dodatna terapija daje se kiseonik, kortikosteroidi, magnezijum i dugodjelujući beta2 antagonisti. U pogoršanju astme treba razmotriti potrebu za kiseonikom, poželjno je da se održava saturacija kiseonikom iznad 95%. Terapija kortikosteroidima ima svoje mjesto u liječenju teškog napada astme. Kod djece koja imaju dugotrajno pogoršanje potrebna je terapija kortikosteroidima dva do pet dana. Magnezijum sulfat je lijek koji se primjenjuje u hospitalnim uslovima, on relaksira glatku muskulaturu i primjenjuje se kod djece koja nemaju dobar odgovor na inicijalnu terapiju. Kod djece koja su hospitalizovana zbog teškog akutnog napada astme obazrivo sa primjenom tečnosti, zbog razvoja edema pluća i SIADH. Umjereno težak napad je napad kod koga je smanjena saturacija kiseonikom ispod 95%, srčana frekvenca između 100 i 120. Za djecu preko šest godina daje se četiri do deset udaha kratkodelujućih beta 2 agonista preko komore ili 2,5 mg preko raspršivača. Doze se mogu ponavljati nakon 15 - 20 minuta, u prvih sat vremena. Ako je poslije sat vremena slab efekat dati kortikosteroide. Kod djece mlađe od pet godina preporuka je davanje dva do šest udaha beta 2 agonista preko komore ili 2,5 mg preko raspršivača. Ponavljati terapiju nakon dvadeset minuta i savjetovati jedan do dva udaha na sat vremena. Težak napad je onaj sa saturacijom kiseonika nižom od 90%, dijete govori isprekidano, spava sjedeći, ima ubrzano disanje, koristi pomoćnu muskulaturu i ima ubrzan srčani rad. U teškom napadu obavezna je primjena kortikosteroida parenteralno. U lakom i umjereno teškom napadu astme treba biti obazriv sa primjenom kortikosteroida, jer pretjerano korišćenje kortikosteroida utiče na rast djeteta, a i češće su frakture kod ove djece. Zaključeno je da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti treba odrediti težinu napada, dati beta 2 agoniste. Ljekovi se daju uz kiseonik. Nakon sat vremena se vrši procjena efekta primijenjene terapije. Ako se saturacija održava iznad 95% nastaviti sa dva udaha lijeka na sat vremena. Djeca koja su imala astma napad su u riziku za ponovljen inapad, pa je potrebno praćenje u roku od sedam dana od dana pogoršanja bolesti Rentgen snimci i antibiotici se ne preporučuju rutinski kod pogoršanja astme. Odluku o hospitalizaciji donijeti na osnovu kliničke slike, odgovora na
terapiju, učestalosti prethodnih pogoršanja, sposobnosti djeteta da uzme terapiju u kućnim uslovima. Uvijek provjeravati tehniku uzimanja lijeka. Dr Goran Marković, spec. pedijatar pulmolog, govorio je o bronhiolitisu i indikacijama za bolničko liječenje. Podsjetio je prisutne da je bronholitis najčešće virusna bolest koja obično počinje kao neka prehlada uz temperaturu i curenje nosa, što traje par dana. Nakon toga dijete počinje da kašlje, zviždi i teško diše i to traje od sedam do deset, dvadeset dana i najčešće završi bez problema. - U riziku su djeca do šest mjeseci, djeca koja idu u jaslice ili im brat, sestra idu u vrtić, djeca koja su rođena prije termina i sa malom porođajnom masom, ona koja imaju pridružene bolesti kao i djeca koja su pasivni pušači – kazao je dr Marković. Postavljajući pitanje kako spriječiti da do bolesti dođe, objasnio je da je potrebno izbjegavati kontakt sa prehlađenima, prati ruke prije nego se priđe djetetu i da dijete bude u sredini bez duvanskog dima. - Vakcinama se ne može reagovati, jer protiv najčešćih uzročnika bronhiolitisa ne postoje. Da li bronhiolitis kod nekog djeteta ima težak ili blag oblik? Težak je ako dijete pokazuje respiratorni napor, ako vidno otežano, ubrzano diše, lepršaju mu nozdrve, stenje, ječi, a kad mu izmjerite saturaciju ona bude niža od 95% i ima cijanozu. Blagi bronhiolitis je kada dijete ima samo temperaturu, škripi, nos curii dobrog je opšteg stanja. Kako liječiti dijete sa bronhiolitisom? Ako je blag oblik onda u ambulanti, ako je teži oblik onda ćemo ga zadržati u bolnici. Iako su preporuke da se bronhiolitis liječi samo kiseonikom, dobrim hidriranjem djeteta i čišćenjem nosa, gotovo uvijek dajemo i bronhodilatatore. Muška djeca imaju nešto uže disajne puteve do treće godine života pa su skloniji zvižanju, ali se kasnije ta razlika gubi. Pulmologu djecu ne šaljemo poslije prve epizode bronhiolitisa, šaljemo ga ako ima tri ili više takvih epizoda u pola godine – zaključio je dr Marković. U zaključku sastanka dr Veselinka Đurišić je ukazala da ne mora da znači da će dijete koje u ranoj dobi ima napade bronhoopstrukcije i kasnije, kada odraste, imati problem sa astmom. Verica Pantelić
57