Zato što nam kritičko mišljenje služi kao zaštita od samoobmane, od pristranosti kojoj smo izgleda svi prirodno skloni. Posebno zato što smo po svemu sudeći osoba koju je najlakše prevariti – mi sami. Osobe koje kritički misle neće se tako lako pokolebati i pasti u bed zbog jedne stvari koju čuju ili im se dogodi. Osobe koje kritički misle otpornije su na sugestiju i teže ih je izmanipulirati. Sposobnije su predvidjeti kako će se drugi ljudi ponašati i manje su sklone projekciji, tj. manje su sklone zatvarati oči pred svojim lošim osobinama, ali ih onda vide u drugima koji ih možda i nemaju. I na kraju – osobe koje kritički misle bolje izlaze na kraj sa stresom. O važnosti otvorenosti uma i kritičkog razmišljanja govorili su i pisali mnogi naučnici i filozofi kao što su Konfucije, Sokrat, Francis Bacon, John Stuart Mill, John Dewey i mnogi drugi. Tako, kad ih se pita, većina ljudi ima svoje mišljenje o nekoj temi kao što je, na primjer, zašto neka djeca bježe sa školskih časova. Tipično mišljenje o ovom problemu jest da djeca bježe iz škole zbog nedovoljne roditeljske discipline. Ali, kad se od njih traži da argumentiraju svoje mišljenje i daju neke dokaze – preko polovini ispitanika to uopće nije uspjelo, tj. nisu uspjeli dati niti jedan argument ili dokaz. Govorili su puno stvari, ali te stvari nisu bile nikakav, a kamoli dobar dokaz. Ovi ljudi nisu potpuno nesposobni za elementarno logično zaključivanje, ali nemaju ideju o tome što uopće znači dokaz i što bi se uopće moglo smatrati prihvatljivim dokazom kad se radi o nekoj složenoj pojavi poput bježanja sa časova. Kritičko razmišljanje nije nešto što ljudi čine prirodno, sami po sebi. To je nešto što je teško naučiti. Za to je potrebno mnogo truda. Prosječan čovjek baš i nema izgrađeno kritičko mišljenje. No, želimo li biti prosječni?

“...osobe koje kritički misle bolje izlaze na kraj sa stresom.” www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


62

Šta vaš potpis otkriva o vama? Potpis je jedinstveni stil pisanja nečijeg imena. Ujedno i ‘blic’ uvid u vašu ličnost, karakter i pogled na život. Potpis također pokazuje koliko je osoba spremna otkriti o sebi.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Potpis puno govori o vašoj prirodi i temperamentu. Čini razliku kako pišete slova - velika ili mala, zaobljena ili uska... Je li osoba iskrena, komunikativna, kreativna i emocionalno stabilna iz potpisa se vrlo lako može iščitati. Socijalne vještine, društvenost, samopouzdanje i sposobnost postavljanja ciljeva također se mogu iščitati iz vašeg rukopisa. Stoga, način na koji se potpisujete jako puno govori o vama.

1) Šta pokazuje veličina slova? Veličina slova pokazuje koliko vlasnik potpisa želi biti (ne)zamijećen. Obično se uspoređuje s veličinom slova u rukopisu. Veći potpis pokazuje da autor želi biti zamijećen, vrlo je odvažan i samouvjeren. Potpis koji je osjetno veći od veličine rukopisa pokazuje da je u pitanju osoba koja želi da je svugdje vide i čuju. Zapravo se iznutra osjeća maleno, stoga na ovaj način kompenzira svoju nesigurnost. Srednja veličina potpisa pokazuje želju autora za uklapanjem (u sredinu, društvo, zajednicu). Mala veličina slova pokazuje manjak želje ili izraziti izostanak želje da osoba bude primijećena. Takvi ljudi vole svoju privatnost zadržati za sebe. Manji potpis nerijetko označava i nesigurnost te sramežljivost.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 63 2) Šta pokazuje nagib slova? Šta kada su slova u rukopisu blago nagnuta u desno, dok su slova u potpisu uspravna? Pisanje u desno svojstveno je osobama koje otvoreno izražavaju osjećaje, privržene su i strastvene. Ravna slova koriste ljudi koji vole imati stvari pod kontrolom i ne vole pokazivati emocije. Budući da potpis pokazuje kako se netko predstavlja ‘na van’, osoba koja se potpisuje uspravnim slovima pokazuje da je suzdržana pred strancima ili kolegama, dok je privatno (slova nagnuta u desno) topla i brižna osoba. Obrnuto, uspravna slova u rukopisu, a potpis nagnut u desno pokazuju da je osoba u društvu zabavna i duhovita, ali kod kuće odsutna duhom i zatvorena. 3) Šta pokazuje podvlačenje potpisa? Ljudi rijetko podvlače svoje potpise, ali oni koji to rade izražavaju zdravo samopouzdanje i imaju pozitivnu sliku sebe, zadovoljni su onim što rade i kakvi su postali. Kada primijetite podvučeni potpis u pitanju je samouvjerena osoba. Potpis podvučen dvostrukom linijom ukazuje na snažnu, odlučnu i ambicioznu osobu koja vjeruje da joj pripada sve najbolje u životu i jako će se truditi da ostvari taj svoj cilj. Što je podvučena linija ljepša, autor traži više pažnje. Želi uvijek biti primijećen i u nedostatku toga, učinit će sve da postane centar pažnje. Duge i isprekidane linije ispod potpisa rade osobe koje sumnjaju u svoju važnost, ali se trude pokazati da imaju utjecaj u javnosti. Valovita linija ispod potpisa češće se viđa u ženskim potpisima, a odražava vedru, vrckavu i zabavnu osobu. Ponekad ravna linija ide kroz sam potpis. To je nerijetko odlika ljudi koji su u trenutku potpisivanja ljuti ili napeti. Ponekad takva linija ide samo kroz dio potpisa - ako je u pitanju ime, osoba je frustrirana sobom. Linija koja ide samo kroz prezime odražava ljutnju prema ocu ili osobi po kojoj autor nosi prezime. Rijetko ćete vidjeti liniju koja ide kroz cijeli potpis to je posebno alarmantno jer znači da je osoba jako nesretna ili čak da ne želi postojati. 4) Šta otkriva tačka na slovu i? Kreativnu tačku napravit će oni koji se vole isticati u gomili i izgledati drugačije od ostalih. Malena ravna crta umjesto tačke otkriva nemiran duh i govori da je autor potpisa nerijetko u žurbi. Ako autor u potpunosti ignorira tačku znači da u životu ne obraća pažnju na detalje i teško ih prati. Duga i neprekinuta linija umjesto tačke otkriva kreativnu i inteligentnu osobu, dok tačka smještena puno više od samog slova otkriva ambicioznu prirodu.

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


64

5) Potpis koji potpuno odudara od rukopisa ili mu je identičan Ukoliko se potpis i rukopis potpuno razlikuju, u pitanju je osoba koja želi prikriti dio svoje osobnosti, stoga kroz potpis kreira drugačiji ‘identitet’. Očekivano, ako su potpis i rukopis isti po veličini i nagibu slova te pritisku olovke i stilu, osoba se u javnosti ponaša podjednako kao i privatno. 6) Šta otkriva nečitki potpis? Ovo ste sigurno primijetili u većini slučajeva: osoba piše čitko, dok se iz potpisa uopće ne može iščitati njezino ime. Takva osoba želi biti sigurna u ono što piše, ali radije ne bi govorila o sebi. To je nerijetko odlika ljudi koji su uvijek u žurbi. Ako vam takvu poruku uputi osoba koju poznajete, to može značiti da se autor ne želi poistovjetiti s porukom koju vam je poslao (što je česti slučaj u oproštajnim ljubavnim pismima).

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Obrnuto, tekst koji nije moguće pročitati, ali čitak rukopis pokazuju da osobu ne zanima jeste li razumjeli poruku, već sebe smatra najbitnijom i želi ostaviti upečatljiv dojam. Takvi ljudi u pravilu su egocentrični. Naravno, postoje slučajevi kada su i potpis i rukopis nečitki. Očekivano, u pitanju je osoba koja zapravo ne želi komunicirati s drugima niti dozvoljava da je drugi pobliže upoznaju. Možda je u pitanju samo faza nekoga tko prolazi kroz teško životno razdoblje. 7) Šta otkriva uzlazna linija potpisa? Osobu koja ima pozitivno mišljenje o sebi, energična je i entuzijast. Ako tekst ima silaznu putanju, a potpis uzlaznu, možete biti sigurni da je osoba zadovoljna slikom koju ostavlja u javnosti. Suprotno tome, silazna putanja potpisa otkriva tugu i razočaranje. Navodno žena koja samo bračno prezime piše u silaznoj liniji nije zadovoljna svojim brakom, dok muškarac koji na takav način piše svoje prezime (ili manjim slovima nego što je napisao ime) ima negativne osjećaje prema očinskoj figuri u svom životu.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 65 8) Šta otkriva kreativan potpis? Najpoznatiji autori kreativnih potpisa su Walt Disney i Edgar Allan Poe. Hrabrosti i samouvjerenost (ali ne i arogancija) odlika su autora kreativnih potpisa. Ipak, ukoliko uz takav potpis stoji crtež (Liberace je volio crtati klavir uz svoj potpis) kao što je oznaka valute, kluba, lice i sl. to nije dobar znak jer se osoba suočava s ozbiljnim unutarnjim problemima u koje je bolje ne ulaziti. 9) Šta otkriva potpis velikim štampanim slovima? Ova osoba vrlo je ljubazna, ima veliko srce, nesebična je i spremna se žrtvovati za druge. Ipak, možda ponekad previše razmišlja i lako se naljuti. 10) Šta otkriva potpisivanje punim imenom i prezimenom? U pitanju je odlika ljubaznih ljudi koji se lako prilagođavaju svakoj novonastaloj situaciji ili osobi s kojom razgovaraju. Ipak, u pitanju su ljudi vrlo čvrstih stavova i pogleda na život, koji posjeduju snažnu volju. 11) Šta otkriva nasumično odabran potpis koji se (ne) razlikuje od imena? Kada nema sličnosti između potpisa i imena, osoba se trudi ostaviti dojam da je jako pametna, ali sakriva puno toga, ne govori iskreno ono što misli i ne obraća pažnju na druge ljude ili ono što govore. Sličnost između imena i potpisa pokazuje da je osoba inteligentna, ali hirovita. To su obično ljudi koji često mijenjaju svoje mišljenje i stavove te su nerijetko nepromišljeni. Ipak, laskanjem ih uvijek možete pridobiti. Zapamtite, potpis se mijenja! Šta god vam je ovaj tekst otkrio o vama samima ili bliskim ljudima kroz njihove potpise, imajte na umu da se naši potpisi mijenjaju kroz godine, a njihov izgled ovisi i o događajima kojima smo izloženi (npr. bolest, trauma). No, kako god se potpisivali, možete biti sigurni da potpis odražava vaše unutarnje želje i misli koje vam se motaju po glavi u trenutku potpisivanja.

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


66

Poruka čovječanstvu

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Oprostite, ali ja ne želim biti vladar. To nije moj posao. Ne želim vladati niti pokoriti ikoga. Želio bih svakome pomoći. Židovima, krivovjercima, crnima, bijelima. Mi želimo pomagati jedni drugima. Takva su ljudska bića. Želimo živjeti u međusobnoj sreći, a ne prouzrokovati jedni drugima nesreću. Ne želimo mrziti ni prezirati. Na ovom svijetu ima mjesta za svakoga. Zemlja je bogata i može priskrbiti za svakoga. Život može biti prekrasan i slobodan, ali izgubili smo put. Pohlepa je zatrovala dušu čovjeka; zatrovala svijet mržnjom; gurnula nas u bijedu i krvoprolića. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe. Tehnologija koja nam pruža izobilje, ostavlja nas pohlepnima. Znanje nas je učinilo cinicima; pamet hladnima i neljubaznima. Previše razmišljamo, premalo osjećamo. Humanost potrebujemo više od tehnologije. Ljubaznost i nježnost više od pameti. Bez ovih kvaliteta, život će biti nasilan i sve ćemo izgubiti. Avioni i radio zbližili su nas. Priroda ovih izuma budi dobrotu u čovjeku; podsjeća na bratstvo i jedinstvo. Iako moj glas dopire do milijuna duša, milijuni očajnih muškaraca, žena i djece, su žrtve sistema koji muči i sputava nedužne ljude. Onima koji me čuju poručujem: ne očajavajte! Nesreća koja nas obilazi je prolazna pohlepa, gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja će proći, diktatori će umrijeti, a moć koju su vam uzeli biti će vam vraćena. I premda ljudi umiru, sloboda nikada neće iščeznuti.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 67 Ljudi! Ne prepuštajte se brutalnim ljudima koji vas preziru i sputavaju; koju režiraju vaše živote, govore vam što da činite, što da mislite, što da osjećate! Onima koji vas crpe, izgladnjuju, tretiraju kao stoku, koriste kao oruđe! Ne predajte se tim neprirodnim ljudima, robotima sa programiranim umovima i čeličnim srcima! Vi niste strojevi! Niste oruđe! Vi ste ljudi! U srcima nosite ljubav i humanost! Vi ne mrzite, samo nevoljeni mrze; nevoljeni i neprirodni! Ljudi! Ne borite se za ropstvo! Borite se za slobodu! U sedamnaestom poglavlju Evanđelja po Luki stoji: ‘Kraljevstvo božje je u čovjeku!’, ne u jednom čovjeku, ne u skupini ljudi, u svakom čovjeku! U vama! Vi ljudi imate moć! Moć da kreirate strojeve, moć da kreirate sreću! Vi ljudi imate moć da učinite ovaj život slobodnim i lijepim, da učinite od života prekrasnu avanturu. Ujedinimo se svi! Borimo se za novi svijet, dostojan svijet koji pruža čovjeku šansu za rad, koji pruža mladima budućnost, starima sigurnost! Sa ovakvim obećanjima lažljivci su se dokopali moći! No lažu! Oni neće ispuniti svoja obećanja! Nikada! Diktatori oslobađaju sebe zarobljavajući narod! Zato se borimo sami da ispunimo svoja nadanja, svoja obećanja! Borimo se za slobodan svijet! Pomaknimo granice! Uklonimo pohlepu, mržnju i netoleranciju! Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak svakog čovjeka približiti ka sreći!

Charlie Chaplin

Moja tri unutrašnja bića Nazivam se Tri unutrašnja bića.

Shvatila sam da što sam starija i što više posmatram svijet, još uvijek katkad posmatram očima djeteta. Katkad posmatram kao žena i osjećam se kao žena i svakoga dana sve više i više pokušavam posmatrati sa gledišta moje unutrašnje mudre starije osobe. Neću se odreći ni jednog od ta tri dijela. Sviđa mi se što sam odgovorna odrasla osoba i ponosim se donošenjem nekih mudrih odluka, ali još uvijek uživam smijući se kao dijete.

Marlo Morgan www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


68

14 principa poretka samopoštovanja 1. Nemoj biti idolopoklonik bilo koje doktrine, teorije ili ideologije. Svi sistemi mišljenja su vodiči, oni nisu apsolutna istina. 2. Nemoj misliti da je znanje koje sada posjeduješ nepromjenljiva, apsolutna istina. Izbjegavaj da budeš skučenog uma i vezan za način na koji sada vidiš stvari. Uči i upražnjavaj ne-vezivanje za gledišta da bi bio otvoren za stavove drugih. Istina je u životu, ne u pojmovnom znanju. Budi spreman da učiš kroz cijeli život i da stalno posmatraš šta se zbiva u tebi i u svijetu. 3. Nemoj nikada prisiljavati druge, uključujući i djecu, da usvoje tvoje poglede, koristeći pri tome autoritet, nagrade, novac, propagandu, ili obrazovanje. Ipak, kroz razgovor pomozi drugome da se oslobodi fanatizma i uskogrudosti.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

4. Nemoj izbjegavati kontakt sa patnjom i ne zatvaraj oči pred njom. Nemoj gubiti svijest o postojanju patnje u životu ovog svijeta. Nađi načina da budeš sa onima koji pate, uključujući i lične kontakte i posjete, slike, zvuke. Na sve načine osvješćuj sebe i druge da postoji realnost patnje u svijetu. 5. Nemoj gomilati bogatstvo dok milioni gladuju. Neka cilj tvog života ne bude slava, zarada, bogatstvo, čulna uživanja. Živi jednostavno i dijeli vrijeme, energiju i materijalna dobra sa onima kojima su potrebni. 6. Nemoj gajiti bijes i mržnju. Uči da ih preobražavaš dok su još sjeme u tvojoj svijesti. Čim se bijes ili mržnja pojave usmjeri svoju pažnju na disanje da bi vidio i razumio prirodu tvog bijesa ili mržnje i prirodu osobe koja ih je prouzrokovala. 7. Nemoj dozvoliti da se izgubiš rasipajući se u svojoj okolini. Upražnjavaj svjesno disanje da bi se vratio onome što se dešava u sadašnjem trenutku. Budi u kontaktu sa onim u tebi i okolini što je čudesno, osvježavajuće, ljekovito. Sij sjeme radosti, mira, razumjevanja u sebi da bi olakšao preobražavanje u dubini tvoje svjesnosti. 8. Nemoj izgovarati riječi koje mogu stvarati nesklad i lomove u društvenoj zajednici. Učini svaki napor da oprostiš i razriješiš sve konflikte, ma koliko bili sitni.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 69 9. Nemoj govoriti neistinu iz ličnog interesa ili da bi impresionirao ljude. Ne govori riječi koje izazivaju podjelu i mržnju. Ne širi vijesti u koje nisi siguran. Ne kritikuj i ne osuđuj stvari za koje nisi siguran da su se dogodile. Govori uvijek istinito i konstruktivno. Imaj hrabrosti da govoriš o nepravdi, čak i kada to može ugroziti tvoju ličnu sigurnost. 10. Nemoj koristiti religioznu zajednicu za ličnu dobit ili profit i nemoj od nje stvarati političku partiju. Ipak, religiozna zajednica treba da zauzme jasan stav prema ugnjetavanju i nepravdi i treba da teži promjeni situacije bez upotrebe sile. 11. Nemoj se baviti profesijom koja je štetna za ljude i prirodu. Nemoj investirati u preduzeća koja ugrožavaju druge u njihovoj šansi da žive. Izaberi poziv koji će pomoći da ostvariš svoj ideal saosjećanja. 12. Ne ubij. Ne dozvoli da drugi ubijaju. Poštuj tuđu imovinu, ali spriječi druge da se bogate na račun tuđe patnje. 13. Nemoj posjedovati ništa što treba da pripada drugima. Poštuj vlasništvo drugih, ali ih sprečavaj da se bogate na račun tuđe patnje. 14. Ne zanemaruj svoje tijelo. Nauči da ga njeguješ sa poštovanjem. Ne gledaj svoje tijelo samo kao instrument. Sačuvaj vitalnu energiju za ostvarenje Puta. Seksualnost ne bi trebalo da bude lišena ljubavi i predanosti. U seksualnoj vezi budi svjestan buduće patnje koja može uslijediti. Da bi sačuvao sreću drugih, poštuj njihova prava i odanost. Budi potpuno svjestan odgovornosti donošenja novog života na svijet. Meditiraj o svijetu na koji donosiš nova stvorenja.

Thich Nhat Hanh

Odlomak iz knjige “Mir je svaki korak”

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


Znaš one leptire zlaćanih krila? Eto gdje te vode izobilja. U dolinu oslabjelih čula. I da zlatom oprsteniš svakog, u kraljevstvu tuđem vazda bivaš nula. Znaš one leptire zlaćanih krila? Struje mi njihovi dodiri po životu ko trava rajska, ko svila. Nego, da pričam još malo o listićima. Jako volim pričati o listićima. I razmišljati, i u nestajanju postajati, olistati pa pasti. Zatim u novom proljeću rasti. I proći sva godišnja doba. Jer jao si ga meni u čovječarenju, jao si ga svakom tko zamre prije groba.


Marina Pivčević


72

Razmišljaj drugačije Ovo je za lude. Izopćene. Buntovne. Problematične. Okrugle u kockastim rupama. Za one koji stvari vide drugačije. One neograničene pravilima. One koji ne poštuju status quo. Možete ih hvaliti, opovrgnuti, citirati, veličati, svojatati, negirati. No jedno ne možete. Ne možete ih ignorirati. Jer oni mijenjaju sve. Oni otkrivaju. Oni zamišljaju. Oni liječe. Oni istražuju. Stvaraju. Inspiriraju. Potiču čovječanstvo.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Možda moraju biti ludi. Kako inače na praznom platnu vidjeti remek-djelo? Kako sjediti u tišini i čuti pjesmu koja još nije napisana? Ili gledati crveni planet i vidjeti laboratorij na kotačima? Neki ih smatraju luđacima. Mi ih smatramo genijima. Jer oni koji su dovoljno ludi da pomisle kako mogu mijenjati svijet, jedini su koji to i čine.

“Omiljena stvar u mome životu ne košta ništa u novcu. Stvarno je jasno da je najvredniji resurs koji svako od nas posjeduje u stvari vrijeme.” Steve Jobs

Steve Jobs Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 73

Zato pišem i ne govorim To su ljudi. I to je tako. Biti čovjek može svatko, to je ustvari jako lako. No čuti što se ne govori i vidjeti što se ne pokaže, to je već sfera nečovječna. Nečovječna kažem, mislim božanska, prirodna. Sve je tu negdje, ponad nas, oko nas. Pa samo, isključiš mašinu, kotačni utihnu, a ti se čudiš kako se i dalje krećeš. Da, jer pokreće te šutnja. Zato ne pitam. A i ne volim da me pitaju. Pitaju jer ne znaju da na odgovore nisu spremni. Zašto pišem? Jer nekako me istodobno i muči i smiruje činjenica da su davnih dana slični već sve o svemu rekli. I ne preostane ništa nego da se sa njima složim, a opet moram misliti dalje i šire, jer živim da osjećam i da o osjećaju govorim. Uvijek postoji ono tamo negdje neumrljano interesnom pažnjom, postoji neotkriveno i nepretočeno, nezatočeno u riječi, neoslobođeno. Postoji. Zato pišem i ne govorim, ostavljam, dosađujem bogovima i vragovima, brišu me i eliminiraju, mrze pa i podržavaju, bezuslovno otimaju i uzurpiraju. Ignoriraju me i ne shvaćaju, eto pa i ne živim da me shvate. Pričam. Ponavljam se. I vrtim se u krug. Samo zato jer slutim proboj posljednjeg ograničenja u ograničenosti, zid oholi koji ti izmiče tlo pod nogama što mu se više približavaš. Vrtim se u krug, ravno do biti i srce mi više ništa ne štiti. Za sobom ostavljam gomilu besmislenosti i hrpu riječi. Naizgled. Ne svojatam ništa i što god da kažem, drugi mogu umjesto mene da kažu. Kad bi znali kako.

Marina Pivčević

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


74

Tebi

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Zapalio je cigaretu i popio ostatak kafe. Tamam kada je krenuo da mi nešto kaže, zazvonio mu je telefon. - Da? - Javio se s ogromnom dozom formalnosti. Pogledao je u djevojčicu i rekao tom nekom da dođe za pet minuta. Zaključila sam da ga je zvala supruga. - Lily, sad će mama doći pa ćeš ići da ručaš i da porasteš velika. -Reče milujući djevojčicu. - Tata, hoćeš i ti ići s nama? - Upitala je u čudu. - Neću dušo. Moram s ovom tetom nešto da pričam. Tata će doći poslije. Posmatrala sam taj odnos s velikim divljenjem. Osjećalo se da je divan otac, onoliko koliko se osjećalo da između njega i njegove supruge nema ljubavi. Nisu mu oči sijale kao nekad davno kad je satima razgovarao s mojom sestrom, a onda sam shvatila da se muškarci ne žene iz platonske i sebične ljubavi nego, eto, radi porodice i sigurnosti. Uzela sam torbu i izvadila jednu bijelu kovertu adresiranu na “Tebi”. Stavila sam je na dio stola ispred njega. - A to je? - Upitao me sav nervozan, kao da je već znao šta je pa je samo čekao da mu otklonim svaku sumnju. - Ne znam. Znam da je za Tebe. Ona je imala dva rukopisa. Onaj kojim se služila za života i onaj drugi kojim je pisala svaku svoju posvetu “Tebi”. - Možda je bolje da to ne čitam. - To je tvoj izbor. Ja sam svoj dio završila. Možda je bolje da ostaneš kukavica. - Dobro. Pročitat ću sad. - Samo je važno kako ćeš se ti osjećati. Zašto misliš samo na sebe? Šutio je i otvarao kovertu. Kad je izvadio pismo, ruke su mu se već tresle. Sagnuo se za dohvati fotografiju koja je ispala, a onda ... Da, vidjela sam muške suze koje se lome, jedna za drugom, silazeći niz njegovo lice. Gledao je u fotografiju iz nekog vremena s nekog koncerta gdje su bili zajedno. Njegove oči su bile tužne, a njene pune ljubavi. Ona je voljela kao dijete, sebično i ljubomorno, a onda kad je to dijete odraslo, naučilo je da sve što u životu ima, nije samo njegovo pa je iz ljubavi pristala na polovičnog čovjeka. Govorila je kako voli samo njegovu lijevu stranu tijela jer je na toj strani srce. Pričala je kako bi naslonila uho na njegove grudi i slušala. Kada bi srce sporije kucalo, znala bi da je došao njoj od druge. Tada bi bila tužna i tad bi se posvađali. Kada je situacija bila drugačija, ona bi bila sretna.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 75 Izveo je djevojčicu iz kafea, a ja sam kroz prozor vidjela lijepu ženu. Hladnu i bezdušnu. Sebičnu. Ženu koja voli udobnost doma i koja ne primjećuje emotivne ekspresije niti doživljava iste impresije. Ona definitivno nikad nije ni naslutila da je njoj pripadala samo desna strana, njegova. Ili jeste, pa se pravila ludom? Ko li će to znati Bože mili? Iz takvih pitanja su me trgnuli njegovi koraci. Šutjela sam. Ponovo je uzeo pismo. Čitao je, a svaki put kad je pogled prelazio u novi red, pala bi nova suza. Ubrzo je odložio komad papira. Pozvao je konobara i naručio vodku. Nisam htjela ništa. Samo sestru. Zamišljala sam kako se smije s druge strane stola i osjećala njen duh i energiju. Ona je bila uvijek tu, kad god nekome krene po zlu. Bila sam u iščekivanju dok je on bio u toaletu. Vratio se on, a s njim i pjesma moje sestre od Erosa R. - Otra Como Tu. Počeo je da plače i jeca. Naslonio je glavu na moje rame pa su i meni krenule suze... Bože, šta li si mi odredio u životu? Kome sad da budem tetka? Imala sam jednu sestru i uzalud protraćenu nadu da će baš ovaj snenih očiju biti moj zet? Jesi li morala iščupati svoj život iz naših? Ostalo je sve tvoje, a mislila si da si ti višak. Sve bih sada dala, sve, ali baš sve samo da te zagrlim i da osjetim miris tvoje kose, da mi kažeš zašto?! Gospodaru, nije li bilo načina da odgodiš njenu smrt? Svakim novim pitanjem, padala je nova suza. Svakim novim uzdahom, osjećala sam tugu ovog čovjeka što se k’o bršljan privio uz moju ruku. Tako bi ona voljela da jesi i tako bi ona željela da je zagrliš. Tako je i Bog želio da nas ima, a od nje da imamo samo uspomenu i sjećanje. - Voliš li je? - Pitala sam uzdišući. - Da, cijelim svojim bićem. - Da, cijelim svojim bićem. - Bio je i njen zadnji odgovor na očevo posljednje pitanje o Ljubavi.

Zana Koljić (Odlomak iz romana “Plodovi našeg kajanja”)

Pravi muškarac s kojim ćete trajati Pravog muškarca, s kojim ćete trajati, nećete prepoznati po izgledu, po diplomi, ni po inteligenciji... Onog pravog prepoznaćete po načinu kako vas drži za ruku, kako vas ljubi, i naposljetku kako vas grli... Ni prečvrsto da ostanete bez zraka, a ni prelabavo da nestanete bez traga... Pravi vas drži taman onako da znate čiji ste...

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


Pjesnik, ne heroj

Kad jutro obasja, heroj na bojnom polju je, a pjesnik u sjeni šume. Pjesma jednog i pjesma o jednom šaputaće se sjenama iz skrovišta pjesnika, dok cvjetaju ruže poljima palog heroja. Valjda tako treba. Pred noć spremni za velike bitke, a jutrom tu je samo prašnjav smrad i sjećanje na iste. Da li je heroj nekad pisao? Da li, pjesnika nekog, sada ruže cvjetaju? Ja još pišem. Još ruže nisu moje...


Amar Topčić


78

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Ravnodušnost prema knjigama U svakoj privatnoj biblioteci najviše je nepročitanih knjiga, onih koje si kupio zbog boje njihovih korica, imena autora, ili naprosto zato što su te svojim mirisom privlačile. Takvu knjigu dodiruješ često prvih dana nakon kupovine, otvaraš je, pročitaš dva-tri reda i vraćaš je natrag. Nakon nekog vremena zaboravljaš je, ili je iz daljine pogledavaš s blagim gađenjem. Često si poželio odnijeti je u najbližu javnu biblioteku, pokloniti je nekome, riješiti je se na bilo koji način, ali nikada nisi imao načina to učiniti. Ona je ostajala kao čudna potvrda tvoje sklonosti gomilanju nepotrebnih stvari, koja će se u jednom bolnom, vatrenom trenutku pretvoriti u gomilanje uspomena. Sve te bespotrebne i nepročitane knjige opteretit će te dok se budeš opraštao od njih. Gotovo ćeš razumjeti veselje vatre dok je iste takve gutala dolje u gradu. Manje je knjiga kojima se nisi vraćao od djetinjstva. One su te podsjećale na doba kada još nisi naučio preskakati stranice i čitati iz gornjeg lijevog u donji desni kut. To su vjerojatno jedine knjige koje si stvarno pročitao u životu. Sve dobre dječje priče imale su tužan kraj iz kojeg nisi mogao ništa naučiti osim da je tuga ono mjesto na kojem fikcija postaje važnija od stvarnosti. U filmu “Mrtvi” Johna Hustona jedna se žena rasplakala, a da nije uspjela objasniti zašto. Dok si ga gledao, pomislio si da je to ustvari to, i došlo ti je da plačeš. Najmanje je knjiga za koje si vjerovao da ćeš ih uvijek imati uza se. Kada si neku od njih prvi put čitao, neprestano bi odgađao kraj. Kasnije su te uzbuđivale i svojim sadržajem i izgledom. No i njih ćeš, kao i sve druge, morati ostaviti uz gorko uvjerenje kako je u ovom gradu, ali i na ovom svijetu, prirodno agregatno stanje knjige plamen, dim i pepeo. S gašenjem iluzije o kućnoj biblioteci gasi se i iluzija o civilizaciji knjige. Već u samom njezinom imenu, u kojem je bila sadržana tek jedna grčka riječ, obična kao i druge, ali koja je za tebe povezana s imenom Svete knjige, bilo je povoda tvome vjerovanju. No kada su tako vatreno i neopozivo nestajale jedna za drugom, prestao si vjerovati da ima smisla njihovom postojanju. Ili je smisao najbolje prokužio onaj sarajevski književnik i bibliofil koji je prošle zime umjesto da troši skupa drva grijao prste na plamenu Dostojevskog, Tolstoja, Shakespearea, Cervantesa… Nakon svih tih namjernih i slučajnih vatri stvoren je sloj ljudi koji su, gorko shvativši stvari, spremni sutra hladno gledati plamen Louvrea, a da ne posegnu ni za čašom vode. Nema smisla braniti vatri da proguta ono što je ljudska ravnodušnost progutala. Pomiluj nježno svoje knjige, stranče, i sjeti se da su prah.

Miljenko Jergović Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 79

Zdrava bolest - Odakle si došao? - Niotkud. Ja sam odavde. - Kako to da te nikad nisam sreo? - Nisam izlazio. - Bio si bolestan? - Ne, bio sam zdrav. - Pa, zašto nisi izlazio? - Pa zato. Zato što sam bio zdrav. - A sada, zašto si sada izašao? - Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi, niko me neće primetiti. - Šta bi se desilo da te primete? - Proglasili bi me za zdravog. - Je li ti rđavo? - Kako gde. U bolesnom svetu, svakako. - I šta bi sa tobom radili? - Lečili bi me dok se ne bih i ja razboleo. - Ali, ti si već bolestan, zar nisi? - Od svoje bolesti, da, samo oni hoće da bolujem od njihove

Borislav Pekić

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


80

Od delova sačinjena

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Pogubila sam šrafove, rasula ih po putu. Izgubila sam ih, zaturila negde, i sada ne mogu da ih nadjem. Počinjem da se rastavljam. Odvaja se deo po deo. Svaki vuče na svoju stranu. Nije mi to. Funkcionišem nekako. Dan po dan. Deo po deo. Odlazi. Teško mi pada, što znam da svaki deo, bez mene može. A ja bez njih, nisam ista.

Snaga uma magazin / Februar

Nadjite mi nove šrafove! Spojite me! Počinju crvi da me grizu i rdja da me izjeda. Sastavite me opet! Molim,vapim. Učinite nešto. Zašto samo gledate? Pomozite! Načinite me celom, vratite deliće na mesto. Ovako, i jesam i NISAM.

Nina Novović


SNAGA UMA 81

Majka - utjeha u tuzi, nada u očaju Najslađe što ljudske usne izgovaraju je riječ »majka«, a najljepši kliktaj je »Majko!« To je mala i velika riječ u isti mah, bremenita nadom, ljubavlju i osjećajima uopšte, neizmjernom nježnošću i zanosom koje sadrži ljudsko srce. Majka je sve na ovome svijetu: ona je utjeha u tuzi, nada u očaju, izvor snage u slabosti; ona je izvor nježnosti i samilosti, saosjećanja i praštanja. Ko majku izgubi, izgubio je grudi na koje glavu naslanja, ruku koja ga blagosilja, oko koje nad njim bdije.

Sve u prirodi govori o majčinstvu i simbolizuje ga: Sunce je majka Zemlje koju zadaja toplinom, grli je svjetlošću i uveče je napušta tek kada je uspava pjesmom morskih valova, pjevom ptica i žuborom potoka; Zemlja je majka drveća i cvijeća koje rađa i zadaja, a zatim ga od grudi odbija. Drveće i cvijeće postaje brižna majka ukusnim plodovima i živome sjemenju. Majka svemu u Svemiru je Duh Univerzalni i Vječni, prepun Ljepote i Ljubavi.

Khalil Gibran www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


82

Kada sam počeo voljeti sebe Kada sam zaista počeo voljeti sebe shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam da natjeram nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, ja to zovem POŠTOVANJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, ja to zovem ZRELOST.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem SAMOPOUZDANJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim da radim i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI. Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti da sam uvijek u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE dešava. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 83 Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo da koristim svoje srce, moj um je dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA. Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam: TO SE ZOVE ŽIVOT.

Charlie Chaplin

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


84

Planina od zlata

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Još uvijek gledam u sivu domovinu čarobnjaka ustručavajući se objašnjavati što dobro ne poznajem. Iako me ondje stotinu munja proželo pa raspolovilo, još mi u prsima slabo odzvanja dostojanstvo u kojem bi takvu snagu trebalo opisivati. Čudesa, svega mi! Od zimzelenih stabala zlaćanog sjaja što ih i sunce sramežljivo obilazi, do ogoljenog drveća upitnog življenja, odumiranja, proputovanje u ekstatičnom kretanju putem na čijem počelu i koncu stojiš sam; u tebi, u uzavreloj čaroliji, isparavaju svi zakoni fizike, sam sa sobom se sastaješ i rastaješ, i više neznaš ni što si, ni tko si. Taj proces valja proći, beskrajne dane i noći bez straha, dileme kakve su te moći snašle, o čije se misli spotičeš, što u tebi vrije, plaši li te sila vještica i vila. U ne tako čestim i kratkotrajnim obilascima domovine, primjećivalo mi se kako rado pruža vidike, kako rado nudi pogled, ne toliko na dolinu kao na stanovnike. U svojoj samozatajnosti, ne želi biti promatrana, ne želi biti viđena, pa kad je osmatram vazda se brani, kao da je sama sebi dovoljna i ne treba nikog na svojoj strani. A meni srce ovako često očima na njoj pronađe mjesto i što je više gledam to me više svi osjećaji u postojanju obuzimaju i slutim sve, sva bića i snove, događaje zaključane i zaključene, nestvarnu stvarnost, strahove ohrabrene, slutim od nekad do sad, od sada do zauvijek; tamo se početak i kraj pozdravljajući mimoilaze kao dvojica u čovjeku poznavajući i uvažavajući jedan drugog ali morajući i živeći kao jedan. Tamo izlazeći ulaziš i ulazeći izlaziš, kao sebi kroz sebe, pa ništa sivije i mračnije a ujedno zlatno i sjajnije, nigdje tako očita zvjezdana vrata. Odlazim. Raspoloviti kao što me nekad prepolovilo. Sakriti, jer me nekad sklonilo. Ljubiti, jer me uvijek spasilo. Živjeti, jer me stoput ubilo. I širom, smireno otvoriti vrata. Kao što se životnim i teškim nastojanjima otvorila Planina od zlata.

Marina Pivčević Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 85

7 načina da dan učinite sjajnim 1. Živite u sadašnjosti. To znači uživati u onome gdje ste danas, radije nego željeti da ste u prošlosti ili budućnosti. 2. Ako nešto uzrokuje patnju, promijenite stanje. Čvrstu želju da stvari budu drugačije može stvoriti vaša namjera, želja i aktivnost za pozitivnom promjenom. 3. Pokažite danas svom okruženju da ga cijenite. Pohvala, bilo privatna ili javna, uvijek je dobitna kombinacija, a ništa ne košta. 4. Razvedrite se danas. Gledajući u cjelini, postoji li ijedna stvar koja je danas važnija? 5. Danas nekome oprostite za nepravdu koju vam je učinio. Možete također oprostiti i sebi, ako niste živjeli prema vrijednostima koje ste si postavili. Oprostite, zaboravite i krenite naprijed. 6. Oslobodite se potrebe da budete uvijek u pravu. 7. Budite neovisni od mišljenja drugih i preuzmete kontrolu vašeg emocionalnog stanja i nikome nikada ne dopustite da određuje kako da se osjećate sada ili bilo kada.

Christopher M. Knight

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


86

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Kako nastaje i nestaje prijateljstvo Prijateljstvo i postoji i nepostoji. Kako vam se dopada ova izjava? Obično nas iritiraju paradoksalne pojave i protivrečne izjave. Od njih nam se nekako zavrti u umu i gubimo osećaj izvesnosti. Mi samo poštujemo radoznalost kao potencijalnu vrlinu, a ustvari obožavamo i opsednuti smo da uvek budemo bezbedni. Zato ne volimo ni da razmišljamo o paradoksima, jer nas podsećaju da je sve neizvesno. Provociraju naš osećaj da nema opasnosti koja nas može ugroziti. Zato unapred odbacujemo tvrdnju da prijateljstvo i postoji i ne postoji. Prijateljstvo je jedan od najviše obožavanih totema. Ostvariti prijateljstvo je spoljašnji izraz naše potrebe da ostvarimo unutrašnji mir. Zbog toga svi jure u prijateljske odnose. Život u svakom trenutku postavlja pred nas izazove i iznenađenja što zahteva stalnu budnost i opreznost. Život je stalno nastojanje da se nešto postigne ili ostvari, a to nas iscrpljuje i umara. Po prirodi stvari težimo stanju odmora. Prijateljski odnosi su najčešći način da čovek malo odmori od obaveza i zadataka. Zato ne volimo da nam neko dovodi u pitanje naš stav prema prijateljstvu kao dragocenoj vrednosti života. Ne volimo da sumnjamo u smisao prijateljevanja jer takva sumnja izmiče podlogu sigurnosti ispod nas. Ako još ostanemo bez prijatelja, malo toga dobrog nam preostaje u svakodnevici. Zbog svega prethodno rečenog možemo potvrditi da prijateljstvo postoji. Ljudi svakodnevno grozničavo sklapaju ugovore i dogovore na koji način će uspostavljati i održavati prijateljske odnose. Deluje nam apsurda ona izreka: Sačuvaj me Bože od prijatelja, a od neprijatelja ću se i sam sačuvati.To je zbog čvrstog ubeđenja da je prijateljstvo neprolazna vrednost koju ništa ne može poništiti. Na žalost u Univerzumu sve je relativno pa se to odnosi i na prijateljske odnose. Retki su ljudi koji nisu doživeli razočarenje u neku od svojih prijateljskih veza. Kada se desi to izaziva velike potrese u međusobnim odnosima, ličnu krizu i sumnju da li čovek ima ispravno podešen odnos prema životu. Na žalost, prijateljstva su podložna eroziji. Kao što reče pesnik, ako smo pali, bili smo padu skloni. Razočarenja u prijateljski odnos rečito govore da su razlozi za to bili na samom početku izgradnje veze. Mi ih nismo videli, jer smo u vezu investirali svoja očekivanja i predubeđenja koja ne odgovaraju realnom stanju stvari. Unapred verujemo kako je naš drug spreman da srce izvadi iz grudi da bi nas spasio iz nevolja. Čini nam se sasvim opravdano da naš prijatelj žrtvuje svoj interes za neku našu potrebu ili investiciju. Kada nas stvarnost demantuje i naša ubeđenja dožive oseku budemo zbunjeni ili ogorčeni. Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 87 Zar je to prijateljstvo? Sama ta reč govori šta se očekuje od prijateljskih veza. Očekuje se stvaranje prijatnosti. Ali kako možemo očekivati od drugih da nam uvek priređuju ugodnosti i zadovoljenje naših potreba kada nismo u stanju da to sami sebi u svakom trenutku i situaciji priredimo. Može li čovek imati prijatelja, ako sam sebi nije u stanju biti prijatelj? Nije sve prijateljstvo Upadanje u prijateljske odnose koji obavezuju i u kojim postoji stalna zabrinutost kako ih sačuvati je mučenje, a ne stvaranje prijatnosti. Zašto ići u takve odnose po svaku cenu? Glorifikovanje prijateljskih odnosa je pouzdan znak vaše karakterne zavisnosti. Plašite se samoće, pa neko treba da vam svakodnevno leči samoću. Muči vas osećaj lične bezvrednosti od koga bežite u nazovi prijateljske odnose sa ljudima koji su inferiorniji od vas, pa se u odnosu na njih osećate bolje. Nemate dovoljno para pa se družite sa onima koji imaju više u nadi da će nešto od toga obilja preći i na vas. Nerviraju vas razni nabeđeni filosofi koji potkopavaju vašu veru u život, pa bežite u okrilje ljudi koji misle isto kao vi. Sve su to prijateljski odnosi koji kriju u sebi neke druge motive za druženje . To nisu zdravi razlozi negovanja prijateljskih odnosa. Iskreno i jedino pravo prijateljstvo je bazirano na bezuslovnoj ljubavi. Činiš drugima bez kalkulacije da će ti se vratiti istom merom. Ako odeš na pijacu i za izvesnu količinu povrća prodavcu daš određenu sumu novca to je poštena razmena, ali nije razmena prijateljstva.To je uslovno prijateljstvo, jer zainteresovanost jednog za drugog dopire do tačke dok se razmena ne okonča. Uslovno prijateljstvo nije prijateljski odnos bez obzira kako suptilne forme zaodevao. Osnovna odlika uslovnog prijateljstva je ucena. Ako se vaš prijatelj naljuti na vas što ne dolazite svakodnevno na posela to je pouzdan znak da ljutnju koristi kao ucenu. Ljutnja kao ucena u vama stvara osećaj krivice da nešto niste uradili kako treba. Ona rađa strah od ostavljanja, a biti sam – pa to je strašno! Svaki lovac na prijateljstvo to zna dok vreba svoju žrtvu. Prijateljstvo je vrlo često polje manje ili više prikrivene eksploatacije. U njemu šminka prijateljskog odnosa služi kao mamac da se žrtva upeca, kao u paukovu mrežu iz koje više nema bežanja. Ali tapšanje po ramenu ili svakodnevno povlađivanje vašoj sujeti kako ste lepi ili pametni, što su neke od formi lažnog prijateljstva mogu da vam nanesu nepovratnu štetu. www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


88

Tako se dešava da vam svakodnevno takozvano prijateljstvo bude prepreka u izgrađivanju zdravog smisla za realnost i sazrevanje. Tuđe reči, postupci i gestovi mogu da vas uspavaju, učine neopreznim i odlože priliku za suočavanje sa stvarnošću. Što se više odlaže momenat suočavanja sa realnošću i ličnom odgovornošću to je kasniji trenutak buđenja bolniji. Možete li zamisliti čoveka koji voli svoga neprijatelja, ne u smislu da mu oduzima život, već u smislu neprijatelja koji kritikuje vaše slabosti i ne povlađuje vašim zabludama? Zamislite taj paradoks-voleti svog oponenta! Trebate poštovati one koji vam oponiraju, jer su oni vaši istinski učitelji.Oni ne dozvoljavaju da zatvorite oči u prostoru uobrazilje vašeg uma već da otvorenog uma, što znači bez predubeđenja, primate činjenice života. A mi obično baš suprotno postupamo prema neistomišljenicima. I ako im ništa ne govorimo i ne činimo u mislima sebi ponavljamo: daleko im lepa kuća. Ne mora vaš oponent uvek biti u pravu.Može on biti u nekoj zabludi kao i vi. Ali, činjenica da vas pogađaju njegove reči govori da se intimno slažete sa njimi. Da ste potpuno sigurni u vaš doživljaj i objektivnu percepciju nekog događaja, samo bi ste se nadmoćno i tolerantno nasmešili svome kritičaru i prezreli njegovu plitku motivaciju.

Umjetnost riječi, bogatstvo duha.

Prijateljstvo među polovima Šta tek reći za prijateljstvo muškarca i žene? Ako je istinsko prijateljstvo odnos bez eksploatacije onda je to pravo prijateljstvo. Međutim, u muško-ženskim odnosima najčešći kvalitet je eksploatacija. Najpre,seksualna eksploatacija. Zahvaljujući prirodnim predispozicijama, muškarci su u boljoj poziciji od žena da seksualno iskorišćavaju svog partnera. To je toliko uobičajena pojava da se smatra normalnim i prirodnim. Tako pod firmom prijateljskog odnosa između muškarca i žene vekovima , još od matrijarhata teče odnos iskorištavanja. Tamo gde ne postoji seksualna povezanost, a i dalje postoji neprofesionalna povezanost između muškarca i žene, ipak postoji neki vid suptilne eksploatacije. Mnogi se pitaju može li postojati prijateljstvo između muškarca i žene koje nije seksualno motivisano. Definitivno, ne može. U takvom, seksualno nedorečenom odnosu, jedan od partnera je sigurno seksualno zainteresovan, dok je druga strana zainteresovana za neku drugu vrstu eksploatacije. Odnos u kome ne postoji bezuslovna ljubav nije zdrav odnos i osuđen je pre ili kasnije na propast. Vrhunac prijateljstva između muškarca i žene je ljubavni i seksualni odnos u kome ne postoji eksploatacija. Ako ste iskusili takav odnos vi ste neprocenjivo bogati ljudi.

Snaga uma magazin / Februar


SNAGA UMA 89 Ne treba da vas zabrine ako niste dostigli najveće vrednosti humanih odnosa, niti treba da se osetite bezvrednim. Iznad svih vrednosti je svest o svim vrednostima. Kada znate gde se nalazite i kakve odnose negujete sa ljudima, više ne grešite ni u jednom pravcu. Niti eksploatišete, niti dozvoljavate da budete eksploatisani. U Budinom sistemu konačnog prevazilaženja patnje ispravno shvatanje svog odnosa prema sebi i drugima je aksiom, polazni stav bez koga se ne može. Kada uvidite svoj odnos prema sebi, kao odnos samopoštovanja ili obezvređivanja i svoj odnos prema drugima kao odnos pomaganja ili eksploatacije tada ste na ispravnom putu otrežnjenja. Nakon takvog uvida više ništa ne može biti kao pre. Onda ste svesni da zajedno sa nekim doživljavate nezgode ili zgode i delite probleme ili projekte. Kada su obe strane svesne šta je to što kvari odnos dolazi do novog kvaliteta i u jednom i drugom partneru. Ivo Andrić negde reče: zajedničko proživljavanje sreće i nesreće, upravo to čini pravo prijateljstvo. Takvo prijateljstvo je bazirano na svesti, da je onaj drugi jednako vredno biće kao što sam i ja. Kroz sreću i nesreću mi očiglenije postanemo svesni da je osećaj Ja samo polovina osećaja Mi.

www.snagauma.net | www.fb.com/snagauma


Tuga svake žene Najdraža moja, ovaj kratki život koji nam je darivan može se provesti u agoniji ili blaženstvu. U zavisnosti od toga kako ko gleda na stvari, život može biti tragičan, zabavan ili divan. Vrijeme može da se pokaže i da je kraće ako ga razbijemo na sate. Od dvadeset i četiri sata u jednom danu, najmanje jedna trećina provede se u spavanju. Drugih tri do šest sati posvećeni su jelu. Dva sata odlaze na dotjerivanje, kupanje i oblačenje. Zatim nam se čini da gubimo jedan sat otprilike (a možda i više) na stizanje s jednog mesta na drugo; tu je zatim i vrijeme koje provodimo na telefonu (dva sata), donošenju odluka, davanju uputstava onima koji nam pomažu (jedan sat); a negdje usput izgubimo ili protraćimo neočekivano još jedan sat. Ovo nam ostavlja tri sata za rad, pisanje, vođenje ljubavi, vježbanje, smijanje, za bavljenje porodicom, za same sebe, za razmatranje nove misli (da li smo nahranili kuce ili zalili cvijeće?), za bavljenje dnevnim događajima. E sad, hoćemo li da provedemo ta dragocjena tri sata dnevno u brizi ili strahu od najgoreg? Hajde da se pozabavimo sa ta tri sata i da napravimo jedan mali plan s njima. Tri sata puta 365 dana u godini iznosi 1095 časova. Sad, koliko nam je godina preostalo još da proživimo? Možda četrdeset! I tako, pomnožimo to sa četrdeset i dobićemo 43.800, pa to onda podijelimo sa dvadeset i četiri časa u jednom danu, pa ćemo dobiti 1.825, što zatim podijelimo sa 365 dana u godini i dobijemo pet. To znači pet godina. Pet budnih; pet svijesnih; pet kratkih godina od četrdeset u kojima smo zajedno. Oh, draga moja, ja želim da provedem s tobom čitavu vječnost, a ne samo pet godina!


Erika Jong


U proteklih 33 godine svakog jutra sam se gledao u ogledalu i pitao sam sebe: “Ako je danas zadnji dan moga života, da li bih želio da uradim ono što ću da uradim danas?” Kad god je odgovor bio “Ne” u previše dana zaredom znao sam da trebam nešto promijeniti.

Steve Jobs



SNAGA UMA - Februar