nikada zarasti. Djelić njega će umrijeti i neke stvari nikada neće biti kao prije. “Oprosti što sam te povrijedio”, kaže, prelazeći palcem preko mojih usana. Otvorim usta pa ih zatvorim oko njegova palca, uživajući u tom dodiru. “Zar mi nisi baš ti rekao da bol i strast idu ruku pod ruku?” promrmljam kad ga konačno pustim. Vidim kao mu se pogled puni strašću, a potom ostanem bez daha kad me gurne na leđa na krevet. Želja – snažna i vrela – eksplodira u meni toliko moćno da mi se zavrti u glavi. Trebam ga – trebam njegove ruke na svojim grudima i njegovo tijelo uz svoje. Trebam njegov jezik na svojim usnama i njegov kurac duboko u sebi. Trebam osjetiti da smo povezani. Trebam uživati u tome, zaogrnuti se time kao plaštem. Trebam osjetiti ono što već znam – da je Damien moj, da sam njegova i da ću to uvijek i biti. Rukama snažno drži moje zglavke, moje ruke ispružene iznad glave na krevetu. Drži me čvrsto i lecnem se od boli koju izaziva zatezanje kože pa glasno uzdahnem kad mi grubo zgnječi grudi kroz tanku pamučnu bluzu. “Uživaš li u ovome?” upita me. “Da. O, Bože, da.” Spušta usne na moje grudi, sišući kroz bluzu, zatim je zadigne i izvuče mi grudi iz grudnjaka. Obuhvati me nogama oko bokova pa jedva dišem i ne mogu se pomaknuti, jer me njegove ruke drže prikovane za krevet, a usnama pritišće moje sad gole grudi. Uvuče jednu bradavicu među zube, sišući toliko žestoko da se izvijem uvis i zastenjem kad me zagrize, snažnije i od srebrnih prstenčića stezaljki prethodne noći. Odmakne se, povlačeći moju bradavicu sa sobom, a moje tijelo krene za njegovim. Želim još – želim taj senzualni ugriz, tu zavodljivu bol. “Reci mi što trebaš”, zahtijeva.
~ 135 ~