Prof. dr Marko Matući-Ćerinić
Revoluciju u liječenju reumatskih bolesti, kako kod odraslih, tako i kod djece, donijelo je uvođenje biološke terapije za liječenje autoimunog poremećaja. Ovi lijekovi sadrže supstance koje mogu da blokiraju stvaranje različitih zapaljenjskih molekula u organizmu, odgovornih za započinjanje i održavanje hroničnog zapaljenjskog procesa koji je u osnovi imunog poremećaja - kaže dr Dašić. Da bi se bolest na vrijeme prepoznala, kako je objašnjeno ovom prilikom, veoma je važno da se pacijent na vrijeme obrati ljekaru kako bi se postavila prava dijagnoza i započela odgovarajuća terapija. - Uz dobru saradnju ljekara i pacijenata može se postići značajan uspjeh u liječenju ove hronične bolesti - poručila je dr Dašić. Saradnik Centra za nauku, za međunarodnu saradnju, dr Elvir Zvrko saopštio je u uvodnom dijelu svog obraćanja da Menadžment Kliničkog centra Crne Gore podržava ovakve skupove, videći u njima i mogućnost ostvarenja međunarodne saradnje stručnjaka. - Konkretno sa Italijom smo prije nekoliko mjeseci potpisali protokol o saradnji sa Bolnicom Sent Kamilio Frolanini u Rimu, kao i sa Dječjom bolnicom u Napulju. Gostovanje profesora iz Italije postaje praksa i već ih nekako doživljavamo kao svoje, a kada jedan gost iz Italije može da govori na našem jeziku, onda je to dodatna privilegija da znamo da se nešto što se vidi između redova neće izgubiti u prevodu, tako da je ovo izuzetno zadovoljstvo za sve - istakao je dr Zvrko. Osvjetljavajući različite aspekte afirmativnog uticaja ovakve saradnje, on je naglasio i da je ovaj vid komunikacije oblik praćenja tokova i naučnih dostignuća u reumatologiji. - Znamo da se radi o oblasti koja se prvenstveno zbrinjava u Kliničkom centru, pa je onda tu odgovornost Kliničkog centra još veća da se ovakvi skupovi i aktivnosti podrže i nastave i u budućem periodu i tu dolazimo do nekog ko je pokretač svega toga. To je Udruženje reumatologa. Jedno mlado udruženje, ali već prepoznato u Crnoj Gori kao vrlo aktivno - istakao je on. - Naša odgovornost nije da radimo samo sa pacijentima u ambulanti, već i da edukujemo i kolege koje nisu iz te struke kako bi se bolesti brže prepoznavale. Takođe, vrlo je bitno imati edukovanu javnost, edukovane građane, jer ćemo i mi lakše objašnjaviti zašto nešto ide dobro - dodao je dr Zvrko poželjevši uspješan rad u okviru skupa. Stručni skup organizovan u saradnji „Hoffmann-La Roche” i Udruženja reumatologa bio je prilika da stručnjaci iz
Dr Svetlana Aligrudić
oblasti reumatologije percipiraju veoma detaljan prikaz stanja, simptomatologije, uputstava za liječenje, te daljih iskustava i preporuka u vezi sa individualnim pristupom u liječenju sistemske skleroze i novinama u liječenju reumatoidnog artritisa. Redovni profesor reumatologije Medicinskog fakulteta u Firenci, jedan u nizu generalnih sekretara EULAR1-a u periodu kada je Crnogorsko udruženje primljeno u Evropsko prof. dr Marko MatućiĆerinić u dva navrata je govorio na navedene teme. Bogato ilustrujući prirodu navedenih poremećaja, kroz brojne prikaze slučajeva iz ljekarske prakse on je ponudio niz preporuka u vezi sa zbrinjavanjem i terapijom ovih pacijenata. Sistemska skleroza, kao „strašna bolest koja teče kao da sjedite u ferariju: trči i ubija”, moralna je tragedija za ljekare zbog toga što, kako je upozorio dr Matući-Ćerinić, oni nisu u stanju da zaustave bolest. Ilustrujući osnovne varijante ove bolesti, on je naveo da ona može trajati i više od 20-30 godina. - Difuzna sistemska skleroza vrlo je agresivna na pluća srce i sve interne organe. Mi danas možemo napraviti dijagnozu prije nego interni organi izgube funkciju. Baš tu smo u stanju da napravimo dijagnozu. Mi možemo dijagnosticirati vrlo ranu sistemsku sklerozu. Imate ulceracije, oštećen jednjak i možete stvarno mnogo uraditi za pacijente - istakao je on. Simptomi bolesti mogu biti tzv. „fluffy finger” sa ulceracijom i vaskularne promjene. Jedan od provjereno dobrih i inovativnih puteva u liječenju jeste i transplantacija matičnim ćelijama, postupak u čijem sprovođenju je dr Matući-Ćerinić već imao iskustva i čije je rezultate ovom prilikom ilustrovao jednim od brojnih primjera iz prakse. Ovim postupkom, kako se moglo vidjeti, postignut je uspjeh u revaskularizaciji perifernih tjelesnih organa, što se može smatrati značajnim usjehom. U vezi sa sprovođenjem terapije on je objasnio i složene mehanizme djelovanja ciklofosfamid, mikofenolata, rituksimaba i drugih aktuelnih koncepata liječenja. Ono na šta je posebno obratio pažnju jeste neophodnost osmišljavanja efikasnog sistema borbe protiv širenja fibroznosti, stanja koje se za sada pokazuje kao veoma problematično. Redukcija kolagena u koži i stabilizacija pulmonarne situacije, naveo je pored ostalog dr Matući-Ćerinić, mogle bi predstavljati kreativne načine suzbijanja bolesti. U svakom slučaju, važno je nikako ne zaboraviti obavezu individualizacije terapije. 1 Evropsko udruženje reumatologa R. T.
13