Bojkot trgovine je isto kao i blokiranje
Državnog hidrometeorološkog zavoda
zbog lošeg vremena” –
„Republika Sjeverna Makedonija je, nažalost, još uvijek
Socijalistička Republika Makedonija”
Autor: Prof. Marjan Bojadžiev PhD, https://www.linkedin.com/in/marjanbojadjiev/?originalSubdomain=mk
I. Uvod
Dok se cijela Makedonija putem društvenih mreža priprema za bojkot trgovine, naišao sam na oglas koji kaže: Neodoljiva ponuda – dvosoban stan od 170.000 €.
Budući da ne znamo točnu kvadraturu, ako pretpostavimo da stan ima 60 m2, govorimo o cijeni od 2.833 € po kvadratnom metru.
No, nismo vidjeli da netko organizira prosvjed ispred građevinske firme ili bojkot građevinskih tvrtki?!
Cijene automobila porasle su za više od 50% u 5 godina, pa nitko ne štrajka ispred autosalona?
Dobro, netko će reći: "Hrana je esencijalna potreba, i zato ljudi prosvjeduju".
Dobro, netko će reći: "Hrana je esencijalna potreba, i zato ljudi prosvjeduju".
To je točno, ali ne smijemo zaboraviti da trgovina prodaje proizvode koje je netko drugi proizveo. Netko je u proizvod uključio troškove proizvodnje, skuplje sirovine, skuplju energiju, povećane troškove plaća u proizvodnji, uvoz, posredovanje, bankarstvo, transport, špediciju, marketing. Na kraju dolazi maloprodajna marža, a potom i PDV.
Marža treba pokriti troškove struje, vode, najamnine, plaće zaposlenih i, naravno, osigurati profit za poduzetnike i investitore. Poslovanje postoji kako bi osiguralo profit i pri tome zadovoljilo neku našu potrebu.
Profit je pokretač svake ekonomije i nije grijeh ostvarivati dobit. Ovih dana čujemo (i vidimo histeriju) o visokim maržama. Zbog ove histerije, počinjem sumnjati jesmo li Sjeverna ili Socijalistička Republika Makedonija.
Očekujemo li da bilo koji subjekt bude u poslu bez nastojanja ostvarivanja profita?
Ali, idemo redom.
II. Koliki su, zapravo, profiti maloprodajnih lanaca? Odgovor je: vrlo niski!
III. To je točno, ali ne smijemo zaboraviti da trgovina prodaje proizvode koje je netko drugi proizveo. Netko je u proizvod uključio troškove proizvodnje, skuplje sirovine, skuplju energiju, povećane troškove plaća u proizvodnji, uvoz, posredovanje, bankarstvo, transport, špediciju, marketing. Na kraju dolazi maloprodajna marža, a potom i PDV.
IV. Marža treba pokriti troškove struje, vode, najamnine, plaće zaposlenih i, naravno, osigurati profit za poduzetnike i investitore. Poslovanje postoji kako bi osiguralo profit i pri tome zadovoljilo neku našu potrebu.
V. Profit je pokretač svake ekonomije i nije grijeh ostvarivati dobit. Ovih dana čujemo (i vidimo histeriju) o visokim maržama. Zbog ove histerije, počinjem sumnjati jesmo li Sjeverna ili Socijalistička Republika Makedonija.
Na društvenim mrežama vidimo histeriju da supermarketi ostvaruju marže od 20%, 30%, čak i 40%.
Kao i u svakom biznisu, negdje su marže veće, negdje manje, a u različitim vremenskim razdobljima razlike su još veće (zato postoje promocije za poticanje prodaje).
Da ne spominjemo da trgovci ponekad prodaju s gubitkom jedan proizvod kako bi zaradili na drugom skupljem proizvodu (tzv. strategija "loss leader").
Ali, vratimo se na stvarne profite maloprodaje.
Prema internetskom agregatoru Grid.mk, glavna vijest ovih dana je da su "sedam najvećih trgovačkih lanaca prošle godine ostvarili prihod od 930 milijuna eura, od čega je čista dobit iznosila 35 milijuna eura".
To je to. Nema informacije je li 35 milijuna mnogo ili malo, ni koliko zarađuju druge industrije poput bankarstva, industrije ili televizija. Samo vijest da su trgovci zaradili 35 milijuna eura.
Nitko ne kaže da su trgovci zapravo zaradili samo 3,76%. Mi, građani, da stavimo novac u banku, zaradili bismo isto.
Nadalje, nitko ne kaže da profitabilnost maloprodaje nije niska samo 2023. godine, već i prethodnih godina.
Zapravo, samo Veropulos ima dvoznamenkastu stopu profita. Situacija u Makedoniji je školski primjer dviju osnovnih strategija prema Michaelu Porteru: niskih troškova i diferencijacije, koje svaki student ekonomije i biznisa zna napamet do druge godine fakulteta.
S jedne strane imamo KAM s najvećim prometom od 270 milijuna eura i profitabilnošću od samo 3%, a s druge strane Veropulos s tri puta manjim prometom (102 milijuna eura) i tri puta većom profitabilnošću (10%).
VI. Ako trgovački lanci nemaju visoku profitabilnost, zašto su cijene visoke?
Ako trgovački lanci nemaju visoku profitabilnost, zašto su cijene visoke?
Cijene su visoke iz dva razloga:
1. Visoki troškovi, o kojima smo već govorili.
2. Visoka kupovna moć.
Mnogi će sada pomisliti da griješim, ali ekonomija je poput klackalice: povećate novčane fondove, cijene će rasti.
Alfred Marshall, osnivač neoklasične ekonomije, rekao je u "Principima ekonomije" (1890):
"... na duži rok, normalni uvjeti ponude i potražnje određuju ravnotežnu cijenu, koja predstavlja stvarnu mjeru vrijednosti."
Moja teza je jednostavna: umjetno povećane plaće su temelj za rast cijena i inflaciju.
Umjetno povećane plaće su temelj za rast cijena i inflaciju
Od 2017. neprekidno povećavamo kupovne fondove. Plaće rastu političkom odlukom, bez opravdanja iz perspektive produktivnosti.
Ekonomija je jednostavna klackalica – svako povećanje novčanih fondova znači rast cijena. Ukratko, inflacija!
Nepravedno povećane plaće u administraciji, proračunski deficit i dug glavni su generator rasta cijena i inflacije.
I. Nerealno povećane plaće u administraciji, proračunski deficit i dug glavni su generator povećanih cijena i inflacije
Naslov je malo dug, ali točno odražava situaciju.
Dok se svi u gospodarstvu borimo da ostvarimo prihode, isplatimo plaće i redovito plaćamo obveze prema državi, ta ista država povećava plaće nekim zaposlenicima u državnoj službi, često bez ikakve osnove za to.
Ovaj tekst nema ambiciju istražiti sva povećanja plaća, ali dopustite da damo neke ilustracije:
1. Plaće u kulturi povećane su za 43% u dvije godine zahvaljujući Općem i Kolektivnom ugovoru za kulturu.
2. Plaće u obrazovanju povećane su za 50% (barem se tako hvalio bivši ministar obrazovanja).
I sada kažete: „Što autor ovog teksta ima protiv viših plaća?“
Apsolutno ništa, ako su zaslužene i zarađene.
No, u sektoru koji bolje poznajem, barem u obrazovanju, ne postoji APSOLUTNO NIKAKAV KRITERIJ ZA OVAJ RAST!
Ne postoji nikakav kriterij, na primjer, objavljeni radovi ili broj studenata kojima ste predavali.
Ništa...
Sada štrajkaju srednjoškolski profesori. I opet će im neka vlada povećati plaće, a mi smo na 70. mjestu od 80 rangiranih zemalja.
U kulturi, koju ne poznajem toliko detaljno, također ne postoje kriteriji. Čak i tehničko osoblje ima plaće više od 50.000 denara, što ozbiljno podgrijava inflaciju.
Još više, to stvara nepravdu u društvu, prema tzv. Teoriji pravičnosti (Equity Theory)
Ne zaboravimo da je i administracija u nekim sektorima „eksplodirala“. Pogledajte, na primjer, Ministarstvo za energetiku, rudarstvo i mineralne sirovine s prosječnom plaćom od 105.628 denara mjesečno. Na drugom mjestu je Vijeće javnih tužitelja s 96.665 denara, itd.
VI. Deficit kao ideološki problem
Možda zvuči pomalo čudno, ali deficit i financiranje javnog dobra su ideološki problem. Nije slučajno što je Donald Trump imenovao poseban tim na čelu s Elonom Muskom za učinkovitiju administraciju.
SDSM je odavno napustio ideološku odoru ljevice i socijalne pravde – profilirao se kao stranka birokracije. To nas ne treba čuditi od stranke u kojoj se vodstvo sastojalo od biznismena i odvjetnika.
VMRO ima povijesnu priliku postati prava Narodna stranka i brinuti se za: biznis (koji stvara) i narod (ljude koji plaćaju poreze). Ako su oni na prvom mjestu, imat ćemo napredak. No, ako se i VMRO-DPMNE pretvori u stranku birokracije, imat ćemo nepromišljen deficit i inflaciju. Na kraju, uslijedit će aranžman s MMF-om.
Samo da se podsjetimo na rast proračuna i kretanje deficita. i
VII. Kako do prihvatljivih cijena – mjere države
Ovdje ću pokušati dati nekoliko kratkih prijedloga mjera države:
Dugoročne mjere:
• Proračunska ravnoteža;
• Uvođenje plaća prema učinku i u javnom sektoru;
• Uvođenje platnih razreda, kao u međunarodnim organizacijama i u svakoj razvijenoj europskoj zemlji.
Kratkoročne mjere:
• Intervencija iz robnih rezervi za strateške proizvode za ugrožene obitelji;
• Uvođenje socijalne pomoći za ugrožene obitelji.
(Najvjerojatnije primjećujete da kratkoročne mjere trebaju biti usmjerene samo na socijalno ugrožene građane, a ne na zamrzavanje cijena za sve građane.)
Strateške mjere:
• Jačanje konkurencije – što brži ulazak novog trgovačkog lanca (Lidl);
• Borba protiv sive ekonomije – svi smo svjesni da je online kupovina u velikoj mjeri gotovinska i bez plaćanja poreza. Time se stvara nelojalna i nelegalna konkurencija online trgovcima.
VII. Kako do prihvatljivih cijena – mjere potrošača
Evo nekih ideja za prihvatljivije cijene:
A) Potrošačke zadruge (npr. Slovenija)
• Primjer: Potrošačke zadruge u Sloveniji, poput Zadruge Buna, omogućuju potrošačima da udruže svoje resurse i kupuju proizvode na veliko, čime se smanjuju troškovi.
B) Grupne organizacije za kupnju (GPOs)
• Primjer: U SAD-u i Europi, zdravstveni i trgovački sektor koriste grupnu kupnju kako bi pregovarali o nižim cijenama od dobavljača.
C) Kupnja izravno od poljoprivrednih proizvođača
• Postoje organizacije, uglavnom socijalni poduzetnici, koje organiziraju građane da: a) naručuju i b) kupuju izravno od poljoprivrednika.
• Postoji i način financiranja proizvodnje, kao što je avansno plaćanje sjemena i slično, čime se dodatno smanjuju troškovi.
D) Građanski aktivizam – primjer Fair Trade u Sloveniji
• Više informacija: Fair Trade Slovenija
E) Korištenje aplikacija za usporedbu cijena
• Sve više se pojavljuju aplikacije koje omogućuju usporedbu cijena određenog proizvoda u različitim trgovinama.
Za kraj
Trgovački lanci nisu krivi. Bojkotiranje maloprodaje je isto kao da bojkotiramo meteorološki zavod (DHMZ) jer je vrijeme loše. Ne smijemo zaboraviti ni da su tisuće građana izravno zaposlene u maloprodaji.
Još je Adam Smith 1776. godine u svom djelu Bogatstvo naroda definirao tržišnu cijenu rekavši:
"Prirodna cijena ili cijena slobodne konkurencije... je najniža cijena koja se može ponuditi, ne u svakom slučaju, ali za bilo koje značajno vremensko razdoblje. Stvarna cijena po kojoj se neki proizvod obično prodaje naziva se njegova tržišna cijena. Ona može biti viša, niža ili jednaka prirodnoj cijeni."
Sve dok postoje kupci spremni platiti određenu cijenu, postojat će i ponuda po toj cijeni.
Napomena: Iznesena mišljenja su osobna i ni na koji način nisu povezana s ustanovama ili institucijama u kojima je autor zaposlen ili s kojima surađuje.
i https://www.worldbank.org/en/news/opinion/2024/03/26/a-tale-about-productivity-and-jobs-in-northmacedonia “A Tale about Productivity and Jobs in North Macedonia” , Sanja Madzarevic-Sujster is a Senior Economist, and Joana Madjoska