Morfološke promjene u mijelodisplaziji Transformacija bolesti u akutnu mijeloidnu leukemiju se događa u otprilike 10-50% svih oboljelih i varira između podvrsta MDS-a te korelira s godinama preživljavanja. Bolesnici sa 5q- sindromom i oni s refraktornom anemijom (sa ili bez prstenastih sideroblasta) obično žive godinama. Loša prognoza se odnosi na one sa refraktornom anemijom s viškom blasta ili teškom pancitopenijom vezanom uz monosomiju 7, bolesnici sa sekundarnim sindromom mijelodisplazije. Terapija: 1. Bolesnici sa sniženom vrijednošću eritropoetina pokazuju dobar terapijski odgovor na primjenu rekombinantnog eritropoetina. 2. Imunosupresijsko liječenje kao u aplastičnih anemija vrijedi primijeniti u bolesnika koji su HLA-DR2 pozitivni (50-60% odgovor), ili posjeduju PNH+ populaciju stanica. 3. Mijeloidni faktori rasta kao što su granulocitni kolonijsko-stimulirajući faktor (G-CSF) i granulocitno/makrofagni kolonijskostimulirajući faktor (GM-CSF) samostalno ili u kombinaciji s eritropoetinom dovode do odgovora od 25-70% u visini neutrofila. 4. Alogenična transplantacija hematopoetskih matičnih stanica (HSCT, hematopoietic stem cell transplantation) je primarna metoda liječenja kod oboljelih od MDS-a. HSCT je ujedno i metoda izbora za mlade bolesnike s prikladnim donorom.
Citogenetičke promjene u mijelodisplaziji
PB and BM findings and cytogenetics of MDS
17