Novljanski biog. “leksikon” n-end

Krsto Zoričić Novljanski biografski “leksikon”

Vlastita naklada Marija (Maja) Tomić pixelprepress78@gmail.com

Urednica - redaktorica Marija (Maja) Tomić

Uredništvo Marija (Maja) Tomić Krsto Zoričić

Grafička urednica Marija (Maja) Tomić

Lektura i korektura profesori hrvatskog jezika Marija (Maja) Tomić Krsto Zoričić

Priprema sloga Pixel Novi Vinodolski

URL: issu.com Novi Vinodolski, 2022.

“VERBA VOLANT, SCRIPTA MANENT”

Ja - Marija (Maja) Tomić - nisam samo urednik-redaktor ove knjige - ORIGINALA, ja sam i jedina osoba uz Krstu Zoričića koja sam na ovoj knjizi radila od 2001. kada sam na veliku zamolbu pok. prof. dr. Dragomira Babića preuzela obvezu pripreme i tiska, ne sluteći u što se upuštam. Krsto Zoričić je po zaduženju pok. prof. Babića prikupljao podatke (prepisivao iz različitih izvvora - od pisanih do “ćula, rekla, kazala” (usmene predaje). Budući da svih proteklih godina nije bilo interesa da se ova knjiga tiska, Krsto Zoričić je konstantno pregledavao podatke koje je u nedogled ispravljao, a mene je pretvorio u žrtvu svojih grešaka i ispravaka. Prepisana građa 2002. bila je opsega 1228 stranica tj. kartica. Iako sam jako puno doprinjela smanjenju grešaka svojim aktivnim sudjelovanjem, teško je reći da su svi podaci točni, a mnogi se ne mogu ni provjeriti. Nakon osamnaest (18) godina nesebičnog rada na ovom tzv. Leksikonu iza sebe ostavljam 10.000 stranica radnog materijala samo u ispisu, sedam “konačnih” prijeloma knjge, preko 300 stranica dopuna i izmjena. Na gotovo svih 10.000 stranica nalaze se ispravci Krste Zoričića, a poslijednje je predao u travnju 2019., a sitne greške, ispravke, dopune javljao mi je i telefonom, sve do kraja kolovoza 219. kada je po poslijednji put ova knjiga pripremljrna (i predana) za tisak. Na ovaj uradak utrošila sam neprocijenjivo vrijeme svojeg života. Mukotrpan rad, znoj i suze utkani su u ove stranice i ustrajnost da izdržim do kraja i ispunim preuzetu obvezu. Ova knjiga je mojih ruku djelo jer bilješke i zapisi Krste Zoričića bili su samo gomila sirove i nesređene građe koju je trebalo pripremiti za objavu. Hvala mojim dragim prof. hrvatskog jezika na doprinosu ovoj knjizi. Samo lopovi i prevaranti mogli su uzeti sebi za pravo potpisati se kao samozvani urednici i promotori otuđenog rada i djela. Posebno divljenje iskazujem Velimiru Piškuliću što je vođen geslom “cilj opravdava svako sredstvo” svoj teksaški pothvat nazvao prevarom (što mi nije platio autorski honorar - pečatom Grada ozakonjen), što me je pozvao u ured Grada (i uz nazočnost pravnika i pročelnika) na potpisivanje ugovora o isplati honorara i dodao točku da se odričem prava na autorstvo kao urednica što sam odbila, potom je okupio drugove Bojana Zoričića i Franju Butorca, “razvalio” gotovu knjigu, nešto izbacili, dodali nekoliko sinova i kieri koji se nisu našli u knjizi (iako je bilo vremena od 2016) koristeći se objavom na internetu, dodali neke “slavne”, malo izmjenili koju riječ, mene i moj tekst izbacili, potpisali se u impresumu, medijski popraćeni poslikali se, do suza emotivno i dirljivo predstavili javnosti oduzeti mi 18-godišnji uradak. Ni to im nije bilo dovoljno, prije par tjedana došla mi je pod ruku ta (prerušena ova) “novlj$anska biblija” - “osobna iskazinica Grada” kako su joj tepali - samozvani urednici iskoristili su i stranice knjige koju sam stvarala i starca s kojim sam u kolovozu 2019. unjela ispravke prije tiska - narugali mi se svojim “ovlastima”, a heroj ovjenčan slavom u izdavaštvu odužio se drugu “recenzentu” kojeg sam ja predložila i drugovima uništavajući moj život i pred mirovinu udario zavidan pečat “usponu” (“TIHA VODA BREGE DERE”)“OČE” , ODMORI SE, ZASLUŽIO SI! Toliko za sada o “mobingu”, o i iz mojega i banova Grada Zakona i obezvrijeđenog mu pečata. urednica - Marija (Maja) Tomić, dipl. novinar

ISBN 978-953-50239-0-6 (cjelina A-Ž)

ISBN 978-953-50239-1-3 (1. svezak A-N)

ISBN 978-953-50239-2-0 (2. svezak N-Ž)

Krsto Zoričić

NOVLJANSKI BIOGRAFSKI “LEKSIKON”

Vlastita naklada Marija (Maja) Tomić Novi Vinodolski, 2022 .

“Dana 12. listopada 1957.

rješenjem Državnog sekretarijata za unutrašnje poslove NR Hrvatske, Novi (Novi Grad), kako se spominje još u Vinodolskom zakonu, izgubio je svoje drevno službeno ime te postaje Novi Vinodolski, dakle ime s dva pridjeva, bez imenice.”

Rad na skupljanju materijala za Novljanski biografski leksikon započeo sam na nagovor cijenjenog Novljanina, prof. dr. sc. Dragomira (Braco) Babića, još 1997. godine, s time da je prvobitno bilo predviđeno da se obradi samo Novi, tj. Novljani i nekadašnji posjetitelji Novoga koji su ga na različite načine zadužili. No nisu se mogli uzeti u obzir svi mještani Novoga, jer bi to bilo previše opširno i prezahtjevno za ovakvu vrstu publikacije, pa je predloženo da se ovdje unesu osobe koje su u prošlosti imale neko zanimanje, obrt, određenu školsku spremu ili fakultetsku naobrazbu, ili su po nečemu bile značajne i poznate u ovome našem, tada prilično uskom i malom patrijarhalnom krugu. No i tu su se javile poteškoće. U postojećim matičnim knjigama, i općinskim i crkvenim, nije bilo naznaka o zanimanju ljudi, ili tek pokoja tu i tamo. Razgovor sa sada živućim mještanima o potrebnim podacima, u najvećem broju slučajeva nije dao očekivane rezultate. Dapače, neki su odbili dati podatke, a bilo je čak i prijetnji, pa i vrijeđanja preko telefona.

Postojale su u tome, i još uvijek postoje, i objektivne poteškoće jer je Novi u svojoj dugoj povijesti nekoliko puta ostao bez svoje pozamašne pisane građe. To se dogodilo prigodom provale Turaka u Novi 22. kolovoza 1527, pa Mlečana 2. rujna 1615. kada je cijeli Novi bio razrušen i spaljen, a narod masakriran. Slična se pljačka dogodila nakon neuspjele urote Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana protiv Austrije, kada je senjski kapetan i austrijski časnik Juraj Ernest Gall 12. travnja 1670. do temelja “očistio” Novi i novljanski frankopanski kaštel. Nimalo bolju sudbinu Novi nije dočekao ni kada je austrijski car Josip, tada suvladar svoje majke Marije Terezije, 1786. godine ukinuo novljanski pavlinski samostan koji je bio središte podizanja kulture u Novom preko školskog obrazovanja djece, a tadašnja bogata samostanska arhivska građa praktički je nestala. Nije mu bilo suđeno da bolje prođe ni nakon ukidanja novljanske općine 1962. kada je dio arhivske građe (za općinu, kotar i druge novljanske institucije i organizacije) predan novonastaloj zajedničkoj Općini Crikvenica, a dio je arhiva uništen i zapaljen. Ono što je nedavno vraćeno Gradu, nalazi se u muzeju, ali je u jadnom stanju.

Poteškoće su predstavljale i stare matične knjige, općinske i crkvene, od kojih su neke neupotrebljive ili nečitke, posebno iz Župe Novi. Tu se zapravo i ne radi o matičnim knjigama već o knjigama pod nazivom Stališ duša, popisu stanovnika po kućnim brojevima radi općinskog ili crkvenog oporezivanja i dr., a često s pogrešnim ili manjkavim podacima. Najstarije i najvrjednije matične knjige pohranjene su u Hrvatskom povijesnom arhivu u Zagrebu (1650 – 1852), a dio njih u Hrvatskom povijesnom arhivu u Rijeci, odakle se nisam mogao koristiti podacima bez odgovarajuće materijalne pomoći.

Zbog svega toga moram se ovdje ograditi od mogućih pogrešaka budući da su u spomenutim knjigama upisani različiti podaci ili datumi. Stoga, kada ova knjiga bude ugledala svjetlo dana, prihvaćam svako dobronamjerno upozorenje ili podatak koji će se objaviti kao ispravak u sljedećem broju Novljanskog zbornika

Tijekom pripreme materijala za Novljanski biografski leksikon nastupile su još veće poteškoće oko pitanja tko su današnji Novljani. Znamo da je Novi u svojoj bližoj i daljoj prošlosti bio utočište i pribježište mnogih doseljenika. Uostalom, i Hrvati su, a prije toga Slaveni, došli ovamo među romanski, ilirski, avarski i gotski živalj i s njime se stopili. Tako dobar dio novljanskih prezimena potječe odasvud, iz Bavarske, Češke, Slovenije, Bosne…, a do najvećih promjena dolazi nakon Drugoga svjetskog rata kada Novljanima postaju i negdašnji stanovnici i njihovi potomci iz užega novljanskog zaleđa, a sada s područja Grada Novog Vinodolskog. Zbog dvojbe oko toga koga uzeti, a koga ne u obzir za uključenje u Leksikon, odlučio sam spomenuti i današnje Novljane koji su rodom iz Donjeg i Gornjeg Zagona, Ledenica, Povila, Klenovice i Krmpota, kao i one stanovnike tih mjesta o kojima sam mogao dobiti podatke o njihovoj gospodarskoj, obrtničkoj, kulturnoj, političkoj i inoj djelatnosti. Tu je sigurno došlo do stanovitih propusta, tj. određene su osobe nenamjerno ispuštene unatoč odgovarajućoj pomoći pojedinih prijatelja, zbog čega se unaprijed ispričavam.

Ipak, uz pomlađivanje Novog i Novljana okolnim stanovništvom i novim prezimenima, a postupnim odumiranjem nekih starih novljanskih prezimena, kao što će se iz knjige vidjeti, Novi je nakon Drugoga svjetskog rata dobio nove stanovnike i obogatio se novim prezimenima iz cijelog područja bivše Jugoslavije – iz Hrvatskog zagorja, Podravine, Slavonije, Like, Bosne, Crne Gore, Srbije i Vojvodine, pa je danas dobar dio Novljana srpske narodnosti. Neki su od njih, doduše ograničen broj, za vrijeme “balvan-revolucije” (1990 – 1991) i stvaranja samostalne države Hrvatske odlazili na velikosrpske pročetničke mitinge organizirane po Hrvatskoj, kod nekih su se održavali tajni sastanci, čak i s predstavnicima pristiglim iz Srbije, sastavljali se popisi Novljana za likvidiranje nakon priželjkivane pobjede nad Hrvatskom, neki su odlazili boriti se na strani četnika iz tzv. Republike Srpske Krajine, a svoju su odsutnost iz Novoga tumačili navodnim odlaskom na rad u Njemačku.

Ovdje su obuhvaćeni podaci o poginulim stanovnicima cijelog područja za vrijeme Prvoga svjetskog rata, koliko se moglo saznati, zatim o poginulim partizanima – borcima Narodnooslobodilačkog rata (1941 – 1945) i svima poginulima u domobranskoj i ustaškoj vojsci, kao i o stradalnicima toga rata, te poslijeratnim žrtvama. Tu su navedeni i pali borci Domovinskog rata, a obuhvaćeno je i više od 240 aktivnih boraca Domovinskog rata (1991 – 1995). Ispravljene su pogreške iz prve knjige Narodne čitaonice u vezi s time kada su pojedini novljanski omladinci odlazili u Narodnooslobodilački rat.

Krsto Zoričić - Grujica, sin Petra i Marije - Peričike, Kranjčike

AFŽ Antifašistički front žena

AVNOJ Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije

BBC British Broadcasting Corporation (Britansko radio društvo, radio-postaja)

CK Centralni komitet

CK KPH Centralni komitet Komununističke partije Hrvatske

CK KPJ Centralni komitet Komununističke partije Jugoslavije

CK NOH Centralni komitet narodne omladine Hrvatske

C(O)UO Centar (odgoja) i usmjerenog obrazovanja (srednjoškolski centar)

DFJ Demokratska Federativna Jugoslavija

DHK Društvo hrvatskih književnika

DIK Drvno industrijski kombinat

DIP Drvno industrijsko poduzeće

DVD Dobrovoljno vatrogasno društvo

GKP Gradsko komunalno poduzeće

GKTP Gradsko komunalno trgovačko poduzeće

GP Građevinsko poduzeće

GŠ(H) Glavni štab (Hrvatske)

HAZU Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

HDLU Hrvatsko društvo likovnih umjetnika

HEP Hrvatska elektroprivreda

HNK Hrvatsko narodno kazalište

HP Hrvatska pošta / Hotelsko poduzeče

HPT Hrvatska pošta i telefon

HRS Hrvatski radnički sindikat

HRT Hrvatska radiotelevizija

HSS Hrvatska seljačka stranka

HT Hrvatski telekom

HTN Hotelsko turističko naselje

HTP Hotelsko turističko poduzeće

HTV Hrvatska televizija

HTZ Hrvatska turistička zajednica

HV Hrvatska vojska

HŽ Hrvatske željeznice

JA Jugoslavenska armija

JAZU Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

JDŽ Jugoslavenske državne željeznice

JNS Jugoslavenska nacionalna stranka

JRZ Jugoslavenska radikalna stranka (“Jereza”)

KBC Klinički bolnički centar

KK Kotarski komitet KK KPH Kotarski komitet Komunističke partije Hrvatske KNOJ Komanda narodne obrane Jugoslavije KNOO Kotarski narodnooslobodilački odbor KP Komunistička partija / Komunalno poduzeće KPH Komunistička partija Hrvatske KPJ Komunistička partija Jugoslavije kr. kraljevska KUD Kulturno umjetničko društvo K. u. K. Kaiserlich und Königlich – carski i kraljevski (čit. ka-und-ka, njem. kratica) MNOO Mjesni narodnooslobodilački odbor MIORH Mirovinsko invalidsko osiguranje Republike Hrvatske MUP Ministarstvo unutarnjih poslova MVP Ministarstvo vanjskih poslova MZ Mjesna zajednica (dio općine) NGŠK Novljanski građanski športski klub (NK) NDH Nezavisna Država Hrvatska NK Nogometni klub NO Narodnooslobodilački / Nadzorni odbor NOB Narodnooslobodilačka borba (1941 – 1945) NOO Narodnooslobodilački odbor NOP Narodnooslobodilački pokret NOR Narodnooslobodilački rat (1941 – 1945) NOV(J) Narodnooslobodilačka vojska (Jugoslavije) Novi Novi, Novi Grad, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol, Novi Vinodolski NRH Narodna Republika Hrvatska OK KPH Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske ONOO Okružni / Općinski narodnooslobodilački odbor (O)OUR (Osnovna) Organizacija udruženog rada OZN(A) Odjeljenje za zaštitu naroda (zloglasna komunistička tajna policija)

PJ Poslovna jedinica

PO(J) Partizanski odredi (Jugoslavije)

POS Pomorski obalni sektor

PTT Pošta, telegraf, telefon RJ Radna jedinica

RO Radna organizacija

RTV Radiotelevizija

SAD Sjedinjene Američke Države SD Sportsko društvo

SDK Služba društvenog knjigovodstva (ZAP, Fina)

SDS Srpska demokratska stranka

SFRJ Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

SKJ Savez komunista Jugoslavije

SKOJ Savez komunističke omladine Jugoslavije

SNR Socijalistička Narodna Republika Jugoslavija

SNS Srpska narodna stranka

SO Skupština općine

SRD Sportsko ribolovno društvo

SS Schutzstaffel (Zaštitni odredi, posebne vojne jedinice, divizije, Njemačke nacističke partije)

SSRN(H) Socijalistički savez radnog naroda (Hrvatske)

SSRNJ Socijalistički savez radnog naroda Jugoslavije

S(S)SH Savez (samostalnih) sindikata Hrvatske

SSSR Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika

SŠC Srednjoškolski centar

SUP Sekretarijat unutrašnjih poslova (Ministarstvo unutarnjih poslova) ŠG(S) Šumsko gospodarstvo (Senj) ŠUP Škola učenika u privredi

TD Turističko društvo TEŽ Tvornica električnih žarulja UBNOR Udruženje boraca Narodnooslobodilačkog rata UR(S)S Udruženje radnika (samostalnih) sindikata USAOH Udruženje socijalističke antifašističke (USAO)J omladine Hrvatske, Jugoslavije ZAP Zavod za platni promet ZAVNOH Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske

ZET Zagrebački električni tramvaj ZP Zanatsko poduzeće

IZRAZI

baštažica nosačica glavar tako su Novljani svojevremeno nazivali novljanske suce hajduk haydut – tur. – odmetnik, razbojnik kaštaldo castaldo – podknežin kaštelan čuvar kaštela – porkulab knap vojnik (njem. Knabe, momak) knez naziv za novljanskog suca u 17. stoljeću mežnjar crkvenjak pandur redar, mađ. perman vojnik frankopanski plovan župnik (tal. piovano) podknežin knežev namjesnik na dobru ili imanju ili “castaldo”, tj. upravitelj dobra požup crkvenjak prokulab kaštelan – čuvar kaštela, utvrde serežan žandar za vrijeme francuske okupacije težak poljoprivredni radnik

OBJAŠNJENJE

za tumačenje brojeva za povezivanje srodstva

Budući da u iznijetom popisu imena ima rođaka, rođaci su međusobno povezani brojevima. U obzir je uzeto samo najuže srodstvo s nekim iznimkama.

Radi boljeg snalaženja u tom rođačkom povezivanju, raspored brojeva postavljen je tako da je prvi broj rodbinske veze korišten za oca (ako je napisan u knjizi), sljedeće su brojke za stričeve i strine odnosno tetke (ako su upisane), slijede brojke za djeda i pradjeda (ako su upisani, pa i za šukundjeda ako se spominje). Zatim slijede brojevi za braću i sestre (ako ih ima u leksikonu), brojevi za bratiće, tj. striniće (ako ih ima u knjizi) te za djecu i unuke. Osobni nadimci stavljeni su u zagradu, odmah iza imena na koga se odnosi.

Budući da se najveći broj ovdje obuhvaćenih Novljana rodio u gradu koji se tada službeno zvao Novi, u ovoj sam se knjizi služio samo tim nazivom, ali i zato jer je tako jednostavnije i ekonomičnije te zbog nostalgije dobrog dijela još živućih Novljana za tim nazivom čiji su korijeni još u Vinodolskom zakonu, dakle u povijesti koju bi ipak trebalo poštovati.

Razlog tomu je postojanje Vinodolske općine u Bribiru pa se postavlja pitanje kome pripadaju “Vinodolčani” ili “Novovinodolčani”, kako Novljane danas nazivaju.

Nabršnigg Novotny

NABRŠNIGG, FRANJO (Senj, 2. 7. 1899 – Novi, 1965), sin Rafaela i Marije r. Peraf; supruga Anka r. Marijašević (Novi, 4. 8. 1908 – 5. 1. 2002), kći Franka Josipovog; prezime je podrijetlom iz Češke. “Pitur”. Radio je u Novom u koji je došao 1923. iz Senja kao udovac kada se tu gradio novi hotel Lišanj. Tu se upoznao s budućom suprugom Ankom Marijašević koja je već s četrnaest ili petnaest godina radila kao manualna radnica na izgradnji hotela. Uz to je poput mnogih novljanskih djevojaka išla ljeti, odnosno početkom jeseni raditi na pustare u Srijem ili Slavoniju pomažući u žetvi ili branju drugih poljoprivrednih plodova.

Veza: Marijašević 10, Sokolić 130, Rađenović

NAJDENKA, MARIJA, udana Knitl (Novi, 7. 2. 1932 – Njemačka, 2003).

Nezakonita kći Mande r. Vukušić (iz Oltara, Sv. Juraj). Kao novorođenče je ostavljena na pragu jedne kuće u Ulici Krasa gdje su bile privatne klaonice novljanskih mesara. Kako se nije ustanovilo tko joj je majka, od početka ju je dojila Dragica Mudrovčić r. Žvanović, Milutinova, koja je tada imala sina Nikolu (11. 1. 1931). Poslije ju je dala u dječji dom u Zagrebu. Udala se za Nijemca. Sagradila je kuću u Novom u Ulici 22. lipnja. Ima dva sina.

Veza: 0

NALIŠ, TEKLA

Magistrica farmacije. Do 1960. vodila je novljansku ljekarnu koja je 1947. postala društveno vlasništvo i preseljena na Placu, današnji Trg Vinodolskog zakona u kuću Marije Baran, udane Krišković.

Veza: 0

NASTASIĆ, DIMITRIJE (Čika Mita) (Ada Senta, 30. 11. 1909 – Rijeka, 1974); supruga Marija r. Krpan (Krmpote, 4. 11. 1913 – Rijeka, 8. 2. 1976), An-tonova. Ugostitelj. Od 1935. do 1940. držao je gostionicu u Ulici braće Radić (prije toga “Čika Simo”) u kući Mare Radetić u kojoj je za vrijeme rata (1941 – 1945) bio “punkt” za skupljanje i prebacivanje potrebnog materijala za partizane u šumi. Iza rata bio je rukovoditelj hotelijerstva u Rijeci.

Veza: 0

NARODNI SUD u Novom (1943). Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i oslobođenja Novog, partizanska vlast u Novom osnovala je Narodni sud u kojem je bio Čizmek, vojni sudac iz Komande primorsko-goranskog područja, u koji su ušli predstavnici mjesnih organizacija i SKKPH. Suđenja su se obavljala u zgradi nekadašnje Domaćinske škole, danas osnovne škole. Na tim suđenjima, koja su bila javna,

osuđeni su na smrt: Bukovac, Josip (7. 2. 1901), Josipov; Mudrovčić, Anton - Pilčić (13. 7. 1899), Ivanov; Kraljić, Juraj (12. 12. 1892), Andrijev; Stattin, Ivan (1894), a Deranja, Ivan - Ružin (5. 5. 1924), Matijev, na prisilni rad. Iako su prva četvorica bila osuđena na smrt, a Deranja na šest mjeseci prisilnog rada, jedne je noći izveden iz zatvora i s drugim Bribircima strijeljan na novljanskom groblju, a ostali su odvedni izvan Novoga. Tijekom suđenja članovi SKOJ-a i AFŽ-a na nagovor nekih starijih članova SKH poticali su prisutne omladince da traže smrt za optužene pripadnike Hrvatske seljačke stranke iz Novog.

Veza: 0

NAZOR, ANICA (Potoci kod Drvara, 2. 2. 1935). Paleoslavistica, dugogodišnja suradnica i voditeljica Staroslavenskog zavoda u Zagrebu. Istraživala je hrvatsku glagoljsku liturgijsku i neliturgijsku baštinu, posebno se bavila hrvatskim glagoljskim tiskom, pokrenula je i sudjelovala u pripremi i obradi niza pretisaka hrvatskih glagoljskih i bosanskih tekstova, među kojima su i Hrvojev misal (1973) i Drugi novljanski brevijar (1977) čiji se orginal nalazi u novljanskoj župi.

NEIBERGER

Suvlasnik pilane na Melu pored Ričine u Novom zajedno s Mirkom Maričićem Antonovim (30. 9. 1877), poslije i Ivanom Stattinom, nakon Prvog i pred Drugi svjetski rat.

NELL, TOMA (Otočac, 31. 8. 1880), Josipov; supruga Marija r. Butković - Toninica (Novi, 25. 8. 1885), Antonova. Stolar u Novom do iza 1930. kada se odselio. Imao je sinove Josipa (26. 7. 1911) i Antona (Štefan) (23. 9. 1919 –20. 3. 1977), koji je igrao nogomet u Poskoku u Novom.

NEMET, MILKA r. Delić (Frkašić, Korenica, 12. 9. 1948), Milanova.

Diplomirana inženjerka poljoprivrede; završila je Poljoprivredni fakultet u Zagrebu. Od 1. ožujka 1986. do 10. studenoga 1995. radila je u HTP-u Lišanj u Novom na uređenju zelenih površina. Živi u Dramlju.

NENADOVIĆ-SOKOLIĆ, RUŽICA (Valjevo, Srbija, 28. 11. 1933); suprug Dorijan Sokolić (Filko) (24. 2. 1928 – Rijeka, 20. 3. 2005), Eduardov.

Diplomirana akademska slikarica. Kostimografkinja je na Akademiji primijenjene umjetnosti – Odsjek kostimografije od 1954. otkako je (do 1990) stalna kostimografkinja u Hrvatskome narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Članica je ULUH-a od 1956. Radila je na više od 350 predstava (drama, opera, baleta) i dobila više nagrada (u Rijeci, 1965, 1973, 1979, 1987; u Novom Sadu 1966. i 1981; u Osijeku 1974. i 1980; u Ljubljani

1978, 1986). Gostovala je u kazalištima Beograda, Zagreba, Ljubljane, Sarajeva, Splita, Novog Sada i u Italiji, Poljskoj i Čehoslovačkoj Republici. Imala je samostalnu izložbu u Rijeci i kolektivne izložbe u Pragu (5) i Novom Sadu (9).

Veza: Sokolić 39, 37

1.

NERALIĆ, FRANJO (Slunj, 1885 – Zagreb, ?).

Upravitelj Jugoslavenske banke u Novom (koja se nalazila u zgradi Franka Paladina do buffeta Colibri) od 1922. do 20. siječnja 1926, kada je premješten u Zagreb. Predsjednik je Narodne čitaonice u Novom od 14. siječnja 1923. do 9. svibnja 1925. Imao je sinove Tomislava i Berislava (1921) te kćeri Maricu (1919) i Veru (1922).

Veza: 2

2.

NERALIĆ, TOMISLAV (Karlovac, 9. 12. 1917), Franjin. Bas bariton; pjevanje je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pjevao je u operi HNK u Zagrebu od 1939. do 1943. te 1955. Član Bečke državne opere i prvak njemačke opere u Berlinu 1955. Jedan od najistaknutijih hrvatskih vokalnih umjetnika. Jedno razdoblje svoje najranije mladosti proveo je u Novom.

Veza: 1

NEŠKOVIĆ (podrijetlom iz Srbije). Zamjenik kotarskog načelnika i policijsko-upravni pripravnik u Novom pred Drugi svjetski rat.

NIKIČIĆ, IVANKA (Rijeka, 3. 12. 1970), Ivanova. Diplomirana ekonomistica; Ekonomski fakultet završila je u Rijeci. Upraviteljica Riječke banke u Novom, od 1994. kada je ovamo došla.

Veza: 0

NIKOLA TRSATSKI

Kapetan kaštela u Novom. Godine 1612. postavljen je za senjskog kapetana, ali se dužnosti odrekao i vratio u Novi zbog nereda koji je tada zavladao u Senju, a u vezi s nastojanjem Venecije da dođe ili u posjed Senja ili da se senjski uskoci isele iz Senja te austrijske neodlučnosti što da učini i odlaganja izvršenja Bečkog sporazuma o preseljenju uskoka (1612). To je prethodilo austrijskomletačkom uskočkom ratu u kojem je i Novi dvaput stradao.

1.

NIKOLIĆ, DRAŽENKA (Rijeka, 22. 10. 1956), Ðurina. Profesorica engleskog i njemačkog jezika i književnosti; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 18. rujna 1981. radi u osnovnoj školi u Novom. Živi u Selcu. Veza: 2

2.

NIKOLIĆ, ÐURO (15. 11. 1920 – Selce, 2. 3. 1985), Dimitrijev, iz Kikinde; supruga Marija r. Lončarić (1928), iz Selaca.

Učitelj. Radio je od 1955. do 1958. u osnovnoj školi u Novom, a živio u Selcu.

Veza: 1

3. NIKOLIĆ, SIMO (Čika Simo) (Tetovo, 27. 7. 1902), Ilijin; supruga Anka r. Rukavina (Novi, 21. 5. 1911 – Kraljevica, 30. 1. 1990), Pavlova. Ugostitelj. Od 1930. do 1938, vodio je gostionicu i vrtnu restauraciju u Ulici braće Radić (bivše Mare Radetić). Nakon rata iznajmljivao je sobe u kući na Senjskoj cesti. Veza: 0

4.

NIKOLIĆ, VERA (Zagreb, 8. 11. 1886 – Zagreb, 28. 3. 1972). Barunica podrinska i akademska slikarica; studirala je slikarstvo na Akademiji u Zagrebu, Beču i Parizu. Dugo je živjela u Novom gdje je Pod sv. Mikulj imala vilu i tu je slikala i izlagala. Slikala je u početku u stilu realizma i postrealizma, a poslije postkubizma. Njezina slika žene u nošnji uobičajenoj u Novom između dvaju svjetskih ratova izložena je u gradskom muzeju u Novom. Veza: 0

NIŽETIĆ

Prezime se pojavljuje u Novom 1950. dolaskom Ivana Nižetića iz Selaca. 1.

NIŽETIĆ, IVAN (Selca, Supetar, 14. 8. 1921 – Novi, 10. 6. 2011), sin Mate i Jakobine r. Nižetić; supruga Rozalija (Ruža) r. Radetić - Kastavka (Novi, 9. 7. 1926 – Novi, 26. 10. 1994), Josipova. Milicionar. Veza: 2, 3, 4, 5 2.

NIŽETIĆ-ŠTEDUL, IVANA (Novi, 7. 4. 1951), kći Ivana i Rozalije (Ruža) r. Radetić - Kastavke (Novi, 9. 7. 1926 –Novi, 26. 10. 1994), Josipove; suprug Toma; rastavljena. Nastavnica matematike; Pedagošku akademiju završila je u Rijeci. Od 1. rujna 1973. do 20. veljače 1979. radila je u osnovnoj školi u Novom, zatim u Ozlju i Karlovcu. Veza: 1, 3, 4, 5 3.

NIŽETIĆ, MATIJ (Novi, 5. 3. 1952), sin Ivana i Rozalije (Ruža) r. Radetić - Kastavke (Novi, 9. 7. 1926 – Novi, 26. 10. 1994), Josipove; supruga Vlasta r. Kabalin - Javorka (Novi, 1. 8. 1953), Cvetomirova. Građevinski tehničar; završio je srednju građevinsku školu u Rijeci. Radio je u Crikvenici u GP Primorje Veza: 1, 2, 4, 5 4.

NIŽETIĆ, VELIMIR (Novi, 13. 2. 1957), sin Ivana i Rozalije (Ruža) r. Radetić - Kastavke (Novi, 9. 7. 1926 – Novi,

26. 10. 1994), Josipove; supruga Milena r. Butković, Tomislavova.

Rafinerijski operator; završio je srednju tehničku školu, petrokemijski smjer, u Rijeci. Radi u Rafineriji INA-e u Urinju.

Veza: 1, 2, 3, 5

5.

NIŽETIĆ, VLASTA r. Kabalin - Javorka, Šebinica (Rijeka, 1. 8. 1953), kći Cvetomira i Nade r. Antić - Senjke (Novi, 12. 4. 1933), Frankove: suprug Matij (Novi, 5. 3. 1952), Ivanov.

Odgojiteljica; završila je predškolski odgoj na Pedagoškom fakultetu u Rijeci gdje je i radila u dječjem vrtiću. Od 1994. radi u Novom u Dječjem vrtiću Fijolica

Veza: 1, 2, 3, 4, Kabalin

NOGALJ

Ledenički satnik oko 1309. u službi obitelji knezova Krčkih, poslije Frankopana. U isto vrijeme s njim je u Ledenicama bio i satnik Ivan.

1.

NOVAK, ALEKSANDRO (Sandro) (Rijeka, 19. 12. 1961), Glancov; supruga Nataša r. Šikić (Rijeka, 28. 10. 1968), Milanova.

Bravar; zanat je izučio u Brodogradilištu 3. maj u Rijeci. Radio je u Istravinu u Rijeci. Borac Domovinskog rata 1991. u 111. brigadi. Vojni je invalid HV-a. Živi u Novom.

Veza: Šikić

2.

NOVAK, DARKA r. Kabalin - Venjenica (Rijeka, 2. 8. 1953), kći Daroslava (Darko) i Marije r. Dražić (18. 6. 1931), Petrove; suprug Mladen (iz Čakovca).

Zdravstvena tehničarka; završila je školu za zdravstvene tehničare, sanitarni smjer u Rijeci. Radila je u Domu zdravlja u Crikvenici.

Veza: Kabalin 20

3.

NOVAK, ZLATKO FRANJO (Staro Selo, Krmpote, 3. 12. 1939), sin Delimira (Delko) i Kate r. Vukelić - Barišine (Krmpote, 8. 4. 1921), Ivanove; supruga Mirjana. Mehaničar; završio je metalsko-prometnu školu u Rijeci. Radi u GKP-u Vodovod Žrnovnica kao strojar u Crpnoj stanici u Žrnovnici od 21. siječnja 1959. godine.

NOVINA, GABRIJELA (Oštarije, 27. 1. 1943), Milkina. Profesorica – pedagoginja; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 1. ožujka 1984. te kao profesorica likovne kulture i povijesti umjetnosti na Pedagoškom fakultetu u Rijeci.

NOVLJANSKA PETICIJA

Tako je u društveno-političkim krugovima Općine Crikvenica u Crikvenici bio nazvan materijal koji je komisija

Mjesne zajednice Novoga (u sastavu: Ivan KabalinŠebe, predsjednik Mjesne zajednice, Franjo PiškulićVujica, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice, Tomislav Tomić, Miljenko Žanić, Drago Dobrić - Lukinić, Branko Blažević, Josipovog i Krsto Zoričić, potpredsjednik Savjeta Mjesne zajednice) koncem 1980. pripremila o problemima Novoga i o njegovu zaostajanju otkako je 1962. izgubio status općine i postao jedna od 11 mjesnih zajednica u okviru Općine Crikvenica. Novi je bio potpuno zapostavljen jer su sredstva dobivena od novljanske privrede odlazila u Crikvenicu. Kako pak mjesna novljanska uprava nije imala podršku novljanskih rukovodećih privrednika da se takav odnos općinskih tijela Crikvenice u odnosu prema Novome promijeni, osnovana je ta komisija Mjesne zajednice Novoga koja je trebala pred Općinu Crikvenica i Općinski komitet u Crikvenici podastrijeti probleme Novoga i tražiti njihovo rješenje. Materijal je napisao Krsto Zoričić, uz suglasnost svih članova komisije i uz pozitivno glasanje po svim točkama materijala. Nakon što je materijal (40 natipkanih stranica) dostavljen društveno-političkim organizacijama Općine Crikvenica i Općinskog komiteta, a kako je bio napisan u dosta polemičnom tonu te popraćen narodnim, ovdje uobičajenim, izrekama zbog “gluhoće” općinskih društveno-političkih tijela za novljanske probleme, izazvao je u Crikvenici burnu reakciju. Nakon toga su slijedili sastanci u Novom na razini društveno-političkog aktiva Novog s predstavnicima Općine Crikvenica i Općinskog komiteta SKH Crikvenica, zatvoreni za građanstvo. Na njima se “pralo” sastavljače, posebno pisca tog materijala Krsta Zoričića. Pojedinci su se ograđivali od načina na koji je materijal napisan, što najbolje pokazuje privatni zapisnik rasprave, a pojedini Novljani smatrali su da pisca toga materijala treba zatvoriti, a predlagalo se i isključenje pojedinaca iz SKH. Na koncu je ispalo po onoj narodnoj: “Pojeo vuk magare”, a problemi Novog počeli su se rješavati tek pred raspad i raspadom bivšeg režima i bivše države. Taj je materijal bio zapravo prva prava organizirana akcija za odcjepljenje Novoga iz Općine Crikvenica s namjerom osnivanja vlastite općine što neki od novljanskih aktera tada nisu shvatili.

NOVOTNY, IVAN (Češka, 1911 – Prag ?), Josipov; supruga Milica r. Piškulić - Bracinka (Novi, 27. 5. 1918 – Prag, 2001), Milutinova. Fotograf. Došao je u Novi i radio kod fotografa Jurja Tusa, a poslije je otvorio svoj fotografski atelijer. Tu se oženio i pred Drugi svjetski rat vratio u Čehoslovačku.

Obajdin Otto

1.

OBAJDIN, IVAN (Karlovac, 1850 – Novi, 1. 10. 1895); supruga Emilija (Karlovac, 1855 – Zagreb, ?). Kotarski sudac – upravitelj u sudu Kotora Novi. Odbornik u Narodnoj čitaonici u Novom (od 1889. do 1895).

2.

OBAJDIN, MILE (Slunj, 1878), sin Marka i Jage; supruga Anka r. Müller (Rijeka, 1891), Adolfova. Kraljevski financijski priglednik u Novom.

1.

OBRADOVIĆ, DARIJO (Požega, 13. 11. 1972), sin Nikole i Ane r. Bublić (Pleternica, 2. 6. 1951), Petrove. Jedan od tridesetorice koji su se od početka velikosrpske agresije na Hrvatsku u Novom dobrovoljno prijavili u Hrvatsku vojsku. Prošao je sve poznate operacije HV-a (Maslenica, Oluja, Dinara i dr.) i bio dva puta ranjen. Pohađao je šest mjeseci vojnu školu u Zagrebu. Veza: 2

2.

OBRADOVIĆ, NIKOLA (Požega, 16. 3. 1952), sin Nikole i Janje r. Raguž (Stolac, 1920); supruga Ana r. Bublić (Pleternica, 2. 6. 1951), Petrova; Obradović je hrvatsko prezime s naglaskom na početno “o”. Poštar. Radio je u DIP-u Novi, a od 1973. radi u novljanskoj pošti. Veza: 1

3.

OBRADOVIĆ, SNJEŽANA r. Komadina - Mataija, Grgajica (Novi, 31. 1. 1962), kći Grgura Antonovog. Policijska inspektorica u Zagrebu. Završila je tečaj za daktilografkinju, a u Valbadonu kraj Pule policijsku školu. Radila je u Zagrebu i na Aerodromu u Puli.

Veza: Komadina 18, 85

OČIĆ, JURAJ (Rakovac, 1910 – Ledenice, 14. 8. 1966). Svećenik; bogosloviju je studirao u senjskom sjemeništu. Posljednji je upravitelj Župe sv. Jakova u Krmpotama (poslije Josipa Gurzana) koji je tamo bivao i radio od 29. listopada 1938. do 14. svibnja 1966. Nakon njega dužnost upravitelja te župe vršili su svećenici župnici u Crikvenici: Vladimir Sušić, Mihovil Primorac iz Novoga i Ivan Peranić. Bio je župnik u Ledenicama od 16. ožujka 1942, nakon odlaska župnika pl. Stipe Vučetića, a od 1942. do 1943. vjeroučitelj u građanskoj školi u Novom. Umro je od raka na želucu i pokopan u Ledenicama.

OGRIZOVIĆ, LUCIJA ( Luska ) r. Zoričić - Grujičinka, Skakavica (Novi, 11. 12. 1852 – Novi, 18. 3. 1933); suprug Petar (21. 7. 1865), iz Brloga.

O“Piljarica” u Novom. Budući da joj je suprug rano umro, ona je od 1900. prodavala voće, povrće, mješovitu robu, baškote i dr. u dvoru na “Placi” između kuće Barana i Šikića i bivše kuće Srećka Radetića - Lokanca.

OJ LA LA

Osobni nadimak. – Vidi Piškulić, Ivan - Zdolčević, Josipov.

OPAČAK, ZLATKO (Derventa, 30. 12. 1964), Blažev. Ekonomski tehničar; srednju školu završio je u Senju. Od 19. svibnja 1986. do 1999. skladištar je u DIP-u Novi. Borac Domovinskog rata.

1.

OPAČIĆ, BRANKO (Povile, 18. 12. 1954), sin Marka i Marije r. Butković - Švorc (Povile, 20. 8. 1932), Franjine. Elektrostrojar; završio je srednju strojarsku školu u Rijeci. Radio je u Koksari u Bakru od 1980. do 1993. kao šef smjene održavanja elektropostrojenja. Vlasnik je privatne gostionice Garfild u Povilama. Veza: 2 2.

OPAČIĆ, MARKO (Knežević Kosa, Vojnić, 15. 12. 1925 –Povile, 22. 8. 2008), Urošev; supruga Marija r. Butković - Švorc (Povile, 20. 8. 1932), Franjina. Sanitetski tehničar i djelatni kapetan prve klase JNA. Sudionik NOB-a od 22. studenoga 1941. U 3. omladinskom bataljunu 8. kordunaške divizije referent je bataljunskog saniteta od 5. svibnja 1943. do 15. svibnja 1945. Nakon završene medicinske školu u Ljubljani (1950) radi na Golom otoku od 11. listopada 1950. do 1. srpnja 1979. Radio je i u društveno političkim organizacijama. Supruga je prva predsjednica Udruge žena Povile (1908).

Veza: 1 Butković 30, 75, 98 1.

OREČ, JASNA r. Potočnjak - Kukika (Novi, 25. 1. 1940), kći Antona i Marije r. Kabalin - Javorke (Novi, 25. 9. 1910 –Novi, 21. 9. 1993), Rokine; suprug Ivan, prof. njem. jezika. Diplomirana pravnica; završila je Pravni fakultet u Zagrebu gdje je i radila.

Veza: 2 Potočnjak 3, 10, 54 2.

OREČ, ZVONIMIR (Zagreb, 18. 4. 1970), sin Ivana i Jasne r. Potočnjak - Kukike (Novi, 25. 1. 1940), Antonove. Diplomirani inženjer elektrotehnike; Elektrotehnički fakultet završio je u Zagrebu gdje radi u Siemensu. Sestra Vinka (6. 8. 1967) je diplomirana pravnica, a sestra Marija (24. 5. 1972) doktorica medicine.

Veza: 1, Karić, Potočnjak 3, 10, 54

OREŠKOVIĆ, NIKOLA (Prozor, Otočac, 10. 2. 1900 – Zagreb, 5. 9. 1970), Mihovilov; supruga Ana r. Šefer - Petrina (Novi, 29. 6. 1904 – Stubičke Toplice, 13. 10. 1987), Andrijeva.

Financijski službenik u Novom (gdje se oženio), a potom u Novoj Gradiški. Kći Biserka (22. 12. 1926), udana Bračić, rođena je u Novom.

Veza: Bračić 1, 2, Šefer 1, 6, 2, 7

ORLIĆ, ANÐELA r. Piškulić - Ulkinica (Novi, 2. 10. 1937), kći Franka i Margarete (Mare) r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 10. 6. 1913 – Senj, 21. 7. 1991), Eduardove; suprug Branko (Punat, 31. 7. 1935).

Nastavnica; završila je Učiteljsku školu u Puli. Radila je u osnovnim školama u Pićanu od 1957. do 1959, u Svetom Jurju i Senju do 1990. Sin Siniša (Rijeka, 8. 12. 1961), kapetan duge plovidbe, radi u luci Senj.

Veza: Piškulić 58, 109, 24

ORŠANIĆ, DUBRAVKA r. Kolaković (Otočac, 14. 1. 1963), kći Zvonimira i Jelene r. Marković (Otočac, 26. 5. 1941), Petrove.

Diplomirana inženjerka elektrotehnike; Elektrotehnički fakultet završilia je u Zagrebu. Radi u Srednjoj školi Ruđer Bošković u Zagrebu.

Veza: Kolaković, Paušek

ORŠIĆ, ÐURO

Profesor. Vlasnik vile i kupališta u parku u Lukavicama blizu Lopara. Dana 26. siječnja 1913. darovao je Narodnoj čitaonici u Novom 200 kruna za izgradnju Doma, a 1914. je otišao u rat. Poslije je tu vilu prodao obitelji Gavrilović, vlasnicima tvornice Gavrilović u Petrinji. Jedan od njegovih predaka – Franjo Oršić (1630) razbio je odred Frana Krste Frankopana kod Zagreba 1670. kad je ovaj s Petrom Zrinskim dignuo ustanak protiv cara.

OSIVNIK, VICENCA (Vinka) r. Piškulić - Arbičinka (Novi, 29. 10. 1935 – Novi, 20. 2. 1998), kći Josipa i Anke r. Peričić - Kranjčike (Novi, 7. 8. 1916 – Novi, 1984), Filicove; suprug Milan (iz Okrinja, Čabar), oficir JNA u mirovini, dr. ph. sc. – ljekarnik. Profesorica talijanskog, latinskog i francuskog jezika i svjetske književnosti; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radila je u Vojnoj gimnaziji u Mostaru gdje je bila razrednica Mili Dedakoviću - Jastrebu, u gimnaziji u Sarajevu, kao šefica vojne knjižnice u Sarajevu te viša bibliotekarska savjetnica u vojnoj knjižnici u Ljubljani do 31. kolovoza 1991. Teško bolesna od raka posljednje dane je provela u rodnoj kući u Novom.

Veza: Piškulić 99, 79, 115, 172

OSMAN, YASIR (Rijeka, 17. 11. 1970 – Novi, 19. 6. 1994), sin Osmana Omerovog Mohamedovog i Jadranke r. Tus (Novi, 27. 2. 1944), Jurjeve. Brat mu je Samir (31. 12. 1972). Poginuo je u prometnoj nesreći u svom automobilu na Jadranskoj magistrali na zavoju iza Zagore prema Jasenovoj. Veza: Tus-Osman

OSNOVNA ŠKOLA u Ledenicama

Budući da u knjizi Osnovna škola Ivan Mažuranić, Novi Vinodolski iz 1986. nisu navedeni svi učitelji te škole, a pogotovo od njezina osnivanja 7. srpnja 1871. i od 1908, ovdje se daje pregled svih učitelja te škole koja je osnovana dok je u Ledenicama župnik bio Novljanin Ivan Krstitelj Žanić - Žane (25. 8. 1823 – 1. 3. 1885), Adalbertov.

A) Krmpotić, Tomo (1831 – 1908), Tomin, bio je prvi dobrovoljni pučki učitelj nekoliko godina.

B) Učitelji su bili:

1. Brinsi, Ivan, od 1871. do 1872.

2. Petranović, Andrija, od 1872. do 1874.

3. Žanić, Ivan Krstitelj, župnik, 1875.

4. Cazin, M, od 1875. do 1877.

5. Žanić, Ivan Krstitelj, od 1877. do 1879.

6. Grgurić, Josip, od 1879. do 1884.

7. Dominez, Vjekoslav, od 1885. do 1886.

8. Duić, Adam, od 1885. do 1888.

9. Kostelić, Marija, od 1886. do 1887.

10. Ceranić, Anka, od 1887. do 1889.

11. Gervais, Vjekoslav, od 1889. do 1893.

12. Prebeg, Mihovil, od 1893. do 1908.

13. Ribić, Sidonija, od 1904. do 1907.

14. Antić, Zlata, od 1907. do 1908.

15. Raspotić, Jelisava, 1908.

16. Šepić, Vazmoslava, 1908. do 1909. 17. Kreser, Silvija, 1909. 18. Šodić, Kazimir, 1909. do 1910. 19. Jurinjak, (a ne Furinjak) Vjekoslav, 1911. 20. Prebeg, Mihovil, od 1910. do 1911. 21. Pavlić, Stefanija, 1912. 22. Zadravec, Franjka, 1912. do 1925. 23. Rukavina, Ivo, 1912. 24. Kerak, Milan, 1913. do 1914. 25. Ferković, Jure, od 1914. do 1915. 26. Rožan, Rozalija (poslije udana Sokolić, Ruža) imenovana je, ali nije nastupila 27. Šikić, Vjekoslava, 1917, vrlo brzo je otišla 28. Može, Franjka, 1918, vrlo brzo je otišla 29. Brletić (Baletić), Ivan, 1919. 30. Gregurević, Rudolf, 1923. ali je odmah otišao 31. Bunjevac, Vinko, od 1924. do 1927. 32. Vukašinović, Mara, 1925. 33. Prigmir, Jelka, od 1925. do 1927. 34. Čorak, Ljubica, 1927. 35. Mrzljak, Blanka, od 1927. do 1928. 36. Babić, Vladimira r. Weiner, 1928. 37. Veselić, Vladimir, 1928.

OSTOVIĆ

38. Derkos, Ivanka, od 1928. do 1933.

39. Radetić, Anđelko (Bogoslavov), od 1929. do 1930.

40. Žigante, Josip, od 1930. do 1935.

41. Peček, Štefanija, od 1933. do 1934.

42. Frković, Marija, udana Pećanić, 1934.

43. Blažinčić, Josip, od ožujka 1935. do 14. ožujka 1939.

44. Ružić, Marija, udana Antić (iz Bakra), od rujna 1939.

45. Majder, Natalija od 1941. Ovo je popis učitelja koji je sastavio tadašnji župnik Stipe pl. Vučetić, a uz njih su vjeroučiteljsku službu u toj školi obavljali ledenički župnici i svećenici toga doba.

1.

OSTOVIĆ, MIJO (Otočac, 8. 11. 1952), Mihovilov. Strojobravar; zanat je izučio u Varaždinu. Radio je u

HTP-u Lišanj odnosno Novi u Novom kao noćni čuvar. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja (1995).

Veza: 0

2.

OSTOVIĆ, ZDENKA r. Pexidr-Srića (Novi, 5. 7. 1886 –1972), kći Gustava i Marije r. Srića (Novi, 20. 7. 1862 – 27. 9. 1942), Nikoline; prvi suprug Ernst Erich Sieger, akademski slikar, a drugi Pavao Ostović. Poznata hrvatska slikarica. Kći joj je Ksenija (Pipa) (8. 6. 1918).

Veza: Srića i Pexidr-Srića

OTTO, LJUDEVIT

Blagajnik Narodne čitaonice od 17. prosinca 1864, kada je obnovljena Narodna čitaonica u Novom (nakon ukinuća Bachova apsolutizma), pa do 1866. kada seli u Rijeku kao županijski blagajnik.

Pađen Purković

PAÐEN

Ledeničko prezime koje se u Novom pojavljuje početkom 20. stoljeća.

1.

PAÐEN, ALEKSANDRA, udana Butorac (Novi, 8. 5. 1964), kći Dragana i Ivanke r. Strizić; suprug Ivica Butorac (Cvajko) - Milišin (Rijeka, 8. 3. 1957), Ivanov. Fizioterapeutkinja; završila je srednju medicinsku školu. Radila je u HTP-u Novi u Novom (od 1986).

Veza: 4, 14, 23. 5, Butorac 53

2.

PAÐEN, ANKA (Crno, Ledenice, 8. 1. 1924 – Lešće, 10. 3. 1945), kći Jakova Blaževog i Ivke r. Frković (Ledenice, 16. 12. 1881).

Narodni heroj NOR-a. Kućna pomoćnica. Radila je i kao konobarica u Crikvenici 1940. Sudionica NOB-a od svibnja 1942; bila je borac u 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije, od svibnja 1944. obavještajna poručnica bataljuna PPK (KNOJ), od kraja 1944. u Komandi primorsko-goranskog područja, od ožujka 1945. u 1. istarskoj brigadi Vladimir Gortan, 43. istarskoj diviziji, a od 9. ožujka 1945. komandirka 1. čete. Poginula je dan nakon napada na most na rijeci Dobri blizu Generalskog Stola kada ju je na začelju kolone pogodio metak njemačkog vojnika. Kao borac prošla je Baniju, Kordun, Liku i Istru. Pokopana je u Lukovdolu, a 1958. prenesena u Ledenice. Njezin je otac prije rata bio načelnik Općine Ledenice i kao načelnik je bio u Splitu na dočeku mrtvog kralja Aleksandra Karađorđevića iz Francuske (Marseille).

Veza: 9

P3.

PAÐEN, ANTON (Crno, Ledenice, 8. 5. 1902 – Krivi Put, 1942), sin Grge Josipovog i Ane r. Mataija (Ledenice, 21. 10. 1866).

Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1942; prvoborac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, u 1. primorsko-goranskom odredu 5. operativne zone Hrvatske. Poginuo je u borbi s ustašama kod Krivog Puta. Pradjed mu je Nikola (9. 12. 1810), “Ledenički Samson”.

Veza: 0

4.

PAÐEN, BRANKO - Lane, Gušte (Crno, Ledenice, 4. 7. 1913 – Krapina, 22. 5. 1998), sin Vinka Matinoga i Luce r. Buneta (Ledenice, 12. 12. 1872 – Ledenice, 18. 9. 1922); supruga Amalija r. Mužević (Crikvenica, 21. 4. 1918); vjenčani u Karlovcu. Prema crkvenim knjigama ime mu je Franjo Branko, Vickov.

Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; uključen je u partizane na području Podravine i Prigorja kao komesar Bilogorskog vojnog područja. Kao major OZNA-e osuđen je na dvadeset godina zatvora na Golom otoku.

Veza: 23, 12, 14, 5, 1, 21

5.

PAÐEN, DAJANA (Bribir, 23. 6. 1960), kći Branka i Amalije r. Mužević (Crikvenica, 21. 4. 1918).

Odgojiteljica; završila je gimnaziju. Radila je u osnovnoj školi u Bribiru, a od 1981. u Dječjem vrtiću Fijolica u Novom.

Veza: 4, 14, 23, 1

6.

PAÐEN, GRGA (Crno, Ledenice, 2. 3. 1866 – Novi, 3. 4. 1943), sin Martina i Jele (Ledenice, 16. 3. 1840 – Ledenice, 8. 7. 1879); supruga Lucija r. Kalanj (Ledenice, 26. 5. 1866 – Ledenice, 20. 4. 1936). Nakon suprugine smrti, postao je prosjak. Živio je sam u Novom gdje je i pokopan.

7.

PAÐEN, GRGUR (Ledenice, ? – 1734). Svećenik. Kapelan u Župi Ledenice do 1734. (kada otprilike i Ivan Glavičić), a od 1734. do 1736. Nikola Butković. Veza: 0

8.

PAÐEN, IVAN (Ivica, Mali, Maškarica) (Ledenice, 1. 4. 1926 – Krivi Put, 22. 6. 1942), sin Antona Lukinog i Katarine r. Komadina (Ledenice, 26. 3. 1894). Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1941. Položio je zakletvu u Krmpotskoj Luci 12. veljače 1942. kao borac krmpotskog voda 2. čete bataljuna Marko Trbović. Poginuo je prigodom oslobađanja škole u Krivom Putu. Nositelj Partizanke spomenice 1941, posmrtno. Ime mu je upisano na spomenicima palim borcima NOR-a u Ledenicama i Krmpotama.

Veza: 17, 22

9.

PAÐEN, JAKOV (Crno, Ledenice, 30. 7. 1876 – Ledenice, 9. 1. 1941), sin Blaža i Mande r. Pađen (Ledenice, 14. 1. 1847 – Ledenice, 23. 12. 1920); supruga Ivka Jovana r. Frković (Ledenice 16. 12. 1881). Načelnik Općine Ledenice – prvi put od 10. svibnja 1924. do 24. kolovoza 1928, poslije Vicka Pađena - Gušte, Matinog (od 13. 12. 1920. do 10. 5. 1924) i drugi put od 14. travnja 1933. do 29. kolovoza 1936, poslije Blaža Frkovića, Franjinog (od 24. 8. 1928. do 14. 4. 1933). Nakon njega načelnik je bio Petar Cvitković, Franjin (od 14. 9. 1936. do 1938). Kao načelnik općine bio je u Splitu na dočeku mrtvog kralja Aleksandra kada su ga nakon atentata u Marseilleu brodom dopremali u Jugoslaviju.

Veza: 2

10.

PAÐEN, JAKOV (Crno, Ledenice, 21. 9. 1879 – Rijeka 21. 9. 1897), sin Jakova Martinovog i Marije r. Frković (Ledenice, 24. 8. 1845 – Ledenice, 19. 11. 1914).

Utopio se s nekolicinom putnika (među njima i Pavle Mataija) u riječkoj luci kada je potonuo parobrod Ika.

Veza: 16, 23, 12

11.

PAÐEN, JOSIP (Podlipnik, Ledenice, 25. 6. 1895 – Ledenice, 27. 6. 1900), sin Ivana Petrovog i Ane r. Mataija (Ledenice, 31. 12. 1864), druge očeve supruge.

Kao dijete umro je od ugriza zmije.

Veza: 0

12.

PAÐEN, JURE (Crno, Ledenice, 30. 7. 1865 – Novi, 26. 2. 1902), sin Mate Martinovog i Ane r. Svetić (Ledenice, 7. 1. 1834 – 24. 11. 1906); supruga Marija r. Svetić (Ledenice, 16. 7. 1879), poslije preudana. Poginuo je u Stabljevici u novljanskom polju ispod tamošnjeg bunara od uboda noža (nije se saznalo tko ga je ubio).

Veza: 23, 4, 14, 16, 10, 21

13.

PAÐEN, LJUBICA r. Plavšić (Sombor, 15. 8. 1907); suprug Matija Pađen (Ledenice, 12. 8. 1898 – Apatin, 1938), Matijin. Doktorica medicine – liječnica opće medicine; završila je Medicinski fakultet. Radila je u Novom zajedno sa suprugom od 1932. do 1936, zatim sele u Apatin.

Veza: 18 14.

PAÐEN, MARCEL (Ice) - Lane, Gušte (Ledenice, 22. 8. 1916 – Zagreb, 2. 7. 1987), sin Vicka Matinog i Luce r. Buneta (Ledenice, 12. 12. 1872 – Ledenice, 18. 9. 1922); supruga Zora r. Rogina (Split, 3. 7. 1919).

Diplomirani inženjer šumarstva. Nositelj Partizanke spomenice, sudionik NOB-a od 1941; prvoborac 2. ledeničke čete bataljuna Marko Trbović 5. operative zone, zatim komesar 1. proleterskog bataljuna 13. proleterske brigade Hrvatske Rade Končar, a nakon rata – pukovnik Jugoslavenske narodne armije.

Veza: 4, 5, 12, 23

15.

PAÐEN, MARIJAN (Stara Pazova, 9. 2. 1945), sin Grge Aleksandrovog. Ekonomist; završio je Višu ekonomsku školu. Radio je u HTP-u Novi u Novom od 10. lipnja 1993. kao glavni knjigovođa. Otac mu je iz Šaina (Ledenice).

Veza: 0

16.

PAÐEN, MARKO (Crno, Ledenice, 21. 4. 1877 – 1914 / 1918), sin Jakova Martinovog i Marije r. Frković (Ledenice, 24. 8. 1845 – 19. 11. 1914).

Žrtva rata (1914 – 1918); nestao je (poginuo) kao domobran u austrougarskoj vojsci. Brat Filip (Ledenice, 30. 4. 1880) umro mu je u Americi.

Veza: 10, 23, 12

17.

PAÐEN, MATE (Omar, Ledenice 11. 8. 1921 – Crikvenica, 29. 7. 1997), sin Antona Lukinog i Katarine r. Komadina (Ledenice, 26. 3. 1894); supruga Marija r. Kalanj (Ledenice, 10. 9. 1916).

Lugar. Sudionik NOB-a od 1942. Od 1. travnja 1958. do 1974. poslovođa je u Šumariji Novi.

Veza: 8, 22

18.

PAÐEN, MATIJA (Ledenice, 12. 8. 1898 – Rijeka, 23. 12. 1969), sin Mate i Franjke r. Pađen (Ledenice, 26. 2. 1877); supruga Ljubica r. Plavšić (Sombor, 15. 8. 1907). Doktor medicine – liječnik opće medicine; diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1932. do 1936. kotarski je liječnik i kotarski sanitarni referent u Novom. Roditelji su mu bili u Rijeci. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je zatočen u njemačkom logoru Mathausen. Nakon rata radio je u Rijeci.

Veza: 13

19.

PAÐEN, MIRJANA r. Krpan (Rijeka, 1951), kći Mirka i Jadranke r. Pavlović (Bijeljina, 1922); suprug Zvonko. Magistrica znanosti; diplomirala je i magistrirala na Fakultetu za prometne znanosti u Zagrebu gdje i radi. Veza: Krpan 41

19/1.

PAÐEN, NIKOLA (Ledenice, 9. 12. 1810 – 5. 7. 1872), sin Ivana (Ledenice, 23. 1. 1762 – 27. 3. 1814) i Katarine (15. 11. 1763); supruga Helena (2. 8. 1804 – 7. 1. 1879). Bio je u Europi poznat kao glasoviti Jakota pod nadimkom “Ledenički Samson”.

20.

PAÐEN, NIKOLA (izvan Ledenica, 25. 11. 1907 – 25. 3. 1993), Milanov.

Doktor medicine – liječnik opće medicine; studij je završio u Zagrebu. Kotarski liječnik u Novom (do 1937). Imao je vilu Nada u Lukavicama u Novom, a bavio se i ugostiteljstvom. Od 1932. do 1933. nogometni je sudac i predsjednik nogometnog kluba NGŠK-a u Novom.

Veza: 0

21.

PAÐEN, PAVAO (Pičurija) (Crno, Ledenice, 18. 1. 1922 –Lika, 1943 / 1944), sin Martina Matinog i Marije r. Uremović (Ledenice, 23. 11. 1880), druge očeve supruge. Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1942; borac 2. ledeničke čete bataljuna Marko Trbović i 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je u Lici u borbi s njemačkim i ustaškim jedinicama.

Veza: 0

22.

PAÐEN, STJEPAN (Stipe Marin) (Mataija Draga, Ledenice, 2. 4. 1916 – Bribir, 1998), sin Ivana Lukinog i Marije r. Veljačić (Bribir, 31. 8. 1886); supruga Marija. Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović i u 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije.

Veza: 8, 17

23.

PAÐEN, VICKO - Lane, Gušte (Ledenice, 9. 4. 1863 – Ledenice, 18. 4. 1940), sin Mate i Ane r. Svetić (Ledenice,

7. 1. 1834 – Ledenice, 24. 11. 1906); prva supruga Luca r. Buneta (Ledenice, 12. 12. 1872 – 18. 9. 1922), druga Ivka r. Tibljaš, udovica Draganović (26. 12. 1882).

Načelnik Općine Ledenice (od 13. prosinca 1920. do 10. svibnja 1924). Prije njega načelnik je bio Franjo Komadina (u. 1920), Josipov, a poslije njega Jakov Pađen, Blažev (od 10. 5. 1924. do 24. 8. 1928).

Veza: 12, 14, 4, 5, 1, 16, 10, 21

24.

PAÐEN, ZDRAVKO (Lovasi, Pleteno, Ledenice, 26. 10. 1922 –Zagreb, 8. 12. 2004), sin Milana i Ane r. Šimac (24. 1. 1885), druge očeve supruge; supruga Zora r. Jurčić (Ledenice, 11. 11. 1922 – Zagreb, 8. 2. 2005), Stjepanova (Mikić); rastavljen; druga supruga Mileva r. Paunović. Radnik. Nositelj Partizanske spomenice 1941. Od 20. rujna 1941. bio je u Bribirskom partizanskom logoru na Viševici, zatim u 2. četi bataljuna Marko Trbović Primorsko-goranskog odreda, član KPJ od siječnja 1942, a od ožujka 1942. borac u prvoj proleterskoj četi 1. proleterskog bataljuna 13. proleterske brigade Hrvatske Rade Končar, potom je bio tajnik kotarskog NOO-a Novi od srpnja do studenog 1943. i od 17. veljače do 5. lipnja 1944, prije Andrije Toljana - Sekule, Mikulinog. Veza: 25 25.

PAÐEN, ZORA r. Jurčić - Mikić (Jurčići, Ledenice, 11. 11. 1922 – Zagreb, 8. 2. 2005), kći Stjepana i Marije r. Krmpotić (Ledenice, 30. 3. 1900); suprug Zdravko (Lovasi, Ledenice, 26. 10. 1922 – Zagreb, 8. 12. 2004), Milanov; rastavljena. Radnica, kućanica. Sudionica NOB-a od listopada 1941, aktivna djelatnica pri Komandi mjesta u Mataija Dragi. Od 5. veljače 1942. članica općinskog NOO Ledenice, od 15. srpnja 1942. članica KPJ, a od 1942. do 1945. sekretar SKOJ-a. Veza: 24

1.

PALADA, JOSIP (Zagreb, 5. 12. 1912). Hrvatski tenisač i reprezentativac bivše države. Dolazio je često u Novi s Franjom Punčecom i s Mitićem i tu trenirao i igrao na teniskom igralištu u novljanskom parku. Igrao je za Davis cup Jugoslavije od 1933. do 1939. i od 1946. do 1956. Godine 1939. osvojio je prvo mjesto u Europi i postigao niz pobjeda pojedinačno i u parovima.

PALADIN

Staro novljansko prezime koje se u dostupnim pisanim dokumentima spominje u 17. stoljeću. Međutim, postoje pretpostavke da se tu pojavilo doseljenjem Hrvata iz Zakarpatja. Novljanske obitelji Paladin imaju nadimke Škomarža i Škropac.

1.

PALADIN, ANICA r. Žvanović - Šišinka (Novi, 3. 9. 1927), kći Nikole i Marije r. Piškulić - Arbičinke (Novi, 26. 6.

1906 – Novi, 1990), Bogoslavove; suprug Velimir (Novi, 14. 11. 1922); rastavljena Medicinska sestra, primalja; završila je primaljsku školu u Zadru 1954. Radila je kao medicinska sestra u Domu zdravlja u Samoboru pod patronatom Škole zdravlja Andrija Štampar i Svjetske zdravstvene organizacije.

Veza: 9, 13, 19, 9

2.

PALADIN, ANTON (Novi, 7. 5. 1823 – Novi, 17. 7. 1909), sin Ivana i Marije r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 3. 8. 1795 –Novi, 6. 9. 1879), prve očeve supruge; supruga Marija r. Maričić - Livakovica (Novi, 14. 8. 1822 – Novi, 1. 3. 1895), Josipova. Trgovac; imao je trgovinu prehrambene robe u Novom. Veza: 16, 6, 12, 9, 12/1

3.

PALADIN, ANTON (Novi, 3. 8. 1839 – London, 28. 11. 1903), sin Ivana Šimunovog; prva supruga Marija r. JovanovićBelčevica (Novi, 1. 8. 1839 – Novi, 13. 9. 1882), Matijeva, druga Katarina r. Kabalin - Perić (Novi, 3. 1. 1861 – Novi, 6. 12. 1942), Karlova.

Na povratku kući s rada u Australiji umro je u Londonu gdje je stigao brodom. Tako je kao i mnogi ostavio kosti u tuđem “svitu”.

Veza: 10, 15, 27, 23, 25

4.

PALADIN, BARTOL - Škomerža (Novi, 24. 8. 1858 – Galicija, 1914 / 1918), sin Kuzme Ivanovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 7. 9. 1827 – Novi, 3. 7. 1914), Ivanove, druge očeve supruge. Žrtva rata (1914 – 1918). Težak. Kao hrvatski domobran poginuo je u ratu na austrougarskoj fronti u Durajevu (Galicija).

Veza: 16, 8, 14, 24

5.

PALADIN, BRANKO - Škomerža (Novi, 18. 7. 1923 – Auckland, Novi Zeland, 20. 12. 1988), sin Silvestra Ivanovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 25. 10. 1900 – Auckland, Novi Zeland, 29. 4. 1988), Ivanove.

Elektroinstalater; zanat je izučio u Električnoj centrali u Novom. Igrao je nogomet u Poskoku Novi. Odselio se na Novi Zeland.

Veza: 24, 14, 28

6.

PALADIN, FERDINANDO (Ferdo) (Novi, 18. 8. 1864 –Novi, 2. 12. 1953), sin Jakova Ivanovog i Katarine r. Zoričić (Novi, 23. 11. 1839 – Novi, 14. 1. 1929); supruga Matejka r. Karlović (Novi, 18. 10. 1867 – Novi, 19. 9. 1935), Tomina.

Opančar – postolar; imao je postolarsku radnju. Napisao je kratak dnevnik – kroniku Novoga za razdoblje od 1889. do 1951. Sin mu Roko (Novi, 16. 8. 1898) učio je

zanat u Senju i umro od meningitisa 1912, a otac Jakov (Novi, 25. 7. 1836) umro je u Americi. Dok su se kao djeca igrali “pušicama”, i on i brat mu Ivan izgubili su oko. Veza: 2, 12, 7, 17, 9, 20

7.

PALADIN, FRANKO (Novi, 29. 1. 1893 – SAD, 9. 3. 1972), sin Ferdinanda i Matejke r. Karlović (Novi, 18. 10. 1867 –Novi, 19. 9. 1935), Tomine; supruga Anka r. MudrovčićPilčika (Novi, 26. 11. 1901 – SAD, 27. 1. 1982), kći Ivana Grginog. Vojnik u vojsci SAD-a u Prvome svjetskom ratu u kojem je izgubio lijevu ruku. Od 1925. živio je u Novom i tu se oženio i dobio dva sina (Josipa i Franka), potom se vratio u SAD. Bio je vlasnik kuće (bivše Jugoslavenske banke – između Kovača i Deranje) koja je u Drugome svjetskom ratu bombardirana. Veza: 6, 12, 17 8.

PALADIN, FRANKO - Škropac (Novi, 7. 4. 1905 – Johannesburg, Južna Afrika, ?), sin Kuzme Kuzminog i Filipine r. Sokolić - Veričinke (Novi, 23. 4. 1875 – Novi, 11. 10. 1941), Jakovljeve; supruga Marija r. Toljan - Sekulinka (Novi, 1. 12. 1910 – Johannesburg, Južna Afrika, ?), Mikulina.

Zidar. Bio je član Narodne čitaonice od 13. siječnja 1929. i “pivač” u novljanskom kolu, a od 2. rujna 1934. tajnik sindikalne podružnice URSS-ovih sindikata u Novom. Otišao je u Južnu Afriku.

Veza: 16, 4, 24, 14 9.

PALADIN, FRANJO (Franko) (Novi, 14. 10. 1899 – Zagreb, 16. 1. 1988), sin Josipa Ivanovog i Margarete r. RadetićKovačice (Novi, 26. 12. 1857 – 10. 5. 1935), Tomine; supruga Sofija r. Kabalin - Nikolica (Novi, 24. 3. 1903 – 6. 3. 1946), Josipova.

Zidar. Bio je na radu u Vojvodini, Srbiji, Francuskoj i najduže u Južnoj Rodeziji (Zimbabve) gdje je radio na održavanju građevinskih objekata uz željezničke pruge. Godine 1982. vratio se u Novi. Kći Vlasta Novi, 9. 10. 1933) udana je za Branimira Lončarića (Selce), diplomiranog inženjera agronomije. Pokopan u Novom. Veza: 2, 13, 19, 6. 12, 26, 1, 16, Kabalin 59

10.

PALADIN, IVAN (Novi, 5. 4. 1901 – Novi, 22. 1. 1985), sin Antona Ivanovog i Katarine r. Kabalin - Perić (Novi, 3. 1. 1861 – Novi, 1942), druge očeve supruge, kćeri Karla Nikolinog; supruga Anka r. Piškulić - Bilinica (Novi, 25. 7. 1908 – Novi, 1997), Rafaelova.

Pekar. Radio je i kao općinski “pandur” - bubnjar prije Drugoga svjetskog rata pa u pekari Mihovila Kovača u Novom koja je nakon rata postala društveno vlasništvo. Otac mu je umro pri povratku iz Australije.

Veza: 3, 15, 23, 25, 26

11.

PALADIN, IVAN (Novi, 17. 5. 1784 – Novi, 27. 2. 1871), sin Franka starijeg Matijevog i Lucije r. Krišković - Desetnikove (Novi, 6. 1. 1744), Ivanove; prva supruga Margareta r. Petrinović (Novi, 25. 3. 1781), druga Vicka r. Kabalin - Perić (Novi, 31. 10. 1813 – Novi, 6. 5. 1889), Jurjeva. Sudac u Novom.

Veza: 0 12.

PALADIN, IVAN (Novi, 9. 9. 1862 – Novi, 5. 8. 1945), sin Jakova Ivanovog i Katarine r. Zoričić - Ćompinice (Novi, 23. 11. 1839 – Novi, 14. 1. 1929); supruga Margareta (Mare) r. Mrzljak - Polešinka (Novi, 23. 12. 1866), kći Mikule Petrovog. Zidar i trgovački obrtnik. Između dvaju svjetskih ratova imao je trgovinu mješovite robe na Starom trgu (Preškril). Igrajući se kao djeca “pušicama” izrađenim od pajasena, njegov brat Ferdinando i on izgubili su oko.

Veza: 2, 6, 7, 9, 17, 20

12/1.

PALADIN, IVAN (Strosmajer) (Novi, 2. 7. 1901), Josipov. – Vidi pod Zoričić, Ivan - Grujica, Josipov. Paladin mu je nadimak po majci Mariji r. Paladin, a ne prezime. Veza: Zoričić 57

13.

PALADIN, JOSIP (Zagreb, 16. 6. 1932), sin Franje i Sofije r. Kabalin - Nikolice (Novi, 24. 3. 1903 – Novi, 6. 3. 1946), Josipove; supruga Mirjana r. Vondraček (Novigrad Podravski, 15. 6. 1936 – Zagreb, 29. 1. 2007), Vladimirova. Diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Arhitektonsko-građevinsko-geodetski fakultet u Zagrebu 1959. Od 1960. do 1964. u GP Hidroelektra u Zagrebu rukovoditelj je građevinskih radova na industrijskim objektima, do 1967. je odgovorni projektant u Arhitektonsko-projektnom birou Dumengjić. Od 1968. do 1985. radi u INA-inženjeringu kao nadzorni inženjer, rukovoditelj građevinskog nadzora nad industrijskim i energetskim objektima i konzultant investitora. Do umirovljenja 1998. radio je na razvoju projekata hidroenergetskog sustava u Hrvatskoj elektroprivredi, Zagreb. Član Hrvatskog saveza građevinskih inženjera i Glavnog odbora Hrvatskog društva za velike brane.

Veza: 9, 19, 26

14.

PALADIN, JOSIP - Škomerža (Novi, 4. 5. 1898 – Auckland, Novi Zeland, 21. 10. 1979), sin Ivana Kuzminog i Sofije (Tonka) r. Krišković - Pandurice (Novi , 12. 5. 1864 – Novi, 30. 8. 1927), kćeri Silvestra Tominog; prva supruga Paulina r. Mažuranić (Novi, 24. 9. 1901 – Novi, 25. 2. 1924), kći Matije Ivanovog, druga Ana r. SokolićKozarica (Novi, 29. 5. 1901 – Auckland, Novi Zeland, 19. 6. 1983), Antonova. Pradjed njegove prve supruge Josip (Novi, 12. 1. 1802), Ivanov, brat je bana Mažuranića.

Zidar u Novom. Poslije 1925. odlazi na Novi Zeland. Imao je sina Ivana (Novi, 6. 5. 1925).

Veza: 16, 24, 28, 5, 8, 4

15.

PALADIN, KATE (Novi, 23. 11. 1884), kći Antona Ivanovog i Katarine r. Kabalin - Perić (Novi, 3. 1. 1861), Karlove, druge očeve supruge. Zaređena kao časna sestra Demetrija Paladin u redu časnih sestara redovnica Sv. Križa u provinciji Ðakovo. Otac (Novi, 3. 8. 1839) joj je umro u Londonu 28. studenoga 1903, na povratku iz Australije. Veza: 3, 10, 27

16.

PALADIN, KUZMA (Novi, 29. 9. 1870 – Novi, 7. 5. 1929), sin Kuzme Ivanovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 7. 9. 1827 – Novi, 3. 7. 1914), druge očeve supruge; supruga Filipina r. Sokolić - Veričinka (Novi, 23. 4. 1875 –Novi, 11. 10. 1941), Jakovljeva. Zidar u Novom. Veza: 8, 14, 24, 4

17.

PALADIN, MARIJAN (Novi, 13. 4. 1913 – Karlovac, 28. 10. 1977), sin Ferdinanda i Matejke r. Karlović (Novi, 18. 10. 1867 – Novi, 19. 9. 1935), Tomine; supruga Ivana r. Videtić (Karlovac, 25. 5. 1911 – Karlovac, 19. 2. 1994), Mijina.

Građevinski poslovođa; završio je zidarsku školu u Crikvenici. Zaposlio se u Karlovcu. Bio je član tamburaškog sastava Majsa u Novom i novljanski sopac. Brat mu Vladimir (Novi, 17. 9. 1896) pao je s prozora kuće na Starom trgu i smrtno stradao (Novi, 19. 7. 1898).

Veza: 6, 12, 7, 20

18.

PALADIN, MATIJ (Novi, 17. 12. 1832 – Lepoglava, ?), sin Stipana Matijevog i Margarete r. Sokolić (Novi, 1. 4. 1801 – Novi, 4. 11. 1877); supruga Marija r. Krišković - Perina (Novi, 4. 6. 1830 – Novi, 22. 2. 1912).

Zbog kriminalnog djela osuđen je na zatvor i odveden u kaznionicu u Lepoglavu gdje je i umro. Otac mu je umro na poslu, a sin Josip (Novi, 3. 9. 1836) u bolnici u Karlovcu (30. 12. 1936).

Veza: 21, 22

19.

PALADIN, MIRJANA r. Vondraček (Novigrad Podravski, 15. 6. 1936 – Zagreb, 29. 1. 2007), kći Vladimira i Sabine r. Radetić - Brezarke (Novi, 27. 10. 1908), Rudolfove; suprug Josip (Zagreb, 16. 6. 1932), Franjin. Otac joj je bio doktor medicine u Novigradu Podravskom (Koprivnica).

Glazbena urednica, publicistica i novinarka; diplomirana profesorica jugoslavenske književnosti i francuskog jezika; završila je Filozofski fakultet u Zagrebu 1961.

Glazbu je učila privatno; bila je glazbena urednica na Hrvatskom radiju od 1962. do 1999, uređivala je i vodila niz radio emisija, bila je i voditeljica prijenosa niza radiokoncerata iz zemlje i inozemstva, posebno nakon 1991, a od 1991. do 1997. pokrenula je i vodila projekt MUSICORA (glazbene manifestacije) za Hrvatski radio na Međunarodnom salonu glazbe u Parizu i uspješno međunarodnoj publici predstavljala mlade hrvatske glazbenike. U Hrvatskom slovu i mjesečniku Novinar te u dvije publikacije objavljivala je rezultate svoga sustavnog proučavanja povijesti glazbenih emisija na Hrvatskom radiju od 15. svibnja 1926. kada je osnovana zagrebačka radio stanica.

Veza: 13, 9, 26, 1

20.

PALADIN, NIKOLA (Oroslavje, 30. 9. 1921 – Ramljani, Lika, 20. 10. 1944), sin Feliksa Jakovljevog i Marije r. Zoričić - Muhojidinke (Novi, 21. 6. 1881), kćeri Vicka Franka Mikulinog. U novljansku općinsku knjigu o zavičajnosti upisan je kao Srećko pa mu je Nikola vjerojatno partizansko ime.

Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od rujna 1943; borac u 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije i u 3. brigadi 35. ličke divizije. Poginuo je na Janjči kod Ramljana u Lici u borbama s Nijemcima i ustašama. Njegovo ime nije upisano na ploči palih boraca u holu Kaštela u Novom pa mu se ovako odaje dužna počast (Podaci o pogibiji opisani su u knjizi Bogdana Mamule 3. primorsko-goranska brigada, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1990). Otac i majka vjenčali su se u Lipiku, a otac je otišao na rad u Afriku u koju se odselila i sestra mu Andrina (Novi, 7. 7. 1913), a vjerojatno i brat Ljubomir (Novi, 1. 11. 1908). Brat Vladimir rođen je (24. 1. 1923) u Gornjoj Stubici gdje su jedno vrijeme živjeli roditelji. U Novom su živjeli u Šćedinama iza Kotorkine kuće. Prema podacima iz knjige zavičajnosti u Novom, pravo mu je ime Srećko, a jedno je vrijeme bio fratar. Veza: 6, 12, 7, 17

21.

PALADIN, PAVAL (Novi, 8. 12. 1778 – Rijeka, 19. 1. 1871), sin Pavla i Francike r. Piškulić - Sekulinke (Novi, 24. 11. 1753 – Novi, 24. 8. 1798), Matijeve. Bio je u vojnoj službi u Rijeci. Njegov je sinovac Stipan (Novi, 27. 8. 1798), sin brata Matije (Novi, 17. 7. 1776), umro na poslu 1871, a Stipanov (sinovčev) sin Matij u Lepoglavi.

Veza: 18, 22

22.

PALADIN, PAVAL (Novi, 13. 1. 1830 – Zagreb, 4. 2. 1895), sin Stipana Matijevog i Margarete r. Sokolić (Novi, 1. 4. 1801 – Novi, 4. 11. 1877); supruga Lucija r. Kabalin - Gaćika (Novi, 12. 12. 1825 – Zagreb, 13. 1. 1896), Bartolova. Bio je u vojnoj službi u Zagrebu.

Veza: 18, 21

23.

PALADIN, ROMANO (Novi, 20. 2. 1961), sin Vinka i Kate r. Balenović (Klarac, Gospić, 11. 2. 1941), prve očeve supruge.

Pogonski inženjer strojarstva; završio je prvi stupanj Strojarskog fakulteta u Zagrebu gdje i radi u privatnoj tvrtki za ispitivanje materijala.

Veza: 27, 10, 3, 25

24.

PALADIN , SILVESTAR - Škomerža (Novi, 1. 1. 1895 –Auckland, Novi Zeland, 4. 5. 1979), sin Ivana Kuzminog i Sofije Tonke r. Krišković - Pandurice (Novi, 12. 5. 1864 – Novi, 30. 8. 1927), kćeri Silvestra Tominog; supruga Marija r. Piškulić - Anjika (Novi, 25. 10. 1900 –Auckland, Novi Zeland, 29. 4. 1988), Ivanova. Zidar u Novom. Prije Drugoga svjetskog rata odlazi na rad na Novi Zeland.

Veza: 4, 16, 14, 5, 28, 8

25.

PALADIN, VALENTINA (Rijeka, 15. 2. 1966), kći Vinka Ivanovog i Ane r. Paškvan. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje radi u Privrednoj banci.

Veza: 27, 10, 3, 23 26.

PALADIN, VELIMIR (Veljko) (Novi, 14. 11. 1922), sin Ivana Josipovog i Katarine r. Antić (Novi, 15. 8. 1899), Danijelove; supruga Anica r. Žvanović - Šišinka (Novi, 3. 9. 1927), Nikolina; rastavljen. Izučeni trgovački pomoćnik i automehaničar, od 1947. do 1982. vozač kamiona u GP Udarnik Zagreb. Sestra mu je Blanka udana Mužek (17. 12. 1923 – Zagreb, 18. 8. 1971). Veza: 1, 9, 13, 19

27.

PALADIN, VINKO (Novi, 23. 3. 1939), sin Ivana i Anke r. Piškulić - Bilinice (Novi, 25. 7. 1908 – Novi, 1997), Rafaelove; supruga Ana r. Paškvan. Brodograđevni tehničar i ekonomist; završio je srednju tehničku brodograđevnu školu u Rijeci i Višu ekonomsku školu u Puli. Radio je u Brodogradilištu Uljanik u Puli od 1956. do 1960, od 1960. do 1962. u DIP-u Novi, a od 1963. u brodogradilištu Punat gdje je bio direktor od 1967. do 1987. Nakon toga ima privatnu tvrtku za uzgoj riba i školjaka u Klimnu.

Veza: 10, 15, 3, 23, 25

28.

PALADIN, ZDRAVKO - Škomerža (Novi, 15. 11. 1924 –Jasenak, 13. 10. 1943), sin Silvestra i Marije r. PiškulićAnjike (Novi, 25. 10. 1900 – Auckland, Novi Zeland, 29. 4. 1988), Ivanove.

Pali borac NOR-a. Sudionik NO borbe od 9. rujna 1943. u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Poginuo je blizu

Jasenka kada je kao partizanski kurir na konju upao u neprijateljsku zasjedu. Poslije je pokopan u obiteljskom grobu u Novom. Radio je kao stolarski pomoćnik. Igrao je nogomet u omladinskom klubu Poskok u Novom. U Novljanskom zborniku, knjiga 4, njegovo je prezime pogrešno napisano kao Kabalin (str. 16).

Veza: 24, 14, 5

1.

PANČIĆ, IVAN

Sudac. Spominje se kao sudac iz Novoga u dokumentu pisanom 2. rujna 1561. rukom Ivana Šubića iz Zadra o suđenju između Grižanaca i Kotorana (v. Lujo Margetić, Iz Vinodolske prošlosti, str. 53).

2.

PANČIĆ, JOSIP (Joža) (Bribir, 9. 2. 1932 – Zagreb, 11. 8. 2015), sin Josipa i Živke r. Maričić - Livakovice, Pravedne (Novi, 28. 4. 1911 – Zagreb, 11. 12. 1980), Rudolfove. Građevinski tehničar; završio je srednju građevinsku školu u Zagrebu. Radio je u Švicarskoj u tvrtki Hidroprojekt Zagreb.

Veza: 3 Maričić, Zebić

3.

PANČIĆ, ZLATKO (Bribir, 27. 12. 1929), Bogoslavov. Diplomirani inženjer brodogradnje; završio je Fakultet brodogradnje u Zagrebu 1953. Radio je u Njemačkoj, u TPK-u (Tvornica parnih kotlova) u Zagrebu i u Grazu (Austrija). Ima kuću u Novom (Podbarana).

Veza: 2

PANDŽIĆ-TEPAVAC, VESNA (Ogulin, 4. 12. 1959), Mladenova.

Diplomirana inženjerka drvne industrije. Radila je u Drvno industrijskom poduzeću (DIP) Novi, Radnoj jedinici Novolam od 16. rujna 1987. do 18. prosinca 1998. godine.

PANIAN, JULIO

Kraljevski kotarski sudac u Novom od 1875. do 1880. Potpredsjednik Narodne čitaonice u Novom 1875 / 1876. i njezin odbornik od 1877. do 1880. godine.

PANJAKO, BOJANA r. Radetić (Novi, 9. 4. 1946 – Rijeka, 30. 4. 2012), kći Srećka - Lokanca i Katarine r. ŽvanovićŠišinke (Novi, 29. 8. 1919 – Novi, 9. 4. 1994), Josipove; suprug Sergio (Rijeka, 9. 10. 1947), Ilarijev.

Ekonomistica; završila je Višu ekonomsku školu u Rijeci gdje je i radila kao šefica računovodstva u Riječkoj banci.

Veza: Radetić 73, Renier 1

PAPP-BORSATTI, EMERICO

Zamjenik fašističkoga civilnog komesara za Novi 1941, za vrijeme talijanske okupacije Novog.

1.

PAPIĆ, TOMISLAV (Grižane, 23. 9. 1930), Tomin; supruga Anica r. Antić - Senjka (Novi, 14. 10. 1935), Antonova.

Stolar. U Novom je od 1948. Radio je u DIP-u Novi, u KP Ivanj i Radinje, u ŠUP-u Novi kao nastavnik praktične nastave, stolarski smjer. Kći Gordana (Novi, 7. 8. 1958) udana je Blažević.

Veza: Blažević, Antić

2.

PAPIĆ, ŽELJKA (Rijeka, 11. 6. 1963), Zdravkova. Ekonomistica; završila je prvi stupanj Hotelijerskog fakulteta u Opatiji, ekonomsko-ugostiteljski smjer. Radila je u HTP-u Novi u Novom (od 26. travnja 1985).

PARAC

Prezime se pojavljuje u Novom dolaskom Vinka Matijevog iz Bribira, ali i brzo nestaje.

1.

PARAC, IRENA (Rena) r. Sokolić - Jurmanka (Novi, 26. 9. 1898 – Novi, 26. 12. 1966), kći Matije i Antonije r. Sokolić - Filkovice (Novi, 13. 6. 1870 – 10. 3. 1956), Filipove; suprug Ivan (Novi, 17. 9. 1898 – Argentina, ?), Vinkov.

Švelja. Suprug joj je bio pomorski kapetan, plovio je pa su jedno vrijeme živjeli u Parizu gdje je izučila zanat švelje te je u Novom otvorila obrt. Kći Ana (22. 2. 1922) bila je gluhonijema, a udala se za Jurja Tusa, Ivanovog. Veza: 2, 3, 4 2.

PARAC, IVAN (Novi, 17. 9. 1898), sin Vinka i Antonije r. Petrinović - Juretinke (Novi, 31. 5. 1870 – Novi, 1923), Matijine; supruga Irena r. Sokolić (Novi, 26. 9. 1898 –Novi, 26. 12. 1966) kći Matije - Jurmana. Pomorski kapetan. Plovio je, a jedno vrijeme živio je sa suprugom u Parizu, a nakon što se vratio u Novi oko 1923, emigrirao je u Argentinu gdje su ga još 1966. vidjeli neki Novljani. Kći Ana (Novi, 22. 2. 1922) udala se za Jurja Tusa, Ivanovog. Veza: 4, 1, 3 3.

PARAC, PETAR (Novi, 4. 10. 1891), sin Vinka i Antonije r. Petrinović - Juretinke (Novi, 31. 5. 1870 – Novi, 1923), Matijeve. Inženjer tehnike. Radio je u Virovitici. Bio je član Narodne čitaonice od 16. veljače 1928. godine. Veza: 4, 2, 1 4.

PARAC, VINKO (Bribir, 6. 4. 1861 – Šibenik, ?), sin Matije i Gertrude; supruga Antonija r. Petrinović - Juretinka (Novi, 31. 5. 1870 – Novi, 1923), Matijeva. Postolar. Došao je iz Bribira u Novi, otvorio postolarsku radnju i oženio se. Pod starost je otišao sinu Matiji (Novi, 3. 2. 1893) u Šibenik. Veza: 2, 3, 1

PARADEISER, IVAN ERNEST

Grof Podgeneral karlovački. Nakon odlaska u Beč Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana nije dopustio povjerenstvu (komisija) koje je došlo u Novi 26. lipnja 1670, po nalogu generala Herbersteina, da popiše sva frankopanska imanja i stvari jer je već sav grad bio opljačkan. Bio je upravitelj grada Ledenica poslije Vinka Hreljanovića.

PARKER, BLAŽENKA r. Ferković (Novi, 16. 8. 1923), kći Nikole mlađeg i Anke r. Kovačević (17. 7. 1887 – Novi, 7. 8. 1964).

Radijska spikerica; završila je Umjetničku akademiju u Zagrebu u klasi Gavele, smjer režija. Radila je kao spikerica na Radio Zagrebu, zatim na BBC-evoj radio stanici u Londonu gdje se udala i tamo živi.

Veza: Babić 6, 8, 13, Ferković 10, 1

PAŠKVAN

Prezime potječe iz Hreljina, a Paškvani su u Novi došli preko Bribira.

1.

PAŠKVAN, HELENKO (Novi, 22. 5. 1926 – Zagreb, 30. 6. 2000), sin Rudolfa i Marije r. Piškulić - Bracinke (Novi, 20. 8. 1907 – Novi, 1990), Milutinove; prva supruga Arijana r. Naprta (iz Zagreba).

Krojački obrtnik; zanat je izučio u Zagrebu u očevoj radnji i nastavio očevim putem. Kći Elena Paškvan, diplomirana pravnica, radi u Hrvatskom saboru.

Veza: 2, 3, 4

2.

PAŠKVAN, RUDOLF (Hreljin, 17. 4. 1902 – Novi, 25. 11. 1969), sin Franje i Danice; supruga Marija (Mica Paškvanka) r. Piškulić - Bracinka (Novi, 20. 8. 1907 – Novi, 1990), Milutinova.

Glumac, kinooperater i krojački obrtnik; u Zagrebu je završio glumačku školu i školu za kinooperatera. Zatim se našao u Italiji gdje je glumio i družio se s Rudolfom Valentinom, poslije poznatim glumcem nijemog filma. Kada je taj Rudolf potpisao ugovor za glumu u američkim filmovima, Rudolfu Paškvanu je u Bribiru umro otac Franjo, krojač po zanimanju, pa se vratio u Bribir gdje mu je majka držala gostionicu. Nastavlja krojački zanat i prvi počinje s prikazivanjem filmova. Nakon što se oženio 1920. otvorio je krojačku radnju u Novom (koja se od 1926. do 1936. nalazila na Korzu). I u Novom je prvi počeo s prikazivanjem filmova (prvi novljanski kinooperater) u dvorištu kuće Bogoslava Piškulića - Arbice (danas kuća Zore Sučević, Bogoslavove – supruge Božidareve, i Danice Kabalin, Bogoslavove, supruge Ivana Kabalina - Javora, Šebe). U Novom je glumio u komadu Hasanaginica u paviljonu hotela San Marino. Od 10. ožujka 1935. do 15. ožujka 1936. tajnik je Narodne čitaonice u Novom. Poslije se preselio u Zagreb gdje je imao svoju krojačku radionicu i trgovinu. Njegova supruga Mica Paškvanka bila je poznata u

Novom po svojim nastupima na pozornici Doma kulture za vrijeme novljanskih mesoposnih zabava. Od kćeri Lidije (Novi, 22. 9. 1928), udane za Fedora von Bekla, ima unuka Davorina (Dado) (Zagreb, 25. 9. 1947).

Veza: 1, 3, 4, Piškulić 140, Bulić

3.

PAŠKVAN, VESELJKO (Novi, 17. 9. 1930 – Čile, 5. 3. 1970), sin Rudolfa i Marije r. Piškulić - Bracinke (Novi, 20. 8. 1907 – Novi, 1990), Milutinove. Automehaničar; zanat je izučio u Zagrebu. Brzo je emigrirao u Čile gdje se u početku zaposlio kao vozač teretnih kamiona, poslije je osnovao i svoju prevozničku tvrtku. Tamo se oženio i imao dvoje djece. S avionskom kartom u džepu za povratak kući (a i majka mu je već bila u Novom), htio je s prijateljima proslaviti zadnju vožnju kamionom, ali je došlo do kvara na kamionu. Poginuo je od eksploziji auto gume dok ju je vadio.

Veza: 2, 1, 4 4.

PAŠKVAN-SOFTIĆ, VIDA (Beba) (Novi, 29. 4. 1933 – Rijeka, 20. 3. 2006), kći Rudolfa i Marije (Mica) r. PiškulićBracinke (Novi, 20. 8. 1907 – Novi, 1990), Milutinove; suprug Fuad Softić (Sarajevo, 24. 9. 1928), Mustafin, diplomirani inženjer arhitekture; rastavljena. Poznata plivačica, po zanimanju modna dizajnerica; završila je školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. U mladosti (1948 – 1953) je bila prvakinja Jugoslavije u prsnom plivanju na 200 m, a plivala je i u reprezentaciji te države, među ostalim, i na 300 m mješovito. Imala je vlastiti modni butik za tekstilnu robu Vida sport u Münchenu. Otac bivšeg supruga bio je gradonačelnik Sarajeva, a djed Hadžihasanović senator u Kraljevini Jugoslaviji. Pokopana u Novom.

Veza: 2, 1, 3

PAUČIĆ

Prezime se pojavilo u Novom dolaskom Rikarda Paučića koji se tu i oženio.

1.

PAUČIĆ, ARAMIS (Sušak, 27. 11. 1936), sin Rikarda i Danice r. Maričić - Livakovice (Novi, 11. 5. 1911 – Novi, 5. 1. 1976), Frankove; prva supruga Danka r. Katić (Novi, 11. 9. 1939 – Winterthur, Švicarska, 24. 4. 1978), Danijelova. Diplomirani inženjer strojogradnje; završio je Strojarski fakultet u Zagrebu 1963. Bio je šef novogradnje lokomotiva u Janku Gredelju u Zagrebu, zatim u tvornici lokomotiva Sultzer u Winterthuru (Švicarska) šef konstrukcijskog odjela za lokomotive. Veza: 2, 3, 6, 7

2.

PAUČIĆ, DANKA r. Katić (Novi, 11. 9. 1939 – Winterthur, Švicarska, 24. 4. 1978), kći Danijela i Anđelike r. Piškulić - Anjike (Novi, 2. 9. 1905 – Novi, 1982), Kazimirove

Mirkove; prva je supruga Aramisa (27. 11. 1936), Rikardovog; pokopana je u Novom. Defektologinja; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u bolnici u Zürichu.

Veza: 1, 6, 7, 3

3.

PAUČIĆ, DARKO (Zagreb, 6. 5. 1942), sin Rikarda i Danice r. Maričić - Livakovice (Novi, 11. 5. 1911 – Novi, 5. 1. 1976), Frankove; supruga Marija Grazia r. Cnapich (Trst, 22. 12. 1945).

Kovinotokar; završio je željezničku i industrijsku školu u Zagrebu 1960. Radio je u Janku Gredelju u Zagrebu, u Brodogradilištu Uljanik u Puli, u Viševici u Bribiru, a od 1964. do 1997. u Šumariji Novi u pogonu Transport (Garaža).

Veza: 1, 2, 5

4.

PAUČIĆ, OGNJEN (Zagreb, 13. 12. 1968), sin Aramisa i Danke r. Katić (Novi, 11. 9. 1939 – Winterthur, Švicarska, 24. 4. 1978), Danijelove. Inženjer elektrotehnike; završio je studij na Tehničkom fakultetu u Zürichu. Radi kao programer elektrotehnike u IBM-u u Zürichu.

Veza: 1, 2

5.

PAUČIĆ, RAOUL (Pula, 14. 8. 1975), sin Darka i Marije Grazije r. Cnapich (Trst, 22. 12. 1945). Kovinotokar; zanat je izučio u strojarskoj školi u Senju. Radi u Hrvatskoj policiji u Crikvenici od 19. rujna 1994. Završio je policijski tečaj u Valbandonu (Općina Fažana).

Veza: 3

6.

PAUČIĆ, SANDI (Novi, 17. 11. 1963), sin Aramisa i Danke r. Katić (Novi, 11. 9. 1939 – Winterthur, Švicarska, 24. 4. 1978), Danijelove.

Profesor povijesti likovne umjetnosti; završio je Umjetničku akademiju u Zürichu gdje radi u Institutu za znanstveno izučavanje umjetnosti (Schweizerisches Institut für Dunstwisser Schaften).

Veza: 1, 2, 7

7.

PAUČIĆ, VESNA, udana Faltak (Zürich, Švicarska, 2. 4. 1977), kći Aramisa i Danke r. Katić (Novi, 11. 9. 1939 –Winterthur, Švicarska, 24. 4. 1978), Danijelove. Knjižničarka u Zürichu (Oran und Füssli).

Veza: 1, 2, 6

1.

PAUKOVIĆ, ÐURÐA

Doktorica medicine – liječnica opće prakse; diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u zdravstvenoj stanici u Novom.

1.

PAUŠEK, ÐURÐICA r. Kolaković (Otočac, 5. 8. 1966), kći Zvonimira i Jelene r. Marković (26. 5. 1941), Petrove. Diplomirana stomatologinja; završila je Stomatološki fakultet u Zagrebu gdje ima privatnu zubarsku ordinaciju. Veza: Kolaković

2.

PAUŠEK, MAKSIMILIJAN (Nova Gradiška, 1886 – Stenjevec, 9. 3. 1927), Lukin; supruga Vila r. Grkinić (Karlobag). Upravitelj osnovne škole u Novom od 1921. do 1924. i istodobno direktor osnovne tj. građanske škole (od 1921. do 1927) koja je u Novom osnovana 1921. Završio je u Zavodu za umobolne u Stenjevcu.

PAVELIĆ

Prezime je bunjevačkog podrijetla. Pojavilo se 1627. (za vrijeme Frankopana) u Liču, a 1633. u krmpotskom kraju. U Novom se pojavljuje početkom 20. stoljeća. 1.

PAVELIĆ, ANDRE (Mrzli Dol, Krivi Put, 14. 9. 1901); supruga Antonija (Tonka) r. Šojat (Krivi Put, 6. 1. 1904 –Krmpote, 1943). Kraljevski državni lugar u Krmpotama. Veza: 0 2.

PAVELIĆ, ANKA r. Glavaš (Krasno, 22. 2. 1935), Nikolina; suprug Ante (Krmpote, 29. 5. 1935), Matin. Nastavnica hrvatskog jezika i razredne nastave; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 1. listopada 1971. do 30. rujna 1988. Veza: 7, 43, 25, 15, 20, 8, 36, 45, 19, Dražić 13

3.

PAVELIĆ, ANTE (Gospić, 19. 5. 1869 – Zagreb, 11. 2. 1938). Doktor stomatolog, političar i senator. Radio je u Zagrebu, a u Novome je izgradio vilu Olga u kojoj je imao i zubarsku ordinaciju. Predvodio je hrvatsku delegaciju koja je 1. prosinca 1918, bez odluke Hrvatskog sabora, a nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije, predala Hrvatsku u Beogradu srpskom regentu Aleksandru Karađorđeviću. I tek što se oslobodila jednog jarma, Hrvatska je pala pod srpski balkanski opanak, a Ante Pavelić je za to nagrađen položajem predsjednika Senata Kraljevine SHS. Do 1941. njegova je vila u Novome bila okupljalište ondašnje jugoslavenske političke elite iz Beograda i Zagreba. Bio je počasni građanin Novoga. Veza: 4, 16, 24, 38, 39

4.

PAVELIĆ, ANTE (Zagreb, oko 1903 – SAD, ?), Antin. Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Bio je u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije kao konzul u SAD-u gdje se i oženio. Zajedno s braćom dolazio je svake godine na ljetovanje u Novi

gdje su imali dvije vile, a iza 1945. je emigrirao u SAD.

Veza: 3, 16, 24, 38, 39

5.

PAVELIĆ, ANTON (Zabukovac, Krmpote, 3. 5. 1902 – 26. 7. 1926), sin Antuna i Luce r. Balen (Krmpote, 11. 10. 1862 –Krmpote, 1947), poslije preudane za Antona Krpana (Ledenice, 6. 7. 1862) jer joj je suprug Anton (Krmpote, 14. 4. 1863) mlad umro (Krmpote, 20. 1. 1908).

Otišao je u svijet “trbuhom za kruhom” i utopio se u Dunavu.

Veza: 11

6.

PAVELIĆ, ANTON (Popo) - Vranjašov (Zabukovac, Krmpote, 30. 5. 1915 – Rijeka, 23. 1. 1987), sin Franje i Katarine r. Filipović (5. 4. 1885 – Krmpote, 19. 11. 1926); supruga Marija r. Balen - Šakanova (Krmpote, 31. 1. 1922), Petrova. Sudionik NOB-a od 1941. (bez spomenice); u početku borac 2. čete bataljuna Marko Trbović, od 20. travnja 1942. i njezin prvi sekretar ćelije KP. Od prosinca 1942. je bio u Komandi mjesta Krmpote – Ledenice, zatim terenski politički djelatnik. Nakon rata voditelj je personalne službe Uprave JDŽ-a u Rijeci. Oca i suprugu njegova brata Ivana strijeljali su krmpotski partizani jer mu je otac bio istaknuti HSS-ovac.

Veza: 9, 27, 30, 26

7.

PAVELIĆ, ANTON (Krmpote, 29. 5. 1935 – Novi, 26. 1. 2008), sin Mate Ilijinog i Antonije (Tonka) r. Krpan (Krmpote, 16. 9. 1905 – Novi, 28. 8. 1995), Mijatove; supruga Anka r. Glavaš (Krasno, 22. 2. 1935), Nikolina. Profesor, mr. sc. – pedagog; diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu humanističke znanosti i pedagogiju. Od 1970. do 1979. učitelj je i nastavnik u osnovnoj školi u Novom, a od 1979. do mirovine pedagog i prosvjetni savjetnik. Član Upravnog odbora Turističkog društva Novi od 1978. do 1983. Djed mu je Ilija (13. 7. 1877 – 1948), Lovrin.

Veza: 43, 25, 2, 15, 20, 8, 36, 45, 19, Dražić 13

8.

PAVELIĆ, DUBRAVKO (Rijeka, 30. 1. 1961), sin Antona i Anke r. Glavaš (Krasno, 22. 2. 1935), Nikoline. Ugostiteljski djelatnik; završio je prvi stupanj Hotelijerskog fakulteta u Opatiji. Radio je u HTP-u Novi od 1984. do 1987, zatim odlazi na rad u Austriju i Njemačku. Veza: 7, 2, 43, 25, 15, 20, 36, 45, 19, Dražić 13

9.

PAVELIĆ, FRANE - Vranjaš (Zabukovac, Krmpote, 17. 4. 1884 – 9. 5. 1942), sin Mate i Marije (1856 – 28. 3. 1894), druge očeve supruge; supruga Katarina (Kata) r. Filipović (Zabukovac, Krmpote, 5. 4. 1885 – Krmpote, 19. 11. 1926). Žrtva rata (1941 – 1945). Bio je starješina sela i istaknuti pristaša HSS-a i mačekovac. Strijeljali su ga krmpotski

partizani (a sudac je bio Josip Ðerđa) zbog toga što je bio ideološki protivnik. Strijeljana mu je i snaha Marija, supruga sina Ivana, iako su mu sinovi Milan, Anton i Marijan bili partizani, a Marijan i nositelj Partizanske spomenice 1941.

Veza: 6, 27, 30, 26

10.

PAVELIĆ, GOJKO (Gojko Dudin) (Novi, 15. 3. 1956), sin Ivana Milinog i Veljke r. Matijević - Senjke (Novi, 22. 9. 1936), Antonove; supruga Branka r. Jurić (Sisak, 26. 3. 1959:).

Vodoinstalater; završio je zanat u Srednjoškolskom centru u Crikvenci. Radi u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom kao monter od 1. listopada 1975, a sin mu Igor (Rijeka, 1. 1. 1979) od 9. rujna 1996. Njegov otac Ivan (Bile, Krmpote, 28. 2. 1932) bio je vatrogasac u Novom.

11.

PAVELIĆ, IVAN (Iviša) (Zabukovac, Krmpote, 12. 11. 1889 –Kraljevica, 12. 7. 1944), sin Jerka i Luce (Krmpote, 14. 8. 1855 – Krmpote, 23. 6. 1926); supruga Anta r. Butorac (Krmpote, 8. 10. 1891), Ivanova.

Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1942, pozadinski aktivist u selu. Talijani su ga zarobili i odveli u koncentracijski logor u Bakru, a zbog zlostavljanja i gladi završio je u bolnici u Kraljevici gdje je i umro. Sin mu je Ivan bio direktor Hidroelektre u Senju.

Veza: 18, 5

12.

PAVELIĆ, IVAN (Ivica) - Šikan (Zabukovac, Krmpote, 31. 8. 1910 – Rijeka, 26. 6. 1952), sin Marka Franinog i Klare r. Balen - Šakanove (Krmpote, 4. 1. 1888); supruga Kata r. Pavelić (Krmpote, 6. 4. 1913), kći Ivana Markovog. Aktivist u NOB-u, radio je u pozadini zbog bolesti. Uhitili su ga ustaše 14. srpnja 1944. i odveli u logor u Njemačku odakle se vratio prije završetka rata. Umro je nakon rata od posljedica zlostavljanja u logoru. Na spomeniku palim borcima i žrtvama fašizma iz Drugoga svjetskog rata u Krmpotama uklesano je i njegovo ime, a prezime Pavletić. Imao je brata Franu (Krmpote, 17. 7. 1912) i kćeri Branku (Krmpote, 15. 12. 1935) i Mariju (Krmpote, 14. 11. 1941).

13.

PAVELIĆ, IVAN (Ive, Pujo) (Bile, Krmpote, 14. 8. 1916 –Srbija, 6. 4. 1970), sin Marka Ivinog i Ruže r. Filipović (Bile, Krmpote, 6. 8. 1888 – 7. 7. 1971); supruga Marija r. Tomljanović. Aktivni borac partizanskih jedinica (13. primorsko-goranske divizije). Iz rata je izašao kao ratni poručnik, a nakon rata bio je djelatni oficir JNA i završio je najzad u Srbiji.

14.

PAVELIĆ, IVAN RIKO (Krmpote, 25. 5. 1924), Vinkov. – Vidi pod Pavelić, Rikard, Vinkov.

Veza: 40

15.

PAVELIĆ, IVANKA r. Smolčić (Novi 1. 4. 1941), kći Ivana Lukinog i Johane r. Pađen (Ledenice, 6. 1. 1899 – Novi, 4. 9. 1964); suprug Zlatko (Bukovac, Krmpote, 3. 7. 1939), Matin.

Trgovkinja; završila je trgovačku školu u Rijeci. Radila je dugo godina kao poslovotkinja trgovačke radnje Riječke industrije odjeće (RIO) u Novom. Veza: 43, 7, 25, 2, 20, 36, 45, 8, 19, Smolčić 10, 11

16.

PAVELIĆ, IVICA (Zagreb, 10. 2. 1908 – SAD, ?), Antin, sin zubara i senatora. Doktor prava. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata imao je u Zagrebu zajedno s dr. Vladimirom Velebitom odvjetničku kancelariju u koju je zalazio i Josip Broz Tito. Kao narodni poslanik bio je u Novom 20. i 21. kolovoza 1955. na proslavi 110. obljetnice Narodne čitaonice i otkrivanja spomen-biste banu Ivanu Mažuraniću. Igrao je nogomet u NK Concordiji u Zagrebu te tenis. Kao plivač dugo vremena je držao europski šampionat u klasičnom plivanju na 400 m održanom u Parizu, a sudjelovao je i na Olimpijadi 1924. U Novom je često igrao nogomet za NK NGŠK, posebno protiv engleske podmornice. Dana 21. siječnja 1943, iz Zagreba je preko Švicarske emigrirao u SAD gdje je bio vlasnik tvrtke PAV-IMPEX export-import u Greenwichu kod New Yorka.

Veza: 3, 4, 24, 38, 39

17.

PAVELIĆ, IVICA (Novi, 23. 12. 1957), sin Dinka (5. 1. 1933), Ivanovog i Ivanke r. Krajačić (Bribir, 19. 7. 1935 – Novi, 18. 9. 1985), Ivanove. Prometni tehničar; završio je prometnu školu u Rijeci. Radio je u Poduzeću za ceste u Rijeci kao vozač, zatim u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Borac Domovinskog rata (1990 – 1995) i sudionik operacija Maslenica i Oluja 1995, pripadnik 155, 111. i 9. gardijske brigade. Pradjed mu je Ilija (18. 7. 1877), Lovrin.

Veza: 7, 43, 25

18.

PAVELIĆ, IVE (Ivica Antin) (Zabukovac, Krmpote, 17. 2. 1926 – Rijeka, 3. 1. 1987), sin Ivana (Iviša) Jerkova i Ante r. Butorac (Krmpote, 8. 10. 1891); supruga Helena r. Vanjevac. Nadimak Antin dobio je po majci. Narodni poslanik; završio je Višu privrednu školu u Zagrebu. Nakon rata bio je politički djelatnik u Općini Novi i Senj – komesar Milicije za područje Kotara Novi, sekretar SKOJ-a u Crikvenici, predsjednik Privrednog vijeća Općine Rijeka, sekretar KK SKH u Senju. Kao narodni poslanik prisustvovao je 20. i 21. kolovoza 1955. svečanosti u povodu 110 godina Narodne čitaonice u Novom i otkrivanja spomen-biste banu Ivanu Mažuraniću u novljanskom parku. Bio je direktor Elektroprivrede Rijeka, pa Hidrocentrale Sklope kod Senja te predsjednik Međuopćinske konferencije SSRHH-a Zajednice

općina u Rijeci. Za vrijeme rata je sekretar Općinskog komiteta SKOJ-a Krmpote, drugi po redu, član KK SKOJ-a Novi, a početkom 1943. odlazi u 6. primorsko-goransku brigadu Primorsko-goranskog NOO-a (koja poslije dobiva naziv 1. brigada primorsko-goranske divizije).

Veza: 11

19.

PAVELIĆ, IVON (Zagreb, 27. 8. 1970), sin Ljubomira i Jelene r. Požega (Novi, 5. 8. 1949), Zvonimirove; supruga Lina r. Budak, Slobodanova.

Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu 1997. Radi u odvjetničkoj kancelariji Slobodana Budaka (suprugina oca) u Zagrebu.

Veza: 25, 20, 7, 43, 8, 36, 45, 2, 15 20.

PAVELIĆ, JELENA r. Požega (Novi, 5. 8. 1949), kći Zvonimira i Marije r. Žagar (Novi, 29. 11. 1926 – Zagreb, 27. 3. 2002), Vidove; suprug Ljubomir (Krmpote, 19. 8. 1941), Matin.

Radila je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu.

Veza: 25, 7, 43, 2, 15, 19, 8, 36, 45

21.

PAVELIĆ, JOSIP (Joja) (Novi, 2. 6. 1943), sin Milana (Marko Mile) i Josipe r. Špalj (Sv. Jelena, Senj, 18. 3. 1916 –Novi, 8. 10. 1990); supruga Katarina r. Karlović - Koginica (Novi, 1. 4. 1945), Josipova.

Mesar. Vodio je mesnicu poduzeća Mesoopskrba u Novom na Placi i na Jurkovu (do 1998). Član Gradskog vijeća Grada Novog od 1997. do 2001. godine.

Veza: 35, 37, 41

22.

PAVELIĆ, JOSO (Zabukovac, Krmpote, 29. 11. 1875 – Poljska, 1909), sin Gašpara i Ivke (Krmpote, 3. 1. 1857 –Krmpote, 11. 9. 1934).

Poginuo je na radu u Poljskoj. Veza: 33

23.

PAVELIĆ , JOSO ( Joso Terezin ) - Šokin (Zabukovac, Krmpote, 19. 3. 1903 – Rijeka, 7. 10. 1988), sin Marka i Tereze r. Butorac (Krmpote, 27. 7. 1874 – Zagreb, 3. 1. 1925); supruga Marija r. Krpan (Krmpote, 29. 9. 1905), Matina.

Sudionik NOB-a kao pozadinski aktivist. Budući da je prije rata ostao bez jedne noge, za vrijeme rata izrađivao je “šlape”, tj. obuću za partizane, iako mu to nije bio zanat.

Veza: 31

24.

PAVELIĆ, LOVRO (Lolo) (Zagreb, 13. 1. 1904 – 2. 3. 1984), sin Ante, zubara i senatora države SHS.

Doktor stomatolog i slikar. Radio je na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu od 1962. do 1972. Jedan je od osnivača Likovne sekcije Zbora liječnika Hrvatske. Slikao je pejsaže, portrete i mrtvu prirodu u duhu postimpresionizma. Za boravka u Novom (ljeti) u Pavelićevoj vili Olga slikao je ovdašnje novljanske pejsaže, primjerice kupalište u Novom 1939. i portret Mikule Sokolića - Kaštalda. Portret supruge naslikao je 1955. godine.

Veza: 3, 4, 16, 38, 39

25.

PAVELIĆ , LJUBOMIR ( Ljubo ) (Bukovac, Krmpote, 19. 8. 1941 – Zagreb, 7. 6. 2016), sin Mate Ilijinog i Antonije (Tonka) r. Krpan (16. 9. 1905 – Novi, 28. 8. 1995), Mijatove; supruga Jelena r. Požega (Novi, 5. 8. 1949), Zvonimirova.

Dr. med. sc.; diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci, a doktorirao medicinske znanosti na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je ravnatelj bolnice na Jordanovcu u Zagrebu.

Veza: 7, 43, 20, 2, 15, 19, 8, 36, 45

26.

PAVELIĆ, MARIJA r. Butković (Krivi Put, 1913 – Zabukovac, Krmpote, 16. 5. 1942); suprug Ivan Mile - Vranjašov (Zabukovac, Krmpote, 12. 10. 1905 – Senj, 10. 3. 1987), Franjin – poslije se oženio Tonkom Špalj, r. Butković (Sibinj, Krmpote, 13. 6. 1910).

Žrtva rata (1941 – 1945). Njezin svekar, suprugov otac Frane, bio je HSS-ovac zbog čega su ga, prema osudi Josipa Ðerđe, strijeljali krmpotski partizani. I ona je zbog toga strijeljana iako su joj tri suprugova brata bila u partizanima.

Veza: 9, 6, 27, 30

27.

PAVELIĆ, MARIJAN - Vranjašov (Zabukovac, Krmpote, 13. 9. 1913 – Mostar, 18. 10. 1963), sin Frane i Katarine r. Filipović (Krmpote, 5. 4. 1885 – Krmpote, 19. 11. 1926); supruga Mara r. Cvitković, nositeljica Partizanske spomenice 1941.

Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 1941; borio se u partizanskim jedinicama u Bosni. Nakon rata bio je narodni poslanik u Narodnoj skupštini BiH, sekretar kotarskog komiteta SKJ za Čapljinu i predsjednik SUBNOR-a u Mostaru. Otac i bratova supruga (Marija r. Butković), strijeljani su u Krmpotama zato što je otac bio istaknuti HSS-ovac.

Veza: 9, 6, 30, 26

28.

PAVELIĆ, MARKO (Bile, Krmpote, 30. 4. 1941 – 3. 10. 2008), sin Jose i Anke r. Butković (12. 12. 1910). Diplomirani inženjer drvne industrije; završio je Šumarski fakultet u Zagrebu. Radio je u DIP-u Novi od 1. listopada 1967. do 8. travnja 1969. Otac mu je bio zidar. Veza: 12

29.

PAVELIĆ, MATE (Mošo) (Zabukovac, Krmpote, 9. 5. 1906 –Krmpote, 17. 11. 1970), sin Ivana i Ane r. Pavelić (Krmpote, 13. 4. 1864 – 20. 4. 1948); supruga Ana r. Pavelić (Krmpote, 29. 3. 1912), kći Valentina Gašparova. Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 1941; pozadinski aktivist u mjestu i na terenu. Supruga mu je 1942. bila prvi sekretar SKOJ-a Krmpote i sekretar Općinskog komiteta SKOJ-a Krmpote od 20. kolovoza 1943. Pokopan u Krmpotama.

Veza: 0

30.

PAVELIĆ, MILE - Vranjašov (Zabukovac, Krmpote, 23. 7. 1920 – Rijeka, 25. 12. 2002), sin Frane i Katarine r. Filipović (Krmpote, 5. 4. 1885 – Krmpote, 19. 11. 1926); supruga Emilija r. Antonić (Brestovica, Sežana, 15. 1. 1925), Slovenka.

Sudionik NOB-a od 1941; borac u krmpotskom vodu 2. čete bataljuna Marko Trbović, u 6. primorsko-goranskoj brigadi 13. primorsko-goranske divizije, komesar bataljuna 2. brigade 43. istarske divizije, zatim u 4. armiji te šef OZNA-e u brigadi. Do 1965. djelatni je pukovnik JNA. Oca mu i suprugu njegova brata Ivana (Mariju) ubili su krmpotski partizani jer je otac bio istaknuti HSS-ovac. Veza: 9, 6, 27, 26 31.

PAVELIĆ, MILE (Mile Terezin) - Šokin (Zabukovac, Krmpote, 17. 5. 1909 – Krmpote, 10. 5. 1944), sin Marka Markovog i Tereze r. Butorac (Krmpote, 27. 7. 1874 – Zagreb, 3. 1. 1925); supruga Marija r. Butković (Krmpote, 7. 12. 1909).

Pali borac NOR-a. Šumski radnik. Sudionik NOB-a od 1941, kao pozadinski aktivist. Član KK KPH u Senju. Poginuo je kada je njemački trup 392. legionarske divizije iz Krivog Puta iznenada upao u Krmpotsku Luku i ubio ga ponad kuće Ivana Butorca, Josipovog. Na spomeniku palim borcima NOR-a u Krmpotama upisan je kao Mile Pavelić, Terezin. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno. Veza: 23

32.

PAVELIĆ, MILE (Zabukovac, Krmpote, 23. 9. 1912 – Zabukovac, Krmpote, 8. 12. 1944), sin Vale Tominog i Terezije r. Filipović (Krmpote, 3. 3. 1889), Vickove. Žrtva rata (1941 – 1945). Ubili su ga partizani u Zabukovcu, navodno zato što je bio naklonjen NDH. Veza: 0

33.

PAVELIĆ, MILE (Zabukovac, Krmpote, 20. 11. 1906 – Novi, 5. 5. 1982), sin Vale Gašparovog i Marije r. Uroš (8. 11. 1875), iz Dalmacije.

Lugar. Radio je u Šumariji u Novom od 1958. godine. Veza: 22

34.

PAVELIĆ, MILE (Čambre) - Valašov (Zabukovac, Krmpote, 23. 9. 1920 – Krasno, 1944), Valin. Pali borac NOR-a. Zidar. Sudionik NOB-a od 1941; do ljeta 1941. održavao je vezu s prvoborcem Mataijom; borac 2. čete bataljuna Marko Trbović, 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije i 2. brigade 35. ličke divizije. Poginuo je kod Krasna. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno.

Veza: 0

35.

PAVELIĆ, NENAD - Jojin (Novi, 11. 6. 1962), sin Josipa i Katarine r. Karlović - Koginice (Novi, 1. 4. 1945), Josipove; supruga Ankica r. Deželjin (Rijeka, 23. 11. 1966), Perina.

Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Radi u Šumariji Novi od 1984. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja 1995. u kojoj je bio ranjen. Veza: 21, 37, 41

36.

PAVELIĆ, NENAD (Rijeka, 9. 6. 1975), sin Zlatka i Ivanke r. Smolčić (Novi, 1. 4. 1941), Ivanove. Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Rijeci. Veza: 43, 15, 7, 25, 2, 20, 45, 8, 19

37.

PAVELIĆ, NEVEN - Jojin (Rijeka, 25. 7. 1968), sin Josipa i Katarine r. Karlović - Koginice (Novi, 1. 4. 1945), Josipove; supruga Sanja r. Cvitković (Rijeka, 20. 11. 1968), Božidarova.

Električar; zanat je izučio u ŠUP-u u Senju. Jedan je od tridesetorice dragovoljaca s područja Novog te sudionik operacija Maslenica, Medački džep, Bljesak, Oluja, Ljeto i Maestral 1995. kada je ranjen. Umirovljen je kao 50%-tni invalid Domovinskog rata. Dopredsjednik je Udruge boraca Domovinskog rata Novog, a od 2001. do 2005. potpredsjednik Gradskog vijeća Grada Novog. Veza: 21, 35, 41

38.

PAVELIĆ, NIKICA (Zagreb, oko 1900 – SAD, 1983), Antin, najstariji sin zubara i senatora. Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio je jedno vrijeme šef kabineta predsjednika Senata dr. Želimira Mažuranića. Igrao je u NK Concordia u Zagrebu, a više puta i za NK NGŠK u Novom pa i protiv engleske mornarice u Novom. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata sklonio se u Novi kod gospođe Jovanke Gomez, odakle je prebačen u SAD gdje se oženio. Veza: 3, 4, 16, 24, 39

39.

PAVELIĆ RADOVAN (Zagreb, 1912 – New York, SAD,1964), Antin, sin zubara i senatora.

Doktor medicine – liječnik specijalist za uho, grlo i nos (otorinolaringolog); diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nakon rata, kada je bio u Rimu na Kongresu specijalista, emigrirao je u Ameriku gdje je u početku radio u bolnici u New Yorku, a poslije je imao privatnu ordinaciju. Bio je nogometaš NK Concordia u Zagrebu, a često je za vrijeme ljetnih praznika igrao za NGŠK u Novom.

Veza: 3, 4, 16, 24, 38

40.

PAVELIĆ, RIKARD (Rikica) - Bradin (Bukovac, Krmpote, 25. 5. 1924), sin Vinka Albina Pavlovog i Klare r. Pavelić (Krmpote, 8. 9. 1898 – 20. 4. 1937). Pravo ime mu je Ivan Riko.

Sudionik NOB-a od veljače 1942; borac u pozadinskim jedinicama i pozadinski djelatnik te omladinski rukovodilac SKOJ-a Senj u Zabukovcu. Kao omladinski delegat Kotara Novi bio jena Prvom kongresu USAOJ-a. Od 18. ožujka 1942. u kući njegova oca bilo je sjedište krmpotskoga partizanskog logora. Bio je tajnik Udruženja hrvatskih ratnih veterana u Zagrebu. Objavio je knjigu (o povijesti Bunjevaca Krmpoćana) Stope predaka –Bunjevci, 1991. Braća su mu Paval (3. 11. 1918), Mirko (20. 5. 1920) i Milan (6. 4. 1922).

Veza: 14

41.

PAVELIĆ, SANJA r. Cvitković (Rijeka, 20. 11. 1968), Božidarova; suprug Neven Pavelić (Rijeka, 25. 7. 1968), Josipov. Profesorica hrvatskog jezika. Radi u osnovnoj školi u Novom.

Veza: 37, 35, 21

42.

PAVELIĆ, SLAVEN (Sinj, 28. 12. 1968), Brankov. Autoprijevoznik. Radi u Novom. Borac Domovinskog rata 1991. u 111. A bojnoj, jedan od tridesetorice dragovoljaca s područja Novog.

Veza: 0

1. 43.

PAVELIĆ, ZLATKO (Bukovac, Krmpote, 3. 7. 1939), sin Mate Ilijinog i Antonije (Tonka) r. Krpan (Krmpote, 16. 9. 1905 – Novi, 28. 8. 1995), Mijatove; supruga Ivanka r. Smolčić (Novi, 1. 4. 1941), Ivanova. U crkvenim knjigama zaveden je kao Drago Zlatko.

Profesor tehničkog odgoja; diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Od 1. listopada 1968. do 31. kolovoza 1973. radio je u ŠUP-u Novi, od 1974. u osnovnoj školi u Novom. Od 1982. do 1993. direktor je škole. Prvi je gradonačelnik Grada Novog od 1993. do 1997. i vladin povjerenik za Primorsko-goransku županiju u Rijeci od 1994. do 1998. Bio je odbornik u Skupštini općine Crikvenica i predsjednik Narodne čitaonice u Novom (od 1984).

Veza: 7, 25, 15, 2, 20, 36, 45, 8, 19

44.

PAVELIĆ, ŽELJKO (Rijeka, 23. 9. 1955 – Crikvenica, 24. 7. 1996), sin Milana i Milice; supruga Nevenka r. Turina. Drvni tehničar; završio je srednju tehničku školu, drvni smjer. Radio je u DIP-u Novi od 5. ožujka 1979. do 30. studenoga 1983. kao poslovođa.

Veza: 2, 7, 43, 15, 8, 45, 36

45.

PAVELIĆ, ŽELJKO (Rijeka, 4. 8. 1974), sin Zlatka i Ivanke r. Smolčić (Novi, 1. 4. 1941), Ivanove. Diplomirani pravnik; diplomirao je na Pravnom fakultetu u Rijeci.

Veza: 43, 15, 7, 25, 2, 20, 36, 8, 19

1.

PAVIČIĆ, URŠULA r. Sokolić - Milinica (Novi, 25. 9. 1938), Pavlova.

– Vidi pod Sokolić, Uršula.

2.

PAVIČIĆ, VILKO

Gruntovničar u Novom. Bio je član Narodne čitaonice od 27. listopada 1923. godine.

PAVIĆ, MARIJA (Marijana, Mica) r. Rubčić - Mačkova (Valač, Gornji Zagon, 29. 1. 1944), kći Jurja Matije Nikolinog i Anice r. Svetić (Valač, Gornji Zagon, 1. 6. 1919 –Biograd na Moru, 21. 7. 2002), Vidove; suprug Ante. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet, turistički smjer u Zagrebu. Radila je u Zadru u hotelu Jadera i u hotelu Zagreb kao šefica nabave.

Veza: Rubčić 27/1

PAVLETIĆ, KUZMA (Pavletich, Casimiro); supruga Pierina r. Vičević.

Upravitelj Lučke ispostave u Novom od 6. travnja 1899. do 1903. prema rješenju mađarske pomorske vlade u Rijeci.

PAVLICA, ANTE (Senj, 9. 2. 1924).

Diplomirani inženjer šumarstva; Šumarski fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u DIP-u Milan Mataija u Novom od srpnja 1958. do ožujka 1959. godine.

PAVLIČEVIĆ

Prezime je bunjevačkog podrijetla. Pavličevići su došli 1627. (za vrijeme Frankopana) iz Hercegovine u Lič, a odatle u Krmpote. U Novi iz Krmpota dolaze u 20. stoljeću.

1.

PAVLIČEVIĆ, ADOLF (Ado) - Pavišin (Krmpote, 11. 2. 1931 – Crikvenica, 20. 12. 2002), sin Pavla i Milke r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1910 – Crikvenica, 25. 8. 1996). Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu 1963. Radio je u Zagrebu kao pravnik u Općini Trešnjevka i u tvornici Elka, nakon toga je javni pravobranitelj u Općini Crikvenica (pod koju je tada spadao

i Novi), potom u Općini Senj. Brat Vladko (30. 12. 1932) radio je kao bravar u Instalateru u Crikvenici, Ivan (22. 1. 1941), doktor stomatolog, ima privatnu praksu u Crikvenici, a najmlađi brat Pavao je automehaničar u vlastitoj radnji.

Veza: 20, 9, 8

2.

PAVLIČEVIĆ, ANKICA r. Poštenjak (Imotski, 30. 9. 1943 –Rijeka, 29. 4. 2000), Abrahamova; suprug Juraj (Drinak, Krmpote, 14. 1. 1936), sin Mate Jukinog.

Mr. sc. medicine – specijalistica medicine rada; Medicinski fakultet završila je u Zagrebu, a specijalizaciju u Rijeci. Radila je u Zdravstvenoj stanici Dr. A. Šerman u Novom od 30. kolovoza 1971. do 27. siječnja 1979, zatim u Zavodu za zdravstveno osiguranje u Rijeci.

Veza: 12, 23, 17, 6, 7

3.

PAVLIČEVIĆ, ANTON - Iljetina (Krmpote, 24. 9. 1899 –Novi, 17. 2. 1984), sin Ilije i Ivke r. Filipović (Krmpote, 5. 1. 1870); supruga Zorica r. Butorac (Krmpote, 16. 1. 1895 – Krmpote, 11. 12. 1969), Ivanova.

Zidar. Radio je u cijeloj Jugoslaviji. Sudionik NOB-a od 1942; odbornik u KNOO-u Novi u šumi. Nakon rata koloniziran je u Lovas kod Vukovara pa se vratio. Veza: 11, 18, 14, 10, 5, 22, Butorac 41 4.

PAVLIČEVIĆ, ANTON (Krmpote, 12. 5. 1883 – 30. 9. 1915), sin Tome i Mande (Krmpote, 22. 7. 1851 – Krmpote, 29. 9. 1925); supruga Francika r. Krpan (Krmpote, 24. 4. 1883 – Zagreb, 16. 11. 1929), poslije preudana za Matu Lovru Pećanića (Krmpote, 6. 9. 1884).

Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao hrvatski domobran u austrougarskoj vojsci. Veza: 15 5.

PAVLIČEVIĆ, BOŽO (Krmpote, 18. 12. 1879 – 22. 9. 1914), Antonov; supruga Tereza Butorac (Krmpote, 16. 10. 1886 –Krmpote, 17. 1. 1914).

Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao austrougarski vojnik.

Veza: 22, 3 6.

PAVLIČEVIĆ, DANICA r. Blažević - Šicarova (Staro Selo, Krmpote, 18. 7. 1947), kći Marka i Dragice r. BlaževićŠicarove (Staro Selo, Krmpote, 29. 10. 1910), Nikoline; suprug Mate - Jukin (Drinak, Krmpote, 26. 4. 1942), Matin.

Ekonomistica; završila je prvi stupanj Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Radila je u hotelu Esplanade u Crikvenici od 1966. do 1972, od 21. veljače 1972. do 30. prosinca 1998. u ispostavi Jugobanke (poslije Riadria banka) u Novom. Bila je predsjednica Aktiva žena u Novom i

blagajnica, tajnica Društva Naša djeca, odbornica u Mjesnoj zajednici Novi.

Veza: 17, 23, 12, 7, 2

7.

PAVLIČEVIĆ, DANIJEL (Rijeka, 14. 12. 1973), sin Mate Matinog i Danice r. Blažević - Šicarove (Staro Selo, Krmpote, 18. 7. 1947), Markove; supruga Ivana r. Dovođa (Travnik, 6. 2. 1979), Ivičina. Matematičko-informatički tehničar; završio je matematičku gimnaziju u Rijeci. Sestra Martina završila je studij na Ekonomskom fakultetu u Rijeci gdje i radi.

Veza: 17, 6, 23, 12, 2

8.

PAVLIČEVIĆ, DRAGUTIN (Krmpote, 15. 1. 1932), sin Marka Pavlovog i Marije r. Šojat (Krivi Put, 7. 7. 1909). Profesor, doktor povijesnih znanosti; diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za povijest. Bio je direktor osmogodišnje škole u Pleternici, profesor na Učiteljskoj akademiji u Petrinji, urednik Školske knjige u Zagrebu za povijesna izdanja, te znanstveni suradnik i savjetnik u Institutu za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1997. radi u Institutu Ivo Pilar u Zagrebu. Napisao je knjigu Iz prošlosti Krmpota, Klenovice i Ledenica te objavio knjigu Povijest Hrvatske u kojoj je prikazana povijest Hrvata i hrvatske države od najstarijeg spomena imena Hrvat do naših dana.

Veza: 20, 19 9.

PAVLIČEVIĆ, IVAN - Pavišin (Krmpote, 22. 1. 1941), sin Pavla i Milke r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1910 – 25. 8. 1996). Doktor stomatolog; završio Stomatološki fakultet u Zagrebu. Radio je u Domu zdravlja u Crikvenici te dvadeset godina kao stomatolog privatnik u Crikvenici. Veza: 20, 1, 8

10.

PAVLIČEVIĆ, JELENA r. Sokolić - Vlašika (Novi, 14. 2. 1934 – Novi, 26. 10. 1987), kći Eduarda i Marije r. Dobrić - Lukinice (Novi, 24. 3. 1891), Matijeve; suprug Milan (Krmpote, 4. 8. 1938), sin Antona Ilijinog, kondukter u Autotransu. Konobarica. Radila je u HTP-u Lišanj u Novom. Poginula je u automobilskoj nesreći na Jadranskoj magistrali između HTN-a Zagori i Kalvarije u sudaru s tegljačem. Veza: 18, 11, 14, 3, Sokolić

11.

PAVLIČEVIĆ , JURAJ ( Jure ) - Iljetina (Krmpote, 11. 3. 1921 – Lovas, Vukovar, 1984), sin Antona Ilijinog i Zorice r. Butorac (Krmpote, 16. 1. 1895 – Krmpote, 11. 12. 1969); supruga Katarina r. Keser (Slunj, 1927 – Lovas, Vukovar, 10. 10. 1991).

Sudionik NOB-a od 12. veljače 1942; borac krmpotskog voda 2. čete bataljuna Marko Trbović pa 13. primorsko-goranske divizije i 13. proleterske brigade Rade Končar. Bio je poručnik JNA. Sestra mu je Nada (Luka, Krmpote, 7. 4. 1927), sin Zvonko (konobar) i kćer Nevenka, udana Balić. Suprugu su 10. listopada 1991. ubili četnici u Lovasu (Vukovar).

Veza: 3, 18, 14, 10, Balić 3 12.

PAVLIČEVIĆ, JURAJ (Drinak, Krmpote, 14. 1. 1936), sin Mate Jukinog i Klare r. Krpan (Krmpote, 6. 5. 1904 –Krmpote-Klenovica, 21. 1. 1991), Ivanove; supruga Ankica r. Poštenjak (Imotski, 30. 9. 1943 – 29. 4. 2000), Abrahamova.

Profesor matematike; diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Radio je u Rijeci u Školi za defektnu djecu i u Narodnom sveučilištu. Sinovi su mu Krešimir (1. 11. 1976), profesor informatike i Jurica (31. 10. 1977), diplomirani ekonomist.

Veza: 13, 17, 23, 2, 6, 7 13.

PAVLIČEVIĆ, JURE (Drinak, Krmpote, 10. 3. 1904 – Kanada, 20. 12. 1934), sin Juke i Kate r. Pećanić (Krmpote, 2. 1. 1864 – Krmpote, veljača 1945).

Šumski radnik. Radio je u Kanadi gdje je poginuo u sječi stabala.

Veza: 17, 23, 12, 6, 2 14.

PAVLIČEVIĆ, KATARINA r. Keser (Slunj, 25. 10. 1927 – Lovas, Vukovar, 10. 10. 1991); suprug Jure - Iljetina (Krmpotska Luka, 11. 3. 1921 – Lovas, Vukovar, 1984), Antonov. Žrtva velikosrpskog terora. Njezini prvi susjedi Srbi iz Lovasa opljačkali su je – uzeli joj zlatninu i novac koje je držala skrivene pod pojasom i ubili je na ulici pucajući joj u vratnu kralježnicu, bacili je u štalu među junad i štalu zapalili. Godine 2001. za taj je zločin tužena jedna osoba. Sin Zvonko (konobar) i kći Nevenka, udana Balić (profesorica njemačkog jezika) žive u Novom. Veza: 11, 18, 10, 3, Balić 3

15.

PAVLIČEVIĆ, MATE - Marin (Krmpote, 2. 11. 1921 – Novi, 13. 7. 1983), sin Jurja i Marije (Mara) r. Pavličević (Krmpote, 7. 8. 1897 – Novi, 1961); supruga Zorica r. Kalanj (Omar, Ledenice, 24. 12. 1914 – Novi, 22. 11. 1999), Matina. Lugar i šumarski manipulant. Radio je kao poslovođa je u Šumariji Novi od 1958. Završio je tri razreda gimnazije u Senju. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 15. prosinca 1941; borac u bataljunu Ljubica Gerovac do kraja 1942. pa je zbog bolesti poslije odbornik u Luci, a od 1. rujna 1944. u Komandi mjesta. Bio je sekretar aktiva SKOJ-a Zabukovac i član kotarskog SKOJ-a u Senju od studenoga 1942. godine. Veza: 21, 4

16.

PAVLIČEVIĆ, MATE (Luka, Krmpote, 23. 10. 1911 – Caparele, Bosna, 25. 10. 1941), sin Marka i Marije r. Komadina (Ledenice, 24. 2. 1881), Miline. Žrtva rata (1941 – 1945). Borio se kao domobran u Bosni. U selu Caparele raznio se ručnom bombom da ga četnici ne bi zarobili živog.

Veza: 20

17.

PAVLIČEVIĆ, MATE (Drinak, Krmpote, 26. 4. 1942), sin Mate Jukinog i Klare r. Krpan (Krmpote, 6. 5. 1904 –Krmpote-Klenovica, 21. 1. 1991), Ivanove; supruga Danica r. Blažević - Šicarova (Staro Selo, Krmpote, 18. 7. 1947), Markova.

Diplomirani inženjer drvne industrije; završio je Šumarski fakultet, u Zagrebu, a prije toga je izučio stolarski zanat u ŠUP-u u Novom te srednju drvnotehničku školu. Cijeli je radni vijek proveo u DIP-u u Novom. Bio je upravitelj pogona Novolam. Član Turističkog društva Novi od 1989. do 1993, a angažiran je u Lovačkom društvu Gradina

Veza: 13, 23, 12, 6, 2, 7

18.

PAVLIČEVIĆ, MILAN (Luka, Krmpote, 4. 8. 1938 – Novi, 31. 5. 2012), sin Antona Ilijinog i Zorice r. Butorac (Podmelnik, Krmpote, 16. 1. 1895 – Krmpote, 11. 12. 1969); supruga Jelena r. Sokolić (Novi, 14. 2. 1934 – 26. 10. 1987), Eduardova. Kondukter. Radio je u poduzeću Autotrans Rijeka. Veza: 3, 11, 10, 14, Butorac 41

19.

PAVLIČEVIĆ, MILKA r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1910 –Crikvenica, 25. 8. 1996), Josipova; suprug Paval (Paveša) (Luka, Krmpote, 26. 10. 1906 – Rijeka, 11. 9. 1999), Pavlov. Podvorkinja i čistačica u osnovnoj školi u Novom (od 1945. do 1965)

Veza: 20

20.

PAVLIČEVIĆ, PAVAL - Paviša (Luka, Krmpote, 26. 10. 1906 – Novi, 11. 9. 1999), sin Pavla i Marije r. Stipeč (Bribir, 9. 4. 1872 – Krmpote, 13. 12. 1918); supruga Milka r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1910 – Crikvenica, 25. 8. 1996). Zidar u Novom. Nakon rata radio je u KP Ivanj, od 1960. u Šumariji Novi te u Vodovodu Žrnovnica u Novom. Veza: 19, 1, 9, 8, 16

21.

PAVLIČEVIĆ, RUDOLF - Marin (Krmpote, 7. 8. 1945), sin Mate i Zorice r. Kalanj (Omar, Ledenice, 24. 12. 1914 –Novi, 22. 11. 1999), Matine. Strojobravar; zanat je izučio u ŠUP-u u Senju. Od 26. ožujka 1968. radi u pogonu Transport Šumarije Novi. Veza: 15

22.

PAVLIČEVIĆ, TOMO - Apostolić (Luka, Krmpote, 30. 8. 1907 – Grubišno Polje, 23. 1. 1945), sin Antona i Ruže r. Krpan (Krmpote, 3. 1. 1868 – 13. 1. 1916), treće očeve supruge; supruga Marija r. Butorac (Luka, Krmpote, 20. 1. 1907), kći Ivana i Ane. Pali borac NOR-a. Bio je domobran do 1942, potom sa suprugom i tri kćeri odlazi u Podravsku Slatinu, a odatle u partizane kao borac 40. slavonske divizije. Poginuo je u Grubišnom Polju. Kćeri su mu: Ana (Krmpote, 13. 10. 1932), udana Butorac, Ruža (Krmpote, 13. 2. 1942), udana Miletić i Antonija (Tonica) (Krmpote, 21. 1. 1936), udana za doktora medicine Vinka Mandića. Sestra Marija (Krmpote, 3. 11. 1904) udana je za mesara Josipa Kriškovića - Šimelu (Novi 15. 8. 1894), Mihatovog.

Veza: 5, 3 23.

PAVLIČEVIĆ, VINKO (Drinak, Krmpote, 4. 4. 1934), sin Mate Jukinog i Klare r. Krpan (Drinak, Krmpote, 6. 5. 1904 – Krmpote-Klenovica, 21. 1. 1991), Ivanove; supruga Milka r. Kalanj (18. 5. 1941), Vinkova. Ima sina Matiju (Rijeka, 20. 5. 1974). Trgovački poslovođa; završio je srednju trgovačku školu u Crikvenici. Radio je u trgovačkom poduzeću Jadrankomerc u Krmpotama, Klenovici, Crikvenici i Novom. Veza: 13, 17, 12, 6, 2, 7

PAVLIK, MILORAD (Novi, 12. 3. 1963), Tomislavov. Prezime je podrijetlom iz Slavonije (Vinkovci). Stolar; zanat je izučio u ŠUP-u u Crikvenici. Stolarski je obrtnik s radionicom u Novom (Šija 12). Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) i kao desetnik HV-a sudionik operacije Oluja (1995).

PAVLINIĆ, JOSIP (Tuheljske Toplice, 22. 2. 1904), Jurjev; supruga Katica r. Baričević (Donji Zagon, 1903), Ivanova. Stolarski obrtnik – u Novom je bio od 1928. Djeca su mu: sin Vlatko (Novi, 1. 3. 1929) i kćeri Nada (Novi, 1. 8. 1932) i Marija (Novi, 31. 3. 1935).

PAVLOMIR

Do Drugoga svjetskog rata postojao je u okviru državnoga Lozno-voćarskog rasadnika iz Novog u novljanskom polju pogon Pavlomir kao ogledno poljoprivredno proizvodno dobro. Nakon Drugoga svjetskog rata tu su bile radne jedinice pranja rublja i rasadnik cvijeća HTP-a Lišanj iz Novog. Za vrijeme Domovinskog rata došla su u Novi (6. siječnja 1992) sedmorica prognanih Vukovaraca: Mihovil Juriša, Andrija Biro, Miroslav Palinkaš, Slavko Matić, Stipo Bačić, Ante Dalić i Petar Cikanović koji su počeli s obnovom poljoprivredne djelatnosti u novljanskom polju. U sastavu poduzeća Vupik Vukovar osnovana je poslovna jedinica Pavlomir i počelo se sa sadnjom vinove loze i povrća. Godine 2004. poduzeće Vupik Vukovar poslovna jedinica Pavlomir u Novome ima u novljanskom polju u zakupu 57 hektara zemljišta,

PAVLOVIĆ

od toga 18 hektara pod vinogradima i 5 hektara pod povrćem. Ima vlastiti moderni vinski podrum kapaciteta 50.000 litara. Proizvodi se i rakija. Raspolaže vlastitim Diskontom te odmaralištem i bazenom za navodnjavanje veličine nogometnog igrališta. Dosadašnji direktori Pavlomira bili su: Mihovil Juriša, rodom iz Dolinca (Grižane), dotadašnji generalni direktor Vupika u Vukovaru, Andrija Biro od 1995, Petar Cikanović do 1997. i sadašnji direktor Miroslav Palinkaš (1. 9. 1954), rodom iz Šarengrada.

PAVLOVIĆ

Novo prezime u Novom, pojavilo se s Dragutinom (Dragec) Pavlovićem (29. 4. 1926 – Novi, 1. 5. 1985), iz Zaprešića koji je radio u Ðačkom domu u Novom gdje se i oženio za Mariju r. Krišković (Novi, 13. 11. 1924), Josipovu.

1.

PAVLOVIĆ, DRAGO - Dragecov (Brežice, Slovenija 22. 7. 1949), sin Dragutina i Marije r. Krišković (Novi, 13. 12. 1924), kćeri Josipa Ladislavovog. Skladištar; radio je u DIP-u Novi od 10. kolovoza 1978. do 18. prosinca 1998. godine.

Veza: 2

2.

PAVLOVIĆ, MARIJAN - Dragecov (Zaprešić, 15. 8. 1950), sin Dragutina i Marije r. Krišković (Novi, 13. 11. 1924), kćeri Josipa Ladislavovog. Vlasnik buffeta 10 (Korzo Vinodolskog zakona 10, majčina kuća).

Veza: 1

3.

PAVLOVIĆ, ZLATA r. Peran (Split, 26. 4. 1912), Marinova; suprug Bogica.

Zajedno sa suprugom došla je 1948. u poduzeće Lišanj u Novom, a doveo ih je tadašnji direktor dr. Ante Kalođera zajedno sa grupom rukovodećeg kadra za Lišanj, no svi su drugi dali otkaz ili su otpušteni jer nisu dobro radili. Suprug i ona ostali su raditi. Ona je od 15. svibnja 1957. do 31. ožujka 1958. bila šefica recepcije hotela Lišanj jer je govorila tri jezika. Suprug je bio doktor prava, ali je u Lišnju radio kao pisar jer su mu tadašnje vlasti oduzele građanska prava.

4.

PAVLOVIĆ, NELA (Borovo Naselje, 12. 1. 1955).

Nastavnica biologije i kemije; završila je Pedagošku akademiju. Radi u osnovnoj školi u Novom od 1. prosinca 1990. godine.

PAŽANIN, IVAN

Prior pavlinskog samostana Blažene Djevice Marije na Ospu (današnji “cimiter”) u Novom za kojega je 1506. novljanski pop Andrija prepisao glagoljski Peregrinov blagdanar, zbirku propovijedi za svetačke blagdane.

PEĆANIĆ

Bunjevačko prezime, potječe iz Hercegovine odakle su Pećanići došli 1605. (pod Frankopanima) u Lič, a odatle u Krmpote. U Novom se pojavilo tek u 20. stoljeću.

1.

PEĆANIĆ, ANTON - Vicetin (Bile, Krmpote, 17. 7. 1935), sin Matije Pavinog i Marije (Mara) r. Butorac (Krmpote, 11. 9. 1902); supruga Ksenija r. Verner (Zagreb, 28. 7. 1938 –Novi 3. 3. 1981), Dragutinova; pradjed mu je Dujo. Diplomirani inženjer šumarstva; Poljoprivredno-šumarski fakultet završio je u Zagrebu 17. veljače 1961. Od 1. ožujka 1961. do 1965. upravitelj je Pilane Breze, pogona DIP-a Novi, od 1. srpnja 1965. radi u Šumariji u Novom gdje je bio direktor OOUR-a za uzgoj šuma od 1. svibnja 1986. do 31. prosinca 1990, od 1. siječnja 1991. pomoćnik upravitelja u JP Hrvatskih šuma UŠ Senj i najzad od 1. lipnja 1996. do mirovine rukovoditelj Odjela za lovstvo i pomoćnik direktora za uređivanje šuma. Bio je potpredsjednik Turističkog društva Novi 1982, predsjednik 1983, predsjednik Čitaonice, predsjednik Skupštine općine Crikvenica od 1. svibnja 1984. do 30. travnja 1986. te predsjednik Izvršnog odbora, a od 1990. do 1991. predsjednik Skupštine mjesne zajednice Novog.

Veza: 14, 13, 6, 18, 12

2.

PEĆANIĆ, ANTON (Krmpote Polje, 13. 6. 1871 – Krmpote, 20. 3. 1938), sin Pere i Vice (Krmpote, 18. 1. 1846 – Krmpote, 4. 11. 1918); supruga Paulina r. Kostrenčić (Crikvenica, 3. 1. 1880 – 8. 3. 1964).

Blagajnik i bilježnik u Općini Ledenice od 1911. do 30. ožujka 1937. Njegov sin Josip bio je činovnik u Senju, a nakon stvaranja NDH ubili su ga partizani. Veza: 73, 4,19, 15

3.

PEĆANIĆ, IVAN (Krmpote Polje, 25. 7. 1826 – Smokvica, 7. 6. 1910); treća supruga Anta (17. 12. 1841 – 4. 6. 1918). Imao je 84 godine, utopio u moru u Smokvici. Veza: 7, 2, 8

4.

PEĆANIĆ, JOSIP (Joško) (Ledenice, 20. 3. 1908 – svibanj 1945), sin Antona Perinog i Pauline r. Kostrenčić (Crikvenica, 3. 1. 1880 – Zagreb, 8. 3. 1964). Žrtva rata (1941 – 1945). Nestao je pri kraju rata tijekom povlačenja vojske tadašnjih NDH vlasti kod Bleiburga. Bio je bilježnik u Općini Ledenice od 1. travnja 1937, a od srpnja 1937. do 1941. općinski blagajnik u Ledenicama i tajnik Velike župe u Senju za vrijeme NDH. Veza: 2, 15, 19

5.

PEĆANIĆ, JOSIP (Polje, Krmpote, 25. 3. 1889 – Nyiregyhazi, 26. 3. 1915), sin Grge i Tereze r. Blažević (Krmpote, 26. 6. 1862 – Krmpote, 4. 8. 1914).

Žrtva rata (1914 – 1918). Kao domobran u austrougarskoj vojsci umro u bolnici od ranjavanja u ratu. Brat mu Mijo umro je u ruskom zarobljeništvu, a brat Nikola (23. 11. 1893) na radu u Srbiji (16. 4. 1923).

Veza: 9

6.

PEĆANIĆ, KSENIJA r. Verner (Zagreb, 28. 7. 1938 – Novi, 3. 3. 1981), Dragutinova; suprug Anton (Krmpote, 17. 7. 1935), Matin.

Diplomirana inženjerka šumarstva; Poljoprivredno-šumarski fakultet završila je u Zagrebu 1963. Radila je na fakultetu, zatim u DIP-u Novi od 11. siječnja 1968. do 1969, a od 18. svibnja 1969. do 1981. u Šumariji Novi. Veza: 1, 18

7.

PEĆANIĆ, MARKO (Polje, Krmpote, 21. 3. 1878 – 1914 / 1918), sin Ive i Ante (Krmpote, 17. 12. 1841 – Krmpote, 4. 6. 1918), treće očeve supruge. Žrtva rata (1914 – 1918); kao domobran u austrougarskoj vojsci nestao je u ratu – vjerojatno je poginuo.

Veza: 3, 2

8.

PEĆANIĆ, MATE MILE (Polje, Krmpote, 15. 9. 1919 – Vukovar, 12. 4. 1945), sin Mihovila Matinog i Gabrijele r. Butorac (Krmpote, 16. 6. 1891 – Krmpote, 24. 11. 1956). Žrtva rata (1941 – 1945). Za vrijeme rata bio je ustaša i policijski agent NDH. Poginuo je u završnim operacijama JNA za oslobođenje Srijema i Slavonije od njemačkih jedinica i vojske NDH. Imao je brata Šimu (Krmpote, 24. 8. 1931), a otac Mihovil (Krmpote, 2. 10. 1891) umro je u Bihaću (23. 3. 1941).

Veza: 3 9.

PEĆANIĆ, MIJO (Polje, Krmpote, 1. 10. 1897 – Rusija, 1918), sin Grge i Tereze r. Blažević (Krmpote, 26. 6. 1862 – Krmpote, 4. 8. 1914).

Žrtva rata (1914 – 1918). Borio se kao domobran u austrougarskoj vojsci i na ruskoj fronti gdje je zarobljen. Umro je u Rusiji u zarobljeništvu.

Veza: 5 10.

PEĆANIĆ, MIHOVIL (Polje, Krmpote, 27. 6. 1891 – 1914 / 1918), sin Nikole i Tonke r. Balen (Krmpote, 24. 8. 1871 –Krmpote, 21. 12. 1929).

Žrtva rata (1914 – 1918). Kao hrvatski domobran u austrougarskoj vojsci nestao je u ratu, vjerojatno je poginuo, odmah u prvoj godini rata na srpskoj fronti na Drini.

11.

PEĆANIĆ, MILAN (Miko Verin) - Tonkin (Smokvica Gornja, 18. 1. 1926 – Rijeka, 25. 6. 1998), sin Josipa Antonovog i Vere r. Butorac (Krmpote, 20. 3. 1903 – Rijeka,

1982), Tomine; supruga Sonja r. Hodanić (Vrbnik, 15. 10. 1929), Ivanova; pradjed mu je Dujo. Profesor; diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme rata (od 1943) bio je aktivist SKOJ-a. Radio je u Učiteljskoj školi u Zadru i u Prvoj riječkoj gimnaziji kao direktor, potom kao direktor Sveučilišne biblioteke u Rijeci. Otac Josip (1898 – 1968) bio je rudarski radnik u Kanadi.

Veza: 16 12.

PEĆANIĆ, MLADEN - Vicetin (Novi, 12. 6. 1956), sin Mate (Jole) Matinog i Mire r. Pavelić (Zabukovac, Krmpote, 24. 2. 1935), Jerkove; supruga Tatjana r. Ražov. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Radi u Šumariji Novi od 1. travnja 1970. godine.

Veza: 1, 13, 18 13.

PEĆANIĆ, PAVE - Vicetin (Krmpote, 12. 2. 1925 – Bribir, 22. 7. 2003), sin Matije Pavinog i Marije r. Butorac (Krmpote, 11. 9. 1902), Tomine. Diplomirani ekonomist i pukovnik JNA. Nakon rata završio je Ekonomski fakultet u Skoplju. Sudionik NOB-a, a iz rata je izašao kao poručnik. Bio je načelnik financijske službe u Ministarstvu narodne obrane SFRJ. Veza: 14, 16, 12, 18 14.

PEĆANIĆ, PAVE - Vicetin (Smokvica, Krmpote, 22. 9. 1905 – Vrapče, 16. 4. 1939), sin Pave Dujinog i Vice r. Pavelić (Krmpote, 18. 1. 1869 – Krmpote, 18. 4. 1956). Zbog duševne bolesti smješten je u bolnicu u Vrapče (Stenjevec) gdje je i umro. Veza: 1, 13, 6, 12 15.

PEĆANIĆ, PETAR (Ledenice, 27. 9. 1906 – svibanj 1945), sin Antona Perinog i Pauline r. Kostrenčić (Crikvenica, 3. 1. 1880 – Zagreb, 8. 3. 1964).

Žrtva rata (1941 – 1945). Doktor prava; Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Bio je sudac u Kičevu u Makedoniji, a nakon osnivanja NDH radi u ustaškom Glavnom stanu kod poglavnika NDH u Zagrebu. Kao civil krenuo je 8. svibnja 1945. iz Zagreba prema Austriji i zaglavio kod Bleiburga s ostalim postrojbama hrvatske NDH-ove vlasti i vojske.

Veza: 2, 4, 19

16.

PEĆANIĆ, SONJA r. Hodanić (Vrbnik, 15. 10. 1929), Ivanova; suprug Milan (Miko Verin) (Smokvica Gornja, 18. 1. 1926 – Rijeka, 25. 6. 1998), Josipov. Profesorica; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u Učiteljskoj školi u Rijeci i u Pedagoškoj gimnaziji u Rijeci (do 1989).

Veza: 11

17.

PEĆANIĆ, STJEPAN (Živko) (Krmpote Donje, 30. 8. 1938), sin Franje i Kate r. Vukelić (Vukelić Draga 8. 9. 1910), kćeri Jose Šimunovog. Diplomirani inženjer agronomije; završio je Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu. Radi u Bujama.

Veza: 5 i 9 (očevi bratići)

18.

PEĆANIĆ, TAMARA - Vicetina (Zagreb, 19. 8. 1974), kći Antona i Ksenije r. Verner (Zagreb, 28. 7. 1938 – Novi, 3. 3. 1981), Dragutinove. Studirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali je prekinula studij i udala se za Milana Filipovića (Rijeka, 5. 1. 1975), Perinog.

Veza: 1, 6, 13, 12

19.

PEĆANIĆ, VUK (Ledenice, 31. 10. 1911 – Zagreb, 16. 12. 1976), sin Antona Perinog i Pauline r. Kostrenčić (Crikvenica, 3. 1. 1880 – Zagreb, 8. 3. 1964).

Drvarski stručnjak. Pisar u Općini Krmpote 1929, a između dvaju svjetskih ratova radio je u DIP-u Gutman u Našicama. Bio je pomoćnik ministra drvne industrije Republike Hrvatske u Zagrebu pa glavni direktor DIK-a u Novom (oko 1950 / 1951) te predsjednik Udruženja drvne industrije Hrvatske. Otac mu je bio bilježnik u Ledenicama, a brata Josipa ubili su partizani.

Veza: 2, 4, 15

PEHLEVIĆ, IVAN

Spominje se kao novljanski “oficijal” (činovnik) kneza Jurja Frankopana koji mu je 1656. zapovijedio da novljanskome pavlinskom samostanu da 100 dukata za popravak krova na crkvi Blažene Djevice Marije koja se nalazila u krugu tadašnjeg pavlinskog samostana, a danas novljanskog “cimitera” (groblje) (E. Laszowski, Gorski kotar i Vinodol, 1923).

1.

PEJAKOVIĆ, DORIS r. Vičević (Praputnjak, 17. 4, 1967), Avelinova; suprug Dražen (Rijeka, 18. 4. 1968), Vukanov. Vlasnica trgovine Dark u Novom na Trgu I. Mažuranića. Veza: 2

2.

PEJAKOVIĆ, DRAŽEN (Rijeka, 18. 4. 1968), sin Vukana i Danice r. Pralica (Bosanska Dubica, 1941), Manine; supruga Doris r. Vičević (Praputnjak, 17. 4, 1967), Avelinova.

Elektrotehničar; završio je ŠUP u Senju 1986. Radi u INA-i Rijeka od 1989. Sudionik Domovinskog rata i operacije Oluja (1995).

Veza: 1

PEJNOVIĆ , MANE (Brinje, 18. 4. 1920 – Zagreb, 14. 9. 2001), Ilijin; supruga Anka r. Baričević (Donji Zagon, 6.

6. 1923 – Zagreb, 8. 6. 2005), kći Luke Nikole Josipovog. Sudionik NOB-a i aktivni potpukovnik JNA. U vojnoj je službi prošao mjesta od Bitolja, Prilepa i Ohrida do Sarajeva, Gradačca, Rijeke i Pule.

PEMPER

Ledeničko prezime iz sela Pemperi, a u Novom se pojavljuje tek nakon 1945. godine. 1.

PEMPER, ANTON (Tona) - Buva (Pemperi, Ledenice, 26. 1. 1912 – Novi, 4. 2. 2002), sin Ivana i Marije r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1880); supruga Dragica r. Krmpotić - Tomulina (Ledenice, 7. 2. 1922 – Novi, 6. 12. 2005), Tomina. Šumski radnik. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 12. prosinca 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, od veljače 1942. u ličkom bataljunu Božidar Adžija, u 3. bataljunu 6. (tj. 1) brigade 13. primorsko-goranske divizije te u pratećem bataljunu pri Vrhovnom štabu NOV-a i POJ-a gdje je bio posilni dr. Ivana Ribara. Nakon rata je koloniziran u Vukovaru, ali se 1949. vratio u Novi i radio je u pilani u Brezama na održavanju postrojenja.

Veza: 3, 13, 11, 5

2.

PEMPER, DRAGUTIN (Dragan) - Komuš (Pemperi, Ledenice, 8. 2. 1922 – 1943), sin Blaža Lovrinog i Marije (Mara) r. Mataija (Ledenice, 24. 7. 1895). Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1941; prvoborac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, u jedinicama primorsko-goranskog odreda 5. operativne zone i 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je u borbi s neprijateljem (vjerojatno u Lici). Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno. Djed mu je Lovro (Ledenice, 9. 8. 1866 – Ledenice, 13. 5. 1943), Blažov.

Veza: 10 3.

PEMPER, IVAN - Buva (Pemeperi, Ledenice, 15. 8. 1914 –Lovas, Vukovar, 1996), sin Ivana i Marije r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1880); supruga Ana r. Mataija (Ledenice, 12. 4. 1914 – Rijeka, 26. 7. 1993), Jurjeva. Šumski radnik. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, poslije u minerskoj četi bataljuna Matija Gubec 13. primorsko-goranske divizije. Nakon rata je koloniziran u mjestu Lovas kod Vukovara. Veza: 1, 13, 11, 5

4.

PEMPER, IVAN - Rafija (Pemperi, Ledenice, 26. 6. 1918 –Ledenice, 13. 3. 1974), sin Rafaela i Marije r. Mataija (Ledenice, 4. 1. 1879 – 6. 5. 1936); supruga Paulina r. Mataija - Krečina (Ledenice, 6. 9. 1927), Josipova. Šumski radnik. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović i u drugim jedinicama 13. primorsko-

goranske divizije. Nakon rata radio je u Šumariji Novi. Ima brata Josipa (10. 2. 1921).

Veza: 14

5.

PEMPER, IVICA (Ivica Tonin) - Buva (Lovas, Vukovar, 1. 10. 1949), sin Antona i Dragice r. Krmpotić (Ledenice, 7. 2. 1922 – Novi, 6. 12. 2005), Tomine.

Vozač. Zanat je izučio u JNA. Vozač je u poduzeću MIT (meso i trgovina) Rijeka od 1980. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja (1995).

Veza: 1, 3, 13, 11

6.

PEMPER, JURAJ (Jura) - Pivac (Pemperi, Ledenice, 23. 5. 1921 – listopad 1943), sin Jurja i Ane r. Jurčić (Zalipnik, Ledenice, 2. 10. 1889 – Ledenice, 4. 11. 1929), prve očeve supruge. Otac mu se tri puta ženio, a drugu suprugu Milku Antoniju r. Pemper ubio je stric Karlo. Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1941; prvoborac 2. ledeničke čete bataljuna Marko Trbović i 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Sedam je puta ranjavan, a poginuo je u borbi, vjerojatno u Lici. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno.

Veza: 10, 7, 8

7.

PEMPER, KARLO - Pivac (Zalipnik, Ledenice, 12. 1. 1895 –Ledenice, 2. 9. 1943), sin Ivana Pavlovog i Marije r. Frković (Ledenice, 25. 5. 1861 – Ledenice, 7. 12. 1929); prva supruga Vicka r. Jurčić (Ledenice, 31. 12. 1896 – Ledenice, 23. 3. 1933), druga Ana r. Mataija - Krečina (Ledenice, 15. 2. 1895 – Ledenice, 13. 12. 1935), treća Marija r. Krmpotić (Ledenice, 23. 9. 1902 – 10. 2. 1943), Antonova. Žrtva rata (1941 – 1945). Bio je invalid na jednu nogu. Treća supruga Marija krenula je usred zime u Drežnicu po krumpir i na povratku se smrznula u snijegu. U duševnom rastrojstvu zbog toga zaklao je drugu suprugu brata Jurja – Milku Antoniju r. Pemper (Ledenice, 27. 5. 1897 – Ledenice, svibanj 1943). Tadašnja lokalna partizanska vlast osudila ga je i strijeljala.

Veza: 8, 10, 6, 12

8.

PEMPER, MARIJA r. Krmpotić (Vojsko, Ledenice, 23. 9. 1902 – 10. 2. 1943), kći Antona i Lucije r. Jurčić (Ledenice, 15. 2. 1873 – Ledenice, 5. 4. 1918), treća je supruga Karla Pempera - Pivca (Ledenice, 12. 1. 1895 – 2. 9. 1943), Ivanovog. Stradala 1943. Kako joj je suprug bio invalid, sama je usred zime otišla u Drežnicu u nabavu krumpira, ali se na povratku kući smrznula dok se odmarala.

Veza: 7, 10, 6, 12

9.

PEMPER, MATE - Matuzina (Zalipnik, Ledenice, 24. 2. 1878 – Ledenice, 21. 4. 1944), sin Mile Grginog i Kate

(Ledenice, 21. 5. 1848 – Ledenice, 18. 2. 1896); prva supruga Kata Mataija - Krečina (30. 4. 1875 – 16. 6. 1932), druga Ana r. Šimac (Bribir, 28. 7. 1897), poslije preudana za Vinka Pempera u Podravskoj Slatini. Žrtva fašističkog terora. Radio je na svojoj zemlji kada je u selo upao njemački trup (četa specijalaca). Dok su drugi seljani na vrijeme pobjegli iz sela, on je ostao raditi na polju jer je bio gluh i tako su ga ubili njemački vojnici.

10.

PEMPER, MILKA ANTONIJA r. Pemper (Ledenice, 27. 5. 1897 – Ledenice, svibanj 1943), kći Lovre Blaževog i Kate r. Mataija (Ledenice, 18. 5. 1866 – Ledenice, 9. 11. 1934); druga je supruga Jurja - Pivca (Ledenice, 8. 4. 1886), sina Ivana Pavlovog. Žrtva rata (1941 – 1945). Zaklao ju je suprugov brat Karlo (Ledenice, 12. 1. 1895) u duševnom rastrojstvu nakon gubitka supruge Marije koja se smrznula u snijegu na povratku kući iz Drežnice kamo je otišla po krumpir. Partizanske su ga vlasti osudile na smrt strijeljanjem. Veza: 7, 8, 6, 2, 12 11.

PEMPER, MILJENKO (Miljenko Tonin) - Buva (Ledenice, 10. 9. 1959), sin Antona i Dragice r. Krmpotić (Ledenice, 7. 2. 1922 – Novi, 6. 12. 2005), Tonine. Staklar; zanat je izučio u ŠUP-u u Rijeci. Radio je u Tvornici plastične stolarije u Ledenicama. Veza: 1, 3, 13, 5

12.

PEMPER, PETAR - Pivac (Zalipnik, Ledenice, 1. 1. 1886 –Ledenice, 16. 5. 1895), sin Valentina Pavlovog i Romane r. Mataija - Krečine (1864 – 27. 3. 1937).

Kao desetogodišnji dječak stradao je u šumi u snježnoj oluji i mećavi. Imao je brata Ivana (Ledenice, 3. 5. 1904). Veza: 7, 8, 10

13.

PEMPER, RAFAEL - Buva (Pemperi, Ledenice, 29. 12. 1906 –Karlovac, 20. 7. 1944), sin Ivana i Marije r. Komadina (Ledenice, 3. 12. 1880).

Pali borac NOR-a. Stolar. Sudionik NOB-a od 1941; borac u Komandi mjesta Novi i odbornik u mjesnom NOO-u. Nijemci su ga zarobili 1944, odveli u Karlovac i tamo strijeljali. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno. Veza: 1, 3, 5, 11

14.

PEMPER, RAFAEL - Rafija (Zalipnik, Ledenice, 6. 12. 1910 –Stajnica, Brinje, 1942), sin Rafaela i Marije r. Mataija (Ledenice, 4. 1. 1879 – Ledenice, 6. 5. 1936).

Pali borac NOR-a. Stolar. Sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, bataljuna Matija Gubac i bataljuna Ljubica Gerovac 1. primorsko-goranskog odreda 5. operativne zone. Poginuo

PERAKOVIĆ

je u borbi s neprijateljem u Stajnici pokraj Brinja. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno. Veza: 4

PERAKOVIĆ, MATO (Barilovac, 24. 4. 1859 – Novi, 10. 1. 1912); supruga Jela r. Polović (3. 7. 1862). Općinski blagajnik i bilježnik (1900 – 1906) te blagajnik Društva za uređenje i uljepšanje Novog od osnivanja 1902. U Novom mu se rodilo i troje djece. Ubio se revolverom zbog čega mu je uskraćen crkveni pogreb.

PERANIĆ, IVAN (Stara Novalja, Pag, 12. 12. 1935), Šimin. Svećenik; završio je studij teologije 1963. Od 1963. do 1976. kapelan je u Ogulinu, od 1978. župnik u Novom, a od 28. listopada 1991. i vjeroučitelj u osnovnoj školi u Novom. Obavlja dužnost i u crkvama u Ledenicama, Krmpotama, Povilama i u Klenovici.

PERC, ANTUN

Gruntovničar u Novom. Tajnik Narodne čitaonice od 10. listopada 1922. do 18. siječnja 1923. godine.

PERICA, FANIKA r. Sokolić - Veričinka (Novi, 25. 6. 1938), kći Romana Pavlovog i Marije r. Maričić - Šćrbetinke (Novi, 6. 7. 1911 – Zagreb, 19. 2. 1995); suprug Drago (1934 – 20. 12. 2001).

Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi u Bateru i u krmpotskim selima od 1950. do 1960. godine.

Veza: Sokolić 244

PERIČIĆ

Donekle mlado novljansko prezime jer u Novi dolazi početkom 18. st. iz Zagona i Ledenica, a tamo je došlo već 1600. i poslije s ostalim prebjezima – Vlasima. Bunjevačkog je podrijetla. Najstariji su nadimci ovih novljanskih Peričića Kranjčići, Vranješe, Nikolice i Karlini, a svi potječu iz Donjeg Zagona. Poslije su se tim nadimcima u Novom nadodali još Postolari, Seznale, Šalvatori i Ubijeni. Kranjčići vuku podrijetlo iz zagonjskog zaseoka Kranjčići gdje je postojalo takvo prezime, Vranješa je nadimak prema predjelu Vrana, a Nikolica po Nikoli koji je došao u Novi.

1.

PERIČIĆ, ANDRIJA - Kranjčić (Rijeka, 1. 2. 1965), sin Jurja Andrijevog iz Donjeg Zagona i Antonije r. Krmpotić (Krivi Put, 15. 5. 1937); supruga Snježana r. Cvjetković (Raša, 31. 6. 1965).

Mesar; zanat je izučio u ŠUP-u. Radio je u HTP-u Ad Turres u Crikvenici, a potom privatno. Borac Domovinskog rata od 1991. do 1992. Djed Andrija (6. 10. 1901 – 14. 11. 1982) je sin Jurja Andrijevog i bio je zidar.

Veza: 12, 32

2.

PERIČIĆ, ANTON - Kranjčić (Novi, 15. 8. 1844 – Rijeka, 26. 5. 1899), sin Filipa Antonovog i Margarite r. Karlović (Novi, 10. 7. 1804 – 1854), Tomine, prve očeve supruge;

prva supruga Marija r. Škocanić (u. Novi, 6. 3. 1884), druga Marija r. Kabalin - Javorka (Novi, 5. 2. 1853 – Sušak, 31. 10. 1927), udovica Franka Piškulića, a kći Luke Ivanovog.

Financ (c. kr. financijski stražar, nadmornar) pa službenik u Rijeci. U novljanskoj općinskoj knjizi piše i financijski poglavica (znači upravitelj), dok se već 1897. spominje kao bilježnik i upravitelj Općine Jelenje (v. Grobnički biografski leksikon, 1979). Brat mu je Juraj (Novi, 23. 4. 1840), a prašukundjed Zagonjanin Anton Peričić - Kranjčić (oko 1725 / 1730) koji je s bratom Pavlom došao u Novi. Veza: 14, 56, 10, 87 3.

PERIČIĆ, ANTON - Kranjčić (Novi, 6. 7. 1905 – Novi, 27. 9. 1958), sin Filipa Jurjevog i Pauline r. Zoričić (Novi, 16. 1. 1876 – Tunis, 22. 2. 1952), Antonove; supruga Paulina r. Petrinović - Gašpar (Novi, 1. 10. 1908 – Novi, 22. 12. 1989), Srećkova (Srećko Marica) (2. 10. 1876). Zidarski majstor. Sudionik NOB-a od 8. rujna 1943, član kotarskog NOO-a Novi od 10. listopada 1942, predsjednik općinskog NOO-a Novi od 1942. do 1943, a od početka 1944. je u šumi na oslobođenome partizanskom teritoriju. Nakon rata radio je u GP Izgradnja u Novom, u Zoni B slobodnog teritorija Trsta i najzad u Riječkoj bolnici. Bio je tajnik Narodne čitaonice u Novome od 2. veljače 1947. do 18. travnja 1948. Praprašukundjed mu je Anton Peričić - Kranjčić (oko 1725 / 1730) iz Donjeg Zagona koji je u Novi došao s bratom Antonom. Imao je braću Jurja (10. 12. 1902) i Pavla (13. 7. 1912) te kćer Ðurđu (1. 8. 1936), udanu Dražić.

Veza: 10

4. PERIČIĆ , ANTON FORTUNATO - Kranjčić (Novi, 12. 7. 1798 – Novi, 3. 5. 1876), sin Ivana Pavlog i Lucije r Mažuranić (Novi, 14. 6. 1764), Antonove; supruga Marija r. Maričić (Novi, 25. 12. 1810 – 25. 3. 1876).

U vojnoj službi je u Novom poslije francuske okupacije. Djed Paval došao je iz Donjeg Zagona. Imao je braću Pavla (Novi, 16. 10. 1802 – Novi, 19. 12. 1866), Ivana (Novi, 12. 9. 1800 – Novi, 9. 11. 1885) i Filipa (Novi, 19. 6. 1808 – Novi, 3. 8. 1876).

Veza: 33, 85, 57, 23, 52, 37, 77/1, 83/1, 35, 15

5.

PERIČIĆ, ANTON - Nikolica (Novi, 11. 6. 1869 – Stenjevec, 19. 7. 1911), sin Nikomeda Nikolinog i Vicke r. Potočnjak (Novi, 8. 5. 1832 – 24. 5. 1881), Petrove; supruga Eugenija r. Barilli (Senj, studeni 1870).

Općinski bilježnik i blagajnik u Slunju, Jelenju i Ludbregu, a živio je i u Karlovcu. Budući da se oženio Senjkinjom, vjerojatno se tamo i školovao. Zbog duševne bolesti završio je u Zavodu za umobolne u Stenjevcu gdje je i umro. Nadimak mu je po djedu Nikoli koji je u Novi došao iz Donjeg Zagona. Od bratića Franka (Novi,

16. 9. 1848 – Novi, 27. 6. 1917), Matijevog, sin Roko (Novi, 16. 8. 1872) radio je na Burzi Zagreb.

Veza: 67, 62

6.

PERIČIĆ , ANTON ( Postolar) - Kranjčić (Novi, 4. 9. 1854 – Stenjevec, 22. 9. 1909), sin Nikole Antonovog i Katarine r. Sokolić - Pećarice (Novi, 27. 2. 1822 – Novi, 18. 1. 1905), Grgine. Carski i kraljevski oružnik, zatim nadcestar po raznim mjestima u Lici, između ostalog i u Gračacu. Duševno je obolio pa je smješten u Zavod za umobolne gdje je i umro jer u ono vrijeme nije bilo povratka iz takve bolnice. Šukundjed mu je Zagonjanin Anton Peričić koji se s bratom Pavlom naselio u Novom. Sin Stjepan rodio mu se u Karlobagu (20. 8. 1891).

Veza: 68, 29, 83, 80, 89

7.

PERIČIĆ, ČEDOMIR IVAN - Kranjčić (Novi, 21. 10. 1920 –Topusko, 1941), sin Josipa Ivanovog i Marije r. ZoričićGrujičinke (Novi, 18. 4. 1898 – Zagreb, ?), kćeri Josipa Mikulinog; sestra Melita (Novi, 7. 8. 1924), udana Ficko. Žrtva rata (1941 – 1945). Gimnazijalac abiturijent; završio je gimnaziju u Zagrebu. Uključen je u organizaciju ustaške mladeži u Zagrebu 1941. i poslan na popisivanje žita radi prisilnog otkupa na Kordunu za Državno otkupno poduzeće Plodina iz Zagreba. Na terenu su ga ubili četnici kod Topuskog. Veza: 36, 90, 15, Ficko, Grbac

8.

PERIČIĆ, DAMIR - Kranjčić (Novi, 15. 7. 1937 – Novi, 29. 6. 2005), sin Ivana Josipovog i Marije r. Toljan (Novi, 29. 9. 1909 – Novi, 24. 8. 1983), Leopoldove; supruga Jadrana r. Sokolić - Kozarica (Novi, 3. 11. 1949), Rafaelova. Diplomirani ekonomist; Ekonomski fakultet završio je u Rijeci. Radio je u Rijeci u poduzeću Rade Končar, u Privrednoj komori, zatim kao upravitelj u ispostavi GP Kurivo iz Gorice u Novom (od 1991. poduzeće je preimenovano u Mel, Novi). Predsjednik je Turističkog društva Novi od 1976. do 1977, odbornik u Skupštini općine Crikvenica od 1990. do 1993, od 1993. do 1997. predsjednik Gradskog vijeća Grada Novog. Praprašukundjed mu je Paval Peričić, brat Antonov, iz Zagona doselio u Novi. Veza: 25, 44, 22, 86, 11

9.

PERIČIĆ, DOBROTIN - Vranješa (Novi, 2. 11. 1872 – Germiston kod Johannesburga, 24. 3. 1911), sin Josipa Lukinog i Lucije r. Sokolić (Novi, 9. 7. 1841 – Novi, 8. 7. 1875), prve očeve supruge; supruga Marija r. Srića (Novi, 13. 11. 1878 – Novi, 7. 9. 1923), kći Lovre Ivanovog. Radnik. Otišao je u Transval (sada JAR). Tamo je radio u rudniku kod grada Germinstona sjeveroistočno od Johannesburga, u kojem je poginuo, što je bila sudbina mnogih njegovih sumješatna. Sinovi Karlo (Novi, 1. 5.

1903) i Petar (Novi, 19. 9. 1904) i kći Anka (Novi, 6. 6. 1908) otišli su u Cape Town i tamo dobili britansko državljanstvo 1924. Šukundjed Luka Markov - Vranješa doselio se iz Donjeg Zagona u Novi.

Veza: 54, 24

9/1.

PERIČIĆ, DRAGUTIN - Kranjčić (Novi, 7. 12. 1888 – 1914 / 1918), sin Ivana Josipovog i Anke r. Sokolić - Veričinke (Novi, 28. 8. 1863 – Novi, 6. 8. 1942), Ivanove. Žrtva rata (1914 – 1918). Otišao je na rad u SAD gdje mu je bio i otac. Poginuo je u ratu, vjerojatno na europskom bojištu.

Veza: 84, 35 10.

PERIČIĆ, FILIP - Kranjčić (Novi, 26. 10. 1866 – Novi, 8. 7. 1930), sin Jurja Filipovog i Margarete r. Radetić (Novi, 2. 10. 1840 – Novi, 17. 2. 1923; supruga Paulina r. Zoričić - Šćokinica (Novi, 16. 1. 1876 – Tunis, 22. 2. 1952), kći Antona Ivanovog.

Zidar. Otišao je na rad u Tunis gdje je zajedno sa sestrom Marijom (27. 2. 1910) i njezinim suprugom postao suvlasnikom jednog rudnika. Nakon povratka u Novi, otrovao se plinom od drvenog koksa. Prašukundjed mu je Anton - Kranjčić koji se doselio u Novi.

Veza: 2, 3, 14, 87, 56

11.

PERIČIĆ, IRENA - Kranjčika (Rijeka, 28. 7. 1977), kći Damira i Jadrane r. Sokolić - Kozarice (Novi, 3. 11. 1949), Rafaelove.

Ekonomistica; diplomirala je na Fakultetu za ugostiteljstvo. Radi sezonski u zagrebačkoj turističkoj agenciji Alpe Adria Holiday u Novom.

Veza: 8, 22, 25, 44, 86

12.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić (Donji Zagon, 8. 12. 1930), sin Andrija Jurjevog i Marije r. Rubčić (Donji Zagon, 31. 10. 1903 – 4. 1. 1994), kćeri Nikole Antonovog. Mehaničar. Završio je Vojnu zrakoplovnu akademiju u JNA pa je jedno vrijeme bio vojni pilot-letač, no napustio je ratno zrakoplovstvo SFRJ i otišao u Australiju. Otac Andrija (6. 10. 1901 – 14. 11. 1982), sin Jurja Andrijevog, bio je zidar.

Veza: 32, 26, 1, 48, 60

13.

PERIČIĆ, IVAN (Crvalj) (Valač, Gornji Zagon, 24. 8. 1921 –Crna Vlas, 31. 3. 1945), sin Antona Lukinog i Mare r. Tomić (Valač, Gornji Zagon, 20. 6. 1889 – Gornji Zagon, 21. 12. 1926), prve očeve supruge. Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 26. siječnja 1942; puškomitraljezac u 6. primorsko-goranskoj brigadi, poslije 1. brigadi primorsko-goranske divizije. Poginuo je u Lici u borbana s njemačkim i ustaškim jedinicama na

Crnoj Vlasi (godina pogibije na spomeniku u Gornjem Zagonu i u knjizi Donji i Gornji Zagon u NOB-u je pogrešna). Otac Anton (Valač, Gornji Zagon, 19. 10. 1885) četiri se puta ženio i imao jedanaestero djece.

Veza: 53

14.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić (Rijeka, 27. 12. 1878 – Sušak, ?), sin Antona Filipovog i Marije r. Škocanić (u. 6. 3. 1884), prve očeve supruge; supruga Marija r. Tura (Sušak, 9. 8. 1881).

Mehaničar. Radio je u Tvornici papira u Rijeci. Prašukundjed mu je Anton Peričić - Kranjčić koji se doselio iz Zagona u Novi s bratom Pavlom i Josipom.

Veza: 2, 56, 10, 87

15.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić (Novi, 16. 9. 1844 – Novi, 9. 6. 1919), sin Ivana Ivanovog i Katarine r. Sajčić (Novi, 15. 9. 1800 – Novi, 9. 1. 1885); supruga Margareta r. Potočnjak (Novi, 4. 2. 1849 – Novi, 6. 4. 1931), Nikolina. Bio je jedno vrijeme u vojnoj službi. Njegov sin Ivan (17. 10. 1873 – 26. 10. 1942) sagradio je u Lukavicama vilu Rozalija, koju je nazvao po supruzi Rozaliji r. SokolićVeričinki (15. 9. 1879), Kuzminoj. Pradjed mu je Paval Peričić iz Donjeg Zagona.

Veza: 4, 35, 36, 7, 90, 84, 51, 33, 85

16.

PERIČIĆ, IVAN - Karlin (Valač, Gornji Zagon, 2. 7. 1932 –Novi, 15. 6. 2007), sin Ivana Kalistovog i Luce r. Tomić (Tribotinj, Gornji Zagon, 5. 9. 1908 – Grižane, 24. 6. 1996), Stjepanove (Čop); supruga Anica r. Tomić - Agentova (Gornji Zagon, 16. 1. 1938), Jurjeva. Radnik. Radio je u HTP-u Lišanj od 13. srpnja 1963. do 3. travnja 1991, najprije kao noćni čuvar hotelskih objekata, potom kao točitelj pića. Vlasnik je stana u Novom na Placi. Nadimak mu je po šukundjedu Karlu (Novi, 4. 11. 1814), Ivanovom, čiji su se potomci naselili u Valču, dok je Karlov otac Ivan (Novi, 12. 9. 1783) po ocu mu Josipu, podrijetlom iz Donjeg Zagona. Veza: 28, 50

17.

PERIČIĆ, IVAN - Batalija (Novi, 6. 3. 1959), sin Ivana Ivanovog i Margarete (Mara) r. Tomić - Trgovčeve (Gornji Zagon, 21. 3. 1929), Grgine; supruga Slavica r. Peričić (Novi, 14. 8. 1963), Jurjeva. Trgovac; završio je trgovačku školu u Rijeci. Radio je u trgovini Supermarket u Novom. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. godine.

Veza: 61

18.

PERIČIĆ, IVAN (Valač, Gornji Zagon, 3. 3. 1910 – Italija, 1942), sin Ivana Lukinog i Marije Peričić (Gornji Zagon, 21. 3. 1863 – Gornji Zagon, 29. 5. 1921).

Žrtva fašističkog terora. Zajedno s Ivanom Deranjom, Vatroslavovim (Vazmoslav) uhili su ga Talijani u Novom na Placi jer su kod njih našli partizanske letke protiv Talijana i talijanske fašističke okupacije. Sa sobom su nosili pile kao da su došli tražiti posao u Novom da ljudima pile drva, a u stvari su trebali raspačati letke, ali u tome nisu uspjeli. Otpremljeni su u talijanske koncentracijske logore. Ubijen je u Italiji u jednom od logora. Otac Ivan (Valač, Gornji Zagon, 22. 9. 1862 – Gornji Zagon, 13. 12. 1923) radio je u Americi.

19.

PERIČIĆ, IVICA - Glavarov (Novi, 14. 6. 1964), sin Josipa Antonovog i Marice r. Jovanović (Valač, Gornji Zagon, 24. 11. 1928), kćeri Tome - Rivinara. Brodomonter; zanat je izučio u Brodogradilištu Kraljevica gdje je radio sedam godina, zatim je prešao u DIP Novi (deset godina). Borac Domovinskog rata od 1991. do 1994. u činu desetnika te sudionik operacije Oluja. Veza: 69, 43

20.

PERIČIĆ, IVAN - Bljuta (Donji Zagon, 12. 9. 1913 – Fužine, 24. 7. 1984), sin Ivana Jurjevog i Marije r. Rubčić (Donji Zagon, 9. 2. 1881 – Donji Zagon, 2. 11. 1943), kćeri Jurja (Poleša) Pavlovog; supruga Katarina r. Jovanović - Matijina (Donji Zagon, 5. 9. 1911 – Opatija, 27. 12. 1997), Ivanova, a nadimak joj je po majci Matejki (Matija) r. Jovanović (Donji Zagon, 8. 4. 1874 – Donji Zagon, 18. 3. 1933). Željezničar – nadzornik željezničke pruge. Bio je član prvog NOO-a za Donji Zagon (od veljače 1942) i prve partijske ćelije u Donjem Zagonu. Talijanski vojnici uhitili su ga 4. lipnja 1942. i odveli u koncentracijski logor u Bakru. Nakon kapitulacije Italije (10. rujna 1943) odlazi u NOB, u Komandu mjesta Novi i u Komandu primorsko-goranskoga vojnog područja u šumu. Nakon tečaja za željezničara raspoređen je 1945. na dužnost nadzornika pruge u Gorskom kotaru. Otac Ivan (Donji Zagon, 8. 3. 1877), sin Jurja Ivanovog, umro je prije njegova (sinova) rođenja kao vojnik austrougarske vojske (18. 7. 1913) u koju je mobiliziran i prije početka rata. Veza: 49, 21, 70, 46, 27, 65, 73 21.

PERIČIĆ, IVAN JURAJ - Bljutin (Donji Zagon, 3. 4. 1935), sin Ivana Ivanovog i Katarine r. Jovanović - Matijine (Donji Zagon, 5. 9. 1911 – Opatija, 27. 12. 1997), Ivanove; supruga Radmila r. Stanimirović. Aviomehničar; završio je Vojnu zrakoplovnu akademiju u Zemunu (kod generala Tusa), bio je poručnik JNA. Radio je u Zagrebu u građevnom poduzeću. Otišao je u Australiju. Veza: 20, 70 22.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić (Novi, 23. 11. 1939), sin Ivana Josipovog i Marije r. Toljan (Novi, 29. 9. 1909 – Novi, 24. 8. 1983), Leopoldove; Damirov je brat.

Drvni tehničar; završio je srednju tehničku školu, drvno-prerađivački smjer u Zagrebu. Odselio se u SAD gdje je u gradu Tacama, savezna država Washington, šef projektnog biroa tamošnje tvornice namještaja.

Veza: 25, 44, 8, 86, 11

23.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić (Novi, 27. 8. 1861 – Shanghai, Kina, 31. 5. 1926), sin Josipa Antonovog i Marije r. Rubčić - Sučeve (Donji Zagon, 4. 4. 1834 – Novi, 28. 8. 1928), Ivanove; supruga Katarina r. Piškulić - Bracinka (Novi, 29. 10. 1867 – Novi, 2. 5. 1940), Tomina, primalja; on je djed Svetozara i Krsta Zoričića te Vojka Maričića, Tomislavovog; pokopan je u Pekingu (Beijngu). Zidarski majstor i građevinski poduzetnik. Radio je u Novom i u Čileu (Punta Arenas), a nakon povratka u Novi 1906. odlazi na rad u Egipat, zatim u Malu Aziju, Vijetnam (Hanoj), Sibir i Kinu gdje je gradio željezničke pruge i ceste. Napustio je obitelj, a sve bogatstvo ostavio je jednoj sestri u Kaliforniji jer je bio ljubomoran na suprugu. Od djece je tražio da se odreknu majke pa će on snositi troškove za njihovo školovanje. Odbili su. Kada su mu jednom prigodom kćeri Marija - Peričika udana Zoričić i Paulina - Peričika udana Maričić (obje rođene u Punta Arenasu u Čileu) poslale iz Novog fotografiju svojih sinova, a njegovih unuka – Svetozara i Krsta Zoričića, Petrovog i Vojka Maričića, Tomislavovog, on je fotografiju vratio odgovorivši proročanski: “Dali ste dici srpska imena, a Srbi će vas pozobat – a takove muladi ja imam po celom svitu.” Sin mu je Josip Joe Perrick, rođen u Novom, a umro je u Butteu, Montana, gdje živi i Thomas, u Houstonu živi jedna kći, a druga u Portlandu (Pacific). Šukundjed mu je Paval Peričić - Kranjčić koji se doselio u Novi iz Zagona s bratom Antonom.

Veza: 33, 57, 85, 4, 52, 37, 77/1, 83/1, Zoričić 9, Maričić 152, 164

24.

PERIČIĆ, IVAN - Vranješa (Novi, 29. 8. 1867 – Novi, 17. 4. 1941), sin Josipa Lukinog i Lucije r. Sokolić (Novi, 9. 7. 1841 – Novi, 8. 7. 1875), prve očeve supruge; supruga Francika r. Baran (Novi, 31. 12. 1875 – Novi, 22. 4. 1959), Pavlova.

Zidar. Radio je u Novom kod novljanskih poduzetnika. Nadimak je dobio po šukundjedu Luki Markovom koji se u Novi doselio iz Zagona.

Veza: 54, 9

25.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić (Novi, 15. 5. 1907 – Novi, 25. 11. 1978), sin Josipa Ludovikovog i Anke r. Mrzljak - Polešinke (Novi, 9. 7. 1881 – 13. 9. 1944), Petrove; supruga Marija r. Toljan (Novi, 29. 9. 1909 – 24. 8. 1983), Leopoldova.

Zidar i klesar; klesarski zanat izučio je kod Ivana Piškulića - Fumića. Radio je u Novom.

Veza: 44, 51, 8, 22, 86, 11

26.

PERIČIĆ, IVAN (Ivko) - Kranjčić (Donji Zagon, 17. 1. 1904 –Donji Zagon, 5. 8. 1990), sin Jurja Andrijevog i Marije r. Tus (Bribir, 11. 1. 1867 – 9. 8. 1950); supruga Ivka r. Baričević (Donji Zagon, 27. 12. 1908 – Donji Zagon, 18. 11. 1943), Hilarijeva, žrtva fašističkog terora. Zidar. Cijeli radni vijek je proveo na održavanju cesta kao cestar – zidar. I brat mu Andrija (Donji Zagon, 6. 10. 1901 – Donji Zagon, 14. 11. 1982) bio je zidar. Djed Andrija (Donji Zagon, 3. 2. 1820 – Donji Zagon, 17. 11. 1890), Ivanov, brat je Jurja (Donji Zagon, 21. 12. 1827 –Novi, 19. 12. 1903), Ivanovog čiji su potomci Bljute i Dupljakovi.

Veza: 32, 48, 60, 66, 12

27.

PERIČIĆ, IVAN - Dupljakov (Donji Zagon, 4. 9. 1927 –Senj, 23. 6. 1942), sin Jurja Jurjevog i Kate r. Jovanović (Donji Zagon, 30. 1. 1900 – Donji Zagon, 29. 6. 1967), druge očeve supruge. Žrtva fašističkog terora. Sudionik NOP-a. Talijanski vojnici teško su ga ranili 4. lipnja 1942. ispred njegove kuće kada su opkolili cijeli Zagon u znak odmazde zbog partizanskog napada na talijansku vojsku toga dana kod Sv. Antona na cesti Novi – Ogulin. Odveden je u senjsku bolnicu, ali je tamo umro.

Veza: 49, 73, 65, 79, 29, 46 28.

PERIČIĆ, IVAN - Karlin (Valač, Gornji Zagon, 6. 8. 1898 –Novi, 3. 8. 1987), sin Kalista Tominog i Katarine r. Kršul (Bribir, 29. 10. 1875 – Novi, 2. 3. 1959); supruga Luca r. Tomić - Čop (Tribotinj, Gornji Zagon, 5. 9. 1908), Stjepanova; vjenčani 30. kolovoza 1925. Radnik. Sudionik NOB-a od 1941; obavljao je pozadinske zadatke mjesnog NOO-a. Otac Kalisto zvani Karlo (1867) otišao je 1906. na rad u Južnu Ameriku. Po pradjedu Karlu (Novi, 4. 11. 1814) potomci su dobili nadimak Karlini. Veza: 50, 16 29.

PERIČIĆ, IVAN - Kranjčić, Postolar (Novi, 18. 5. 1850 –28. 11. 1910), sin Nikole Antonovog i Katarine r. Sokolić (Novi, 27. 2. 1822 – Novi, 18. 1. 1905); supruga Dorotea r. Maričić - Jurika (Novi, 29. 4. 1849 – Novi, 15. 4. 1930), kći Vicka Ivanovog; Dorotein djed Ivan i baka Dorotea pl. Ježić izgradili su crkvicu sv. Ivana i u njoj su pokopani. Postolarski obrtnik u Novom; imao je radionicu u današnjoj Ulici Braće Radić. Zanat je izučio kod oca postolara te je po tome ta grana Peričića dobila još nadimak Postolari odnosno Postolarice. Veza: 68, 6, 83, 89, 80 30.

PERIČIĆ IVAN - Kranjčić (Novi, 24. 9. 1924 – Novi, 11. 11. 2012), sin Nikole Josipovog i Ursule (Ursa) r. JovanovićBaroldinke (Novi, 19. 10. 1886 – Novi, 25. 7. 1977), Jurjeve;

supruga Draga r. Pernat (Nova Gorica, 2. 11. 1922 – Novi, 28. 4. 2003), Alojzijeva. Građevinski poslovođa; završio je zidarsku klesarsku školu u Crikvenici. Kako je od 1941 / 1942. bio činovnik u Općini Novi, morao je biti i logornik, ali je zbog toga prešao u partizane. Sudionik NOB-a od 7. rujna 1942; borac u jedinicama 13. primorsko-goranske divizije, u Komandi primorsko-goranskoga vojnog područja pa u 43. istarskog diviziji, a nakon rata djelatni kapetan JNA (do 1947). U Novom je od 26. siječnja 1951. do 2. lipnja 1953. tajnik Narodne čitaonice, od 1961. do 1962. upravitelj hotela Lišanj te tajnik Udruženja boraca NOR-a. Supruga Draga bila je partizanski borac u Sloveniji. Prvi novljanski predak Peričić - Kranjčić je prašukundjed Paval koji je u Novi došao iz Donjeg Zagona. Otac mu Nikola (Novi, 6. 12. 1878) umro je u Argentini (6. 12. 1933) kamo je otišao radi zarade.

Veza: 84, 35, 71, 58, 32/1, 75, Vidović 1

31.

PERIČIĆ, IVAN - Batalija (Valač, Gornji Zagon, 11. 10. 1950), sin Pavla Antonovog i Marije r. Maričić - Livakovice (Plužnice, Gornji Zagon, 31. 7. 1927), kćeri Ivana Mirkovog; treća supruga Marija r. Šestan (Trogir, 10. 9. 1954), Antina. Automehaničar. Radio je kao vozač u Šumariji Novi od 22. prosinca 1970, a od 1975. u Autotransu Rijeka. Ima sestre Nadu Čorić (17. 10. 1955) i Mariju Žeželj (Valač, Gornji Zagon, 13. 3. 1947).

Veza: 74, Žeželj 1, Čorić 12, Dupor 1

32.

PERIČIĆ, IVKA r. Baričević (Donji Zagon, 27. 12. 1908 –Donji Zagon, 18. 11. 1943), kći Hilarija Matinog i Lucije r. Baričević (Donji Zagon, 10. 11. 1885 – Donji Zagon, 13. 7. 1970), Josipove; suprug Ivan (Ivko) (Donji Zagon, 17. 1. 1904 – 5. 8. 1990), sin Jurja Andrijevog. Njezina je majka sestrična Ivanu Baričeviću - Pržici (8. 10. 1903), Ivanovom, iz Novoga. Žrtva fašističkog terora. Poginula je u svojem dvorištu gdje ju je pogodila krhotina granate (geler) koju su ispalili njemački vojnici koji su s položaja kod crkvice sv. Barbare kod Bribira tukli artiljerijom po ledeničkoj Gradini gdje su bili partizani. Nađena je mrtva, a uz nju dvoje male djece – Marija (27. 12. 1935) i Marko (2. 3. 1939). Veza: 26, 48, 60, 66, 12

32/1.

PERIČIĆ, JELENA r. Mrzljak - Bartolčevica (Novi, 2. 11. 1952), kći Vladimira Rudolfovog i Marije r. Cestar (Brezje, 15. 8. 1923); suprug Nikola - Kranjčić (Beograd, 11. 11. 1948), sin Ivana Mikulinog. Ekonomska tehničarka; završila je ekonomsku školu. Upraviteljica je ispostave Riadria banke iz Rijeke u Novom od prosinca 1998. do 2004. godine.

Veza: 71, 58, 30, 84, 75, Mrzljak 82, Demirović, Krišković, Lekić

33.

PERIČIĆ, JOSIP - Kranjčić (Novi, 30. 6. 1837 – Amerika, 15. 4. 1888), sin Antona Ivanovog i Marije Maričić (Novi, 25. 12. 1810 – Novi, 25. 3. 1876), nezakonite kćeri Ane r. Radetić, supruge Josipa Maričića - Ponjavara (16. 9. 1782); supruga Marija r. Rubčić - Sučeva (Donji Zagon, 4. 4. 1834 – Novi, 28. 8. 1928), Ivanova. Zidar u Novom. Pradjed mu je Paval iz Donjeg Zagona, a djed Ivan (22. 11. 1764 – 5. 10. 1849), Pavlov, rodio se u Novom. Imao je kuću u Novom na “Preškrili” (Stari trg, zadnja kuća u slijepoj uličici nasuprot Paladinove kuće iznad “Rumene Place”) . On je pradjed Svetozara i Krsta Zoričića i Vojka Maričića, Tomislavovog. Veza: 4, 85, 57, 23, 52, 37, 77/1, 83/1, 35, 15

34.

PERIČIĆ, JOSIP - Gruba (Tribotinj, Gornji Zagon, 3. 1. 1927 – Novi, 19. 1. 2000), sin Božidara (Bože) Antonovog i Eve Jovanke r. Jovanović - Bokulinke (Gornji Zagon, 19. 12. 1906 – Zagreb, 6. 7. 1968), kćeri Jurja Pavlovog; supruga Vilma r. Filipović (Ruševo, Krmpote, 17. 12. 1927 –Novi, 25. 4. 2003), Ilijina. Sudionik NOB-a od 1944. Uključio se u rat u Srijemu gdje je bio partizanski borac i pripadnik KNOJ-a. Imao je brata Jurja (Novi, 24. 12. 1931), policajca. Veza: 0 35.

PERIČIĆ, JOSIP - Kranjčić (Novi, 16. 3. 1834 – Novi, 15. 8. 1916), sin Ivana Ivanovog i Katarine r. Sajčić (Novi, 15. 9. 1800 – Novi, 9. 1. 1885); supruga Uršula r. Krišković (Novi, 26. 10. 1836 – 18. 12. 1902), Perina.

Težak i poljoprivrednik, kao i većina Novljana. Zanimljivo je da je on u Novom zadnji muškarac koji je nosio na leđima breme drva “oprćeno” užetom. To je poslije postao uobičajen posao za žene koje su odlazile prije zore u novljansku šumu u Drenovi i tamo sakupljale granje za loženje, a nakon povratka kući odlazile bi na rad u polje ili na zidarske poslove. Pradjed mu je Paval, Zagonjanin koji se doselio u Novi.

Veza: 4, 15, 84, 9/1, 30, 71, 58, 75, 51, 44, 33, 57, 85

36.

PERIČIĆ, JOSIP - Kranjčić (Novi, 8. 11. 1898 – Zagreb, 1960), sin Ivana Ivanovog i Rozalije r. Sokolić - Veričinke (Novi, 15. 9. 1879 – Novi, 1965), kćeri Kuzme Ivanovog, vlasnice vile Rozalija; supruga Marija r. ZoričićGrujičinka (Novi, 18. 4. 1898 – Zagreb, ?), kći Josipa Mikulinog. Stolar. Preselio se s obitelji u Zagreb. Imao je djecu Ivana Čedu (Novi, 21. 10. 1920) i Melitu (Novi, 7. 8. 1924), udanu Ficko.

Veza: 15, 7, 90

37.

PERIČIĆ, JOSIP (PERRICK, JOE) - Kranjčić (Novi, 2. 6. 1900 – Butte, Montana, SAD, 28. 1. 1980), sin Ivana

Josipovog i Katarine r. Piškulić - Bracinke (Novi, 29. 10. 1867 – Novi, 2. 5. 1940), Tomine, primalje; supruga Hellen-Marie r. Mc. Carvil. Sestre Marija (4. 9. 1895), udana Zoričić i Paulina (8. 5. 1897), udana Maričić, rodile su se u Čileu (Punta Arenas).

Podvornik pa službenik u Jugoslavenskoj banci u Novom. Svirao je harmoniku na svadbama. Godine 1923. otišao je u Montanu gdje je radio kao kuhar u hotelu Mudro Grill Bogoslava Mudrovčića (Charles Mudro), a poslije je imao vlastitu gostionicu u Butteu gdje je organizirao novljanske mesopustarske običaje budući da je u Butteu kao i u Heleni, glavnom gradu države Montane, bilo puno Novljana i drugih Primoraca koji su radili u rudnicima ugljena i bakra. Napisao je četiri žitka: Bad Boy 1936, Pal, 1937, za 1938. nepoznata naziva i Hitler i Hirohito, 1939. Djeca i unuci žive mu u SAD-u, od Buttea na sjeveru – Thomas (4. 2. 1939) do Houstona na jugu –Chatarine Sahinen (16. 7. 1935) i Portlanda na Pacifiku –Rose Marie Perkin (31. 1. 1941).

Veza: 23, 52, 33, 4, Zoričić 90, Maričić 164

38.

PERIČIĆ, JOSIP MARIJAN - Vranješa (Novi, 7. 9. 1905 –Novi, 4. 3. 1968), sin Ivana Josipovog i Marije r. Paladin (Novi, 5. 8. 1865 – Novi, 16. 7. 1935), Matijeve; neoženjen.

Krojački obrtnik; imao je krojačku radionicu u svojoj kući (Ulica dr. A. Šermana), a iza 1945. je bio poslovođa Krojačke zadruge koja se nalazila na Korzu u kući Borovo, tada u vlasništvu Ludovika Mudrovčića - Bubnjara (Novi, 7. 8. 1881), Fabijanovog, stolarskog obrtnika. Otac Ivan Matij (Novi, 31. 10. 1866) umro je u Zapadnoj Australiji (Bunburg, 6. 3. 1931). Prašukundjed mu je Luka Markov, prvi Vranješa iz Zagona u Novom.

Veza: 81, 40, 39, 46, 63

39.

PERIČIĆ, JOSIP ŠIMUN - Vranješa (Novi, 28. 10. 1840 –Novi, 25. 12. 1904), sin Josipa Josipovog i Marije r. Potočnjak (Novi, 10. 5. 1809 – Novi, prosinac 1879); supruga Mare r. Maričić - Hrgešinka (Novi, 5. 9. 1837 – Novi, 25. 1. 1909), Ivanova.

Ovlašteni poštanski kočijaš karoce za prijevoz pošte i poštanskih pošiljaka između Sušaka, Novog i Senja. Na toj je karoci prevozio i ljude.

Veza: 81, 40, 38, 45, 63, 82

40.

PERIČIĆ, JOSIP - Vranješa (Novi, 4. 9. 1884 – Amerika, 11. 2. 1956), sin Josipa Josipovog i Mare r. Maričić (Novi, 5. 9. 1837 – Novi, 25. 1. 1909), Ivanove; prva supruga Marija r. Jovanović - Baroldinka (Novi, 26. 5. 1887 – Novi, 6. 8. 1911), kći Marije, kćeri Petra Jerkovog, druga Francika r. Krišković - Parlika (Novi, 11. 9. 1896 – Novi, 25. 1. 1969), Lovrina.

Ovlašteni kirijaš-obrtnik u Novom. Poslije je zbog slabe zarade otišao u Ameriku. Uz brata Tomu, imao je još

brata Ivana Matiju (Novi, 31. 10. 1866 – Bunburg, Zapadna Australija, 6. 3. 1931) i Ferdinanda (Novi, 26. 3. 1879 – SAD, 13. 12. 1942). Veza: 39, 81, 38, 45, 63

41.

PERIČIĆ, JOSIP - Čabrić (Valač, Gornji Zagon, 7. 8. 1907 –Bribir, 25. 9. 1994), sin Josipa Mijatovog i Marije r. Tomić - Terilove (Gornji Zagon, 22. 2. 1880 – 27. 8. 1953), Jakovljeve; supruga Marija r. Tomić - Školanova (Gornji Zagon, 9. 9. 1914 – 13. 12. 1994), Jurjeva. Radnik. Sudionik NOB-a od 1942; borac u bataljunu Matija Gubac 14. primorsko-goranske brigade 5. operativne zone Hrvatske, poslije 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Veza: 72, 42, 64, 59 42.

PERIČIĆ, JOSIP - Čabrić (Valač, Gornji Zagon, 14. 3. 1938), sin Josipa Josipovog i Marije r. Tomić - Školanove (Gornji Zagon, 9. 9. 1914 – Donji Zagon, 13. 12. 1994), Jurjeve; supruga Anica r. Tomić - Skulinova (Valač, Gornji Zagon, 1. 1. 1945), Antonova. Automehaničar i vozač. Radio je u KP Vodovod Žrnovnica u Novom od 1958, potom od 1959. u Mesoospkrbi u Crikvenici. Braća su mu Juraj (22. 11. 1939), mesar u Crikvenici i Mihovil (Novi 27. 2. 1950), autoelektričar u Bribiru.

Veza: 41, 72, 59, 64 43.

PERIČIĆ, JOSIP - Glavarov (Novi, 14. 1. 1954), sin Josipa Antonovog i Marice r. Jovanović (Gornji Zagon, 24. 11. 1928), kćeri Tome - Rivinara. Brodomonter. Zanat je izučio u Brodogradilištu Kraljevica gdje radi od 1970. Borac Domovinskog rata od 1993. do 1994. na fronti u Lici. Uz Ivicu, ima brata Antona (Novi, 25. 6. 1951) i Miljenka (11. 5. 1957).

Veza: 69, 19

44.

PERIČIĆ, JOSIP - Kranjčić (Novi, 15. 9. 1871 – Novi, 3. 12. 1941), sin Ludovika Ivanovog i Doroteje r. Krišković (Novi, 11. 8. 1841 – Novi, 3. 4. 1920); supruga Anka r. Mrzljak - Polešnika (Novi, 9. 7. 1881 – Novi, 13. 9. 1944), Petrova; Damirov je djed. Šukundjed Paval Peričić došao je iz Zagona u Novi.

Zidar. Radio je u Novom kod građevinskog poduzetnika Josipa Piškulića - Fumića, Ivanovog, a nakon Prvoga svjetskog rata u Srbiji i Bosni.

Veza: 35, 15, 25, 8, 22, 86, 11, 84

45.

PERIČIĆ, JOSIP - Vranješa (Novi, 1. 11. 1901 – Grubišno Polje, 1944), sin Tome Josipovog i Marije r. KriškovićRužike (Novi, 10. 8. 1877 – Novi, 16. 10. 1954), Rokine. Pali borac NOR-a. Pomorski kapetan i gruntovničar;

završio je pomorsku školu u Bakru i dva razreda škole za gruntovničara. Radio je kao građevinar u Novom 1926 / 1928, zatim u Korenici i Grubišnom Polju. Kao aktivnog suradnika NOB-a uhitili su ga ustaše i ubili. Član Narodne čitaonice u Novom od 22. travnja 1926. do 1928. Sin Milutin (Korenica, 2. 1. 1938), diplomirani pravnik, bio je općinski sudac u Daruvaru i županijski sudac u Bjelovaru.

Veza: 81, 40, 39, 63, 82, 38

46.

PERIČIĆ, JURAJ (Škrljevo, 1902 – Kukuljanovo, ?), sin Antona Ivanovog i Lucije r. Krišković (Novi, 12. 12. 1866), kćeri Antona i Eufemije - Šimelke; supruga Andrina (Krasica, 1906).

Željezničar (bilo je to rijetko zanimanje u Novom i Zagonu). Radio je u Kukuljanovu. Od pradjeda Ivana potomci su Dupljakovi, Bljute od sina mu Jurja (Donji Zagon, 21. 12. 1827 – 19. 12. 1903), a od sina Andrije (Donji Zagon, 3. 2. 1820 – Donji Zagon, 17. 11. 1890) Ivkovi. Veza: 49, 73, 27, 65, 20

47.

PERIČIĆ, JURAJ - Batalija (Valač, Gornji Zagon, 1. 2. 1938), sin Grugura Pavlovog i Ane r. Tomić - Skulinove (Plužnice, Gornji Zagon, 17. 7. 1906 – Gornji Zagon, 8. 1. 1978), Antonove; supruga Marica r. Tomić (Valač, Gornji Zagon, 4. 8. 1946), kći Martina Mudroslavovog. Poštar; cijeli radni vijek radio je u pošti u Crikvenici. Veza: 76, 74, 61

48.

PERIČIĆ, JURAJ - Ivkov, Kranjčić (Donji Zagon, 18. 5. 1932), sin Ivana Jurjevog i Ivke r. Baričević (Donji Zagon, 27. 12. 1908 – Donji Zagon, 18. 11. 1943), kćeri Hilarija Matinog; supruga Ema r. Rubčić - Sučeva (Donji Zagon, 4. 1. 1936), kći Ivana Ivinog. Emin pradjed je Ive Jurin zvan Did Kujica.

Građevinski poslovođa – nadcestar. Cijeli radni vijek proveo je u Labinu.

Veza: 26, 32, 50, 66, 12

49.

PERIČIĆ, JURAJ - (Dupljak Stari) (Donji Zagon, 3. 12. 1881 – Bakar, 29. 12. 1942), sin Jurja Ivanovog i Jele r. Baričević (Donji Zagon, 20. 4. 1845 – Donji Zagon, 25. 3. 1904), druge očeve supruge; prva supruga Anta r. Deranja - Mamulina (Donji Zagon, 21. 8. 1882 – Donji Zagon, 18. 12. 1912), druga Kata r. Jovanović (Donji Zagon, 30. 1. 1900 – Donji Zagon, 29. 6. 1967).

Žrtva fašističkog terora. Zidar. Bio je član prve partijske ćelije KP u Donjem Zagonu od 1941. Uhitili su ga Talijani u ožujku 1942. zato što mu je najstariji sin (iz drugog braka) Nikola bio u partizanima. Odveden je u talijanski koncentracijski logor u Bakru gdje je umro od zlostavljanja i gladi, tamo je i pokopan. Veza: 73, 27, 65, 79, 20, 46

50.

PERIČIĆ, KARLO (Novi, 4. 11. 1814), sin Ivana Osipovog i Vicence r. Piškulić - Jurašice (Novi, 10. 11. 1772 – Novi, 1834), kćeri Franka Stipanovog. Bio je zaposlen u vojnoj pomorskoj financijskoj službi. Braća su mu Marija (Novi, 15. 9. 1817), Ivan (Novi, 15. 6. 1810 – Senj, 12. 8. 1883) i Paval (Novi, 16. 11. 1802). Imao je sina Tomu, a unuka Kalistu. Djed mu je iz Donjeg Zagona. Veza: 28, 16 51.

PERIČIĆ, KATARINA - Kranjčika, udana Čikota (Novi, 7. 11. 1875 – Klenovica, 16. 2. 1944), kći Ludovika Ivanovog i Doroteje r. Krišković - Perine (Novi, 11. 8. 1841 – Novi, 3. 4. 1920), Tomine; suprug Ivan (iz Senja). Žrtva nevremena. Nađena je tog jutra smrznuta na staroj cesti Novi – Senj kod Klenovice. Bila je udana u Senju i po najvećoj je zimi i vijavici, za vrijeme rata išla, najvjerojatnije pješice, iz Senja u Novi budući da je to bilo vrijeme poklada. Veza: 35, 15, 44, 25, 84 52.

PERIČIĆ, KATARINA r. Piškulić - Bracinka (Novi, 29. 10. 1867 – Novi, 2. 5. 1940), kći Tome Ivanovog i Marije Piškulić r. Maričić - Malinarke (Novi, 18. 12. 1845 – Novi, 7. 10. 1932), Lovrine; suprug Ivan - Kranjčić (27. 8. 1861 –Shanghai, 31. 5. 1926), Josipov.

Primalja; školu za primalje završila je u Zagrebu. Radila je u Novom, a od 1888. do 1899. u Punta Arenasu gdje je bilo puno Dalmatinaca. Jednom su došli po nju da porodi dijete, ali su joj povezali oči da ne vidi kuda je vode karocom i u koju kuću, a tako su učinili i pri povratku jer su željeli sakriti neželjeni porođaj. Kao općinska babica u Novom znala je noću pješice ili na magarcu obići sva planinska sela općine. Noću se kretala s lanternom jer je javna rasvjeta postojala samo u starom dijelu grada.

Veza: 23, 33, 57, 85, 4, 77/1, 83/1, 37, Piškulić 185, 155, 140, Zoričić 80, 88, 116, Maričić 164

53.

PERIČIĆ, LUKA - Crvalj (Valač, Gornji Zagon, 12. 10. 1860 –Stalak, 25. 11. 1894), sin Antona i Marije (Gornji Zagon, 25. 3. 1827 – Gornji Zagon, 26. 11. 1894); supruga Ana r. Svetić (Gornji Zagon, 24. 4. 1864 – Gornji Zagon, 18. 9. 1941).

Smrznuo se za vrijeme rata na Stalku u velikoj snježnoj mećavi u koju je zapao. Pokopan je u Ledenicama 30. studenoga 1894. Imao je sinove Antona (Valač, Gornji Zagon, 19. 10. 1885) i Luku (Valač, Gornji Zagon, 29. 9. 1889) koji je umro u Južnoj Americi (27. 10. 1948).

Veza: 13

54.

PERIČIĆ, LUKA - Vranješa (Novi, 14. 10. 1837 – 21. 11. 1906), sin Luke Osipovog i Lucije r. Žanić (Novi, 27. 2.

1801 – 11. 1. 1863); supruga Marija r. Karlović (Novi, 4. 1. 1840 – 8. 8. 1916), Ivanova. Vojnik. Služio je u 53. pješačkoj regimenti (pukovnija) u Zagrebu. Imao je braću Vicka (11. 4. 1828) i Josipa (9. 7. 1841 – 21. 6. 1908).

Veza: 24, 9

55.

PERIČIĆ, LUKA - Vranješa (Donji Zagon, 1745. – Novi, 3. 1. 1815), Markov; supruga Franica r. Maričić (Novi, 11. 1. 1738), Vickova. Prvi je od Peričića - Vranješa došao iz Zagona u Novi i tu se oženio. Nositelj je nadimka Vranješa koji je po supruzinoj liniji prešao i na prezime Krišković koje je do tada pa i poslije nosilo nadimak Kirin. Imao je sina Osipa (12. 5. 1775).

Veza: 39, 54, 81, 40, 24, 9, 38, 45, 63, 82

56.

PERIČIĆ, LJUBOMIR (Amato) - Kranjčić (Rijeka, 16. 11. 1889 – Rijeka, 1922), sin Antona Filipovog i Marije r. Kabalin - Javorke (Novi, 5. 2. 1853), Lukine, druge očeve supruge, udovice Franka Piškulića. Državni činovnik u Rijeci. To mu je omogućio otac koji je bio financ i bilježnik u Jelenju.

Veza: 2, 14, 87, 10

57.

PERIČIĆ, MARIJA r. Rubčić - Sučeva (Donji Zagon, 4. 4. 1834 – Novi, 28. 8. 1928), Ivanova; suprug Josip - Kranjčić (Novi, 30. 6. 1837 – Amerika, 15. 4. 1888), sin Antona Ivanovog - Kranjčića čiji je pradjed Paval također iz Zagona. Prabaka je Svetozaru i Krstu Zoričiću te Vojku Maričiću, Tomislavovom. Majka joj je umrla u 105. godini života.

U svoje vrijeme bila je najstarija osoba u Novom (95 godina). Brat Juraj (Donji Zagon, 18. 9. 1827 – Donji Zagon, 11. 1. 1902), Ivanov, bio je seoski sudac u Donjem Zagonu. Njezina se obitelj smatrala bogatom, a kada se udavala u Novi, Zagonjani su se čudili što ide iz obitelji bogate stokom, mlijekom, sirom i tovarnim blagom u tada siromašni Novi odakle su se ljudi sposobni za rad razišli po bijelom svijetu kao rakova djeca u potrazi za životom dostojnim čovjeka. Suprug joj je rano umro pa je plela čarape da bi prehranila sebe i svoju obitelj, a kako nije mogla vratiti dug za putne troškove sina i kćeri koji su otputovali u Ameriku, otišla joj je “na bubanj” kuća koja se nalazi u slijepoj uličici ispod “Preškrila” (Stari trg). Sin Ivan je nakon smrti silno nasljedstvo ostavio svojoj sestri u Kaliforniji, a suprug druge kćeri Rebeke Bogoslav Mudrovčić darovao je crkvi zvono nazvano po njoj Rebeka. Nju je pak uzdržavala sinova supruga, primalja Katarina Peričić. Po njoj su u Novom njezine potomke navodno “pravi” Novljani nazivali “Zagonjanima”.

Veza: 33, 85, 4, 23, 37, 77/1, 83/1, Mudrovčić 80, 5, 50, Rubčić 27

58.

PERIČIĆ, MARIN - Kranjčić (Rijeka, 5. 10. 1952), sin Ivana Nikolinog i Drage r. Pernat (Nova Gorica, 2. 11. 1922 –Novi, 28. 4. 2003), Alojzijeve; supruga Nikica r. Vlašić (Senj, 4. 11. 1953), Ivanova.

Diplomirani inženjer sigurnosti na radu i zaštite od požara; završio je Fakultet za kemiju i kemijsku tehnologiju u Ljubljani 1998. Radi u Rafineriji nafte u Rijeci. Borac Domovinskog rata od 7. listopada 1991. do 1993. Veza: 30, 84, 45, 71, 32/1, 75

59.

PERIČIĆ, MARINKO - Čabrić (Rijeka, 16. 1. 1966), sin Josipa Josipovog i Anice r. Tomić - Skulinove (Valač, Gornji Zagon, 1. 1. 1945), Antonove.

Strojobravar; zanat je izučio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Radi u Njemačkoj. Veza: 42, 41, 64 60.

PERIČIĆ, MARKO - Ivkov, Kranjčić (Donji Zagon, 2. 3. 1939), sin Ivana Jurjevog i Ivke r. Baričević (Donji Zagon, 27. 12. 1908 – Donji Zagon, 18. 11. 1943), Hilarijeve; supruga Anica r. Jovanović (Donji Zagon, 1. 7. 1944), Grgurova. Zidar. Radio je cijeli radni vijek u GP Primorje, Rijeka, na raznim mjestima na kojima je poduzeće izvodilo radove. Majku su mu ubili Nijemci. Veza: 26, 32, 48, 66, 12 61.

PERIČIĆ, MARTIN - Batalija (Valač, Gornji Zagon, 20. 8. 1923 – Bribir, 3. 6. 2001), sin Ivana Pavlovog i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 19. 8. 1896 – Gornji Zagon, 18. 10. 1936), kćeri Martina Lukinog; supruga Marija r. Deranja - Stolčeva (Tribotinj, Gornji Zagon, 6. 9. 1919). Radnik. Sudionik NOB-a od 1942; borac u bataljunu Matija Gubec 14. primorsko-goranske brigade 5. operativne zone Hrvatske, poslije 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Živio je u Bribiru.

Veza: 17, 47, 74

62.

PERIČIĆ, MIHOVIL - Nikolica (Jelenje, 23. 9. 1896 –Slunj, 27. 9. 1958), sin Antona Nikomedovog i Eugenije r. Barilli (Senj, studeni 1870). Doktor medicine. Radio je kao kotarski liječnik u Pregradi i Ludbregu, a stanovao je u Slunju. Član Narodne čitaonice u Novom (od 21. siječnja 1928)

Veza: 5, 67

63.

PERIČIĆ, MILAN - Vranješa (Novi, 2. 8. 1915 – Novi, 21. 9. 1986), sin Tome Josipovog i Marije r. Krišković - Ružike (Novi, 10. 8. 1877 – Novi, 16. 10. 1954), Rokine; supruga Sofija r. Piškulić - Arbičinka (Novi, 11. 5. 1921 – Novi, 3. 2. 2003), Ivanova.

Lučki radnik. Mornar na brodu – jahti Novigrad dr. Milutina Mažuranića. Sudionik NOB-a od 5. lipnja 1943, borac 13. primorsko-goranske divizije. Bio je “pivač” u novljanskom kolu, sopac te nogometaš – igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom.

Veza: 81, 40, 39, 45, 82, 38

64.

PERIČIĆ, MLADEN - Čabrić (Novi, 11. 11. 1963), sin Josipa Josipovog i Anice r. Tomić - Skulinove (Valač, Gornji Zagon, 1. 1. 1945), Antonove; supruga Dubravka r. Kozina, Darijeva.

Diplomirani ekonomist; Ekonomski fakultet završio je u Rijeci. Radio je u Jadrankomercu Crikvenica i u PIK-u Vrbovec. Borac Domovinskog rata kao pričuvni vodnik HV-a.

Veza: 42, 41, 59

65.

PERIČIĆ , MLADEN - Dupljakov (Donji Zagon, 16. 8. 1932 – Donji Zagon, 20. 5. 1987), sin Jurja Jurjevog i Kate r. Jovanović (Donji Zagon, 30. 1. 1900 – Donji Zagon, 29. 6. 1967), druge očeve supruge; supruga Julka r. Polin. U crkvenim matičnim knjigama vodi se kao Josip Mladen.

Inkasator u Novom (cijeli radni vijek) – službenik Elektroprimorja u Crikvenici.

Veza: 49, 73, 17, 79, 20, 46

66.

PERIČIĆ, NIKICA - Ivkov, Kranjčić (Donji Zagon, 13. 1. 1969), sin Marka Ivanovog i Anice r. Jovanović. Stolar. Radio je u poduzeću Marijan Ivančić u Crikvenici, a od 1993. u DIP-u Novi. Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) i sudionik operacije Oluja (1995).

Veza: 90, 48, 26, 32

67.

PERIČIĆ, NIKOLA - Nikolica (Donji Zagon, 1804 – Novi, 26. 12. 1834), Jakovljev; supruga Ana r. Umiljenović (Novi, 27. 7. 1798 – Novi, 1870), kći Matija Tominog, a sestra Donatova.

Jedan od zagonjskih Peričića koji je iz sadašnjega Donjeg Zagona prešao u Novi i tu se oženio. Po njemu su njegovi potomci dobili nadimak Nikolice. Poslije taj nadimak po ženskoj liniji prelazi i na prezime Kabalin. Imao je sinove Matiju (Novi, 18. 9. 1825 – Novi, 16. 5. 1889), Nikodema (Novi, 14. 9. 1828 – Novi, 25. 4. 1900) i Nikolu (Novi, 9. 9. 1831) te kćer Mariju (Novi, 9. 9. 1831).

Veza: 5, 62, 77

68.

PERIČIĆ, NIKOLA - Kranjčić, Postolar (Novi, 6. 12. 1824 –Novi, 19. 1. 1903), sin Antona Filipovog i Ane r. Veljačić (Novi, 3. 1. 1788), Jurjeve; supruga Katarina r. SokolićPećarica (Novi, 27. 2. 1822 – 18. 1. 1905).

Postolarski obrtnik. Tim su se zanatom nastavili baviti i njegovi sinovi Ivan i Toma te unuk Vicko pa je po njemu ta grana Kranjčića, a koja potječe od Antona koji je došao iz Zagona u Novi s bratom Pavlom, dobila i nadimak Postolar odnosno Postolarica.

Veza: 29, 6, 83, 89, 80 69.

PERIČIĆ, NIKOLA JANKO - Glavarov (Valač, Gornji Zagon, 20. 6. 1937 – Gornji Zagon, 1. 8. 1950), sin Antona Ivanovog i Marije r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 29. 6. 1897 – Gornji Zagon, 10. 10. 1951). Kao učenik u četrnaestoj godini utopio se u seoskom bunaru. Brat Anton (Gornji Zagon, 29. 6. 1928 – Novi Marof, 8. 9. 1978) bio je policajac. Veza: 43, 19 70.

PERIČIĆ, NIKOLA - Bljutin (Donji Zagon, 25. 11. 1939), sin Ivana Ivanovog i Katarine r. Jovanović - Matijine (Donji Zagon, 5. 9. 1911 – Opatija, 27. 12. 1997), Ivanove. Strojar. Završio je podoficirsku školu u JRM-u u Splitu gdje radi i živi. Pradjed mu je Juraj (Donji Zagon, 21. 12. 1827 – Donji Zagon, 19. 12. 1903), Ivanov, čiji sin Juraj (Donji Zagon, 3. 12. 1881 – Bakar, 29. 12. 1942) i njegovi potomci imaju nadimak Dupljak. Veza: 20, 21 71.

PERIČIĆ, NIKOLA - Kranjčić (Beograd, 11. 11. 1948 – Novi, 5. 11. 2009), sin Ivana Nikolinog i Drage r. Pernat, (Nova Gorica, 2. 11. 1922 – Novi, 28. 4. 2003), Alozijeve; supruga Jelena r. Mrzljak - Bartolčevica (Novi, 2. 11. 1952), Vladimirova.

Rafinerijski laborant i slikar. Završio je srednju tehničku školu, kemijski smjer u Rijeci. Radio je kao rukovoditelj u laboratoriju INA-e, Rijeka. Kao slikar ističe se temama vezanim za more i kamen u kojima isprepleće sadašnjost i prošlost s primjesama čudesnoga. Izlagao je od 1975. u Zagrebu, na samostalnim i skupnim izložbama u Rijeci, Poreču, Puli, Šibeniku, Kastvu, Novom i dr. Član Hrvatske udruge likovnih umjetnika.

Veza: 30, 84, 35, 58, 32/1, 75

72.

PERIČIĆ, NIKOLA - Čabrić (Valač, Gornji Zagon, 25. 5. 1925 – 17. 4. 1944), sin Josipa Mijatovog i Marije r. Tomić - Terilove (Gornji Zagon, 22. 2. 1880 – 27. 8. 1953), Jakovljeve.

Pali borac NOR-a. Od 10. siječnja 1942. borac u bribirskoj četi bataljuna Matija Gubec 5. operativne zone Hrvatske u Drežnici. Budući da je poslije bio nesposoban za borbu, vraćen je u pozadinu na raspolaganje Komandi mjesta Novi (u ledenički partizanski logor). Po zadatku općinskog NOO-a Gornji Zagon otišao je zajedno s Nikolom Rubčićem - Mačkom (Valač, Gornji Zagon, 5. 5. 1898 – 17. 4. 1944), Božinim i Ivanom Piškulićem -

Jurašem (Martin) (Novi, 23. 6. 1909 – 17. 4. 1944), Stipanovim, u Sloveniju nabaviti hranu za pozadinske partizanske vlasti u šumi. Na povratku iz Slovenije prigodom prelaska Kupe čamcem, na njih su zapucali slovenski belogardejci. Sva trojica su se utopila jer on i Nikola Rubčić nisu znali plivati pa su se uhvatili za Ivana Piškulića koji ih nije mogao održati na vodi. Na spomeniku palim borcima u Gornjem Zagonu označen je kao žrtva fašističkog terora.

Veza: 41, 42

73.

PERIČIĆ, NIKOLA - Dupljakov (Donji Zagon, 5. 1. 1924 –Stubice, 20. 5. 1943), sin Jurja Jurjevog i Kate r. Jovanović (Donji Zagon, 30. 1. 1900 – 29. 6. 1967), druge očeve supruge.

Pali borac NOR-a. Radnik. Sudionik NOB-a od 27. veljače 1942; bio je borac 14. primorsko-goranske brigade 5. operativne zone Hrvatske, poslije 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je kod Stubice između Lukovdola i Vrbovskog u Gorskom kotaru u borbama partizana protiv Talijana i ustaša. Pokopan je vjerojatno u Lukovdolu.

Veza: 49, 27, 65, 79, 20, 46

74.

PERIČIĆ, PAVAO - Batalija (Valač, Gornji Zagon, 25. 12. 1925 – Novi, 10. 10. 1999), sin Antona Pavlovog i Marije r. Svetić (Valač, Gornji Zagon, 15. 10. 1905 – Donji Zagon, 1978), Vidove, druge očeve supruge; supruga Marija r. Maričić - Livakovica (Plužnice, Gornji Zagon, 31. 7. 1927 – Novi, 12. 6. 2014), kći Ivana Mirkovog. Vlastima je prijavljeno da se rodio 1. siječnja 1926. zbog vojne obveze. Šumarski manipulant u Šumariji Novi. Sudionik NOB-a od 1942; sekretar SKOJ-a za Gornji Zagon, član općinskog NOO-a Gornji Zagon u šumi i kotarskog NOO-a Novi koji je tada bio na partizanskom području u šumi. Stradao je u šumi, na njega je pala bukva koju je obarao. Bio je srčani bolesnik i nakon stradavanja je umro.

Veza: 31, 61, 47

75.

PERIČIĆ, PATRICIJA - Kranjčika (Rijeka, 20. 10. 1973), kći Nikole Ivanovog i Jelene r. Mrzljak - Bartolčevice (Novi, 2. 11. 1952), Vladimirove. Profesorica matematike i fizike; diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radi u Srednjoj školi dr. Antuna Barca u Crikvenici. Veza: 71, 32/1, 58, 30, 84, 35

76.

PERIČIĆ, RADOVAN - Batalija (Rijeka, 26. 1. 1964), sin Jurja Grgurovog i Marice r. Tomić (Gornji Zagon, 4. 8. 1946), kćeri Martina Mudroslavovog. Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radio je u trgovačkom poduzeću Jadrankomerc kao komercijalni direktor. Borac Domovinskog rata od

1991. do svibnja 1992. u 155 brigadi. Ima brata Ivicu (Rijeka, 20. 5. 1978), konobara. Veza: 47 77.

PERIČIĆ, ROKO - Nikolica (Novi, 16. 8. 1872 – Zagreb, 2. 7. 1947), sin Franka Matijevog i Marije r. MrzljakBartolčevice (Novi, 2. 7. 1849 – Zagreb, 1. 7. 1929), Vickove; supruga Emilija r. Šalomon. Činovnik; završio je gimnaziju u Rijeci. Radio je na Zagrebačkoj burzi od 1922. Bio je vanjski član Narodne čitaonice u Novom od rujna 1924. Stric Feliks (Novi, 5. 7. 1858), sin Matija Nikolinog, umro je u Južnoj Argentini (Tucuman, 3. 6. 1900), a otac Franko (Novi, 16. 9. 1848) za vrijeme Prvoga svjetskog rata (Novi, 27. 6. 1917). Prvi Nikola Peričić - Nikolica u Novom, njegov je pradjed. Veza: 67 77/1.

PERIČIĆ, ROKO - Kranjčić, Seznalo (Novi, 16. 8. 1885 –Butte, Montana, SAD, oko 1975 / 1980), sin Valentina Antonovog i Marije r. Radetić - Kovačice (Novi, 6. 7. 1854 –Novi, 14. 10. 1937), kćeri Tome Antonovog. Bio je nepismen jer je kao dijete (oko 1904 / 1905) otišao u SAD u Butte (Montana) gdje mu je bio otac. Tamo je radio u rudniku. Bio je štedljiv i svu je zaradu usmjerio u kupnju šumskog terena koji je poslije iskrčio i pretvorio u plodno zemljište. S vremenom je imao veoma veliku farmu i važio je za bogatog čovjeka pa je oko 50-ih godina, pošao na put oko svijeta. No kako je bio nepismen, s njim je putovao jedan Amerikanac koji ga je vodio. Boravio je nekoliko dana i u Novom i spavao u hotelu Slavuj. Rođaci u Novom nadali su se bogatim darovima, ali nije bilo ni posjeta ni darova. Sestra Dragica udana za Ivana Butkovića (Novi, 33. 12. 1886 – Beograd, ?) živjela je u Novom sa svojim kćerima u siromaštvu, da se ne govori o drugoj braći i sestrama. Imao je braću Josipa (Novi, 12. 9. 1875 – Australija, 12. 9. 1966), Božidara (Novi, 8. 12. 1879), Roku (Novi, 16. 8. 1885 –Južna Amerika, 1936), Franka (21. 10. 1882) te sestre Dragicu, Mariju (Novi, 23. 10. 1898) i Matejku (Novi, 15. 10. 1895).

Veza: 85, 33, 57, 4, 83/1, 23, 52

78.

PERIČIĆ, ROKO EMERIK - Kranjčić (Novi, 21. 10. 1904 –Novi, 17. 10. 1972), sin Vencela Rokinog i Milke r. Piškulić - Jurašice, S Pridola (Novi, 25. 10. 1883 – Novi, 2. 11. 1975), Ivanove; prašukundjed mu je Paval PeričićKranjčić koji se s bratom Antonom iz Zagona doselio u Novi. Sestra mu je Vjenceslava (Vena) (Novi, 12. 10. 1921), udana za Ivana Zoričića - Cilina (Novi, 4. 7. 1921), Gašparovog.

Cestar. Radio je na održavanju dionice makadamske ceste. Sudionik NOB-a od 7. rujna 1943. kao odbornik u općinskom NOO-u u Novom.

Veza: 88

79.

PERIČIĆ, SNJEŽANA - Dupljakova (Rijeka, 22. 7. 1969), kći Mladena Jurjevog i Julke r. Polin (18. 4. 1944). Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci. Ima sestru Anitu (Rijeka, 1964).

Veza: 65, 73, 27, 49

80.

PERIČIĆ, STJEPAN - Kranjčić, Postolar (Karlobag, 20. 8. 1891 – Buenos Aires, Argentina, 12. 6. 1954), sin Antona Nikolinog; supruga Ilona (8. 5. 1900). Otac mu je omogućio školovanje pa je završio vojnu naobrazbu. Bio je pješački potpukovnik. Imao je kćer Mariju (Slavonska Požega, 10. 1. 1923) i sina Tomislava (Požega, 21. 5. 1924). Budući da nije ni rođen niti je živio u Novom, zavičajnost u Novom dobio je tek 1932. Od 1941. časnik je NDH, a od veljače 1944. Pavelićev general pa se 1945. uspio probiti u Austriju i otići u Argentinu.

Veza: 6, 29, 83, 68, 89

81.

PERIČIĆ, TOMA - Vranješa (Novi, 17. 10. 1875 – Pula, 10. 12. 1931), sin Josipa Josipovog i Mare r. MaričićHrgešinke (Novi, 5. 9. 1837 – Novi, 25. 1. 1909), Ivanove; supruga Marija r. Krišković - Ružika (Novi, 10. 8. 1877 –Novi, 16. 10. 1954), Rokina. Lugar u novljanskoj šumi. Veza: 39, 40, 63, 45, 82, 38

82.

PERIČIĆ, TOMA - Vranješa (Novi, 15. 12. 1945 – Novi, 17. 5. 2006), sin Milana Tominog i Sofije r. PiškulićArbičinke (Novi, 11. 5. 1921 – Novi, 3. 2. 2003), Ivanove; supruga Anđelka r. Kukec (Pakrac). Elektromehaničar; zanat je izučio u industrijskoj školi u Rijeci. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici. “Pivač”. Veza: 63, 45, 81, 39

83.

PERIČIĆ, TOMA - Kranjčić, Postolar (Novi, 20. 12. 1861 –Helena, Montana, SAD, 1920), sin Nikole Antonovog i Katarine r. Sokolić (Novi, 27. 2. 1822 – Novi, 18. 1. 1905); prva supruga Marta r. Piškulić (Novi, 29. 7. 1865 – Helena, Montana, SAD, 18. 1. 1908), Stipanova, druga Andriana r. Piškulić - Anjika (Helena, Monata, SAD, 29. 11. 1872), Antonova. Postolar; zanat je izučio kod svog oca (kao i brat Ivan), ali je poslije otišao s obitelji u Montanu (SAD). Potječe od prvoga Kranjčića – Antona koji je s bratom Pavlom došao u Novi iz Zagona. Veza: 68, 29, 6, 89, 80 83/1.

PERIČIĆ, TOMA - Kranjčić, Seznalo (Novi, 29. 1. 1898 –Butte, Monata, SAD, 1970 / 1980), sin Valentina Antonovog i Marije r. Radetić - Kovačice (Novi, 6. 7. 1854 –Novi, 14. 10. 1937), kćeri Tome Antonovog.

Emigrirao je s ocem i braćom u SAD. Radio je u rudniku ugljena.

Brat mu je Josip (Novi, 11. 9. 1875 – Auckland, Novi Zeland, 12. 9. 1965), zidar, otišao na rad u Argentinu pa na Novi Zeland. U Argentini je otvorio gostionicu. Izgradio je i nekoliko manjih kuća u mjestu u kojem je živio i iznajmljivao ih. No do zarade nije došao ni od zidarije ni od gostionice jer su argentinski stanovnici bili siromašni i vrlo pobožni. Zato je nasuprot svoje gostionice izgradio malu kapelicu kao i pred kućom Marijane Sokolić (Marijanove) u Novom (Korzo hrvatskih branitelja), a na njoj kutiju (“škrabica”) za milodare, odakle je vadio novac, što nije znala ni njegova supruga Argentinka u koju nije imao povjerenja. S time je izgradio nekoliko kuća i iznajmljivao ih stanarima. Priču je ispričao Petar Zoričić, Ludovikov, otac Svetozara i Krsta. Veza: 85, 33, 57, 4, 77/1, 23, 52 84.

PERIČIĆ, URŠULA r. Jovanović - Baroldinka (Novi, 19. 10. 1886 – Novi, 25. 7. 1977), kći Jurja i Vicke r. Krišković - Vranješinke, Kirin (Novi, 10. 7. 1850), Petrove; suprug Nikola - Kranjčić (Novi, 6. 12. 1878 – Argentina, 6. 12. 1938), sin Josipa Ivanovog. Kućanica. Sudionica NOB-a od rujna 1942. Zbog odlaska sina joj Ivana u partizane morala je i ona pobjeći na oslobođeno partizansko područje iz Novog koji je okupirala talijanska vojska. Boraviila je uglavnom u Brinju. Veza: 35, 15, 30, 71, 58, 32/1, 75, 51, 9/1 85.

PERIČIĆ , VALENTIN - Kranjčić , Seznalo (Novi, 5. 2. 1851 – Rijeka, 7. 12. 1906), sin Antona Ivanovog i Marije Maričić (Novi, 25. 12. 1810 – Novi, 25. 3. 1876), nezakonite kćeri Ane r. Radetić, supruge Josipa Maričića - Ponjavara (16. 9. 1782); supruga Marija r. Radetić - Kovačica (Novi, 6. 7. 1854 – Novi, 14. 10. 1937), Tomina.

Zidar. Radio je u Novom, a bio je na radu i u Butteu (Montana). Dobio je nadimak Seznalo, a po njemu i njegovi potomci jer se jednom prigodom hvalio među ljudima da vidi četiri metra pod zemljom, a zapravo se radilo o septičkoj jami (“jami od šekreta”) kojoj je mogao vidjeti dno na toj dubini.

Veza: 4, 33, 57, 77/1, 83/1, 23, 52, 35, 15

86.

PERIČIĆ, VEDRAN - Kranjčić (Rijeka, 14. 3. 1971), sin Damira i Jadranke r. Sokolić - Kozarice (Novi, 3. 11. 1949), Rafaelove.

Kapetan duge plovidbe; završio je Višu pomorsku školu, smjer nautika. Plovi na austrijskom brodu agencije Aplex kao kapetan.

Veza: 8, 22, 25, 44, 11

87.

PERIČIĆ, VENCEL - Kranjčić (Zamet, 5. 4. 1887 – Sušak, ?), sin Antona Filipovog i Marije (udovice Franka

Piškulića) r. Kabalin - Javorke (Novi, 5. 2. 1853 – Sušak, 31. 10. 1927), Lukine; supruga Marija r. Jardas (Zamet, 1899).

Trgovački pomoćnik. Radio je u Rijeci, a od 1924. u Sušaku. Potječe od Antona - Kranjčića iz Zagona koji se prvi od Kranjčića doselio u Novi.

Veza: 2, 14, 56, 10

88.

PERIČIĆ, VENCESLAV (Vencel) - Kranjčić (Novi, 8. 9. 1880 – Novi, 2. 7. 1934), sin Roke Filipovog i Marije r. Potočnjak, udovice Piškulić (Novi, 8. 9. 1836 – Novi, 21. 2. 1913); supruga Milka r. Piškulić - Jurašica, S Pridola (25. 10. 1883 – Novi, 2. 11. 1975), Ivanova. Zidar. Radio je u Novom, potom odlazi u Ameriku pa u Australiju tri puta (1905, 1909. i 1920), kao i mnogi Novljani. U tim su se intervalima dolazaka i odlazaka rađala i djeca. Sin mu je Roko (Novi, 21. 10. 1904), a kćeri Paulina (Novi, 21. 7. 1909), u Australiji i Vjenceslava (Novi, 12. 10. 1921), udana Zoričić. Potječe od Pavla, prvoga novljanskog Kranjčića iz Zagona.

Veza: 78 89.

PERIČIĆ, VICKO - Kranjčić, Postolar (Novi, 21. 8. 1875 –Novi, 17. 4. 1939), sin Ivana Nikolinog i Doroteje r. Maričić - Jurike (Novi, 29. 4. 1849 – Novi, 15. 4. 1930), Vickove; supruga Marija r. Mažuranić (Novi, 15. 7. 1882 –Novi, 8. 4. 1921), Antonova. Postolarski obrtnik u Novom (u kući, Korzo hrvatskih branitelja 17), što je već treću generaciju bilo obiteljsko zanimanje. Godine 1910. bio je na radu u Južnoj Americi kao namještenik na sudu, a nakon povratka počeo je 1936. graditi vilu Mica na “Glavici”, koju je nazvao prema kćeri Mariji (23. 8. 1911), udanoj za Marijana Sokolića - Vlašića, zubara. Majka Dorotea (Dorica) napravila je kapelicu posvećenu sv. Ivanu Krstitelju na ogradnom zidu svoje kuće (Korzo 17).

Veza: 29, 6, 83, 68, 80, Sokolić 188

90.

PERIČIĆ, ŽARKO - Kranjčić (Novi, 21. 10. 1925 – Novi, 20. 7. 1933), sin Franje Ivanovog i Katarine r. KriškovićParlike (Novi, 13. 1. 1903 – Novi, 1975), Lovrine. Utopio se kao osmogodišnji dječak. Majka mu je ljeti čuvala kabine i čistila “kupalnicu” na novljanskom kupalištu tako da je zarana naučio roniti u moru ispred kupališta iako još nije znao plivati, što je oduševljavalo kupače. Jednom je tako zaronio i ostao na morskom dnu, a da to nitko od prisutnih kupača nije zamijetio. No uzrok smrti bila je srčana mana. Sva školska djeca ispratila su ga na vječni počinak. Otac Franko (13. 12. 1904) radio je u Južnoj Americi gdje je i umro.

Veza: 36, 15, 7

PERIĆ, RADMILA (iz Varoš Zlatovskog). Učiteljica u osnovnoj školi u Novom od 1959. do 1965.

PERIŠIĆ, IVANA r. Šegulja (Novi, 11. 6. 1951), kći Franje (iz Jadranova) i Marije r. Peričić - Vranješinke (Novi, 15. 11. 1928), Josipove; suprug Zvonko.

Ugostiteljka sa završenom kvalifikacijom u ŠUP-u u Crikvenici, ali Novljanima poznata kao dugogodišnja službenica na biljetarnici Autotransa na autobusnoj postaji u Novom pa u Rijeci.

Veza: Šegulja

PERKIN, ROSE MARIE r. Perrick (Peričić) (Butte, Montana, SAD, 31. 1. 1941), kći Joe Perricka (Josip - Kranjčić), sina Ivana i Helene; prvi suprug Jim McCarton, drugi Timy Perkin.

Učiteljica. Radila je u Butteu i u školi u Portlandu na Tihom oceanu.

Veza: Peričić 37, Sahinen, Zoričić 90, Maričić 164

1.

PERKOVIĆ, IVAN (Ledinac, 24. 11. 1930 – Novi, 17. 3. 1982), Ivanov; supruga Malvina r. Veznaver. Milicionar u Novom. Tu se oženio i zasnovao obielj (Krešimir, Ivanka, Zoran, Ivan).

2.

PERKOVIĆ, KREŠO (Novi, 5. 3. 1954), sin Ivana i Malvine r. Veznaver; supruga Anđelka r. Gomerčić. Trgovački poslovođa. Radio je u Novom u trgovinama Trgoprometa iz Crikvenice.

PERKUŠIĆ, BOSILJKA r. Žvanović - Šišinka (Novi, 10. 4. 1936 – Zagreb, 15. 4. 1992), kći Ivana i Pauline r. Matešić (Novi, 25. 7. 1907 – Novi, 1974), Dobrotinove; suprug Dane (1932 – 1990), diplomirani inženjer.

Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Radila je u tvornici Jedinstvo, Elektra, vanjskotrgovačkom poduzeću Ferimport, Zagreb te kao direktorica općih poslova u Elektronično-računskom centru u Zagrebu. Pokopana u Novom.

Veza: Žvanović 10, 17

PEROŠ

Prezime se pojavljuje u Novom nakon Drugoga svjetskog rata.

1.

PEROŠ, ANDREA r. Štrekajs (Novi, 29. 7. 1954), kći Antuna i Jadranke r. Šerman (Novi, 17. 7. 1931), Andrijeve; suprug Željko (Novi, 29. 7. 1954), Franjin.

Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Radi u INA-i Zagreb.

Veza: 5, 2, 4

2.

PEROŠ, FRANJO (Kabal, Farkuševac, 17. 2. 1921 – Novi, 27. 11. 1991), Josipov; supruga Neda r. Mažuranić - Matijetinka (Novi, 21. 2. 1932 – Novi, 29. 1. 1999), Matijeva. Ekonomski tehničar; završio je Trgovačku akademiju u Bjelovaru. Došao je u Novi 1949. Radio je u DIP-u

(Drvno industrijsko poduzeće) Novi pa u HTP-u Lišanj u Novom od 16. siječnja 1965, a od 1. veljače 1969. do 31. listopada 1976. kao šef knjigovodstva. Veza: 4, 5, 1

3.

PEROŠ, MARKO

Profesor. Izradio je nacrt propovjedaonice za novljansku crkvu i tabernakul za glavni oltar župne crkve u Novom. Vjerojatno je predavao u Obrtnoj školi u Zagrebu jer je po tome njegovu nacrtu učitelj te škole Kocijančić izradio postojeći tabernakul, drugi učitelj iste škole Burić izradio je bakrena vratašca, a propovjedaonicu Luka Filipović. On je financirao izradu vitraža u novljanskoj crkvi na prozoru lijevog broda uz ulaz u sakristiju oko 1908. do 1912. godine.

4.

PEROŠ, SRÐAN (Rijeka, 21. 6. 1960), sin Franje i Nede r. Mažuranić - Matijetinke (Novi, 21. 2. 1932 – Novi, 29. 1. 1999), Matijeve; supruga Eusebija r. Piškulić (Rijeka, 24. 11. 1960), kći Josipa - Stipice. Kemijski tehničar – operater; završio je srednju tehničku školu, kemijski smjer u Rijeci. Radi u INA-i, Rijeka. Veza: 2, 5, 1

5.

PEROŠ, ŽELJKO (Novi, 29. 7. 1954), sin Franje i Nede r. Mažuranić - Matijetinke (Novi, 21. 2. 1932 – Novi, 29. 1. 1999), Matijeve; supruga Andrea r. Štrekajs (Novi, 29. 7. 1954), Antunova.

Ekonomist; završio je dvije godine Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Radi privatno.

Veza: 2, 4, 1

PEŠA, ANDRIJANA (Bribir, 5. 3. 1934), Petrova.

Učiteljica; završila je učiteljsku školu. Radila je u osnovnoj školi u Zatonu, a od 1. rujna 1958. do 31. kolovoza 1967. u osnovnoj školi u Novom.

PERRIN, LEON (Molin, Francuska, 1848 – Beč, ?), sin Ivana i Viktorije r. Schoynet; supruga Stefanija r. MerzljakZ Biškupije, Ofrat (Graz, 26. 7. 1857 – Beč, 21. 6. 1937), Eduardova.

Trgovac. Kumovi na vjenčanju u Novom 12. veljače 1884. bili su mu Šimun barun Vranyczany - Dobrinović i Tomislav Padavić, kraljevski županijski tajnik.

PETAR – plovan

Novljanski župnik u crkvi sv. Trojice, sudionik pri donošenju Vinodolskog zakona 1288. kao predstavnik grada Novoga (Novi grad) kojega je uz satnika Vlkona Pribohna, Janca Saražina i Bogdana Vlčinića izabrao novljanski puk, dok je Črna, dvornik cijelog Vinodola, predstavljao i Novljane i knezove Krčke. Crkvica sv. Trojice nalazila se tada izvan gradskih zidina.

PETRAVIĆ, BOŽIDAR (Zagreb, 1894 – Novi, 31. 12. 1928). Brijač od 1920. do 1928. u Novom gdje dobiva kćer.

PETRIĆ

Prezime se pojavljuje u Novom krajem 19. st. kada u Novi dolazi Fran Petrić, podrijetlom iz Bola na otoku Braču.

PETRIĆ-FEHMIU, BRANKA (Brana) (Novi, 17. 4. 1937), kći Vinka i Radmile r. Karamatijević (Nova Varoš, 25. 5. 1908 – Beograd, 22. 10. 1970), Jevstatijeve; suprug Bekim Fehmiu (Sarajevo, 1. 6. 1936), poznati filmski glumac. Sin im je Uliks. Kazališna glumica. Radila je i živjela u Beogradu. Veza: 5, 4, 3, 2 2.

PETRIĆ, FRAN (Draga Gornja, 1876 – Novi, 29. 3. 1933), Vinkov; supruga Ljuba r. Smokvina (Draga, 4. 10. 1869 – Novi, 10. 11. 1959), sestra kanonika dr. Dragutina Smokvine. Industrijalac i trgovac drvom. U Novi je došao potkraj 19. st. Bio je član Upravnog odbora Jugoslavenske banke 1915. Kao prijatelj dr. Bogoslava Mažuranića i rođak kanonika dr. Dragutina Smokvine (po supruzi) intervenirao je da ta banka kupi hotel Lišanj pa je zatim sagradila novi, a sebi je sagradio vilu Margerita (poslije Zdravstvena stanica Dr. A. Šerman). Bio je vlasnik vile Pension Park koju je otkupio od austrijskog generala. Imao je i pilanu u Gorskom kotaru. Supruga mu je završila studij u Innsbrucku.

Veza: 3, 5, 4, 1

3.

PETRIĆ, IVAN (Ivica) (Novi, 12. 3. 1905 – Brazil, 1980), sin Frana i Ljube r. Smokvina (4. 10. 1869 – Novi, 10. 11. 1959); supruga Vila r. Mudrovčić - Bubnjar (Novi, 23. 8. 1926), Frankova.

Veletrgovac drvom u Novom. Sagradio je vilu Pliva (Obala kralja Krešimira IV) u predjelu Pod sv. Mikulj. Nakon 1945. bio je referent za industriju u Općini Novi, a poslije je emigrirao u Brazil.

Veza: 2, 5, 4, 1 4.

PETRIĆ, RADMILA (Rada) r. Karamatijević (Nova Varoš, Sandžak, 25. 5. 1908 – Beograd, 22. 10. 1970), Jevstatijeva; suprug Vinko (Sušak, 25. 8. 1901 – Novi, 22. 8. 1967), Franov.

Profesorica. Radila je u industrijskoj školi u Beogradu, a od rujna 1959. do ožujka 1965. u osnovnoj školi u Novom. Od 1962. do 1964. članica je Upravnog odbora Turisitčkog društva u Novom te agilna knjižničarka u Narodnoj čitaonici. Otac joj je bio pravoslavni svećenik i član prvog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu. Poginula je u Beogradu, na ulici ju je pregazio auto. Pokopana u Novom. Veza: 5, 3, 2, 1 5.

PETRIĆ, VINKO (Sušak, 25. 8. 1901 – Novi, 22. 8. 1967), sin Frane i Ljube r. Smokvina (Draga, 4. 10. 1869 – Novi,

10. 11. 1959); supruga Radmila r. Karamatijević (Nova Varoš, 25. 5. 1908 – Beograd, 22. 10. 1970), Jevstatijeva, pokopana u Novom.

Diplomirani ekonomist; Ekonomski fakultet završio je 1924. u Saint Gallenu (Švicarska). U Novom se bavio ugostiteljstvom jer je od oca dobio vilu Pension Park, a nakon 1945. Općini Novi darovao je vilu Margerita u kojoj je od 1951. do 1965. bilo rodilište, a nakon toga ambulanta (Zdravstvena stanica Dr. A. Šerman). Od 16. listopada 1958. do 16. srpnja 1966. knjigovođa je u DIP-u u Novom. Za vrijeme talijanske okupacije Primorja radio je u Sušaku protiv Talijana koji su ga osudili na dvadeset godina zatvora. Od 12. veljače 1942. do 15. prosinca 1943. prošao je kroz sedam talijanskih logora. Nakon rata radio je na Sušaku u gradskoj upravi kao šef prehrambenog odjela, zatim odlazi u Beograd gdje je bio prvi tajnik tada osnovane Općine Novi Beograd 1959. godine. Veza: 2, 3, 4, 1

PETRINOVIĆ

Novljansko prezime koje se u Novom spominje još u 16. stoljeću. Neki među Petrinovićima, oni iz grane po nadimku Bernić, bili su slobodnjaci za vrijeme vladavine Frankopana. Novljanski Petrinovići imaju nadimke Brnić, Gašpari, Jurete, Miklje, Perpele (Prepele), Sepeli i Šebalje. Podrijetlom su iz sela Petrina u Hercegovini, a prvobitno prezime je bilo Obaljević. Prešli su na otok Brač, odakle su se poslije pobune protiv Mlečana, doselili u Vinodol.

1.

PETRINOVIĆ

, ANDRIJ NIKOLA - Sepel (Novi, 28. 11. 1858 – Johannesburg, Južna Afrika, 22. 1. 1907), sin Josipa Mihovilovog i Lucije r. Piškulić (Novi, 21. 8. 1825 –Novi, 17. 4. 1891); supruga Marija r. Piškulić - Pavulinka (Novi, 11. 9. 1858). Opančar u Novom. Zbog slabe zarade odlazi na rad u Južnu Afriku. Završio je u Johannesburgu u bolnici za umobolne. Ostavio je kod kuće suprugu i tri sina: Vjenceslava (Novi, 23. 9. 1883), Antona (Novi, 11. 10. 1888) i Josipa (Novi, 25. 1. 1892). Šukundjed mu je Mihovil (Novi, 28. 9. 1740 – Novi, 6. 3. 1822), Petrov, a šukunbaka Klara r. Sokolić (Novi, 12. 9. 1736), Tomina.

Veza: 15

2.

PETRINOVIĆ, ANTON - Jureta (Novi, 10. 10. 1922 – Zagreb, 30. 3. 2007), sin Ljudevita Matijevog i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 4. 12. 1882 – Novi, 2. 3. 1967), Antonove; supruga Krunoslava (Krunka) r. Zastavniković (Zagreb, 1920 – Zagreb, 11. 2. 2008), Julijeva. Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Bio je pukovnik JNA u mirovini, sudionik NOB-a od travnja 1943, komesar bataljuna u 13. primorsko-goranskoj diviziji, a suradnik NOP-a u listopadu 1941. u senjskoj gimnaziji.

Veza: 25, 16, 39, 8, 28, 41, 40, 25/1, 7, 38

3. PETRINOVIĆ, ANTON - Gašpar, Šebalja (Novi, 11. 11. 1902 – Novi, 24. 1. 1991), sin Filicia (Srećko Marica) Antonovog (Anton Bartol) i Rozalije r. Šebalja (Novi, 30. 9. 1883 – Novi, 10. 2. 1955), Lukine; supruga Anka r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 8. 5. 1905 – Novi, 21. 8. 1995), Josipova. Poljar (općinski stražar); čuvao je polje. S Ivanom Baričevićem - Pržicom, Ivanovim i Josipom KriškovićemRužićem, Bušicom, Rokinim bio je suvlasnik bracere Majka Božja kojom je Josip Krišković (Ujac) vadio pijesak iz mora i prodavao. Sudionik NOB-a od veljače 1942, kurir u novljansko-zagonjskom partizanskom logoru. Veza: 9, 27, 35

4.

PETRINOVIĆ, BERNARDIN (u. Novi, 1606). Svećenik. Bio je plovan (župnik) u Novom. To se vidi iz nadgrobne ploče iz 1606. koja je pronađena 1950. (v. Vinodolski zbornik, str. 273). Pokopan je na novljanskom groblju, tada groblju pavlinskog samostana. Bio je slobodnjak, što mu je potvrđeno listom kneza Ivana Frankopana 28. listopada 1591. (v. Lujo Margetić, Iz Vinodolske prošlosti, str. 204).

Veze: 5 5.

PETRINOVIĆ , BERNARD ( Bernić , Brnić ) (Novi, oko 1665), sin Mikule - Jurete i Katarine; supruga Katarina r. Maričić (Novi, 25. 12. 1669 – Novi, 9. 12. 1750), Petrova. Slobodnjak, spominje se 16. siječnja 1686. u dokumentu komesara Simonisa de Thomasisa te u oporuci (od 20. siječnja 1697) koja se nalazi u vlasništvu Jasne Zoričić r. Šefer, Ljuboslavove, u kojoj se govori o graničenju s Bernićevom zemljom. Sin mu Mikula (3. 3. 1701 – 1. 12. 1754) bio je sudac u Novom, kao i njegov brat Mikula (7. 12. 1656 – 7. 3. 1733).

Veza: 4

6.

PETRINOVIĆ, BOJAN - Miklja (Klenovica. 23. 3. 1971), sin Gorana Petrovog i Ivanke r. Butorac (Javorje, Krmpote, 9. 11. 1950), Antonove. Autolakirer; završio je elektrotehničku školu u Senju. Radi u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom od 1994. Rodio se u automobilu na putu za bolnicu u Rijeci. Veza: 12, 19, 10, 31, 36, 34, 13, 37

7.

PETRINOVIĆ, DAVOR - Jureta (Sarajevo, 13. 7. 1947), sin Eduarda i Milke r. Malančuk (Prnjavor, 1916); supruga Dragana r. Stamatović (21. 6. 1944), Milutinova. Diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Građevinski fakultet u Zagrebu. Radi u Vodovodu Grada Zagreba kao rukovoditelj službe za gradnju objekata. Veza: 8, 39, 28, 41, 2, 25, 40, 25/1

8.

PETRINOVIĆ, EDUARD - Jureta (Nova Kapela, 30. 10. 1914 – Novi, 3. 6. 1980), sin Ljudevita i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 4. 12. 1882 – Novi, 2. 3. 1967), kćeri Antuna Ivanovog; supruga Milka r. Malančuk (Prnjavor, 1916 – Zagreb, ?).

Građevinski tehničar; završio je srednju tehničku školu, građevinski smjer u Zagrebu. U Drugome svjetskom ratu pričuvni je domobranski topnički poručnik. Nakon rata radio je na izgradnji željezničkih pruga u bivšoj Jugoslaviji, između ostalog i u Bosni. “Sopilaš”, a igrao je i nogomet u NGŠK-u (Novljanski građanski športski klub) u Novom. Pokopan u Zagrebu.

Veza: 25, 16, 39, 28, 41, 2, 7, 40, 25/1, 38

9.

PETRINOVIĆ, FILICIO (Srećko Marica) - Gašpar (Novi, 2. 10. 1876 – Novi, 1943), sin Antona Bartola Gašparovog i Mare (Marica) r. Rubčić (Donji Zagon, 5. 6. 1849 –Novi, 18. 3. 1916); supruga Rozalija r. Šebalja (Novi, 30. 9. 1883 – 10. 2. 1955), kći Luke Josipovog.

Postolarki obrtnik u Novom. Nadimak Gašpar je po djedu, a Srećko Marica po majci.

Veza: 29, 32, 11, 27, 3, 35, 30

10.

PETRINOVIĆ, FRANJO - Miklja (Novi, 29. 4. 1937 – Novi, 9. 12. 1994), sin Petra Srećkovog i Anke r. Šuta (Novi, 7. 9. 1912 – Novi, 24. 10. 1959), Matijeve; supruga Branka Dražić (Bribir, 18. 12. 1940), Petrova.

Građevinki tehničar i vodoinstalater; završio je građevinsku školu u Crikvenici. Radio je u Zanatskom poduzeću Radinje, u KP Ivanj, kao poslovođa u Vodovodu Žrnovnica, pogon u Crikvenici, potom u Novom. Sestra mu je Ivanka (26. 11. 1934 – 15. 7. 1984), udana za Ivana Dražića.

Veza: 31, 36, 12, 19, 13, 37, 34, 6 11.

PETRINOVIĆ, GAŠPAR - Perpela, Gašpar (Novi, 3. 1. 1820 – 10. 1. 1880), sin Petra - Jurete, Petrovog i Margarete r. Žanić (Novi, 5. 10. 1791 – Novi, 23. 6. 1846); supruga Uršula r. Lindarić (Novi, 23. 4. 1824 – Novi, 9. 11. 1887). Novljanski težak. Ta grana Petrinovića dobila je nadimak Perpele kako piše u općinskim knjigama, a zapravo se radi o nadimku Prepela dobivenom po Luciji Mažuranić - Prepelki (r. 4. 12. 1772), Adamovoj, udanoj za Franka Petrinovića, Stipanovog, Gašparova bratića. No u narodu su po njemu njegove potomke nazvali Gašpari, nadimak koji je i danas u upotrebi.

Veza: 18, 29, 32, 27, 30, 3, 21, 17, 33, 32, 42, 20

12.

PETRINOVIĆ, GORAN - Miklja (Novi, 24. 7. 1947), sin Petra Srećkovog i Anke r. Šuta (Novi, 7. 9. 1912 – 24. 10. 1959), kćeri Matije i Karline - Pandurice; supruga Ivanka r. Butorac (Javorje, Krmpote, 9. 11. 1950), Antonova.

Elektroinstalater. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica, od 1973. poslovođa je u GKP-u Vodovod Žrnovnica. Bio je kinooperater u novljanskom kinu u Domu kulture. Veza: 31, 36, 10, 19, 34, 6, 13, 37

13.

PETRINOVIĆ, HARI - Miklja (Rijeka, 14. 3. 1964), sin Franje Petrovog i Branke r. Dražić (Bribir, 18. 12. 1940); supruga Željka r. Martinčić (Rijeka, 1973), Matina. Inženjer građevinarstva; završio je Višu građevinsku školu u Rijeci, smjer niskogradnja, kanalizacija. Radi u Vinodolskoj općini u Bribiru u komunalnom sektoru. Veza: 10, 12, 19, 31, 36, 37, 34, 6

14.

PETRINOVIĆ, IVAN - Jureta (Novi, 25. 10. 1913), sin Andrija Ivanovog i Marije r. Ježić - Surinke (Novi, 9. 8. 1886), Ivanove. Stolarski pomoćnik u Novom. Otišao je na rad u Južnu Afriku 1939. pred Drugi svjetski rat kada je veći broj Novljana otišao “va beli svit”. Otac Andrij (19. 10. 1880) bratić je Ljudevita Petrinovića. Veza: 25

15.

PETRINOVIĆ, IVAN (Novi, 27. 1. 1825 – Istra, ?), sin Matija Kuzminog i Brigite r. Potočnjak - Ujtata (Novi, 1. 8. 1800), Ivanove; prva supruga Vicka r. Peričić - Vranješinka (Novi, 11. 4. 1828 – 21. 1. 1864), Lukina, druga Romana r. Krišković (Novi, 6. 8. 1825 – 6. 9. 1891). Financ. Uglavnom je bio na službi u Istri gdje je i umro. Brat Lovra (8. 8. 1827) imao je sinove Ivana (21. 11. 1852) i Matija (17. 10. 1853), a brat Kuzma (20. 9. 1837) nije imao muškog nasljednika. Pradjed mu je Mihovil (Novi, 28. 9. 1740 – Novi, 6. 3. 1822), Petrov.

Veza: 1

16.

PETRINOVIĆ, IVAN - Jureta (Novi, 11. 9. 1879 – Rijeka, 1932), sin Matije Matijevog i Franice r. Krišković - Dankove (Novi, 7. 10. 1840 – Novi, 31. 1. 1916), Adamove; supruga Rozalija r. Brozičević (iz Selaca), Petrova. Bravar – kovač u Novom. Radi bolje mogućnosti zarade preselio se u Rijeku. Imao je osmero braće i sestara te dva strica: Kuzmu (28. 9. 1837 – 16. 3. 1911) i Ivana (10. 10. 1851), sinove Matija Ivanovog. Prašukundjed Mikula (25. 1. 1703) dobio je nadimak Miklja, kao i potomci mu po sinu Jurju (29. 1. 1746 – 14. 4. 1822), dok su potomci sina mu Matija (1754 – 17. 8. 1796) zadržali stari nadimak Jureta.

Veza: 2, 5, 39, 8, 28, 41, 2, 38

17.

PETRINOVIĆ, IVAN - Gašpar (Novi, 22. 6. 1925), sin Pavla Rokinog i Elizabete (Elza) r. Čor (Bribir, 14. 11. 1900 –Novi, 16. 10. 1989), Matine; supruga Terezija (Rezika) r. Buneta (Ledenice, 15. 10. 1929), Milanova.

Izučeni slastičar. Radio je kao poslovođa u trgovinama poduzeća Kraš, Trgopromet i Jadran u Novom, Bribiru i Crikvenici.

Veza: 30, 32, 11, 21, 33, 42, 20

18.

PETRINOVIĆ, IVAN - Jureta (Novi, 30. 8. 1791 – Novi, 18. 1. 1868), sin Petra Stipanovog i Lucije, udovice Mrzljak, r. Potočnjak (Novi, 6. 12. 1762), Petrove; supruga Ursa r. Petrinović (Novi, 19. 3. 1791 – 8. 5. 1867), Antonova. On je stric Gašpara (Novi, 3. 1. 1820), Petrovog i brat Petrov (Novi, 2. 2. 1793 – Novi, 25. 7. 1828). “Puški” (narodni) sudac u Novom. Spominje se u dokumentu od 14. veljače 1849. koji Josip Maričić - Jurić, Jurjev i Dorotea r. Ježić, Josipova, supruga brata mu Ivana (koji je sagradio crkvicu sv. Ivana) šalju predstavniku Cesarskog banskog povjerenstva Okružja Vinodolskog u Novom u vezi s raspodjelom ostavine od oca im Jurja Vickovog jer je brat Juraj (prvi novljanski lučki kapetan) navodno previše toga naslijedio. Dokument je kod Anđelka Maričića - Jurića, Mikulinog.

Veza: 24, 11

19.

PETRINOVIĆ, IVANKA r. Butorac (Javorje, Krmpote, 9. 11. 1950), kći Antona Franjinog i Kate r. Butorac (Javorje, Krmpote, 21. 4. 1910), Antonove; suprug Goran - Miklja (Novi, 24. 7. 1947), Petrov. Konobarica; završila je ugostiteljsku školu u Rabu. Radila je u HTP-u Lišanj u Novom. Od 1981. do mirovine radi u trgovini Duhan iz Rijeke u Novom (na Placi).

Veza: 12, 10, 31, 34, 6, 13, 37

20.

PETRINOVIĆ, JUGOMIR - Gašpar (Rijeka, 18. 11. 1959), sin Roke Pavlovog i Franke r. Brozović (Bribir, 17. 10. 1923 – Novi, 6. 2. 1994), Leonardove. Kovinotokar; zanat je izučio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Radio je u tvornici Viševica u Bribiru i u Rikardu Benčiću u Rijeci. Borac Domovinskog rata 1992. na fronti u Lici kao pripadnik inženjerije 155. i 133. brigade. Umirovljen je kao invalid Domovinskog rata zbog ranjavanja.

Veza: 33, 21, 17, 30, 32, 11, 42

21.

PETRINOVIĆ, JURAJ - Gašpar (Novi, 23. 4. 1931), sin Pavla Rokinog i Elizabete (Elza) r. Čor (Bribir, 14. 11. 1900 –Novi, 16. 10. 1989), Matine. Tokar; zanat je izučio u ČSSR. Radio je u tada vojnom poduzeću Torpedo koje se zvalo Aleksandar Ranković u Rijeci. Uhitile su ga vojne vlasti Jugoslavije i zatvorile u Bileći (Bosna), zatim na Golom otoku (1952 – 1956) bez ikakva suđenja. Poslije je radio u DIP-u Novi do 1963. kada je emigrirao u Australiju odakle se vratio 28. srpnja 1999. godine.

Veza: 30, 32, 11, 17, 33, 20, 42

22.

PETRINOVIĆ, JURAJ - Jureta (Novi, oko 1480 / 1490). Prema članku Davorina Ježića Nekadašnji zaboravljeni, nepoznati i manje poznati narodni običaji u Novom Vinodolskom, objavljenom u Novljanskom zborniku br. 4, str. 284, prof. Anton Mažuranić, banov brat i Ivan Vončina kažu da su ovaj Juraj Petrinović odnosno izrijekom Jureta i njegov sin Petrinja u vrijeme mesopusta još davne 1527. bili zajedno mesopustarski svatovi. Ovaj je Petrinović, vjerojatno Juraj, a zvan Jureta (možda zbog svoje visine ili snage) nositelj nadimka Jureta koji se do danas održao. Jedan dio Petrinovića dobio je nadimak Miklja, a drugi Sepel.

23.

PETRINOVIĆ, KARLINA - Mikljinica (Novi, 27. 10. 1876 –Novi, 13. 2. 1927), kći Luke Lukinog (Luka Juraj). – Vidi pod Grbčić, Karlina. Veza: 26, 36

24.

PETRINOVIĆ, LUCIJA r. Mažuranić - Prepelka (Novi, 4. 12. 1772 – 15. 9. 1827), Adamova; suprug Franko (Novi, 14. 10. 1776 – 24. 8. 1855), sin Stipana Petrovog. Dio Petrinovića – njezinih potomaka pa i onih kolateralnih vodi se u općinskim knjigama Novog po njoj – s nadimkom Prepela iako su po Gašparu Petrovom poslije dobili nadimak Gašpar. Veza: 18 25.

PETRINOVIĆ, LJUDEVIT - Jureta (Novi, 24. 8. 1875 – Novi, 12. 1. 1953), sin Matija Matijevog i Franice r. Krišković - Dankove (Novi, 7. 10. 1840 – Novi, 31. 1. 1916), Adamove; supruga Marija r. Piškulić - Bilinica (Novi, 4. 12. 1882 – Novi, 2. 3. 1967), kći Antona Ivanovog. Trgovac. Nakon Prvoga svjetskog rata imao je manufakturnu trgovinu u Novom na Korzu, a poslije trgovinu mješovite robe i veletrgovinu soli (državni monopol) u vlastitoj kući na “Konjskom”. Prije Prvoga svjetskog rata bio je na radu u Africi, a nakon povratka u Slavoniji. Sudjelovao je u demonstracijama protiv bana Khuena Héderváryja 21. i 22. svibnja 1903. u Novom. Od 26. svibnja 1925. do 12. kolovoza 1925. potpredsjednik je Narodne čitaonice te predsjednik Udruženja trgovaca i obrtnika u Novom.

Veza: 16, 39, 8, 28, 41, 2, 7, 40, 25/1, 38

25/1.

PETRINOVIĆ, MARIJAN (Mišo) - Jureta (Petrovaradin, 1939), sin Vladimira i Milene r. Oprijan (Beograd, 1904 –Novi, 1990); supruga Darinka (iz Slovenije). Inženjer građevinarstva; završio je prvi stupanj na Građevinskom fakultetu u Ljubljani. Radio je u Komunalnom poduzeću u Crikvenici i u Općini Crikvenica.

Veza: 39, 8, 28, 2, 25, 7, 40

26.

PETRINOVIĆ, MIKULA (Miklja) (Novi, 25. 1. 1703 – 6. 1. 1790), sin Jurja - Jurete, Jakovljevog i Margarite r. Sajčić (8. 10. 1678); supruga Apolonija r. Kabalin - Rudinka (6. 2. 1705), Ivanova. Prema njegovu nadimku dio Petrinovića i to potomci sina mu Jurja (Novi, 29. 1. 1746 – Novi, 14. 4. 1822) dobili su nadimak Miklje, dok su potomci sina Matija (Novi, 1754 – Novi, 17. 8. 1796) sačuvali stari nadimak Jureta.

Veza: 23, 36

27.

PETRINOVIĆ, NIKOLA - Gašpar (Novi, 4. 12. 1878 – Novi, 10. 12. 1920), sin Antona Bartola Gašparovog i Mare (Marica) r. Rubčić (Donji Zagon, 5. 6. 1849 – Novi, 18. 3. 1916); supruga Slavica r. Mažuranić - Jankovica, Z Dvorca (Novi, 12. 3. 1883 – Novi, 3. 12. 1963), kći Vicka Antonovog. Soboslikar u Novom.

Veza: 29, 32, 11, 8, 3, 30

28.

PETRINOVIĆ , OLGA - Juretinka (Nova Kapela, 6. 2. 1917 – Novi, 11. 3. 1970), kći Ljudevita i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 4. 12. 1882 – Novi, 2. 3. 1967), Antonove. Stručna učiteljica. Do Drugoga svjetskog rata radila je u domaćinskim školama u Novom i u Slavoniji, a nakon rata u dječjem domu u Zagrebu. Od 15. kolovoza 1942. surađivala je ilegalno s NOP-om u Novom.

Veza: 25, 16, 39, 8, 41, 2, 7, 40, 25/1, 38

29.

PETRINOVIĆ, PAVAL - Gašpar (Novi, 29. 6. 1867 – Pula, 1. 3. 1918), sin Gašpara Petrovog i Urse r. Lindarić (Novi, 23. 4. 1824 – Novi, 9. 11. 1887). Mornar u austrougarskoj vojnoj mornarici u Puli gdje je i umro u tamošnjoj bolnici.

Veza: 11, 32, 27, 9, 30

30.

PETRINOVIĆ, PAVAL - Gašpar (Novi, 18. 10. 1888 – Novi, 3. 10. 1932), sin Roke Gašparovog i Katarine r. Piškulić (Novi, 6. 10. 1862); supruga Elizabeta (Elza) r. Čor (Bribir, 14. 11. 1900 – Novi, 1989), Matina.

Zidar. Radio je u Novom kao zidar, zatim je bio općinski lugar.

Veza: 32, 29, 21, 17, 33, 42, 20, 27, 9

31.

PETRINOVIĆ, PETAR - Miklja (Novi, 18. 2. 1909 – Novi, 1. 5. 1976), sin Srećka Lukinog i Franice r. RadetićKastavke (Novi, 3. 8. 1876), kćeri Antona Mikulinog; prva supruga Anka r. Šuta (Novi, 7. 9. 1912 – Novi, 24. 10. 1959), kći Matije i Karline r. Krišković - Pandurice, druga Anka r. Krišković - Kirin, Vranješinka (Novi, 10. 11. 1918 – Novi, 1977), Petrova.

Strojobravar i vozač. Prvoborac NOB-a od 27. prosinca 1941. Od 1937. do 1938. i od 1939. do 1940. predsjednik je HRS-ove sindikalne podružnice u Novom. Prvi je Novljanin u bribirskome partizanskom logoru i u bribirskoj četi, zatim komesar novljansko-zagonjskoga partizanskog logora u šumi. Godine 1942. za vrijeme talijanske okupacije zbog njega bježe u šumu partizanima supruga mu Anka, njezina majka Karlina Šuta, Petrova te sin Franjo i kći Ivanka (26. 11. 1934 – 15. 7. 1984), udana poslije za Ivana Dražića. U proljeće 1944. zarobili su ga Nijemci i odveli u Njemačku u koncentracijski logor. Nakon rata bio je upravitelj Vodovoda Žrnovnica u Novom, a od 1947. član prvoga poslijeratnog Turističkog odbora. Veza: 36, 23, 12, 10, 19, 34, 6, 13, 37

32.

PETRINOVIĆ, ROKO - Gašpar (Novi, 14. 8. 1859 – Novi, 15. 6. 1934), sin Gašpara Petrovog - Jurete i Urse r. Lindarić (Novi, 23. 4. 1824 – Novi, 9. 11. 1887); supruga Katarina r. Piškulić - Pavulinka (Novi, 6. 10. 1862). Kirijaš – obrtnik. Poslije je radio kao prijevoznik poštanskih pošiljaka i tereta od Bribira do Novog i Senja u okviru novljanske koncesijske pošte obitelji Ferković iz Novoga. Na licitaciji je dobivao pravo prijevoza svake godine sve do 1933 / 1934. kada to pravo dobiva Bribirac. Veza: 11, 29, 30, 21, 17, 33, 42, 20, 27, 9

33.

PETRINOVIĆ, ROKO - Gašpar (Novi, 18. 1. 1923 – 20. 12. 1989), sin Pavla Rokinog i Elizabete (Elza) r. Čor (Bribir, 14. 11. 1900 – Novi, 16. 10. 1989), Matine; supruga Franka r. Brozović (Bribir, 17. 10. 1923 – Novi, 6. 2. 1994), Leonardova.

Građevinski poslovođa, a završio je zidarsko-klesarsku školu u Crikvenici. Sudionik NOB-a od 23. kolovoza 1943; borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije te sudionik marša te brigade preko Matić poljane noću 19. na 20. veljače 1944. po nezapamćenoj mećavi kada se 26 partizana smrznulo. Od 1959. do 1965. direktor je Komunalnog poduzeća Ivanj u Novom. Član Upravnog odbora Turističkog društva od 1960. do 1963. godine. Veza: 30, 32, 11, 21, 17, 20, 42

34.

PETRINOVIĆ, SAŠA - Miklja (Rijeka, 5. 4. 1970), sin Gorana Petrovog i Ivanke r. Butorac (Javorje, Krmpote, 9. 11. 1950), Antonove.

Strojobravarski tehničar; završio je srednju školu u Crikvenici. Radi u DINA-i Petrokemija u Omišlju.

Veza: 12, 19, 10, 31, 36, 6, 13, 37

35.

PETRINOVIĆ, SREĆKO (Srećko Marica) - Gašpar, Šebalja (Novi, 24. 4. 1932), sin Antona Filicovog (Srećko Marica) i Anke r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 8. 5. 1905 –Novi, 21. 8. 1995), Josipove; supruga Ivanka r. Tus (Bribir, 5. 10. 1935), Franjina.

Automehaničar – vozač i prijevoznik. Radio je u pogonu Transport (Garaža) u luci u Novom koja je bila najprije u sastavu DIP-a Novi pa potom Šumarije Novi. Sope u sopile.

Veza: 3, 9

36.

PETRINOVIĆ, SREĆKO - Miklja (Novi, 21. 11. 1872 – Sjeverna Amerika, 2. 8. 1943), sin Luke Lukinog (Luka Juraj) i Marije r. Sajčić (Novi, 27. 1. 1837 – Novi, 7. 1. 1914); supruga Franica r. Radetić - Kastavka (Novi, 3. 8. 1876), Antonova.

Postolar. Radio je u Novom do 1908. kada odlazi u Sjevernu Ameriku. Šukundjed mu je Mikula, prvi Miklja.

Veza: 26, 23, 31, 12, 10, 19, 34, 6, 13, 37

37.

PETRINOVIĆ, TOMISLAV - Miklja (Rijeka, 23. 5. 1969), sin Franje Petrovog i Branke r. Dražić (Bribir, 18. 12. 1940); supruga Želimirka r. Zoričić (Novi, 1973), kći FrankaTomuline.

Vodoinstalater, specijaliziran za centralno grijanje. Od 1990. do 1996. radi u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom, zatim otvara svoju radnju za centralno grijanje u Novom.

Veza: 10, 12, 19, 31, 36, 13, 34, 6

38.

PETRINOVIĆ, TOMISLAV - Jureta (Slavonski Brod, 12. 7. 1917), sin Mirka (25. 10. 1876), Matijevog – koji se s obitelji preselio u Slavoniju. Mesarski obrtnik. Radio je u Slavonskom Brodu. On je jedini Petrinović mesar. Sestra mu je Marija (Novi, 28. 10. 1903), a brat Željko (Slavonski Brod, 1921).

Veza: 25, 16, 39, 8, 28, 41, 2

39.

PETRINOVIĆ, VLADIMIR - Jureta (Novi, 2. 4. 1904 –Opatija, 4. 8. 1979), sin Ljudevita Matijevog i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 4. 12. 1882 – Novi, 2. 3. 1967), Antonove; supruga Milena r. Oprijan (Beograd, 1904 –Crikvenica, 1990).

Diplomirani inženjer agronomije; završio je Agronomski fakultet u Pragu. Radio je u Vojvodini. Ima sina Marijana (Mišo) (Petrovaradin, 1939). Pokopan u Novom. Veza: 25, 16, 8, 28, 41, 2, 7, 40, 25/1, 38

40.

PETRINOVIĆ, ZDENKO - Jureta (Zagreb, 16. 12. 1947), sin Antona Ljudevitovog i Krunoslave r. Zastavniković (1920), Julijeve.

Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Radio je u Krašu, TPK-u, Zagreb i u Zagrebačkom vodovodu. Sudionik Domovinskog rata. Sestra mu je Jasna zvana Seka (Zagreb, 26. 11. 1949), udana Lovrinčić.

Veza: 2, 39, 8, 28, 41, 25, 7, 25/1

41.

PETRINOVIĆ, ZORA - Juretinka (Banova Jaruga, 11. 11. 1918 – Zagreb, 27. 3. 2005), kći Ljudevita Matijevog i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 4. 12. 1882 – 2. 3. 1967), Antonove.

Stručna učiteljica; završila je stručnu školu za domaćinstvo u Zagrebu. Sudionica NOB-a od 1943. do 1945. Bila je u šumi u Okružnom propodjelu (propagandni odjel) okružnog NOO-a za Hrvatsko primorje na Smolniku, zatim je radila u MUP-u SR Hrvatske i u Ravnateljstvu monopola u Zagrebu.

Veza: 25, 16, 8, 28, 2, 7, 40, 38

42.

PETRINOVIĆ, ŽELJKO - Gašpar (Novi, 7. 1. 1955), sin Ivana Pavlovog i Terezije (Rezika) r. Buneta (Ledenice, 15. 10. 1929), Milanove.

Građevinski tehničar; završio je srednju građevinsku školu u Sušaku, policijsku školu u Valbandonu (Pula) te Višu policijsku školu u Zagrebu. Od 1995. do 2000. bio je šef policijske ispostave u Novom.

Veza: 17, 21, 33, 30, 32, 31, 20

PETROVIĆ

Prezime se pojavilo u Novom tek nakon Drugoga svjetskog rata.

1.

PETROVIĆ, ADRIANA (Adica) r. Dobrić - Lukinica (Zagreb, 9. 11. 1949), kći Drage Ivanova i Ersilije di Marco (21. 4. 1920 – 18. 8. 1996); suprug Josip zvani Jole (Šibenik, 1. 2. 1948), Ivanov, vlasnik privatne trgovačke tvrtke. Diplomirana inženjerka biotehnologije; završila je Prirodoslovno-matematički fakultet, kemijski smjer u Zagrebu 1973. Od 1974. radi u INA-i Urinj, Rijeka, kao zamjenica direktora na organizaciji pripreme proizvodnje.

Veza: Dobrić 13

2.

PETROVIĆ, ANA (Ankica) r. Mamula (Bakar, 26. 9. 1932), rodom iz Moravica; suprug Gavrilo zvani Gajo (Moravice, 19. 4. 1927), Simin. Magistrica farmacije, ljekarnica; završila je Farmaceutski fakultet u Zagrebu. Radila je u ljekarnama u Bosanskom Grahovu, Ogulinu, a od 1961. do 1992. u Novom kao upraviteljica. Članica Upravnbog odbora Turističkog društva 1965. i od 1972. do 1975. godine.

Veza: 3, 4, 5

3.

PETROVIĆ, GAVRILO (Gajo) (Moravice, 19. 4. 1927), sin Sime i Ane r. Vučinić; supruga Ana r. Mamula (Bakar, 26. 9. 1932).

Mr. sc. i diplomirani inženjer šumarstva; završio je Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu 1953, a magistrirao je 1975. Radio je u šumarijama u Ogulinu,

Drežnici, Bosanskom Grahovu, a od rujna 1961. do 1991. upravitelj je Šumarije Novi (koja spada pod upravu Šumskog gospodarstva Senj).

Veza: 2, 4, 5

4.

PETROVIĆ, IGOR - Gajin (Bosansko Grahovo, 30. 4. 1960), sin Gavrila i Ane r. Mamula (Bakar, 26. 9. 1932). Diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Građevinski fakultet u Rijeci. Radio je u Građevinskom poduzeću Primorje, Institutu za građevinarstvo u Rijeci, a od 1996. radi u Upravi Gradskoga poglavarstva Rijeka. Veza: 3, 2, 5

5.

PETROVIĆ, OLEG - Gajin (Knin, 11. 3. 1959), sin Gavrila i Ane r. Mamula (Bakar, 26. 9. 1932). Prof. dr. medicine – liječnik ginekolog; završio je osnovnu školu u Novom, gimnaziju u Crikvenici, a na Medicinskom fakultetu u Rijeci je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Radio je u Zdravstvenoj stanici Dr. A. Šerman u Novom, od 1997. radi u KBC-u u Rijeci, Odjel za porodiljstvo i ginekologiju i docent je na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Veza: 3, 2, 4 1.

PEXIDR SRIĆA, GUSTAV (Osijek, 18. 2. 1859 – Novi, 12. 4. 1931), sin Ivana i Pauline r. Eisenbarth; supruga Marija r. Srića (Novi, 20. 7. 1862 – 27. 9. 1942), Nikolina. Veletrgovac Nikola Srića nije imao muških nasljednika pa je on kao njegov zet prihvatio promjenu svog prezimena Pexidr u Pexidr Srića što je Kr. zemaljska vlada u Zagrebu potvrdila svojom odredbom. Ravnatelj gimnazije i profesor na Kraljevskome šumarsko-gospodarskom učilištu u Križevcima. Ženidbom je postao i trgovac drvom. Bio je član Lječilišnog povjerenstva u Novom od 1926. Kćeri su mu Zdenka (5. 7. 1886), udana Ostović, Vera (25. 8. 1887) i Greta (11. 5. 1896), udana barunica Turković. Zdenka i Greta su poznate hrvatske slikarice. U ime obitelji Pexidr - Srića, a u spomen na Nikolu i Margaretu Srića, darovale su vitraj za jedan prozor u novljanskoj crkvi (1908 – 1912).

Veza: 2, 3, Ostović, Turković

2.

PEXDR, ADOLF (Osijek, ?), Ivanov.

Ljekarnik. Bio je član Narodne čitaonice u Novom od 9. veljače 1908. Brat mu je Gustav. Veza: 1, 3, 4

3.

PEXIDR - SRIĆA, VLADIMIR (Dečo) (Križevci, 21. 2. 1895 –Brazil, 1962), sin Gustava i Marije r. Srića (Novi, 20. 7. 1862 – Novi, 27. 9. 1942), Nikoline; supruga Marija r. Petrić (Novi, 9. 10. 1902), kći Frana i Ljube. Na vjenčanju u Novom 1. listopada 1921. kumovi su mu bili

dr. Ivan Ribar, tada predsjednik Narodne skupštine Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) u Beogradu i barunica Greta Turković, njegova sestra. Predsjednik odsjeka Trgovinsko-industrijske komore u Zagrebu i zastupnik inozemnih tvrtki u Jugoslaviji. Bio je član Čitaonice od 24. ožujka 1928. Ispred Trgovinsko-industrijske komore prisustvovao je proslavi 90. obljetnice Narodne čitaonice 14. srpnja 1935. u Novom. Prvi je u Novom imao jahtu. Godine 1947. bježi sa sinom Nikolom (Nino) (24. 2. 1925) u Trst pa u Brazil. Imao je i kćer Margaretu (28. 3. 1929). Veza: 1, 2, 4

4.

PEXIDR ZDENKA (Novi, 5. 7. 1886), Gustavova. – Vidi pod Ostović, Zdenka. Sestra joj je Vera (25. 8. 1887). Veza: 2, 3

PFEFFER, JOSIP Kraljevski sudbeni pristav u Novom od 1881. do 1883. kada je premješten u Senj.

PILEPIĆ, MAJA r. Rogić (Novi, 12. 6. 1960), kći Vladimira i Mire r. Piškulić - Arbičinke (Novi, 28. 6. 1934 –Novi, 3. 11. 1998), Frankove; suprug Boris (4. 1. 1956), Tomislavov. Diplomirana pravnica; završila je Pravni fakultet u Rijeci. Bila je vlasnica i voditeljica trgovine voća i povrća Pomidor u Novom, a od 1998. radi u Gradskom poglavarstvu Novog.

Veza: Rogić 6, 9, Piškulić 62, 205

PILUŠINOVIĆ, FILIP (iz Novoga). Spominje se kao notar 1475. od kada datira njegova isprava pisana glagoljicom.

1.

PINTARIĆ JELKA

Učiteljica Novom; radila je u osnovnoj školi od 1912. do 1923. i u građanskoj školi od 1921. do 1925. Bila je članica Narodne čitaonice od 1913. godine.

2.

PINTARIĆ, MARIJA (Marica) r. Tomić - Terilova (Valač, Gornji Zagon, 8. 3. 1936), kći Antona i Anice r. Tomić (17. 2. 1905); suprug Zlatko (Matulji), kap. dug. plov. Nastavnica razredne nastave; završila je Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Rijeci 1969. Radi u osnovnoj školi u Matuljima. Kći Vikica (Rijeka, 1963) je profesorica i radi u Naučnoj knjižnici u Rijeci.

Veza: Tomić 38

PIOPPIO, DIONIZIJE (? – Ostrogon, 1569).

Dominikanac iz Milana. Kralj Ferdinand imenovao ga je za modruškog biskupa, položio je zakletvu u Beču 10. prosinca 1554. Rim ga je potvrdio tek 1560, nakon smrti pape Pavla IV. (1555 – 1559), ali nije došao u svoju

biskupiju. Bio je profesor na Bečkom sveučilištu i rektor 1565. i 1567. Umro je 1569. pa je 1560. Modruška biskupija dana bečkom biskupu na administraciju, a poslije senjskom biskupu Živkoviću tako da je on bio zadnji rezidencijalni modruški biskup u Novom.

PIPINIĆ

Bribirsko prezime.

1.

PIPINIĆ, JOSIP (Rijeka, 24. 6. 1959), sin Željka i Nedeljke r. Krišković (Novi, 17. 3. 1935 – Novi, 27. 11. 1983), kćeri Franka Dankovog; supruga Sanja r. Rađenović (Rijeka, 17. 9. 1968), Rajkova (vidi pod Rađenović).

Automehaničar; zanat je izučio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica pa u DIP-u Novi (i u DIP-u u likvidaciji). Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) na fronti kod Gospića, Ogulina i Otočca i sudionik operacija Bljesak i Oluja

Veza: 3, 2

2.

PIPINIĆ, ZRINKO (Rijeka, 28. 8. 1963), sin Željka i Nedeljke r. Krišković (Novi, 17. 3. 1935 – Novi, 27. 11. 1983), kćeri Franka Dankovog; supruga Zdenka r. Grubišić (Grude). Kuhar. Od 1984. radi u HTP-u Lišanj u Novom. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. Bio je ranjen.

Veza: 3, 1

3.

PIPINIĆ, ŽELJKO (Bribir, 28. 7. 1932 – 31. 12. 1992), Josipov; supruga Nedeljka r. Krišković (Novi, 17. 3. 1935 –27. 11. 1983), kći Franka Dankovog. Stolarski obrtnik; imao je radnju u svojoj kući u Novom (Ulica Krasica 2).

Veza: 1, 2

PIŠKULIĆ

Jedno od starih novljanskih prezimena, u pisanim, nama dostupnim dokumentima, spominje se tek 1600. godine. Bunjevačkog je podrijetla i vjerojatno je u Primorju čakavizirano. Koliko je u Novom brojno dokazuje i mnoštvo nadimaka: Anjići, Arbice, Bile, Bracine, Brkinići, Dovedeni, Fumići, Juraši, Limarići, Malinarka, Mikini, Opareni, Palentine, Pavule, Pećari, Grego, Perići, Perine, Ripari, Suskinice, Škomerža, Šutići, Ulkinići, Vujice, Zeci i Zdolčevići. U Australiji je kod potomaka DragutinaArbice (Novi, 1922 – Perth, 1993), Frankovog, prezime promijenjeno u Pasculech.

1.

PIŠKULIĆ, ADA r. Pobor - Belac (Selce, 13. 3. 1947), kći Antona i Ljubice (Zorica) r. Lončarić (Selce, 6. 9. 1923), Antine; suprug Franjo - Vujica (Novi, 11. 5. 1940), Andrijev.

Matičarka. Gimnaziju je završila u Crikvenici. Radila je u Novom u GP Izgradnja, Novi od 1967. do 1975. pa u

Matičnom uredu u Novom od 15. kolovoza 1975, a od 1992. do mirovine (2005) kao voditeljica tog ureda (Ured Primorsko-goranske županije u Novom). Sestra Ljubica (18. 1. 1944) udana je za Krunoslava Sokolića - Vericu. Veza: 63, 6, 70, 94, 122, 191, 7, 193, 47, Pobor, Sokolić 180

2.

PIŠKULIĆ, ADALBERT (Arba, Arbica) (Novi, 29. 8. 1809 –Novi, 6. 4. 1878), sin Ivana Jurjevog i Margarete r. pl. Marijašević (Novi, 9. 3. 1781 – Novi, 14. 1. 1857), Petrove; supruga Margareta r. Dobrić (Novi, 2. 9. 1809 – Novi, 12. 11. 1884).

Poljoprivrednik i zidar. Bio je član Narodne čitaonice u Novom i njezin blagajnik od 1846, tj. godinu dana nakon njezina osnivanja. Po njegovu nadimku Arba, zapravo Arbica (mali Arba), njegovi su potomci dobili obiteljski nadimak Arbice. Arbini prethodnici imali su nadimak Sekula po njegovu pradjedu Matiji - Sekuli (Novi, 5. 11. 1728) čiji je nadimak poslije prešao na jednu granu prezimena Toljan.

Veza: 134, 203, 25, 74, 62, 21, 40, 28, 99, 3 i drugi Arabice

3.

PIŠKULIĆ, ADALBERT (Arba) - Arbica (Novi, 2. 10.1864 –Novi, 11. 2. 1944), sin Matija Adalbertovog i Marije r. Antić (Novi, 1. 5. 1836 – Novi, 10. 3. 1916); supruga Marija r. Maričić - Livakovica (Novi, 17. 7. 1869 – Novi, 9. 12. 1948), kći Josipa Ivanovog. Zidarski majstor u Novom. Bio je “sopilaš”. Nadimak Arbica mu je po djedu Adalbertu.

Veza: 2, 69, 56, 97, 27, 137, 23, 141, 147, 203, 25, 74

4.

PIŠKULIĆ, ALBINA - Dovedenka (Novi, 10. 4. 1905 –Vrapče, ?), kći Mihata Antonovog i Marije r. Mandekić (1. 12. 1866 – Rijeka, ?).

Završila je trgovačku školu u Rijeci gdje je jedno vrijeme radila, ali je ubrzo – 1936. zajedno s bratom Ivanom otpremljena u bolnicu za duševne bolesti u Vrapču.

Veza: 135, 12, 113, 124, 10, 85

5.

PIŠKULIĆ, ALEKSANDAR (Sandro) - Vujica (Novi, 30. 7. 1909 – Južna Afrika, ?), sin Albina (Constanza, Rumunjska, 21. 12. 1879), Stipanovog i Cecilije r. Sokolić - Grego, Pećarice (Novi, 7. 12. 1885 – Novi, 8. 8. 1953), kćeri Ivana Petrovog. Stolar. Radio je u Novom do 1936. kada odlazi u Južnu Afriku. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom (od 1924). Veza: 178, 65 6.

PIŠKULIĆ, ANDRIJ - Vujica (Novi, 30. 11. 1914 – Novi, 25. 10. 1998), sin Andrija Andrijevog i Marije r. Radetić (Novi, 15. 8. 1871 – Novi, 6. 1. 1935), kćeri Tome Tominog; supruga Josipa r. Piškulić - Limarica (Bribir, 4. 7. 1917 – Novi, 21. 9. 2004), Josipova.

Zidar i klesar; zanat je izučio kod oca. Klesao je kamen za pročelje Doma kulture u Novom. Prije Prvoga svjetskog rata poštar je u pošti u Novom, od 10. srpnja 1961. do 1965. radi u KP Ivanj, od 12. prosinca 1965. do 31. prosinca 1972. u HTP-u Lišanj, a od 1. siječnja 1973. do 31. kolovoza 1976. u Vodovodu Žrnovnica u Novom. Bio je član tamburaškog sastava Majska u Novom, “pivač” u novljanskom kolu, “sopilaš” te dugogodišnji nogometaš (branič) u NGŠK-a Novi. Jedno je vrijeme prije rata radio u Africi.

Veza: 7, 70, 94, 122, 191, 63, 193, 47, 1

7.

PIŠKULIĆ, ANDRIJ - Vujica (Novi, 30. 11. 1868 – Novi, 21. 10. 1936), sin Andrija (Novi, 29. 2. 1805 – Novi, 6. 5. 1889), Ivanovog i Urse r. Šuta (Novi, 20. 12. 1825 – Novi, 2. 3. 1908), Ivanove, druge očeve supruge; supruga Marija r. Radetić - Spod Biskupije (Novi, 15. 8. 1871 – Novi, 6. 1. 1935), kći Tome Tominog. Klesar; zanat je izučio u Americi gdje je bio na radu. U Novom je obavljao klesarski obrt izrađujući, uz ostalo, i spomenike na groblju. Stvorio je obitelj poznatih novljanskih klesara. Pradjed mu je Andrija (oko 1720 / 1724 –Novi, 2. 9. 1797), Matijev, s obiteljskim nadimkom Sekula. Potomci njegova brata Matija - Sekule (Novi, 5. 11. 1728) su Arbice. Prašukundjed mu je Ivan (Novi, 1666 –Novi, 5. 10. 1736), Matijev – sudac u Novom.

Veza: 70, 94, 122, 191, 6, 47, 63, 193

8.

PIŠKULIĆ, ANDRIJ - Anjić, Pandurov (Novi, 23. 11. 1861 –Novi, 20. 3. 1924), sin Antona Filipovog i Jele r. Krišković (Novi, 6. 5. 1831 – Novi, 26. 10. 1922); prva supruga Filipina r. Čorić (Novi, 19. 4. 1865 – Koprivnica, 1898), umrla na porođaju, druga Barbara r. Čorić, udovica Josipa Mažuranića (Novi, 22. 4. 1863 – Novi, 1. 11. 1933), sestra prve supruge. Nadgruntovničar u Karlovcu. Pokopan u Novom. Veza: 14, 184, 95, 53, 143, 169, 157, 212, 210, 117, 211, 37, 82, 171

9.

PIŠKULIĆ, ANDRIJ - Stipičin (Novi, 30. 11. 1925 – kod Korenice, 4. 6. 1944), sin Stjepana Josipovog i Rozalije r. Piškulić - Anjike, Fumike (Novi, 7. 10. 1900 – Novi, 1985), Josipove. Pali borac NOR-a. Bio je učenik drugog razreda zidarske klesarske škole u Crikvenici kada je počeo rat. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; politički delegat 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je u borbama s neprijateljskim jedinicama na koti Derikrava kod Korenice, a pokopan je u Korenici. Veza: 180, 103, 182, 106, 48

10.

PIŠKULIĆ, ANÐELA - Dovedenka (Novi, 29. 5. 1898 –Zagreb, ?), kći Mihata Antonovog i Marije r. Mandekić (1. 12. 1866).

Poštanska činovnica. Radila je u Zagrebu u tamošnjoj pošti. Otac joj je omogućio da završi srednju školu. Veza: 135, 12, 113, 124, 4, 85 11.

PIŠKULIĆ, ANÐELIKA (Anđa) r. Veljačić - Totušica (Novi, 12. 3. 1911 – Novi, 10. 2. 1994), kći Dobroslava i Margarete r. Radetić - Kastavke (Novi, 9. 11. 1882), Jurjeve; suprug Anton - Juraš (Martin) (Novi, 2. 7. 1905 – Novi, 22. 11. 1980), Stipanov. Prva novljanska frizerka; u zajedničkom brijačko-frizerskom salonu frizirala je novljanske žene i žensku mladež budući da su žene sve više počele skraćivati kosu.

Veza: 20, 88, 175, 126, 67, 31, 165, 195, 41 11/1.

PIŠKULIĆ, ANKA, udana Paškvan - Vujičinka (Novi, 13. 8. 1895 – Montana, SAD, 8. 1. 1925), kći Franka (Novi, 16. 10. 1862 – Montana, SAD, 28. 1. 1907) i Rozalije r. Sokolić - Kaštaldovice, Z Malih vrat (Novi, 28. 8. 1870 –SAD, ?), kćeri Ivana Ivanovog; suprug Emil (22. 5. 1885 –Montana, SAD, siječanj 1963).

Posljednja izabrana “najljepša Ružica”, tj. najljepša djevojka koja se birala u Novom za vrijeme berbe grožđa, prema kazivanju Davida Kabalina, Antonovog - Požupa. . Taj je običaj obnovljen 21. kolovoza 2004. godine.

Veza: 178, 5, 65

12.

PIŠKULIĆ, ANTON - Doveden, Katin (Novi, 1. 1. 1852 –Kraljevica, 27. 6. 1933), sin Antona Antonovog i Katarine r. Maričić (Novi, 25. 11. 1825 – Kraljevica, 18. 8. 1903), druge očeve supruge; supruga Marija r. Tomašić (Veli Dol, Križišće, 1863).

Kraljevski financijski nadstražar u Austro-Ugarskoj, a nakon propasti te države bio je podvornik u Općini Kraljevica gdje se i nastanio. Imao je sina Josipa (1882) i kćer Antoniju (21. 2. 1903). Pradjed mu je Ivan (21. 1. 1730), Antonov.

Veza: 113, 135, 16, 10, 124, 4, 85

13.

PIŠKULIĆ, ANTON DRAGOMIR - Bile (Novi, 2. 6. 1892 –Anakonda, Montana, SAD, 24. 10. 1931), sin Antona Ivanovog i Marije r. Peričić - Kranjčike, Postolarice (Novi, 18. 3. 1858 – Novi, 22. 7. 1907), Nikoline. Gostioničar. Pomagao je ocu u njegovoj gostionici u Novom. Poslije je otišao u SAD gdje je u Anakondi (Montana) otvorio vlastitu gostionicu.

Veza: 15, 163, 176, 71, 87, 144, 181

14.

PIŠKULIĆ, ANTON (Pandur) - Anjić (Novi, 16. 1. 1830 –Zagreb, 2. 2. 1918), sin Filipa Petrovog i Lucije r. Mrzljak (Novi, 28. 11. 1800 – Novi, veljača 1879); supruga Jele r. Krišković - Perina (Novi, 6. 5. 1831 – Novi, 26. 10. 1922).

Općinski pandur u Novom, poslije tamničar i podvornik u sudu u Zagrebu. Nadimak Pandur dobio je zbog službe pandura u Novom.

Veza: 184, 95, 8, 53, 143, 169, 171, 157, 212, 37, 82, 117, 211

15.

PIŠKULIĆ, ANTON - Bile (Novi, 13. 6. 1854 – 23. 1. 1931), sin Ivana Stipanovog i Marije r. Umiljenović (Novi, 3. 12. 1831 – Novi, 24. 7. 1872); supruga Marija r. Peričić - Kranjčika, Postolarica (Novi, 18. 3. 1858 – Novi, 22. 7. 1907), Nikolina. Otac Ivan (Novi, 26. 11. 1830) triput se ženio. Gostioničar. Prije toga bio je od općine ovlašteni “barkarijol”. Imao je gostionicu K Bili s “jogom” (kuglana) u dvorištu u Ulici kralja Tomislava koju je poslije njega vodila njegova kći Katarina Antak. Bio je član Lječilišnog povjerenstva i član Narodne čitaonice te politički protivnik učitelja Stanka Harapina koji je bio jugofil. U njegovoj kući bila je od 1930. do 1931. sokolana Hrvatskog sokola.

Veza: 105, 177, 45/1, 98, 176, 163, 13, 71, 181, 87, 144

16.

PIŠKULIĆ, ANTON - Doveden (Novi, 17. 6. 1920 – Vrapče, 24. 1. 1938), sin Josipa Antonovog i Mare r. Sokolić (Mare Broskva) - Šalvatorke (Novi, 9. 10. 1879 – Novi, 1. 11. 1941), Antonove. Djed mu je Anton (Novi, 1. 1. 1852), Antonov. Obitelj mu je bila siromašna, majku Maru zvali su Mare Broskva jer su stalno jeli broskvu. Duševno je obolio pa je smješten u Zavod za umobolne gdje je i umro. Otac Josip rođen je 1882. u Kraljevici ili Križiščću odakle mu je majka Marija r. Tomašić (1863).

Veza: 12

17.

PIŠKULIĆ, ANTON - Anjić (Novi, 7. 6. 1896 – Novi, 1. 5. 1936), sin Jurja Josipovog i Marije r. Radetić - Kastavke (Novi, 8. 11. 1866 – Novi, 12. 4. 1958), Fabijanove; supruga Andriana r. Piškulić - Anjika (Novi, 2. 1. 1908 – Novi, 14. 9. 1984), Šimunova. Trgovac. Između dvaju svjetskih ratova imao je trgovinu mješovite robe u kući Antona Maričića, IvanovogBate (2. 6. 1913) na Placi gdje je prije bila trgovina Ivana Maričića, Frankovog, oca Antona - Bate. Poslije je tu bila trgovina Franka Piškulića - Ulkinića. Bio je i tajnik NGŠK-a u Novom od 1924. godine.

Veza: 112, 120, 183, 50, 123, 164, 107

18.

PIŠKULIĆ, ANTON - Vujica (Novi, 20. 5. 1832 – Argentina, prije 1910), sin Matija Andrijevog i Lucije r. Mažuranić (Novi, 5. 10. 1797 – 15. 2. 1849), Frankove, prve očeve supruge; supruga Franica r. Piškulić - Anjika (Novi, 18. 8. 1833 – 4. 4. 1916), Frankova. Brat mu je Stipan (28. 12. 1833 – 15. 10. 1909).

Krčmar u Novom. Otišao je u Argentinu kao i četiri njegova brata.

Veza: 178

19.

PIŠKULIĆ, ANTON - Ulkinić (Novi, 12. 6. 1839 – 21. 7. 1900), sin Osipa Pavlovog i Lucije r. Mrzljak (1807 –Novi, 27. 1. 1887); supruga Ursa r. Radetić (Novi, 12. 6. 1850 – Novi, 1. 12. 1907), Josipova. Nadcestar. Radio je u Brodu na Kupi i u Novom, dok se prije toga kao i brat mu Franko (poslije mlinar) potucao po svijetu “trbuhom za kruhom” jer im je otac Osip (1808) umro 1849, godinu dana nakon Frankova rođenja (1848).

Veza: 159, 110, 59, 204, 152, 96, 121, 204

20.

PIŠKULIĆ, ANTON (Anton Martin) - Juraš (Novi, 2. 7. 1905 – Novi, 22. 11. 1980), sin Stipana Ivanovog i Marte r. Baran (Novi, 25. 7. 1876 – Novi, 1. 7. 1949), Ivanove; supruga Anđelika (Anđa) r. Veljačić (Novi, 12. 3. 1911 –Novi, 10. 2. 1994), Dobroslavova. Brijački obrtnik; brijačko-frizerski salon imao je u svojoj kući (Korzo hrvatskih branitelja) zajedno sa suprugom. Jedno je vrijeme (1933) bio i općinski “potrošar” (“vajndacar”) na tržnici (tržni nadglednik, inkasator).

Veza: 175, 126, 26, 88, 11, 67, 31, 165, 195, 83, Rogić, Antončić

21.

PIŠKULIĆ, ANTON (Kavalir) - Arbica (Novi, 1. 9. 1911 –Novi, 15. 8. 1990), sin Vencela Frankovog i Franice r. Radetić - Lulike (Novi, 1. 8. 1883 – Novi, 13. 12. 1959), Matijeve; supruga Dragica r. Kabalin - Venjinica (28. 3. 1916 – Novi, 26. 8. 2005), Leopoldova. Vodoinstalater, bravar i kožarski tehničar. Između dvaju svjetskih ratova imao je trgovinu cipela na Korzu u Novom. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio je u domobranskoj vojsci pa je nakon završetka rata (svibanj 1945) dospio u logor u Vršac (Vojvodina) gdje je završio dio vojske NDH koja je prošla “križni put” sve od Austrije. Od 1947. do 30. lipnja 1971. radio je u Vodovodu Žrnovnica u Novom. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom. Bio je glazbenik (svirao je u novljanskoj glazbi), 1954. i 1957. član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom te “sopilaš” i “pivač” u novljanskom kolu. Nadimak Arbica je po pradjedu Adalbertu (29. 8. 1809) koji je prije imao nadimak Sekula.

Veza: 203, 25, 74, 97, 62, 51, 72, 205, 40, 28, 99

22.

PIŠKULIĆ, BARBARA r. Jovanović - Belčevica (Novi, 30. 11. 1865 – 29. 3. 1935), kći Jurja i Margarete r. KabalinMaćućinke (7. 10. 1822 – 17. 12. 1878), Petrove; suprug Petar - Bracina (Novi, 3. 12. 1863 – Johannesburg, 25. 5. 1897), sin Franka Ivanovog. “Ubogarka” (prosjakinja). Suprug joj je radio u tvornici dinamita u Johannesburgu kamo je otišao 1894, a kada je umro ona je imala 31. godinu. Dvije kćeri i sin umrli su joj 1904. pa je prosila okolo po Novom.

Veza: 155, 140, 89

23.

PIŠKULIĆ, BERISLAV (Bero) - Arbica (31. 3. 1939), sin Franje Adalbertovog i Anke r. Piškulić - Bracinke (Novi, 16. 10. 1910 – Novi, 22. 2. 2005), kćeri Nikole Tominog. Građevinski tehničar; završio je srednju tehničku školu, građevinski smjer Rijeci. Radio je u GKTD-u Ivanj u Novom (od 23. veljače 1966). Član Upravnog odbora Turističkog drušva u Novom 1972. godine.

Veza: 56, 69, 97, 3, 187, 141, 147, 27, 137, 154, 119

24.

PIŠKULIĆ, BISERKA - Ulkinica (Novi, 3. 12. 1935 – Novi, 6. 5. 2004), kći Franka Nikolinog i Margarete (Mare) r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 10. 6. 1913 – Senj, 21. 7. 1991), Eduardove.

Službenica i društvena djelatnica. Radila je u KP Vodovod Žrnovnica u Novom od 1. srpnja 1953. do 1990. Bila je odbornica u Skupštini općine Crikvenica od 1970. do 1974, članica Upravnog odbora Turističkog društva od 1970. do 1971. te predsjednica KUD-a Ilija Dorčić (od 1972. do 1977) i članica pjevačkog zbora. Bila je aktivna i u Udruženju umirovljenika u Novom. Pokopana u Novom.

Veza: 58, 109, 152, 59, 159, 110, Orlić

25.

PIŠKULIĆ , BOGOSLAV ( Božo ) - Arbica (Novi, 6. 11. 1879 – Novi, 21. 5. 1965), sin Franka Adalbertovog (Arba) i Vicence r. Maričić (Novi, 28. 6. 1852 – Novi, 4. 5. 1893); supruga Rozalija r. Sokolić - Jurmanka (Novi, 23. 9. 1883 – Novi, 1964), kći Jakova Jurjevog. Nadimak mu je po djedu Adalbertu. Zidar u Novom. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Sin Boško poginuo je kao domobran. Kćeri su se udale: Marija (Novi, 26. 6. 1906) za Nikolu Žvanovića, Milutinovog, Zora (Novi, 26. 6. 1911) za Božidara Sučevića, Lukinog i Danica (Novi, 10. 11. 1921) za Ivana Kabalina - Javora, Šebu (Novi, 8. 3. 1917).

Veza: 2, 203, 74, 28, 62, 21, 99, 3

26.

PIŠKULIĆ, BOGOSLAV - Juraš (Novi, 25. 9. 1885 – Novi, 4. 3. 1923), sin Ivana Grginog i Pauline Lucije r. SokolićVeričinke (Novi, 11. 1. 1847 – Novi, 27. 9. 1935), Ivanove (na spomeniku u “cimiteru” napisano je Lucija); supruga Marija r. Maričić (Novi, 30. 11. 1893 – Novi, 30. 1. 1965), Jurjeva, poslije preudana za Marija Gržina.

Zidar i vlasnik vile Primorka u Lukavicama koju je sam sagradio.

Veza: 46, 175, 126, 20, 88, 11, 83, 81

27.

PIŠKULIĆ, BORANA (Borka) - Arbičinka (Novi, 13. 12. 1936), kći Ivana Adalbertovog i Danice r. Kargačin - Belike (Novi, 8. 6. 1911 – Novi, 11. 10. 1990), Josipove. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radila je u Službi društvenog knjigovodstva

(SDK) u Rijeci kao šefica računovodstva, potom kao rukovoditeljica interne kontrole (od 1954. do 1995).

Veza: 69, 56, 3, 137, 23, 141, 147

28.

PIŠKULIĆ, BOŠKO - Arbica (Novi, 1. 10. 1923 – 1944), sin Bogoslava Frankovog i Rozalije r. Sokolić - Jurmanke (Novi, 23. 9. 1883 – Novi, 1964), Jakovljeve; sestre su mu Marija (Novi, 26. 6. 1906), Zora (Novi, 26. 6. 1911) i Danica (Novi, 10. 11. 1921). Žrtva rata (1941 – 1945). U Zagrebu je učio za vojnoga glazbenika te je za vrijeme NDH mobiliziran. Poginuo je negdje u Slavoniji, vjerojatno kao domobran. Veza: 25, 203, 74, 62, 21, 40, 99

29.

PIŠKULIĆ, BOŠKO - Perina, Anjić (Novi, 26. 12. 1926 –Novi, 29. 10. 2009), sin Josipa Šimunovog i Marije r. Krišković - Perine (Novi, 19. 1. 1908 – Novi, 11. 7. 1989), kćeri Matija Antonovog; supruga Marija r. Anzulović (Novigrad, 1933). Nadimak Perina dobio je po majci. Mehaničar metalske struke. Radio je u pogonu Transport (Garaža u luci) DIP-a Novi (od 1. travnja 1962. pogon Šumarije Novi). Sudionik NOB-a od 8. rujna 1943; partizanski borac u Komandi mjesta Novi i u Komandi područja za Hrvatsko primorje u šumi. Šukundjed mu je Ivan Osip (13. 7. 1804), Tomin. Veza: 107, 183 30.

PIŠKULIĆ, BOŽIDAR (Palentina) - Anjić (27. 5. 1906 –Zagreb, 23. 5. 1981), sin Ivana Ivanovog i Pauline r. Piškulić - Arbičinke (Novi, 15. 1. 1867 – Novi, 22. 7. 1942), Matijeve; supruga Jelena r. Mrzljak - Bartolčevica (Novi, 21. 1. 1912 – Novi, 6. 10. 1995), Rudolfova. Rukovoditelj Odjela za zdravstvene stanice u Ministarstvu zdravstva SRH u Zagrebu. Prije toga radio je u Africi u rudniku. Po povratku u zemlju završio je srednju školu. Braća su mu Josip (Novi, 22. 10. 1886 – Novi, 15. 9. 1923), Vladimir (Novi, 30. 5. 1892) u Južnoj Africi od 1908, Vjenceslav (Novi, 27. 8. 1895 – Novi, 1924) koji se neko vrijeme liječio u bolnici za duševne bolesnike i Ivan (Novi, 14. 4. 1911) u Argentini od 1927. te sestra Marija (Novi, 19. 10. 1899). Pradjed mu je Andrija (18. 9. 1754), Ivanov, a šukundjed Ivan (30. 4. 1721), Matijev. Najstariji do sada poznati Anjić je Matij (Novi, 1687 –Novi, 7. 12. 1741), sin Petra i Uršule. Stanovao je u Mošuni do crkve. Pokopan u Novom.

Veza: 0

31.

PIŠKULIĆ, BRANKO - Juraš (Novi, 8. 12. 1931), sin Ivana Stipanovog i Anke r. Radetić - Lulike (Novi, 22. 9. 1909 –Novi, 1996), Filicove, preudane za Arbu Strizića (Bribir, 1895 – Novi, 1968); prva supruga Venka r. Kroupa, druga Draženka r. Kabalin - Nikolica, Lindarika (Novi, 4. 11. 1937), Petrova.

Geometar; završio je Geodetsku tehničku školu u Zagrebu. Radio je u Uredu za izmjere zemljišta u Splitu, u Geozavodu u Rijeci, u Šumariji Novi, u Vodnoj zajednici u Rijeci i u Općini Crikvenica kao šef Katastra. Uz to je radio na parcelaciji gradilišta u Novom pa najzad u Geoprojektu iz Pule u Crikvenici. Veza: 88, 20, 11, 175, 126, 165, 195, 41, 194, 67

32.

PIŠKULIĆ DAMIR - Juraš (Novi, 23. 12. 1937), sin Vinka Eduardovog i Nikoline r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 6. 12. 1908 – Novi, 27. 7. 1994), Eduardove; supruga Dušanka r. Peričić - Kranjčika (Novi, 8. 7. 1946), Ivanova. Diplomirani inženjer šumarstva; Šumarski fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u Šumariji u Jablancu od listopada 1965, u Šumskom gospodarstvu Senj kao šef uzgoja i šumske zaštite od 1979, a od 1980. kao upravitelj, zatim kao predsjednik Komiteta za privredu Općine Crikvenica, od 1986. do 1992. upravitelj je Šumarije Crikvenica, a od veljače 1992. savjetnik u Šumariji Novi. Bio je tajnik Lovačkog saveza Općine Crikvenica od 1979. do 1985, član Skupštine Lovačkog saveza SR Hrvatske, član SRD-a Liganj u Novom te “sopilaš”.

Veza: 202, 128, 150, 73, 206, 44, 43, 91, 42, 34, 33, 36, 138, 146

33.

PIŠKULIĆ, DAMIRA - Jurašica (Rijeka, 7. 11. 1973), kći Damira i Dušanke r. Peričić - Kranjčike (Novi, 8. 7. 1946), Ivanove.

Doktorica stomatologije; diplomirala je na Stomatološkom fakultetu u Rijeci. “Sopilašica”, a zajedno sa sestrom Danijelom nastupala je kao učenica osnovne škole iz Novog na priredbama u Rijeci, Ronjgima i u Lisinskom u Zagrebu. Radila je u Zubnoj ambulanti u Novom. Ima i sestru Doru (Rijeka, 14. 3. 1980).

Veza: 32, 42, 43, 91, 202, 44, 34

34.

PIŠKULIĆ, DANIJELA - Jurašica (Rijeka, 7. 7. 1971), kći Damira i Dušanke r. Peričić - Kranjčike (Novi, 8. 7. 1946), Ivanove.

Diplomirana inženjerka građevinarstva; završila je fakultet u Rijeci. Radila je u Turističkom društvu u Novom. “Sopilašica”, kao i sestra joj Damira. Nastupala je kao učenica Osnovne škole Ivana Mažuranića iz Novog na priredbama u Rijeci, Ronjgima i Lisinskom u Zagrebu. Radila je u hotelu Ruža u Novom.

Veza: 32, 42, 43, 91, 202, 44, 33

35.

PIŠKULIĆ, DAVID - (Daša) - Anjić (Novi, 30. 12. 1935), sin Matija Rafaelovog i Zore r. Sokolić - Malanke (Novi, 31. 12. 1913 – Novi, 19. 12. 1996), Ivanove; supruga Doroty r. Thomson (Bones, Škotska, 8. 2. 1940). Stolar; zanat je izučio u ŠUP-u Novi. Radio je na Novom Zelandu, potom u Novom u KP Ivanj od 1. lipnja 1959.

do 7. studenoga 1975, u DIP-u, zatim u HTP-u Lišanj od 9. svibnja 1978. Član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom od 1980. do 1983. “Pivač” u novljanskom kolu od 1998. Ima tri kćeri: Marijanu (Auckland, Novi Zeland, 11. 4. 1967), Katarinu (Auckland, Novi Zeland, 21. 12. 1970) i Donnu (Auckland, Novi Zeland, 14. 4. 1972).

Veza: 133, 166, 84, 168, 142, 38

36.

PIŠKULIĆ, DAVOR - Juraš (Novi, 1. 8. 1939 – Novi, 7. 8. 1997), sin Nikole Eduardovog i Sabine r. Sokolić - Malanke (Novi, 27. 10. 1912 – Novi, 1984), Ivanove; supruga Vlasta r. Piškulić - Bracinka (Novi, 20. 5. 1939), Vinkova. Kovinotokar i vozač autobusa. Radio je u DIP-u, u Šumariji Novi od 1967. pa u Autotransu Rijeka gdje je vozio linijske autobuse. “Sopilaš” i “pivač” u novljanskom kolu. Sestre su mu Milena Keblar (Novi, 8. 6. 1934 – Zagreb, 29. 10. 1989) i Ivana (21. 8. 1939), udana za Miroslava Barića.

Veza: 150, 128, 202, 73, 206, 138, 149, 201, 43, 91, 32, 42, 146 37.

PIŠKULIĆ, DAVORIN - Anjić (Zagreb, 29. 9. 1894 – 1914 / 1818), sin Filipa Antonovog i Katarine r. Eberhardt (Dubica, 27. 4. 1871).

Žrtva rata (1914 – 1918); kao domobranski vojnik u austrougarskoj vojsci nestao je u ratu bez traga. Veza: 53, 8, 143, 169, 157, 212, 82

38.

PIŠKULIĆ, DONNA - Anjika (Auckland, Novi Zeland, 14. 4. 1972), kći Davida (Daša) Matijevog i Doroty r. Thomson (Bones, Škotska, 8. 2. 1940).

Viša fizioterapeutkinja; završila je višu terapeutsku školu u Rijeci. Radila je u patronažnoj službi u Thalassotherapiji u Crikvenici.

Veza: 35, 84, 168, 142, 133, 166

39.

PIŠKULIĆ, DRAGICA r. Baretić (Grižane, 4. 12. 1947), Dragina; suprug Marijan - Anjić (Novi, 14. 7. 1946), sin Petra Lovrinog. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u ŠUP-u Rijeka, a od rujna 1970. u Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Novom.

Veza: 125, 86, 164, 120, 64

40.

PIŠKULIĆ, DRAGUTIN - Arbica (Novi, 20. 3. 1922 – Australija, 1993), sin Franka Frankovog i Marije r. RadetićLulike, Spod Barsa (Novi, 14. 11. 1899 – Australija, 1976), Dragutinove; supruga Vatroslava r. Dobrić - Lukinica (Novi, 15. 3. 1925), Petrova.

Ekonomski emigrant; s majkom i ocem Frankom (Novi, 8. 9. 1895 – Australija, 1984) otišao je u Australiju. Naselili

su se u Perthu na zapadnoj obali Australije. Njegovi potomci promijenili su prezime Piškulić u Paskulich, kako se prezime Piškulić izgovara na engleskom. Nadimak je dobio po pradjedu Adalbertu (Arba) (Novi, 29. 8. 1809).

Veza: 203, 25, 74, 93, 62, 21, 28, 99

41.

PIŠKULIĆ, DRAŽENKA r. Kabalin - Nikolica (Novi, 4. 11. 1937), kći Petra Nikolinog i Anke r. Lindarić (Novi, 20. 7. 1912 – Novi, 26. 11. 1991), Vickove; suprug BrankoJuraš (Novi, 8. 12. 1931), sin Ivana Stipanovog i Marte. Upravna tehničarka; završila je srednju upravnu školu u Rijeci. Radila je u Matičnom uredu u Novom od 9. svibnja 1946, a od 1. srpnja 1956. do 1992. kao rukovoditeljica Mjesnog ureda Općine Crikvenica u Novom. Veza: 31, 165, 195, 194

42.

PIŠKULIĆ, DUŠANKA r. Peričić - Kranjčika (Novi, 8. 7. 1946), kći Ivana Josipovog i Marije r. Toljan (Novi, 29. 9. 1909 – Novi, 1983), Leopoldove; suprug Damir - Juraš (Novi, 23. 12. 1937), sin Vinka Eduardovog. Profesorica hrvatskog jezika i književnosti; završila je Pedagošku akademiju, a diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci 1987. Radi u osnovnoj školi u Novom od 1. rujna 1969. Članica je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom od 1970. do 1991, vijećnica u Gradskom vijeću Grada Novog od 1993. do 1997, predsjednica KUD-a Ilija Dorčić 1995, a prije toga odbornica u Skupštini općine Crikvenica od 1990. do 1993. godine.

Veza: 32, 43, 91, 202, 128, 150, 73, 206, 34, 33, 36, 138, 146

43.

PIŠKULIĆ, EDICA (Eda) - Jurašica (Novi, 14. 12. 1929 –Novi, 27. 1. 1976), kći Vinka Eduardovog i Nikoline r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 6. 12. 1908 – Novi, 27. 7. 1994), Eduardove.

Poljoprivredna tehničarka; Učiteljsku domaćinsku poljoprivrednu školu završila je u Zagrebu. Od 12. travnja 1965. do 30. travnja 1967. radila je u DIP-u Novi, zatim u HTP-u Lišanj u Novom kao tajnica poduzeća.

Veza: 202, 128, 150, 73, 206, 44, 91, 32, 42, 34, 33, 36, 138, 146

44.

PIŠKULIĆ, EDOARDO - Juraš (Novi, 12. 10. 1876 – Novi, 19. 5. 1946), sin Franka Matijevog i Marije r. Radetić (10. 9. 1852), druge očeve supruge; supruga Milka r. Karlović (Novi, 28. 10. 1875 – Zagreb, 1944), Matijeva. Lugar u Novom. Tijekom njemačke okupacije Novog (od 1944. do 1945) bio je neko vrijeme načelnik Općine Novi. “Pivač” u novljanskom kolu. Nadimak je po prašukundjedovom ocu Jurju (Novi, 7. 4. 1671).

Veza: 52, 151, 111, 128, 202, 150, 73, 206, 43, 91, 32, 42, 36, 138, 146, 34, 33, 149, 201

45.

PIŠKULIĆ, EDUARDO - Bile (Novi, 6. 10. 1872 – St. Louis, Missouri, SAD, ?), sin Stipana Tominog i Mare r. Radetić - Ivike (Novi, 27. 1. 1839 – Novi, 17. 11. 1922), Matijeve, sestre Ševarijeve. Nadimak je dobio po pradjedu Josipu. Zidar. Emigrirao je u SAD gdje je u Saint Louisu (država Missouri) radio kao građevinski poduzetnik. Godine 1912. na dražbi je kupio građevinsko zemljište u Jadranovu. Od 1930. primio je američko državljanstvo. Veza: 179, 45/1, 98, 167, 197, 139, 189, 60, 136 45/1.

PIŠKULIĆ, EGIDIO FRANKO (Oparen) - Bile (Novi, 1. 9. 1804 – Novi, 7. 4. 1868), sin Josipa Frankovog i Lucije r. Žvanović - Šišinke (Novi, 3. 12. 1768 – Novi, 1836), Petrove; supruga Katarina r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 10. 12. 1806 – Novi, 3. 4. 1872), Jurjeva, udovica Jurja Svetića. On i brat Paval (1811 – Novi, 7. 4. 1868) stradali su u požaru u kojem je izgorjela kuća. Tako su njegovi potomci dobili nadimak Opareni. Veza: 98, 174, 61, 130, 179, 105, 177 46.

PIŠKULIĆ, ELIZABETA (Beta) r. Krišković - Zuglika (Novi, 12. 11. 1847 – Novi, 12. 1. 1935), kći Ivana i Katarine r. Jovanović - Perinice (Novi, 10. 12. 1827 – Novi, 10. 4. 1852), Petrove, prve očeve supruge; suprug Šimun - Juraš (Novi, 28. 10. 1842 – Australija, ?), Grgin.

Kao djevojka bila je ljepotica i najbolja novljanska “pivačica vinčaca”. Zato je često pjevala “vinčace” mladenkama subotom uoči vjenčanja pred njihovim kućama, nakon čega su mladenke izlazile s rešetom smokava, kruhom i vinom. No zbog siromaštva njezine obitelji, suprugova se obitelj odrekla svog sina Šimuna i nje kao snahe. Šimun je otišao u Australiju gdje je i umro. Njezin djed Filip Jovanović - Ožin (Donji Zagon, 2. 5. 1746) čuvao je ovce u novljanskome Samostanu pavlinaca. Veza: 175, 26, 81

47.

PIŠKULIĆ, ELIZABETE (Diana) - Vujičinka (Nkani, Zambija, 24. 9. 1952), kći Tomislava Andrijevog i Danice r. Matešić (Novi, 16. 7. 1915 – Novi, 10. 1. 2006), Dobrotinove. Ekonomska tehničarka; završila je srednju radničku školu u Rijeci, ekonomski smjer. Radi kao referentica u Gradskom poglavarstvu Grada Novog od travnja 1994. Veza: 191, 70, 94, 122, 6, 7, 63

48.

PIŠKULIĆ, EMIL - Stipičin (Novi, 8. 5. 1956), sin Josipa Stipanovog i Rozalije (Rozika) r. Peras (Čakovec, 16. 7. 1932); supruga Gordana r. Butorac - Markašova (Novi, 16. 4. 1961), kći Antona i Anice r. Vukelić. Pogonski inženjer brodarstva; završio je brodograđevnu školu u Rijeci. Radi u brodogradilištu u Kraljevici. Veza: 106, 9, 180

49.

PIŠKULIĆ, ERAZMO - Mikin, Z Boška (Sušak, 8. 6. 1893), sin Josipa Matijevog i Marije r. Kučan (1. 6. 1867). Stolar. Radio je u Sušaku gdje mu je otac Josip (22. 3. 1848) došao raditi. Brat mu je Eduardo (3. 12. 1888), a stričevi Gabrijel zvani Budalada (25. 3. 1852) i Petar (18. 2. 1845) koji je bio na radu u Puli.

Veza: 66

50.

PIŠKULIĆ, FABIJAN - Anjić (Novi, 21. 4. 1892 – Argentina, 13. 5. 1960), sin Jurja Josipovog i Marije r. Radetić - Kastavke (Novi, 8. 11. 1866 – Novi, 1958), Fabijanove; supruga Anka r. Maričić - Malinarka (Novi, 2. 7. 1897 – Novi, 1970), Ivanova.

Zidar. Radio je u Novom i duže vremena u Argentini. Veza: 112, 120, 183, 17, 123, 164, 107

51.

PIŠKULIĆ, FANIKA - Arbičinka (Novi, 5. 4. 1939), Antonova (Kavalir).

– Vidi pod Kragulj, Fanika. Veza: 21, 62, 203, 72, 105

52.

PIŠKULIĆ, FILICO - Juraš (Novi, 19. 11. 1871 – Zagreb, 7. 11. 1934), sin Franka Matijevog i Bete r. Maričić (Novi, 11. 8. 1849 – Novi, 20. 10. 1875), prve očeve supruge; maćeha mu je bila Marija r. Radetić (Novi, 10. 9. 1852).

Zidar. Otišao je na rad u Južnu Ameriku, a nakon povratka izgradio je kuću u Zagrebu. Kupio je zvono za crkvicu sv. Ivana u Novom na Krasi. Bio je član Upravnog odbora Narodne čitaonice u Novom (od 29. rujna 1930).

Veza: 44, 151, 128, 202, 150, 73, 206

53.

PIŠKULIĆ, FILIP- Anjić, Pandurov (Novi, 15. 5. 1869 – Zagreb, 29. 5. 1923), sin Antona Filipovog i Jele r. Krišković (Novi, 6. 5. 1831 – Novi, 26. 10. 1922); supruga Katarina r. Eberhardt (Hrvatska Dubica, 27. 4. 1871 – Novi, ?). Općinski pisar pa općinski upravitelj u Garešnici i u Ogulinu gdje mu se rodila kći Davorka (8. 6. 1910).

Veza: 14, 184, 95, 8, 143, 169, 37, 157, 212, 210, 82, 171

54.

PIŠKULIĆ, FRAN (Novi, ? – 1650).

Novljanski fratar, redovnik pavlinskog reda u novljanskome samostanu. Pokopan je u grobnici u crkvi Blažene Djevice Marije koja se nalazila uza samostan na današnjemu novljanskom “cimiteru” (groblje), zajedno s Jerolimom Sokolićem (v. Dragutin Hirc, Hrvatsko Primorje).

55.

PIŠKULIĆ, FRANIĆ (Novi, oko 1630).

Sudac u Novom nakon pogibije Frana Krste Frankopana, a za vrijeme uprave Ugarske komore u Novom,

što je razvidno iz dokumenta od 7. studenoga 1680. (u posjedu Margarete (Mare) Mažuranić Vickove - Z Dvorca) u kojem se spominje u sporu zbog tužbe Matija Mažuranića, Ivana i Franke Jurešine protiv Matija SokolićaVlašića za ometanja posjeda.

56.

PIŠKULIĆ, FRANKO (Frane) - Arbica (Novi, 1. 10. 1905 –Novi, 3. 11. 1974), sin Adalberta Matijevog i Marije r. Maričić - Livakovice (Novi, 17. 7. 1869 – Novi, 9. 12. 1948), Josipove; supruga Anka r. Piškulić - Bracinka (Novi, 16. 10. 1910 – Novi, 22. 2. 2005), Nikolina. Zidarski majstor; radio je u Novom. Bio je odbornik sindikalne podružnice URSS-ovih sindikata u Novom (od 6. kolovoza 1924), starosta u Hrvatskom sokolu, dobar plivač, “pivač” u novljanskom kolu i “sopilaš”. Braća su mu Matij (Novi, 29. 4. 1893), Josip (Novi, 12. 11. 1895) i Ivan (Novi, 24. 11. 1902). Nadimak Arbica dobio je po pradjedu Adalbertu (29. 8. 1809).

Veza: 3, 69, 97, 23, 141, 147, 27, 137

57.

PIŠKULIĆ, FRANKO - Bracina (Novi, 12. 10. 1807 – 1841), sin Franka Mikulinog i Katarine r. Krišković - Ružike (Novi, 20. 2. 1774), Ivanove. Svećenik; filozofiju je studirao u senjskom sjemeništu od 1827. do 1829, a teologiju od 1829. do 1833. kada je zaređen za svećenika. Bio je župnik u nekoliko mjesta izvan Novog. Braća su mu Matij - Mikin (Novi, 6. 1. 1801) i Ivan - Bracina (Novi, 14. 3, 1803 – Novi, 7. 9. 1877). Veza: 185, 198

58.

PIŠKULIĆ, FRANKO (Segesta) - Ulkinić (Johannesburg, 6. 10. 1911 – Johannesburg, oko 1970), sin Nikole Frankovog i Anđelike r. Radetić - Brezarke (Novi, 23. 8. 1880 –Novi, 24. 2. 1923), kćeri Ivana Mikulinog; supruga Margareta (Mare) r. Mudrovčić - Pilčika (Novi, 10. 6. 1913 –Senj, 21. 7. 1991), Eduardova, pokopana u Novom. Trgovac. Zanat je izučio u Sisku odakle mu nadimak Segesta. Imao je trgovinu mješovite robe na Placi kod Križa u kući Antona Maričića, Ivanovog - Bate. Bio je nogometaš u NK Segesta u Sisku i u NGŠK-u u Novom (od 1932). Godine 1938. vraća se u Johannseburg. U Drugome svjetskom ratu borio se kao engleski vojnik u Europi te je 1946. bio u Trstu i tada je posjetio suprugu i dvije kćeri, Biserku (3. 12. 1935) i Anđelu (2. 10. 1937), a nakon toga se borio u Korejskom ratu. Supruga mu je bila aktivna antifašistkinja i suradnica NOP-a od 1941, a umrla je od srčanog udara kupajući se u moru dok je boravila kod kćeri u Senju.

Veza: 152, 204, 96, 121, 59, 159, 110, 109, 24, 116, Orlić

59.

PIŠKULIĆ, FRANKO JERKO - Ulkinić (Novi, 1. 10. 1848 –Novi, 25. 1. 1947), sin Osipa Pavlovog i Lucije r. MrzljakZ Biškupije (Novi, 1807 – Novi, 27. 1. 1887), Antonove;

supruga Marija r. Veljačić - Totušica (Novi, 7. 3. 1849 –Novi, 22. 10. 1940), Antonova. Zidar, klesar i mlinar. Budući da mu je otac umro ni pet mjeseci nakon njegova rođenja, mlad je otišao “va svit”. Radio je na prokopavanju Sueskog kanala od 1867. do 1869, zatim je otišao u Johannesburg. Vraća se u Novi pa opet odlazi na rad u SAD. U Novom je dugo godina imao “malenicu” (mlin) u kući uz Ričinu iza bivšeg Kuriva. Čini se da je to ona ista “malenica” koju je Filip Sokolić - Kaštaldo još 1464. napravio po dopuštenju kneza Martina Frankopana - Pobožnog. Između dvaju svjetskih ratova dva puta je i načelnik Općine Novi. Napisao je i tri mesopusna žitka: Rade 1904, Perovođa 1926. i Jeftićevac 1937. Bio je “pivač” u novljanskom kolu i član Upravnog odbora Narodne čitaonice od 1919. godine. Veza: 159, 110, 19, 204, 152, 96, 121, 109, 58, 115, 24 60.

PIŠKULIĆ, FRANKO - Bile (Novi, 26. 4. 1897 – Argentina, oko 1987), sin Rafaela Stipanovog i Matejke r. Šebalja (Novi, 21. 9. 1872 – Novi, 21. 12. 1949), Josipove; supruga Rozalija r. Sokolić - Jurmanka (Novi, 30. 9. 1897 – 31. 10. 1924), Ivanova. Klesar; završio je obrtničku školu, klesarski odjel u Zagrebu (tri godine). Radio je u Novom na obradi glava –kapitela u hotelu Lišanj i na Glumačkoj vili zajedno s Rokom Radetićem - Lulićem, Spod Barsa, Filipovim i Ivanom Piškulićem - Vujicom. Emigrirao je 1920. u Argentinu gdje se i drugi put oženio. Iz prvog braka imao je kćer Velinku - Jurmanku (3. 8. 1921), udanu za Vladimira Mrzljaka - Merikana, Trpiježu.

Veza: 165, 45, 197, 139, 189, 179, 45/1, 98, 136 61.

PIŠKULIĆ, FRANKO - Juraš (Novi, 16. 10. 1734 – Novi, 14. 4. 1784), sin Stipana (Novi, 15. 12. 1696 – Novi, 19. 3. 1766), Jurjevog i Doroteje r. Maričić - Jurike (7. 11. 1706 –16. 12. 1771), Jurjeve; supruga Katarina r. Kukalj (Novi, 25. 1. 1739 – Novi, 2. 12. 1814), Bartolova. Narodni sudac. Potpisnik je dvaju ugovora sastavljenih u Bakru 22. veljače 1763. između Novljana i kraljevskog namjesnika Antonija de Zandonattija o zamjeni vinskog doprinosa, sulja (davanje u ovcama) i tlake u novčanu obvezu. Imao je četiri sina: Josipa (Novi, 12. 6. 1769) –prvog Bilu, Bartola (Novi, 29. 8. 1772), Stipana (Novi, 18. 1. 1780) i Jurja (Novi, 17. 3. 1782).

Veza: 98, 174, 45/1 i svi Bile

62.

PIŠKULIĆ, FRANKO - Arbica (Novi, 25. 8. 1902 – Novi, 24. 1. 1978), sin Vencela Frankovog i Francike r. RadetićLulike (Novi, 1. 8. 1883 – Novi, 13. 12. 1959), Matijeve; supruga Katarina r. Maričić - Livakovica (Novi, 14. 8. 1906 –Novi, 3. 11. 1988), Pavlova. Zidar. Radio je u Novom. Od 1935. do 1936. odbornik je sindikalne podružnice URSS-ovih sindikata u Novom. Veza: 203, 25, 74, 21, 205, 196, 68, 51, 72, 40, 28, 99, Rogić

63.

PIŠKULIĆ, FRANJO - Vujica (Novi, 11. 5. 1940), sin Andrija Andrijevog i Josipe (Pepa) r. Piškulić - Limarice (Bribir, 4. 7. 1917 – Novi, 21. 9. 2004) Josipove; supruga Ada r. Pobor - Belac (Selce, 13. 3. 1947), Antonova. Pradjed mu je Andrija (Novi, 29. 11. 1805 – Novi, 6. 5. 1889), Ivanov. Diplomirani inženjer drvne industrije; Šumarski fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u DIP-u Milan Mataija u Novom od 1. srpnja 1969. do siječnja 1996; direktor tvornice tapeciranog namještaja od 1971, pomoćnik glavnog direktora i glavni direktor poduzeća od 1989. do 1996. Potom je trgovački zastupnik. Bio je predsjednik savjeta Mjesne zajednice u Novom (četiri godine), potpredsjednik Upravnog odbora TD-a u Novom od 1970. do 1971. i 1981. pa 1982. predsjednik. Veza: 6, 70, 94, 122, 191, 7, 1, 193, 47 64.

PIŠKULIĆ, FRANJO - Anjić (Rijeka, 26. 11. 1974), sin Ivana Petrovog (Pitur) i Ivane r. Mirković (Novi 2. 10. 1954), Ivanove. Drvno-industrijski tehničar; završio je srednju tehničku školu, drvno-industrijski smjer u Zagrebu. Radio je u DIP-u Novi. Borac Domovinskog rata od veljače 1993. do 1995. godine. Veza: 86, 125, 39, 164, 120 65.

PIŠKULIĆ, FRANJO (Ferko) - Vujica (Bela Crkva, Banat, 10. 3. 1891 – Novi, 3. 7. 1920), sin Stipana Stipanovog i Julijane r. Feigel (Bela Crkva, 16. 1. 1868 – Novi, 23. 3. 1922); supruga Rozalija r. Mrzljak - Trpiježinka (Novi, 22. 2. 1900), Rokina, poslije preudana za Miroslava Čorića. Privatni trgovački činovnik u Novom. Njegov je otac sagradio hotel San Marino Veza: 178, 5 66.

PIŠKULIĆ, GABRIJEL (Gabrijel Budalada) - Mikin, Z Boška (Novi, 25. 3. 1852 – Stenjevec, 7. 2. 1922), sin Matija Petrovog i Mare r. Piškulić - Anjike (Novi, 13. 7. 1814 –Novi, 8. 1. 1887). Šukundjed Mikula (Miko) (Novi, 20. 12. 1695 – Novi, 11. 8. 1766), Lukin bio je narodni sudac u Novom, čiji su potomci Bracine i Mikini. Bio je umobolan i kako je često pričao budalaštine, Novljani su ga zvali Gabrijel Budalada. Završio je u Zavodu za umobolne u Stenjevcu.

Veza: 49

67.

PIŠKULIĆ, IGOR - Juraš (Novi, 26. 10. 1936 – Novi, 9. 10. 1970), sin Antona Stipanovog i Anđelike (Anđa) r. Veljačić (Novi, 12. 3. 1911 – Novi, 10. 2. 1994), Dobroslavove. Diplomirani inženjer elektrotehnike; završio je Elektrotehnički fakultet u Zagrebu. Radio je u Rijeci.

Veza: 20, 11, 88, 175, 126, 31 165, 195, 41, Rogić, Antončić

68.

PIŠKULIĆ, INGEBORG r. Grilj (Novi, 9. 5. 1959), kći Stanka i Vjenceslave (Venka) r. Kosanović (Novi, 5. 2. 1936), Vladimirove; suprug Velimir - Venin, Arbica (Novi, 14. 10. 1953), Vjenceslavov. Profesorica matematike; diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radila je u osnovnim školama u Moravicama i Crikvenici, a od 1. rujna 1985. u Novom. Veza: 196, 205, 62, 203

69.

PIŠKULIĆ, IVAN - Arbica (Novi, 24. 11. 1902 – Novi, 1. 12. 1990), sin Adalberta Matijevog i Marije r. Maričić - Livakovice (Novi, 17. 7. 1869 – Novi, 9. 12. 1948), Josipove; supruga Danica r. Kargačin - Belika (Novi, 8. 6. 1911 –Novi, 11. 10. 1990), Josipova.

Građevinski tehničar; zanat je izučio kod Josipa Mudrovčića - Pilčića (od 1912. do 1921), a srednju tehničku školu završio je u Ljubljani. Radio je u Novom, Senju, Rijeci, Bujama, Umagu te tri godine u Argentini i dvije godine u Austriji. Radio je na bakarskoj željezničkoj pruzi, hotelu Lišanj i na izgradnji mosta u Novom. Bio je i općinski građevinski inspektor u Umagu. Od 15. ožujka 1936. do 26. rujna 1939. blagajnik je Narodne čitaonice u Novom.

Veza: 3, 56, 97, 27, 137, 23, 141, 147

70.

PIŠKULIĆ , IVAN - Vujica (Novi, 11. 2. 1893 – Zagreb, 22. 12. 1912), sin Andrija Andrijevog i Marije r. Radetić (Novi, 15. 8. 1871 – Novi, 6. 1. 1935), kćeri Tome Tominog.

Kamenoklesar; zanat je izučio u obrtničkoj klesarskoj školi u Zagrebu. Radio je u Novom, Senju i Zagrebu, a zajedno s Rokom Radetićem - Lulićem, Spod barsa, Filipovim i Frankom Piškulićem - Bilom radio je na obradi glava – kapitela u hotelu Lišanj i Glumačkoj vili.

Veza: 7, 94, 122, 191, 6, 47, 63

71.

PIŠKULIĆ, IVAN - Bile (Novi, 2. 5. 1890 – Helena, Montana, SAD, 11. 5. 1935), sin Antona Ivanovog i Marije r. Peričić - Kranjčike, Postolarice (Novi, 18. 3. 1858 – Novi, 22. 7. 1907), Nikoline. Trgovac – obrtnik. Otac i majka su mu u Novom imali gostionicu, a on je otišao u SAD i tamo u Heleni (glavni grad države Montane), gdje je bilo puno Novljana, otvorio trgovinu. I brat Slavko (Novi, 7. 3. 1886) otišao je u SAD.

Veza: 15, 163, 176, 13, 144, 67, 181

72.

PIŠKULIĆ, IVAN - Arbica, Kavalirov (Novi, 12. 7. 1946), sin Antona Vencelovog i Dragice r. Kabalin - Venjenice (Novi, 28. 3. 1916 – Rijeka, 26. 8. 2005), Leopoldove; supruga Gordana r. Mateić (22. 7. 1950).

Nastavnik glazbenog odgoja. Završio je Višu pedagošku školu u Zagrebu gdje i radi kao rukovoditelj Područnog ureda sindikata prosvjetnih djelatnika Hrvatske od 1993. S predstavnicima novljanske Osnovne škole Ivan Mažuranić bio je 31. srpnja 2000. kod ministra dr. Vladimira Strugara zbog problema nastalog u toj školi imenovanjem Zdenke Vukelić v. d. ravnateljicom te škole suprotno odluci većine školskog kolektiva koji je za ravnatelja izabrao Borisa Turjaka.

Veza: 21, 62, 203, 51, 205

73.

PIŠKULIĆ , IVAN - Juraš (Novi, 15. 12. 1912 – Zagreb, 16. 3. 1989), sin Eduarda Frankovog i Milke r. Karlović (Novi, 28. 10. 1875 – Zagreb, 1944), Matijeve; prva supruga Katarina Kukalj (Novi, 17. 11. 1902 – Zagreb, 1963), Ferdinandova, druga Ljubica r. Jambrović, udovica Mlinarić. Kondukter. Radio je u ZET-u u Zagrebu i kao kondukter pa poslije kontrolor. Kao mladić bio je “londiner” (od njem. Lohn Diener) u hotelu Lišanj u Novom. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom. Bio je “sopilaš”.

Veza: 44, 52, 151, 128, 202, 150, 206, 43, 91, 32, 42, 36, 138, 146

74.

PIŠKULIĆ, IVAN - Arbica (Novi, 8. 11. 1882 – Novi, 14. 6. 1942), sin Franka Adalbertovog (Arba) i Vincence r. Maričić - Jurike (Novi, 28. 6. 1852 – 4. 5. 1893), Jurjeve, prve očeve supruge; supruga Vincenca r. Maričić - Livakovica (Novi, 2. 8. 1888 – Novi, 1973), Josipova. Zidar u Novom. U njegovoj kući (Staro Konjsko, sada Vinodolska ulica) mljelo se za vrijeme Drugoga svjetskog rata narodu kukuruz i druge žitarice na “žrvanj”. Veza: 2, 203, 25, 99, 79, 115, 172, 62, 21, 40, 28, 3

75.

PIŠKULIĆ, IVAN - Anjić (Novi, 1. 5. 1813 – Novi, 13. 6. 1894), sin Ivana i Marije r. Kabalin (Novi, 25. 7. 1771), Stipanove; supruga Barbara r. Dobrić (Novi, 4. 12. 1821 –11. 2. 1890), Grgureva. Obrtnik. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice u Novom 27. ožujka 1845. te član njezina upravnog odbora od osnivanja. Uz Tomu, imao je i sina Josipa (Novi, 2. 8. 1844 – Novi, 12. 3. 1926).

Veza: 188, 186

76.

PIŠKULIĆ, IVAN - Doveden (Karlovac, 1864 – 1927), sin Ivana (Novi, 8. 9. 1833), Ivanovog i Katarine r. Orešković; supruga Marija r. Groher (Vrbovsko, 1878). Otac mu je otišao u Karlovac i tamo se oženio. Počinio je samoubojstvo vješanjem. Imao je u Karlovcu više od desetero djece. Brat mu je Petar (Karlovac, 1866). Djed mu je Ivan (Novi, 11. 11. 1803), sin Ivana (13. 2. 1768), Ivanovog (Novi, 21. 6. 1730).

Veza: 0

77.

PIŠKULIĆ, IVAN - Anjić, Fumić (Novi, 28. 8. 1899 – Novi, 10. 5. 1993), sin Josipa Ivanovog. – Vidi pod Fumić, Ivan jer je službeno promijenio prezime u Fumić.

Veza: 100, 162, 113/1, 101

78.

PIŠKULIĆ, IVAN - Pećar, Grego (Novi, 15. 12. 1924 – Zagreb, 14. 10. 2000), sin Josipa Ivanovog (Škomerža) i Marije r. Pohmajević (17. 10. 1903 – Zagreb, 1979); supruga Katica r. Lešnik (iz Susedgrada). Rukovodilac personalne službe osiguravajućeg društva Croatia Zagreb. Zajedno s Frankom Kriškovićem - Zuglićem borio se u partizanskim jedinicama u Slavoniji i na srijemskoj fronti gdje je ranjen u nogu. Nakon rata završio je studij u Zagrebu. Nadimak Pećar mu je po baki Dragojli Sokolić - Grego, Pećarici (Novi, 14. 8. 1881 – Novi, 2. 1. 1908), Petrovoj, prvoj supruzi IvanaŠkomerže (Korenica, 20. 6. 1879 – 17. 6. 1915), sina Kate r. Maričić (Novi, 24. 11. 1841), udovice Antona - Juraša, S Pridola (Novi, 8. 9. 1838), Grginog.

Veza: 102, 81

79.

PIŠKULIĆ, IVAN - Arbica (Novi, 21. 3. 1947), sin Josipa Ivanovog i Anke r. Peričić - Kranjčike (Novi, 7. 8. 1916 –Novi, 1984), Filicove; supruga Marija r. Antić (Selce, 13. 7. 1947).

Pekarski pomoćnik. Radio je u GP Kurivo iz Nove Gorice, ispostavi u Novom, poslije u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja (1995).

Veza: 99, 74, 115, 172, Osivnik

80.

PIŠKULIĆ, IVAN (Ojlala) - Zdolčević (Novi, 24. 11. 1872 –Novi, 8. 2. 1960), sin Josipa Vickovog i Ludovike r. Zoričić (Novi, 26. 8. 1846 – Novi, 16. 10. 1879), prve očeve supruge; supruga Ivana r. Linić (Tijani, 11. 4. 1871 – Novi, 1951).

Željezničar stražar (Vahtar, od njem. Wächter) u Dragi Dolnjoj u Gorskom kotaru i u Sv. Kuzmu. Poslije se vratio sam u Novi, a živio je u kući na Placi (u uličici iza bistora M) gdje je držao i stado ovaca i s njima odlazio preko Krase na pašu. Otac Josip (Novi, 9. 3. 1846 – 7. 8. 1899) umro je u Bolnici milosrdnih sestara u Siriji. Veza: 200

81.

PIŠKULIĆ, IVAN - Škomerža (Korenica, 20. 6. 1879 – Srbija, 17. 2. 1915), sin Katarine r. Maričić (Novi, 24. 11. 1841), udovice Antona Piškulića - Juraša, S Pridola (Novi, 8. 9. 1838 – Novi, 22. 4. 1875), Grginog; prva supruga Dragojla r. Sokolić - Pećarica, Grego (Novi, 14. 8. 1881 –Novi, 2. 1. 1908), Petrova, druga Francika r. KabalinPerić (Novi, 8. 10. 1881), kći Jurja Antonovog. Njegovi

su potomci po prvoj supruzi Dragojli nazvani Pećari, a po drugoj Perići. Zidar. Žrtva rata (1914 – 1918); kao domobran u austrougarskoj vojsci poginuo je u ratu u borbama u Srbiji. Veza: 102, 78, 45, 175, 26 82.

PIŠKULIĆ, IVAN VUK (Brezar) - Anjić (Novi, 27. 1. 1907 –Novi, 27. 12. 1990), sin Kazimira (Mirko) Antonovog i Elizabete r. Maričić - Jurike (Novi, 1. 8. 1864 – Novi, 5. 11. 1959), kćeri Pavla Josipovog; supruga Marija r. Petrinović - Juretinka (Novi, 4. 8. 1909 – Novi, 1995), Andrijeva. Lugar u Brezama (zbog čega je i dobio nadimak Brezar). Suradnik NOP-a od 1941, a od 1942. je bio u partizanskom logoru u Ledenicama. Član je NOO-a Novi u Valču od početka 1944, a od 1947. tajnik mjesnog NOO-a Novi. Od 20. veljače 1949. do 26. siječnja 1951. predsjednik je Narodne čitaonice u Novom. Napisao je nekoliko pjesma, a zajedno s Dragom Žanićem napisao je mesopusni žitak Nesložni deško 1963. Sam je napisao žitke: Samo ja 1964, Uzurpator 1965, Kreditirani 1970. i još tri ljetna žitka 1968, 1969. i 1970. “Pivač” u kolu. Veza: 143, 8, 53, 169, 14, 157, 212, 37 83.

PIŠKULIĆ, IVAN - Juraš (Novi, 7. 10. 1897 – Južna Amerika, 8. 10. 1957), sin Leonarda Ivanovog i Milke r. Sokolić - Pavlike (Novi, 17. 11. 1879 – Novi, 24. 7. 1956), Josipove; supruga Paulina r. Maričić - Livakovica (Novi, 12. 3. 1901 – Novi, 3. 11. 1980), Josipova. Zidar u Novom. Napustio je suprugu i sina Njegoslava i otišao na rad u Južnu Ameriku. Napravio je što i otac mu Leonardo (Novi, 6. 11. 1871) koji je umro u Sjevernoj Americi. Veza: 175, 26, 126, 158, 20, 88 84.

PIŠKULIĆ, IVAN - Anjić (Novi, 30. 8. 1947), sin Matija Rafaelovog i Zore r. Sokolić - Malanke (Novi, 31. 12. 1913 –Novi, 19. 12. 1996), Ivanove; supruga Mira r. Butorac (Novi, 13. 1. 1951), Antonova; rastavljen. Tokar; zanat je izučio u ŠUP-u u Senju; specijalizirao se za centralno grijanje. Radio je u tvornici Viševica u Bribiru, od 6. kolovoza 1971. u HTP-u Lišanj u Novom, a od 1995. je vlasnik trgovine mješovite robe Mi-port u Novom u kojoj su radili sin Ratko (6. 1. 1971) i kći Eni (17. 10. 1972).

Veza: 133, 166, 35, 168, 142, 38 85.

PIŠKULIĆ, IVAN - Doveden (Novi, 13. 5. 1908 – Vrapče, ?), sin Mihata Antonovog i Marije r. Mandekić (1. 12. 1866).

Završio je osam razreda gimnazije u Zagrebu. Godine 1936. zbog duševne bolesti je, zajedno sa sestrom Albinom, smješten u bolnicu gdje je i umro.

Veza: 135, 12, 113, 124, 10, 4

86.

PIŠKULIĆ, IVAN - Anjić, Piturov (Novi, 21. 2. 1949 – Novi, 6. 2. 2009), sin Petra Lovrinog i Anke r. Anić (Novi, 9. 7. 1920), Milanove; supruga Ivana r. Mirković (Novi, 2. 10. 1954), Ivanova. Građevinski poslovođa. Radio je u Novome u GP Primorje, u KP Ivanj od 1972. do 1976. i u HTP-u Lišanj. Otvorio je buffet Konoba Brajda (1998) u kojem je radila njegova supruga.

Veza: 164, 120, 125, 39, 64

87.

PIŠKULIĆ, IVAN - Bile (Novi, 8. 8. 1914 – Zagreb, 3. 9. 1980), sin Petra (Perica) Ivanovog i Anke r. KabalinNikolice (Novi, 3. 11. 1883 – Novi, 17. 10. 1918), Nikoline; supruga Terezija (Rezika) r. Čarčić. Automehaničar; zanat je izučio u Zagrebu i tamo se zaposlio u Ilici gdje je i otvorio vlastitu automehaničarsku radionicu. Kći mu je Anica.

Veza: 163, 15, 176, 144, 71, 13, 181

88.

PIŠKULIĆ, IVAN - Juraš, Martin (Novi, 23. 6. 1909 – 17. 4. 1944), sin Stipana Ivanovog i Marte r. Baran (Novi, 25. 7. 1876 – Novi, 1. 7. 1949), kćeri Ivana Martinovog; supruga Anka r. Radetić - Lulika, Spod Barsa (Novi, 22. 9. 1909 – 1996), Filicova, preudana za Arbu Strizića (Bribir, 1895 – 1968).

Pali borac NOR-a. Trgovac. Imao je trgovinu prehrambenih namirnica do 1941. u vili Marta. Sudionik NOB-a od rujna 1943. Bio je član kotarskog NOO-a Novi u šumi na oslobođenom partizanskom teritoriju. Na povratku iz Slovenije gdje je nabavio hranu za kotarski NOO, prigodom prelaska Kupe čamcem, slovenski belogardejci zapucali su na njega, Nikolu Peričića - Čabrića (25. 2. 1925), Josipovog i Nikolu Rubčića (5. 5. 1898), Božinog – iz Valča. Sva su se trojica utopila jer su se ostala dvojica, ne znajući plivati, uhvatila za njega i zajedno s njim potonula. Nogometaš NGŠK-a i predsjednik kluba 1930. godine. Veza: 175, 126, 26, 20, 11, 31, 165, 195, 41, 194, 67, 83 88/1.

PIŠKULIƸ IVAN - Anjić (Novi, 3. 11. 1861 – Tivat, Boka kotorska, 12. 11. 1917), sin Stipana Ivanovog i Mare r. Maričić - Pećarice (Novi, 12. 12. 1833 – Novi, 10. 10. 1901), Matijeve; prva supruga Roža r. Šuta (Novi, 30. 8. 1865 –Novi, 16. 3. 1908), kći Petra Ivanovog, druga Milka r. Šuta (Novi, 30. 9. 1874 – Novi, 14. 12. 1963), Ivanova. Žrtva rata (1914 – 1918). Mobiliziran je u austrougarsku mornaricu, a umro je za vrijeme rata u Tivtu u Boki kotorskoj, ali se ne zna točno kako. Pradjed mu je Toma (Novi, 26. 10. 1760), Josipov. Veza: 188, 170 89.

PIŠKULIĆ, IVAN - Bracina, Doveden (Novi, 5. 8. 1855 –Butte, Montana, SAD, 30. 6. 1937), sin Vicka Ivanovog i

Katarine r. Maričić (Novi, 26. 2. 1829 – Novi, 14. 7. 1905); supruga Marija r. Sokolić - Grginica (Novi, 9. 10. 1860 –Novi, 5. 12. 1942). Stolarski obrtnik. Imao je u Novom radionicu u vlastitoj kući na Krasi do 1928. kada je otišao u Sjevernu Ameriku. Tamo je iste godine otišao i sin mu Franjo (Novi, 29. 1. 1896) koji je umro u SAD-u (Butte, Montana) 21. ožujka 1933. godine. Veza: 185, 155, 140, 22

90.

PIŠKULIĆ, IVAN - Zdolčević (Novi, 18. 11. 1882 – St. Louis, SAD, ?), sin Vicka Ivanovog i Marije r. Sokolić - Vlahović (Novi, 11. 9. 1849), druge očeve supruge, kćeri Matija Pavla; supruga Milka r. Prosen (Novi, 7. 7. 1891 – Novi, 8. 12. 1937), Stipanova. Zidar (kao i brat mu Simeon). Braća su mu bila novljanski sopilaši, a on je sopile svirao ne samo u Novom nego i u St. Louisu (SAD) gdje se odselio 1910. i bio tamo zajedno s bratom na radu. Drugi brat mu je Rajmundo (Novi, 30. 8. 1878).

Veza: 173, 209, 213 91.

PIŠKULIĆ, IVAN - Juraš (Novi, 5. 9. 1931 – Novi, 28. 1. 1999), sin Vinka Eduardovog i Nikoline r. MudrovčićPilčike (Novi, 6. 12. 1908 – Novi, 27. 7. 1994), Eduardove; supruga Manda (Maja) r. Tomičić (Samobor, ? –Novi Marof, 11. 6. 1990).

Građevinski tehničar; srednju tehničku školu, građevinski smjer završio je u Zagrebu. Radio je u Srbiji (dvije i pol godine) i u GP Visokogradnja u Klanjcu na izgradnji industrijskih objekata u Hrvatskom zagorju (do oko 1990). Pokopan u Novom.

Veza: 202, 128, 150, 73, 206, 43, 32, 42, 34, 33, 36, 138, 146 92.

PIŠKULIĆ, IVANA - Bracinka (Osijek, 4. 3. 1970), kći Kuzme Tominog i Vjere r. Čolak.

Profesorica hrvatskog jezika; diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci gdje i radi u Rafineriji nafte INA. Sestra joj je Silvana, udana Cindrić (Slavonski Brod, 19. 2. 1967).

Veza: 119, 154, 187, 155, 185, Cindrić 93.

PIŠKULIĆ, JOHN - Arbica (Perth, Australija, 12. 1. 1949), sin Dragutina Frankovog i Vatroslave r. Dobrić - Lukinice (Novi, 15. 3. 1925), Petrove; supruga Neda r. Mrša (Zaton kod Šibenika, 1954). U Australiji je prezime promijenjeno u Paskulich.

Učitelj u Perthu. Dana 23. lipnja 2000. posjetio je Novi sa sinom Petrom (1985), a ima i kćeri Kristinu (1974) i Fionu (1977). U Perthu žive očev brat Milan (Montreal, 17. 6. 1926 – 1982) i sestre Jean (Džin) (1934), udana Fisher i Marija (1942), udana Šimić i njihove obitelji.

Veza: 40

94.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Vujica (Novi, 3. 7. 1903 – Argentina, 1979), sin Andrija Andrijevog i Marije r. Radetić (Novi, 15. 8. 1871 – Novi, 6. 1. 1935), kćeri Tome Tominog; supruga Marija Vukonić (1912 – Argentina, 1989).

Kamenoklesar; zanat je izučio u Novom kod svog oca. Poslije je otišao u Argentinu gdje je imao svoj obrt. Bio je novljanski “sopilaš”.

Veza: 70, 122, 191, 6, 47, 63

95.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Anjić (Novi, 2. 11. 1844 – Sušak, 2. 3. 1926), sin Filipa Petrovog i Lucije r. Mrzljak (Novi, 28. 11. 1800 – Novi, veljača 1879); prva supruga Marija r. Potočnjak - Rusan (Novi, 14. 1. 1845 – Novi, 25. 9. 1931), Filipova, druga Kate r. Piškulić (Novi, 3. 11. 1840). Gostioničar u Sušaku gdje se preselio. Sinovi su mu: Ignac (28. 7. 1872 – Zagreb, 1933), Roko (12. 8. 1879 –Helena, SAD, 1899), Silvestar (18. 12. 1876 – 29. 3. 1965) i Mikula (10. 9. 1870 – Helena, SAD, 28. 6. 1907).

Veza: 14, 184, 171, 8, 53, 143, 169

96.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Ulkinić (Novi, 13. 10. 1885 – Zagreb, 10. 6. 1943), sin Franka Osipovog i Marije r. VeljačićTotušice (Novi, 7. 3. 1849 – 22. 10. 1940), Antonove; supruga Lukrecija r. François (Zagreb, 4. 8. 1903 – Novi, 4. 4. 1982), preudana Stiplošek, pokopana u Zagrebu. Doktor prava; Pravni fakultet završio je u Zagrebu gdje je i doktorirao. Bio je sudac (u Petrinji i u Sisku) i sudski istražitelj. U Sisku je imao odvjetničku kancelariju pa je zatim bio notar (javni bilježnik) i najzad zamjenik državnog nadodvjetnika NDH u Zagrebu. Opisao je svadbene običaje u Novom 1938. Kao mladić sudjelovao je u napadu (rajčicama i pokvarenim jajima) na bivšega hrvatskog bana Levina Raucha u Novom 12. srpnja 1908. u blizini zgrade “Stara pošta”. Član Narodne čitaonice (od 9. siječnja 1921).

Veza: 59, 19, 159, 110, 204, 152, 121, 116, 109, 58, Kabalin 63, Tošić

97.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Arbica (Novi, 12. 11. 1895 – 1914 / 1918), sin Adalberta (Arba) Matijevog i Marije r. Maričić - Livakovice (Novi, 17. 7. 1869 – Novi, 9. 12. 1948), kćeri Josipa Ivanovog. Žrtva rata (1914 – 1918). Otišao je na rad u SAD gdje se kao američki državljanin borio u ratu u kojem je i poginuo.

Veza: 3, 69, 56, 23, 141 98.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Bile (Novi, 12. 6. 1769 – Novi, 3. 11. 1838), sin Franka - Juraša Stipanovog (Stipica) i Katarine r. Kukalj (Novi, 25. 1. 1739 – Novi, 2. 12. 1814), Bartolove; supruga Lucija r. Žvanović - Šišinka (Novi, 3. 12. 1768), Petrova – umrla je od kolere 1836. godine.

Zbog posve bijele kose dobio je nadimak Bile, a po njemu i njegovi potomci: Toma (8. 12. 1800), Franko - Oparen (1. 9. 1804 – 7. 4. 1868), Stipan (8. 9. 1802) i Paval (1. 7. 1811).

Veza: 61, 111, 174, 45/1 i svi Bile

99.

PIŠKULIĆ, JOSIP MEDARDO - Arbica (Novi, 8. 6. 1911 –Novi, 30. 7. 1988), sin Ivana Frankovog i Vincence r. Maričić - Livakovice (Novi, 2. 8. 1888 – Novi, 1973), Josipove; supruga Anka r. Peričić - Kranjčika (Novi, 7. 8. 1916 – Novi, 1984), Filicova. Postolar; zanat je izučio u Zagrebu. Radio je kod postolara Ivana Maričića - Livakovića do 1941, zatim u DIP-u Novi gdje je uređivao i održavao industrijsko remenje. “Pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 74, 203, 25, 79, 115, 172, 62, 21, 40, 28

100.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Anjić, Fumić (Novi, 3. 5. 1853 – 14. 10. 1941), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Dorčić (Novi, 29. 9. 1822 – Novi, 1866), Matijeve; mačeha Vicka Piškulić r. Žanić - Pužika (Novi, 2. 5. 1826 – 26. 10. 1895), Petrova; prva supruga Tereza r. Petrinović (Novi, 23. 12. 1858 –Novi, 15. 12. 1897), Kuzmina, druga Rozalija r. MrzljakPolešinka (Novi, 24. 9. 1874 – Novi, 22. 11. 1906), Petrova, treća Rozalija (udovica Krišković) r. JovanovićBelčevica (Novi, 28. 8. 1870), Jurjeva, a sa svakom od njih imao je po jedno dijete. Građevinski poduzetnik. Na prijelazu iz 19. u 20. st., kada se Novi počeo širiti na područje Lukavica, izgradio je tamo više kuća, među kojima i vile Rozalija, Mira, Bosna, Omilje, Margareta i druge. Za njega je radilo dosta novljanskih zidara. Nadimak Fumić potječe od bake Katarine r. Fumić (Novi, 27. 2. 1794 – Novi, 1863), Josipove. Veza: 113/1, 162, 77, 101 101.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Anjić, Fumić (Novi, 30. 4. 1921 – 30. 4. 1945), sin Ivana Josipovog. – Vidi pod Fumić, Josip jer su mu posmrtno promijenili prezime.

Veza: 77, 100, 113/1 102.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Pećar (Novi, 3. 8. 1904 – Zagreb, 22. 6. 1982), sin Ivana - Škomerže (Katarinin) i Dragojle r. Sokolić - Pećarice, Grego (Novi, 14. 8. 1881 – Novi, 2. 1. 1908), Petrove, prve očeve supruge; supruga Marija r. Pohmajević (17. 10. 1903 – Novi, 1979). Nadimak Pećar dobio je po majci. Zidar. Radio je u Novom, a nakon Drugog svjetskog rata u DIP-u Novi. Polubraća su mu Petar (20. 7. 1909) u Australiji i Branko (1. 1. 1903) u Južnoj Americi od druge očeve supruge Francike r. Kabalin - Perić (8. 10. 1881). Pokopan u Novom.

Veza: 81, 78

103.

PIŠKULIĆ, JOSIP (Limarić) (Novi, 28. 10. 1886 – Novi, 8. 9. 1953), sin Josipa Frankovog i Jele r. Krišković - Šimelke (Novi, 15. 8. 1861), Tomine; supruga Marija r. Marinčić (Bribir). Braća su mu: blizanac Šimun (Novi, 28. 10. 1886) i Stipica (6. 2. 1899).

Limarski obrtnik u Novom. Radio je u svojoj kući u Mošuni (dijelu od “Kaštela” prema “Malim vratima”). Potomci su dobili nadimak Limarice po njegovu osobnom nadimku, dok im je otac Josip (17. 4. 1855 – 29. 11. 1905) imao nadimak Osip Martin koji je dobio po svojoj prabaki Marti r. Maričić (11. 11. 1775), supruzi Frankovoj (1762).

Veza: 182, 180, 9, 106

104.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Bracina (Novi, 25. 10. 1911 – Novi, 19. 10. 1978), sin Milutina Tominog i Milke r. Sokolić - Filkovice (Novi, 16. 8. 1882 – Novi, 16. 2. 1968), Ivanove; supruga Marija r. Piton (Olib, 1910 – Novi, 27. 6. 2001). Stolarski obrtnik. Radio je kod oca, a od 1964. do 1966. u Zanatskom poduzeću Radinje u Novom te kao obrtnik. Kako je bio vrlo duhovit, stalno je bio “stari svat” ili “mesopustova mat” za vrijeme novljanskog karnevala.

Veza: 140, 155, 185, 208, 192, 148

105.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Bile (Novi, 9. 10. 1825 – Bribir, 24. 12. 1893), sin Stipana Josipovog i Lucije r. Dorčić (Novi, 21. 1. 1802 – Novi, 1830), Matijeve; supruga Marija r. Maričić - Jurika (Novi, 27. 3. 1823 – Bribir, 24. 12. 1893), kći Jurja Jurjevog.

Krčmar u Bribiru. Brat mu je Ivan (Novi, 26. 11. 1830), a polubrat Stipan (Novi, 24. 9. 1845 – Novi, 28. 3. 1915). Nadimak je dobio po djedu.

Veza: 45/1, 98, 61, 177, 15, 176, 163, 179

106.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Stipičin (Novi, 14. 5. 1931), sin Stipana Josipovog i Rozalije r. Piškulić - Anjike, Fumike (Novi, 7. 10. 1900 – 1985), Josipove; supruga Rozalija (Rozika) r. Peras (Čakovec, 16. 7. 1932).

Trgovac. Vodio je trgovinu tekstila (u društvenom vlasništvu) Rijekatekstil u Novom.

Veza: 180, 103, 182, 9, 48

107.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Anjić (Novi, 22. 11. 1901 – Novi, 13. 3. 1985), sin Šimuna Josipovog i Filipine r. KriškovićŠimelke (Novi, 26. 4. 1871 – Novi, 10. 12. 1957), Tomine; supruga Marija r. Krišković - Perina (19. 1. 1908 – Novi, 1989), kći Matija Antonovog.

Zidar; zanat je izučio kod Josipa Piškulića - Fumića, Ivanovog. Bio je u Argentini 27 godina, a kad se vratio radio je od 22. svibnja 1969. do 28. veljače 1973. u KP Ivanj. Po supruzi su njihovi potomci dobili nadimak Perine. Veza: 183, 112, 120, 29, 50, 17, 164

108.

PIŠKULIĆ, JOSIP - Mikin, Suskin (Novi, 6. 8. 1865 – Novi, 7. 2. 1919), sin Valentina Tominog i Suzane r. Dobrić (Novi, 11. 11. 1826 – 2. 3. 1905), druge očeve supruge; supruga Marija r. Balas (Kamenjak, Grižane, 1862). Nadimak Suskin je po majčinom skraćenom imenu. Nakon Prvoga svjetskog rata, nezaposlen i bez zanimanja, postao je prosjak u Novom. Umro je u 54. godini od neishranjenosti. Pradjed mu je Nikola - Barin (Novi, 18. 9. 1735), Mikulin. Veza: 153, 156, 190 109.

PIŠKULIĆ, JULIJA - Ulkinica (Johannesburg, 12. 9. 1910 –Zagreb, 11. 6. 1980), kći Nikole Frankovog i Anđelike r. Radetić - Brezarke (Novi, 23. 8. 1880 – 24. 12. 1923), Ivanove. Poštanska činovnica u Zagrebu i Varaždinu. Ona je sestra Franka - Segeste. Veza: 152, 204, 96, 121, 59, 159, 110, 58, 24, 116 110.

PIŠKULIĆ, JULIJANA (Ulka, Ulkinica) r. Bugarin (Novi, 16. 2. 1785), kći Osipa Matijevog; suprug Paval - Juraš (Novi, 15. 1. 1779 – Novi, 8. 3. 1858), Antonov. Rodočelnica nadimka Ulkinić za svoje potomke, dok bi po suprugu bili Juraši. Veza: 159, 59, 19, 204, 152, 96, 121, 116, 109, 58, 24 111.

PIŠKULIĆ, JURAJ - Juraš (Novi, 7. 4. 1671 – Novi, 1720), sin Stipana i Anastazije; supruga Margarita r. Čulinović (Novi, 23. 1. 1680 – 27. 7. 1752), Martinova. Kao satnik u Novom spominje se u dokumentu “novograckog kancilera” Ivana Čorića od 9. veljače 1717. o presudi po sporu vođenom između Antona Sokolića i Andrije Lindarića. Dokument je u vlasništvu Jasne (Seka) Zoričić r. Šefer. On je jedan od prethodnika ili čak rodočelnik grane Piškulića ili onih koji imaju nadimak Juraš, Ulkinić, Zdolčević, Bile i Pavula.

Veza: svi Juraši, Ulkinići, Zdolčevići, Bile i Pavule

112.

PIŠKULIĆ, JURAJ - Anjić (Novi, 23. 4. 1862 – Argentina, 17. 5. 1926), sin Josipa Ivanovog i Katarine r. Sokolić (Novi, 26. 11. 1832 – 12. 6. 1919); supruga Marija r. Radetić - Kastavka (Novi, 8. 11. 1866 – Novi, 12. 4. 1958), Fabijanova. Zidar. Uglavnom je radio u Americi kamo je otišao u potrazi za boljim životom.

Veza: 120, 183, 50, 17, 123, 164, 107, 88/1

113.

PIŠKULIĆ, KATARINA - Dovedenka (Novi, 3. 10. 1838 –Novi, 22. 1. 1912), kći Antona Antonovog i Marije r. Maričić - Parunice (Novi, 27. 5. 1811), Filipove, prve očeve supruge koja je umrla u Novom (24. 8. 1849) od kolere.

Prosjakinja u Novom. Bila je neudana. Imala je tri polubrata, ali od njih nije imala nikakve pomoći jer je jedan umro u Americi, a druga dva (Mihat i Anton) su bili “financi” izvan Novog.

Veza: 135, 12, 124, 10, 4, 85

113/1.

PIŠKULIĆ, KATARINA r. Fumić (Novi, 27. 2. 1794 – Novi, 23. 12. 1861), kći Osipa i Ane Elizabete r. Maričić (Novi, 17. 11. 1768), Frankove, tetke Ivana Maričića, Rokinog koji je gradio kapelicu na Kalvariji. Njezin otac Josip Fumić došao je u Novi i tu se oženio Novljankom. U Novom je i umro 30. ožujka 1800. Ona je udajom za Ivana Piškulića - Anjića (Novi, 18. 9. 1792) njegovim potomcima ostavila svoje djevojačko prezime kao nadimak. Najzad je njezin praunuk Ivan (Novi, 28. 8. 1899), Josipov sebi i svojim potomcima prezime Piškulić i službeno promijenio u Fumić.

Veza: 162, 100, 77, 101

114.

PIŠKULIĆ, KAZIMIR MIRKO - Anjić, Pandurov (Novi, 6. 3. 1864), sin Antona Filipovog. – Vidi pod Piškulić, Mirko Kazmir kako je većinom vođen u općinskim i matičnim knjigama.

Veza: 143

115.

PIŠKULIĆ, KLAUDIJA - Arbičinka, udana Kalanj (Rijeka, 2. 7. 1969), kći Ivana Josipovog i Marije r. Antić (Selce); suprug Eduard (5. 5. 1963), Josipov. Medicinska sestra; završila je srednju medicinsku školu u Rijeci. Radi u Neurološkom odjelu Riječke bolnice. Veza: 79, 99, 74, 172

116.

PIŠKULIĆ , KREŠIMIR - Ulkinić (Sisak, 16. 10. 1926 –Novi, 30. 11. 1983), sin Josipa Frankovog i Lukrecije r. François (Zagreb, 4. 8. 1903 – Novi, 4. 4. 1982), Jurjeva; supruga Zlata r. Mihovilić (10. 12. 1925), iz Vrbnika. Svi su pokopani u Zagrebu.

Građevinsko-šumarski tehničar; završio je srednju tehničku šumarsku školu u Karlovcu. Radio je u Šumariji Novi (od 1. listopada 1957) pa u HTP-u Lišanj kao građevinski poslovođa. Bio je strastveni lovac.

Veza: 96, 121, 204, 152, 59, 159, 110, 109, 58, Kabalin 67, Tešić

117.

PIŠKULIĆ, KREŠIMIR - Anjić (Slovenska Bistrica, 19. 6. 1928 – Zagreb, 2010), sin Novice Andrijevog i Zlate r. Friedrich (Zagreb, 30. 1. 1903 – Novi, 31. 7. 1987); supruga Renata.

Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu 1955. i apsolvirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Obavljao je sljedeće funkcije: pomoćnik direktora u Zavodu za socijalno osiguranje u Zagrebu od

1953. do 1958, pomoćnik direktora novinskog poduzeća Vjesnik od 1958. do 1960, savjetnik u poslovnom udruženju Nafta Zagreb od 1960. do 1962, generalni direktor vanjskotrgovačkog poduzeća Astra Zagreb od 1962. do 1965, generalni direktor RIZ-a Zagreb od 1965. do 1970, predstavnik Savezne privredne komore SFRJ u Stockholmu za Finsku i Švedsku od 1970. do 1975, generalni direktor General turista Zagreb od 1975. do 1983, a 1983. do 1. siječnja 1988. direktor je predstavništva Turističkog saveza Jugoslavije (SFRJ) za Njemačku u Frankfurtu. Bio je potpredsjednik Udruženja antifašista Hrvatske, potom predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) Hrvatske.

Veza: 157, 210, 212, 8, 14, 211

117/1.

PIŠKULIĆ, KRISTINA - Pavulinka (Novi, 24. 7. 1872 –Novi, 15. 11. 1952), kći Ivana Filipovog i Marije r. Kabalin (Novi, 10. 8. 1843), Josipove. Sluškinja. Najzad je bila kuharica i domaćica kod obitelji Pexidr-Sriće u Novom na Placi pa je i pokopana u grobu te obitelji. Imala je više braće. Brat Filip (Novi, 25. 8. 1863) umro je u Galiciji (6. 4. 1886), a Ignacijo (Novi, 28. 7. 1870) u Maloj Aziji (1889).

Veza: 0 118.

PIŠKULIĆ, KUZMA VENCESLAV - Z Dolca (Novi, 24. 9. 1802 – Cernik, 28. 11. 1842), sin Matija Petrovog i Uršule r. Brozičević (Novi, 18. 9. 1779 – Novi, 14. 1. 1849), Petrove.

Svećenik; studirao je filozofiju u Senju na filozofskom učilištu senjskog sjemeništa 1821. i 1822, potom od 1822. do 1826. bogosloviju u istom sjemeništu. Zaređen je za svećenika 1826. Od 1830. do 1838. župnik je u Cerniku (Grobinština) gdje je podignuo nov zvonik na tamošnjoj župnoj crkvi sv. Bartola (v. Grobnički biografski leksikon, str. 186).

Veza: 132 119.

PIŠKULIĆ, KUZMOSLAV (Kuzma) - Bracina (Novi, 21. 1. 1938 – Novi, 29. 3. 2013), sin Tome Nikolinog i Milke r. Paladin - Škropa (Novi, 23. 4. 1908 – Novi, 11. 3. 1995), Kuzmine; supruga Vjera r. Čolak; rastavljen. Diplomirani inženjer agronomije; završio je Poljoprivredni fakultet u Rijeci. Radio je u poljoprivrednoj zadruzi u Rovinju, u Agrokombinatu Jasinje u Slavonskom Brodu i u Istravinu u Novom do mirovine 2001. Pisao je o hortikulturi u riječkom tisku.

Veza: 187, 155, 185, 154, 92, Cindrić

120.

PIŠKULIĆ, LOVRA - Anjić (Novi, 9. 8. 1865 – 3. 1. 1924), sin Josipa Ivanovog i Kate r. Sokolić (Novi, 26. 11. 1832 –12. 6. 1919); supruga Rozalija r. Radetić - Šaverijinka (Novi, 25. 9. 1870 – 1954), kći Šaverija Matijevog.

Zidar. Radio je u Novom i u Kninu, ali uglavnom kod građevinskog poduzetnika Josipa Piškulić - Fumića. Veza: 112, 183, 164, 125, 86, 39, 64, 50, 17, 107, 88/1

121.

PIŠKULIĆ-STIPLOŠEK, LUKRECIJA r. Francois (Zagreb, 4. 8. 1903 – Novi, 4. 4. 1982), Jurjeva; prvi suprug Josip Piškulić - Ulkinić (Novi, 13. 10. 1885 – Zagreb, 10. 6. 1943), sin Franka Osipovog, drugi Viktor (Feđa) Stiplošek (Zagreb, 11. 4. 1893), Jurjev.

Nastavnica; završila je Preparandiju u Petrinji. Radila je u osnovnoj školi u Zagonu od 1951. do 1952, od travnja 1952. do rujna 1963. u Novom, zatim u Sisku i Zagrebu gdje je radio i njezin suprug dr. Josip.

Veza: 96, 204, 152, 116, 109, 58, Kabalin 67, 106, Tešić

122.

PIŠKULIĆ, LJUBOMIR - Vujica (Novi, 24. 10. 1907 – Novi, 12. 2. 1986), sin Andrija Andrijevog i Marije r. Radetić (Novi, 15. 8. 1871 – Novi, 6. 1. 1935), kćeri Tome Tominog; supruga Andrina r. Piškulić (Novi, 2. 1. 1908 –Novi, 14. 9. 1984), Šimunova. Kamenoklesar i zidar. Zanat je izučio kod svog oca. Radio je uglavnom u Novom, a između ostalog i na klesanju stupova i kapitela na pročelju Doma kulture u Novom.

Veza: 70, 94, 191, 6, 47, 63

123.

PIŠKULIĆ, MARIJA (Mica Malinarka) - Anjika (Novi, 27. 7. 1921 – Novi, 1945), kći Fabijana Jurjevog i Anke r. Maričić - Malinarke (Novi, 2. 7. 1897 – Novi, 1970), Ivanove.

Činovnica. Završila je Trgovačku akademiju u Zagrebu gdje je i radila. Bolovala je od tuberkuloze te je došla u Novi k majci i tu umrla. Veza: 50, 17, 112

124.

PIŠKULIĆ, MARIJA - Dovedenka (Rijeka, 6. 8. 1901 –Zagreb, ?), kći Mihata Antonovog i Marije r. Mandekić (1. 12. 1866). Poštanska činovnica. Radila je u pošti u Zagrebu. Veza: 135, 12, 113, 10, 4, 85

125.

PIŠKULIĆ, MARIJAN - Anjić (14. 7. 1946), sin Petra Lovrinog i Anke r. Anić (Novi, 9. 7. 1920 – Novi, 5. 5. 2013), Milanove; supruga Dragica r. Baretić (Grižane, 4. 12. 1947). Diplomirani inženjer građevinarstva; Građevinski fakultet završio je u Mariboru. Radio je u poduzeću Lišanj (Novi) u Novom kao referent za investicije (od 1983). Sinovi su mu Dražen (8. 5. 1975) i Ljubo (26. 7. 1976). Veza: 164, 120, 86, 39, 64

126.

PIŠKULIĆ, MARTA r. Baran (Novi, 25. 7. 1876 – Novi, 1. 7. 1949), kći Ivana Martinovog i Ane r. Maričić - Hrgešinke

(Novi, 13. 10. 1851 – Novi, 3. 3. 1928); suprug Stipan - Juraš (Novi, 19. 8. 1870 – Novi, 16. 8. 1952), sin Ivana Grginog. Kao vlasnica vile Marta među prvim se Novljankama u Novom počela baviti iznajmljivanjem soba turistima. Njezini sinovi imali su nadimak Martini.

Veza: 175, 26, 20, 88, 11, 67, 31, 165, 195, 41, 194, 83, 81

127.

PIŠKULIĆ, MATIJ (Novi, 2. 10. 1730 – 15. 3. 1798), sin Franka Ivanovog; supruga Uršula r. Potočnjak - Kukika (Novi, 25. 2. 1736 – 15. 3. 1799), Frankova. Djed mu Ivan (Novi, 1666), Matijev, bio je sudac u Novom. Desetnik (“decurion”) u Novom. Jedan je od potpisnika dvaju ugovora sastavljenih u Bakru 22. veljače 1763. između kraljevskoga vojnog namjesnika i Novljana o zamjeni vinskog doprinosa, sulja (obveza davanja ovaca) i tlake za novčanu obvezu. Potomci su mu svi Bracine, a potomci njegovog djeda Ivana (6. 7. 1659 – 5. 10. 1736), Matijevog - Sekule su svi Piškulići s nadimkom Arbica, Vujica, Martini, Stipičini i Limarice.

Veza: 134 128.

PIŠKULIĆ, MATIJ - Juraš (Novi, 12. 9. 1904 – 11. 2. 1921), sin Eduarda Frankovog i Milke r. Karlović (Novi, 28. 10. 1875 – Zagreb, 1944), Matijeve. Postolarski naučnik. Umro je mlad od trbušnog tifusa od kojega je u Novom umrlo puno osoba za vrijeme i nakon Prvoga svjetskog rata.

Veza: 4, 52, 151, 202, 150, 73, 206, 43, 91, 32, 42, 36, 138, 146

129.

PIŠKULIĆ, MATIJ - Mikin (Novi, 19. 9. 1858 – Sušak, 20. 8. 1891), sin Ivana Petrovog i Katarine r. Maričić (Novi, 24. 11. 1824 – Novi, 24. 4. 1889); supruga Franica r. Šnauz (Trsat, 9. 3. 1861).

Financ nadmornar (državni stražar za naplatu državnih carina, trošarina i dr.). Radio je u Sv. Jakovu, Šiljevici i u Sušaku. U Sv. Jakovu su mu se rodili sinovi Vladimir (12. 7. 1888), Ljubo Amato (12. 10. 1882) i Josip (14. 3. 1887). On je od onih Mikina koji su imali kuću “Spod Biškupije”.

Veza: 207 130.

PIŠKULIĆ, MATIJ - Bile (Novi, 17. 9. 1870 – Sarajevo, 30. 8. 1902), sin Josipa Frankovog (Oparen) i Ane r. Krišković (Novi, 27. 3. 1839 – Novi, 30. 12. 1893).

Kamenoklesar. Radio je u Sarajevu jer je u to doba puno Novljana, posebno zidara i obrtnika, odlazilo tamo raditi. Počinio je samoubojstvo ustrijelivši se puškom. Otac Josip (Novi, 26. 12. 1841) umro je mlad u ekonomskoj emigraciji (siječanj 1878). Nadimak Oparen dobio mu je djed Franko - Bile (Novi, 1. 9. 1804 – Novi, 7. 4. 1868) Josipov, suprug Katarine Zoričić (Novi, 10. 12. 1806 – Novi, 3. 4. 1872). Pradjed Josip prvi je Bile.

Veza: 45/1, 61, 98

131.

PIŠKULIĆ, MATIJ - Anjić (Novi, 23. 9. 1885 – Osborn, SAD, 28. 5. 1904), sin Matija Martinovog i Lucije r. JovanovićBaroldinke (Novi, 20. 2. 1842 – Novi, 9. 12. 1887), Jurjeve. Kao mlad je otišao na rad u SAD gdje je radio u rudniku u kojem je poginuo od mine. Braća su mu Rafael (21. 10. 1869 – 18. 5. 1942) i Martin (22. 11. 1867 – 1941) koji je bio slijep.

Veza: 166, 133

132.

PIŠKULIĆ, MATIJ FILIP - Z Dolca (Novi, 25. 10. 1778 –1850), Petrov; supruga Uršula r. Brozičević (Novi, 18. 9. 1779 – Novi, 14. 1. 1849), Petrova. Sluga kod biskupa Ivana Ježića u Novom.

Veza: 118

133.

PIŠKULIĆ, MATIJ - Anjić (Novi, 4. 8. 1908 – Lopača, 26. 1. 2000), sin Rafaela Matijevog i Darinke r. Peričić - Nikolice (Novi, 23. 9. 1878 – Novi, 2. 4. 1952), Franine; supruga Zora r. Sokolić - Malanka (Novi, 31. 12. 1913 –Novi, 19. 12. 1996), Ivanova. Klesarski i zidarski majstor i poslovođa. Od 1923. do 1930. bio je s ocem i bratom Blažom (2. 2. 1911) na radu u Argentini. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata načelnik je Općine Novi, a od 1939. do 1940. i tajnik sindikalne podružnice HRS-a u Novom. Od srpnja 1960. radi u KP Ivanj u Novom. Prvi u Novome izrađuje zidane grobnice na novljanskom “cimiteru”, zatim i spomenike, a od sedamdesetih do devedesetih godina izrađivao je različitu građevinsku galanteriju kao što su brušeni kameni betonski stolovi i razne vrste betonskih vaza.

Veza: 166, 131, 84, 35, 168, 142, 38

134.

PIŠKULIĆ, MATIJ SEKULA (Novi, 5. 11. 1728 – Novi, 14. 4. 1806), sin Matija Ivanovog i Ursule r. Maričić (Novi, 25. 7. 1689 – Novi, 27. 9. 1789), Ivanove; supruga Katarina r. Mrzljak (Novi, 7. 5. 1728), Adamova. Narodni sudac u Novom. Potpisnik je ugovora sastavljenog u Bakru 22. veljače 1763. između kraljevskoga vojnog namjesnika i Novljana o zamjeni vinskog doprinosa, sulja (doprinos u ovcama) i tlake za novčanu obvezu. Njegovi potomci su Arbice, a nadimak Sekula prešao je i u prezime Toljan. Potomci od brata mu Andrije (1720 – 2. 9. 1797) nose nadimak Vujice. I njegov djed Ivan (Novi, 1666 – Novi, 5. 10. 1736), Matijev bio je sudac u Novom. Veza: 127

135.

PIŠKULIĆ, MIHAT - Doveden (Novi, 25. 9. 1858 – Rijeka, ?), sin Antona Antonovog i Katarine r. Maričić (Novi, 25. 11. 1825 – Kraljevica, 18. 8. 1903), druge očeve supruge; supruga Marija r. Mandekić (1. 12. 1866). Financ u Kraljevici pa u Rijeci gdje je i umirovljen. Veza: 12, 113, 124, 10, 4, 85

136.

PIŠKULIĆ, MILAN - Bile (Novi, 2. 11. 1902 – 1943), sin Rafaela Stipanovog i Matejke r. Šebalja (Novi, 21. 9. 1872 –Novi, 21. 12. 1949), Josipove; supruga Tonica r. Krpan (Omar, Ledenice, 1904 – Rijeka, ?), Jurjeva; brat je Margarete (Mare), supruge Rudolfa Maričića - Livakovića, Pravednog (Novi, 6. 2. 1894) i Anke (Novi, 25. 7. 1908), udane za Ivana Paladina. Žrtva rata (1941 – 1945). Trgovac. Imao je trgovinu živežnim namirnicama na Krasi nasuprot “Predzidića”. Vlak kojim je putovao u Slavoniju u nabavu hrane, na dijelu pruge Plase – Zagreb, napali su i zapalili partizani i on je izgorio u vlaku. Bio je nogometaš NGŠK-a Novi, a igrao je nogomet i prije službenog osnivanja kluba 6. kolovoza 1924. Kći Nada (22. 11. 1926) udana je za Imbru Ambruša, doktora medicine i ima djecu Tibora i Leu. Veza: 167, 45, 197, 189, 179, 45/1, 98, 60

137.

PIŠKULIĆ, MILENA - Arbičinka (Novi, 18. 12. 1939), kći Ivana Adalbertovog i Danice r. Kargačin - Belike (Novi, 8. 6. 1911 – Novi, 11. 10. 1990), Josipove. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radila je u Narodnoj banci SFRJ u Rijeci, zatim je bila savjetnica u financijskoj inspekciji SDK (ZAP, FINA) u Rijeci i najzad ovlaštena revizorica. Veza: 69, 56, 3, 27, 23, 141, 147

138.

PIŠKULIĆ, MILENA - Jurašica (Novi, 8. 6. 1934 – Zagreb, 29. 10. 1989), kći Nikole Eduardovog. – Vidi pod Keblar, Milena jer je udana za Franju Keblara. Sestra Ivana (21. 8. 1937) udana je Barić.

Veza: 150, 128, 202, 73, 206, 44, 36, 43, 91, 32, 42, 149, 201, 146 139.

PIŠKULIĆ, MILUTIN (Milan) - Bile (Novi, 17. 11. 1874 –St. Louis, Missouri, SAD, ?), sin Stipana Tominog i Mare r. Radetić (Novi, 27. 1. 1839 – Novi, 17. 11. 1922); supruga Marija r. Mrzljak - Trpiježinka (Novi, 17. 3. 1881), kći Roke Pavlovog. Građevinski poduzetnik. Emigrirao je u SAD gdje se u Saint Louisu obogatio gradeći zgrade pa je nakon Drugoga svjetskog rata poslao 50.000 USA dolara (prema podacima dr. Ivana Maričića - Livakovića, Pravednog, Rudolfovog) Senjsko-modruškoj biskupiji kao pomoć pri uređenju novljanske župne crkve. Nadimak je dobio po pradjedu Josipu. Veza: 179, 45/1, 98, 167, 45, 197, 189, 60, 136

140.

PIŠKULIĆ, MILUTIN (Milan) - Bracina (Novi, 18. 8. 1881 –16. 1. 1968), sin Tome Ivanovog i Marije r. Maričić - Malinarke (Novi, 18. 12. 1845 – 10. 1. 1932), Lovrine; supruga Milka r. Sokolić - Filkovica (Novi, 16. 8. 1882 – 16. 2. 1968), Ivanova.

Stolarski obrtnik. Imao je stolarsku radionicu u Šćedinama pa u svojoj kući (Ulica dr. A. Šermana). Oko 1930. do 1934. imao je trgovinu mješovite robe, a radio je i u Zagrebu. Blagajnik je u Narodnoj čitaonici u Novom od 22. veljače 1919. do 25. siječnja 1920, od 1. travnja 1935. potpredsjednik, a predsjednik od 19. rujna 1936. do 26. rujna 1939. Bio je pjesnički nadaren, lijepo je pričao i opisivao događaje, posebno one iz Prvoga svjetskog rata. Napisao je i mesopusni žitak Terorist. “Pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 185, 155, 208, 104, 192, 148, 187, 22, 89

141.

PIŠKULIĆ, MILJENKO - Arbica (Novi, 23. 5. 1954), sin Franje Adalbertovog i Anke r. Piškulić - Bracinke (Novi, 16. 10. 1910 – Novi, 22. 2. 2005), kćeri Nikole Tominog; supruga Darinka r. Franjić (Brčko, 25. 8. 1962), Ilijina. Brodostrojarski tehničar; srednju tehničku brodarsku školu završio je u Rijeci. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica.

Veza: 56, 69, 97, 3, 187, 23, 147, 27, 137, 154, 119

142.

PIŠKULIĆ, MIRA r. Butorac (Novi 13. 1. 1951), kći AntoneKvintala; suprug Ivan - Anjić (Novi, 30. 8. 1947), sin Matija Rafaelevog; rastavljena. Konobarica i administratorica; završila je ugostiteljsku školu u Rabu. Imala je jedno vrijeme trgovinu mješovite robe Mi-port u vlastitoj kući (Istarska 10, na Jadranskoj magistrali).

Veza: 84, 35, 168, 133, 166, 38

143.

PIŠKULIĆ, MIRKO KAZIMIR (Mirko) - Anjić, Pandurov (Novi, 6. 3. 1864 – Novi, 10. 3. 1937), sin Antona Filipovog i Jele r. Krišković - Perine (Novi, 6. 5. 1831 – Novi, 26. 10. 1922), Alojzijeve; supruga Elizabeta r. Maričić - Jurika (Novi, 1. 8. 1864 – Novi, 5. 11. 1959), kći Pavla Josipovog. Lugar. Radio je u Brezama u šumama Zemljišne zajednice od 1895. Taj je posao nastavio i njegov sin Ivan Vuk koji je dobio osobni nadimak Brezar. U više matičnih knjiga upisan je kao Kazimir, dok je u svakodnevnom životu bio poznat samo kao Mirko.

Veza: 114, 14, 184, 95, 8, 53, 169, 82, 157, 212, 37, 171

144.

PIŠKULIĆ, MIRKO - Bile (Novi, 12. 12. 1916 – Pula, 21. 4. 2000), sin Petra (Perica) Ivanovog i Anke r. KabalinNikolice (Novi, 3. 11. 1883 – Novi, 17. 10. 1918), Nikoline; supruga Elizabeta r. Grabrovac (6. 8. 1919 – Pula, 2. 2. 1995). Zidar. Prije rata radio je u Novom gdje je od 1939. do 1940. zamjenik tajnika sindikalne podružnice URSS-ovih sindikata. Nakon 1945. tajnik je Općine Novi. Poslije se preselio u Pulu. U Novom je igrao nogomet u NGŠK-u. Ima kćeri Mariju (Novi, 21. 9. 1943) i Anicu (Novi, 2. 8. 1946), udanu Parlov i sina Petra (Novi, 28. 8. 1949). Veza: 163, 15, 176, 87, 71, 13, 181

145.

PIŠKULIĆ, MIROSLAV (Varaždin, 1912 – jesen 1943). Otac i majka su mu iz Novoga. Žrtva rata (1941 – 1945). Diplomirani pravnik. Bio je “orjunaš” (militantni pristalica velikosrpske politike) u Kraljevini Jugoslaviji, pričuvni časnik kraljevske jugoslavenske vojske, a u Drugome svjetskom ratu četnički kapetan u Pratećoj vojnoj jedinici Draže Mihajlovića, četničkog zapovjednika i generala u Jugoslaviji i vojnog ministra kraljevske vlade u izbjeglištvu u Londonu. Partizani su ga zarobili u jesen 1943. u istočnoj Bosni gdje je strijeljan. Veza: 0

146.

PIŠKULIĆ, MLADEN - Juraš (Zagreb, 13. 11. 1942), sin Vjekoslave (Veka) (Novi, 16. 7. 1918 – Zagreb, 15. 7. 1991), Eduardove. Mornarički zastavnik JRM; završio je vojnu pomorsku školu u Splitu i Višu vatrogasnu školu u Zagrebu. Radi u Elektroprometu u Zagrebu. Veza: 206, 128, 202, 150, 73, 44, 91, 32, 42, 36, 138 147.

PIŠKULIĆ, NADA, udana Krišković - Arbičinka (Novi, 30. 9. 1946 – Zagreb, 15. 5. 2009), kći Franje (Franko) Adalbertovog i Anke r. Piškulić - Bracinke (Novi, 16. 10. 1910 – Novi, 22. 2. 2005), kćeri Nikole Tominog; suprug Mladen Krišković (Zagreb, 15. 1. 1938 – Zabok, 3. 10. 2001), Josin.

Profesorica njemačkog i talijanskog jezika; završila je Filozofski fakultet u Zagrebu. Radila je u srednjoškolskom centru u Zaboku.

Veza: 56, 69, 3, 187, 23, 141, 27, 137, 154, 119

148.

PIŠKULIĆ, NEVENKA, udana Bulić - Bracinka (Novi, 15. 8. 1921 – Zagreb, 6. 2. 2001), kći Milutina Tominog. – Vidi pod Bulić, Nevenka. Veza: 140, 155, 185, 208, 104, 192, 187, Bulić

149.

PIŠKULIĆ, NIKICA - Juraš (Rijeka, 12. 3. 1963), sin Davora Nikolinog i Vlaste r. Piškulić - Bracinke (Novi, 20. 5. 1939), Vinkove; supruga Ines r. Gregić (17. 1. 1966), Ivanova. Konobar i vatrogasac. Od 13. ožujka 1984. do 6. rujna 1987. konobar je u HTP-u Lišanj u Novom, potom radi u VUP-postrojbi RH u Crikvenci i u Vatrogasnom društvu Novi kao profesionalni vatrogasac, vatrogasni tehničar. “Sopilaš”, nastupa na raznim priredbama i na karnevalu. Veza: 36, 138, 150, 44, 201

150.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Juraš (Novi, 9. 9. 1910 – Zagreb, 16. 5. 1991), sin Eduarda Frankovog i Milke r. Karlović (Novi, 28. 10. 1875 – Zagreb, 1944), Matijeve; supruga Sabina r. Sokolić - Malanka (Novi, 27. 10. 1912 – Novi, 21. 2. 1984), Ivanova.

PIŠKULIĆ

Cestar u Novom. Održavao je po jednu dionicu makadamskih cesta. Kao mladić radio je kao “londiner” (od njem. Lohndiener – poslužitelj) u hotelu Lišanj. “Sopilaš” i “pivač” u novljanskom kolu. Pokopan u Novom.

Veza: 44, 52, 151, 128, 202, 73, 206, 36, 138, 149, 201, 43, 91, 32, 42, 146

151.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Juraš (Novi, 26. 11. 1885 – Novi, 31. 12. 1929), sin Franka Matijevog i Marije r. Radetić (Novi, 10. 9. 1852), druge očeve supruge. Svećenik; bogosloviju je studirao u senjskom sjemeništu od 1905. do 1909. kada je i zaređen za svećenika. Bio je župnik u Lukovu, u Kosinju (Lika) i Korenici, upravitelj župe u Udbini te vojni vikar. Braća su mu Eduardo (Novi, 12. 10. 1876), Ivan (Novi, 13. 9. 1878), Vladislav (Novi, 29. 7. 1883) i sestra Marija (Novi, 8. 12. 1887 –Novi, 16. 10. 1920) i polubrat Filico (Novi, 19. 11. 1871).

Veza: 52, 44, 128, 202, 150, 73, 206

152.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Ulkinić (Novi, 4. 12. 1876 – Johannesburg, Južna Afrika, 31. 8. 1914), sin Franka Osipovog i Marije r. Veljačić (Novi, 7. 3. 1849 – Novi, 22. 10. 1944); supruga Anđelika r. Radetić - Brezarka (Novi, 23. 8. 1880 – Novi, 24. 2. 1923), Ivanova. Zidar. Iz Novog je otišao u Južnu Afriku (Transval) i radio u Johannesburgu gdje je i živio zajedno sa suprugom. Tamo su mu se rodila djeca.

Veza: 59, 19, 159, 110, 204, 96, 121, 109, 58, 24, 116

153.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Barin, Mikin (Novi, 18. 9. 1735 –Novi, 5. 8. 1776), sin Mikule (Novi, 20. 12. 1695 – Novi, 11. 8. 1766), Lukinog i Bare; prva supruga Margareta r. Paladin (Novi, 23. 4. 1735 – Novi, 7. 4. 1809), Matijeva, druga Jele r. Potočnjak (26. 8. 1760), Martinova. Otac Miko bio je sudac u Novom. Njegovi potomci su Bracine. Samouki kipar. Napravio je raspelo u drvetu 1750, izloženo u novljanskom Narodnom muzeju. Imao je sinove: Franka, Mikulu Vuka (Novi, 29. 10. 1780), Tomu (Novi, 18. 12. 1776) i Pavla (Novi, 17. 1. 1777).

Veza: 190, 185

154.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Bracina (Novi, 7. 2. 1930 – Novi, 30. 9. 1943), sin Tome Nikolinog i Milke r. PaladinŠkomerža, Škrope (Novi, 23. 4. 1908 – Novi, 11. 3. 1995), Kuzmine.

Kao učenik trećeg razreda građanske škole poginuo je nesretnim slučajem od udara električne struje.

Veza: 187, 155, 185, 119, 92

155.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Bracina (Novi, 1. 12. 1877 – Novi, 19. 3. 1953), sin Tome Ivanovog i Marije r. Maričić - Malinarke (Novi, 18. 12. 1845 – Novi, 10. 1. 1932), Lovrine;

supruga Marija (Marica) r. Kabalin - Požupovica (Novi, 29. 6. 1880 – Novi, 16. 3. 1964), Frankova. Stolarski obrtnik. Dugo godina je bio na radu u Argentini, a nakon povratka imao je stolarsku radionicu u svojoj kući (Stubište I), u suterenu sa stubišta, a na prvom katu s morske strane. U njegovoj radionici stolarski je zanat izučilo puno novljanskih mladića, a i pisac ovih redaka često je tamo pomagao.

Veza: 185, 140, 187, 154, 119, 92, 208, 104, 192, 148, 89, 22

156.

PIŠKULIĆ, NIKOLA - Mikin, Suskin (Novi, 4. 12. 1858 –Kostrena, ?), sin Valentina Tominog i Lucije r. Toljan (Novi, 4. 1. 1820 – Novi, 1863), Jurjeve, prve očeve supruge; maćeha (druga očeva supruga) Suzana (Suska) Dobrić (Novi, 11. 11. 1826 – Novi, 2. 3. 1905).

Mornar, što je bila rijetkost u Novom. Kao mornar je otišao u Kostrenu, tamo se oženio i živio, a tamo je i umro. Pradjed mu je Nikola Mikulin.

Veza: 108, 190, 153

157.

PIŠKULIĆ, NOVICA - Anjić (Novi, 27. 2. 1889 – Varaždin, 5. 11. 1945), sin Andrija Antonovog i Filipine r. Čorić (Novi, 19. 4. 1865 – Novi, 1898); supruga Zlata r. Friedrich (Zagreb, 30. 1. 1903 – Novi, 31. 7. 1987).

Profesor matematike; završio je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u rudarskim školama u Knjaževcu, Zenici i Varaždinu. U Kragujevcu je bio proglašen za tada najboljeg matematičara Kraljevine Jugoslavije. S novljanskom je mladeži 12. srpnja 1908. gađao bivšega hrvatskog bana Levina Raucha pokvarenim jajima i rajčicama.

Veza: 8, 53, 143, 169, 14, 212, 210, 117, 211, 37, 82

158.

PIŠKULIĆ, NJEGOSLAV - Juraš (Novi, 17. 12. 1921 – Novi, 15. 1. 1997), sin Ivana Leonardovog i Pauline r. MaričićLivakovice (Novi 12. 3. 1901 – Novi, 3. 11. 1980), Josipove; supruga Velinka (Vela) r. Šegulja (Novi, 9. 7. 1926), Vencelova.

Građevinski poslovođa; završio je zidarsko-klesarsku školu u Crikvenici. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; borac u 13. primorsko-goranskoj diviziji, potom u Komandi mjesta Novi u šumi na partizanskom području do 10. ožujka 1944. Nakon rata vodio je trgovinu cigareta Trafika u Novom. Bio je član Upravnog odbora Narodnog muzeja u Novom. Bolovao je od šećerne bolesti zbog čega su mu potkraj života amputirane obje noge. Veza: 83, Crnika

159.

PIŠKULIĆ, OSIP - Ulkinić (Novi, 27. 5. 1808 – Novi, 15. 8. 1849), sin Pavla Antonovog i Julijane (Ulka) r. Bugarin (Novi, 16. 2. 1785), kćeri Osipa Matijevog; supruga Lucija r. Mrzljak - Z Biškupije (Novi, 1807 – Novi, 27.

1. 1887), Antonova. Nadimak mu je po majci, a otac je imao nadimak Juraš. Trgovac. Imao je svoju trgovinu u Novom. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice i član njezina Upravnog odbora, a od 27. ožujka 1845. do 1849. i njezin prvi knjižničar.

Veza: 110, 59, 19, 204, 152, 96, 121, 109, 58, 116, 23

160.

PIŠKULIĆ, PAVAL - Pavula (Novi, 26. 1. 1746), sin AntonaJuraša i Vincence r. Potočnjak - Kukike (Novi, 1710 – Novi, 30. 1. 1781), Ivanove; supruga, Katarina r. SokolićKaštaldovica (Novi, 1. 5. 1750), Filipova. Rodočelnik je nadimka Pavule odnosno Pavulinke za svoje potomke, sinove Filipa (Novi, 24. 5. 1798), Antona (Novi, 25. 9. 1792), Pavla (Novi, 11. 1. 1782) i Josipa (Novi, 1. 3. 1790) čiji su potomci po muškoj liniji nestali ili su se odselili. Josipa je na radu u Senjskoj Dragi usmrtio kamen koji mu je pao na glavu (19. 8. 1842).

Veza: 199, 111, 61, 161

161.

PIŠKULIĆ, PAVAL - Pavula (Novi, 10. 8. 1842 – Filipolje, Bugarska, 1. 2. 1893), sin Luke Pavlovog i Kate r. Krišković - Perine (Novi, 3. 11. 1799 – Novi, 1871), Matijeve; supruga Jela r. Zoričić (Novi, 13. 11. 1841 – Novi, 15. 3. 1910), Pavlova.

Otišao na rad u Bugarsku gdje je poginuo. Imao je tri kćeri. I stric mu je Paval (Novi, 15. 1. 1815), djed Paval (Novi, 11. 1. 1782) i pradjed je Paval.

Veza: 160

162.

PIŠKULIĆ, PAVAL - Anjić, Fumić (Novi, 15. 1. 1849 – Stenjevec, 23. 6. 1885), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Dorčić (Novi, 29. 9. 1822 – Novi, 1866), Matijeve, prve očeve supruge.

Zbog poremećenoga duševnog stanja smješten je u Zavod za umobolne gdje je, kao i većina onih koji su tamo otišli, i umro.

Veza: 113/1, 100, 77

163.

PIŠKULIĆ, PETAR (Perica Bile) (Novi, 22. 6. 1876 – Novi, 1934), sin Ivana Stipanovog i Mande r. Toljan (Novi, 6. 4. 1834 – Novi, 17. 2. 1909); supruga Anka r. Kabalin - Nikolica (Novi, 3. 11. 1883 – Novi, 17. 10. 1918), Nikolina.

“Barkarijol” (od općine ovlašteni nosač-trhonoša). Nosio je teret i robu za novljanske trgovine te prtljagu turista i putnika s parobroda i autobusa u hotele i vile. Nadimak mu je po pradjedu Josipu Frankovom.

Veza: 105, 177, 45/1, 98, 15, 176, 87, 144, 13, 71, 181

164.

PIŠKULIĆ, PETAR (Pitur) - Anjić (Novi, 8. 9. 1915 – Novi, 8. 2. 2003), sin Lovre Josipovog i Rozalije r. Radetić

(Novi, 25. 9. 1870 – Novi, 1954), kćeri Šaverija i Magdalene; supruga Anka r. Anić - Šilica (Novi 9. 7. 1920), Milanova.

Pismoslikar, soboslikar i ličilac; zanat je izučio kod majstora Ivana Polića, a radio je kod majstora obrtnika Viktora Rutera i Stjepana Kršula. Od 1938. radi kao samostalni obrtnik. Sudionik NOB-a od 1945. Nakon rata radi u Zanatskom poduzeću Radinje Novi, zatim u KP Ivanj u Novom do 1975. Bavio se slikarstvom i povremeno izlagao.

Veza: 120, 112, 183, 125, 86, 39, 64, 50, 17, 107 165.

PIŠKULIĆ, RADOVAN - Juraš (Novi, 10. 2. 1939 – Zagreb, 21. 11. 1962), sin Ivana Stipanovog (Martin) i Anke r. Radetić - Lulike, Spod Barsa (Novi, 22. 9. 1909 – Novi, 1996), Filicove, preudane za Arbu Strizića (Bribir, 1895 –Novi, 1968).

Kao student na Fakultetu brodogradnje u Zagrebu obolio je i mlad umro. Svirao je u sopile. Pokopan u Novom. Veza: 88, 20, 11, 175, 126, 31, 195, 194, 67

166.

PIŠKULIĆ, RAFAEL - Anjić (Novi, 21. 10. 1869 – Novi, 18. 5. 1942), sin Matija Martinovog i Lucije r. JovanovićBaroldinke (Novi, 20. 2. 1842 – Novi, 9. 12. 1887), Jurjeve, prve očeve supruge; supruga Darinka r. PeričićNikolica (Novi, 23. 9. 1878 – Novi, 2. 4. 1952), Frankova. Zidar. Radio je u Novom, potom je otišao u Argentinu. S njim su bili i sinovi Matij i Blaž (Novi, 2. 2. 1911) koji je i ostao u Argentini, dok su se ostali vratili. Veza: 131, 31, 133, 84, 35, 168, 142, 38

167.

PIŠKULIĆ, RAFAEL - Bile (Novi, 23. 10. 1865 – Novi, 4. 3. 1946), sin Stipana Tominog i Margarete r. Radetić (Novi, 27. 1. 1839 – Novi, 17. 11. 1922); supruga Matejka r. Šebalja (Novi, 21. 9. 1872 – Novi, 21. 12. 1949), Josipova. Kovački obrtnik u Novom s “kovačijom” u svojoj kući. Imao je više braće koji su se odselili u SAD. Nadimak je po pradjedu Josipu Frankovom.

Veza: 179, 45/1, 98, 45, 197, 139, 189, 60, 136

168.

PIŠKULIĆ, RAJKO - Anjić (Novi, 17. 9. 1933), sin Matija Rafaelovog i Zore r. Sokolić - Malanke (Novi, 31. 12. 1913 –Novi, 19. 12. 1996), Ivanove; supruga Zlata r. Marušić (Grižane, 12. 11. 1937 – Novi, 1. 3. 2004).

Tokar; zanat je izučio u Zagrebu. Radio je u Australiji, a nakon povratka u HTP-u Lišanj odnosno Novi u Novom. Ima kćer Zoricu rođenu u Australiji (7. 3. 1956). Veza: 133, 166, 84, 35, 142, 38

169.

PIŠKULIĆ, ROKO - Anjić, Pandurov (Novi, 6. 8. 1859 –Zagreb, 1946), sin Antona Filipovog i Jele r. Krišković (Novi, 6. 5. 1831 – Novi, 26. 10. 1922).

Tipograf. Radio je u Zagrebu gdje se preselio sa svojom obitelji.

Veza: 14, 184, 95, 8, 53, 143, 157, 212, 37, 82, 171

170.

PIŠKULIĆ , RUDOLF ( Rude Beli ) - Anjić (Novi, 5. 5. 1917 – Novi, 18. 3. 1993), sin Stipana Ivanovog i Marije r. Maričić - Livakovice (Novi, 23. 4. 1891 – Novi, 1978), Pavlove.

Elektroinstalater i strojar; zanat je izučio u novljanskoj elektrani gdje je radio od 1932. do 1941, a nakon rata u Elektroprimorju Crikvenica, pogon u Novom. Bio je neko rijeme i kinooperator u otvorenom kinu koje se nalazilo na Korzu u dvorištu gostioničara i vozača Nikole Mudrovčića. Izrađivao je prave novljanske sopile i “piski” (usnike). Kao mlad igrao je u NGŠK-u u Novom. Osnovao je tamburaški sastav Jadran. Stric Josip (Novi, 23. 3. 1902), Ivanov umro je u vojnoj bolnici u Zagrebu (24. 4. 1920), a djed Ivan (Novi, 3. 11. 1861), sin Stipana Ivanovog umro je za vrijeme Prvoga svjetskog rata (Tivat, 12. 11. 1917). Brat Ivan (11. 8. 1910) je kao i otac Stipan (15. 11. 1885 – SAD, 8. 9. 1942) bio na radu u SAD-u.

Veza: 88/1

171.

PIŠKULIĆ, SILVESTAR - Anjić (Novi, 18. 12. 1876 – Novi, 29. 3. 1965), sin Josipa Filipovog i Marije r. PotočnjakRusanove (Novi, 14. 1. 1845), Filipove; supruga Barbara r. Sokolić (Novi, 17. 10. 1876). Obrtnik u Novom. Između dvaju svjetskih ratova bio je načelnik Općine Novi. Veza: 95, 14, 184, 8, 143, 169

172.

PIŠKULIĆ, SILVIJA - Arbičinka (Rijeka, 22. 9. 1975), kći Ivana Josipovog i Marije r. Antić (iz Selaca). Diplomirana inženjerka hotelijerstva; završila je Hotelijerski fakultet u Opatiji. Radi u Selcu. Veza: 79, 99, 74, 115

173.

PIŠKULIĆ, SIMEON - Zdolčević (Novi, 5. 10. 1880 – Novi Zeland, 30. 7. 1966), sin Vicka Ivanovog i Marije r. Sokolić - Vlahović (Novi, 11. 9. 1849), druge očeve supruge, kćeri Matija Pavla, Jurjevog; supruga Anka r. SokolićKozarica (Novi, 5. 12. 1884), kći Josipa Petrovog. Zidar. Prema kazivanju učitelja Ivana Sokolića - Kozarića (Novi, 1909 – Novi, 1988), Vickovog, on je bio jedan najpoznatijih novljanskih “sopaca” i majstora za izradu novljanskih sopila. Nosio ih je sa sobom, zajedno s alatom, čak i preko oceana dok je bio u Americi i na Novom Zelandu. Gdje god bi došao u “svit”, našao bi “pajdaša za sost”, što znači da je Novljana bilo posvuda po svijetu i da su nosili i sopile sa sobom kako bi u tuđini mogli pjevati pjesme svog kraja.

Veza: 90, 209, 213

174.

PIŠKULIĆ, STIPAN - Juraš (Novi, 18. 1. 1780 – Pazin, ?), sin Franka Stipanovog - Juraša i Katarine r. Kukalj (Novi, 25. 1. 1739 – Novi, 2. 12. 1814), Bartolove. Svećenik. Plovan (župnik) u Grazu (u Austriji) i vojni svećenik u austrijskoj vojsci u činu generala. Dao je izgraditi u Novom kuću u kojoj se za vrijeme Kraljevine Jugoslavije nalazila žandarmerija (sada Ulica Nova Krasa 8). Umro je u Pazinu, a pokopan je u Puli. Braća su mu Bartol (Novi, 29. 8. 1772 – Novi, 1. 11. 1825), Franko (Novi, oko 1774) i Josip (Novi, 12. 6. 1769) – prvi Bile. Veza: 61, 111, 98, 45/1

175.

PIŠKULIĆ, STIPAN - Juraš (Novi, 19. 8. 1870 – Novi, 16. 8. 1952), sin Ivana Grginog i Pauline Lucije r. Sokolić (Novi, 11. 1. 1847 – Novi, 27. 9. 1935); supruga Marta r. Baran (Novi, 25. 7. 1876 – Novi, 1. 7. 1949), kći Ivana Martinovog. Zidar. Izgradio je vilu Marta u Lukavicama. Bio je član Narodne čitaonice od 1925. i “pivač” u novljanskom kolu. Majku su mu zvali po njezinu drugom imenu Lucija koje je uklesano i na spomeniku.

Veza: 46, 26, 126, 20, 88, 11, 67, 31, 165, 195, 41, 194, 83, 81 176.

PIŠKULIĆ, STIPAN - Bile (Novi, 24. 3. 1858 – Novi, 6. 7. 1903), sin Ivana Stipanovog i Marije r. Umiljenović (Novi, 3. 12. 1831 – Novi, 24. 7. 1872); supruga Katarina r. Žanić - Žanina (Novi, 10. 11. 1859 – Novi, 4. 3. 1925), Nikolina.

Zidar. Bio je na radu u Južnoj Africi, zatim u Bosni (sa suprugom) gdje mu se u Bileću rodio sin Ludoviko (18. 8. 1883 – Novi, 22. 5. 1933). Kada se 1903. sam vraćao u Novi preko Rijeke, ubio ga je kod današnje Zagore njegovom zidarskom macolom Novljanin koji ga je uzeo u svoja zaprežna kola kojima je prevozio poštu u Novi. Pradjed mu je Josip (Novi, 12. 6. 1769), Frankov, prvi Bile.

Veza: 105, 177, 45/1, 98, 15, 163, 181, 71, 13, 87, 144

177.

PIŠKULIĆ, STIPAN - Bile (Novi, 24. 9. 1845 – Novi, 28. 3. 1915), sin Stipana Josipovog i Marije r. Umiljenović (Novi, 30. 8. 1806 – Novi, 11. 4. 1876), druge očeve supruge, udovice Ivana Mrzljaka; supruga Amalija (Senj, 6. 7. 1851). Nadimak mu je po djedu. Prosjak u Novom. Stanovao je u kući br. 609. Polubraća su mu Ivan (Novi, 26. 11. 1830) i Josip (Novi, 9. 10. 1825 –Bribir, 24. 12. 1893).

Veza: 45/1, 98, 61, 105, 15, 176, 163, 179

178.

PIŠKULIĆ, STIPAN - Vujica (Novi, 18. 8. 1859 – Novi, 10. 10. 1903), sin Stipana Matinog i Lucije r. Piškulić (Novi, 21. 6. 1837 – Novi, 9. 10. 1898); supruga Julijana r. Feigel

(Bela Crkva, Banat, 16. 1. 1868 – Novi, 23. 3. 1922). Vjenčali su se u Sofiji.

Građevinski poduzetnik. Radio je širom Austro-Ugarske i Balkana. Među ostalim, u Novom je gradio hotel San Marino i to u svom vlasništvu. No kako ga nije uspio završiti zbog iznenadne smrti, prodan je dr. Marku Juhnu koji ga je dovršio. Braća su mu Franko (Novi, 16. 10. 1862 – Novi, 28. 1. 1907), Roko (Novi, 24. 7. 1869) i Albin (Novi, 21. 12. 1879). Šukundjed mu je Matij (Novi, 24. 10. 1753), Andrijev.

Veza: 18, 65, 5 179.

PIŠKULIĆ, STIPAN - Bile (Novi, 31. 10. 1837 – Novi, 4. 6. 1923), sin Tome Josipovog i Marije r. Kabalin - Rudinke (Novi, 26. 3. 1801 – Novi, 29. 5. 1874); supruga Margareta (Mare) r. Radetić (Novi, 27. 1. 1839 – Novi, 17. 11. 1922). Trgovac. Imao je “butigu” (trgovinu) na “Starom Konjskom” u svojoj kući u kojoj je bila i “pecara” za pravljenje rakije. Prema kazivanju Davorina Ježića (1919 –1998), Ivanovog, on je zadnji novljanski guslar poznat u Novom i Vinodolu. Njegov djed Josip prvi je dobio nadimak Bile.

Veza: 45/1, 98, 61, 167, 45, 197, 139, 189, 60, 136, 105, 177 180.

PIŠKULIĆ, STJEPAN (Stipica) (Novi, 6. 2. 1899 – Novi, 28. 1. 1981), sin Josipa (Osip Martin) Frankovog i Jele r. Krišković - Šimelke (Novi, 15. 8. 1861), Tomine; supruga Rozalija r. Piškulić - Anjika, Fumika (Novi, 7. 10. 1900 –Novi, 1985), Josipova. Postolarski obrtnik. Radio je u vlastitoj kući na Krasi. Bio je društven, duhovit, a u maškarama za vrijeme karnevala vrlo inventivan. Njemu i novljanskim Vujicama zajednički predak je Ivan Piškulić (Novi, 1666 – Novi, 5. 10. 1736), Matijev, novljanski sudac.

Veza: 103, 182, 9, 106, 48

181.

PIŠKULIĆ, STJEPAN - Bile (Novi, 9. 2. 1901 – Argentina, 9. 10. 1961), sin Stipana Ivanovog i Katarine r. Žanić (Novi, 10. 11. 1859 – Novi, 4. 3. 1925).

Građevinski poduzetnik. Radio je u Novom, a 1924. je otišao u Argentinu. Braća su mu Ludoviko (Bileće, 18. 8. 1883 – Novi, 22. 5. 1933) i Vladimir (Novi, 20. 1. 1885 –Novi, 1930).

Veza: 176, 15, 163, 87, 144, 71, 13

182.

PIŠKULIĆ, ŠIMUN (Novi, 28. 10. 1886 – Novi, 11. 4. 1964), sin Josipa Frankovog i Jele r. Krišković - Šimelke (Novi, 15. 8. 1861), Tomine; prva supruga Barbara r. Benak (Novi, 24. 4. 1893 – Križevci, ?), a Marija r. Marijašević (Novi, 16. 8. 1899 – Novi, 1986), Frankova – bila mu je druga supruga (koja je imala izvanbračnu kćer Anđeliku rođenu u Novom, 16. siječnja 1926), jer ga je prva napustila i otišla u Križevce.

Bravarski obrtnik u Novom. Član Narodne čitaonice u Novom od 30. prosinca 1925. Braća su mu blizanac Josip - Limarić i Stipica (Novi, 6. 2. 1899).

Veza: 103, 180, 9, 106

183.

PIŠKULIĆ, ŠIMUN - Anjić (Novi, 28. 10. 1869 – Novi, 26. 12. 1937), sin Josipa Ivanovog i Kate r. Sokolić (Novi, 26. 11. 1832 – Novi, 12. 6. 1919); supruga Filipina r. Krišković - Šimelka (Novi, 26. 4. 1871 – Novi, 10. 12. 1957), kći Tome Tominog. Zidar. Radio je u Novom kod Josipa Piškulića - Fumića, Ivanovog, građevinskog poduzetnika. Veza: 112, 120, 107, 29, 50, 17, 164, 88/1

184.

PIŠKULIĆ, TOMA - Anjić (Novi, 20. 12. 1826), sin Filipa Petrovog i Lucije r. Mrzljak (Novi, 28. 11. 1800 – veljača 1879).

“Vagabundus” (skitnica, propalica) u inozemstvu (kako piše u crkvenim i matičnim knjigama), jedini takav od sve braće i obitelji. Takvi su često završavali kao prosjaci. Veza: 14, 95, 85, 53, 143, 169, 171

185.

PIŠKULIĆ, TOMA - Bracina (Novi, 26. 7. 1838 – Novi, 30. 5. 1916), sin Ivana Frankovog - Mikina i Katarine r. Maričić (Novi, 11. 11. 1801 – Novi, 13. 11. 1871); supruga Marija r. Maričić - Malinarka (Novi, 18. 12. 1845 – Novi, 7. 10. 1932), Lovrina – njezin je ujak Josip Mažuranić, osnivač Narodne čitaonice. Stolarski obrtnik. Imao je radionicu u vlastitoj kući (Stubište I) koju su naslijedili njegov sin Nikola pa unuk Toma koji ju je prodao. Kada je odlučio oženiti se, istog je dana zaprosio deset djevojaka i sve su mu se obećale. Izabrao je Mariju Maričić - Malinarku, a na dan vjenčanja došla je u crkvu jedna Dalmatinka s njegovim djetetom. Svećenik ju je s djetetom zatvorio u sakristiji kako bi mogao obaviti obred vjenčanja.

Veza: 57, 155, 140, 187, 208, 104, 192, 148, 154, 119, 23, 141, 92, 89

186.

PIŠKULIĆ, TOMA - Anjić (Novi, 29. 12. 1857 – Novi, 2. 6. 1935), sin Ivana Ivanovog i Barbare r. Dobrić (Novi, 4. 12. 1821 – Novi, 11. 2. 1890), Jurjeve; supruga Johana r. Piškulić - Anjika (Novi, 28. 8. 1866 – Novi, 1945), Pavlova. Kirijaš i kočijaš u Novom. Zbog slabe zarade otišao je sa suprugom u Bosnu, a sin Petar (26. 6. 1891) emigrirao je u SAD kao i unuk Tomislav Ivanov (Novi, 25. 9. 1912) koji je tamo poginuo (St. Louis, Michigen, 25. 11. 1935), iskačući iz autobusa.

Veza: 75, 188

187.

PIŠKULIĆ, TOMA - Bracina (Novi, 27. 6. 1904 – Novi, 7. 10. 1993), sin Nikole Tominog i Marije r. Kabalin -

Zidar u Novom. Prije Prvoga svjetskog rata (1914) emigrirao je sa suprugom i sinom Ivanom (Novi, 24. 6. 1913) u Sjevernu Ameriku gdje se nastanio i umro. Veza: 56, 19, 159, 152, 96, 121, 109, 58, 116

205.

PIŠKULIĆ, VJENCESLAV (Veno) - Arbica (Novi, 17. 11. 1925 – Novi, 4. 9. 1985), sin Franka Vjenceslavovog i Katarine r. Maričić - Livakovice (Novi, 14. 8. 1906 – Novi, 3. 11. 1988), Pavlove; supruga Irena r. Mrzljak - Pijovica (Novi, 27. 9. 1927 – Novi, 22. 3. 1987), Rokina. Građevinski tehničar; srednju tehničku školu, građevinski smjer završio je u Zagrebu. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; borac u jedinicama 13. primorsko-goranske divizije. Nakon rata radio je u Zanatskom poduzeću Radinje u Novom, a od 30. listopada 1970. do 31. siječnja 1984. u HTP-u Lišanj kao referent za investicije. Bio je tajnik KUD-a Ilija Dorčić 1954, blagajnik u Upravnom odboru Turističkog društva Novi 1955. pa predsjednik 1956, predsjednik Narodne čitaonice u Novom (nakon prof. dr. Dragomira Babića) i “sopilaš”.

Veza: 62, 21, 203, 196, 68, 51, 72, Rogić 6

206.

PIŠKULIĆ , VJEKOSLAVA ( Veka ) - Jurašica (Novi, 16. 7. 1918 – Zagreb, 15. 7. 1991), kći Eduarda Frankovog i Milke r. Karlović (Novi, 28. 10. 1875 – Zagreb, 1944), Matijeve.

Stručna učiteljica; završila je Domaćinsku školu u Požarevcu. Radila je u Socijalnom odnosno Mirovinskom osiguranju u Puli kao blagajnica. Pokopana u Novom.

Veza: 44, 52, 151, 128, 202, 150, 73, 146, 43, 91, 32, 42, 36, 138

207.

PIŠKULIĆ, VLADIMIR - Mikin, Spod Biškupije (Sv. Jakov, Šiljevica, 12. 7. 1888 – 23. 6. 1935), sin Matija Ivanovog i Franice r. Šnauz (Trsat, 9. 3. 1861); prva supruga Pierina r. Padovan, druga Paula (iz Dubrovnika). Podvornik u Sušaku u Gradskoj sekciji. Imao je braću Ljubu - Amata (12. 10. 1882) i Josipa (14. 3. 1887) rođene u Sv. Jakovu, Šiljevici gdje im je otac bio financ, ali su bili zavičajni u Novom. Sinovac mu je Oskar (Žuti) (Rijeka, 29. 3. 1920), Josipov.

Veza: 129

208.

PIŠKULIĆ, VLADIMIR - Bracina (Novi, 8. 10. 1903 – Zagreb, 15. 1. 1981), sin Milutina Tominog i Milke r. Sokolić - Filkovice (Novi, 16. 8. 1882 – Novi, 16. 2. 1968), Ivanove; supruga Anka (Anica) r. Iveković (Zagreb, 1913 –Zagreb, 1987).

Diplomirani arhitekt; studij je završio u Češkoj. Radio je u Zagrebu. Ima sina Vladimira (1950 – Novi, 27. 5. 2004) i kćer Slavicu (1952). I on i supruga pokopani su u Novom.

Veza: 140, 155, 185, 104, 192, 148, 87

209.

PIŠKULIĆ, ZDRAVKO - Zdolčević (Novi, 23. 8. 1921), sin Simeona Vickovog i Anke r. Sokolić - Kozarice (Novi, 5. 12. 1884), Josipove. Fotograf. Zanat je izučio kod Jurja Tusa čija je prva supruga bila Katarina (Novi, 5. 11. 1907), njegova sestra. Kao omladinac igrao je nogomet u omladinskom klubu Poskok u Novom. Prije Drugoga svjetskog rata otišao je s bratom Zvonimirom (Novi, 14. 7. 1923) na Novi Zeland kod oca, dok je stariji brat Vinko (Novi, 5. 10. 1905) bio u SAD-u.

Veza: 173, 90, 213

210.

PIŠKULIĆ, ZLATA r. Friedrich (Zagreb, 30. 1. 1903 – Novi, 31. 7. 1987), Ivanova; suprug Novica - Anjić (Novi, 27. 2. 1889 – Varaždin, 5. 11. 1945), sin Andrija Antonovog.

Profesorica kemije, fizike i matematike; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1925. Radila je u školama u Bitolju, Prilepu, Užicama, Knjaževcu, Ogulinu i Varaždinu.

Veza: 157, 212, 8, 14, 117, 211

211.

PIŠKULIĆ-MLADINOV, ZLATA (Bebika) - Anjika (Varaždin, 13. 7. 1942), kći Novice Andrijevog i Zlate r. Friedrich (Zagreb, 30. 1. 1903 – Novi, 31. 7. 1987).

Filmska montažerka; završila je gimnaziju u Varaždinu. Radila je na HTV-u Zagreb, a od 1965. do 1995. na Hrvatskoj radioteleviziji u Zagrebu. Veza: 157, 210, 212, 8, 14, 117, Weber

212.

PIŠKULIĆ, ZVONIMIR - Anjić (Novi, 22. 1. 1887 – 10. 6. 1981), sin Andrije Antonovog i Filipine r. Čorić (Novi, 19. 4. 1865 – Koprivnica, 1898). Doktor prava; diplomirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je cijenjen kao odvjetnik u Beogradu. Član Narodne čitaonice u Novom od 1939. godine. Veza: 8, 53, 143, 169, 14, 157, 210, 117, 211, 37, 82

213.

PIŠKULIĆ, ZVONIMIR (Zvonko) - Zdolčević (Novi, 14. 7. 1923), sin Simeona Vickovog i Anke r. Sokolić - Kozarice (Novi, 5. 12. 1884), kćeri Josipa Petrovog. Fotograf. Zanat je izučio kod Jurja Tusa, fotografa čija je prva supruga bila Katarina (Novi, 5. 11. 1907), njegova sestra. Kao omladinac igrao je nogomet kao i brat mu Zdravko u omladinskom klubu Poskok u Novom. Prije Drugoga svjetskog rata otišao je s bratom Zdravkom na Novi Zeland kod oca, dok je stariji brat Vinko (Novi, 5. 10. 1905) još prije otišao u SAD. Veza: 173, 90, 209

PLAVŠIĆ, MILENKO (Branešci Gornji, BiH, 3. 10. 1965), Srbin iz BiH (Čelinac).

Keramičarki obrtnik. Radi u Novom od 1980. Borac Domovinskog rata od 1993. do 1995. u 133. domobranskoj i 9. gardijskoj brigadi. Sudjelovao je u operacijama HV-a Medački džep 1994. i Oluja 1995. godine.

PLENAR, ZORA

Učiteljica. Od 1922. do 1926. radila je u građanskoj školi u Novom.

PLIVELIĆ, FRANJO

Učitelj u osnovnoj školi u Novom od 1915. do 1919. Bio je tajnik u Narodnoj čitaonici u Novom od 18. veljače 1917, zatim blagajnik.

PLOVANIĆ, MLADEN (Bribir, 10. 12. 1922), Josipov. Elektrotehničar, povjesničar i publicist; građansku školu završio je u Novom 1938, a srednju tehničku školu u Zagrebu. Sudionik NOB-a i nositelj Partizanske spomenice 1941. Nakon rata radio je u miliciji. Bavi se poviješću NOB-a i publicistikom, a u Novljanskom zborniku, knjiga 4, objavio je članak Početno razdoblje talijanske okupacije Novog Vinodolskog: travanj – svibanj godine 1941.

1.

PLJEŠA, DOLORES (Rijeka, 11. 9. 1972), Vladimirova. Ekonomist; završila je Višu ekonomsku školu u Rijeci. Veza: 2, 3

2.

PLJEŠA, VLADIMIR (Supetarska Draga, Rab, 14. 8. 1947), Henrikov.

Ugostiteljski je djelatnik; završio je ekonomsku školu u Puli 1984. Radi u HTP-u Lišanj u Novom kao kuhar pa šef kuhinje, od 1975. do 1980. pomoćnik je upravitelja u HTN-u Zagori, od 1988. do 1996. upravitelj PJ Lišanj i naposljedtku radi kao kontrolor-savjetnik u HTP-u Novi u Novom. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i pričuvni natporučnik HV-a. Veza: 1, 3

3.

PLJEŠA, ŽELJKO (Rijeka, 9. 1. 1978), Vladimirov. Nautičar; završio je srednju pomorsku školu u Lošinju. Veza: 2, 1

1.

POBOR, ANTON - Belac (Selce, 6. 5. 1921 – Selce, 3. 4. 2007), Stjepanov; supruga Ljubica r. Lončarić (Selce, 6. 9. 1923), Antina.

Građevinski poslovođa; završio je zidarsku majstorsku školu u Crikvenici. Radio je u KP Izgradnja i KP Ivanj u Novom od 1959. do 1975. godine. Veza: Piškulić 1, Sokolić 180

2.

POBOR, IVAN (Selce, 1827 – 1905). Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1849. do 1853. Za upravitelja Župe sv. Jakova u Krmpotama dolazi

poslije Mije Katnića i ostaje tamo najkraće od svih – od kolovoza do rujna 1855. kada ga zamjenjuje Juraj Stipaničić, a zatim je do 1857. kapelan u Ledenicama.

PODMANICKI, BLAŽ (Mađar, Magyar). Vidi Mađar, Blaž.

1.

PODNAR, DINKO (Kuterevo, Otočac, 22. 3. 1933), Mihovilov; supruga Elizabeta r. Petrović (Nova Gradiška, 10. 12. 1935), Vinkova. Diplomirani inženjer šumarstva; Šumarski fakultet završio je u Zagrebu (1961). U Novoj Gradiški je radio u DIP-u Stjepan Sekulić i u Šumskom gospodarstvu pa u Šumariji u Novskoj, zatim u DIP-u Milan Mataija u Novom (od 1973. do 1989) kao komercijalist, u Općini Crikvenica od 1989. do 1992. i u Šumariji Crikvenica od 1992. do 1998. godine.

Veza: 2, 3 2.

PODNAR, ELIZABETA (Elza) r. Petrović (Nova Gradiška, 10. 12. 1935), Vinkova; suprug Dinko (Kuterevo, Otočac, 22. 3. 1933), Mihovilov.

Profesorica; Filozofski fakultet završila je 1969. u Zagrebu. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 15. rujna 1960. do 31. kolovoza 1961, u gimnaziji i ekonomskoj školi u Novskoj od 1964. do 1973. te u Srednjoškolskom centru u Crikvenici od 1973. do mirovine. Vijećnica u Gradskom vijeću Novog od 1993. do 1997. godine. Veza: 1, 3 3.

PODNAR, JADRANKO (Nova Gradiška, 8. 3. 1963), sin Dinka i Elizabete (Elza) r. Petrović (Nova Gradiška, 10. 12. 1935).

Diplomirani ekonomist; Ekonomski fakultet završio je u Zagrebu 1990. Radi u policijskoj upravi u Zagrebu. Veza: 1, 2 1.

PODUJE, LUKA

Diplomirani inženjer šumarstva. Bio je upravitelj Šumarije u Novom za vrijeme talijanske okupacije. U proljeće 1942. postaje ustaškim logornikom u Novom. Na njega je ing. Ivan Radetić - Ferdov pokušao izvršiti atentat, ali bezuspješno; uspjelo mu je jedino uzeti pisaći stroj i odnijeti ga u šumu partizanima.

POGINULI U ITALIJI

Kao vojnici austrijskih okupacijskih snaga u Italiji koja se borila za svoje oslobođenje i ujedinjenje (1848 – 1859). 1.

BUNETA, JURAJ (Polje, Ledenice, 11. 4. 1836 – Solferino, Italija, 1859), sin Tome Petrovog i Margarite r. ČudinaMiletove (Ledenice, 5. 10. 1801 – Ledenice, 26. 12. 1843); brat mu je Petar (Ledenice, 1. 6. 1839).

ITALIJI

Poginuo je u bitki kod Solferina kod Mantove u Italiji gdje su ujedinjene snage talijanske i francuske vojske porazile austrijsku vojsku.

2.

BUTKOVIĆ, MATIJ (Vojsko, Ledenice, 31. 1. 1825 – Verona, Italija, 18. 9. 1848), sin Josipa Stipanovog i Margarite r. Buneta (Polje, Ledenice, 23. 6. 1800 – Ledenice, 26. 5. 1876), Matijeve. Braća su mu: Stipan (Ledenice, 18. 10. 1822 – 5. 1. 1868), Juraj (Ledenice, 17. 4. 1821 – Karlovac, 8. 4. 1900) i Martin (Ledenice, 27. 10. 1843 – 6. 10. 1910).

Veza: 70, 90

3.

CVITKOVIĆ, MATIJ (Cvitkovići, Klenovica, 2. 6. 1822 – Italija, 1849), sin Ilije Ivanovog i Ane (Ledenice, 19. 4. 1795). Stric Ivan (Klenovica, 20. 12. 1795 – Klenovica, 13. 9. 1874), Ivanov utopio se u Klenovici.

Veza: 18, 17

4.

KABALIN, IVAN (Novi, 13. 7. 1816 – Venecija, Italija, 12. 3. 1848), sin Adama Ivanovog (pl.) i Margarite r. Karlović (Novi, 14. 3. 1783), Antonove. Bio je u ratnoj mornarici u Veneciji gdje je, čini se, poginuo. I stric Ivan Matij Ivanov poginuo je u Veneciji. Veza: 39, 45

5.

KABALIN, IVAN MATIJ (Novi, 20. 9. 1795 – Venecija, Italija, 12. 3. 1848), sin Ivana Tome Jurjevog (pl.) i Ane r. Prosen (Novi, 5. 5. 1770), Tomine. Kao i sinovac mu Ivan Adamov (v. pod 4) od plemenitaške je obitelji. Poginuli su za vrijeme talijanskog ustanka i ponovnog uspostavljanja Republike Venecije. Stric mu je Juraj pl. Kabalin (Novi, 14. 2. 1762 – Novi, 2. 6. 1825), sin Jurja Jurjevog čiji potomci nose nadimak Požup. Veza: 45, 39

6.

KALANJ, MIHAJLO (Klenovica, 10. 4. 1831 – Italija, ?), sin Mihovila Jurjevog i Margarite (Klenovica, 2. 7. 1798). Poginuo je u Italiji kao vojnik (u razdoblju od 1848. dalje) za vrijeme oslobađanja Italije od austrijske okupacije. Od brata Ivana (1. 9. 1822 – 19 1. 1904) unuci i praunuci su navedeni pod Kalanj 37, 40, 27 i 41.

7.

KOMADINA, BLAŽ (Omar, Ledenice, 2. 2. 1821 – Italija, 1848 / 1852), sin Franka Martinovog i Ane; braća su mu: Martin (15. 2. 1824), Jakov (23. 7. 1822 – 5. 8. 1848) i Josip (25. 3. 1838).

Veza: 53, 38

8.

PEMPER, IVAN - Buva (Pemperi, Ledenice, 24. 11. 1824 –Verona, Italija, 20. 5. 1849), sin Ivana Grgurevog i Helene

(Ledenice, 12. 9. 1793 – Ledenice, 19. 4. 1849). Od brata Mihovila (Ledenice, 3. 10. 1819) potomci su Buve.

Poginuo je kao vojnik u Italiji, a brat Jakov (Ledenice, 27. 7. 1806) stradao je u Mađarskoj.

Veza: 13, 11, 3, 5, 11

9.

SVETIĆ, MIHAJLO (Lupoglav, Ledenice, 8. 10. 1815 – Italija, 1848 / 1952), sin Petra i Magdalene (Ledenice, 3. 4. 1776 – Ledenice, 18. 10. 1854).

Poginuo je u Italiji, a bratić mu Nikola (Lupoglav, Ledenice, 5. 12. 1819), sin strica Jurja (Ledenice, 28. 11. 1785 –Ledenice, 13. 8. 1859) u Mađarskoj (1849).

10.

SVETIĆ, NIKOLA (Ledenice, 4. 3. 1832 – Solferino, 1859), sin Jurja Petrovog i Katarine r. Svetić (Lupoglav, Ledenice, 14. 11. 1793 – Ledenice, 16. 2. 1841), Nikoline; maćeha Katarina r. Zoričić (Novi, 10. 12. 1806 – Novi, 1867), Jurjeva, poslije preudana za Egidija Franka Piškulića - Bilu, Oparena (Novi, 1. 9. 1804 – Novi, 7. 4. 1868), Josipovog koji je izgorio u zapaljenoj kući; supruga Marija (24. 8. 1834), a djeca: Katarina (6. 7. 1856 – 27. 6. 1943), udana za Josipa Butorca, Ivanovog (Crno, Ledenice, 30. 8. 1840), Lucija (8. 12. 1858 – 11. 12. 1858) i Nikola (6. 12. 1859 – 4. 7. 1860). 11.

SOKOLIĆ, JOSIP - Filko (Novi, 21. 3. 1812 – Italija, 1848 / 1859), sin Ivana Filipovog i Suzane Kargačin - Belike (Novi, 18. 5. 1790 – 8. 10. 1867), Jurjeve; supruga Barbara r. Potočnjak - Rusanova (Novi, 28. 3. 1812 – 5. 9. 1885), Matijeva. Financ. Poginuo je u Italiji kao austrijski vojnik. U ovom Leksikonu upisan je još pod brojem 142 - Sokolić 12.

SOKOLIĆ, MATIJ - Vlašić (Novi, 15. 11. 1829 – Trst, Italija, 24. 7. 1855), sin Mikule (Mile) Jurjevog i Antonije r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 9. 4. 1790 – 9. 3. 1861), Jurjeve; supruga Margarita r. Jovanović - Baroldinka (Novi, 22. 6. 1841 – 1. 1. 1909), Jerkova. Poginuo je u Italiji kao austrijski vojnik. Braća su mu Ivan (uveden u ovom Leksikonu pod brojem 120 – Sokolić) i Mikula (7. 1. 1827 – 17. 1. 1879).

Napomena: Za vrijeme austrijske okupacije sjeverne Italije, u austrijskoj je vojsci bilo mnogo hrvatskih vojnika. Koliko su vojnici kao okupatori bili grubi prema talijanskom življu, dokaz je sljedeći: za vrijeme rada u Italiji Krsto Zoričić, autor ove knjige imao je prigodu čuti od jednog talijanskog klijenta izraz “da je grub kao Hrvat”. Objasnio je da je iz Bergama i da je tamo i u okolici Bergama bio običaj da majke straše svoju neposlušnu djecu sa zločestim Hrvatima, što se zadržalo još stotinu godina nakon okupacije.

POGINULI U MAÐARSKOJ

Kao hrvatski vojnici u vojnom pohodu bana Josipa Jelačića protiv mađarskih ustanika 1849. poginuli su: 1.

BUNETA, FRANKO (Polje, Ledenice, 28. 12. 1800 – Mađarska, 1849), sin Petra i Ane (Ledenice, 10. 6. 1765 –Ledenice, 31. 12. 1842); supruga Katarina r. Krmpotić (Ledenice, 28. 11. 1802), Ivanova.

Veza: Buneta 9, 39, 4, 15

2.

BUNETA, MARKO - Markov (Crno, Ledenice, 6. 12. 1805 –Mađarska, 1849), sin Nikole Markovog i Magdalene (Ledenice, 8. 2. 1794); supruga Margarita (Ledenice, 2. 9. 1814 – Ledenice, 25. 12. 1898). Djeca su mu: Josip - Đogo (Ledenice, 17. 11. 1839 – Ledenice, 13. 2. 1911), Margarita (Ledenice, 7. 9. 1838 – Ledenice, 10. 5. 1898), udana za Ivana Smolčića (12. 5. 1825), Matinog i Mihajlo Mile zvani Miletina (Ledenice, 20. 2. 1842 – Ledenice, 2. 5. 1926).

Veza: 8, 40, 16, 42

3.

BUTKOVIĆ, ANTON (Povile, 5. 5. 1799 – 1849), sin Josipa i Ane (Povile, 16. 6. 1770 – Povile, 24. 4. 1847); supruga Margarita (Povile, 9. 5. 1801 – Povile, 20. 5. 1883); djeca su mu: Grgur zvani Mile (Povile, 4. 3. 1826 – Povile, 7. 12. 1911), Katarina (Povile, 21. 11. 1829), udana za Franka Krmpotića (Ledenice, 22. 4. 1828 – Ledenice, 29. 3. 1904), Tominog i Matija (Povile, 9. 1. 1834), udana za Antona Mataiju (Ledenice, 14. 12. 1836).

Veza: 71

4.

BUTKOVIĆ, IVAN (Ledenice, 23. 11. 1825 – Mađarska, 1849), sin Jurja Frankovog i Vincence r. Vukanović (Ledenice, 22. 8. 1801), Matijeve. Sestra Katarina (Ledenice, 19. 8. 1828) udala se za Pavla Bana (Ledenice, 22. 11. 1823).

Veza: Ban 5

5.

BUTKOVIĆ, NIKOLA - Cole (Povile, 10. 6. 1804 – Mađarska, 1849), sin Andrija i Helene (Ledenice, 21. 12. 1777 –Ledenice, 14. 5. 1861); supruga Barbara r. Butković - Markuša (Povile, 5. 12. 1814), Josipova. Sin mu je Stipan (Povile, 3. 4. 1842 – 4. 7. 1934) i svi potomci – Cole.

Veza: 121, 13

6.

BUTORAC, MATIJ (Crno, Ledenice, 21. 2. 1819 – Mađarska, 1849), sin Grgura i Lucije (Ledenice, 12. 12. 1780 –Ledenice, 13. 9. 1849); supruga Katarina (Ledenice, 25. 11. 1821 – Ledenice, 9. 12. 1891). Djeca su mu Lucija (Ledenice, 12. 10. 1845) i Karlo (Ledenice, 7. 10. 1843 – Ledenice, 21. 12. 1889), unuk Mate (Ledenice, 31. 5. 1883),

praunuk Dragutin (Ledenice, 28. 5. 1914 – Bribir, 26. 10. 1967) i šukununuk Karlo (Ledenice, 17. 11. 1951).

Veza: 125, 16, 27

7. KOMADINA, JURAJ (Ledenice, 14. 7. 1808 – Mađarska, 1849), sin Mihovila Antonovog i Katarine (Ledenice, 10. 8. 1766); supruga Margarita r. Jurčić (Ledenice, 13. 4. 1808 – Ledenice, 2. 9. 1884), Matijeva.

Veza: 70, 6/1

8.

KRMPOTIĆ, MIHAJLO (Ledenice, 2. 10. 1814 – Mađarska, 1849), sin Franka Matijevog i Katarine (Ledenice, 28. 3. 1773). Braća su mu: Ivan (Ledenice, 29. 3. 1809) i Paval (Ledenice, 13. 1. 1812) i Gobići. 9.

KRMPOTIĆ, PETAR (Ledenice, 19. 11. 1825 – Mađarska, 1849), sin Franka Ivanovog i Katarine r. Mataija (Ledenice, 25. 11. 1792 – Ledenice, 6. 12. 1846), Petrove. Od brata Marka (Ledenice, 19. 9. 1830) unuk je Juraj (Ledenice, 14. 9. 1904), Jurjev (veza 11) i praunuk JosipPaškva (Ledenice, 19. 2. 1923), Franjin (veza 8). Veza: 11, 8 10.

KRMPOTIĆ, TOMA (Ledenice, 2. 2. 1830 – Beč, 1851), sin Franka Ivanovog Matijevog i Katarine r. Mataija (Ledenice, 25. 11. 1792 – Ledenice, 6. 12. 1846), Petrove. Brat Petrov. Vojnik u pohodu na Mađarsku. Umro je u vojnom taboru bana Jelačića u Beču. Veza 9 11.

KRMPOTIĆ, TOMA (Vojsko, Ledenice, 15. 12. 1798 – Mađarska, 1849), sin Petra Matijevog i Helene r. Brozinčević (6. 6. 1768); supruga Marija r. Miletić (Ledenice, 19. 3. 1803 – Ledenice, 20. 12. 1890), Ivanova. Djeca su mu: Lucija (Ledenice, 5. 9. 1824 – Ledenice, 1. 3. 1896), udana za Petra Svetića (Ledenice, 22. 10. 1822), Josipovog, Helena (Ledenice, 19. 11. 1825), udana, Marija (Ledenice, 24. 2. 1836), udana za Matu Butkovića (Ledenice, 13. 7. 1831), Stipanovog pa se preudala za Blaža Frkovića, Katarina (Ledenice, 8. 1. 1835 – Ledenice, 1839), Franko (Ledenice, 22. 4. 1828 – Ledenice, 29. 3. 1904) koji je imao potomke Šariće i Kružatine i Barbara (Ledenice, 30. 8. 1843 – Ledenice, 26. 9. 1909). udana za Grgura Padjena (Ledenice, 14. 8. 1842 – Ledenice, 8. 9. 1897), Antonovog.

Veza: 8, 11 (bratići)

12.

MILETIĆ, IVAN (Miletići, Klenovica, 28. 8. 1803 – Mađarska, 1849), sin Nikole i Magdalene (Klenovica, 6. 5. 1781 –Klenovica, 15. 4. 1847); supruga Helena (Klenovica, 4. 8. 1797 – Klenovica, 26. 3. 1885). Braća su mu: Marko

(Klenovica, 29. 10. 1809); Mihovil (Klenovica, 27. 9. 1807 –Klenovica, 1879) i Nikola (3. 11. 1805 – 22. 3. 1897).

13.

MILOŠEVIĆ, IVAN (Ledenice, 27. 12. 1794 – Mađarska, 1849), sin Tome i Helene (21. 6. 1766); supruga Katarina (Ledenice, 4. 11. 1789). Djeca su mu Toma (Ledenice, 3. 8. 1840), oženjen u Puli i Stipan (Ledenice, 22. 8. 1835 –Ledenice, 28. 9. 1893). Od brata Šimuna (Ledenice, 2. 12. 1788) potomci su Grgaice.

14.

PAÐEN, IVAN (Podlipnik, Ledenice, 3. 7. 1831 – 1849), sin Nikole Ivanovog i Helene (Ledenice, 2. 8. 1804 – Ledenice, 7. 1. 1879). Otac mu Nikola (Ledenice, 9. 12. 1810 –Ledenice, 5. 7. 1872) bio je u cijeloj Austriji poznat kao “jakota”, a nazivan je “Ledeničkim Samsonom”.

Veza: 3

15.

PEMPER, JAKOV - Buva (Ledenice, 27. 7. 1806 – Mađarska, 1849), sin Ivana Grgurevog i Helene (Ledenice, 12. 9. 1793 – Ledenice, 19. 4. 1849) – Brat Ivan (Ledenice, 24. 11. 1824) poginuo je u Veroni (20. 5. 1849) kao austrijski vojnik. Po bratu Mihovilu (Ledenice, 3. 10. 1819) svi su Buve.

Veza: 13, 1, 3, 5, 11

16.

STILIN, JAKOV (Stilini, Ledenice, 30. 12. 1803 – 1849), sin Jurja Jakovljevog i Matije (Ledenice, 24. 1. 1781), prve očeve supruge; supruga Lucija (Ledenice, 4. 11. 1806 –Ledenice, 14. 3. 1888). Djeca su mu: Juraj (Ledenice, 30. 10. 1831), Luka Petar (Ledenice, 17. 9. 1837), Ivan (Ledenice, 24. 3. 1839 – 1866), Mihovil Mile (Ledenice, 6. 1. 1840 – Ledenice, 20. 5. 1892) i kćeri, ukupno osmero.

17.

STILIN, JURAJ (Podlipnik, Ledenice, 11. 7. 1824 – Mađarska, 1849), sin Jurja Filipovog i Margarite (Ledenice, 4. 1. 1789). I brat Matij (9. 9. 1815) poginuo je u Mađarskoj.

18.

STILIN, MATIJ (Podlipnik, Ledenice, 9. 9. 1815 – 1849), sin Jurja Filipovog i Margarite (Ledenice, 4. 1. 1789). Brat mu je Juraj (Podlipnik, Ledenice, 11. 7. 1824 – 1849).

19.

STILIN, ANDRIJ (Ledenice, 30. 11. 1834 – Karolosstadt, Mađarska, 17. 5. 1849), sin Nikole Filipovog. Umro je u Mađarskoj za vrijeme Jelačićeva vojnog pohoda te se pretpostavlja da je poginuo. Bio je vrlo mlad. Bratić je Jurju (Podlipnik, Ledenice, 11. 7. 1824 – 1849) i Matiju (Podlipnik, Ledenice, 9. 9. 1815 – 1849).

20.

SVETIĆ, IVAN (Ledenice, 25. 4. 1819 – 1849), sin Petra Nikolinog i Ane (Ledenice, 12. 4. 1761 – Ledenice, 1. 2.

1846). Bio je oženjen i imao je kćer Anu (Ledenice, 16. 2. 1845 – 11. 1. 1861).

21.

SVETIĆ, NIKOLA (Lupoglav, 5. 12. 1819 – 1949), sin Jurja i Magdalene (Ledenice, 4. 5. 1787 – Ledenice, 17. 3. 1863); supruga Ana Tonka r. Butković (Ledenice, 14. 6. 1819 –Ledenice, 1. 11. 1888). Od strica mu Petra (Lupoglav, 28. 10. 1782 – Ledenice, 13. 3. 1839) sin Mihajlo (Ledenice, 8. 10. 1815) poginuo je u to vrijeme kao vojnik u Italiji.

22.

VUKELIĆ, IVAN (Ledenice, 21. 6. 1829 – 1849), sin Marka (Ledenice, 19. 4. 1789 – Novi, 17. 11. 1863) i Antonije r. Komadina (Ledenice, 14. 5. 1793 – 10. 10. 1852), Nikoline. Ima zasigurno još poginulih vojnika u pohodu bana Jelačića na mađarske ustanike koji su bili iz našeg kraja, ali to nije upisano u crkvenim knjigama. Prema Dragutinu Hircu, učitelju i autoru knjige Hrvatsko primorje, 1891, iz Novog je velik broj muškaraca poslan u taj pohod.

POHMAJEVIĆ, PAVAO (1788 – 1847). Svećenik; bogosloviju je pohađao u Senju od 1827. do 1831. Upravitelj je Župe sv. Jakova (poslije Mateja Czveliia) od studenoga 1833. do srpnja 1835. kada ga je naslijedio Franjo Udina.

POJA, SLAVKO

Učitelj u građanskoj školi u Novom od 1927. do 1929.

POLAČEK, DRAGUTIN (Mrzlo Polje, Švarče, 1865); supruga Jelisava (Vinkovci, 1878). Diplomirani inženjer šumarstva. Prvi šumar u Šumariji u Mošunama nakon njezina otvorenja (koja je u Mošune preseljena iz Krivog Puta nakon završetka Rudolfinske ceste i izgradnje lugarnice i kuće za cestare). Od 1895. do 1897. upravitelj je Kraljevske kotarske Šumarije u Novom osnovane 1892. (kada je u Novom i izgrađena zgrada “Stare Šumarije”), a izgradio ju je Tomo Karlović (30. 7. 1844), Ivanov po povratku iz Amerike (bila je njegovo vlasništvo). Dragutin je premješten u Budimpeštu.

POLAK, MARIJA (Slovenka), udana Fadži-Vuković (Sveta Lucija, Ormož, 8. 8. 1880 – Novi, 20. 6. 1959).

Gostioničarka. Vodila je gostionicu Vinodol na Korzu (na Brdašcu) poslije Vatroslava Šepaka, pa hotel Vinodol koji je u Drugome svjetskom ratu srušen prigodom njemačkog bombardiranja. Kći joj je Marija (4. 2. 1910), udana Turk.

POLDAN, ŽELJKA r. Sokolić - Pećarica (Novi, 13. 9. 1950 –Novi, 1. 4. 2003), kći Antona i Anke r. Deranja (Novi, 14. 1. 1927), Frankove.

Nastavnica matematike i fizike; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci i tamo je radila u Osnovnoj školi Zamet. Sin Bruno (Rijeka, 2. 6. 1973) bio je student na Višoj pomorskoj školi u Rijeci (1999).

Veza: Sokolić 13, 190

POLIĆ

Prezime se u Novome pojavljuje početkom 20. stoljeća, a Polići su došli iz Hreljina i Zlobina.

1.

POLIĆ, DANIJEL (Novi, 19. 5. 1946), sin Marijana i Anke r. Krišković - Dankove (Novi, 25. 6. 1912 – Novi, 27. 11. 1985). Parketar; zanat je izučio u ŠUP-u u Novom.

Veza: 6

2.

POLIĆ, IVAN (? – Novi, 1931). Ljekarnik u Novom. Bio je član Narodne čitaonice u Novom (od 1891).

Veza: 0

3.

POLIĆ, IVAN (Hreljin, 1898 – Novi, 8. 5. 1931), Frankov. Soboslikar – obrtnik. Radio je u Novom. Od 1928. član Narodne čitaonice, a u Novi je došao nekoliko godina prije. Kod njega je učio zanat i Petar Piškulić (Pitur)Anjić, Lovrin.

Veza: 0

4.

POLIĆ, IVAN (Baške Oštarije, Karlobag, 10. 2. 1951), sin Ivana i Slavice r. Brkljačić (Baške Oštarije). Strojomehaničar; završio je srednju strojarsku školu u Rijeci. Od 1968. radi u Brodogradilištu Viktor Lenac u komercijali. Borac Domovinskog rata (1990 – 1995), jedan od tridesetorice dobrovoljaca s područja Novog. Sudjelovao je u operaciji Oluja 1995, bio je zapovjednik voda i zamjenik zapovjedničke satnije u 133. domobranskoj pukovniji. Predsjednik je Udruge hrvatskih veterana Domovinskog rata za grad Novi od 1995. i ima čin pričuvnog zastavnika u HV-u.

Veza: 0

5.

POLIĆ, MATEJ (Hreljin, 1870 – 1959). Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1899. do 1903. Kapelan i vjeroučitelj u osnovnoj školi u Novom od 1909. do 1911, a bio je i kanonik u Bakru. Član Narodne čitaonice (od 29. siječnja 1911).

Veza: 0

6.

POLIĆ, MARIJAN (Hreljin, 7. 10. 1910 – Novi, 21. 1. 1966), Martinov; supruga Ana r. Krišković - Dankova (Novi, 26. 5. 1912 – Novi, 27. 11. 1985), Danijelova. Parketarski majstor. Po dolasku u Novi 1938 /1939. imao je privatni obrt, a nakon Drugoga svjetskog rata radio je u Drvno industrijskom poduzeću (DIP) Novi, zatim kao nastavnik praktične nastave u Školi učenika u privredi (ŠUP) u Novom.

Veza: 1

7.

POLIĆ, MILENA r. Piškulić - Anjika, Perina (Novi, 3. 6. 1955), kći Boška i Marije r. Anzulović (Novigrad, 1933), Božidarove; suprug Anton (Begovo Razdolje, 1. 1. 1952), Josipov, prometni tehničar.

Ekonomska tehničarka; završila je srednju ekonomsku školu u Rijeci. Radila je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom od 1982, a 1992. je prešla u Dom Zdravlja u Crikvenicu.

Veza: Piškulić 29, Barkiđija

8.

POLIĆ, NIKOLA (Pecin kod Sušaka, 26. 11. 1890 – Rijeka, 15. 10. 1960).

Književnik; završio je građansku školu i gimnaziju. Pisao je feljtone, eseje te književne i glazbene kritike. Godine 1945. napisao je pjesmu posvećenu stogodišnjici novljanske Čitaonice.

Veza: 0 9.

POLIĆ, NIKOLA (Hreljin, 1862 – 1952).

Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1891. do 1892. Upravitelj Župe sv. Jakova u Krmpotama od 14. kolovoza 1889. do 3. srpnja 1890, župnik do 1. kolovoza 1890, a zatim je imenovan za biskupskog tajnika. Prije njega u Ledenicama je bio svećenik Franjo Dominez, a poslije njega Milan Crnić.

POLLAK-BRAJKOVIĆ, GRETA

Suprug Vladimir je žrtva fašističkog terora. Magistrica farmacije. Kao Židovka sklonila se s trogodišnjim djetetom u Novi, dok joj se suprug nalazio u partizanima. Radila je u Novom od 1943. u ljekarni Danijela Hranilovića, a nakon njegove smrti vodila ju je sa Zlatom Hranilović do proljeća 1944. kada su je Nijemci (392. plava legionarska divizija sastavljena od hrvatskih vojnika) s 42 Židova i Židovke, koji su tada bili u Novom, odveli u Crikvenicu te maunom, vjerojatno u Rab. S maune je u more bacila svoj dnevnik koji je vodila na njemačkom. Neki dijelovi iz tog dnevnika objavljeni su u Novljanskom zborniku, 3. knjiga. Ne zna se gdje je ubijena.

POLONIJO

Poloniji dolaze u Novi u 20. stoljeću s otoka Krka. 1.

POLONIJO, ANTON (Bašćanska Draga, 6. 2. 1930), sin Antona i Marije r. Šimanić (Bašćanska Draga, 1902 – Bašćanska Draga, 1987); supruga Marija r. Dujmović (Bašćanska Draga, 1934), Bartolova; rastavljen 1982. Poljoprivredni tehničar; završio je srednju poljoprivrednu školu u Poreču. Prvi je razred pohađao u Novom, zatim se preselio. Kratko vrijeme radio je u Iloku, potom se bavio ugostiteljstvom na očevu imanju u Vincima na Krku (“Biškupovo polje”) koje je bilo poznato izletište turista pa i Novljana.

POLONIJO, BRANKO (Novi, 25. 10. 1942), sin Josipa i Katice r. Sokolić (Novi, 5. 4. 1921 – Novi, 9. 3. 1974), Vencelove (Vencel Vjekoslav); supruga Cvetana r. Olebić. Strojar; završio je srednju tehničku školu u Rijeci. Radio je u tvornici strojeva Brodogradilišta Uljanik u Puli, a nakon 1994. ima u Puli vlastitu privatnu tvrtku BMW za proizvodnju strojeva. Ima sina Gordana (23. 10. 1970).

Veza: 4, 7, 3, 6

3.

POLONIJO, GORDAN (Pula, 23. 10. 1970), sin Branka i Cvetane r. Olebić. Diplomirani inženjer strojarstva; završio je Strojarski fakultet u Zagrebu (2001).

Veza: 2, 7, 4, 6

4.

POLONIJO, JOSIP (Vrbnik, 29. 3. 1917 – Novi, 24. 10. 1996), sin Antona i Lucije r. Volarić; supruga Katarina r. Sokolić (Novi, 5. 4. 1921 – Novi, 9. 3. 1974), Vencelova (Vencel Vjekoslav).

Poljoprivredni tehničar. Prije i nakon Drugoga svjetskog rata radio je u Državnom lozno-voćarskom rasadniku Pavlomir u Novom, zatim je rukovoditelj poljoprivredno-pomorskog odjela Općine Crikvenica. Bio je član Turističkog društva u Novom od 1957. godine.

Veza: 2, 7, 3, 6

5.

POLONIJO, MARIJA (iz Krka). Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi u Bateru (od 1946 / 1947), zatim u Novom (do 1949).

Veza: 0

6.

POLONIJO, SANJA (Pula, 17. 5. 1975), kći Branka i Cvetane r. Olebić.

Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultetu u Rijeci.

Veza: 2, 7, 4, 3

7.

POLONIJO, STANKA (Novi, 14. 5. 1947), kći Josipa i Katarine r. Sokolić (Novi, 5. 4. 1921 – Novi, 9. 3. 1974), Vencelove Vjekoslavove. Diplomirana inženjerka agronomije; završila je Agronomski fakultet u Zagrebu. Radila je u Istravinu, Rijeka pa u Zavodu za ispitivanje kvalitete (ZIK) u Rijeci. Kao malo dijete progutala je gumb koji joj je zapeo u grlu pa se počela gušiti. Spasila ju je Marija Zoričić - Peričika (majka Svetozara, dipl. agronoma, jer su zajedno stanovali u zgradi bivšeg Rasadnika) uhvativši je za noge s glavom prema dolje, dobro ju protresla i gumb je izletio.

Veza: 4, 2, 3, 6

1.

POPOVIĆ, DALIBOR (Rijeka, 17. 12. 1975), Stanin, podrijetlom iz Teslića. Strojobravar; zanat je izučio u Crikvenici. Nakon odsluženja vojnog roka u JNA odlazi u Domovinski rat i sudjeluje i u operaciji Oluja (1995). Veza: 0 2.

POPOVIĆ, NEBOJŠA (Novi, oko 1920 / 1925), Nikolin (koji je od 1932. do 1934. bio upravitelj Šumske uprave u Novom). Trener beogradskoga NK Crvena Zvezda Veza: 3 3.

POPOVIĆ, NIKOLA (Delnice, 7. 8. 1894), Jovanov; supruga Ðurđica (Delnice, 19. 4. 1903). Diplomirani inženjer šumarstva. Upravitelj Šumske uprave u Novom od 1932. do 1934. kada je premješten u Sušak. Bio je član Narodne čitaonice od 6. travnja 1932. Veza: 2

POROPAT, BRANKA r. Jovanović - Bućanova (Donji Zagon, 28. 3. 1936), Antonova. Vidi pod Jovanović, Branka. Veza: Jovanović 28

POSARIĆ, DRAGUTIN (Zlatar, 4. 9. 1910), Stjepanov. Doktor stomatolog; završio je Stomatološki fakultet. Od 15. srpnja 1961. do 31. siječnja 1964. radio je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom. 1.

POSAVEC, STJEPAN (Špišić, 3. 8. 1895 – Novi, 24. 1. 1939); supruga Marija r. Umiljenović - Donatovica (Novi, 25. 12. 1903 – Novi, 22. 6. 1972), Petrova. Vinogradar. Radio je kao vrtlar u Državnom lozno-voćnom rasadniku Pavlomir u Novom (od 1924).

Veza: 2 2.

POSAVEC, SVETOMIR - Donato (Novi, 1. 11. 1927 – Kutina, 11. 4. 1975), sin Stjepana i Marije r. Umiljenović - Donatovice (Novi, 25. 12. 1903 – Novi, 22. 6. 1972), Petrove.

Poštanski službenik. Radio je u Novom (nakon završene građanke škole), zatim u Kutini gdje je i umro. Pokopan u Novom.

Veza: 1 1.

POSEDARIĆ, STJEPAN (ili Posedarski).

Juraj Frankopan imenovao ga je (1545. ili još prije) za modruškog biskupa smatrajući da to može učiniti na temelju “patronatskog prava” jer je ta biskupija bila nepopunjena, no Frankopanovo imenovanje Papa nije

potvrdio (v. M. B, Krbavska biskupija u srednjem vijeku, str. 76. i Novljanski zbornik, knjiga 4, str. 36).

POSEDARSKI, MARTIN (Posedarje, ? – Senj, 2. 2. 1601). Od roda je Šubića. Bio je knez – porkulab (namjesnik –upravitelj grada) u Ledenicama 1600, a prije toga u mletačkoj službi koju je napustio. Da mu se osvete, Mlečani su 22. rujna 1600. iskrcali u Dragi blizu Ledenica tristo plaćenika Albanaca i Martoloza i zapalili mnoge kuće u Ledenicama. Ubijen je (s drugim uskocima) 2. veljače 1601. u zatvoru u Senju i obješen na senjskome gradskom zidu po nalogu carskog komesara generala Rabate kojemu su se Senjani poslije osvetili ubivši ga.

POSLUŠNI, IVAN

Doktor veterine. Radio je u Novom kao kraljevski kotarski veterinar od siječnja 1934. godine.

POTOČNJAK

U novljanskome čakavskom pučkom obliku Potošnjak, jedno je od najstarijih novljanskih prezimena. Obitelji se razlikuju po nadimcima Kapular, Kotižar, Kukić, Rusan, Smrtić, Zakuća i Ujtata (od ulovi tata).

1.

POTOČNJAK, ANTON JEROLIM - Kukić (Novi, 2. 10. 1801 – Novi, 8. 10. 1895), sin Ivana Antonovog i Marije r. Baran (Novi, 5. 9. 1776 – Novi, 19. 2. 1832), Šimunove; prva supruga Ana r. Krišković - Dankova (Novi, 21. 6. 1799 – Novi, 15. 7. 1836), Pavlova, druga Vincenca r. Žanić - Žane, udovica Josipa Piškulića (Novi, 25. 1. 1806 –Novi, 26. 8. 1855).

Sudac u Novom i novljanski glavar. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice u Novom i član Upravnog odbora od 27. ožujka 1845. Djed mu je Anton (Novi, 8. 2. 1741), Frankov, a brat Bartol (Novi, 20. 8. 1813).

Veza: 25, 50, 2, 33, 6, 60, 24, 48, 61, 4, 30, 58, 19, 13, 66, 69, 16, 20

2.

POTOČNJAK, ANTON - Kukić (Novi, 31. 10. 1844 – Novi, 7. 2. 1925), sin Antona Jerolima Ivanovog i Vincence r. Žanić - Žane, udovice Josipa Piškulića (25. 1. 1806 –Novi, 26. 8. 1855), druge očeve supruge; supruga Katarina r. Čorić (Novi, 15. 7. 1850 – Novi, 2. 5. 1898).

Građevinski poduzetnik u Novom.

Veza: 1, 25, 50, 24, 48, 61, 4, 30, 58, 19, 13, 66, 69, 6, 33, 60, 16, 20

3.

POTOČNJAK, ANTON - Kukić (Novi, 22. 11. 1906 – Novi, 9. 12. 1970), sin Bogoslava Antonovog i Francike r. Jovanović - Belčevice, Štokoma (Novi, 2. 8. 1886), Jurjeve, preudane poslije za Šimu Kučana, Jurjevog; supruga Marija r. Kabalin - Javorka (Novi, 25. 9. 1910 – Novi, 21. 9. 1993), Rokina. Brijački obrtnik i društveni djelatnik. Sudionik NO pokreta, od studenoga 1942. odbornik u NO odboru Novi

(u okupiranom Novom). Član je Upravnog odbora Turističkog društva od 1952. do 1955, predsjednik KUD-a Ilija Dorčić od 1953. do 1954. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom (od osnivanja kluba 6. kolovoza 1924, a i prije), tajnik je od 1931. do 1932. i predsjednik kluba od 1934. do 1935. i 1938. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Otac Bogoslav (27. 8. 1880) umro je u Sjevernoj Americi (3. 10. 1908) dok je on bio dvogodišnji dječak pa je odgojen u obitelji Šime Kučana. Očeva sestra Cecilija napustila je svoga supruga Dobrotina Kabalina i udala se za Janka Matića (Divoselo, 1864).

Veza: 10, 54, Oreč

4.

POTOČNJAK , ANTON VIKTOR - Kukić (Novi, 5. 9. 1901 – Zagreb, 4. 11. 1987), sin Ivana Antonovog i Marije r. Sokolić - Filkovice (Novi, 16. 8. 1876); supruga Darinka (Dara) r. Oblak (6. 1. 1908 – Zagreb, 26. 8. 1982).

Diplomirani inženjer arhitekture. Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu. Bio je tehnički direktor HNK i Kazališta Komedija u Zagrebu. Uspješno se bavio scenografijom. Projektirao je, gradio i adaptirao kazališne zgrade (u Tuškancu, kino Helios, Malo kazalište). Predavao je Tehniku scene na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu i Beogradu.

Veza: 24, 48, 61, 2, 1, 30, 58, 19, 13, 66, 69, Fabris

5. POTOČNJAK, ANTON - Z Boška (Novi, 15. 11. 1840 – Port Said, Egipat, 22. 10. 1912), sin Mikule Antonovog i Helene r. Jovanović - Baroldinke (Novi, 2. 8. 1815 – Novi, 19. 3. 1886), Matijeve; supruga Karlina r. Krišković (Novi, 4. 11. 1851 – Aleksandrija, ?), Adamova. Stric mu je Ivan - Kotižar (13. 5. 1823), Antonov. Zidar i kovač. Otišao je u Egipat gdje je radio na izgradnji Sueskog kanala. Živio je sa suprugom u Aleksandriji i Port Saidu gdje im se rodilo šestero djece. Braća su mu: Matij (Novi, 1842 – Brazil, 1891), Šimun (Novi, 21. 10. 1854 – Novi, 12. 9. 1875) i Bartol (23. 8. 1846).

Veza: 26, 43/1, 47, 8, 46, 29, 43, 59, 63, 21, 57

6.

POTOČNJAK, ANTON - Kukić (Novi, 11. 9. 1856 – Južna Amerika, ?), sin Pavla Antonovog (Anton Jerolim) i Katarine r. Žanić - Pužike (Novi, 29. 10. 1823 – Novi, 15. 9. 1896), Ivanove; supruga Marija r. Strinjar (Rijeka, 1859).

Krojač u Novom; zanat je izučio u Rijeci. Sa suprugom, šveljom, odlazi u Srbiju gdje rade, ali su i odatle 1930, zajedno s kćeri Julkom, otišli u Ameriku.

Veza: 50, 25, 2, 1, 60, 33, 61, 48, 24, 16, 20

7.

POTOČNJAK, ARDOJE NIKOLA - Rusan (Selce, 9. 7. 1857 – Novi, 7. 6. 1938), sin Jurja Antonovog i Marije r. Molin; supruga Kleofina r. Petrinović - Kukika (Novi, 7. 3. 1872 – Novi, 4. 5. 1953), Kuzmina.

POTOČNJAK, MILAN (Kapular) - Kukić (Novi, 19. 8. 1890 – Zagreb, 1960), sin Antona Antonovog Jerolimovog i Katarine r. Čorić (Novi, 15. 7. 1850 – Novi, 2. 5. 1898); supruga Tereza r. Santaj. Građevinski poduzetnik. Radio je uglavnom u Ogulinu i Zagrebu. Jedan je od novljanskih omladinaca koji su 12. srpnja 1908. u Novom napali bivšega hrvatskog bana Levina Raucha. Vlasnik hotela Klek (poslije Leut) koji je sagradio 1935 / 1936, a koji je nakon rata nacionaliziran. Od 1945. je bio predsjednik Inicijativnog odbora za obnovu turizma u Novom. Radio je kao nastavnik u državnoj obrtnoj školi u Zagrebu. Napisao je više stručnih knjiga. Djeca su mu Krešimir koji je završio Višu ugostiteljsku školu u Opatiji u prvoj generaciji i živi u Kanadi, Vladimir koji je radio u Sireli u Bjelovaru i Marija, nastavnica glazbene škole.

Veza: 2, 25, 50, 1, 24, 61, 6, 33, 60, 4, 30, 58

49.

POTOČNJAK, MILAN (Novi, 25. 8. 1887 – Novi, 21. 12. 1960), sin Ladislava Petra Josipovog i Marije r. Mažuranić (Novi, 23. 9. 1856 – Novi, 11. 1. 1908), kćeri banova brata Matija. Poljoprivredni tehničar i enolog (vinogradar); završio je vinogradarsku školu u Križevcima. Radio je u Daruvaru.

Veza: 40, 35, 65

49/1.

POTOČNJAK, NIKOLA (Njika) - Rusan (Zagreb, 1891 / 1892 – 1914 / 1918), sin Eduarda Antonovog i Marije r. Pogorolove (Jusufka, Rusija, 1861), Ivanovne.

Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao austrougarski vojnik.

Veza: 16, 20, 18, 27, 44, 62, 16, 12

50.

POTOČNJAK, PAVAL - Kukić (Novi, 13. 5. 1824 – Novi, 5. 4. 1912), sin Antona Jerolima Ivanovog i Ane r. Krišković - Dankove (Novi, 21. 6. 1799 – Novi, 15. 7. 1836), Pavlove, prve očeve supruge; supruga Kate r. ŽanićPužika (Novi, 29. 10. 1823 – Novi, 15. 9. 1896), Ivanova. Građevinski poduzetnik i trgovac. Član Upravnog odbora obnovljene Narodne čitaonice od prosinca 1864. do 1870. (nakon pada Bachova apsolutizma).

Veza: 1, 2, 25, 6, 33, 60, 24, 48, 61

51.

POTOČNJAK, PETAR - Smrtić (Novi, 27. 6. 1835 – Novi, 30. 3. 1903), sin Andrija (Novi, 27. 11. 1808 – Novi, 14. 8. 1849), Šimunovog i Marije r. Piškulić (Novi, 25. 1. 1806 –Novi, 2. 5. 1893); supruga Lucija r. Mudrovčić (Novi, 20. 12. 1846 – 12. 3. 1921).

Vojna osoba.

Veza: 15, 45, 52

52.

POTOČNJAK, PETAR (Novi, 14. 8. 1755), sin Petra i Francike r. Baran (2. 10. 1730 – 22. 2. 1772); supruga Margarita r. Potočnjak (Novi, 1. 6. 1752), Jurjeva, iz grane poslije nazvane Rusanovi.

Predsjednik suda (“capo giudice”) u Novom prema sudskom dokumentu od 1. siječnja 1816. koji je u privatnom posjedu Jasne (Seka) Zoričić r. Šefer (Novi, 1938), Ljubine. Imao je sina Šimuna (Novi, 28. 10. 1784) čiji su potomci dobili nadimak Smrtići.

Veza: 51, 15, 45, 56

53.

POTOČNJAK, PETAR

U raznim dokumentima i knjigama iz Novog spominje se kao bilježnik u Novom. – Vidi pod Potočnjak, Ladislav Petar jer mu je to pravo ime.

54.

POTOČNJAK, SANJA - Kukika (Rijeka, 6. 9. 1967), kći Bogoslava Antonovog i Anđelike r. Popović, druge očeve supruge.

Profesorica hrvatskog jezika; završila je Pedagoški fakultet u Rijeci. Radi u osnovnoj školi u Rijeci.

Veza: 10, 3, Oreč

55.

POTOČNJAK, STIPAN - Rusan (Novi, 26. 8. 1835 – 1874), sin Filipa Antonovog i Margarete r. pl. Marijašević (Novi, 5. 8. 1797 – Novi, 14. 1. 1876), Ivanove; supruga Lucija r. Kargačin - Belika (Novi, 11. 12. 1835 – Novi, 16. 4. 1912), Matijeva.

Umro je na radu izvan Novoga otišavši “trbuhom za kruhom”.

Veza: 18, 17, 22, 23, 41, 37, 28, 7, 16, 20, 32

56.

POTOČNJAK, TOMISLAV - Smrtić (Novi, 18. 9. 1909 –Dalj, Osijek, 2. 7. 1985), sin Branka Šimunovog i Katarine r. Maričić (Novi, 6. 3. 1891), kćeri Ivana Josipovog, koja se poslije preudala za Milorada Očića iz Osijeka, a njezin brat je Anton - Zbrizi.

Učitelj u osnovnim školama u Kupincu, Drežnik gradu i Skenderovcima. Petar Petrov (Novi, 14. 8. 1756), predsjednik suda u Novom, njegov je prašukundjed.

Veza: 15, 45, 14, 52

57.

POTOČNJAK, VICKA r. Maričić - Jurika (Novi, 31. 3. 1865 –Novi, 10. 4. 1944), kći Matija i Vicke r. Žanić (Novi, 30. 9. 1834 – Novi, 26. 9. 1910); suprug Franko - Kotižar (Novi, 24. 3. 1857 – SAD, ?), Ivanov. Primalja u Novom. Suprug, iako krojač u Novom, otišao je na rad u SAD radi zarade što pokazuje da se tu ni od krojačkog ni od primaljskog posla nije moglo dobro živjeti.

Veza: 21, 29, 46, 43, 59, 63, 26, 43/1, 39

58.

POTOČNJAK, VILMA r. Crtila (Zagreb, 17. 9. 1913 – Zagreb, 25. 7. 2003); suprug Ivan Aleksa - Kukić (Novi, 3. 5. 1912 – Zagreb, 16. 12. 1993), sin Ivana Antonovog. Nastavnica fizike i matematike; završila je Preparandiju u Zagrebu. Radila je u osnovnoj školi u Feričancima zajedno s budućim suprugom Ivanom s kojim se tamo i upoznala. Poslije su, od 1940. do 1948, zajedno radili i u školi u Novom.

Veza: 30, 13, 66, 69, 4, 19

59.

POTOČNJAK, VJENCESLAV - Kotižar (Novi, 24. 3. 1866 –Draga, 25. 6. 1938), sin Ivana Antonovog i Marije r. Kargačin (Novi, 27. 10. 1826 – Draga, 20. 8. 1912).

Svećenik; bogosloviju je studirao u senjskom sjemeništu od 1887. do 1891. kada je i kapelan na Grobniku, a 1893. u Bakru. Godine 1895. župnik je u Sv. Barbari (Kostrena), od 1896. do 1905. u Lukovu kod Karlobaga (gdje je živio s ocem i majkom), zatim u Dragi do 1938. Bio je guslar i član Narodne čitaonice u Novom od 26. siječnja 1928. godine.

Veza: 26, 43/1, 21, 29, 43, 63, 46, 39, 67, 5, 47

60.

POTOČNJAK, VJENCESLAV - Kukić (Novi, 24. 9. 1866 –Nova Gradiška, ?), sin Pavla i Katarine r. Žanić - Pužike (Novi, 29. 10. 1823 – Novi, 15. 9. 1896), Ivanove; supruga Jelisava r. Kolajdžić.

Kraljevski kotarski šumarski upravitelj u Novoj Gradiški; završio je Višu gospodarsku školu, šumarski smjer

u Križevcima. Bio je 1909. kum na crkvenom vjenčanju u Novom.

Veza: 50, 2, 25, 1, 6, 33, 24, 48, 61

61.

POTOČNJAK, VLADIMIR - Kukić (Novi, 14. 9. 1884 – Zagreb, ?), sin Antona Antonovog Jerolimovog i Katarine r. Čorić (Novi, 15. 7. 1850 – Novi, 2. 5. 1898); supruga Polda (vjenčao se 25. svibnja 1924). Gruntovničar u Zagrebu. Bio je član je Narodne čitaonice u Novom od 1928. godine.

Veza: 2, 25, 50, 1, 24, 48, 4, 30, 58, 6, 33, 60

62.

POTOČNJAK, VLADIMIR (Valođa) - Rusan (Zagreb, 17. 1. 1904 – Zagreb, 16. 5. 1952), sin Eduarda i Marije r. Pogorolove (Jusufka, Rusija, 1861 – Zagreb, ?), Ivanovne; supruga r. Muačević. Hrvatski arhitekt, predstavnik moderne; diplomirao je 1926. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je bio asistent, a od 1942. honorarni nastavnik arhitektonskog odjela. Bio je na usavršavanju u inozemstvu gdje je radio kao samostalni projektant od 1931. do 1942. Napisao je 1939. monografiju Arhitektura u Hrvatskoj 1888 – 1938. Dobio je prvu nagradu za projekt zgrade Predsjedništva savezne vlade Jugoslavije u Novom Beogradu. Projektirao je uređenje novljanske plaže, kupališta i 113 kabina na plaži. Bio je vlasnik stare vile Rusan (Šmrdine – srušena 1984), poslije i nove do nje, a prema njegovu projektu izgrađen je Dom kulture u Novom.

Veza: 16, 20, 18, 27, 44, 49/1, 12

63.

POTOČNJAK, VLADIMIR - Kotižar (Novi, 8. 8. 1870 –Zagreb, 1928), sin Ivana Antonovog i Marije r. Kargačin (Novi, 27. 10. 1826 – Draga, 20. 8. 1912).

Tehnički činovnik u Državnim željeznicama u Zagrebu gdje je i završio srednju tehničku školu.

Veza: 26, 43/1, 21, 29, 43, 59, 46, 39, 67, 4, 47

64.

POTOČNJAK, VLADIMIR - Kotižar (Struga, Ludbreške Sesvete, 11. 8. 1924 – Rijeka, 19. 3. 1997), sin Jurja i Zlate r. Kolander (Sveti Ivan Zelina, 7. 2. 1897 – Novi, 10. 6. 1981).

Novljanski, riječki i hrvatski akademski slikar. Slikao je motive karakteristične za primorski kraj (čičak), figurativne kompozicije, motive iz djetinjstva i rata. Naši hotelski i ugostiteljski objekti obiluju njegovim slikama i improvizacijama plastike u drvu. U Kaštelu Novoga njegova je slika donošenja Vinodolskog zakona, a u bivšoj vjenčanoj dvorani u Kaštelu panorama Novoga. Sudionik NOB-a od 1943. Nakon rata završio je učiteljsku školu. Pokopan je u Novom. (Više o njemu: Novljanski zbornik, 4. knjiga)

Veza: 39, 67, 43, 26, 68

65.

POTOČNJAK, VLADIMIR (Novi, 20. 4. 1884 – Novi, 17. 4. 1903), sin Ladislava Petra Josipovog i Marije r. Mažuranić - Glavareve (Novi, 23. 9. 1856 – Novi, 11. 1. 1908), kćeri banovog brata Matije. Kao maturant gimnazije umro je od tuberkuloze. Otac mu je bio bilježnik u Novom. Veza: 40, 35, 49 66.

POTOČNJAK-RADEJ, VLATKA - Kukika (Novi, 17. 3. 1942), kći Ivana Alekse Ivanovog i Vilme r. Crtila (Zagreb, 17. 9. 1913 – Zagreb, 25. 7. 2003); suprug Joško. Diplomirana pravnica, sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Završila je Pravni fakultet u Zagrebu. Veza: 30, 58, 4, 24, 2, 1, 69, 13, 19 67.

POTOČNJAK, ZLATA r. Kolander (Sveti Ivan Zelina, 7. 2. 1897 – Novi, 10. 6. 1981), Stjepanova; suprug Juraj - Kotižar (Novi, 15. 7. 1894 – Novi, 16. 4. 1964), Maksimilijanov. Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 1923. do 1929. i od 1948. do 1951. Bila je članica Narodne čitaonice u Novom od 1925. godine. Veza: 39, 64, 68, 43 68.

POTOČNJAK, ZLATKO - Kotižar (Struga, Ludbreške Sesvete, 9. 8. 1925), sin Jurja i Zlate r. Kolander (Sveti Ivan Zelina, 7. 2. 1897 – Novi, 10. 6. 1981); supruga Nada r. Ferrari (Senj).

Doktor medicine, liječnik; studirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a diplomirao u Rijeci (1958). Od 1964. do 1969. radi u bolnici Lopača blizu Rijeke, zatim u Domu zdravlja u Senju u područnim ambulantama u Svetom Jurju, Jablancu i Krasnu do 1980. godine.

Veza: 39, 67, 43, 26, 64 69.

POTOČNJAK, ŽELJKO - Kukić (Novi, 19. 3. 1948), sin Ivana i Vilme r. Crtila (Zagreb, 17. 9. 1913 – Zagreb, 25. 7. 2003).

Prof., dipl. ing. građevinarstva. Radi u Institutu za građevinarstvo Hrvatske u Zagrebu. Od 19. veljače 1998. član je vladinog povjerenstva za mirovinsku reformu i predsjednik Upravnog vijeća Zavoda za mirovinsko osiguranje te profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Bio je autor radnih propisa i socijalnih zakona u Republici Hrvatskoj. Od travnja 2001. postaje sudac Ustavnog suda Hrvatske.

Veza: 30, 58, 4, 24, 2, 1, 66, 13, 19, Lojen

POVILE

Naselje koje je od postanka bilo u sastavu Ledenica. Stanovnici – ribari, bili su naseljeni iz Ledenica. Nakon Drugoga svjetskog rata Povile su bile u sastavu Mjesne

zajednice Novi dok nisu i same postale Mjesna zajednica u sastavu Općine Crikvenica 1984, a od 1990. su u sastavu grada Novog Vinodolskog. Budući da su Povile prije bile u sastavu Ledenica, njihovi su se mrtvi pokapali na groblju u Ledenicama sve dok se 1925. nije i u Povilama izgradilo groblje. U Povilama nema crkve jer je njihova župna crkva bila u Ledenicama, ali je crkvica sv. Mandalene služila za održavanje misa za Povilare, iako se nalazila na području Novoga. No kako je tadašnja Mjesna zajednice Novi 1984. godine ustupila teren Kampa Mandalena Mjesnoj zajednici Povile, i crkvica sv. Mandalene je od 1984. potpala pod Povile i u njoj se održavaju mise za stanovnike Povila. Sam naziv mjesta nije do sada razjašnjen. Navodno je francuskog podrijetla prema riječi peu ville (malo kuća), ali to nije dokazano. Vjerojatnije je da je rimskog podrijetla jer je u blizini Lopara, nekad rimskog Ad Turresa i “Muroskve” (rimski naziv).

POŽEGA, MARIJA r. Žagar (Novi, 29. 11. 1926 – Zagreb, 27. 3. 2002), kći Vida i Lucije r. Dobrić - Kontić (Novi, 20. 12. 1895 – Novi, 1958), kćeri Antona i Barbare r. Mudrovčić - Temike; suprug Zvonimir (Zagreb, 21. 7. 1920 –Zagreb, 29. 9. 2003), Petrov. Učiteljica; završila je Učiteljsku domaćinsku školu u Zagrebu. Radila je kao učiteljica u Domaćinskoj školi u Novom pa potom u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu. Kći Jelena udana je za dr. Ljubomira Pavelića.

PRAŠELJ, DUŠAN (Sušak, 19. 12. 1931).

Profesor, glazbeni pedagog, skladatelj, dirigent. Diplomirao je na Teorijsko-nastavničkom odjelu Muzičke akademije u Zagrebu, a Dirigiranje je završio na Akademiji za glazbu u Beču. Radio je kao profesor na glazbenoj školi u Zagrebu. Od 1969. do 1977. direktor je opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, zborovođa je više pjevačkih zborova – društava u Rijeci i Zagrebu. Glazbeno (notalno) je obradio novljanske narodne pjesme, pjesme novljanskog kola te zborne i svatovske pjesme.

PREBEG, MIHOVIL (21. 9. 1866 – 18. 10. 1911); prva supruga Sofija r. Petrec (12. 5. 1871 – 21. 5. 1894), druga Margareta r. Butković (Ledenice, 1. 11. 1867).

Učitelj. Radio je u pučkoj školi u Ledenicama od 1893. do 1908. i od 1910. do 1911. kada je obolio. Djeca su mu Vjekoslav (Ledenice, 15. 12. 1895) i Živko (Ledenice, 22. 4. 1901).

PREBILIĆ, MIROSLAV (Pasjak, Jelšane, Istra, 27. 2. 1896); supruga Paulina r. Cetada. Veletrgovac. Od 1929. do 1934. prodavao je u Novom šumsko drvo i drvenu rezanu građu iz pilane Ivana Stattina.

1.

PREDEN, BOSILJKA r. Kabalin - Lindarika, Nikolica (Novi, 24. 6. 1950), kći Petra i Anke r. Lindarić (Novi, 20. 7. 1912 –Novi, 26. 11. 1991), Vickove; suprug Zvjezdan; rastavljena.

Upravna referentica. Radila je u policijskoj postaji u Crikvenici.

Veza: 2, Piškulić 41, Kabalin 98

2.

PREDEN, VEDRANA (Rijeka, 12. 1. 1972 – 18. 8. 1992), kći Zvjezdana i Bosiljke r. Kabalin - Nikolice, Lindarike (24. 6. 1950), Petrove. Slikarica. Počinila je samoubojstvo bacivši se u more s Krčkog mosta.

PREMUŽIĆ, STANKA r. Sokolić - Vlahović (Karlovac, 10. 3. 1933), Josipova. – Vidi pod Sokolić, Stanka.

1.

PRGIĆ, JOSIP (Staro Petrovo Selo, Delnice, 22. 7. 1909 –Ledenice, 1982), Marijanov; supruga Vera r. Miletić (Mošune, Ledenice, 25. 7. 1920), Josipova. Strojar u pilani Breze od 1932. Suradnik NOP-a. Lovac i majstor za izradu i popravak oružja. Milan Mataija zatražio je od njega da popiše osobe koje posjeduju lovačko i vojno oružje i popravi sve neispravno oružje, a uz njegovu je pomoć organizirao 19. rujna 1941. paljenje pilane u Brezama u kojoj je upravnik bio Mate Dumenčić. Veza: 2 2.

PRGIĆ, MARIJAN (Mošune, Ledenice, 1. 1. 1941 – Zagreb, 16. 6. 1996), sin Josipa i Vere r. Miletić (Ledenice, 25. 7. 1920), Josipove; supruga Katarina r. Laszowski, unuka Emilija Laszowskog (autor knjige Gorski kotar i Vinodol). Televizijski snimatelj na RTV-u Zagreb, poslije na HRT-u Zagreb. Snimao je, među ostalim, i tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske dr. Franju Tuđmana. Veza: 1, Miletić 12, 13, 35, 23, 7, 1

PRIBOHNA, VLKONA (bio bi sada Vukonja). Satnik. Spominje se u Vinodolskom zakonu od 6. siječnja 1288. kao jedan od predstavnika naroda novogradskog (novljanskog) pri redigiranju i potpisivanju Vinodolskog zakona u kaštelu grada Novog.

PRIDOJEVIĆ, NIKOLA

Svećenik u Ledenicama 1672. Tada su on i pop Šimun Jelačić sagradili sebi pred glavnim oltarom crkve u starom gradu Ledenice raku, u kojoj je i pokopan.

PRIMORAC, MIHOVIL (Jare, Mostar, 1917 – 12. 7. 1975). Svećenik; studij bogoslovije završio je u Senju od 1937. do 1940. Od 10. svibnja 1967. do 12. srpnja 1975. župnik je u Novom i upravitelj Župe sv. Jakova u Krmpotama (poslije Vladimira Sušića, upravitelja župe u Crikvenici). Stradao je u automobilskoj nesreći u svom automobilu u Bakarskom zaljevu nakon čega je pao u komu i umro.

PROSEN

Prezime je postojalo u Novom od Tome (Novi, 20. 12. 1738), Martinovog, oženjenog za Katarinu Piškulić (Novi,

9. 10. 1742), ali je već iščeznulo pa je ostao samo nadimak za Jovanoviće - Barolde po ženskoj liniji. U Grobinštini to je prezime slovenskog podrijetla, a nastalo je prema riječi prosen, prosenjak, prosenik – što znači kruh pravljen od prosa.

PROŠIĆ, BRANKO (Niš, 26. 8. 1949), Ljubomirov; supruga Mladenka r. Butković (Povile, 25. 4. 1945), Zdenkina; rastavljen. Doktor medicine – liječnik, specijalist medicine rada; Medicinski fakultet završio je u Zagrebu. U Novom je radio u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman od 17. listopada 1977. do 6. lipnja 1994, a potom osniva zajedno sa suprugom Dajanom poduzeće za veletrgovinu u Klenovici.

1.

PRPIĆ, MILAN (Krivi Put, 8. 11. 1947), Ivanov. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Od 1969. radio je u Šumariji Novi pa u Senju.

2.

PRPIĆ, MILAN (Mrzli Dol, Rijeka, 13. 4. 1943), Tomin. Viši šumarski tehničar; završio je Višu šumarsku školu, V. stupanj. Od 1967. radi u Šumariji Novi.

1.

PRŠA, ZVONIMIR (Kosinj, 6. 11. 1957), sin Eugena i Rože r. Farljević; supruga Snježana r. Mršić (1960), Marijina.

Električar; zanat je izučio u Zagrebu. Ima zanatsku radionicu u Povilama. Borac Domovinskog rata od 1990, jedan od trideset dragovoljaca s područja Novog. Borio se u Gospiću i Otočcu, sudionik operacije Oluja.

PRUGO, DINKO

Zapovjednik oružničke postaje u Novom od 1940. do 1942. Ustaški nastrojen, bio je strah i trepet za sve koji su bili zatvoreni zbog suradnje s partizanima.

PUNČEC, FRANJO (Čakovec, 21. 11. 1913 – Johannesburg, Južnoafrička Republika, 5. 1. 1985).

Najbolji hrvatski i jugoslavenski tenisač (u svoje vrijeme) koji je prije Drugoga svjetskog rata dva puta bio u finalu u Wimbldonu i više puta prvak Jugoslavije u tenisu. Na svjetskoj rang listi 1939. bio je na četvrtome mjestu. Dok je bio mlad i nepoznat, dolazio je ljeti u Novi gdje je novljanskim gostima i turistima skupljao lopte na teniskom igralištu u novljanskom parku, a to je radio i u Čakovcu. Budući da su mu tada nove jugoslavenske vlasti oduzele kuću u Zagrebu i šikanirale obitelj, emigrirao je 1947. u Južnoafričku Republiku.

PURKOVIĆ, ŽELJKA r. Lopac (Rijeka, 14. 8. 1969), kći Drage i Milije r. Momčilović (Slunj, 4. 4. 1941).

Profesorica hrvatskog jezika i književnosti; završila je Pedagoški fakultet u Rijeci. Od 1995. radi kao novinarka na HRT-u u Rijeci.

Veza: Lopac

Rabat Ružić

RABAT, BRUNO (? – Novi, 20. 9. 1943).

Pali borac NOR-a; ranjen je u borbama s Nijemcima oko Sušaka i prebačen u vojnu bolnicu u Novom gdje je i umro. Pokopan je na novljanskom groblju, a pogrebni obred je obavio župnik Toma Vičić i požup Toma Piškulić - Bracina.

RAČKI, ANDRIJA (Fužine, 1870 – 1957).

Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1889. do 1892. Kapelan (župnik) je u Novom od 1894. do 1895, a potom profesor u Senju.

RADAKOVIĆ, PETAR (Mogoreć, Medak, 11. 2. 1896).

Gruntovničar u Novom do 1. studenoga 1940. kada je premješten u Gospić.

RADEN

Svećenik (plovan). Bio je jedan od predstavnika općine Hreljin u novljanskom kaštelu prigodom donošenja Vinodolskog zakona 6. siječnja 1288. godine.

RADETIĆ

Svi novljanski Radetići potječu od Ivana Radetića (oko 1675 – Novi, 1. 11. 1744) koji je u Novi došao oko 1715.

Riz Kastva sa suprugom Margaretom Dubrović (oko 1680 –Novi, 6. 2. 1736), sinovima Jurjem (Kastav, 1701 – Novi, 5. 3. 1781), Ivanom (Kastav, 1702 – Novi, 9. 4. 1782) i Matijom (Kastav, 1710 – Novi, 10. 5. 1749) i kćerkom Katarinom (Kastav, 1705 – Novi, 26. 3. 1785), poslije udanom za Andriju Ivića, Andrijevog. Jedna grana tog prezimena ima nadimak Kastavac, dok su ostali novljanski nadimci tog prezimena: Brnić, Brezar, Ivić, Kovač, Lokanac, Lulić, Malinar, Markovac, Pavulinka, Palikuća, Šaverija, Vanto, Radinica i Kalisto.

1.

RADETIĆ , ALEKSANDRA r. Krišković ( teta Sandra)Dankova (Novi, 31. 8. 1885 – Novi, 5. 5. 1957), kći Josipa i Marije r. Maričić - Pećarice (Novi, 5. 9. 1853 –Novi, 16. 11. 1894), kćeri Tome Matijevog; suprug AndrijIvić, S Klanca (Novi, 10. 11. 1864 – Novi, 12. 11. 1927), Josipov.

Bila je dugo godina aktivno angažirana u folklornoj grupi KUD-a Ilija Dorčić i njegovu pjevačkom zboru. Pradjed joj je Fran Ksaverio (1. 12. 1794).

Veza: 4, 65, 10, 67

RADETIĆ, ALICA, udana Mjeda - Kovačica (Novi, 16. 9. 1958), kći Dragomira i Krešimire r. Mudrovčić - Majerke (Novi, 18. 7. 1928), Ivanove; suprug Marko - Zepov (Rijeka, 1957), Josipov. Stjuardesa beogradskog poduzeća Genex u JAT-ovim zrakoplovima.

Veza: 13, 3, 81, 45, 82, 24, 82/1

3.

RADETIĆ, ALICA - Kovačica (Novi, 28. 6. 1930 – Novi, 16. 7. 1944), kći Tome Josipovog i Anke r. Zoričić - Grujičinjke, Lovrešinke (Novi, 4. 11. 1901 – 11. 12. 1976), kćeri Antona Lovrinog. Žrtva fašističkog terora; kao učenica završnog razreda osnovne škole poginula je od nagazne mine u predjelu Pod sv. Mikulj zajedno s tri školske kolegice – Helenom Mažuranić, Elvirom Smolčić i Ivankom Maričić, spotaknuvši se o žicu povezanu s minom koju je oko novljanske obale postavila 392. plava legionarska divizija s hrvatskim vojnicima.

Veza: 81, 45, 83, 82, 13, 2, 24, 82/1

4.

RADETIĆ, ANDRIJ - Ivić, S Klanca (Novi, 10. 11. 1864 –Novi, 12. 11. 1927), sin Josipa Josipovog i Marije r. Potočnjak - Smrtike (Novi, 15. 3. 1842 – Novi, 22. 8. 1912), Andrijeve; supruga Aleksandra r. Krišković - Dankova (Novi, 31. 8. 1885 – Novi, 5. 5. 1957), Josipova. Zidar u Novom. Emigrirao je 1892. u SAD gdje je dobio državljanstvo za sebe i sina Petra, ali se poslije vratio. Veza: 30, 1, 65, 10, 67

5.

RADETIĆ, ANÐELKO (Novi, 1. 1. 1911 – Novi, 24. 2. 1966), sin Bogoslava Silvestrovog i Francike r. Kargačin - Belike (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), Ivanove; supruga Marija (Micika) r. Čvrtnik (Petrinja, 3. 3. 1922), Rudolfova. Kulturni djelatnik – učitelj; Učiteljsku školu završio je u Čakovcu. Radio je u osnovnoj školi u Petrinji, potom od 1929. do 1930. u Ledenicama. Upravitelj je osnovne škole u Novom od 1941. do 1942. i od 1951. do 1958, a od 1958 / 1959. i Škole učenika u privredi (ŠUP). Za vrijeme rata bio je pričuvni domobranski topnički satnik i zapovjednik topničke bitnice u Sisku. Nakon rata referent je u kotarskom NOO-u u Crikvenici (do 1955) pa u Novom. Bio je predsjednik KUD-a Ilija Dorčić (od 1951. do 1954. i 1956) te predsjednik Upravnog odbora Turističkog društva u Novom. Kao omladinac igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom.

Veza: 11, 20, 52, 38, 64, 54, 61, 27, 77, 62, 26

6.

RADETIĆ, ANKA - Kastavka (Novi, 15. 9. 1909 – Novi, 30. 11. 1992), kći Josipa Mihovilovog i Marije r. RadetićKastavke (Novi, 21. 8. 1884 – Novi, 23. 11. 1962), kćeri Antona Mikulinog.

Činovnica u Kotarskom sudu u Crikvenici. Završila je građansku školu u Novom.

Veza: 41, 37, 70

7.

RADETIĆ, ANTON - Kastavac (Novi, 13. 12. 1919 – Novi, 9. 2. 1993), sin Josipa Antonovog i Katarine r. Baran (Novi, 26. 10. 1895 – Novi, 5. 9. 1979), kćeri Antona Mikulinog. Radnik. Završio je dva razreda građanske škole u Novom. Sudionik NOB-a od 13. listopada 1944. u 2. dalmatinskoj proleterskoj brigadi bataljuna mornaričke pješadije (POS za južni Jadran u Tivtu). Radio je u Komunalnom poduzeću u Novom kao čistač ulica. Veza: 36, 85 8.

RADETIĆ, ANTON - Lokanac (Novi, 25. 11. 1827 – Novi, 30. 1. 1890), sin Josipa Antonovog i Ane r. Piškulić (Novi, 28. 7. 1807 – Novi, 1. 11. 1833), Matijeve. Otac (29. 4. 1798) mu je u nekim crkvenim knjigama zabilježen kao Filip Josip. Bačvar; izrađivao je bačve, kablove, barile i drugo. Kao vinogradar imao je dosta vina pa je jednom, valjda u pijanom stanju, napojio vlastite krave vinom zbog čega se nisu mogle musti. Zato je dobio nadimak Lokanac koji se prenio i na potomke. Pradjed mu je Marko (25. 4. 1737), Ivanov.

Veza: 56/1, 73, 43, 76, 39, 82 9.

RADETIĆ, BARTOL - Kovač (Novi, 24. 8. 1865 – Zagreb, 19. 8. 1890), sin Tome Antonovog i Matejke r. Ježić (23. 11. 1828 – Novi, 21. 2. 1911); supruga Kate r. Baran (Novi, 22. 11. 1865), kći Matija Makarijevog, poslije preudana za Prpića, pomorskog financa u Senju, a umrla je u Jablancu. Kovač. Radio je u očevoj kovačiji u Novom. Umro je u Zagrebu kao domobran. Djedovo ime je u nekim crkvenim knjigama upisano kao Matij Anton (18. 2. 1801). Veza: 82, 45, 83, 81 10.

RADETIĆ, BLANKA r. Blažević - Marijetina (Krmpote, 6. 3. 1945), kći Frane i Marije r. Butorac (Krmpote, 10. 5. 1910), Josipove; druga je supruga Petra - Ivića, S Klanca (Novi, 31. 1. 1914 – Novi, 26. 12. 1989), Andrijevog. Ugostiteljska djelatnica; završila je ugostiteljsku školu u Opatiji. Konobarica u HTP-u Lišanj, zatim upraviteljica restauracije Slavuj. Od 1978. je radila u HTN-u Zagori kao glavna sobarica, a od 1998. kao hotelska guvernanta.

Veza: 65, 1, 4, 67 11.

RADETIĆ, BOGOSLAV - Kod Sv . Trojice (Novi, 20. 10. 1872 – Novi, 27. 5. 1917), sin Silvestra Josipovog i Mare r. Ježić - Z Malenice (Novi, 4. 10. 1849 – Novi, 26. 11. 1930), Pavlove, poslije preudane za Kalista Radetića (Novi, 11.

1. 1883); supruga Francika r. Kargačin - Belika (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), Ivanova. Trgovac. Imao je u svojoj kući u Novom (nasuprot crkve Svete Trojice) trgovinu živežnih namirnica koju je zajedno s njim i poslije njega vodila supruga. Pradjed mu je Josip (Novi, 16. 10. 1773 – Novi, 3. 9. 1849), Tomin. Veza: 52, 46, 38, 31, 20, 64, 54, 61, 5, 27, 77, 62, 26

12.

RADETIĆ, BRANKO - Ivić, Šaverija (Novi, 28. 6. 1923 –Delnice, 3. 9. 1955), sin Silvestra Šaverijevog i Francike r. Kabalin - Nikolice (Novi, 12. 10. 1892 – 23. 2. 1977), kćeri Nikole Petrovog; supruga Dragica r. Rački (iz Petrovaradina).

Kovač. Sudionik NOB-a od proljeća 1943; komesar čete u bataljunu Matija Gubec 1. brigade 13. primorsko-goranske divizije, a član SKOJ-a od ljeta 1942. U ratu je bio ranjen; umro je od posljedica ranjavanja.

Veza: 72, 58, 44, 55, 80, 42, 35, 16

13.

RADETIĆ, DRAGOMIR - Kovač (Novi, 12. 7. 1925 – Novi, 20. 2. 2014), sin Tome Josipovog i Anke r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 4. 11. 1901 – Novi, 11. 12. 1976), kćeri Antona Lovrinog; supruga Krešimira r. Mudrovčić - Majerka (Novi, 18. 7. 1928 – Novi, 10. 8. 2013), Ivanova.

Kovač, potkivač, bravar, strugar i varilac. Sudionik NOB-a od 8. rujna 1943. u izviđačkoj četi 13. primorsko-goranske divizije, u 35. ličkoj diviziji i u 7. banijskoj diviziji. Radio je u pogonu Transport (Garaža u luci) Šumarije Novi. “Pivač” u novljanskom kolu. Ima dvije kćeri – Alicu i Goranu.

Veza: 81, 45, 82, 3, 2, 24, 88/1

14.

RADETIĆ, DRAGUTIN - Lulić (Novi, 29. 10. 1870 – Rodezija, 14. 6. 1904), sin Lovre Matijevog (Matij Stipanov) i Marije r. Sokolić (Novi, 3. 12. 1843 – 6. 12. 1872), Antonove, prve očeve supruge; supruga Elizabeta (Beta) r. Maričić (Novi, 6. 11. 1873 – 4. 5. 1951).

Zidar u Novom. Emigrirao je u Rodeziju i tamo umro. Brat Eduardo otišao je u San Francisco (SAD).

Veza: 66, 40, 48, 18, 15, 23

15.

RADETIĆ, DUŠAN - Lulić (Novi, 22. 7. 1875 – San Francisco, SAD, 3. 5. 1926), sin Josipa Matijevog i Marte r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 29. 6. 1842 – Novi, 18. 8. 1916), Matijeve; supruga Anđelika r. Prosen (Novi, 27. 8. 1882 –Novi, 20. 6. 1962), Stipanova.

Zidar (kao i brat mu Feliks). Radio je u Novom pa je emigrirao u SAD, u Kaliforniju gdje je i umro.

Veza: 40, 66, 49/1, 18, 84, 28, 68, 71, 21, 23, 14, 48

16.

RADETIĆ, DUŠAN - Ivić, Šaverija (Novi, 16. 9. 1924 –Novi, 24. 10. 1985), sin Silvestra Šaverijevog i Francike

r. Kabalin - Nikolice (Novi, 12. 10. 1892 – Novi, 23. 2. 1977), kćeri Nikole Petrovog; supruga Dragica r. Saftić (Bribir).

Kovač, bravar i mehaničar. Od 1. travnja 1962. do 1985. radio je u pogonu Transport Šumarije Novi. Veza: 72, 44, 58, 55, 80, 42, 35, 12

17.

RADETIĆ, FABIJAN - Kastavac (Novi, 18. 1. 1735 – Praputnjak, 1801), sin Jurja Ivanovog i Ane r. Piškulić, Matijeve (vjenčala se 15. listopada 1722. u Novom). Svećenik (plovan), vjerojatno izvan Novoga. Brat mu je Anton (Novi, 9. 5. 1743) čiji je najmlađi sin po njemu dobio ime Fabijan (Novi, 18. 7. 1786). Djed Ivan (Kastav, oko 1675) došao je u Novi iz Kastva.

18.

RADETIĆ, FELIKS (Srećko) - Lulić, Spod Barsa (Novi, 20. 11. 1872 – Novi, 16. 8. 1945), sin Josipa Matijevog i Marte r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 29. 6. 1842 – Novi, 18. 8. 1916), Matijeve; supruga Marija r. Sokolić - Veričinka, Pećarica (Novi, 15. 9. 1878 – 15. 12. 1968), Jerkova. Zidar. Radio je u Novom. Iz zidarske je obitelji, a i nasljednici su se opredjeljivali za to zanimanje. Veza: 40, 66, 49/1, 15, 68, 21, 71, 84, 28, 86, 75, 63, 25, 69, 23, 14, 48

19.

RADETIĆ, FILIP - Markovac (Novi, 4. 7. 1863 – Novi, 21. 3. 1926), sin Lovre Markovog i Franice r. Deranja (Novi, 3. 10. 1822 – Novi, 28. 3. 1887); supruga Nikolina r. Butković (Novi, 6. 12. 1866 – Novi, 14. 11. 1932), Nikolina. Gostioničar. Imao je gostionicu u vili Nikolina u Lukavicama koju je nazvao po supruzi. Nadimak Markovac ova grana Radetića nosi po djedu Marku (Novi, 2. 5. 1785), sinu Antona Markovog. Veza: 39, 56/1

20.

RADETIĆ, FRANCIKA r. Kargačin - Belika (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), kći Ivana i Katarine r. Piškulić - Mikine, S Pridola (Novi, 28. 10. 1850 – Novi, 24. 4. 1926), Petrove; suprug Bogoslav - Kod Sv. Trojice (Novi, 20. 10. 1872 – Novi, 27. 5. 1917), Silvestrov. Trgovkinja. Vodila je trgovinu prehrane u vlastitoj kući (u Ulici braće Radić, nasuprot crkve sv. Trojice) zajedno sa suprugom, a poslije njega sama. Tu je od kolovoza do listopada 1941. bio prvi ilegalni punkt za skupljanje i prebacivanje materijala partizanima u šumu iz Novoga koji su tada zauzeli Talijani. Bila je u logoru u Italiji. Veza: 11, 52, 64, 54, 61, 5, 27, 77, 62, 26

21.

RADETIĆ, FRANKO - Lulić, Spod Barsa (Novi, 31. 81903 –Sjeverna Amerika, 1926), sin Feliksa (Srećko, Filico) Josipovog i Marije r. Sokolić - Pećarice, Veričinke (Novi, 15. 9. 1878 – Novi, 15. 12. 1968), kćeri Jerka Matijevog.

Zidar. Radio je u Novom pa otišao “trbuhom za kruhom” u Sjevernu Ameriku i tamo umro. Veza: 18, 15, 40, 71, 68, 86, 75, 63, 84, 28

22.

RADETIĆ, FRANKO - Ivić, Vanto (Novi, 7. 6. 1912), sin Matije Frankovog i Marije r. Kabalin - Gaćike (Novi, 29. 9. 1890 – Novi, 20. 8. 1968), Lukine. Stolar. Odselio se u SAD 1930. Nadimak Vanto je dobio jer je kao dijete djedovo ime Franko izgovarao Vanto. Veza: 32 23.

RADETIĆ, FRANKO - Lulić (Novi, 2. 12. 1879 – Sjeverna Amerika, ?), sin Matija Matijevog (Leopold) i Marije r. Piškulić - Zdolčevice (Novi, 29. 12. 1847 – Novi, 18. 6. 1931); supruga Katarina r. Baran (Novi, 3. 10. 1881 –SAD, ?), kći Ivana Martinovog. Zidar u Novom. Jedan je od osnivača radničke čitaonice 1906. u Radničkoj zadruzi Sv. Nikola zajedno s Matijem Žanićem - Pužićem (Novi, 19. 9. 1880 – 1964), Vickovim i Antonom Žanićem - Pužićem (Novi, 13. 6. 1899 –12. 6. 1937), Matijevim, do čega je došlo zbog sukoba s novljanskim svećenstvom. Emigrirao je u Sjevernu Ameriku. Kćeri su mu Marija (13. 10. 1905) i Ana (15. 4. 1907), a u SAD-u su od 1910. godine.

Veza: 66, 40, 18, 15, 48, 14

24.

RADETIĆ, GORANA - Kovačica (Novi, 15. 8. 1948), kći Dragomira i Krešimire r. Mudrovčić - Majerke (Novi, 18. 7. 1928), Ivanove. Diplomirana pravnica; završila je Pravni fakultet u Zagrebu. Radila je u Zajednici općina Rijeka.

Veza: 13, 3, 81, 45, 82, 82/1

25.

RADETIĆ-VALINGER, HELENA - Lulika, Spod Barsa (Rijeka, 9. 7. 1954), kći Srećka i Ankice r. Ivić (Sisak, 14. 11. 1926 – Rijeka, 28. 10. 1975), Augustinove. – Vidi pod Valinger, Helena.

Veza: 75, 86, 63, 68, 18, 40, 69

26.

RADETIĆ, IRIS (Zagreb, 1958), kći Ivana (Ferdo) Bogoslavovog i Tee r. Weber, druge očeve supruge. Profesorica talijanskog i španjolskog jezika; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je u Španjolskoj i u Zagrebu. Veza: 27, 64, 54, 61, 5, 11, 20, 52, 38, 77, 62

27.

RADETIĆ, IVAN (Ferdo) (Novi, 26. 1. 1913 – Zagreb, 24. 1. 1991), sin Bogoslava Silvestrovog i Francike r. KargačinBelike (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), Ivanove; prva supruga Marija r. Vuković - Ðunja (Virovitica, 9. 10. 1912), druga Teodora (Tea) r. Weber (1928 – 2007).

Diplomirani inženjer šumarstva i društveno-politički djelatnik; Poljoprivredno-šumarski fakultet završio je u Zagrebu. Nositelj Partizanke spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941. kao jedan od organizatora antifašističkog pokreta u Novom i prvi sekretar partijske organizacije u Novom od veljače 1942. te tajnik okružnog NO odbora za Hrvatsko primorje. Bio je prvi javni tužitelj za Hr-vatsko primorje 1945. i pomoćnik ministra šumarstva SR Hrvatske. Kao mladić igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom.

Veza: 11, 20, 52, 38, 64, 54, 61, 5, 77, 62, 26, Vuković 28.

RADETIĆ, IVAN - Lulić (Novi, 28. 9. 1921 – Papuk, 30. 4. 1944), sin Dušana Josipovog i Anđelike r. Prosen (Novi, 27. 8. 1882 – Novi, 20. 6. 1962), Stipanove. Pali borac NOR-a. Knjigovezač; zanat je izučio u Zagrebu. Sudionik NOB-a od 20. siječnja 1943; borac u 1. bataljunu 18. slavonske brigade pa u Agitpropu OK KPH-a za Slavoniju. Poginuo je za vrijeme bombardiranja partizanske bolnice (u kojoj je bio zbog tifusa) na Papuku (Ravna Gora) gdje je i pokopan.

Veza: 15, 18, 40, 84, 68, 71, 21

29.

RADETIĆ, IVAN - Ivić, S Klanca (Novi, 22. 1. 1817 – Novi, 12. 2. 1889), sin Ivana Osipovog i Lucije r. Maričić (Novi, 2. 11. 1783), Matijeve; supruga Lucija r. Radetić (Novi, 26. 10. 1822 – 18. 7. 1904). Krčmar – obrtnik. Nakon pada Bachova apsolutizma 17. prosinca 1864. postao je član Upravog odbora novoobnovljene Narodne čitaonice. Imao je braću: Josipa (Novi, 16. 10. 1807), Matija (Novi, 13. 11. 1809), Antona (Novi, 31. 1. 1822 – Novi, 15. 2. 1822), Fabijana (Novi, 31. 1. 1822 –Novi, 21. 7. 1832) i Mikulu (Novi, 5. 9. 1819).

Veza: 59, 49, 30, 80 30.

RADETIĆ, IVAN - Ivić, S Klanca (Novi, 6. 10. 1830 – Južna Amerika, 1892), sin Josipa i Ursule r. Karlović (Novi, 23. 10. 1809 – Novi, 1866); supruga Marija r. MaričićLivakovica (Novi, 22. 8. 1832 – Novi, 24. 7. 1899), Matijeva. Stolarski obrtnik i zidar. Izgradio je kuću u Lukavicama, poslije zvanu Rusanova kuća na kojoj su na vratima bili njegovi inicijali I. R. od kovanog željeza. Godine 1884. isklesao je kameno grlo za cisternu koja se sada nalazi u dvorištu Kaštela, a bila je ispred njegove kuće. Radi zarade otišao je u Južnu Ameriku. Na mjestu nekad njegove kuće danas je hotel Tamaris

Veza: 29, 59, 49, 80, 4

31.

RADETIĆ, IVAN - Kod Sv . Trojice (Novi, 5. 9. 1884 – Rijeka, 11. 9. 1926), sin Kalista Josipovog i Margarete (Mare) r. Ježić - Z Malenice (Novi, 4. 10. 1849 – Novi, 26. 11. 1930), Pavlove; supruga Leposava r. Besarović (Bihać, 18. 4. 1887).

Diplomirani pravnik. Pravni fakultet završio je vjerojatno u Zagrebu. Bio je sudski pristav u Bihaću i Sarajevu, a supruga učiteljica u Sarajevu. Djeca su mu: Vuk (Bihać, 17. 12. 1917), Strahinja (Bihać, 14. 1. 1920) i Helena (Bihać, 10. 9. 1923). Strahinja je pali borac NOR-a (ustaše su ga strijeljali) i nositelj Partizanske spomenice 1941.

Veza: 46, 52, 38, 11, 20

32.

RADETIĆ, IVAN - Ivić, Vantov (Novi, 23. 10. 1923 – Brezova Poljana, 24. 10. 1943), sin Matije Frankovog i Marije r. Kabalin - Gaćike (Novi, 29. 9. 1890 – 20. 8. 1968), Lukine.

Pali borac NOR-a. Stolarski pomoćnik. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; poginuo je kod Brezove Poljane pokraj Vrbovskog ispod mosta Brod Moravice gdje su ga ustaše opkolili, uhvatili i zaklali zajedno s još osam partizana među kojima je bio je jedan Frković, vjerojatno Ivan Ivanov - Šimaja.

Veza: 22

33.

RADETIĆ, IVAN - Brezar (Novi, 23. 1. 1852 – Novi, 14. 9. 1907), sin Mikula Josipovog i Ludovike r. Lindarić (Novi, 19. 8. 1815 – Novi, 20. 10. 1906); supruga Marija r. Radetić - Markovac (Novi, 11. 9. 1858 – Novi, 1925), Lovrina, preudana nakon njegove smrti za Fabijana Mudrovčića (Novi, 20. 1. 1854 – Novi, 7. 11. 1933), Mikulinog. Gostioničar. Imao je gostionicu u Novom. Brat Mikula (Novi, 2. 12. 1844) umro je u Peruu. Pradjed mu je Marko (25. 4. 1737), Ivanov.

Veza: 64/1, 34

34.

RADETIĆ, IVAN - Brezar (Novi, 24. 10. 1910 – Novi, 31. 12. 1998), sin Rudolfa Ivanovog i Marije r. Dorčić (Novi, 31. 7. 1882 – Novi, 1961), Matijeve; supruga Vikica r. Jančić (1913 – Zagreb, 10. 10. 2005). Brijački poslovođa u Zagrebu. Kao umirovljenik vratio se u Novi. Bio je vlasnik vile Nikolina. Sestre su mu Sabina (Novi, 27. 10. 1908) i Cecilija (Novi, 23. 8. 1912). Otac Rudolf (Novi, 15. 10. 1882) otišao je u SAD (1918).

Veza: 64/1, 33

35.

RADETIĆ, IVAN - Ivić, Šaverija (Novi, 5. 10. 1921 – 12. 5. 1991), sin Silvestra Šaverijevog i Francike r. KabalinNikolice (Novi, 12. 10. 1892 – 23. 2. 1977), kćeri Nikole Petrovog; supruga Ivana r. Radetić - Malinarka (Novi, 29. 9. 1923 – 17. 1. 1991), Ivanova. Izučeni pekar. Prije Drugoga svjetskog rata radio je u Beogradu u privatnoj pekarnici u kojoj se zahvaljujući njemu pekao primorski kruh, a Beograđani su ga nazvali talijanski kruh. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. do ožujka 1944. u 13. primorsko-goranskoj i 35. ličkoj diviziji. Veza: 72, 58, 44, 55, 80, 42, 12, 16

36.

RADETIĆ, JOSIP - Kastavac (Novi, 13. 8. 1891 – Claremont, New Hampshire, SAD, 26. 11. 1939), sin Antona Mikulinog i Rozalije r. Radetić (Novi, 7. 10. 1855 – 28. 12. 1928); supruga Katarina r. Baran (Novi, 26. 10. 1895 –Novi, 5. 9. 1979), kći Antona Mikulinog. Kao radnik otišao je u SAD, a obitelj je ostala u Novom. Nije imao sreće, završio je u Bolnici za duševne bolesnike u Claremontu u saveznoj državi New Hampshire. Bio je “sopilaš” u Novom. Otac Anton (Novi, 5. 8. 1849 –Novi, 10. 2. 1934) radio je u Australiji, a brat Danijel (Novi, 24. 9. 1882) u SAD-u od 1908. godine.

Veza: 7, 85 37.

RADETIĆ, JOSIP - Kastavac (Novi, 6. 4. 1918 – Crni Vrh, 30. 6. 1944), sin Josipa Mihalovog i Marije r. RadetićKastavke (Novi, 21. 8. 1884 – Novi, 23. 11. 1962), kćeri Antona Mikulinog. Pali borac NOR-a. Brijački pomoćnik. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Ustaše su ga zarobile na položaju na Crnom Vrhu pokraj Gornje Stubice i zaklale. Veza: 41, 6, 70 38.

RADETIĆ, JOSIP - Kod Sv . Trojice (Novi, 14. 8. 1818 –Novi, 10. 3. 1907), sin Josipa (16. 10. 1773 – 3. 9. 1849), Tominog i Katarine Papić; supruga Magdalena r. Krišković (Novi, 21. 7. 1818 – Novi, 6. 2. 1887). Vjerojatno je da mu je otac umro od kolere. Trgovac. Imao je “butigu” (trgovina) u Novom, a supruga i sin Kalisto “oštariju” (od tal. osteria – gostionica). Po sinu Kalistu ta je grana obitelji dobila nadimak Kalisto, Kalistovice, a od brata Tome (24. 3. 1798) koji je stanovao Spod Biškupije, potomci su Malinari. Veza: 46, 52, 31, 11, 20, 64, 54, 61, 5, 27, 62, 77, 26

39.

RADETIĆ, JOSIP (Crni) - Markovac (Novi, 5. 9. 1830 –Bahia Blanca, Argentina, 1907), sin Marka Antonovog i Margarete r. Veljačić (Novi, 8. 4. 1789 – Novi, 5. 10. 1865); prva supruga Marija r. Krišković (Novi, 6. 10. 1821 –Novi, 1876); druga Katarina r. Umiljenović - Baska (Novi, 16. 11. 1846 – Bahia Blanca, Argentina, 1907).

Vojna osoba. Kao mladić bio je domobran te je vjerojatno prošao i vojni pohod bana Jelačića na Mađarsku (1848). Poslije se s obitelji odselio u Argentinu. Imao je tri sina: Milana (Novi, 28. 12. 1885), Zvonimira (Novi, 12. 2. 1881) i Mladena (Novi, 16. 9. 1883) te kćeri Sofiju (Novi, 16. 10. 1876) i Božicu (Novi, 25. 5. 1882).

Veza: 56/1, 19, 8, 82

40.

RADETIĆ, JOSIP - Lulić, Spod Barsa (Novi, 23. 7. 1840 –Novi, 23. 5. 1911), sin Matija Stipanovog i Lucije r. Krišković (Novi, 24. 10. 1803 – Novi, 16. 3. 1836), Petrove,

prve Lulike; supruga Marta r. Mudrovčić - Pilčika (29. 6. 1842 – Novi, 18. 8. 1916), Matijeva.

Kamenoklesar. Radio je u Novom. Pradjed mu je Lovra (10. 3. 1743), Matijev, a nadimak Lulić dobio je po majci Luciji ili baki Luciji r. Petrinović. Šukundjed Matij Ivanov (Kastav, 1710) došao je u Novi s ocem i braćom. Veza: 49/1, 66, 18, 15, 71, 68, 21, 84, 75, 63, 86, 69, 23, 48

41.

RADETIĆ, JOSIP - Kastavac (Novi, 5. 9. 1875 – Vrapče, 22. 9. 1939), sin Mihovila (Mihat) Antonovog i Rozalije r. Šutić (Novi, 1. 10. 1848 – Novi, 14. 9. 1913); supruga Marija r. Radetić - Kastavka (Novi, 21. 8. 1884 – Novi, 23. 11. 1962), kći Antona Mikulinog. Zidar. Radi zarade otišao je na rad u Južnu Ameriku, a nakon povratka završio je u Zavodu za umobolne. U Novom je bio dužnosnik sindikalne podružnice. Imao je kćeri Anku (Novi, 1909 – Novi, 1992) i Ružicu (Novi, 1915 – Novi, 1998) te sinove Josipa (Novi, 1918 – 1944), Ivana (Novi, 15. 3. 1912 – Argentina, 19. 1. 1965) i Nikolu (Novi, 16. 7. 1906 – Argentina, 8. 1. 1962).

Veza: 6, 37, 70

42.

RADETIĆ, JOSIP - Ivić, Šaverija (Novi, 10. 12. 1911 – Australija, 8. 12. 1983), sin Silvestra Šaverijevog i Francike r. Kabalin - Nikolice (Novi, 12. 10. 1892 – 23. 2. 1977), Nikoline. Stolar. Radio je u Novom, a neko vrijeme i u Australiji.

Veza: 72, 58, 44, 80, 35, 12, 16

43.

RADETIĆ, JOSIP - Lokanac (Novi, 10. 2. 1940), sin Srećka Ivanovog i Katarine r. Žvanović - Šišinke (Novi, 29. 8. 1919 – Novi, 9. 4. 1994), Josipove. Mornarički podoficir JNA i strojar; završio je zanatskostrojarsku školu pri JNA u Tivtu. Veza: 73, 76, 8, Reiner, Panjoko

44.

RADETIĆ, JOSIP - Ivić, Šaverija (Novi, 3. 11. 1887 – Novi, 27. 10. 1892), sin Šaverija Matijevog i Mandalene r. Sokolić - Vlašike (Novi, 31. 5. 1847 – 11. 1. 1911), Ivanove. Kao petogodišnji dječak utopio se u novljanskoj luci. Pao je u more, a nije znao plivati.

Veza: 80, 58, 72, 55, 42, 35, 12, 16

45.

RADETIĆ, JOSIP - Kovač (Novi, 27. 6. 1860 – 28. 1. 1916), sin Tome Antonovog i Matejke r. Ježić (Novi, 23. 11. 1828 –Novi, 21. 2. 1911); supruga Marija r. Baran (Novi 17. 9. 1871 – Novi, 27. 3. 1955), kći Ivana Martinovog. Kovački obrtnik. Imao je kovačnicu u Novom (u Ulici braće Radić), a njegov posao nastavio je sin Toma. Nadimak je dobio po ocu kovaču. To je grana Radetića - Markovaca čiji nadimak potječe još od šukundjeda Marka (25. 4. 1737), Ivanovog. Veza: 82, 9, 83, 81, 3, 13, 2, 24, 82/1

46.

RADETIĆ, KALISTO - Kalisto, Kod Sv Trojice (Novi, 14. 10. 1857 – Novi, 19. 2. 1884), sin Josipa Josipovog i Magdalene r. Krišković (Novi, 21. 7. 1818 – Novi, 6. 2. 1887); supruga Margareta (Mare) r. Ježić - Z Malenice (Novi, 4. 10. 1849 – Novi, 26. 11. 1930), Pavlova, prije toga udovica Silvestra Radetića (Novi, 18. 7. 1846 – Novi, 29. 12. 1880), Kalistova brata. Trgovac u Novom. Taj je posao preuzeo od oca, kao i brat Silvestar dok je njihova supruga Mare držala gostionicu. Nositelj je nadimka Kalisto. Imao je braću Josipa (6. 9. 1844 – 31. 9. 1874), Silvestra (18. 7. 1846 – 29. 12. 1880) i Matija (21. 9. 1853 – 6. 6. 1874).

Veza: 38, 52, 31, 11, 20

47. RADETIĆ, LOVRA - Kastavac (Novi, 30. 7. 1821 – Novi, 23. 5. 1908), sin Fabijana Antonovog i Matejke r. ZoričićGrujičinke (Novi, 21. 9. 1789 – Novi, 5. 10. 1848), Antonove; supruga Vicka r. Potočnjak (Novi, 24. 10. 1822).

Mora da je bio dobar i cijenjen sopac (“sopilaš” – svirač novljanskih sopila) jer je u novljanskoj župnoj knjizi Stališ duša, IV, uz njegovo ime upisano i sopac. Prema do sada dostupnim podacima, on je, poslije Pavla Maričića (Novi, 6. 3. 1812 – 1875), Petrovog, drugi najstariji poznati novljanski sopac, a poslije njih Matij DobrićLukinić.

Veza: 0

48.

RADETIĆ, LOVRA - Lulić (Novi, 14. 2. 1898 – Buenos Aires, Argentina, 17. 6. 1970), sin Lovre Matijevog i Vicke r. Maričić - Pećarice (Novi, 6. 10. 1857 – Novi, 20. 11. 1917), Tomine, treće očeve supruge; supruga Lucija r. Paladin (Novi, 16. 10. 1900 – Buenos Aires, Argentina, 1978), Ferdinandova. Šukundjed mu je Lovra (10. 3. 1743), Matijev. Stolar u Novom. Godine 1928. otišao je u Argentinu sa suprugom i sinom Zlatkom (Novi, 15. 1. 1919 – Buenos Aires, Argentina, 25. 1. 1972).

Veza: 66, 40, 14, 18, 15, 23

49.

RADETIĆ, LUCIJA r. Radetić (Novi, 26. 10. 1822 – Novi, 18. 7. 1904); suprug Ivan - S Klanca (Novi 22. 1. 1817 – Novi, 12. 2. 1889), sin Ivana (Ivić) Josipovog. Krčmarica. Nakon suprugove smrti sama je vodila gostionicu.

Veza: 29, 59, 30, 80

49/1.

RADETIĆ, LUCIJA r. Petrinović - Lulika (Novi, 30. 3. 1775 –Novi, 30. 10. 1832), Mikulina; suprug Stipan (Novi, 23. 12. 1776), Lovrin i

RADETIĆ, LUCIJA r. Krišković - Perinka (Novi, 24. 10. 1803 – Novi, 16. 3. 1836), Petrova; suprug Matij (Novi, 15. 11. 1804 – Novi, 28. 1. 1885), Stipanov.

Jedna je od njih nositeljica nadimka Lulić za ovu granu Radetića, a nadimak je nastao tako što je sin kao malo dijete svoju majku zvao Lule umjesto Luce. Veza: 66, 40, 18, 15, svi Lulići

50.

RADETIĆ , LUDOVIKO - Spod Biškupije (Novi, 8. 8. 1880 – Južna Afrika, 1929), sin Tome Tominog i Katarine r. Prosen (Novi, 24. 5. 1841 – Novi, 28. 2. 1905); supruga Slavica r. Antić (Novi, 7. 8. 1888), Danijelova, koja ga je napustila i otišla živjeti u SAD. Zidar u Novom. Godine 1928. otišao je na rad u Sje-vernu Ameriku, a odatle u Južnu Afriku gdje je umro. On je bio vlasnik zadnjega novljanskog “ulikvara” (maslinik) u Novom (Pod sv. Mikulj). “Pivač” u novljanskom kolu. Pradjed mu je Josip Tomin (16. 10. 1773 – 3. 9. 1849) čiji su potomci s nadimkom Kod Sv. Trojice i Malinari. Brat Ciprijan (14. 9. 1874) emigrirao je u Ameriku pa u Južnu Afriku.

51.

RADETIĆ, LJUBICA r. Mažuranić (Novi, 12. 2. 1877 – 25. 3. 1934), kći Antona Ivanovog starijeg i Marije r. Maričić (Novi, 29. 1. 1839); suprug Petar - Kastavac (Novi, 14. 10. 1874 – Pretoria, Južnoafrička Republika, 10. 3. 1898), sin Jurja Ivanovog i Marije (Marija Mižerija) r. Sokolić (Novi, 18. 10. 1849). Otac Anton (10. 10. 1833 – 22. 9. 1895), Ljubičin, brat je Ivana mlađeg (14. 6. 1837 – 7. 2. 1889) koji je otac dr. Milutina i dr. Bogoslava Mažuranića iz Varoša. Općinska primalja u Novom. Sin Ivan (15. 9. 1897) otišao je na Novi Zeland. Veza: 53

52.

RADETIĆ, MARGARETA (Mare) r. Ježić - Z Malenice (Novi, 4. 10. 1849 – Novi, 26. 11. 1930), kći Pavla i Lucije r. Radetić (Novi, 1. 11. 1816 – Novi, 14. 6. 1914); prvi suprug Silvestar Radetić - Kod Sv. Trojice (Novi, 18. 7. 1846 – Novi, 29. 12. 1880), Josipov, a drugi je njegov brat Kalisto (Novi, 14. 10. 1857 – Novi, 19. 2. 1884), Josipov, trgovac.

Gostioničarka. Prije Drugoga svjetskog rata držala je gostionicu s vrtnom restauracijom (u svojoj kući u Ulici braće Radić, iznad “Stare pošte”) koju je poslije preuzeo “Čika Simo” Nikolić, a potom Dimitrije Nastasić (“Čika Mito”).

Veza: 38, 46, 11, 31, 20, 64, 54, 61, 5, 27, 77, 62, 26

53.

RADETIĆ, MARIJA r. Sokolić (Marija Mižerija) - Milinica, Kastavka (Novi, 18. 10. 1849 – Novi, 29. 3. 1937), kći Ivana Milinića; suprug Juraj - Kastavac (23. 12. 1840), Ivanov.

Bavila se sitnom trgovinom, prodavala je na Placi smokve, bombone i sl., a poslije u “kažotu” (kiosk) na “Paladi” u luci gdje je imala više artikala. Nadimak Mižerija

dobila je zbog stalnog “mižeranja” jer je rano ostala bez supruga, a kako je bila bez zanimanja, postala je u Novom simbol za sve osobe koje su se tužile na siromaštvo. Uz to je bila vrlo naivna, lakovjerna i dobrodušna. Tko god je htio da se neka “priča” ili psina, pa i objeda brzo proširi gradom, dovoljno je bilo njoj je reći “u povjerenju” pa je o tome za pola sata brujio cijeli Novi. Veza: 51

54.

RADETIĆ, MARIJA (Novi, 3. 8. 1903 – Novi, 25. 4. 1987), kći Bogoslava Silvestrovog i Francike r. Kargačin - Belike (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), Ivanove. Trgovačka pomoćnica. Radila je u trgovini svog oca i majke u Ulici braće Radić do Sv. Trojice. Veza: 11, 20, 52, 38, 64, 61, 5, 27, 77, 62, 26

55.

RADETIĆ, MARIJA r. Piškulić - Pavulinka (Novi, 5. 11. 1872 – Novi, 9. 6. 1953), kći Josipa Josipovog i Katarine r. Maričić (Novi, 26. 9. 1834 – Novi, 10. 1. 1914), Matijeve; suprug Matij - Ivić, Šaverija (Novi, 3. 8. 1874 – SAD, 13. 8. 1934), sin Šaverija Matijevog. Podvorkinja u osnovnoj školi u Novom od 1925. do 1953. Veza: 58, 80, 72, 44, 42, 35, 12, 16

56.

RADETIĆ, MARIJA r. Mažuranić - Dančić (Novi, 30. 7. 1854 – Tunis, 29. 10. 1920), kći Ivana Petrovog i Marije r. Ježić (Novi, 5. 3. 1810 – Gospić, 8. 3. 1890), Josipove; suprug Paval (Novi, 17. 11. 1845 – Tunis, 29. 12. 1920), sin Mikule (Šepavi) Pavlovog. Općinska primalja u Brinju. Poslije se sa suprugom odselila u Tunis.

Veza: 60 56/1.

RADETIĆ, MARKO - Markovac (Novi, 2. 5. 1785), sin Antona Markovog i Lucije r. Maričić (Novi, 23. 6. 1763 –Novi, 29. 5. 1789); supruga Margareta r. Veljačić (Novi, 8. 4. 1789 – 5. 10. 1865).

Nositelj nadimka Markovac za sebe i svoje sinove Marka (10. 8. 1820 – 1875), Josipa (Crni) (5. 9. 1830 – 1907) i Lovru (9. 8. 1823 – 6. 5. 1900) i njihove potomke. Potomci brata Josipa Filipa (Novi, 29. 4. 1798) su Lokanci, potomci od strica im Josipa (Novi, 27. 9. 1776 – 11. 8. 1849) nose nadimak Brezari, a od brata Antona Matija (Novi, 18. 2. 1801) Kovači. Djed mu je Marko (25. 4. 1737), Ivanov. Pradjed Ivan Ivanov (Kastav, 1702 – Novi, 9. 4. 1782) došao je s ocem i braćom iz Kastva u Novi. Veza: 39, 19, 8, 82

57.

RADETIĆ, MATIJ - Malinar (Novi, 6. 12. 1921 – 1. 4. 1944), sin Ivana Matijevog i Marije r. Peričić - Vranješinke (Novi, 6. 11. 1896 – Novi, 29. 8. 1974), kćeri Ivana Josipovog. Nadimak mu je po očevoj majci Julijani r. Cvetko (Novi,

17. 6. 1862), kćeri Ivana Gašparovog koja ga je dobila po svojoj majci Doroteji - Malinarki (Novi, 28. 8. 1832), Lovrinoj. Mornar, što je tada bila rijetkost u Novom. Plovio je na našim i stranim brodovima. U Drugome svjetskom ratu poginuo je na stranom brodu kao borac protiv fašizma. Igrao je nogomet u Nogometnom klubu Poskok u Novom. Sestra mu je Ivanka (Novi, 29. 9. 1923 – Novi, 17. 1. 1991), a brat Svetozar (Novi, 6. 10. 1925), pali borac NOR-a. Prašukundjed mu je Josip (Novi, 16. 10. 1773 –Novi, 3. 9. 1849), Tomin.

Veza: 79

58.

RADETIĆ, MATIJ - Ivić, Šaverija (Novi, 3. 8. 1874 – SAD, 3. 8. 1934), sin Šaverija Matijevog i Mande r. SokolićVlašike (Novi, 31. 5. 1847 – Novi, 11. 1. 1911), Ivanove; supruga Marija r. Piškulić - Pavulinka (Novi, 5. 11. 1872 –Novi, 9. 6. 1953), Josipova. Zidar. Radio je u Novom, zatim u SAD-u gdje je 1930. stekao državljanstvo. Supruga mu je bila podvorkinja u osnovnoj školi.

Veza: 80, 72, 44, 55, 42, 35, 12, 16

59.

RADETIĆ, MIKULA - Ivić (Novi, 5. 6. 1819 – Novi, 4. 1. 1904), sin Ivana Josipovog i Lucije r. Maričić - Livakovice, Ivike (Novi, 2. 11. 1783 – Novi, 1862), Matijeve; supruga Magdalena r. Žanić (Novi, 7. 3. 1826). Nadimak je dobio po majčinoj majci Franici r. Ivić (6. 11. 1754). Zidar. Na svojoj je parceli u prirodnoj pećini oko 1850. podigao kapelicu koja se poslije našla uza samu Ogulinsku cestu, a u narodu je bila poznata kao Ivićeva kapelica. Poslije je srušena zbog rekonstrukcije i širenja ceste.

Veza: 29, 49, 30, 80

60.

RADETIĆ, MIKULA (Novi, 29. 11. 1806 – Novi, 10. 6. 1899), sin Pavla Mikulinog i Margarete r. Karlović (Novi, 11. 1. 1873), Petrove; prva supruga Antonija r. Dorčić (Novi, 29. 10. 1808 – 24. 1. 1834), Ivanova, druga Margareta r. Mudrovčić - Majerka (Novi, 9. 7. 1800 – 27. 12. 1877), Mikulina.

U Novom su ga zvali “Stari šepavi” jer je šepao. Doživio je 92 i pol godine (upisano u crkvenim knjigama).

Veza: 56

61.

RADETIĆ, MLADEN (Novi, 25. 7. 1906 – Novi, 1. 2. 1987), sin Bogoslava Silvestrovog i Francike r. Kargačin - Belike (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), Ivanove. Diplomirani pravnik; Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Sudionik NOB-a od rujna 1943. Sudac KNOO-a Novi pa tajnik suda Okružnog narodnooslobodilačkog odbora za Hrvatsko primorje u Rijeci. Kao učenik igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom, a 1933. preplivao je Vinodolski

kanal od Novoga do Glavine na Krku za 3 sata i 43 minute. Veza: 11, 20, 52, 38, 64, 54, 5, 27, 77, 62, 26

62.

RADETIĆ, MLADEN (Zagreb, 6. 1960), sin Ivana (Ferdo) Bogoslavovog i Tee r. Weber, druge očeve supruge. Diplomirani inženjer strojarstva; završio je Brodarski fakultet u Zagrebu. Radio je u gradskoj toplani grada Zagreba i u hotelu IN u Zagrebu. Veza: 27, 64, 54, 61, 5, 11, 20, 52, 38, 77, 26

63.

RADETIĆ, MLADEN - Lulić, Spod Barsa (Novi, 29. 12. 1929), sin Roke Feliksovog i Marije r. Mažuranić (Novi, 13. 5. 1899 – Novi, 30. 1. 1987), Ludovikove; supruga Leposava r. Šeaz (Knin, 7. 7. 1927), Dušanova. Elektromonter. Radio je cijeli radni vijek u Elektroprimorju Crikvenica, u pogonu u Novom na održavanju javne rasvjete. Veza: 68, 71, 21, 18, 40, 86, 75, 69, 25

64.

RADETIĆ, MLADENKA (Novi, 24. 10. 1901 – Novi, 21. 4. 1982), kći Bogoslava Silvestrovog i Francike r. KargačinBelike (Novi, 29. 11. 1880 – Novi, 30. 10. 1959), Ivanove. Kućanica. Aktivno je radila za vrijeme Drugoga svjetskog rata za NOP u majčinoj kući u kojoj je, uz trgovinu, bio i prvi partizanski punkt za opskrbu partizana koji je ona vodila tijekom talijanske okupacije Novoga. Veza: 11, 20, 52, 38, 54, 61, 5, 27, 77, 62, 26 64/1.

RADETIĆ, NIKOLA - Brezar (Novi, 13. 12. 1883), sin Ivana Mikulinog i Marije r. Radetić (Novi, 11. 9. 1858 – Novi, 1925), kćeri Lovre - Markovca, Markovog, preudane za Fabijana Mudrovčića - Bubnjara, Mikulinog; supruga Marija r. Piškulić - Ulkinica (Novi, 31. 1. 1891), kći Franka Osipovog.

Poput mnogih Novljana, otišao je u SAD kao i brat mu Rudolfo (Novi, 15. 10. 1882) još 1918. Prije toga mu je sin Davorin (Novi, 9. 9. 1913) umro 6. kolovoza 1914. Za njegove odsutnosti supruga Marija je živjela u Slavonskom Brodu s Josipom Heibom, soboslikarom s kojim je dobila kćer Branku (12. 5. 1923) te sinove Zvonka (22. 11. 1924) i Davorina (1925) koji su 1941. upisni kao zakonita djeca Nikole Radetića i Marije. To nije bio jedini slučaj u Novom.

Veza: 33, 34

65.

RADETIĆ, PETAR (Petar Sandrin) - Ivić, S Klanca (Novi, 31. 1. 1914 – Novi, 26. 12. 1989), sin Andrija Josipovog i Aleksandre r. Krišković - Dankove (Novi, 31. 8. 1885 – Novi, 5. 5. 1957), Josipove; prva supruga Marija r. Piškulić - Arbičinka (Novi, 26. 4. 1921 – Novi, 9. 6. 1953), Vencelova, druga Blanka r. Blažević - Marijetina (Krmpote, 6. 3. 1945), Franjina.

Pekarski obrtnik; imao je pekarsku radnju u svojoj kući na Korzu. Sudionik NOB-a od rujna 1943. Bio je i društveno-politički djelatnik; predsjednik Odbora za izgradnju Doma kulture u Novom (oko 1947, poslije Ivana Dobrića - Lukinića), direktor DIP-a Novi od 1960. do 1962, od 1. ožujka 1962. do 30. rujna 1973. predsjednik Općine Novi, zatim je direktor HTP-a Lišanj u Novom (koji se od malog razvio u veliko ugostiteljsko poduzeće) izgradivši 1964. hotel-depandanse Horizont, hotelsko naselje u Povilama s kampom 1962, kamp Zagori oko kojega je izgradio čitavo Hotelsko turističko naselje Zagori od 1963. do 1967. Igrao je nogomet u NGŠK-u Novi.

Veza: 1, 4, 10, 67

66.

RADETIĆ, PETAR - Lulić (Novi, 4. 8. 1838 – 13. 2. 1911), sin Matija Stipanovog i Lucije r. Krišković - Perinke (Novi, 24. 10. 1803 – Novi, 16. 3. 1836), Petrove; prva supruga Ursa r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 16. 9. 1845 – Novi, 2. 2. 1889), kći Josipa Jurjevog, druga Kate r. Krišković (Novi, 7. 7. 1852 – Novi, 22. 9. 1941). Lugar u Novom (radi čuvanja branjevine na kršu u okviru Zemljišne zajednice) od 1895. (a prije toga bio je vodnik u 53. pješačkoj pukovniji u Zagrebu), zatim je kraljevski nadlugar u Novom do 1910. godine.

Veza: 49/1, 40, 18, 15, 23, 14, 48

67.

RADETIĆ, PETAR (Perica) - Ivić, S Klanca (Rijeka, 11. 11. 1973), sin Petra Andrijevog i Blanke r. Blažević - Marijetine (Krmpote, 6. 3. 1945), Franjine. Konobar; završio je srednju ugostiteljsku školu u Crikvenici. Radio je u HTP-u Lišanj, tj. Novi u Novom (od 6. veljače 1994). Borac Domovinskog rata kao pripadnik 111. riječke brigade HV-a. Veza: 65, 10, 44, Blažević

68.

RADETIĆ, ROKO - Lulić, Spod Barsa (Novi, 9. 10. 1896 –Novi, 21. 5. 1966), sin Feliksa (Srećko) Josipovog i Marije r. Sokolić - Veričinke, Pećarice (Novi, 15. 9. 1878 –Novi, 15. 12. 1968), kćeri Jerka Matijevog; supruga Marija r. Mažuranić - Šimica (Novi, 13. 5. 1899 – Novi, 30. 1. 1987), Ludovikova.

Klesar - kamenorezac; završio je obrtničku školu (3 godine) u Zagrebu. Radio je uglavnom u Južnoj Americi (od 1929), a od 1955. sudjeluje u izradi pročelja Doma kulture te fontane na Placi u Novom. Zajedno s Josipom Sokolićem, Jurjevim - Šarcem i drugima klesao je kapitele u hotelu Lišanj i u Glumačkoj vili.

Veza: 18, 15, 40, 71, 21, 86, 75, 63, 25, 69, 84, 28

69.

RADETIĆ, ROKO - Lulić, Spod Barsa (Novi, 6. 12. 1956), sin Mladena Rokinog i Leposave r. Šeaz (Knin, 7. 7. 1927), Dušanove.

Elektroinstalater. Radio je u HTP-u Lišanj u Novom od 22. travnja 1981. godine. Veza: 63, 86, 75, 68, 18, 40, 25, Šandl

70.

RADETIĆ, ROZALIJA (Ruža) - Kastavka (Novi, 3. 1. 1915 –Novi, 12. 6. 1998), kći Josipa Mihovilovog i Marije r. Radetić - Kastavke (Novi, 21. 8. 1884 – Novi, 23. 11. 1962), kćeri Antona Mikulinog. Laborantica. Radila je u ljekarni u Koprivnici i u Novom kod Kuzme Mikuličića od 15. svibnja 1926. do 1. listopada 1937. godine. Veza: 41, 6, 37

71.

RADETIĆ, RUDOLFO - Lulić, Spod Barsa (Novi, 18. 8. 1914 – Novi, 30. 10. 1933), sin Feliksa (Srećko) Josipovog i Marije r. Sokolić - Veričinke, Pećarice (Novi, 15. 9. 1878 –Novi, 15. 12. 1968), Jerkove. Stolarski pomoćnik. Umro je u dvadesetoj godini od tuberkuloze.

Veza: 18, 15, 40, 86, 75, 84, 28 72.

RADETIĆ, SILVESTAR - Ivić, Šaverija (Novi, 30. 12. 1880 –Novi, 1. 1. 1946), sin Šaverija Matijevog i Mande r. Sokolić (Novi, 31. 5. 1847 – Novi, 11. 1. 1911); supruga Francika r. Kabalin - Nikolica (Novi, 12. 10. 1892 – Novi, 23. 2. 1977), Nikolina.

Zidar. Radio je u Novom. “Pivač” u novljanskom kolu i “sopilaš”.

Veza: 80, 58, 44, 55, 42, 35, 12, 16

73.

RADETIĆ, SREĆKO FELICE - Lokanac (Novi, 21. 5. 1912 –Novi, 15. 10. 2003), sin Ivana Antonovog i Rozalije r. Šebalja (Novi, 22. 9. 1875 – Novi, 25. 3. 1946), Bartolove; supruga Katarina r. Žvanović - Šišinka (Novi, 29. 8. 1919 – Novi, 9. 4. 1994), Josipova.

Vodoinstalaterski majstor. Učio je kovački zanat kod Tome Radetića - Kovača, Josipovog. Radio je u pilani Neuberger na Melu od 1929. do 1930, kao kovač, pomoćni ložač i vozač u pilani na Brezama, od 1932. radi u Vodovodu Žrnovnica, a od 1947. kao samostalni obrtnik (poduzimao je radove u Sušaku, Rabu, Karlovcu i Istri), zatim u DIP-u Novi kao rukovoditelj pogona Transport (Garaža u luci) pa u GP Izgradnja Novi, u Instalateru Crikvenica i GP Konstruktor Rijeka do 1968. Novljanski “pivač”, “sopilaš”, a bio je originalan u maškaranju.

Veza: 8, 43, 76, Panjako, Renier

74.

RADETIĆ, SREĆKO FELIKS - Lulić (Novi, 20. 11. 1872), sin Josipa Matijevog.

– Vidi pod Radetić, Feliks jer je tako zaveden u matičnim knjigama.

Veza: 18

75.

RADETIĆ, SREĆKO - Lulić, Spod Barsa (Novi, 29. 4. 1925), sin Roke Feliksovog i Marije r. Mažuranić - Šimice (Novi, 13. 5. 1899 – Novi, 30. 1. 1987), Ludovikove; supruga Ankica r. Ivić (Sisak, 14. 1. 1926 – Rijeka, 28. 10. 1975), Augustinova.

Viši geodet; završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, a Višu geodetsku školu u Beogradu 1962. Od 1945. do 1952. radio je u Geodetskom zavodu u Zagrebu, zatim je rukovoditelj geodetske službe u Zavodu za komunalne djelatnosti u Rijeci. Od siječnja do 6. svibnja 1945, za vrijeme NDH bio je zatvoren u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti (bivša ženska kaznionica) zbog antifašističke djelatnosti u Zagrebu.

Veza: 68, 71, 21, 18, 40, 86, 63, 25, 69

76.

RADETIĆ, SREĆKO - Lokanac (Novi, 23. 9. 1951), sin Srećka Ivanovog i Katarine r. Žvanović - Šišinke (Novi, 29. 8. 1919 – Novi, 9. 4. 1994), Josipove.

Elektromehaničar; zanat je izučio u zanatskoj školi u Rijeci. Radio je u DIP-u Novi, zatim je prešao kod privatnika u Povile.

Veza: 73, 8, 43

77.

RADETIĆ, STANKO (Rijeka, 1945), sin Ivana (Ferdo) Bogoslavovog i Marije (Dunja) r. Vuković (Virovitica, 9. 10. 1912 – Zagreb, ?).

Elektrotehničar; završio je srednju tehničku školu u Zagrebu. Radio je u tvornici Nikola Tesla u Zagrebu.

Veza: 27, 64, 54, 61, 51, 11, 20, 52, 38, 62, 26

78.

RADETIĆ, STIPAN - Kastavac (Novi, 1. 3. 1756 – Ledenice, 1781), sin Osipa Jurjevog. Svećenik. Bio je plovan (župnik) u nekoliko mjesta, među ostalim i u Ledenicama od 1760. do 1781. kada je tamo za župnika došao Matij Maričić. Braća su mu Juraj i Fabijan (Novi, 19. 3. 1758), a sinovac Josip (Novi, 21. 5. 1795), Jurjev. Pradjed Ivan došao je u Novi iz Kastva gdje je rođen oko 1675, a umro je u Novom 1. studenoga 1744. Veza: 17

79.

RADETIĆ, SVETOZAR - Malinar (Novi, 6. 10. 1925 – Grabovac, 26. 2. 1945), sin Ivana Matijevog i Marije r. Peričić - Vranješinke (6. 11. 1896 – 29. 8. 1974), Josipove. Pali borac NOR-a. Radio je kao općinski službenik u Novom, a tu je i završio četiri razreda građanske škole. Sudionik NOB-a od 25. listopada 1943, pisar u štabu osječke brigade 12. udarne slavonske divizije. Poginuo je prigodom ispitivanja granata kod sela Grabovca (Beli Manastir) gdje je i pokopan. Brat Matij (Novi, 6. 12. 1921) poginuo je za vrijeme rata kao borac protiv fašističkog terora na stranom brodu na moru.

Veza: 57

80.

RADETIĆ, ŠAVERIO (Silvestar) - Ivić, Šaverijo (Novi, 27. 12. 1840 – Novi, 25. 4. 1895), sin Matija Ivanovog; supruga Manda r. Sokolić - Vlašika (Novi, 31. 5. 1847 –Novi, 11. 1. 1911). Težak. Nositelj nadimka Šaverija, a Ivić je po djedu. Veza: 29, 49, 58, 44, 72, 55, 42, 35, 12, 16, 30 81.

RADETIĆ, TOMA - Kovač (Novi, 12. 4. 1901 – Novi, 27. 8. 1948), sin Josipa Tominog i Marije r. Baran (Novi, 17. 9. 1871 – Novi, 27. 3. 1955), Ivanove; supruga Anka r. Zoričić - Lovrešinka, Grujičinka (Novi, 4. 11. 1901 – Novi, 11. 12. 1976), Antonova. Žrtva lokalnog terora. Kovački obrtnik, potkivač konja i bravar. Većina ledeničkih kirijaša koji su prevozili iz šume drvo za novljansku pilanu i za izvoz kod njega je potkivala konje. Bio je dugogodišnji vođa novljanskoga mesopusnog kola i poznat po maškaranju. Ubijen je zbog “mesopusta” izloženog na Jurkovu u Novom 1948, čijim je imenom napadnut vrh tadašnje narodne vlasti u Novom. Vlasti su to pripisale njemu, iako je bio nedužan. Ubijen je nevin i bez suđenja, a njegovo je ubojstvo bilo unaprijed isplanirano. Dok se vraćao kamionom s posla u Brezama, na Ogulinskoj su ga cesti na okuci kod vile Palma dočekala četiri, poslije uvažena novljanska sugrađana, koje su angažirali utjecajni ljudi u Novom, skinula ga s kamiona i brutalno pretukla, batom su mu razbili glavu, a jezik izvukli skoro do pojasa. Njegovo bolno zapomaganje i urlanje čula je gospođa Gomez u dvorištu svoje kuće. Njegova sestra Anka Zoričić, primalja bila je očevidac Tomina užasnog izgleda jer ga je mrtvog prala. Poslije je jedan od počinitelja tog zločina slao njegovu sinu Dragomiru (inače partizanskom borcu) pisma, prijeteći da će i njega snaći očeva sudbina, no te su prijetnje prestale nakon što je sin ta pisma predao nadležnim tijelima.

Veza: 45, 9, 83, 3, 13, 2, 24, 82

82.

RADETIĆ, TOMO - Kovač (Novi, 21. 12. 1828 – Novi, 7. 3. 1902), sin Antona Antonovog i Margarete r. Sokolić (Novi, 1. 3. 1811), Ivanove; supruga Matejka r. Ježić (Novi, 23. 11. 1828 – Novi, 21. 2. 1911).

Kovač – potkivač. Radio je u Novom u vlastitoj kovačnici u kojoj su nastavili raditi njegovi potomci koji su po tom zanatu dobili nadimak Kovači. Otac Anton u nekim je župnim knjigama zapisan i kao Matij Anton. Pradjed mu je Marko (25. 4. 1737) Ivanov. Potomci od strica Marka (2. 5. 1785) su Markovci, a od strica Osipa Filipa (29. 4. 1798) Lokanci.

Veza: 56/1, 9, 45, 83, 81, 3, 13, 24, 82/1, 8, 39

82/1.

RADETIĆ, TOMO - Kovač (Novi, 15. 9. 1950), sin Dragomira Tominog i Krešimire r. Mudrovčić - Majerke (Novi, 18. 7. 1928), Ivanove.

Monter. Radi u Vodovodu Žrnovnica u Novom (od 1970).

Veza: 13, 3, 81, 45, 82, 2, 24

83.

RADETIĆ, VALENTIN - Kovač (Novi, 14. 2. 1873 – Južna Amerika, ?), sin Tome Antonovog i Matejke r. Ježić (Novi, 23. 11. 1828 – Novi, 21. 2. 1911); supruga Kate r. Radetić (Novi, 17. 3. 1885 – Novi, 13. 6. 1969), Tomina. Kovač. Zanat je izučio kod oca gdje je i radio, a 1930. odselio se u Južnu Ameriku. Imao je braću Josipa (Novi, 1860 – Novi, 1916), Bartola (Novi, 1865 – Zagreb, 1890) i Antona (Novi, 6. 7. 1849 – Novi, 19. 10. 1866).

Veza: 82, 9, 45, 81

84.

RADETIĆ, VOJISLAV (Vojo) - Lulić (Novi, 10. 12. 1919 –10. 3. 1944), sin Dušana Josipovog i Anđelike r. Prosen (Novi, 27. 8. 1882 – Novi, 20. 6. 1962), Stipanove. Žrtva rata (1941 – 1945). Učio je za zidara, a za vrijeme NDH (1941 – 1944) bio je financ u Hrvatskom zagorju kod Varaždina zajedno s Vladimirom Mrzljakom - Bartolcem, Pavlom Maričićem - Jurićem i Vladimirom Žvanovićem - Busijom. Unatoč protivljenju svojih kolega napustio je službu i uputio se u Novi, no u Novi nije stigao. Ubijen je na putu do Zagreba ili kroz Gorski kotar, a ne zna se ni tko ga je ubio ni kako. Brat Ivan pali je borac NOR-a, a otac Dušan (22. 7. 1875) mlad je umro u San Franciscu (3. 5. 1926).

Veza: 15, 18, 40, 28, 68, 71, 21

85.

RADETIĆ, ŽELJKO - Kastavac (Novi, 13. 11. 1921 – Popovača, 17. 2. 1949), sin Josipa Antonovog i Katarine r. Baran (Novi, 26. 10. 1895 – Novi, 5. 9. 1979), kćeri Antona Mikulinog. Izučio je brijački zanat. Završio je u Popovači kao umobolni bolesnik u tamošnjoj bolnici.

Veza: 36, 7

86.

RADETIĆ, ŽELJKO - Lulić, Spod Barsa (Novi, 31. 8. 1921 –Babin Potok, 29. 4. 1944), sin Roke Feliksovog i Marije r. Mažuranić - Šimice (Novi, 13. 5. 1899 – Novi, 30. 1. 1987), Ludovikove. Pali borac NOR-a. Poljoprivredni tehničar. Radio je u Voćno-loznom rasadniku u Novom. Sudionik NOB-a od listopada 1942. i ponovno od 9. rujna 1943. Partizani su ga strijeljali kod Babinog Potoka u Lici gdje je bio u 3. brigadi 35. ličke divizije zbog lažne optužbe da kao rukovodilac jedne jedinice nije spriječio i kaznio neke partizane u krađi. Bio je sopac. Veza: 68, 71, 21, 18, 40, 75, 63, 25, 69

1.

RADIĆ, ANTON (Novi, 29. 11. 1905), Antonov, podrijetlom iz Pučišća na Braču. Profesor. Radio je u Ljubljani od 1934. godine.

2.

RADIĆ, DANKO (Brčko, 26. 8. 1963), Lukin. Kuhar. Ugostiteljsku školu završio je u Brčkom, a Višu ugostiteljsku školu u Opatiji. Radio je u hotelu Lišanj HTP-a Novi u Novom (od 1985). Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja 1995. kao desetnik HV-a.

3.

RADIĆ, STJEPAN (Trebarjevo Desno, 11. 6. 1871 – Zagreb, 8. 8. 1928).

Hrvatski političar, predsjednik HSS-a. Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave za boravka u Zagrebu cara Franje Josipa radi otvaranja HNK-a, isključen je s Pravnog fakulteta u Zagrebu pa je nastavio studij u Pragu. S bratom Antunom (Trebarjevo Desno, 11. 5. 1868 – Zagreb, 10. 2. 1919) utemeljio je HRSS 1918, izjasnio se protiv pripajanja Hrvatske Srbiji, zagovarao je federalizam na temelju ravnopravnosti. Kao vođa hrvatskoga naroda ranjen je u jugoslavenskome kraljevskom parlamentu u Beogradu i od posljedica ranjavanja umro. Novi je posjetio 26. srpnja 1926. Međutim, dvojica Novljana su bili njegovi protivnici. To je bio Franko Potočnjak, Antonov - Rusan koji je kao podban Hrvatske i pristalica režima kralja Aleksandra Karađorđevića pridonio da se Stjepanu Radiću održi proces od 8. do 20. srpnja 1920. u kojem je bio osuđen na dvije i pol godine državnih uza. U sudskom pak procesu koje je to presudilo, bio je Novljanin Roko Maričić, IvanovLivaković (Novi, 18. 7. 1874) kao sudski vijećnik drugog reda. Roko Maričić je zajedno s Radićem i drugima 1895. sudjelovao u spaljivanju mađarske zastave.

4.

RADIĆ, STJEPAN (Šibenik, 26. 4. 1928 – Novi, 4. 8. 1993), Jerin; supruga Bosiljka (Bosa) r. Golub (Banja Luka, 24. 4. 1928 – Novi, 5. 9. 2014), preudana za Zdenka Cerhara. Učitelj; završio je Učiteljsku školu u Šibeniku. Radio je u dječjem domu u Banjaluci. U Novi dolazi 1955. i radi u Pčelarskoj školi, u Dječjem domu Anka Pađen, u ŠUP-u te u vojnom odsjeku Općine Crikvenica. Veza: 6, 5

5.

RADIĆ, TONICA r. Jurković (Novi, 25. 10. 1956), kći Milana (Senj, 1908) i Margarete r. Parac (Bribir, 1913); suprug Željko (Banja Luka, 7. 3. 1951), Stjepanov. Ekonomska tehničarka; završila je srednju ekonomsku školu u Rijeci. Od 1975. do 1983. radila je u DIP-u Novi pa u Vinodolskoj tiskari u Crikvenici, zatim u vlastitu knjigovodstvenom servisu (11 godina). Od 2001. do 2005. zamjenica je gradonačelnika Novoga Milivoja Vidmara. Veza: 6, 4

6.

RADIĆ, ŽELJKO (Banja Luka, 7. 3. 1951), sin Stjepana i Bosiljke r. Golub (Banja Luka, 24. 4. 1928 – Novi, 5. 9. 2014); supruga Tonica r. Jurković (Novi, 25. 10. 1956), Milanova.

Elektroinstalater; zanat je izučio u srednjoj školi u Crikvenici. Završio je i školu rezervnih oficira u Zadru. Radio je u Instalateru, Elektroprimorju u Crikvenici deset godina, osam je godina plovio, dvije je godine radio u DIP-u Novi, dvije kao privatni trgovac, a od 1998. radi u Rijeci u NATO pogonu za sklapanje helikoptera. Borac Domovinskog rata i sudionik u operacijama HV-a Medački džep, Bljesak i Oluja kao zapovjednik druge bitnice topničko-raketnog diviziona.

Veza: 4, 5

RADIŠIĆ, VERONIKA (Vera) r. Jovanović - Matijina (Donji Zagon, 14. 2. 1929), kći Josipa Ivanovog i Antice r. Baričević (Donji Zagon, 21. 1. 1908 – 10. 12. 1993). Nastavnica razredne nastave; završila je Učiteljsku školu u Rijeci. Radila je cijelo vrijeme u Istri gdje i živi (u Fažani). Otac joj je bio zidar.

Veza: Jovanović 72, 74, Kujundžić

RADMANOVIĆ, JASENKA (Zagreb, 5. 3. 1948). – Vidi pod Ficko, Jasenka.

RADOMILOVIĆ, DRAGAN (Rijeka, 7. 7. 1965), Jovin. Prezime potječe iz okolice Karlovca. Vozač; završio je prometnu školu u Rijeci. Radio je na više strana. Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) i sudionik operacije Oluja (1995).

RADOSLAV

Pop u Ledenicama. Jedan je od trojice delegata općine Ledenice u Novom 6. siječnja 1288. prigodom donošenja Vinodolskog zakona.

RAÐENOVIĆ-PIPINIĆ, SANJA (Rijeka, 17. 9. 1968), kći Rajka i Gordane r. Nabršnigg (Novi, 6. 9. 1947), Franjine; suprug Josip Pipinić (Rijeka, 24. 6. 1959), Željkov. Matičarka. Završila je srednju upravnu školu u Rijeci. Od 1987. radi u Matičnom uredu Općine Crikvenica (od 1992. ured Primorsko-goranske županije), a od listopada 2005. vodi Matični ured u Novom i Crikvenici. Veza: 2, Pipinić 1

2.

RAÐENOVIĆ, RAJKO (Bosanski Osredci, Drvar, 26. 2. 1943), sin Ilije i Stane r. Marić (Bosanski Osredci, 1900); supruga Gordana r. Nabršnigg (Novi, 6. 9. 1947), Franjina. Milicajac. Radio je u Sekreterijatu unutrašnjih poslova u Crikvenici od 1967. do 1991. U Novom je od 967. godine. Veza: 1

RAJAKOVIĆ, OTON (Zagreb, 29. 1. 1855); supruga Konstantina (Petrinja, 2. 8. 1866). Upravitelj kraljevske kotarske oblasti u Novom od 9. srpnja 1888. do 1893, zatim je premješten u Ogulin.

1.

RAKAR, DRAGUTIN (Zaprešić, 1. 11. 1928), Nikolin; supruga Alma Marija r. Bogunović (Baćina, Metković, 23. 8. 1928 – Novi, 30. 12. 1993), Matina.

Ugostiteljski djelatnik. Radio je u hotelu Lišanj od 1. siječnja 1955. do 13. siječnja 1971. kao konobar – šef sale.

Veza: 2 2.

RAKAR, SVEMIR (Novi, 12. 1. 1954), sin Dragutina i Alme Marije r. Bogunović (Baćina, Metković, 23. 2. 1928 – Novi, 30. 12. 1993), Matine; supruga Rajka r. Goleš, Mihovilova. Kuhar. Držao je buffet Charle u kući Maričića (nekad Antona Žanića) na Placi. Bojnik je HV-a, profesionalni časnik; borac Domovinskog rata (1991 – 1995), jedan od tridesetorice dragovoljaca s područja Novoga. Sudjelovao je u operacijama Maslenica, Medački džep, Bljesak, Oluja, Ljeto i Maestral.

Veza: 1

RANKOVIĆ, ALEKSANDAR (Leka, ilegalno Marko) (Draževac kod Obrenovca, 1909 – Dubrovnik, 19. 8. 1983); druga supruga Vladislava (Slavka), profesorica na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Jedna od najmoćnijih osoba u SFRJ, uz Josipa Broza Tita. Osnivač je i šef Udbe koja je otvorila zatvore na otocima Goli i Sveti Grgur (poslije rezolucije Informbiroa 1948), a prije toga ulovila je četničkog zapovjednika Dražu Mihajlovića. Bio je drugi čovjek u Komunističkoj partiji Jugoslavije i najmoćnija osoba poslije Tita (čiji je kum na vjenčanju s Jovankom Budisavljević 1952), a grad Kraljevo u Srbiji dobio je njegovo ime, kao i tvornica Torpedo u Rijeci. Novi je posjetio 15. i 16. kolovoza 1960. (brodom) u pratnji Josipa Broza. Od 1963. do 1966. potpredsjednik je SFRJ, a na Plenumu CK SKJ 16. lipnja 1966. razriješen je svih državničkih dužnosti i izbačen iz Partije pod optužbom da je dao ozvučiti Titove radne i privatne prostorije. Umro je u svojoj vili u Dubrovniku, a pokopan u Beogradu.

RATKO

Pop prvad u Ledenicama, član trojnog predstavništva općine Ledenice u donošenju Vinodolskog zakona u Novom 6. siječnja 1288. godine.

RATKOVIĆ, ŽELJKO (Brušani, Gospić, 24. 11. 1946), sin Martina i Ružice r. Pavelić (Bile, Krmpote, 1919); supruga Željka.

Profesor obrane i nastavnik povijesti i zemljopisa; završio je Pedagošku akademiju u Gospiću 1970, a 1990. Fakultet političkih znanosti. Radio je tvornici namještaja u Otočcu, zatim od 10. listopada 1992. u osnovnoj školi u Novom.

RAUCH, LEVIN (Lužnica, Zaprešić, 6. 10. 1819 – 25. 8. 1890). Hrvatski političar – Mađaron, vođa unionističke stranke. Ban je Hrvatske od 8. prosinca 1868. do 26. siječnja 1871, a prije toga banski namjesnik, od 1867. Za njegova banovanja donijeta je Hrvatsko-ugarska nagodba. U prolazu kroz Novi 12. srpnja 1908. automobilom ispod “Stare pošte”, novljanska ga je mladež gađala jajima koja im je dala piljarica Lucija Jelovica. U napadu su sudjelovali Milan Potočnjak, učenik poljoprivredne škole,

Ivica Ferković, učenik trgovačke škole, Nikola Kabalin ing, tada gimnazijalac, Josip Piškulić - Ulkinić, student, Franko Maričić, učenik obrtne škole, Matij KargačinBrunko, postolar, Ludoviko Toljan, kućni pomoćnik i Tereza Mažuranić, r. Peričić, Kuzmina, supruga Augustina - Matijete (1. 8. 1872) koja je bila u drugom stanju s poslije rođenom kćeri Rosinom, budućom nevjestom Sonjom Filipović r. Maričić.

REBIĆ, ÐURO (Gjuro) Doktor, kotarski poglavar u Novom. Spominje se 1927. kao član Narodne čitaonice.

REBRENOVIĆ, JASMINA r. Maričić - Žanić, Pećarica (Rijeka, 30. 11. 1959), kći Branimira i Nade r. Jurić (Lipik, 1936 – Novi, 1982), Rudolfove; suvlasnica bivše kuće Antona Žanića (sada Charlie). Profesorica hrvatskog jezika i književnosti; diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Živi u Novom.

Veza: Maričić 21, 22, 27

RENDIĆ, LJUDMILA

Učiteljica. Radila je u građanskoj školi u Novom od 1939. do 1941. godine.

RENIER, BRANKA r. Radetić (Novi, 20. 1. 1944), kći Srećka - Lokanca i Katarine r. Žvanović - Šišinke (Novi, 29. 8. 1919 – Novi, 9. 4. 1994), Josipove.

Nastavnica; završila je Učiteljsku školu u Pazinu i dvije godine Preparandije u Puli. Radi u školi Drenova u Rijeci.

Veza: Radetić 73, 76, Panjoko 1

RENKA

Prezime se pojavljuje u Novom 1930. s dolaskom iz Sušice (Ravna Gora) Blaža Blaževog (1895) koji se zaposlio u pilani u Novom i tu zasnovao obitelj s Katarinom Šmit (13. 7. 1910).

REŠ, BRANKA r. Deranja (Rijeka, 25. 7. 1943), kći Branka Osipićevog i Mere r. Marunić (Kostrena, 1920), Vjenceslavove.

Optičarska tehničarka; završila je srednju tehničku školu u Rijeci, optički smjer.

Veza: Deranja 9

RETL, RUDOLF

Godine 1940. postavljen je za kotarskog predstojnika, a na tu je dužnost došao poslije Nikole Domineza koji je tada mobiliziran u jugoslavensku vojsku. Došao je s dužnosti šefa pograničnog povjerenstva u Sušaku.

1.

RIBAR, IVAN (Vukane kod Karlovca, 21. 1. 1881 – Zagreb, 2. 2. 1968).

Doktor prava, odvjetnik i političar. Zastupnik je Hrvatsko-srpske koalicije u Hrvatskom saboru i zajedničkom Hrvatsko-ugarskom saboru u Pešti 1913. Od 1920. do 1922. predsjednik je Narodne skupštine Kraljevine SHS,

za vrijeme rata predsjednik AVNOJ-a, I. i II. zasjedanja, a 1945. predsjednik Prezidija privremene, potom od 1945. do 1953. Narodne skupštine Jugoslavije. Do 1941. dolazio je u Novi kod Vinka Petrića i bio kum Vladimiru (Dečo) Pexidru-Srići na vjenčanju s Marijom r. Petrić, Frankovom, u Novom 1. listopada 1921. godine.

Veza: 2

2.

RIBAR, IVO - Lola (Zagreb, 23. 4. 1916 – Glamočko polje, 27. 11. 1943), Ivanov. Hrvatski političar, vođa Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) od 1939. do 1943. Poginuo je u Glamočkom polju odakle je trebao zrakoplovom otputovati u vojni stožer savezničkih snaga u Sredozemlju kao prvi šef partizanske vojne misije. Kao i otac, posjećivao je Novi do 1941. jer je tu ljetovao, a za vrijeme talijanske okupacije Novoga nekoliko je puta ilegalno dolazio u Novi u vilu Ivice Petrića (Plivina vila) “Pod sv. Mikulj” (sada Obala kralja Krešimira IV) radi povezivanja s Englezima.

Veza: 1

RIBIĆ, JANKO (Stihovo, 1853), sin Jurja i Mande; supruga Franjica Habun (Pitomača, 1858), Jurina. Podvornik u Hrvatskoj kotarskoj oblasti u Novom. Tu se 3. studenoga 1889. i oženio.

RIEDL, DUBRAVKA r. Kabalin - Nikolica (Novi, 29. 8. 1923), kći Nikole Matijevog i Danice r. Ježić - Z Malenice (Bakar, 1891 – Zagreb, 4. 8. 1938), Ivanove; suprug Eugene (26. 6. 1921 – 30. 7. 1979); živi u San Franciscu (SAD).

Završila je ekonomsku školu. Bila je tajnica u Dekanatu Ekonomskog fakulteta u Zagrebu poslije 1945. Od 1953, već udana, studira francuski jezik u Parizu, a od 1958. do 1990. radi u Bank of America (SAD) kao “paralegal” –specijalistica za pravna istraživanja.

Veza: Kabalin 88, 28

RIEGER, ADALBERT

Doktor medicine i kraljevski podžupanijski liječnik u Novom od 1881. do 1886. Potom je premješten. Bio je član i odbornik Narodne čitaonice od 29. prosinca 1881. i njezin potpredsjednik 1884. godine.

1.

RIGONI, ANTON (Bakar, 1865 – 1941).

Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1886. do 1890. Župnik je u Čabru i u Brodu na Kupi 1896, u Delnicama 1904. pa brodski dekan. Godine 1909. postaje tajni komornik sv. oca pape Pija X. te pape Benedikta XV. i pape Pija XI. Od 1914. je bio župnik u Crikvenici i zač. kanonik Modruške biskupije, poslije i dekan Vinodolskog Kotora. Od 1930. je apostolski protonotar “ad instar participan-tium”, a od 1936. povjerenik za nadzor vjerske obuke u građanskim i osnovnim školama u Novom i Crikvenici.

RIGONI, FRANJO

Novi je nakon pogibije Frana Krste Frankopana (i prije, već od 1670) postao komorsko dobro, pa ga od 1685. on (Franjo Rigoni) uzima u zakup. Prezime Rigoni poslije se pojavljuje u Bakru.

1.

RISTIĆ, DUŠAN (Čurug, Vojvodina, 27. 5. 1958), Obradov; Srbin iz Doboja. Ekonomski tehničar; završio je srednju školu u Doboju. Radio je u Bosni, a po dolasku u Novi radi u prvoj ugovornoj građevinskoj tvrtki Građevinar, koja je bila u vlasništvu Bojana Zoričića (od 1987), u Vinodolskoj tiskari i Ikarplastu u Crikvenici, u Mesokombinatu u Rijeci, a od 1995. bavi se pružanjem knjigovodstvenih usluga.

RITTER, ANTUN

Novljanski kapetan i dvorski župan ledenički za vrijeme kneza Gašpara, prvog Frankopana i sinova mu Nikole (budućeg bana) i Vuka Krste (poslije karlovačkoga generala i zapovjednika Hrvatske i Primorske krajine). Sudjelovao je u bitci kod Klisa u lipnju 1596. Na povratku je s vojskom upao u tursku zasjedu. Jedva su se izvukli, a tadašnji karlovački general Juraj Lenković tom je prigodom teško ranjen.

1.

RITTIG, IVAN (Slavonski Brod, 6. 2. 1876 – Zagreb, 5. 1. 1949).

Diplomirani inženjer agronomije i profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu, Katedra za voćarstvo i vinogradarstvo. Osnivač je voćarsko-vinogradske škole u Iloku i organizator nastave poljodjelstva u Petrinji i Zagrebu. Bio je vlasnik vile Rittig “Pod sv. Mikulj” (čiji je sada vlasnik Marko Rittig).

Veza: 2

2.

RITTIG, mons . SVETOZAR (Slavonski Brod, 6. 4. 1873 –Zagreb, 21. 7. 1961).

Političar, povjesničar i svećenik. Župnik crkve sv. Blaža pa crkve sv. Marka u Zagrebu. Bio je ministar u vladi NR Hrvatske i pobornik ideje jugoslavenstva. Posjećivao je Novi jer mu je tu brat Ivan imao vilu, a pridonio je organiziranju proslave u povodu postavljanja spomen-biste banu Ivanu Mažuraniću u Novom.

Veza: 1

ROBIĆ, IVO (Garešnica, Bjelovar, 28. 1. 1923 – Rijeka, 9. 3. 2000); supruga Marta. Hrvatski estradni pjevač, najuspješniji domaći interpretator šlagera i doajen domaćih festivala lakih nota. Pjevao je od 1945. do 1948. u Novom u Kavani iznad novljanskih plaža, a ispred hotela Lišanj uz vokalni ansambl Koči Kalmana, što nikada nije javno spomenuo.

ROGIĆ

Prezime je bunjevačkog podrijetla, a pojavljuje se 1890. u Novom, dolaskom Maksima Rogića iz Lukova Otočkog (Sveti Juraj).

1.

ROGIĆ, GROZDANA r. Piškulić - Jurašica (Novi, 2. 6. 1931), kći Antona i Anđelike (Anđa) r. Veljačić (Novi, 12. 3. 1911 – Novi, 11. 2. 1995), Dobroslavove; suprug Josip (Bribir, 7. 5. 1922 – Krapinske Toplice, 25. 5. 1992), Josipov.

Ekonomistica; završila je Trgovačku akademiju u Puli. Radila je u Narodnoj banci u Zagrebu (10 godina) pa u vanjskotrgovačkom poduzeću u Herceg Novom kao direktorica (20 godina).

Veza: 2, 11, 3, 5, 10, Piškulić 20, 11

2.

ROGIĆ, JOSIP (Bribir, 7. 5. 1922 – Krapinske Toplice, 25. 5. 1992), sin Josipa i Marije r. Sokolić - Kotorke (Novi, 16. 5. 1900), Frankove; supruga Grozdana r. Piškulić - Jurašica (Novi, 2. 6. 1931), Antonova.

Predratni mesar. Sudionik NOB-a od 1. listopada 1941, član bribirske omladinske čete. Talijani su ga uhitili 10. ožujka 1942. te je završio u koncentracijskim logorima u Bakru i Udinama u kojima je ostao do rujna 1943. Zatim je borac 1. brigade 43. istarske divizije. Nakon rata završio je Pomorsku akademiju u Divuljama i bio djelatni poručnik korvete JRM. Sestra Nada (1923), udana Mihaljević, umrla je 30. lipnja 2000. godine. Veza: 3, 7, 4, 1, 11, 9, 5, 10 3.

ROGIĆ, JOSIP (Joža) (Sv. Jakov, Šiljevica, 1893 – Bribir, 1940), Maksov; supruga Marija r. Sokolić - Kotorka (Novi, 16. 5. 1900 – Zagreb, ?), Frankova. Mesarski obrtnik. Imao je mesnicu u Novom na Krasi, a poslije u Bribiru.

Veza: 14, 7, 2, 11, 1, 96 4.

ROGIĆ, MAKSIM (Lukovo, Sv. Juraj, 1854 – Novi, 19. 5. 1932), Dujin; supruga Ludovika r. Butković. U Novi je došao kao umirovljeni financ 1894. i tu zasnovao obitelj. Nakon Prvoga svjetskog rata bio je ovlašteni “barkarijol”. Jednog dana za vrijeme ljetnog nevremena (nevere) bura ga je s barkom odnijela na Krk gdje je ostao 4-5 dana i obitelj ga je već bila oplakala misleći da se utopio.

Veza: 3, 7, 2, 11, 9, 1, 6, 8, 5, 10, 12

5.

ROGIĆ, MARINKO (Novi, 12. 4. 1951), sin Josipa i Grozdane r. Piškulić - Jurašice (Novi, 2. 6. 1931), Antonove; supruga Ana Marie r. Škrinjar - Rogić (1955 – Novi, 18. 6. 2000).

Diplomirani inženjer elektrotehnike; završio je Elektrotehnički fakultet u Zagrebu i radi u HEP-u (Hrvatska

elektroprivreda) u Zagrebu. Supruga mu se utopila u Novom “Zakloštrom” (ispod vile Mica). Vjerojatno joj je pozlilo jer je znala plivati (pokopana u Zagrebu).

Veza: 2, 1, 11, 3, 10

6.

ROGIĆ, MIROSLAVA (Mira) r. Piškulić - Arbičinka (Novi, 28. 4. 1933 – Novi, 3. 11. 1998), kći Franka i Katarine r. Maričić - Livakovice (Novi, 14. 8. 1906 – Novi, 3. 11. 1988), Pavlove; suprug Vlatko (Novi, 20. 11. 1935), Vladimirov; rastavljena. Nastavnica; završila je Višu pedagošku školu, glazbeni odgoj u Zagrebu. Radila je u osnovnim školama u Novom, Lovranu i Rijeci. Bila je dugogodišnja članica pjevačkog zbora KUD Ilija Dorčić u Novom i svirala je u sopile. Veza: 9, 7, 3, 4, 8, Piškulić 62, 205, Pilepić

7.

ROGIĆ, VLADIMIR (Sv. Jakov, Šiljevica, 3. 1. 1894 – Novi, 24. 10. 1956), Maksov; supruga Marija r. Piškulić - Jurašica (Novi, 1. 12. 1900 – Novi, 8. 6. 1977), Eduardova, udovica Julija Sokolića - Kozarića. Mesarski obrtnik. Imao je mesnicu u Novom na Krasi. U Novi je došao kao beba od nekoliko mjeseci.

Veza: 4, 3, 9, 6, 8, 2, 11, 1

8.

ROGIĆ, VLADO (Novi, 4. 2. 1956), sin Vlatka Vladimirovog i Mire r. Piškulić - Arbričinke (Novi, 28. 4. 1933 –Novi, 3. 11. 1998), Frankove. Diplomirani inženjer građevinarstva; Građevinski fakultet završio je u Rijeci. Viši je republički inspektor (za tri županije) za vodoprivredu u Rijeci.

Veza: 7, 9, 4 9.

ROGIĆ, VLATKO (Vlado) (Novi, 20. 11. 1935), sin Vladimira i Marije r. Piškulić - Jurašice (Novi, 1. 12. 1900 –Novi, 8. 6. 1977), Eduardove, prvi put udane za Julijana Sokolića; supruga Mira r. Piškulić - Arbičinka (Novi, 28. 4. 1933 – Novi, 3. 11. 1998), Frankova; rastavljen. Gospodarski djelatnik. Diplomirao je na Fakultetu za organizaciju rada u Rijeci. Radio je u Istravinu, IPC-u i PIK-u Vrbovec u Rijeci.

Veza: 7, 3, 4, 6, 8, 2, 11, 1, Pilepić, Sokolić 10.

ROGIĆ-PINTARIĆ, ZINKA (Novi, 23. 2. 1962), kći Josipa i Grozdane r. Piškulić - Jurašice (Novi, 2. 6. 1931), Antonove.

Građevinska tehničarka; završila je srednju građevinsku školu u Zagrebu.

Veza: 2, 1, 11, 3, 4, 5

11.

ROGIĆ, ZLATAN (Novi, 11. 12. 1919 – Zagreb, 1. 3. 1987), sin Josipa i Marije r. Sokolić - Kotorke (Novi, 16. 5.

1900), Frankove; supruga Božica Grenko (iz Fužina). Mesar. Sudionik NOB-a, major JNA. Nakon rata radio je u mesnoj industriji. Kao novorođenče dojila ga je Marija Zoričić - Peričika, Svetozareva i Krstova majka, jer njegova majka nije imala mlijeka, a rođen je 35 dana poslije Krsta.

Veza: 3, 7, 4, 2, 12, 1, 5, 10, 9, 6

12.

ROGIĆ, ZLATAN (Zagreb, 1950 – Zagreb, 16. 2. 1998), Zlatanov.

Građevinski tehničar. Poginuo je u Zagrebu ispred Strojarskog fakulteta pri prijelazu Slavonske avenije. Na njega je velikom brzinom autom naletio Aki Rahimovski (1954), pjevač Parnog valjka koji je vozio u smjeru Savske ceste.

Veza: 11, 2, 1, 3, 4, 5, 10

ROGOŠIĆ, VELJKO (Kaštel Lukšić, 20. 7. 1941).

Poznati plivački maratonac, član splitskog Jadrana, višestruki državni prvak u slobodnom i leptir stilu i pobjednik brojnih međunarodnih plivačkih maratona: Capri – Napulj (1971 – 1974) i Kanada (1974 – 1975). Najbolji je maratonac svijeta 1971 – 1975. Preplivao je, uz ostalo, i Vinodolski kanal 15. lipnja 1975, a udaljenost između Vrbnika i Novog preplivao je za 2 sata i 27 minuta. Sudjelovao je i na Olimpijadi (1960 – 1964).

ROJE, STANKO (Split, 25. 6. 1901). Doktor medicine. Kotarski je liječnik u Novom od 1929. do 1932, zatim je premješten u Crikvenicu. Bio je član Narodne čitaonice od 27. veljače 1930. godine.

ROJČEVIĆ, KONSTANTIN

Pristav i upravitelj kraljevske kotarske oblasti u Novom od 1895. do 21. prosinca 1897. kada je premješten u Crikvenicu.

ROLF, RUŽA r. Lessel (Ogulin, 20. 3. 1863), kći Josipa i Helene r. Lessel (iz Ogulina).

Učiteljica. Radila je u Novom u pučkoj školi od 1899. do 1921. te u građanskoj školi od njenog otvaranja 1921. do umirovljenja 18. siječnja 1925. kada se seli u Zagreb.

ROJZ (ime je nepoznato).

Upravitelj luke u Teplom Portu (oko 1870, još za Vojne krajine). Izradio je dva drvena broda koja je dao Iliji Cvitkoviću, zapovjedniku povilskih “serežana”, a ovaj ledeničkoj crkvi. Vjerojatno je podrijetlom iz Slovenije jer je poslije, od 10. listopada 1923. do 1934. u Novom bio Hinko Rojc (5. 7. 1900 – Zagreb, 1930) iz Celja, kao “makinist” na motornom brodu Tomislav, a stanovao je u kući Milke Kukalj i imao djecu koja su se rodila u Novom: Zdenku (5. 5. 1926), Vericu (6. 9. 1927) i Branka (15. 2. 1929).

ROPAC, VLADIMIR (Tribalj, 4. 9. 1939 – Buzdohany, 25. 2. 2005), sin Stjepana i Slave r. Brnčić; supruga Nedžmija r. Nišić.

Magistar znanosti, diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Građevinski fakultet u Sarajevu 1968, a magistrirao je na Građevinskom fakultetu u Zagrebu 1985. Radio je diljem bivše Jugoslavije, a od 1994. u Gradskom poglavarstvu Novoga kao samostalni referent za razvoj i urbanizam.

ROSINA, NADA r. Mudrovčić - Pilčika (Novi, 24. 4. 1925), kći Antona i Ane r. Kumičić (11. 2. 1903 – Novi, 13. 12. 1968); suprug Marijan. Poljoprivredna tehničarka; završila je srednju poljoprivrednu školu u Zaprešiću.

Veza: Mudrovčić 8, 36, 90

ROŽDIJEVAC , IVAN (Ivankovo, Vinkovci, 14. 12. 1960), Adamov.

Radnik. Radio je u DIP-u Novi od 1980. do 1988. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

RUBČIĆ

Rubčići dolaze u Novi iz Zagona u 19. st. po ženskoj liniji, a prezime se u Novom ustaljuje u 20. st. U Zagon su došli iz Like početkom 17. st. za vrijeme Frankopana. To se prezime pojavljuje u Senju već 1595, podrijetlom je iz Poljica u Dalmaciji, a seli se na sjever poslije pada Klisa pod Turke.

1.

RUBČIĆ, ALEN - Mačak (Rijeka, 12. 1. 1974), sin Vinka i Ivane r. Brnčić (Sisak, 2. 4. 1950), Tomine; supruga Darija r. Hejni (Doboj, 7. 10. 1972). Diplomirani inženjer elektrotehnike; završio je Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Radio je u brodarskom poduzeću Croatia line, Rijeka do 1999. kada prelazi u tvrtku Siemens, Zagreb.

Veza: 57, 47, 4, 15, 14, 22, 62, 18, 39

2.

RUBČIĆ, ALEKSANDAR (Joso Aleksa) - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 7. 4. 1916 – Novi, 6. 10. 1994), sin Nikole Božinog i Antice r. Jovanović - Brkićeve (Valač, Gornji Zagon, 14. 6. 1894 – Bribir, 29. 1. 1981), Metodove; supruga Lucija r. Tomić - Barina (Gornji Zagon, 29. 8. 1911 –Novi, 29. 1. 2007), Martinova. Radnik. Bio je na radu u Njemačkoj. Sudionik NOB-a od 1942; borac u 2. bataljunu 14. brigade 5. operativne zone, poslije 13. primorsko-goranske divizije. Nakon rata radio je u Šumariji Novi.

Veza: 45, 33, 53, 36, 42, 40, 55, 31, 50, 19, 61, 46

3.

RUBČIĆ, ANA r. Tomić - Šepina (Valač, Gornji Zagon, 6. 4. 1881 – Krmlije, Gornji Zagon, 26. 7. 1942), Ivanova; suprug Stjepan (Plužnice, Gornji Zagon, 24. 12. 1880 –12. 11. 1954), Pavlov. Žrtva rata (1941 – 1945). Za vrijeme rata izbjegla je s obitelji u Novi. Na svojoj je njivi u Plužnicama posijala ječam.

Jednom je došla na njivu da vidi kako napreduje ječam, a susjedi koji su bili uključeni u partizanski pokret, rekli su joj da više ne dolazi. No kako je došla i drugi put, nekolicina njih ju je uhvatila, vezala za drvo i držala cijeli dan na suncu. Potom su je ubili.

4.

RUBČIĆ, ANICA - Mačkova (Valač, Gornji Zagon, 10. 6. 1935 – Novi, 26. 7. 1944), kći Ivana Nikolinog i Dragice r. Peričić - Karline (Gornji Zagon, 24. 1. 1901 – Novi, 15. 4. 1981), Kalistove; brat joj je Vinko. Žrtva fašističkog terora; poginula je kao učenica prvog razreda osnovne škole u Novom, nesretnim slučajem, vodeći kravu na pašu stala je u novljanskom polju u predjelu Šija na talijansku ili njemačku nagaznu minu.

Veza: 47, 15, 57, 22, 62, 18, 39, 14, 1

5.

RUBČIĆ, ANTE - Brkin (Donji Zagon, 18. 4. 1934 – 22. 1. 1997), sin Mijata i Marije r. Baričević (Donji Zagon, 10. 9. 1909 – Novi, 24. 9. 2004).

Strojobravar; zanat je izučio u industrijskoj školi u Rijeci. Njegov otac Mijat (Donji Zagon, 20. 9. 1903), Josipov bio je zidar, a umro je u Novigradu Podravskom (8. 10. 1980).

Veza: 60, 43

6.

RUBČIĆ, BRANKA r. Tepavac (Lovas, Vukovar, 15. 3. 1954), Dušanova; suprug Nikola (Braco) - Mačak (Novi, 19. 3. 1951), Jurjev; rastavljena. Upravna tehničarka; završila je srednju upravnu školu. Radila je u DIP-u Novi od 1. srpnja 1973. do 1999. godine. Veza: 50 7.

RUBČIĆ, DALIBOR - Sučev (Rijeka, 10. 12. 1975), sin Luke Pavlovog i Mire r. Filipović - Pinićove (Krmpote, 10. 7. 1949), Ivanove. Zubotehničar; završio je srednju zubotehničku školu u Rijeci i radi u Rijeci kod privatnika. Veza: 35, 54, 34, 28, 27, 12

8.

RUBČIĆ, DENIS - Mačak, Dukin (Offenbach, Njemačka, 10. 10. 1973), sin Jurja Jurjevog i Ane r. Cvitković (Andrijaševci, Vinkovci, 8. 3. 1952). Mesar; zanat je izučio u Opatiji. Radio je u društvenoj mesnici, zatim kod privatnog mesara u Crikvenici. Borac Domovinskog rata od 1992. do 1995; borio se u 133. domobranskoj pukovniji; sudionik operacije Oluja. Veza: 30, 32, 11

9.

RUBČIĆ, GORAN - Sučev (Novi, 20. 6. 1961), sin Josipa Ivanovog i Marice r. Pleša (Kosinj, 19. 4. 1943).

Inženjer građevinarstva; završio je prvi stupanj Građevinskog fakulteta u Rijeci. Suvlasnik je GP Izgradnja u Crikvenici. Sestra mu je Nina Lušičić (19. 12. 1963). Veza: 23, 17, 16

10.

RUBČIĆ, GORAN - Mačak (Novi, 5. 5. 1965), sin Jurja Jurjevog i Vere r. Svetić (Ludbreg, 20. 5. 1945), Mijine; supruga Ivanka r. Jovanović. Stolar. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja. Veza: 31, 38, 50, 33, 45, 58

11.

RUBČIĆ, GORAN - Mačak (Rijeka, 26. 11. 1969), sin Jurja (Jurjev) i Ane r. Cvitković (Andrijaševci, Vinkovci, 8. 3. 1952). Operater lučkih aparata i dizalica. Radio je u poduzeću Luka Rijeka, zatim od 1990. u Brodogradilištu Viktor Lenac u Rijeci. Borac Domovinskog rata (1991 – 1995), a kao pričuvni desetnik sudjelovao je u operaciji Oluja (1995). Veza: 30, 32, 8

12.

RUBČIĆ, GORDAN - Sučev (Novi, 3. 6. 1968), sin Luke Pavlovog iz Donjeg Zagona i Mire r. Filipović - Pinićove (Krmpote, 10. 7. 1949), Ivanove. Električar; zanat je izučio u ŠUP-u u Crikvenici 1993. pa je zatim postao policajac. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. pa je od 1. studenoga 1993. bio u vojnoj policiji HV-a; sudionik operacija Bljesak i Oluja Nositelj Spomenice Domovinskog rata.

Veza: 35, 54, 34, 28, 27, 7

13.

RUBČIĆ, IRENA r. Demirović (Rijeka, 17. 10. 1970), kći Ale i Nade r. Mrzljak - Bartolčevice (Brezje, 13. 2. 1946), Vladimirove; suprug Zoran - Brica (Rijeka, 22. 9. 1967), sin Nikole Ivanovog. Fizioterapeutkinja; završila je srednju medicinsku školu u Rijeci. Vlasnica je restauracije Azur u kući Bartolčevih (Korzo 5) u Novom.

Veza: 59

14.

RUBČIĆ-CAR, IRENA - Mačkovica (Rijeka, 19. 3. 1976), kći Vinka Ivanovog i Ivane r. Brnčić (Sisak, 2. 4. 1950), Tomine; suprug Paulo Car (Dramalj, 2. 9. 1973), Vitomirov. Profesorica informatike i pedagogije; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Radila je u Brodokomercu Rijeka od 2. kolovoza do 31. listopada 1999, u Jadrankomercu Crikvenica, a od 15. rujna 2000. u Osnovnoj školi Ivan Mažuranić u Novom kao informatičarka.

Veza: 57, 47, 15, 4, 1, 22, 62, 18, 39

15.

RUBČIĆ, IVAN - Mačak (Donji Zagon, 25. 5. 1937), sin Ivana Nikolinog i Dragice r. Peričić - Karline (Gornji

Zagon, 24. 1. 1901 – Novi, 15. 4. 1981), Kalistove; supruga Slavica r. Katavić (iz Ðurđenovca). Stolar; zanat je izučio u ŠUP-u u Novom. Godine 1970. otišao je na rad u Australiju.

Veza: 32, 47, 4, 57, 22, 62, 18, 39, 14, 1

16.

RUBČIĆ, IVAN - Šprcko, Sučev (Donji Zagon, 12. 8. 1908 –Donji Zagon, 9. 6. 1974), sin Ivana Ivanovog i Ante r. Jovanović (Donji Zagon, 26. 9. 1888 – Donji Zagon, 13. 12. 1918); supruga Marija r. Rubčić (Donji Zagon, 9. 2. 1909 – Donji Zagon, 1996). Zidar. Radio je u Novom i okolici. Djed mu je Ivan Jurjev (1853 – 1922), poznat kao Did Kujica, a pradjed mu je Juraj Ivanov (1827 – 1902), seoski sudac. Veza: 28, 26, 27, 23, 17, 9, 5, 54, 34

17.

RUBČIĆ, IVAN - Šprckov, Sučev (Novigrad Podravski, 15. 6. 1944 – Novi, 14. 10. 1999), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Rubčić (Donji Zagon, 9. 2. 1909 – Donji Zagon, 1996); supruga Marija r. Miletić (Miletići, 15. 7. 1953), Pavina. Automehaničar; zanat je izučio u ŠUP-u. Radio je u KP Ivanj u Novom i u GP Primorje u Rijeci. Sinovi su mu Ivan (1973), trgovac, i Alen (15. 8. 1971), automehaničar. Šukundjed mu je Juraj (Jure sudac). Pokopan u Donjem Zagonu.

Veza: 16, 23, 9 18.

RUBČIĆ, IVAN (Ivica) - Mačak (Novi, 25. 4. 1955), sin Jurja (Cajtraga) Ivanovog i Filipine Marije r. TomićAgentove (Plužnice, Gornji Zagon, 19. 5. 1933), Jurine. Trgovac i sanitarni tehničar; završio je trgovačku školu i srednju sanitarnu školu u Zagrebu. Radio je kao tržišni inspektor u Crikvenici, potom u Domu zdravlja u Poreču. Otac Juraj (Cajtraga) (27. 5. 1929 – 5. 2. 1999) bio je poznat posebno po svome štapu od kojega se nije odvajao.

Veza: 47, 4, 15, 57, 39, 22, 62, 14, 1

19.

RUBČIĆ, IVAN (Ivica) - Mačak (Novi, 14. 1. 1951), sin Martina Nikolinog i Marije r. Rubčić - Mačkove (Gornji Zagon, 1. 1. 1926 – Novi, 4. 7. 1998), kćeri Ivana Nikolinog; supruga Ana r. Mandić (Selce), Tomina.

Autolakirer. Radio je u Automehanici (Ikarplast) u Crikvenici. Vlasnik ugostiteljskog objekta Ivančica u Novom (blizu autobusne stanice).

Veza: 42, 33, 2, 53, 36, 45, 61, 31, 38, 50, 40, 46

20.

RUBČIĆ, IVAN - Brica (Kal, Gornji Zagon, 11. 2. 1913 – Donji Zagon, 2. 7. 2000), sin Nikole Jakovljevog i Marije r. Jovanović (Gornji Zagon, 18. 4. 1881 – Donji Zagon, 5. 2. 1956); supruga Anta r. Svetić (7. 12. 1923), Ivanova (Črna).

Sudionik NOB-a od 1942. u bataljunu Matija Gubec 14. primorsko-goranske brigade 5. operativne zone Hrvatske. Djed mu je Jakov, a baka Marija r. Rubčić (Kal, Gornji Zagon, 23. 4. 1832 – Kal, Gornji Zagon, 25. 4. 1910). Otac Nikola (Kal, Gornji Zagon, 18. 12. 1868) umro je u Australiji (23. 3. 1926).

Veza: 41, 59, 13, 21

21.

RUBČIĆ, IVAN - Brica (Kal, Gornji Zagon, 25. 9. 1940), sin Nikole Nikolinog i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 8. 3. 1916 – Donji Zagon, 1995), Lovrine; supruga Dragica r. Rubčić - Mačkova (Gornji Zagon, 14. 6. 1948), kći Nikole Ivanovog.

Radnik – strojar. Radio je u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom od 2. veljače 1976. godine.

Veza: 20, 59, 13

22.

RUBČIĆ, IVICA - Mačak (Novi, 10. 4. 1953), sin Nikole Ivanovog i Ane r. Jovanović - Rivinareve (Krasnica, Gornji Zagon, 28. 3. 1926), Tomine; supruga Ðurđa r. Jovanović, kći Antona - Brkića. Mesar; zanat je izučio u Opatiji. Radio je kao poslovođa u mesnici Mesokombinata na tržnici u Novom do 1991. kada je umirovljen nakon prometne nesreće, dok mu je otac poginuo u prometnoj nesreći.

Veza: 47, 4, 15, 57, 62, 18, 39, 1, 14

23.

RUBČIĆ , JOSIP - Šprckov , Sučev (Donji Zagon, 11. 7. 1934 – Novi, 11. 6. 2001), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Rubčić (Donji Zagon, 9. 2. 1909 – Donji Zagon, 1996); supruga Marica r. Pleša (Kosinj, 19. 4. 1943).

Građevinski poslovođa; završio je građevinsku zidarsku školu u Crikvenici. Radio je u Šumsko-građevinskom poduzeću u Novom, u Izgradnji u Crikvenici i u Primorju u Rijeci. Član je Savjeta Mjesne zajednice u Novom od 1974. do 1976. Pradjed mu je Ivan (Did Kujica) Jurin, a šukundjed Juraj (Jure sudac).

Veza: 16, 17, 9, Lušičić

24.

RUBČIĆ, JOSIP (Kal, Gornji Zagon, 6. 10. 1922 – Novi, 23. 4. 1996), sin Ivana Jurjevog i Lucije r. Peričić (Gornji Zagon, 27. 9. 1896 – Gornji Zagon, 20. 4. 1944); supruga Marija r. Peričić (Gornji Zagon, 21. 10. 1923 – 12. 12. 2003). Sudionik NOB-a od 1942; borac u 2. bataljunu 6. brigade (poslije prve) 13. primorsko-goranske divizije. Djeca su mu Juraj (Kal, Gornji Zagon, 15. 12. 1946), Lucija (Kal, Gornji Zagon, 9. 7. 1952) i Josip (Kal, Gornji Zagon, 22. 1. 1956). Pokopan u Donjem Zagonu.

Veza: 48

25.

RUBČIĆ, JOSIP - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 7. 4. 1916), Nikolin.

– Vidi pod Rubčić, Aleksandar (Aleksa) jer mu je to pravo ime. Veza: 2

26.

RUBČIĆ, JOSO - Sučev (Donji Zagon, 28. 2. 1895 – 1914 / 1918), sin Ivana (Did Kujica) (Donji Zagon, 28. 10. 1853 –5. 10. 1922), Jurjevog i Marije r. Jovanović (Donji Zagon, 2. 7. 1858 – Donji Zagon, 19. 5. 1936); djed mu je Juraj sudac. Žrtva rata (1914 – 1918); kao seljak mobiliziran je u austrougarsku vojsku, a poginuo je u ratu u Albaniji za “cesara”, kako piše u župnoj knjizi Stališ duša. Veza: 27, 28, 34, 54, 34, 16

27.

RUBČIĆ, JURAJ (Jure Sudac) (Donji Zagon, 18. 9. 1827 –Donji Zagon, 11. 1. 1902), Ivanov; supruga Marija (Donji Zagon, 23. 7. 1833 – Donji Zagon, 11. 2. 1917), iz zagonjskog je zaseoka Kranjčić. Narodni sudac u Donjem Zagonu (po njemu se njegovi potomci nazivaju Sučevi). Do te je časti došao u selu jer je za ono doba bio imućan. Brat je Marije (4. 4. 1834), udane za Josipa Peričića (Novi, 30. 6. 1837), prabake Svetozara i Krsta Zoričića i Vojka Maričića, Tomislavovog te brat Ane, udane za Ivana Maričića, Rokinog, graditelja crkvice i Križnog puta na Kalvariji u Novom. Sinovi su mu Mijo (Donji Zagon, 19. 2. 1869), Paval (Donji Zagon, 14. 1. 1867 – Donji Zagon, 8. 12. 1898), Josip (Donji Zagon, 18. 3. 1862 – Donji Zagon, 21. 10. 1931) i Ivan (Donji Zagon, 28. 10. 1853 – Donji Zagon, 5. 10. 1922) zvani Did Kujica.

Veza: 28, 26, 54, 34, 16, 35, 23, 17, 12, 7, 9 28.

RUBČIĆ, JURAJ - Sučev (Donji Zagon, 13. 10. 1884 – Stenjevec, 25. 4. 1915), sin Ivana (Did Kujica) Jurinog i Marije r. Jovanović (2. 7. 1858 – Donji Zagon, 19. 5. 1936); supruga Marija r. Baričević (Donji Zagon, 21. 9. 1879 –Donji Zagon, 4. 4. 1967). Zbog duševne poremećenosti smješten je u Zavod za umobolne gdje je i umro. Braća su mu bila Ivan (Novi, 7. 12. 1885) i Joso (Novi, 28. 2. 1895), a sestra Ana - Osičina (29. 8. 1889), udana za Josipa Jovanovića. Veza: 27, 26, 54, 34, 35, 12, 7, 16

29.

RUBČIĆ, JURAJ - Tralješin (Donji Zagon, 4. 3. 1924 –1945), sin Josipa Jurjevog i Ane r. Jovanović (Donji Zagon, 1. 5. 1902).

Žrtva rata (1941 – 1945). Za vrijeme rata Talijani su vrlo često upadali u Donji Zagon zbog suradnje seljana s partizanima i odvodili ljude u zatvor. Tako su i njega uhitili u kolovozu ili rujnu 1942. i odveli u koncentracijski logor. Nakon kapitulacije Italije bio je mobilizi-ran u domobrane. Poginuo je vjerojatno pri povlačenju u Austriju ili na povratku s “križnog puta”. Njegov je otac

Josip (19. 3. 1890 – 10. 2. 1928) bratić Nikole - Poleše, Antonovog.

Veza: 44

30.

RUBČIĆ, JURAJ - Dukin, Mačak (Plužnice, Gornji Zagon, 1. 7. 1944), sin Jurja Nikolinog i Ante r. Maričić - Livakovice (Gornji Zagon, 1. 1. 1913 – Novi, 4. 10. 1987), Ivanove; supruga Ana r. Cvitković (Andrijaševci, Vinkovci, 8. 3. 1952).

Bravar. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica, u Instalateru u Crikvenici i najzad u Agrokoki u Pavlomiru u Novom.

Veza: 32, 11, 8, 47, 4, 15, 57

31.

RUBČIĆ , JURAJ - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 14. 8. 1938), sin Jurja (Matija) Nikolinog i Anice r. Svetić (Valač, Gornji Zagon, 1. 6. 1919 – Biograd na Moru, 21. 7. 2002), Vidove; supruga Vera r. Svetić (Ludbreg, 20. 5. 1945), Mijina.

Pekar; zanat je izučio u ŠUP-u u Novome. Radio je kod Petra Radetića - Sandrinog i u PIK-u u Novom (bivša pekara Kovač Mihovil). Godine 1958. pokušao je ilegalno pobjeći u Njemačku, ali je bio uhićen.

Veza: 33, 2, 53, 42, 36, 45, 38, 50, 10, 58, 19, 61, 46, 40

32.

RUBČIĆ, JURAJ (Duka) - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 22. 3. 1907 – Novi, 21. 8. 1988), sin Nikole Ivanovog i Marije r. Tomić (Valač, Gornji Zagon, 20. 9. 1872 – Novi, 30. 5. 1957); supruga Antica r. Maričić - Livakovica (Gornji Zagon, 1. 1. 1913 – Novi, 4. 10. 1987), Ivanova. Šumski radnik. Sudionik NOB-a od 15. ožujka 1942; borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije, a sudjelovao je i u maršu preko Matić poljane noću 19. na 20. veljače 1944. kada se više od 26 partizana te brigade smrznulo u snježnoj vijavici, a njemu je tada promrzla desna noga. Nakon rata otišao je na rad u Njemačku. Veza: 30, 11, 8, 47, 4, 15, 57, 45

33.

RUBČIĆ, JURAJ (Matija) - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 10. 4. 1912 – Novi, 8. 7. 1994), sin Nikole Božinog i Antice r. Jovanović - Brkićeve (Valač, Gornji Zagon, 14. 6. 1894 – Novi, 29. 1. 1981), Metodove; supruga Anica r. Svetić (Valač, Gornji Zagon, 1. 6. 1919 – Biograd na Moru, 21. 7. 2002), Vidova. Lugarski nadzornik; završio je Višu lugarsku školu u Rijeci. Sudionik NOB-a od 11. studenoga 1941; od 27. veljače 1942. do prosinca 1944. tajnik je općinskog NOO-a Gornji Zagon osnovanog u ratu. Zatim je prešao u kotarski NOO Novi u šumi gdje je bio zadužen za zdravstveno i socijalno staranje. U Šumariji Novi je radio od rujna 1951. do mirovine 1969. Bio je član mirovnog vijeća u Mjesnoj zajednici Novi.

Veza: 45, 2, 53, 42, 36, 31, 38, 50, 10, 58, 40, 19, 61, 46

34.

RUBČIĆ, KATARINA r. Jovanović (Donji Zagon, 23. 11. 1922 – Donji Zagon, 4. 10. 1993), Antonova; suprug Pavao - Sučev (Donji Zagon, 24. 6. 1913 – Donji Zagon, 4. 6. 1942), sin Jurja (Kujičin) Ivanovog, žrtva fašističkog terora.

Primalja; školu za primalje završila je u Zagrebu. Radila je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman i u rodilištu u Novom.

Veza: 54, 28, 26, 27, 35, 12, 7, 16 35.

RUBČIĆ, LUKA - Sučev (Donji Zagon, 10. 9. 1939), sin Pavla Jurjevog i Kate r. Jovanović (Donji Zagon, 23. 11. 1922 – Donji Zagon, 4. 10. 1993); supruga Mira r. Filipović - Pinićova (Krmpote, 10. 7. 1949).

Električar; zanat je izučio u ŠUP-u u Crikvenici. Cijeli je radni vijek proveo u Elektroprimorju Rijeka, pogon u Crikvenici. Supruga mu je radila u privatnoj trgovini Ni-Ma u Novom.

Veza: 54, 34, 28, 27, 7, 12, 16 36.

RUBČIĆ, MARIJA r. Jovanović - Drljčeva (Krasnica, Gornji Zagon, 14. 7. 1921 – Donji Zagon, 15. 5. 1992), kći Fabijana i Marije r. Jovanović (Gornji Zagon, 6. 9. 1897 – 28. 2. 1923), druge očeve supruge; suprug Nikola - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 24. 8. 1918 – 25. 3. 2000), sin Nikole Božinog. Aktivna suradnica NOP-a i članica AFŽ-a za vrijeme Drugoga svjetskog rata zbog čega su je, među ostalim, Talijani uhitili u rujnu 1942. i zajedno s kćeri Anticom (15. 2. 1942), starom svega sedam mjeseci odveli u zatvor u Novom gdje su ostale do svibnja 1943. godine. Veza: 53, 33, 2, 42, 45, 31, 38, 50, 40, 19, 61, 46

37.

RUBČIĆ, MARIJA r. Jovanović - Brkićeva (Kal, Gornji Zagon, 18. 8. 1895 – Zrnići, 30. 9. 1943), Metodova; suprug Nikola (Gornji Zagon, 27. 9. 1881 – Zrnići, 30. 9. 1943), Mihovolov (njegova druga supruga). Žrtva fašističkog terora. Nju i supruga joj srpski četnici su zaklali u šumi Kapele iznad sela Zrnića. Tu su ih uhvatili dok su se vraćali iz Drežnice s mulama natovarenim hranom koju je suprug, kao poznati pećar, zaradio gradeći ljudima peći. Pokopani su u Zrnićima. Veza: 52, 49

38.

RUBČIĆ, MARIJA (Marijana, Mica) - Mačkova (Valač, Gornji Zagon, 29. 1. 1944), Jurjeva (Matija). – Vidi pod Pavić, Marija. Veza: 33, 2, 53, 42, 36, 45, 31, 50, 10, 58, 40, 19, 51, 46

39.

RUBČIĆ, MARINKO - Mačak (Novi, 8. 5. 1964), sin Jurja (Cajtraga) Ivanovog i Filipine Marije r. Tomić - Agentove

(Plužnice, Gornji Zagon, 19. 5. 1933), Jurjeve; supruga Lela r. Džajkić. Strojobravar; zanat je izučio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Od 1984. do 1991. radio je u Brodogradilištu Kraljevica. Borac Domovinskog rata.

Veza: 47, 4, 15, 57, 18, 22, 62, 14, 1

39/1.

RUBČIĆ, MARKO (Orin) (Tribotinj, Gornji Zagon, 4. 12. 1944 – Vukovar, 9. 10. 1991), sin Nikole Markovog i Milke r. Deranja; (Gornji Zagon, 27. 9. 1924 – Vukovar, 31. 12. 1971), Pavlove (Mužić); supruga Ružica r. Keser (Lovas, 1950). Žrtva velikosrpskoga četničkog terora. Radio je u Vukovaru kao trgovački poslovođa, a zanat je završio u ŠUP-u u Crikvenici. Nakon Drugoga svjetskog rata obitelj mu je kolonizirana u Lovas u Srijemu. U napadu na Vukovar četnici su ga ubili pred vlastitom kućom. Tada mu je ranjen i sin Zoran koji je prvim konvojem odvezen iz Vukovara. Drugi sin Darko ranjen je u Vukovaru 16. listopada 1991. i pri padu Vukovara odveden u srpski logor u Srijemskoj Mitrovici gdje je bio zatočen devet mjeseci.

Veza: 51, 43/1

40.

RUBČIĆ, MARTIN - Aleksov (Valač, Gornji Zagon, 25. 9. 1939), sin Aleksandra (Aleksa) i Lucije r. Tomić - Barine (Gornji Zagon, 29. 8. 1911 – Novi, 29. 1. 2007), Martinove; supruga Lina r. Bini (Novi, 23. 4. 1946), Ginova. Diplomirani ekonomist; Višu hotelijersku školu završio je u Opatiji, potom je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, smjer organizacija hotelijerstva. Od 1968. do 1977. poslovođa je u HTP-u Lišanj pa upravitelj HTN-a Zagori, od studenoga 1976. direktor je OOUR-a HTP Lišanj odnosno HTP-a Novi od 1. srpnja 1991. do 1. siječnja 2001, a do 2002. potpredsjednik je Upravnog odbora poduzeća i izvršni direktor. Uza stari hotel Lišanj izgradio je moderni dio sa zatvorenim bazenom i teniskim igralištima te kupalište s otvorenim bazenom. Od 1972. do 1973. i od 1980. do 1983. potpredsjednik je Upravog odbora Turističkog društva u Novom. Od 1993. do 1997. vijećnik je u Vijeću Grada Novog. Veza: 2, 33, 53, 42, 45, 55, 31, 38, 50, 19, 61, 46, Smolčić 25

41.

RUBČIĆ

, MARTIN - Brica (Kal, Gornji Zagon, 24. 2. 1866 –Australija, 6. 7. 1901), sin Jakova i Marije r. Rubčić (Gornji Zagon, 23. 4. 1832 – Gornji Zagon, 25. 4. 1910); supruga Anta r. Rubčić - Polešina (Gornji Zagon, 2. 5. 1872 –Gornji Zagon, 4. 6. 1945), poslije preudana za Stjepana Rubčića.

Otišao je u Australiju u potrazi za poslom, ali se tamo utopio. Sin Josip (Kal, Gornji Zagon, 30. 9. 1891) mlad je umro u Americi (1929), a braća Nikola (Kal, Gornji Zagon, 18. 12. 1868 – 23. 3. 1926) i Ivan (Kal, Gornji Zagon, 29. 3. 1864 – 6. 7. 1901) umrli su u Australiji.

Veza: 20

42. RUBČIĆ, MARTIN - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 10. 10. 1924 – Novi, 8. 3. 2008), sin Nikole Božinog i Antice r. Jovanović - Brkićeve (Gornji Zagon, 14. 6. 1894 – Bribir, 29. 1. 1981); supruga Marija r. Rubčić - Mačkova (Gornji Zagon, 1. 1. 1926 – Novi, 4. 7. 1998).

Sudionik NOB-a od 10. siječnja 1942; borac u 13. primorsko-goranskoj diviziji, poslije u pratećem bataljunu 4. armije NOV-a i POJ-a. Nakon rata radio je kao ekonom u Bjelovarskom odmaralištu u Novom, a uz to je godinama pilio drva građanima motornom cirkularnom pilom montiranom na mobilnoj automobilskoj šasiji. Veza: 45, 33, 2, 53, 36, 19, 61, 31, 38, 50, 40, 46 43.

RUBČIĆ, MILAN - Brkin (Donji Zagon, 7. 12. 1935 – 3. 9. 1998), sin Mijata Josipovog i Marije r. Baričević (Donji Zagon, 10. 9. 1909); supruga Ana r. Baričević - Gojkićeva (Donji Zagon, 8. 7. 1935), Ivanova. Profesionalni vozač. Radio je u DIP-u Novi. Veza: 60, 5 43/1.

RUBČIĆ, NEDELJKO (Mile Orin) (Vukovar, 7. 8. 1955), sin Nikole Markovog i Milke r. Deranja (Tribotinj, Gornji Zagon, 27. 9. 1924 – Vukovar, 31. 12. 1971), Pavlove (Mužić); supruga Ružica r. Dolenc (Zagreb, 12. 5. 1957), Antonova. Hotelijer; završio je Višu ugostiteljsku školu u Zagrebu. Radio je u Zagrebu i Čakovcu, od 1982. do 1993. upravitelj je Hotelsko-turističkog odmarališta Crveni križ grada Zagreba u Novom (Senjska cesta), zatim ima privatni pansion Vučedol u Novom na obali Kralja Krešimira (bivši Stattin). Uz brata Marka, imao je i brata Pavla zvanog Jure koji se rodio u Vukovaru u ožujku 1947, a umro u Novom 1993. godine.

Veza: 51, 39/1

44.

RUBČIĆ, NIKOLA - Poleša (Donji Zagon, 12. 1. 1879 – Koprivnica, 22. 2. 1947), sin Antona Pavlovog i Marije Baričević (Donji Zagon, 22. 4. 1853 – 15. 1. 1900), Antonove; supruga Kata r. Jovanović (Donji Zagon, 13. 9. 1877 – 5. 4. 1921).

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata uhitili su ga Talijani i zatvorili u talijanski koncentracijski logor u Bakru. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. prešao je u Koprivnicu, ali je ubrzo umro od posljedica života u logoru. Brat Anton (13. 11. 1887 – Koprivnica, 10. 3. 1971) bio je zidar i kamenorezac. Strica mu Jurja (Donji Zagon, 26. 8. 1845 – Donji Zagon, 25. 8. 1927) unuk je Juraj, sin Josipa - Tralješe.

Veza: 29

45.

RUBČIĆ, NIKOLA - Mačak (Valač, Gornji Zagon, 5. 5. 1889 – 17. 4. 1944), sin Bože Ivanovog i Ante Tomić (Valač, Gornji Zagon, 29. 12. 1865 – Gornji Zagon, 21.

11. 1916); supruga Antica r. Jovanović - Brkićeva (Valač, Gornji Zagon, 14. 6. 1894 – 29. 1. 1981), Metodova. Pali

suprug Radivoje (Kotor Varoš, 5. 12. 1955).

Vlasnica papirnice Adriatic u Novom (Korzo 50).

Veza: 42, 33, 2, 53, 36, 45, 19, 31, 38, 50, 40, 46

62.

RUBČIĆ, ŽELJKO - Mačak (Novi, 18. 11. 1956), sin Nikole Ivanovog i Anice r. Jovanović (Krasnica, Gornji Zagon, 28. 3. 1926), kćeri Tome - Rivinara; supruga Anka r. Škorić (Duvno, 1. 9. 1960). Mesar; zanat je izučio u Srednjoškolskom centru u Puli. Radi u vlastitoj mesnici Mačak u Novom. Veza: 47, 4, 15, 57, 22, 18, 39, 1, 14

RUDELIĆ, TOMO (Smiljan Selo, 1903 – Novi, listopad 1943); supruga Manda r. Sučić. Oružnički poručnik. Strijeljali su ga partizani. Pokopan u selu Mataija u Ledenicama.

1.

RUKAVINA, DANE (Sv. Juraj, ? – 14. 5. 1943).

Načelnik Sv. Jurja (Jurjevo). U ratu, 1943, dok se vozio na motociklu, na cesti između Novog i Selaca ubili su ga sjekirom srpski četnici koji su bili smješteni u kampu u Selcu pod talijanskom okupacijom. To se dogodilo poslije ubojstva Rudana Deranje (17. 5. 1943) kojemu su četnici iščupali zlatne zube.

2.

RUKAVINA, ÐURO

Svećenik. Bio je župnik crkve Blažene Djevice Marije od Karmela u Ledenicama, sagrađene 1827, dok je župni dvor sagrađen 1826. Do 1827. sveta misa je služena u crkvi u starom gradu Ledenice – sada “Gradina”.

3.

RUKAVINA, IVAN

Diplomirani inženjer šumarstva. Prije početka Drugoga svjetskog rata radio je u Šumariji Novi. Za vrijeme NDH šef je specijalne ustaške policije sa sjedištem na Trgu N (sada Trg žrtava fašizma), u zgradi nekadašnjega studenskog doma. On je Krstu Zoričiću (24. prosinca 1943) pri puštanju iz ustaškog zatvora (na Savskoj cesti od 1. studenoga 1943) izdao propusnicu za izlaz i slobodno kretanje po gradu i prije toga održao promidžbeni ustaški govor.

4.

RUKAVINA, IVAN (Volarice, Sv. Juraj, 4. 9. 1919), Andrijev. Inženjer organizacije rada; završio je Višu školu za organizaciju rada Od 1953. do 1993. upravitelj je područja Lukovo. Živi u Crikvenici.

5.

RUKAVINA-BENSI, KATICA (Gospić, 1918 – Novi, 1999), Ivanova. Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 1943. do 1945, a 1945. u osnovnoj školi u Krmpotama. Veza: Sokolić 46

6.

RUKAVINA, MARKO (Bakar, 6. 2. 1896), Stjepanov. Završio je Nautičku akademiju u Bakru. Prije Drugoga svjetskog rata živio je u Bribiru gdje je imao gostionicu i pekarnicu. Nositelj partizanske spomenice 1941. Bio je aktivan antifašist; član općinskog i kotarskog NOO-a Novi od 10. listopada 1942. do ožujka 1944. kada se vraća u Bribir. Talijani su ga dva puta zatočili u Novom (1942. i 1943), a treći put su ga uhitili Nijemci 1944. pa je završio u zatvoru u Rijeci.

RUSSO, MICHELE

Komandant 74. talijanske pješačke pukovnije iz sastava divizije Lombardia sa sjedištem u Novom 1941. godine.

RUŠANAC, LOVRO (Donji Miholjac, 12. 10. 1915 – 19. 1. 1942), Katin; neoženjen. Žrtva rata (1941 – 1945); poginuo je kao oružnik NDH u bribirskoj šumi kod Pališina kao jedan od petnaestorice domobrana i oružnika koji su pod zapovjedništvom Stjepana Smolčića, oružničkog narednika u Fužinama, namjeravali likvidirati bribirske partizane, no ovi su uništili njih i šesnaestoicu drugih zarobili pa su tako oružnici neslavno prošli. Pokopan je na novljanskom groblju 8. veljače 1942. godine.

RUŠNJAK, IVAN

Kotarski predstojnik u Novom 1941. i 1942, nakon smjene Nikole Domineza. Poslije je bio simpatizer NOP-a.

RUTER

Prezime se pojavljuje u Novom prije 1896. kada tu dolazi Anton Ruter, Lucijin, ali nakon Drugoga svjetskog rata nestaje.

1.

RUTER, ANTON (Klana, Općina Kastav, 17. 5. 1871 – Novi, 21. 4. 1927), Lucijin: supruga Marija r. Srdoč (Novi, 15. 9. 1878 – Novi, 8. 4. 1967), Matina. Soboslikar i ličilac. Prvi je Ruter koji je došao u Novi, tu se oženio, a stanovao je na Krasi.

Veza: 2, 3, 4, 5

2.

RUTER, IVICA (Novi, 28. 1. 1906 – Zagreb, 28. 3. 1982), sin Antona i Marije r. Srdoč (Novi, 15. 9. 1878 – Novi, 8. 4. 1967), Matine.

Vrtlar u Novom; zanat je izučio u vrtlarskoj školi u Božjakovini.

Veza: 1, 3, 4, 5

3.

RUTER, RUDOLF (Novi, 17. 4. 1915 – svibanj 1945), sin Antona i Marije r. Srdoč (Novi, 15. 9. 1878 – Novi, 8. 4. 1967), Matine; supruga Marija r. Šojat. Žrtva rata (1941 – 1945). Slastičar. Radio je u Novom i u Gospiću. Nakon oslobođenja Novog 1945, otišao je kući gdje ga je nova narodna vlast uhitila i zatvorila zato

što nije bio u partizanima. Odveden je iz Novog i ubijen negdje putem kroz Gorski kotar kada je s ostalim zatvorenicima navodno provođen za Rusiju.

Veza: 1, 2, 4, 5

4.

RUTER, MARIJAN (Novi, 3. 8. 1907 – Novi, 29. 9. 1934), sin Antona i Marije r. Srdoč (Novi, 15. 9. 1878 – Novi, 8. 4. 1967), Matine. Trgovački pomoćnik. Radio je u Novom. Umro je mlad od tuberkuloze.

Veza: 1, 2, 3, 5

5.

RUTER, VIKTOR (Piturić) (Novi, 20. 12. 1899 – Zagreb, ?), sin Antona i Marije r. Srdoč (Novi, 15. 9. 1878 – Novi, 8. 4. 1967), Matine; supruga Marija r. Matić (8. 9. 1907). Pismoslikar, ličilac i glazbenik. Radio je u Novom, a od 1938. u Gospiću. Bio je glazbeno obrazovan, svirao je u trubu te je s Božidarom Dobrićem - Lukinićem osnovao novljansku glazbu. Bio je i starosta u Hrvatskom sokolu u Novom. Kuća mu je i danas u Novom na Stubištu I. Veza: 1, 2, 3, 4

RUŽIĆ

Nekadašnje novljansko prezime koje je s vremenom nestalo.

1.

RUŽIĆ, AUGUSTA

Učiteljica. Od 1928. do 1930. radila je u pučkoj školi u Novom. Bila je članica Narodne čitaonice od 24. rujna 1929. godine.

2.

RUŽIĆ, JURAJ

Narodni sudac u Novom 1763, potpisnik dvaju ugovora od 22. veljače 1763, sastavljenih u Bakru između kraljevskoga vojnog namjesnika Antonija de Zandonattija i Novljana o zamjeni vinskog doprinosa, sulja (doprinos u ovcama) i tlake u novčanu obvezu.

3.

RUŽIĆ, VIKTOR (Sušak, 1893 – 1976), Jurjev. Ban Savske banovine u Kraljevini Jugoslaviji od 1936. do 1939. i ministar pravde (doktor) u jugoslavenskoj vladi. Jedan je od potomaka bana Mažuranića. Posjećivao je Novi.

Sabdoš Szarka

SABDOŠ, FERENC (23. 1. 1953), Ferencov. Borac Domovinskog rata i jedan od tridesetorice dragovoljaca s područja Novog. Borio se protiv srpske agresije u jedinicama HOS-a.

SAFTIĆ, LJILJANA r. Mavrić (Rijeka, 19. 6. 1963), Matina. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radi u Šumariji Novi od 1987. do 1991. pa potom u Upravi šuma Senj.

Veza: Mavrić 1, 2

SAHINEN, CATHERINE r. Perrick (Peričić) - Kranjčika (Butte, Montana, SAD, 16. 7. 1935), kći Joea Perricka (Josip Peričić) Ivanovog i Helene-Marie r. Mc. Carvil; suprug Sahinen Winston.

Učiteljica glazbe. Svira i orgulje u katoličkoj crkvi u Houstonu. Kao djevojka je u Butteu (Montana) nosila novljansku žensku narodnu nošnju na tamošnjem mesopustu, a i sada je nosi u Houstonu na priredbama. Svira sve stare novljanske pjesme. Uz sestru Rose-Marie Perkin, ima brata Thomasa (Butte, SAD, 4. 2. 1939).

Veza: Peričić 37, Perkin, Zoričić 90, 82, 120, Maričić 164

SAJČIĆ

Staro novljansko prezime koje se u Novom spominje prema dostupnim knjigama, još u 17. st. Sada je potpuno nestalo iz Novog.

S1.

SAJČIĆ, IVAN (Novi, 4. 1. 1924), sin Antona Augustinovog i Lucije r. Peričić - Vranješinke (Novi, 3. 10. 1899), Ivanove; supruga Eržika (1924).

Željeznički činovnik u Vojvodini. Sestra Elvira (Novi, 8. 6. 1925) udanu je Veršić. Pradjed mu je August (28. 8. 1828), Ivanov, a prašukundjed Nikola (Novi, 6. 8. 1749), Mikulin.

Veza: 2 2.

SAJČIĆ, IVAN MAKSIM (Novi, 27. 11. 1848 – Dalj, ?), sin Augustina i Tereze r. Petrinović (Novi, 1827 – Novi, 1. 10. 1863), Ivanove; prva supruga Ana (Bribir, 1844), druga Ana r. Radetić (Novi, 5. 7. 1840).

Financ (nadstražar) u Dalju kod Osijeka gdje se i obitelj nastanila. Brat Leopold (Novi, 14. 11. 1867) umro je u Saint Louisu u Montani (1920), a bratova djeca Katarina (1900) i Franjo (1898) te unuka Lidija (1925) u Našicama. Od brata Augustina (Novi, 11. 11. 1856 – Novi, 17. 2. 1937) unuk je Ivan (Novi, 4. 1. 1924) u Vojvodini, a unuka Elvira (8. 6. 1925) u Rijeci.

Veza: 1

SAMARDŽIJA, IVAN (Krasno, 16. 2. 1934), Ivanov. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Radio je u Šumariji Novi od 1958. do 1991. pa u Šumariji Crikvenica.

SARAZIN

SARAZIN, JANAC

Spominje se u Vinodolskom zakonu (6. 1. 1288) kao jedan od predstavnika puka “novogradskog” (novljanskog) u pripremi i potpisivanju zakona u kaštelu Novog, a u prisutnosti kneza Leonarda Krčkog Vinodolskog.

1.

SARTA, ANTON (Krmpote, 9. 6. 1932 – Krmpote, 3. 7. 2014), sin Ðure i Ane r. Krpan (Krmpote, 9. 8. 1895 – Novi, 6. 6. 1965); supruga Marija r. Butorac (Luka Krmpotska, 15. 1. 1938), Matina.

Zidar. Radio je u Šumariji Novi.

Veza: 2, 4, 3

2.

SARTA, GJURO (Ðuro), Markov (Čađavica, Slatina, 1. 3. 1906 – Novi, 13. 3. 1975); supruga Ana r. Krpan (Podmelnik, Krmpote, 9. 8. 1895 – Novi, 6. 6. 1965). Financ u Krmpotama, zatim u Novom.

Veza: 1, 4, 3

3.

SARTA, MILAN (Rijeka, 7. 3. 1967), sin Antona Ðurinog i Marije r. Butorac (Krmpotska Luka, 15. 1. 1938), Matine; supruga Klaudija r. Lepir (Rijeka, 28. 12. 1973), Žarkova. Vozač; završio je prometnu školu u Buzetu. Radi u Karlovačkoj pivovari kao serviser. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja (1995).

Veza: 1, 2, 4

4.

SARTA, PETAR (Krmpote, 29. 6. 1929 – Novi, 5. 6. 1998), sin Ðure i Ane r. Krpan (Podmelnik, Krmpote, 9. 8. 1895 – Novi, 6. 6. 1965); supruga Katarina (Slavica) r. Prpić (1929).

Zidar u Novom. Radio je u građevinskom poduzeću Asfalt u Mošćeničkoj Dragi, Viadukt u Sarajevu i Cesti Rijeka, zatim u Šumariji Karlovac, Šumariji Novi, a od 1958. u DIP-u Novi.

Veza: 2, 1, 3

SAVIĆ, VLADIMIR (Crikvenica, 5. 8. 1958), Todorov. Inženjer građevinarstva; završio je prvi stupanj Građevinskog fakulteta u Rijeci. Od 16. svibnja 1986. radi u GKTD-u Vodovod Žrnovnica kao pomoćnik direktora za tehnička pitanja.

SCHOELLER, BEN (iz Koblenza, Njemačka).

U kolovozu 1938. odsjeo je kao njemački turist u hotelu Lišanj u Novom. Jednog je dana za njegove odsutnosti provaljeno u njegovu hotelsku sobu i ukraden mu je stari skarabej podrijetlom iz Tutankamove grobnice vrijedan tadašnjih 8000 njemačkih maraka. Provalnik ga je prodao u Zagrebu s još dva zlatna predmeta i puno drugog nakita za samo 150 dinara ne znajući njegovu pravu cijenu. Lopov Dragoljub Mitrović uhićen je u Osijeku, ali je uspio pobjeći policiji koja ga je sprovodila u Novi.

SCHULHOF, DRAGUTIN STJEPAN (Slatina, 8. 11. 1884 –Zagreb, 20. 4. 1983).

Vlasnik tiskare Merkur u Zagrebu; tiskarski zanat izučio je u Virovitici i Budimpešti. Bio je nakladnik Obzora te urednik Jutarnjeg lista i Hrvatske enciklopedije koja je izdavana za vrijeme Drugoga svjetskog rata. U njegovu je vlasništvu bila vila na križanju Ulice kralja Tomislava i Zagrebačke ulice, bivša kuća Franka Mrzljaka - Poleše.

SEKULIĆ

Prezime koje se u Novom spominje još u 17. stoljeću, ali je s vremenom nestalo.

1.

SERDAR, VIŠNJA r. Dorčić (Koprivnica, 1919 – 1994), kći Slavoljuba Eduarda i Mice r. Matunci; suprug Ljubomir (Rijeka).

Urednica glazbene dječje emisije na Radio Zagrebu. Veza: 2

2.

SERDAR, ZORAN (Zagreb, 1944 / 1945), sin Ljubomira i Višnje r. Dorčić, kćeri Slavoljuba Eduarda; supruga Marija r. Vujasin, profesorica.

Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Radio je u Zavodu za ekonomiju.

Veza: 1

SERTIĆ, ZDENKA (Sv. Ivan Zelina, 16. 1. 1899 – Zagreb, 19. 12. 1986), kći Milana i Zore r. Würth (1878), Eduardove. Akademska slikarica; studirala je na Višoj školi za umjetnički obrt u Zagrebu od 1917, a usavršavala se u Berlinu 1922. i Parizu 1925. Radila je na vezovima, zatim ukrase na tikvama, pisanicama, keramičkom posuđu i preslicama. Izradila je mnogobrojne ilustracije za studije i knjige. Prikazi narodne nošnje reproducirani su na poštanskim markama, plakatima i razglednicama. Otac Milan bio je austrijski general i za vrijeme NDH te vlasnik vile Zora u Lukavicama u Novom. Brat Vladimir bio je diplomirani inženjer agronomije, a sestra Mira profesorica. Svi su ljetovali u Novom.

SETON WATSTON, ROBERT WILIAM (1879 – 1951). – Vidi pod Watston Seton, Robert Wiliam.

SEVERINSKI, VLADIMIR (Ludbreg). Direktor DIP-a Novi prije Milana Blagodara (prije listopada 1956), a radio je i u Šumariji Novi.

SIKOŠEK, MARTIN (Zagreb, 1896). u Novom je bio s Antonom Smokvinom suvlasnik trgovine Trgovina i papirnica od 1923. do 1927. kada trgovinu prepušta Smokvini i vraća se u Zagreb. Bio je član Narodne čitaonice od 28. siječnja 1925, a od 1925. do 1926. predsjednik NGŠK-a u Novom.

1.

SIMIĆ, BOJAN (Novi, 16. 12. 1963), Žarkov. Keramičar; zanat je izučio u ŠUP-u u Rijeci. Radio je u

Luci Rijeka i u DIP-u Novi. Borac Domovinskog rata od 1991. u Lici na Maloj Kapeli i dragovoljac u Slavonskom Brodu u 111. brigadi.

2.

SIMIĆ, GORAN (Rijeka, 11. 4. 1966), sin Branka i Ane r. Rubčić - Mačkove (Bater, Ledenice, 14. 4. 1944), kćeri Nikole - Mačka. Električar; zanat je izučio u ŠUP-u u Senju. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica (osam godina). Borac Domovinskog rata 1992. i sudionik operacije Oluja (1995). Otac Branko je iz Dervente, a radio je u DIP-u Novi kao električar i brusač.

Veza: 3

3.

SIMIĆ, RAJKO (Novi, 1. 3. 1964), sin Branka i Ane r. Rubčić - Mačkove (Bater, Ledenice, 14. 4. 1944), Nikoline. Strojobravar; zanat je izučio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica petnaest godina. Borac Domovinskog rata 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

Veza: 2

SINGER, FRIEDRICH (Beč, 22. 1. 1873 – Novi, 4. 3. 1899), Reginin; supruga Rozalija r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 11. 10. 1881 – Novi, 24. 7. 1946), kći Josipa Mikulinog. Udajom za njega supruga Rozalija je u Novom dobila nadimak Luzarija Singerica. Njezin otac Josip (Novi, 20. 7. 1852 – Novi, 5. 12. 1919) stric je Aleksandra Kuzminog, svećenika, a brat joj je Bogoslav (Novi, 20. 10. 1879) otišao u Australiju.

Veza: Zoričić 91, 3 1.

SIROVEC, DUBRAVKA r. Sokolić - Pavlika (Volosko, 29. 3. 1952), kći Vinka Radislavovog i Zore r. Košković (17. 8. 1930); suprug Krešimir (Bjelovar, 4. 7. 1946), Stjepanov, diplomirani inženjer građevinarstva. Kemijska tehničarka; završila je srednju tehničku školu, kemijski smjer. u Rijeci. Radila je u Institutu za građevinarstvo u Rijeci, a od 1992. je vlasnica privatne tvrtke Gras u Opatiji.

Veza: 2, Sokolić 272, Marušić

2.

SIROVEC, LARA (Rijeka, 29. 3. 1971), kći Krešimira i Dubravke r. Sokolić - Pavlike (Novi, 29. 3. 1952), Vinkove. Diplomirana pravnica; završila je Pravni fakultet u Rijeci. Radi u privatnoj odvjetničkoj kancelariji. Ima brata Ivana (Rijeka, 11. 5. 1975), inženjera građevinarstva.

Veza: 1, Sokolić 272, Marušić

SIVOŠ, SLAVOLJUB (rodom iz Velike).

Učitelj u pučkoj školi u Novom od 1882. do 1883. godine.

SKENDER, JOSIP (Brod na Kupi, 1898), Josipov. Urar u Novom do 1930. kada se odselio.

SKILAKS

Grčki geograf koji 340 godine prije Krista spominje Vinodol koji su Rimljani, naselivši ovaj tada ilirski kraj, nazvali Vallis vinaria, a Hrvati Vinodol (prema podacima Milorada Zoričića, dipl. ing.).

1.

SKOČILIĆ, JOSIP (Kurilo) (Jargovo, Bribir, 7. 2. 1920 –Bribir, 20. 8. 2002), Vladimirov; supruga Milka (Bribir, 4. 11. 1922 – Bribir, 6. 11. 2000), Andrijeva. Poljoprivredni tehničar. Građansku školu završio je u Novom, a srednju poljoprivrednu u Križevcima. Radio je kao činovnik u pošti u Selcu, Adaševcima i Trnovu gdje od 1938. počinje organizirano djelovati u antifašističkom pokretu. Prvoborac je NOB-a i nositelj Partizanske spomenice 1941; od siječnja 1942. borac 1. čete 2. bataljuna Matija Gubec, a od srpnja 1942. do 1. siječnja 1943. 1. proleterskog bataljuna Hrvatske 13. proleterske brigade Rade Končar, od 23. studenoga 1943. do ožujka 1945. politički je komesar Komande mjesta Novi u šumi i Komande mjesta Senj. Od 1956. do 1960. upravitelj je Socijalnog osiguranja u Novom. Veza: 2 2.

SKOČILIĆ, MILKA (Kosavin, Bribir, 4. 11. 1922 – Bribir, 6. 11. 2000), Andrijeva; suprug Josip (Kurilo) (Bribir, 7. 2. 1920 – Bribir, 20. 8. 2002), Vladimirov. Nastavnica; završila je Učiteljsku školu u Karlovcu 1949. Učiteljica je u Krmpotama od 1942. do 1943, od 1943. do 1945. u Bribiru, od 1945. do 1950. upraviteljica je u Bribiru, od 1950. do 1952. u osnovnoj školi u Rijeci, od 1952. do 1956. u Zagrebu, zatim u Novom od 1956. do 1960. i od 1960. do 1970. u Rijeci.

Veza: 1

SLAVICA, JOSIP (Crikvenica, 1897 – Novi, 7. 10. 1943), sin Andrije i Antonije r. Lakić; oženjen. Pali borac NOR-a. Privatni činovnik. Kao borac jedinica 13. primorsko-goranske divizije umro je u vojnoj bolnici u Novom od zadobivenih rana u borbama s njemačkim jedinicama nakon njihova prodora kroz Istru i Hrvatsko primorje. Pokopan je (8. 10. 1943) u Novom uz prisutnost župnika Tome Vičića i Tome Piškulića - Bracine. 1.

SMOJVER, VERA r. Rogić (Novi, 5. 2. 1939), kći Vladimira i Marije r. Piškulić - Jurašice (Novi, 1. 12. 1900 – Novi, 8. 6. 1977), Eduardove, udovice Julijana Sokolića; suprug Vinko (18. 4. 1937), Karlov.

Službenica i društveno-politička djelatnica. Završila je srednju ekonomsku školu u Crikvenici. Radila je kao knjigovotkinja u društveno-političkim organizacijama Općine Crikvenica od 1956. do 1991. Od 1978. do 1982. odbornica je u Skupštini općine Crikvenica. Predsjednica je KUD-a Ilija Dorčić od 1987. do 1992. i dugogodišnja članica pjevačkog zbora.

Veza: 2, Sokolić 161, 147, Rogić 7, 9

SMOJVER, VINKO (Cesarica, Karlobag, 18. 4. 1937), Karlov; supruga Vera r. Rogić (Novi, 5. 2. 1939), Vladimirova. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Radio je u Šumariji Ričičko bilo u Novom od 1956. do 1959, od 15. listopada 1959. do 31. svibnja 1973. upravitelj je tvornice iverica Novokal i tajnik DIP-a Milan Mataija (poslije Vinodol), predsjednik je Izvršnog vijeća Općine Crikvenica od 1973. do 1981, potom upravitelj Milicije u Crikvenici, a od 1982. do 1990. pomoćnik ministra unutarnjih poslova SR Hrvatske u Zagrebu. Član je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom 1964 / 1965. i 1968 / 1969. Borac Domovinskog rata.

Veza: 1

SMOKOVIĆ, ANTON (Mochi) Pali borac NOR-a. Hrvat Istranin, poručnik talijanske okupacijske vojske. Bio je učitelj u Istri u jednom selu kod Pazina do 1941. te obavještajni časnik 74. pješačkog puka stacioniranog u Novom 1941, simpatizer NOP-a, a surađivao je s učiteljem u Ledenicama Ladislavom Vivodom kojega je po zahtjevu ustaških vlasti iz Novog trebao uhititi. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. prelazi u partizane u 35. ličku diviziju, a polovicom 1944. kao poručnik JNA premješten je u Istru gdje se javljao na dužnost Vivodi koji je tada bio zapovjednik vojnopozadinskih vlasti Istre. Poginuo je od njemačkih vojnika za posjeta selu kod Pazina u kojem je bio učitelj.

1.

SMOKVINA , ANTON (Novi, 17. 6. 1898 – Novi, 27. 1. 1943), Ivanov; supruga Milka r. Butković (Novi, 29. 9. 1908 – Novi, 24. 9. 1988), Franjina. Otac Ivan (Senj, 12. 5. 1867 – Novi, 13. 10. 1911) došao je u Novi i tu se vjenčao 1895. te tako u Novi donio svoje prezime. Inače je bio zavičajan u Senju, a podrijetlo prezimena je iz Drage. Suprugin otac došao je u Novi iz Povila. Zajedno s Martinom Sikošekom imao je trgovinu i papirnicu Smokvina i Sikošek do 1927, poslije je vodi sam, potom ju je u ime njegove supruge vodio Rudan Deranja, Rudolfov. Tajnik je NGŠK-a u Novom od 1925. do 1926. pa predsjednik od 1927. do 1930, a od 24. siječnja 1932. do 10. ožujka 1935. tajnik Narodne čitaonice te član Nadzornog odbora Čitaonice od 18. siječnja 1941. godine. Veza: 4, 2, 5

2.

SMOKVINA, ČEDOMIR (Novi, 1. 1. 1939 – Novi, 25. 7. 1997), sin Antona i Milke r. Butković (Novi, 29. 9. 1908 –Novi, 24. 9. 1988), Franjine; supruga Biserka r. Kalanj (Novi, 14. 2. 1948), Petrova; kći mu je Suzana (Rijeka, 22. 1. 1971) udana za Marija Ivaniša, Ðurinog. Soboslikar i ličilac. Radio je u HTP-u Lišanj u Novom kao pomoćnik upravitelja HTN-a Zagori od 23. siječnja 1961. do 4. lipnja 1975, zatim je privatni ugostitelj, a od 23. svibnja 1980. do 1. rujna 1992. ponovno radi u

HTP-u Lišanj. Od 1963. do 1965. odbornik je u Općini Crikvenica, Svirao je u sopile. Veza: 1, 4, 5

3.

SMOKVINA, DRAGUTIN (Draga, 1872 – Novi, 15. 1. 1929), sin Petra i Margarete. Svećenik i dr. sc., profesor; studirao je na senjskom sjemeništu od 1890. do 1892. te u Innsbrucku do 1897. kada odlazi u Senj za profesora na sjemeništu, a istodobno je glavni savjetnik Senjske biskupije. Od 1901. ravnatelj je biskupskog konvikta Ožegovićianuma, a 1908. postaje kanonik stolnog kaptola u Senju. Tajnik je ženidbenog suda te sinodalni i prosinodalni ispitatelj, a 1909. je odlikovan čašću tajnog komornika sv. oca Pija X. Budući da je u Senju imao nekih neprilika, na molbu postaje 1911. modruški kanonik u Novom, a poslije i župnik. Nakon smrti biskupa Roke Vučića, 1914. postaje vikar Modruške biskupije kojom je upravljao 15 mjeseci s pravom nošenja biskupske mitre i štapa. Iz arhiva župne crkve počeo je pisati Spomenicu Novog 1911, a 1913. Stališ duša Župe Novi. Za njegovo vrijeme novljanska je općina 1912. darovala tada stolnoj crkvi svetih Filipa i Jakova nove orgulje.

4.

SMOKVINA, IVAN (Senj, 12. 5. 1867 – Novi, 13. 10. 1911), Antonov; supruga Elizabeta r. Mažuranić (Novi, 7. 7. 1867), kći Franka Josipovog. Kočijaš u Novom u koji je došao 1894. Imao je djecu Antona (Novi, 17. 6. 1898), Katarinu (Novi, 22. 3. 1900) i Paulinu (Novi, 8. 7. 1904). Počinio je samoubojstvo u neuračunjivu stanju zbog čega u ono vrijeme nije mogao biti pokopan uz crkveni obred.

Veza: 1, 2, 5

5.

SMOKVINA, KREŠIMIR (Novi, 31. 3. 1940 – Novi, 8. 7. 1972), sin Antona i Milke r. Butković (Novi, 29. 9. 1908 – Novi, 24. 9. 1988), Franjine. Turistički djelatnik; završio je ekonomsku školu u Rijeci. Radio u Turistu u Novom.

Veza: 1, 4, 2

SMOLČIĆ

Kao novljansko prezime spominje se tek u 19. stoljeću, a Smolčići su došli iz Ledenica (selo Smolčići) bježeći iz Like pred Turcima. U Novi je prvi došao Franko Jurin (18. 8. 1877 – 22. 1. 1930) koji se tu oženio Dorkom Piškulić (30. 12. 1872).

1.

SMOLČIĆ, ALENKO (Rijeka, 17. 4. 1967 – Krk, 5. 2. 1992), sin Željka i Vere r. Frković (Ledenice, 18. 2. 1939), Pavlove. Prometni tehničar. Pali borac Domovinskog rata, vojni policajac HV-a. Poginuo je u vojnom automobilu na Krku, a pokopan je u Novom. Brat mu je Zlatko (6. 9. 1960).

Veza: 26, 23, 20, 24, 25

2.

SMOLČIĆ, BLAŽ (Smolčići, Ledenice, 11. 4. 1905 – svibanj 1945), sin Petra Josinog i Francike (Franica) r. Frković (Ledenice, 8. 2. 1878 – Ledenice, 20. 3. 1949); neoženjen. Žrtva rata (1941 – 1945); kao domobran poginuo je pri povlačenju vojske NDH prema Austriji pred jugoslavenskim partizanima.

Veza: 9, 17

3.

SMOLČIĆ, BRANKO (Ledenice, 27. 5. 1959), sin Jurja (18. 1. 1925 – Breze, Ledenice, 6. 2. 1995) i Dragice r. Svetić (14. 1. 1927), Blaževe. Automehaničar, zanat je izučio u ŠUP-u u Crikvenici. Radio je u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama od 1. travnja 1980. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992; vodnik HV-a na području Brušana i Gospića i sudionik operacije Oluja (1995).

4.

SMOLČIĆ, DAMIR (Rijeka, 14. 3. 1970), sin Fabijana i Ðurđice r. Mataija (Ledenice, 31. 3. 1947). Radnik. Radi u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. Brat mu je Siniša (Ledenice, 11. 10. 1966).

Veza: 5, 11

5.

SMOLČIĆ, DRAGUTIN (Novi, 4. 3. 1956), sin Dragana Fabijanovog iz Smolčića (Ledenice) i Marije r. Buneta (Ledenice, 25. 9. 1931); supruga Nada r. Smolčić (Ledenice, 12. 8. 1959).

Radnik u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Borac Domovinskog rata 1992. godine.

Veza: 11, 4

6.

SMOLČIĆ, DRAGAN (Novi, 31. 3. 1961), sin Ivana, iz sela Smolčići (Ledenice) i Zlate r. Stilin (Ledenice, 2. 2. 1933). Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

7.

SMOLČIĆ, ELVIRA (Novi, 25. 11. 1930 – Novi, 16. 7. 1944), kći Filipa i Marije r. Sokolić - Filkovice (Novi, 18. 12. 1908 – Novi, 19. 10. 1943), Antonove. Žrtva fašističkog terora; kao učenica završnog razreda osnovne škole poginula je za vrijeme rata od nagazne mine “Pod sv. Mikulj”, zajedno sa svojim školskim prijateljicama Alicom Radetić, Ivankom Maričić i Helenom Mažuranić.

Veza: 8, 18

8.

SMOLČIĆ, FILIP (Novi, 26. 4. 1903 – Novi, 26. 4. 1973), sin Franka (Ledenice, 20. 8. 1877 – Novi, 22. 1. 1930), Franinog

i Dorke r. Piškulić (Novi, 30. 12. 1872), Andrijeve; supruga Marija r. Sokolić - Filkovica (Novi, 18. 12. 1908 – Novi, 19. 10. 1943), Antonova. Otac mu je došao u Novi 1902. Vozač taksija u Novom od 1920. do 1930. (poslije Nikole Mudrovčića, Fabijanovog). “Pivač” u novljanskom kolu i “sopilaš”. Supruga i kći poginule su za vrijeme rata. Veza: 18, 7 9.

SMOLČIĆ, FRANJO (Ledenice, 1. 2. 1892 – 1914 / 1918), sin Jose Josipovog i Kate r. Pađen (Ledenice, 22. 4. 1854 –Ledenice, 26. 5. 1909), Jurjeve. Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao vojnik Austro-Ugarske. Veza: 17, 2

10.

SMOLČIĆ, IVAN - Cok (Smolčići, Ledenice, 6. 6. 1926 – Rijeka, 16. 1. 1982), sin Antona i Marije r. Frković (Ledenice, 18. 9. 1890 – Ledenice, 27. 8. 1939); druga supruga Zdenka Svorinić. Društveno-politički i sportski djelatnik. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, omladinski rukovoditelj SKOJ-a od polovice 1944. u 2. brigadi 1. divizije KNOJ-a. Osnivao je nogometne momčadi u bataljunima. Nakon rata je bio u Rijeci, a od 1946. u Beogradu gdje je jedan od osnivača sportskog društva Partizan, a posebno Nogometnog kluba Partizan. Bio je član Organizacijskog odbora za sveškolski slet u Pragu 1946. Od 1954. do 1959. radi u NK Rijeka u Rijeci, zatim u Torpedu i u Orijentu, Rijeka kao tehnički rukovodilac. U INA-i, Rijeka je bio prvi tajnik.

11.

SMOLČIĆ, IVAN (Novi, 6. 2. 1959), sin Dragana Fabijanovog iz sela Smolčići (Ledenice) i Marije r. Buneta (Ledenice, 25. 9. 1931); supruga Snježana r. Kokić (5. 8. 1967).

Radnik u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

Veza: 5, 4

12.

SMOLČIĆ, IVAN (Ivica) - Štokić (Smolčići, Ledenice, 31. 3. 1914 – Stara Pazova, 1943), sin Ivana Ivanovog i Ane r. Mataija (Bater, Ledenice, 1. 11. 1872 – Ledenice, 17. 11. 1937), druge očeve supruge; prva supruga Ljubica r. Mavrić (Grižane, 30. 10. 1919 – Ledenice, 24. 8. 1939), druga Marija r. Starčević (Aleksinac, 30. 8. 1925). Žrtva rata (1941 – 1945); kao domobranski vojnik u vojsci Nezavisne Države Hrvatske (NDH) poginuo je u borbi protiv jugoslavenskih partizanskih snaga na srijemskoj fronti kod Stare Pazove. Župnik u Ledenicama napisao je: “Poginuo u NO ratu”.

Veza: 19, 13

13.

SMOLČIĆ, IVAN (Ledenice, 7. 2. 1925 – Ledenice, 19. 1. 1994), sin Mihovila Milana Jurjevog i Milke r. SmolčićŠtokić (Ledenice, 1. 4. 1902), Ivanove; supruga Katarina r. Smolčić (Ledenice, 25. 11. 1930), Fabijanova. Šumski radnik. Sudionik NOB-a od svibnja 1942; borac u jedinicama 13. primorsko-goranske divizije te je u borbi s neprijateljem ranjen i dobio status invalida.

Veza: 12

14.

SMOLČIĆ, IVAN (Rijeka, 1926 – Koprivnica, 1942), sin Ivana Lukinog i Johane Ivke r. Pađen (Ledenice, 6. 1. 1899 –Novi, 4. 9. 1964). Žrtva rata (1941 – 1945). Kao šesnaestogodišnji mladić boravio je kod svojih u Koprivnici. Jedne su noći 1942. ustaše u Koprivnici proveli noćnu raciju i odveli ga iz kuće. Mobiliziran je prisilno u domobrane, a poginuo je negdje kod Papuka u borbi s partizanima.

Veza: 15, 3, Pavelić 15

15.

SMOLČIĆ, IVAN (Smolčići, Ledenice, 30. 5. 1899 – Novi, 27. 3. 1988), sin Luke Jurjevog i Marije r. Maričić (Novi, 14. 7. 1863), druge očeve supruge, kćeri Stipana Grginog; supruga Johana (Ivana) r. Pađen (Ledenice, 6. 1. 1899 –Novi, 4. 9. 1964). Otac mu je prvi put bio oženjen Marom Stilin (Ledenice, 1. 10. 1865 – Novi, 13. 2. 1898), a drugi put se oženio 11. svibnja 1898. u Novom. Izučeni zidar i klesar. Mnogi zidovi novljanskih kuća i ogradni zidovi napravljeni od “bunje”, njegovo su djelo. Djeca su mu Ivan (Rijeka, 1926 – Koprivnica, 1942), Danica (Novi, 5. 4. 1922), udana Plašć, Nada (1925) i Ivanka (Novi, 1. 4. 1941), udana za Zlatka Pavelića (Krmpote, 3. 7. 1939).

Veza: 14, Pavelić 15

16.

SMOLČIĆ, JOSIP (Sv. Rok, Lovinac, 1843); supruga Marija (Gospić, 1850). Kraljevski “prijamnik” (carinik) u Novom. Član je Narodne čitaonice u Novom od rujna 1879. do 1899. kada je premješten u Zagreb. U Novom su mu se rodili sinovi Milan (1883), Juraj (1888) i Josip (1890).

17.

SMOLČIĆ, JOSO (Smolčići, Ledenice, 24. 3. 1884 – Pula, 1. 5. 1910), sin Jose Josipovog i Kate r. Pađen (Ledenice, 22. 4. 1854 – Ledenice, 26. 5. 1909). Mornar u austrougarskoj ratnoj mornarici u Puli gdje se utopio u moru.

Veza: 9, 2

18.

SMOLČIĆ, MARIJA r. Sokolić - Filkovica (Novi, 18. 12. 1908 – Novi, 19. 10. 1943), Antonova; suprug Filip (Novi, 26. 4. 1903 – Novi, 26. 4. 1973), Frankov.

Žrtva fašističkog terora; stradala je na prozoru svoje kuće “Podbarana”, pogodio ju je metak iz strojnice dok je gledala kako njemački avioni napadaju Novi u kojem su tada bili partizani. Kći joj je poginula od mine.

Veza: 8, 7

19.

SMOLČIĆ , MARIJA (Vojsko, Smolčići, Ledenice, 12. 11. 1905 – Ledenice, 12. 11. 1905), kći Srećka Ivanovog i Katarine r. Arbanas (Bribir, 4. 10. 1867), treće očeve supruge. Mrtvorođeno dijete koje je župnik Matej Butković krstio prije samog rođenja, u “utrobi materinoj”, kako piše u knjizi.

Veza: 12

20.

SMOLČIĆ, MARIJAN (Milan) (Smolčići, Ledenice, 8. 10. 1909 – Novi, 11. 1. 1982), sin Fabijana Sebastijana i Marije r. Buneta (Ledenice, 6. 5. 1866 – Ledenice, 11. 7. 1929); supruga Ruža r. Pavelić (Bile, Krmpote, 1. 12. 1910 – Novi, 27. 9. 1999), Milina. Očevo ime je u crkvenim knjigama upisano kao Sebastijan Fabijan. “Žicar” (telefonist) u novljanskoj pošti, zadužen za održavanje gradske telefonske mreže (telefonskih žica). Sudionik NOB-a i poštar za vrijeme partizana, a nakon rata kirijaš i stražar u DIP-u Novi. Dana 13. studenoga 1943, nakon napada na Novi s njemačkog broda, našao se zajedno s Krstom Zoričićem na vrhu Ospa kod vodovodnog spremnika. Njemačka vojska koja je nadirala s Kalvarije i polja pucala je na njih minobacačima i “dum-dum” (rasprskavajućim) mecima te su se jedva izvukli.

Veza: 26, 23, 1, 24, 25

21.

SMOLČIĆ, MATE (Zalipnik, Ledenice, 18. 4. 1875 – Mataija Draga, 13. 3. 1942), sin Tome Matinog i Katarine r. Mataija (Mataija Draga, 16. 6. 1839); supruga Marija r. Svetić (Bater, Ledenice, 23. 12. 1876 – Ledenice, 10. 7. 1970).

Žrtva rata (1941 – 1945). Kuhar; zanat je izučio u austrougarskoj vojsci. Dva je puta odlazio na rad u SAD i tamo radio kao kuhar. Sin mu je Mato bio u domobranima i na ruskoj fronti zbog čega je osuđen i strijeljan u Franinom dolcu kod Pempera, a sudili su mu Ladislav Vivoda, Petar Komadina, Milan Mataija i drugi, a sin je nakon pada Staljingrada, prešao u partizane.

Veza: 22

22.

SMOLČIĆ, MATO (Smolčići, Ledenice, 17. 2. 1918), sin Mate Tominog i Marije r. Svetić (Bater, Ledenice, 23. 12. 1876 – Ledenice, 10. 7. 1970); supruga Dragica r. Kalanj (Klenovica, 14. 2. 1926 – Novi, 6. 5. 1994).

Vozač. Završio je četiri razreda građanske škole u Novom. Sudionik NOB-a od 1942. do 1945. Kao domobran u NDH završio je 1941. kao mobilizirani dobrovoljac u

hrvatskoj legiji na Istočnoj fronti u sastavu talijanske armije s Franjom Kabalinom, Antonovim i Frankom (Franko Ružin) Deranjom, Matijevim. Borio se i u Staljingradu, ondje je zarobljen, potom kao vozač kod Rusa kao dobrovoljac (jugoslavenski partizan) 1. jugoslavenske dobrovoljačke brigade u SSSR-u odlazi u Jugoslaviju i bori se u Srbiji, Beogradu, Srijemu i dalje. Postao je poručnik JNA. Radio je kao vozač u Primorskoj industriji drva, u DIP-u Novi od 1948. do 1964. i u Mesoopskrbi u Crikvenici do 1989. Otac mu je ubijen zato što je on bio u domobranima. Sinovi su mu Željko (Rijeka, 1. 1. 1951) i Marinko (Rijeka, 7. 3. 1966).

Veza: 21

23.

SMOLČIĆ, MILAN (Mišo) - Milanov (Novi, 10. 4. 1942 –Novi, 19. 3. 2015), sin Marijana (Milan) i Ruže r. Pavelić (Bile, Krmpote, 1. 12. 1910 – Novi, 27. 9. 1999); supruga Radoslava r. Toljan - Sekulinka (Novi, 20. 9. 1946), Josipova, ekonomska tehničarka. Građevinski tehničar; završio je srednju građevinsku školu u Rijeci. Radio je u Hidroelektri, Zagreb u Rijeci pa u Šumsko-građevnom poduzeću, u GP Izgradnja u Novom, a od 1971. u Zavodu za urbanizam Općine Crikvenica.

Veza: 20, 26, 25, 24, 1

24.

SMOLČIĆ, NATAŠA, udana Petrinić - Mišina (Melbourne, 12. 5. 1971), kći Milana (Mišo) i Radoslave r. ToljanSekulinke (Novi, 20. 9. 1946), Josipove; suprug Anđelko (Rijeka, 20. 6. 1970). Diplomirana stomatologinja; završila je Stomatološki fakultet u Rijeci.

Veza: 23, 26, 20, 25, 1

25.

SMOLČIĆ, ZORAN - Mišin (Rijeka, 15. 6. 1967), sin Milana (Mišo) i Radoslave r. Toljan - Sekulinke (Novi, 20. 9. 1946), Josipove; supruga Vesna r. Rubčić (Rijeka, 18. 12. 1966), kći Martina Aleksinog. Elektrotehničar; završio je srednju školu u Senju. Radi kod privatnika.

Veza: 23, 26, 20, 24, 1

26.

SMOLČIĆ, ŽELJKO - Milanov (Novi, 20. 3. 1936), sin Marijana (Milan) i Ruže r. Pavelić (Bile, Krmpote, 1. 12. 1910 –Novi, 27. 9. 1999); supruga Vera r. Frković (Ledenice, 18. 2. 1939), Pavlova. Automehaničar i vozač. Radio je u Šumariji Novi od 1972. Sin Alenko poginuo je kao borac Domovinskog rata, a sin Zlatko (6. 9. 1960) je čuvar u pogonu Transport (Garaža u luci) Šumarije Novi od 1984. godine.

Veza: 20, 23, 1, 24, 25

SMOLJAN, RUDOLF (Bjelovar, 24. 4. 1945), Matin. Strojarski tehničar i inženjer zaštite na radu. Završio je

Višu ekonomsku školu u Koprivnici. Radio je u Vodovodu Žrnovnica u Novom kao rukovoditelj razvojnog odjela pa direktor radne organizacije (RO), a potom kao direktor Komunalnog poduzeća Vinodol u Crikvenici.

SOKOLIĆ

Vrlo staro prezime u Novom, spominje se 1464. za vrijeme kneza Martina Frankopana - Pobožnog, a prvi Sokolići došli su u Novi bježeći iz Like pred Turcima. Danas je to najbrojnije prezime u Novom i ima najviše nadimaka: Arbice, Bekače, Belac, Brnić, Cimprić, Cunjar, Filko, Fortunato, Galica, Grego, Grginić, Julić, Jurman, Karlović, Kotorci, Kaštaldo, Malan, Marijašević, Mile Milinić, Papaco, Pavlić, Pećar, Perina, Prcijerko, Radinić, Saftini, Šalvator, Šarac, Švabo, Verica, Vlašić, Vlahović, Žvanjko. Nadimci Šarac i Malan nastali su od nadimka Belac. Prvobitni nadimak Sokolića - Verica je Kaštaldo. Prema izjavi Ševka Omerbašića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, objavljenoj u Večernjem listu 24. kolovoza 2002, Sokolići, Sokolovići i Sokoli muslimanski su potomci Saracena sa Sicilije.

1.

SOKOLIĆ, ADALBERT (Arba Marijin) (Novi, 4. 1. 1935 –Novi, 20. 7. 2008), sin Ivana Piškulića - Arbice (Novi, 24. 11. 1902 – Novi, 1. 12. 1990), Adalbertovog i Marije r. Mažuranić - Matijetinke, Agustinove, udane za Andriju Sokolića - Milinića, Kotorca (Novi, 2. 11. 1895 –Novi, 1968), Frankovog; supruga Dragica Vuk r. Stajčić; rastavljen. Majstor alatničar. Radio je u Brodogradilištu 3. maj u Rijeci i u Njemačkoj. Veza: 285, Piškulić 69, Mažuranić 93, 80, 105 2.

SOKOLIĆ, AGRIKOLA - Kaštaldo (Novi, 2. 11. 1843 – Zagreb, 11. 9. 1882), sin Ivana i Rozalije r. Žanić - Žane (Novi, 4. 3. 1821 – Novi, 1873), Vickove; supruga Anka r. Vesely (Zadar, 4. 10. 1856), Josipova. “Ravnajući” učitelj. Radio je u osnovnoj školi u Novom od 1865. do 1882, zatim je premješten u Zagreb. Bio je blagajnik Narodne čitaonice u Novom 1867. i od 1871. do 1875, a od 1868. do 1871. i od 1875. do 1877. tajnik. Od četiri kćeri, Zorica (Novi, 9. 6. 1876) je bila učiteljica. Imao je osmero braće i sestara. Braća su mu Karlo (Novi, 14. 9. 1843), Ivan (Novi, 26. 2. 1854 – Amerika, ?), Vinko (Novi, 1849 – 1910), svećenik, Mikula (Novi, 1. 12. 1856), Toma (Novi, 20. 12. 1852 – Novi, 15. 3. 1915), Fabijan (Novi, 20. 5. 1864 – Amerika, ?), Petar (4. 11. 1848 – 29. 4. 1858) i Ivan (26. 2. 1851 – studeni 1858). Veza: 270, 10, 283, 274, 204, 59

3.

SOKOLIĆ, ALEKSANDAR - Šarac (Novi, 5. 3. 1904 – Novi, 4. 7. 1976), sin Josipa i Marije r. Zoričić - Šćokinice (Novi, 18. 4. 1865 – Novi, 16. 5. 1921), Antonove, prve očeve supruge; prva supruga Katarina r. Sokolić - Pavlika (Novi, 5. 5. 1911 – Novi, 21. 7. 1952), Antonova, druga Anka

r. Sokolić (Anka Grgičina) - Kaštaldovica (Novi, 23. 6. 1905 – Novi, 1990), kći Grge Ivanovog. Postolar. Godinama je radio kao poštar, zatim kao rukovoditelj primanja i izdavanja poštanskih paketa. Predsjednik je Narodne čitaonice nakon 1945, a od 1953. do 1955. član je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom. Veza: 149, 79, 78, 133, 5, 115

4.

SOKOLIĆ, ALEKSANDAR (Galičin) - Kaštaldo, Z Brajde (Novi, 6. 5. 1911 – Senj, 14. 6. 1938), sin Vencela Josipovog i Marije r. Jovanović - Belčevice (Novi, 8. 9. 1884 –Novi, 16. 1. 1970), Tomine. Radnik. Kuća mu je bila nasuprot kuća Marije Radetić - Mižerije i Petra Krsta Kriškovića - Šimele u Starom gradu. Kada je Ema Kabalin - Karahovica, kći PavlaRudine odbila udati se za njega, počinio je samoubojstvo u Senju i tamo je i pokopan. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Prašukundjed mu je Grga - Kaštaldo (Novi, 6. 11. 1727), Grgurov, a baka Katarina r. Mrzljak (Novi, 28. 12. 1851) dobila je nadimak Galica jer je pokušala galicom otrovati njegovu sestru Katu (Novi, 5. 4. 1921). Veza: 165, Polonijo

5.

SOKOLIĆ, ALFRED - Šarac (Novi, 21. 11. 1929 – Novi, 13. 12. 1999), sin Franka i Katarine r. Sokolić - Filkovice (Novi, 7. 5. 1902 – Novi, 28. 2. 1981), Ivanove; supruga Palma r. Deranja (Novi, 14. 3. 1931 – 5. 8. 2004), Josipova. Elektroinstalater. Radio je u Zanatskom poduzeću Radinje, u KP Ivanj od 1. veljače 1964. i u HTP-u Lišanj u Novom, a od 1970. do 1986. u brodogradilištu u Kraljevici. Bio je predsjednik Narodne čitaonice (od 5. siječnja 1953), sopac i izrađivač sopila, “pivač” u novljanskom kolu, slikar, aktivni pisac i kroničar novljanskih događaja te numizmatičar i filatelist. Predsjednik je KUD-a Ilija Dorčić u Novom od 1991. do 1995. U knjizi Novljanski zbornik IV. objavio je tri članka – o izgradnji Doma kulture u Novom, o uređenju novljanske place i Kaštela te o poznatim novljanskim sopcima 19. i 20. st.

Veza: 123, 78, 3, 149, 81, 44, 133

6.

SOKOLIĆ, ANA - Grginica (Novi, 4. 11. 1900 – 20. 11. 1921), kći Grge i Uršule r. Kabalin - Javorke (Novi, 28. 11. 1863 –14. 10. 1932), Josipove. Bankovna činovnica. Završila je srednju školu. Umrla je od tifusa.

Veza: 87, 101, 143, 86, 28, 99, 277, 141, 207, 217, 278, 185

7.

SOKOLIĆ, ANDRIJ - Mile (Novi, 23. 10. 1899 – Australija, ?), sin Bogoslava Andrijevog i Rozalije (teta Roža) r. Mažuranić (Novi, 29. 8. 1878 – Novi, 10. 1. 1951), kćeri Lovre Josipovog. Zidar u Novom. Otišao je u Australiju gdje je i ostao. Braća su mu Josip (Novi, 1908 – Novi, 1943) i Ivan (Novi,

1. 1. 1912). Prvi Sokolići - Milinići (Mile) došli su u Novi iz Bribira pa su tada nosili nadimak Bribirčići kao i Ivan Sokolić rođen u Bribiru oko 1650. godine.

Veza: 136, 130 8.

SOKOLIĆ, ANDRIJ - Grego, Pećar (Novi, 28. 11. 1940), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Sokolić - Milinice (Novi, 8. 8. 1910 – Auckland, Novi Zeland, ?), Josipove. Stolar. Radio je u KP Ivanj u Novom od 27. travnja 1964. Poslije je otišao na Novi Zeland gdje i živi. Veza: 104, 201, 105, 230 9.

SOKOLIĆ, ANDRIJ (Papaco) - Verica (Novi, 23. 10. 1880 –Novi, 3. 1. 1938), sin Lovre Frankovog i Marije r. Jovanović - Baroldinke (Novi, 22. 6. 1841 – Novi, 1. 1. 1909), Jerolimove; supruga Marta r. Umiljenović - Baska (Novi, 9. 11. 1887 – Novi, 4. 6. 1964), Grgina. Novljanski “lanterničar” (noćobdija); predvečer je palio, a ujutro gasio ulične “lanterne” (svjetiljke) na petrolej koje su u starom dijelu grada, a i šire, bile postavljene u svim ulicama i pričvršćene na kuće. Poslije njega taj je posao obavljao Vladimir Krišković (Tristokljunac). Šukundjed mu je Ivan - Verica (19. 4. 1745), Ivanov, a djedov brat Ivan (12. 1. 1820) dobio je osobni nadimak Jerbo zbog upotrebe tog veznika (umjesto već uobičajenog jer). Veza: 102 10.

SOKOLIĆ, ANKA r. Vesely (Zadar, 4. 10. 1856 – Zagreb, ?), kći Josipa i Tereze; suprug Agrikola - Kaštaldo (Novi, 2. 11. 1843 – Zagreb, 11. 9. 1882), Ivanov. Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi od 1873. i prva je učiteljica tada osnovane ženske djevojačke škole u Novom, a 1895. je premještena u Zagreb. Veza: 2, 270, 283, 59, 274, 204 11.

SOKOLIĆ , ANKA r. Maričić - Livakovica (Novi, 17. 9. 1907 – Novi, 16. 12. 1998), kći Pavla Jurjevog i Karline r. Maričić - Livakovice (Novi, 27. 10. 1865), Josipove; suprug Paval - Milinić, Karlović (Novi, 25. 5. 1905 – Novi, 26. 5. 1957), Josipov. Podvorkinja u osnovnoj školi u Novom od 1954. do 1964. Veza: 238, 161, 280, 143 12.

SOKOLIĆ, ANSELMO - Verica (Novi, 3. 11. 1804 – Zadar, 30. 6. 1840), sin Mikule Petrovog i Margarete r. Butković (Novi, 27. 9. 1784), Tomine. Vlasnik tadašnje gajete Santo Nicolo nosivosti dvije tone. Njome je obavljao prijevoz robe. Jednom je u listopadu 1828. godine doplovio u Rijeku i natrag u Novi bez sanitarne dozvole i pored sanitarnog stražara u Novom, inače prvoga novljanskoga lučkog kapetana Jurja Maričića - Jurića, Jurjevog. Kažnjen je progonom iz Novog.

Djed mu je Petar Ivanov - Verica (Novi, 16. 2. 1748), po ocu Kaštaldo.

Veza: 66, 231, 196, 102

13.

SOKOLIĆ

, ANTON - Grego, Pećar (Novi, 28. 2. 1922 – 10. 11. 1987), sin Filipa i Rozalije r. Krišković - Vranješinke, Kirin (Novi, 7. 5. 1903 – 13. 2. 1980), kćeri Felica Franinog; supruga Anka r. Deranja (Piculanka) (Novi, 14. 1. 1927), Frankova.

Zidar. Radio je i u Africi, a nakon Drugoga svjetskog rata vratio se u Novi. Od 25. svibnja 1961. do 30. lipnja 1982. radi u HTP-u Lišanj kao vozač i zidar.

Veza: 65, 50, 190, 48, 239, 57, 16, 216, 145

14.

SOKOLIĆ, ANTON - Kozarić, Jureško (Novi, 21. 10. 1891 –Novi, 1956), sin Ivana Antonovog i Katarine r. Potočnjak - Jureškovice (Novi, 24. 8. 1857 – Novi, 21. 11. 1934); supruga Marija r. Piškulić - Anjika (25. 8. 1896 – Novi, 19. 2. 1981), Lovrina. Stolarski obrtnik; imao je “verštat” (od njem. Werkstatt – radionica) na Krasi. Bio je i starosta u Hrvatskom sokolu u Novom. Od 1925. do 1948 / 1949. radio je u Argentini. Imao je brata Josipa (Novi, 29. 9. 1888 – SAD, ?).

Veza: 93, 72, 279, 265, 29

15.

SOKOLIĆ

, ANTON - Kozarić, S Krase (Novi, 23. 1. 1817), sin Ivana Lovrinog i Dorke r. Ježić (Novi, 14. 6. 1789 –Novi, 1862), Antonove. Skitnica i prosjak (“vagabundus”, kako piše u općinskim knjigama). Skitao se po svijetu i negdje je tako i umro, a takvih je u ono doba bilo mnogo.

Veza: 176

16.

SOKOLIĆ, ANTON - Grego, Pećar (Novi, 30. 3. 1911 –Zagreb, 13. 5. 1991), sin Josipa Antonovog i Katarine r. Sokolić - Kaštaldovice (Novi, 17. 11. 1891 – Novi, 23. 10. 1973), kćeri Tome Ivanovog; supruga Marija r. MaričićJurika (Novi, 8. 9. 1914 – Zagreb, 31. 12. 1998), Rudolfova. Građevinski tehničar. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu gdje je i radio.

Veza: 50, 65, 216, 145, 271, 126, 249, 48, 239, 57, 13

17.

SOKOLIĆ, ANTON - Vlašić, Marijašević (Novi, 25. 12. 1923 – Novi, 23. 10. 1986), sin Josipa i Lucije r. Marijašević (Novi, 19. 8. 1896 – Novi, 28. 6. 1986), Josipove; supruga Slavica r. Mikuš (Bjelovar, 24. 7. 1922 – Novi, 27. 5. 1982), Aleksandrova. Radio je u Šumariji Novi pa u DIP-u Novi na telefonskoj centrali. Sin Dušan (Novi, 22. 9. 1948), konobar radi u Švicarskoj, a kći Nevenka (Novi, 26. 4. 1960) u dječjem domu u Novom.

Veza: 135, 235, 146, 35, 233

18.

SOKOLIĆ, ANTON - Filko (Novi, 15. 10. 1749), sin Jurja i Ane r. Mažuranić (Novi, 7. 9. 1727 – Novi, 12. 1. 1790), Adamove. Svećenik. Bio je “plovan” (župnik) u Bužinu. Veza: 63, 69, 27, 162, 142

19.

SOKOLIĆ, ANTON - Kozarić, Saftin (Novi, 5. 12. 1802 –Senj, 29. 11. 1889), sin Karla Antonovog i Vincence r. Krišković - Ružike (Novi, 6. 4. 1776), Ivanove. Svećenik i profesor. Studirao je u Senju, od 1824. do 1826. filozofiju, a teologiju od 1826. do 1827. kada je i zaređen (12. listopada). Bio je župnik u Tounju. Od 1831. suplent je novljanskog kaptola, od 1832. upravitelj župe u Perušiću, potom u Zagorju i Oštarijama, župnik u Cerovniku od 1837, zatim je vicerektor senjskog sjemeništa i profesor vjeronauka u Filozofskom liceju, a od 1848. do 1850. u gimnaziji pa župnik u Ogulinu do 1863. a od 1863. je senjski kanonik i ravnatelj biskupskog konvikta u Senju. Dana 28. kolovoza 1874. postavljen je za naslovnog opata crkvice sv. Dujma nad Senjom i to poveljom kralja Franje Josipa, uz supotpise grofa Petra Pejačevića i Ivana Mažuranića, tadašnjega hrvatskog bana.

Veza: 177

20.

SOKOLIĆ, ANTON - Malan (Rijeka, 15. 6. 1880 – Zagreb, ?), sin Lucije r. Sokolić - Malanke (Novi, 3. 10. 1848 – Zagreb, 5. 11. 1935), Antonove, koja se kao samohrana majka dvoje djece udala za Josipa Barana, Matijevog; supruga Marija r. Krišković - Ružika (Novi, 27. 9. 1885 – Zagreb, 16. 7. 1964), Josipova. Zidar. Tajnik podružnice radničkih sindikata u Novom od 1936. do 1939. Otišao je u Zagreb gdje mu je majka prosila. Veza: 178, 171, Baran 16 21.

SOKOLIĆ, ANTON - Pilin, Filko (Novi, 4. 11. 1924 – Novi, 16. 10. 1942), sin Matija Filipa (Matij Filip) Matijevog i Filipine r. Deranja - Perinice (Novi, 11. 5. 1903 – 20. 1. 1985), Vatroslavove. Kovač. Izučio je zanat i radio, ali je vrlo mlad umro. Veza: 199, 24, 210, 68, 142, 117, 170, 30, 127

22.

SOKOLIĆ, ANTON - Kaštaldo (Novi, 14. 8. 1925 – Lički Osik, 6. 12. 1943), sin Milana Tominog i Marije r. Veljačić (Novi, 16. 11. 1892 – Zagreb, 3. 12. 1975), Antonove, druge očeve supruge. Pali borac NOR-a. Postolar. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. Poginuo je od neprijateljske mitraljeske vatre na stražarskome mjestu u Ličkom Osiku gdje je i pokopan. Veza: 204, 263, 191, 168, 267, 208, 173, 55, 248, 58, 260, 38

23.

SOKOLIĆ, AUGUSTIN - Kozarić (Novi, 3. 8. 1879 – 7. 12. 1958), sin Mikule Ivanovog i Marije r. Zoričić - Grujičinke

(Novi, 11. 9. 1836 – 11. 5. 1904), Josipove; supruga Marija r. Radetić - Vantova (Novi, 29. 8. 1883 – 25. 12. 1973), kći Franka Matijevog. Vjenčao se u SAD-u gdje su mu se rodila i djeca.

“Barkarijol” (ovlašten od općine Novi za prijevoz turista). U SAD-u je u St. Louisu (Missouri) radio u tvornici olova i dvaput odlazio na Novi Zeland. Radio je u luci kod veletrgovaca drvom Bogoslava Dorčića i Ivana Stattina. Od 1936. do 1942. (poslije Kuzme Butkovića) bio je općinski stražac (poljar) u Novom.

Veza: 206, 184, 121, 237, 209, 187, 159

24.

SOKOLIĆ, BARBARA (Barica) - Filkovica (Novi, 10. 1. 1887 – Crikvenica, 1. 2. 1944), kći Filipa Matija Josipovog i Lucije r. Maričić - Pećarice (Novi, 18. 6. 1849 – Johannesburg, 3. 2. 1932), Josipove; brat joj je Matija Filip (Novi, 19. 6. 1895).

Krojačica u Novom. Zanat je izučila u Rijeci. Kod nje su novljanske djevojke učile šivati na šivaćem stroju.

Veza: 68, 109, 142, 210, 199, 117, 21, 170, 75

25.

SOKOLIĆ, BARBARA (Novi, 1. 3. 1821), kći Grgura Grginog i Uršule r. Maričić (Novi, 26. 7. 1785 – Novi, 1870), Ivanove.

“Vagabund”, tj. skitnica, prosjakinja. Brat joj je Grga Grgurov nositelj nadimka Grginić.

Veza: 86, 88

26.

SOKOLIĆ, BARTOL GRGA - Grego, Pećar (Novi, 24. 8. 1853), Petrov.

– Vidi pod Sokolić, Grga Bartol jer se u matičnim i općinskim knjigama različito navodi.

Veza: 90

27.

SOKOLIĆ, BERNARDO - Filko, Brnić (Novi, 21. 1. 1787 –Novi, siječanj 1858), sin Filipa Jurjevog i Lucije r. Jovanović (Novi, 10. 10. 1756 – 1836), Grgine; prva supruga Marija Zoričić (Novi, 11. 9. 1785 – Novi, 1860), Antonova, a druga Lucija r. Toljan (Novi, 24. 8. 1791).

Težak, poljoprivrednik. Po ocu je Filko, a on je nositelj nadimka Brnić za sebe i svoje potomke. No, taj nadimak se spominje još u 15. st. Imao je i brata Ivana (Novi, 22. 6. 1790).

Veza: 69, 18, 63, 162, 67, 142

28.

SOKOLIĆ, BOGOSLAV - Grginić (Novi, 11. 9. 1878 – Zagreb, 6. 3. 1939), sin Grge Ivanovog i Marije r. Dobrić (Novi, 1. 5. 1855 – Novi, 17. 12. 1882), Matijeve, prve očeve supruge.

Doktor prava; Pravni fakultet završio je u Zagrebu gdje je bio kotarski sudac. U Zagrebu se i oženio.

Veza: 87, 101, 143, 86, 99, 277, 140, 207, 6, 185, 217, 278

29.

SOKOLIĆ, BOGOSLAV - Kozarić (Novi, 9. 12. 1885 – Novi, 25. 12. 1969), sin Kuzme Antonovog i Franice r. Kukalj (Novi, 25. 11. 1859 – Novi, 27. 12. 1925), Ignacove; supruga Johana r. Sokolić - Kozarica (Novi, 20. 8. 1888 –Novi, 19. 2. 1981), kći Josipa Katarininog. Kovački obrtnik. Imao je kovačku radionicu u Novom “Pod Biškupijom” (Ulica Matije Mažuranića), zatim na Korzu, a oko 1912. i u Karlobagu. Poslije je radio u pogonu Transport (Garaža) Šumarije Novi. Bio je i na radu u Australiji. “Sopilaš” Ovi Sokolići imaju još nadimak Beli Kozarići.

Veza: 93, 72, 181, 94, 225, 32, 14

30.

SOKOLIĆ, BOJANA, udana Matešin - Filkovica (Koper, 17. 10. 1969), kći Ivana (Ivan Pilin) i Katice r. Diković (Pula, 21. 10. 1928 – Novi, 22. 3. 1999), Jakovljeve; suprug Jadran (30. 1. 1954), Matin. Nastavnica razredne nastave; završila je prvi stupanj Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Od 1988. radi u Osnovnoj školi Vežica u Rijeci. Veza: 117, 170, 21, 199, 68, 127

31.

SOKOLIĆ, BORIS - Filkov (Zagreb, 16. 4. 1958), sin Fabijana Josipovog i Zdenke r. Valković (Zagreb, 14. 2. 1933 –Zagreb, 16. 5. 2001), Franjine; supruga Božica r. Mišić (Jastrebarsko, 4. 1. 1959), Vladimirova. Frizer. Zanat je izučio u Zagrebu gdje radi u frizerskom salonu Olga. Borac Domovinskog rata od listopada do prosinca 1995. na fronti u Banovini. Veza: 62, 77, 137

32.

SOKOLIĆ, BORIVOJ (Bobi) - Kozarić (Novi, 2. 5. 1952), sin Ivana i Vere r. Jovanović (Bater, Ledenice, 22. 12. 1928), kćeri Pavla i Mande r. Jurčić; prva supruga Marija r. Sokolić - Kozarica (Novi, 30. 1. 1951), Rafaelova, druga Josipa r. Simić, Žarkova. Automehaničar. Imao je radionicu u Novom (Ulica Lokvica), zatim je radio u Australiji, a najduže u Italiji na platformi za crpljenje nafte i plina iz jadranskog podmorja. Sada je vlasnik bistroa Grotte u Novom.

Veza: 94, 181, 29, 225, 187

33.

SOKOLIĆ, BOŽIDAR (Darić) - Verica (Novi, 10. 12. 1876 –Novi, 27. 4. 1959), sin Tome Ivanovog i Matejke r. Turina (Kraljevica, 21. 9. 1851 – Novi, 2. 11. 1915); prva supruga Ludovika r. Kabalin - Rudinka (Novi, 2. 8. 1880 – Novi, 1903), Ivanova, druga Karlina r. Peričić - Nikolica (Novi, 5. 11. 1866 – Novi, 1935), Nikodemova, treća Viktorija r. Maričić (Novi, 23. 12. 1885 – Novi, 7. 5. 1970), kći Petra Pavlovog, udovica Ivana Demartinia.

Kovač, općinski nadpandur u Novom, zatim ovrhovoditelj. Općinske proglase i obavijesti građanstvu objavljivao

je nedjeljom poslije velike mise s vrha crkvenog stubišta. Uz Ivana, imao je brata Dragutina (Novi, 28. 11. 1881). Djed Paval Maričić (Novi, 6. 3. 1812 – Novi, 1875), Petrov, najstariji je dosad poznati “sopilaš” u Novom.

Veza: 196, 123, 250, 40, 106

34.

SOKOLIĆ, BRANKO - Filko (Novi, 9. 3. 1921 – St. Louis, SAD, rujan 2000), sin Antona Ivanovog i Katarine r. Matešić (Novi, 29. 11. 1891 – Novi, 10. 6. 1975), kćeri Antona Antonovog; supruga Cecilija (Novljanka). Imao je brata Antona (Novi, 8. 1. 1911) i sestre Mariju (Novi, 18. 12. 1908), udanu Turina i Anu (Novi, 15. 9. 1912), udanu Butorac. Kao sedamnaestogodišnjak otišao je na rad u SAD. Dobio je američko državljanstvo i u Drugome svjetskom ratu borio se kao američki vojnik u Europi te je američkim ratnim avionima nadlijetao i Novi, a nakon rata sa suprugom je posjeto Novi. Igrao je nogomet u NK Poskok u Novom.

Veza: 75, 109, 142, 97, 269, 282, 74, Turina 1, Butorac 1

35.

SOKOLIĆ, BRANKO - Vlašić, Marijašević (Novi, 20. 11. 1943), sin Antona Josipovog i Slavice r. Mikuš (Bjelovar, 24. 7. 1922 – Novi, 27. 5. 1982), Aleksandrove. Soboslikar i ličilac. Radio je u Novom, a onda otišao u Njemačku gdje se i oženio.

Veza: 17, 235, 146, 135, 233

36.

SOKOLIĆ, BRANKO - Pavlić (Bjelovar, 31. 8. 1946), sin Dragutina Dragutinovog i Stanke r. Ivanišević (Rudopolje, Vrhovine, 29. 12. 1922), Manine; supruga Adela Baban (Osijek, 11. 10. 1951).

Građevinski tehničar; završio je srednju tehničku školu, građevinski smjer u Rijeci. Radio je u GP Izgradnja i Primorju u Rijeci, zatim u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Otac Dragutin (Novi, 24. 10. 1913 – Novi, 12. 11. 1950) imao je dva brata: Josipa (9. 6. 1907 – Butte, SAD, ?) i Leonarda (9. 6. 1909 – Butte, SAD, ?).

Veza: 284, 52, 156, 92

37.

SOKOLIĆ , CIPRIJAN ( Cimprić) - Verica (Novi, 12. 9. 1865 – 1914 / 1918), sin Ivana Petrovog i Marije r. Deranja (Novi, 11. 5. 1833 – Novi, 16. 8. 1922); supruga Marija r. Deranja (Novi, 9. 11. 1867 – Novi, 20. 9. 1943), Vickova. Žrtva rata (1914 – 1918); kao hrvatski domobran u austrougarskoj vojsci poginuo je u ratu u Slavoniji ili Srijemu. Po njemu su njegovi nasljednici dobili nadimak Cimprić, a nadimak Verica imao je još njegov šukundjed Petar (Novi, 16. 2. 1748), Ivanov. Braća su mu Franko (Novi, 31. 5. 1869) i Pavle (Novi, 14. 1. 1872 – SAD, ?), a sin Božidar (Novi, 12. 12. 1893).

Veza: 129, 73, 172, 257, 280, 234, 180, 174, 82, 244, 276

38.

SOKOLIĆ, DANICA r. Buneta (Novi, 30. 10. 1939), kći Milana i Anice r. Peričić (Donji Zagon, 26. 9. 1899 – Novi, 19. 11. 1990), Jurjeve; suprug Dušan - Kaštaldo (Novi, 7. 2. 1930), sin Matija Tominog. Financijska knjigovotkinja. Radila je u DIP-u i u Mjesnoj zajednici u Novom. Od 1978. do 1984. članica je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom.

Veza: 58, 260, 204, 168, 263, 22, 191, 267

39.

SOKOLIĆ, DARKO - Milinić (Novi, 1. 10. 1930 – Selce, 22. 4. 2001), sin Josipa Mikulinog i Katarine r. KriškovićPerine (Novi, 16. 9. 1908 – Novi, 28. 11. 1986), Pavlove; supruga Anka Kršul r. Antić (Selce), Josipova. Sestra mu je Marija (16. 6. 1928), udana za Ivana Maričića - Hrgešu (Novi, 17. 3. 1932). Vodoinstalater. Radio je u KP Vodovod Žrnovnica u Novom od 9. listopada 1952. do 31. ožujka 1965, potom u Brodogradilištu Kraljevica. Veza: 153, 220, Maričić - Hrgeša

40.

SOKOLIĆ , DAVID ( Pantaleon ) - Verica (Novi, 27. 7. 1919 – Novi, 4. 5. 1996), sin Ivana Tominog i Marije r. Mažuranić (Novi, 28. 11. 1887 – Novi, 16. 12. 1965), Ivanove; supruga Ljubica r. Bardić (Požega).

Diplomirani ekonomist; tokarsko-puškarski zanat izučio je u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu u Srbiji, a nakon rata završio je Ekonomski fakultet u Osijeku. U ratu su ga zarobili Nijemci te je radio kao ratni zarobljenik u Njemačkoj. Radio je u Požegi u SPOM-u pa u ljevaonici Plamen kao tehnički direktor. Po povratku u Novi kao umirovljenik bio je “pivač” u novljanskom kolu i u KUD-u Ilija Dorčić Veza: 123, 33, 196, 250, 106, 211

41.

SOKOLIĆ, DAVOR - Filko, Cunjar (Pančevo, 16. 9. 1921 –Rijeka, 20. 3. 2002), sin Eduarda Ivanovog i Marije r. Rodica (Šinjora) (Sušak, 24. 3. 1890 – Rijeka, 16. 11. 1972). Profesor, doktor znanosti, publicist, društveno-politički djelatnik. U riječnom brodarstvu prošao je put od mornara do kapetana broda (s 27 godina), usporedno je studirao i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu (1957), a doktorsku disertaciju Razvoj našeg riječnog saobraćaja i problem formiranja robnih tokova obranio je 5. travnja 1973. na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Sudionik NOR-a kao zapovjednik partizanskoga ratnog broda na sjevernom Jadranu. Od 25. listopada 1974. do 1980. izvanredni je pa redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, izvanredni je profesor na Fakultetu za pomorstvo u Rijeci od 3. prosinca 1977. i redovni od 3. studenoga 1986. do umirovljenja 1. travnja 1988. Bio je prodekan odjela Pomorskog fakulteta iz Rijeke u Beogradu od travnja 1977. do 1979, a redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

od 25. lipnja 1986. Autor je, uz ostalo, dviju i koautor pet knjiga o riječnom brodarstvu. Predavao je i na Poljoprivrednom fakultetu u Zemunu gdje je i živio s obitelji.

Veza: 60, 141, 114, 41, 45, 42, 110, 281

42.

SOKOLIĆ, DIANA - Filkovica (Rijeka, 8. 2. 1959), kći Dorijana i Ružice r. Nenadović (Valjevo, 28. 11. 1933). Akademska slikarica; diplomirala je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. U Faenzi (Italija) učila je oblikovanje keramike. Bavi se pedagoškim radom. Članica je HDLU-a od 1981. i HZSU-a od 1986. godine.

Veza: 45, 41, 60, 114, Nenadović

43.

SOKOLIĆ, DOBRICA (Novi, oko 1584).

Godine 1600. izabrana je u novljanskim vinogradima za “Ružicu”, tj. za najljepšu djevojku, a kada se poslije “trgadbe” vratila u kuću do “Precrikve” nasuprot “Stare Biškupije” nad čijim je vratima ugrađena željezna topovska kugla, u grad su kroz “Mala vrata” upali Turci, oteli je i odveli u Travnik pa u Carigrad gdje je deset godina bila u haremu Omer-paše. Imala je tri brata; najstariji (1586) je otišao u potragu za njom u Travnik, ali se poslije nije više čulo o njemu, srednji je brat stigao do Carigrada, ali se ni o njemu više ništa nije znalo. Najmlađi brat Pavlić uspio ju je naći u Omar-pašinu haremu, ali je poginuo u mačevanju sa stražom harema. Tada je paša oslobodio Dobricu. U kući do “Precrikve” poslije su stanovali Sokolići - Brnići, a budući je u toj kući živio i Filip Sokolić, novljanski “podknežin” (prema podacima Davida (Daša) Kabalina, rodočelnik Sokolića - Kaštalda, Dobrica je vjerojatno bila Kaštaldovica (i Brnić).

Veza: 229, 64

44.

SOKOLIĆ, DORIJAN - Šarac (Novi, 28. 11. 1960), sin Alfreda i Palme r. Deranja - Osipićeve (Novi, 14. 3. 1931 –Novi, 5. 8. 2004), Josipove; supruga Ljiljana r. Maravić (Drežnica, 21. 8. 1964), Milanova. Prometni tehničar; završio je srednju prometnu školu u Rijeci. Od 1987. do 1990. radi kao vozač u HTP-u Lišanj u Novom, zatim u Autotransu, Rijeka. “Sopilaš” u Novom. Borac Domovinskog rata kao desetnik HV-a. Veza: 5, 78, 149, 81

45.

SOKOLIĆ, DORIJAN - Filko (Zemun, 24. 2. 1928 – Rijeka, 20. 3. 2005), sin Eduarda Ivanovog i Marije r. Rodica (Sušak, 24. 3. 1890 – Rijeka, 16. 11. 1972), poznate u Zemunu kao Šinjora; supruga Ružica r. Nenadović (Valjevo, 28. 11. 1933).

Akademski slikar i scenograf; diplomirao je na Akademiji primijenjene umjetnosti, odsjek scenografije u Beogradu 1954. od kada je i stalni scenograf u Hrvatskom

narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci pa direktor od 1968. do 1980, a od 1980. do 1982. direktor je Sterijina pozorja u Novom Sadu. Bio je stalni član Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca od 1992. Gostovao je i u inozemstvu. Napravio je više od tristo scenografija i dobio više nagrada. Imao je više samostalnih i kolektivnih izložaba slika u zemlji i inozemstvu. Izradio je projekt fontane (vodoskok) na novljanskom trgu Vinodolskog zakona, podignute 1988. u povodu sedamsto godina Vinodolskog zakona. Veza: 60, 141, 114, 41, 42, 110, 281, Nenadović

46.

SOKOLIĆ, DRAGICA r. Rukavina (Gospić, 4. 11. 1914 – Novi, 21. 7. 1982), Ivanova; suprug Josip - Kozarić (Novi, 10. 6. 1913 – Novi, 1994), Vickov. Učiteljica. Radila je u osnovnim školama u Krmpotama od 1937. do 1942, u Novom od 1942. do 1945. i u Rijeci gdje je radio i njezin suprug. Imala je sina Ivana (20. 6. 1939) i kćer Mariju Katju (12. 3. 1944). Veza: 157, 124, 80, 250, 112, Rukavina 5 47.

SOKOLIĆ, DRAGICA r. Petričević (Gola, 20. 12. 1945), Josipova; suprug Željko - Vlašić (Daruvar, 16. 11 1943), sin Nikole Vickovog. Farmaceutska tehničarka; završila je srednju školu u Zagrebu. Od 1970. do 1998. radila je u ljekarni u Novom. Veza: 289, 223, 252, 91, 287 48.

SOKOLIĆ, DRAGOMIR (Drago Postolar) - Grego, Pećar (Novi, 7. 8. 1914 – Novi, 16. 11. 1993), sin Dragutina i Marije r. Zoričić - Grujičinke, S Pridola (Novi, 25. 12. 1887 – Novi, 31. 5. 1960), Josipove; supruga Josipa r. Peričić - Kranjčika (24. 3. 1922), Josipova. Postolar; zanat je izučio kod oca. Sudionik NOB-a od 5. lipnja 1943. Nakon rata je lugar i općinski “stražac” u polju (poljar), a od 1. siječnja 1947. do 6. prosinca 1969. radi u Vodovodu Žrnovnica u Novom. Bio je lovac. Općinski katastar i gruntovnica u Crikvenici su bili djelomično uništeni pa je on kao bivši poljar pomogao u utvrđivanju vlasništva pojedinih parcela u novljanskom polju. Veza: 50, 65, 239, 57, 192, 49, 259, 16, 216, 145, 13

49.

SOKOLIĆ, DRAGOMIR - Grego, Pećar (Novi, 12. 6. 1957), sin Dušana i Marcele (Marsa) r. Sokolić - Kaštaldovice (St. Louis, Missouri, SAD, 3. 11. 1926 – Novi, 12. 6. 2004), Matijeve; supruga Zlata r. Filaković (1960), iz Kukunjevaca. Šumski tehničar; završio je srednju tehničku školu, smjer šumarstvo u Delnicama. Od 1978. terenski je poslovođa u Šumariji Novi. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. u činu zastavnika u 133. domobranskoj pukovniji i sudionik operacije Oluja 1995. godine. Veza: 57, 48, 239, 50, 259, 266, 192

50.

SOKOLIĆ, DRAGUTIN (Postolar) - Grego, Pećar (Novi, 30. 10. 1879 – Novi, 5. 1. 1954), sin Antona Petrovog i Rozalije r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 30. 9. 1852 – Novi, 28. 5. 1893), Osipove, prve očeve supruge; supruga Marija r. Zoričić - Grujičinka, S Pridola (Novi, 25. 12. 1887 – Novi, 31. 5. 1960), kći Josipa Frankovog; polubrat mu je Filip - Pećar (Novi, 30. 4. 1900) čija je majka Katarina r. Piškulić - Fumika (Novi, 16. 12. 1865). Postolarski obrtnik. Imao je postolarsku radionicu u svojoj kući (Ulica Antona Mažuranića 27) te trgovinu sitničarije. Bio je član Narodne čitaonice od 1919. Po njemu su nasljednici nazvani Postolari, a nadimak Pećar naslijedio je od šukunbake Magdalene r. Butorac.

Veza: 90, 160, 48, 239, 57, 192, 49, 259, 266, 16, 216, 145, 13, 182

51.

SOKOLIĆ, DRAGUTIN - Kozarić, Žvanjko (Novi, 30. 12. 1908 – Rijeka, 28. 1. 1992), sin Dragutina Matijevog i Rozalije r. Krišković - Zuglike (Novi, 26. 8. 1875 – Novi, 31. 12. 1954), Tomine, druge očeve supruge; supruga Marija r. Peričić - Kranjčika (Novi, 27. 2. 1910 – Novi, 6. 4. 1984), Filipova. Konobar (tada drugi u Novome tog zanimanja, poslije brata mu Tome). Radio je u Rijeci (kao konobar) i stanovao u starom dijelu grada blizu “gradske ure”. Veza: 53, 203, 198, 261, 96, 51

52.

SOKOLIĆ, DRAGUTIN - Pavlić (Novi, 24. 10. 1875 – Novi, 22. 10. 1931), sin Josipa Roke Rokinog (Roko Pavlov) i Katarine r. Piškulić - Bracinke (Novi, 6. 5. 1853 – Novi, 17. 6. 1920), druge očeve supruge; supruga Slavica r. Krišković - Pandurica (Novi, 20. 8. 1883 – Novi, 26. 4. 1961), Jakovljeva. Zidar. Radio je u Novom, a u SAD (Butte, Montana) odlazi radi boljeg života oko 1900. i ostaje do 1912. Braća su mu Paval (16. 1. 1893 – SAD, ?) i Anton (Novi, 17. 1. 1882), a sestra Kate (Novi, 21. 1. 1895), udana za Josipa Žvanovića - Šišu.

Veza: 156, 36, 284, 134

53.

SOKOLIĆ, DRAGUTIN - Kozarić, Žvanjko (Praputnjak, 8. 7. 1873 – Novi, 10. 5. 1943), sin Matije Nikomedovog i Ivanje r. Kariolić (Praputnjak, 4. 8. 1841 – Novi, 2. 6. 1903), prve očeve supruge; supruga Rozalija r. Krišković - Zuglika (Novi, 26. 8. 1875 – Novi, 31. 12. 1954), Tomina.

Imao je trgovinu sitničarije u Šćedinama (Ulica Antona Mažuranića). Prije Prvoga svjetskog rata u njegovoj su se kući održavali “tanci” (ples) za mladež uz njegov “Verger” (od tal. Vergula – vergl, mehanički instrument, orgulje s nekoliko melodija). Najzad je zbog neimaštine bio prisiljen prosjačiti u Novom. Imao je sedmero djece, a od kćeri Zdenku (Novi, 4. 9. 1919 – Belišće,

12. 8. 1994), udanu za Josipa Kriškovića, Augustinova i Barbaru (Novi, 3. 12. 1910) koja je imala dva sina, Željka (Zagreb, 27. 10. 1936) i Ivana (Zagreb, 19. 3. 1938).

Veza: 203, 198, 261, 96, 51, 54, 262, 214

54.

SOKOLIĆ, DRAGUTIN (Drago) - Kozarić, Žvanjko (Novi, 7. 7. 1929 – Novi, ožujak 1971), sin Tome Dragutinovog i Marije r. Kargačin - Belike (Novi, 7. 11. 1895 –10. 1. 1969), kćeri Šimuna Ivanovog; supruga Danica r. Dundović (Stinica, 10. 5. 1938 – Novi, 27. 9. 2004), Lukina.

Prvi izučeni konobar Novljanin; školovao ga je HTP Lišanj. Radio je u hotelu Slavuj u Novom. Otac mu je radio kao konobar, a i stric Dragutin.

Veza: 261, 198, 96, 51, 53, 203, 262, 214

55.

SOKOLIĆ, DRAŽEN - Kaštaldo (Zagreb, 24. 11. 1958), sin Marija Milanovog i Vere r. Ðorđević (Beograd, 7. 9. 1932 – Zagreb, 19. 6. 2004), Vladimirove; supruga Sonja. Diplomirani inženjer elektrotehnike; završio je Elektrotehnički fakultet u Zagrebu. Radi u tvrtki Edison u Stockholmu.

Veza: 191, 267, 22, 263, 168, 248, 208, 173 56.

SOKOLIĆ, DRAŽEN - Grginić (Ivanec, oko 1960 / 1970), sin Vladimira Josipovog i Miroslave. Diplomirani veterinar; završio je Veterinarski fakultet u Zagrebu. Radi kao veterinarski inspektor u Zagrebačkoj županiji.

Veza: 278, 140, 87

57.

SOKOLIĆ, DUŠAN - Postolar, Grego, Pećar (Novi, 27. 7. 1921 – Novi, 13. 5. 1999), sin Dragutina Antonovog i Marije r. Zoričić - Grujičinke, S Pridola (Novi, 25. 12. 1887 –Novi, 31. 5. 1960), Josipove; supruga Marcela (Marsa) r. Sokolić - Kaštaldovica (St. Louis, Missouri, 3. 11. 1926 –Novi, 12. 6. 2004), Matijeva. Elektroinstalater. Radio je i učio zanat u Električnoj centrali u Novom od njezina osnivanja 1932. Od 1941. do 8. rujna 1943. (za vrijeme talijanske okupacije Novoga) kao upravitelj centrale spriječio je talijansku vojsku u pljački strojeva zbog čega je 8. travnja 1943. završio u talijanskome koncentracijskom logoru u Kraljevici. Od 15. siječnja 1963. do 30. lipnja 1980. radi u HTP-u Lišanj u Novom gdje je od 1973. do 1975. predsjednik Radničkog savjeta. Igrao je nogomet u omladinskom klubu Poskok i u NGŠK-u. Od 1950. do 1963. predsjednik je i trener NK Vinodol u Novom. Bio je i lovac. Veza: 50, 65, 48, 239, 49, 259, 266, 16, 216, 145, 13

58.

SOKOLIĆ, DUŠAN - Kaštaldo (Novi, 7. 2. 1930 – Novi, 7. 1. 2014), sin Matija Tominog i Tereze r. Sokolić - Vlašike

SOKOLIĆ

(Novi, 29. 10. 1897 – Novi, 16. 3. 1973), Leonove; supruga Danica r. Buneta (Novi, 30. 10. 1939), Milanova. Strojarski tehničar. Radio je u Rijeci u tvornici Torpedo i u glavnoj upravi Brodogradilišta 3. maj, u metaloprerađivačkom poduzeću Viševica u Bribiru te kao nastavnik praktične nastave u ŠUP-u u Novom. Lovac je, a ima i vlastitu zbirku srnećih rogova. Veza: 204, 260, 38, 168, 263, 191, 267, 22

59.

SOKOLIĆ, EDUARDO - Kaštaldo (Novi, 8. 1. 1857 – Novi, 9. 12. 1931), sin Fabijana Antonovog i Katarine r. Piškulić - Bracinke (Novi, 14. 10. 1835 – Novi, 2. 9. 1918), kćeri Ivana Frankovog (Franko Mikula); prva supruga Uršula r. Mrzljak - Pavičinka (Novi, 2. 5. 1856 – Sarajevo, ?), Jurjeva, druga Lucija r. Maričić - Pećarica, Hrgešinka (Novi, 4. 2. 1869 – Novi, 1929), Ivanova, udovica Nikole Bačića. Kotarski kancelist u okružnom sudu u Sarajevu odakle je prešao u Bihać gdje su mu se rodile kćeri. U Novome je izgradio vilu Bosna. Bio je član Narodne čitaonice od 1914, od 1916. i blagajnik, a od 1926. član Lječilišnog povjerenstva u Novom. Otac Fabijan (Novi, 2. 12. 1825 –Novi, 25. 1. 1860) imao je brata Ivana (Novi, 12. 12. 1821 –Novi, 8. 4. 1893).

Veza: 238, 270, 2, 10, Hušner 60.

SOKOLIĆ, EDUARDO - Filko (Novi, 27. 9. 1892 – Šimanovci, 9. 7. 1943), sin Ivana Jurjevog i Katarine r. Mažuranić - Šimice (Novi, 27. 11. 1859 – Novi, 4. 4. 1921), Šimunove; supruga Marija r. Rodica (Šinjora) (Sušak, 24. 3. 1890 – Rijeka, 16. 11. 1972). Žrtva rata (1941 – 1945). Radio je kao upravitelj stroja na morskim i riječnim brodovima u Beogradu i Zemunu. Završio je obrtničku školu u Zagrebu, smjer strojarstvo i dvije godine strojarske škole u Trstu i Karlovcu. Od 1912. do 1914. plovio je na parobrodima brodarskog društva Ungaro-Croata iz Rijeke. Bio je privatni predavač – nastavnik za riječne brodske strojeve i predsjednik Nadzorne službe Jugoslavenske riječne plovidbe u Beogradu. Budući da je cijela obitelj bila nastanjena u Zemunu, za vrijeme NDH ubili su ga srpski seljaci, navodno zabunom. Veza: 114, 141, 41, 45, 42, 110, 281, 137

61.

SOKOLIĆ, FABIJAN - Kaštaldo (Novi, 12. 5. 1812 – 31. 1. 1885), sin Fabijana Sebastijana Antonovog i Lucije r. Karlović (Novi, 11. 3. 1771 – 14. 1. 1838), Antonove. Svećenik; filozofiju je studirao u Senju od 1830. do 1832, a teologiju od 1832. do 1836. godine kada je imao i mladu misu. Bio je kapelan i svećenik suradnik u Novom i u mjestima izvan Novog. Potječe od loze Filipa Sokolića koji se u Novom spominje 1464. i 1477. kao podknežin – magister curie (castaldo) za Martina Frankopana - Pobožnog. Od brata mu Antona (Novi, 6. 8. 1795) unuci su Eduardo (Novi, 8. 1. 1857), Agrikola (vidi pod brojem 2), Vinko (vidi pod brojem 251), Mikula (Novi,

1. 12. 1856), Ivanov i Toma (Novi, 20. 12. 1852), Ivanov. Veza: 64

62.

SOKOLIĆ, FABIJAN - Filko (Novi, 24. 1. 1921 – Zagreb, 15. 12. 1993), sin Josipa Fabijanovog i Anke r. Ježić - Pampić (Novi, 13. 8. 1893 – Novi, 31. 7. 1978), Frankove; supruga Zdenka r. Valković (Zagreb, 14. 2. 1933 – Zagreb, 16. 5. 2001), Franjina. Građevinski tehničar. Radio je u bolnici u Vrapču i Jankomiru. Bio je i u mornarici NDH. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Igrao je nogomet u NK-u Poskok i NGŠK-u u Novom. Pokopan u Novom, on i supruga mu. Veza: 137, 77, 31 63.

SOKOLIĆ, FILIP - Filko (Novi, 8. 4. 1706 – Novi, 12. 8. 1766), sin Jurja - Verice i Katarine (Novi, ? – 8. 2. 1730); supruga Margarita r. Šebalja (Novi, 8. 5. 1704), Jurjeva. Spominje se kao sudac u Novom. Supotpisnik je ugovora sklopljenog i potpisanog u Novom 22. travnja 1763. između Zagonjana i Antonija Bernardina di Zandonattija te Antonija Luke de Jaketića, kaštelana i Alberta Marijaševića, kancelira u Novom, o zamjeni osobnih obveza Zagonjana u njihova novčana davanja. Prvi je Sokolić s nadimkom Filko, a bratov (Jurjev) je sin Paval (25. 1. 1768) prvi Pavlić.

Veza: 18, 69, 228, 27, svi Filko i Pavlići 64.

SOKOLIĆ, FILIP - Kaštaldo (Novi, ?).

Spominje se 30. prosinca 1450. kao podknežin kneza Nikole Frankopana koji je umro 26. lipnja 1432. što znači da je na toj dužnosti i prije Nikoline smrti. Podknežin tj. “magister curie” je do 1477. (v. M. Bogović, Krbavska biskupija u srednjem vijeku), a to znači da je bio upravitelj grada u službi vlasnika Frankopana. Očito je njegova funkcija (od tal. “castaldo” – administrator, upravitelj ili “maestro di casa”) začetnik nadimka Kaštaldo za jednu granu Sokolića čiji je on rodočelnik. Njegovi potomci navodno su živjeli u kući nasuprot “Stare biškupije” (na “Precrikvi”) iznad čijih je vrata ugrađena topovska kugla. Iz te su kuće Turci 1600. oteli Dobricu Sokolić.

Veza: 175 65.

SOKOLIĆ, FILIP - Grego, Pećar (Novi, 30. 4. 1900 – Novi, 6. 10. 1957), sin Antona Petrovog i Katarine r. PiškulićAnjike, Fumike (Novi, 16. 12. 1865 – Novi, 10. 3. 1948), druge očeve supruge; supruga Rozalija r. Krišković - Vranješinka (Novi, 7. 5. 1903 – Novi, 13. 2. 1980), Filipova; polubrat je Dragutina (Novi, 30. 10. 1879), sina Antona i Rozalije r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 30. 9. 1852). Bio je suvlasnik bracere Ana s Matijem Sokolićem - Kaštaldom koji je vadio morski pijesak u uvali Muroskva.

Veza: 160, 90, 50, 13, 190, 48, 239, 57, 16, 216, 145

66.

SOKOLIĆ, FILIP - Verica (Novi, 28. 4. 1845 – Krmpote, 10. 12. 1888), sin Antona Mikulinog i Marije r. Zoričić (Novi, 2. 8. 1824 – Novi, 3. 10. 1898); supruga Marija r. Piškulić (Novi, 9. 5. 1853 – Skrad, 8. 6. 1912). Pradjed mu je Petar - Verica (Novi, 16. 2. 1748), Ivanov. Općinski bilježnik u Skradu, a od 1886. do 1888. u Krmpotama. Braća su mu Petar (Novi, 12. 4. 1863 – Novi, 3. 7. 1905) i Paval (Novi, 15. 1. 1858).

Veza: 12, 231, 241, 275, 166, 196, 33, 123, 102

67.

SOKOLIĆ, FILIP - Filko, Brnić (Bernić) (Novi, 7. 10. 1835 –Novi, 20. 5. 1893), sin Bernarda i Lucije r. Toljan (Novi, 24. 8. 1791), Lovrine; supruga Lucija r. Maričić (Novi, 20. 8. 1847 – Novi, 1. 9. 1921). Po djedu Filipu Jurjevom (17. 5. 1754) nadimak mu je Filko, a po ocu Brnić. Bio je u vojnoj službi. Sin Stipan (20. 8. 1878) umro je u Africi, a Vencel (7. 9. 1884) u Južnoj Americi.

Veza: 27, 162, 69, 142

68.

SOKOLIĆ, FILIP MATIJ - Filko (Novi, 30. 3. 1843 – Novi, 9. 12. 1913), sin Josipa Ivanovog i Barbare r. PotočnjakRusan (Novi, 28. 3. 1812 – Novi, 5. 9. 1885); supruga Lucija r. Maričić - Pećarica (Novi, 18. 6. 1849 – Johannesburg, 3. 2. 1932). Zidar i poljoprivrednik u Novom. Napisao je “žitak”. Veza: 142, 109, 210, 24, 199, 75, 117, 21, 170, 30, 127, 114

69.

SOKOLIĆ, FILIP - Filko (Novi, 17. 5. 1754 – 6. 1. 1806), sin Jurja Filipovog i Ane Mažuranić (7. 9. 1727 – 12. 1. 1790), Adamove; prva supruga Lucija r. Jovanović (Novi, 10. 10. 1756 – 1836), Grgina, druga Lucija r. Žanić - Pužika (Novi, 1. 8. 1746), Vickova. Zidar i težak. Po djedu Filipu ima nadimak Filko. Od sina Bernarda potomci su i Brnići. Brat Anton (Novi, 15. 4. 1749) bio je svećenik.

Veza: 63, 18, 27, 162, 67, 142, 109, 68

70.

SOKOLIĆ, FILIP - Kozarić (Novi, 18. 10. 1801 – Novi, 3. 4. 1863), sin Lovre (Novi, 6. 10. 1764), Petrovog i Mande r. Sokolić - Stanić, Vlahović (Novi, 6. 10. 1766 – Novi, 16. 3. 1843), Ivanove; supruga Marija r. Kukalj (Novi, 27. 8. 1802 – Novi, 1861). Spominje se kao Luka Filip. U obitelji su ga zvali starješinom.

Jedan je od osnivača Narodne čitaonice u Novom i član njezina Upravnog odbora od osnivanja 27. ožujka 1845. Djed mu je Petar - Kozarić (Novi, 1720 – 8. 10. 1776), Lovrin. Otac je imao brata Mihovila (Novi, 29. 9. 1752).

Veza: 0

71.

SOKOLIĆ, FILIP - Verica, Pećar (Novi, 3. 5. 1853 – Novi, 16. 1. 1929), sin Matija Tominog i Marije r. Žvanović -

Šišinke (Novi, 2. 2. 1820 – Novi, 24. 8. 1898); supruga Kate Zoričić (Novi, 28. 10. 1853 – Novi, 24. 8. 1921). Nadimak Pećar dobio je po baki Kati r. Kargačin (23. 11. 1780 – Novi, 1. 2. 1832), Jurjevoj, a po pradjedu Ivanu (Novi, 19. 4. 1745), Ivanovom je Verica.

Zidar – klesar. Radio je na izgradnji drugog hotela Lišanj od 1920. do 1923, klesao je kamene kapitele. Pjesnički nadaren, napisao je i tri mesopustarska žitka – prvi 1869. Dopis Mesopustovog zločestog ponašanja i pravda odvjetnika sa kapetanom u versi složito, drugi 1870. Iso Prožerianović i treći 1871. Dopisi Mesopustovog zločestog ponašanja. Zajedno s Ivanom Mrzljakom - Bartolcem, Filipovim (slijepac) napisao je i četvrti žitak 1872. Pri kraju života je oslijepio. Veza: 169, 167, 131, 218, 154, 219, 102

72.

SOKOLIĆ, FORTUNATO - Kozarić (Novi, 14. 8. 1865 –Butte, Montana, SAD, 11. 3. 1926), sin Antona Pavlovog i Mare r. Mrzljak - Trpiježinke (Novi, 21. 3. 1823 – Novi, 9. 12. 1888), Ivanove; supruga Anka r. Krišković - Ružika (Novi, 26. 7. 1862 – Butte, Montana, SAD, ?).

Zidar. Oko 1909. je s obitelji otišao u SAD gdje su mu se rodila djeca. Njegova bivša kuća “Pod Barana” nazvana je po njemu Fortunatova kuća. Po šukundjedu Petru Ivanovom (Novi, 6. 5. 1728) je Kozarić, a brat Ivan dobio je i nadimak Jureško. Imao je još i brata Kuzmu (Novi, 9. 9. 1852 – Argentina, 10. 9. 1907) i Antona (Novi, 21. 11. 1860).

Veza: 93, 14, 29

73.

SOKOLIĆ, FRANKO - Verica, Cimprić (Novi, 29. 7. 1903 –Novi, 3. 3. 1957), sin Ciprijana i Marije r. Deranja (Novi, 9. 11. 1867 – Novi, 20. 9. 1943), Vickove; supruga Antonija r. Krišković - Zuglika (Novi, 28. 7. 1906 – Novi, 10. 3. 1972), Stjepanova. Zidar. Radio je u Novom gdje je od 1935. bio blagajnik Sindikalne podružnice URSS-ovih sindikata. Poslije je otišao na Novi Zeland gdje je nakon Drugoga svjetskog rata sudjelovao u skupljanju priloga za pomoć Jugoslaviji u koju se vratio prvim brodom 1945. Brat mu je Božidar (Novi, 12. 12. 1893 – Južna Amerika, ?).

Veza: 37, 172, 257, 280, 234, 180, 174, 82, 244, 276

74.

SOKOLIĆ, FRANKO - (Franko Ivkin) - Filko (Novi, 23. 2. 1917 – Novi, 17. 5. 1997), sin Franka Ivanovog i Ivke r. Žanić - Pužike (Novi, 27. 12. 1880 – Windhoek, Namibija, 1955), Vickove; supruga Rozarija r. Maričić - Livakovica (Novi, 2. 10. 1926 – Novi, 9. 6. 2002), Ivanova. Trgovački poslovođa. Radio je u trgovinama u Novom, a nakon 1945. i u trgovinama u Crikvenici. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; borac u 13. primorsko-goranskoj i u 26. dalmatinskoj diviziji te komandir milicije na otoku Visu, za Titova boravka na tom otoku za vrijeme rata.

Veza: 75, 109, 142, 97, 282, 269, 273, 125, 34, Uršić

75.

SOKOLIĆ, FRANKO - Filko (Novi, 2. 10. 1870 – Cape Town, Južnoafrička Republika, 25. 7. 1933), sin Ivana Josipovog i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 13. 6. 1849 – Novi, 5. 4. 1906); supruga Ivka r. Žanić - Pužika (Novi, 27. 12. 1880 – Windhoek, Namibija, 1955), Vickova. Zidar i trgovački obrtnik. Imao je na Krasi na “Novom Konjskom” ( A. Šermana) “butigu” (trgovina) koju je prije njega vodio i držao njegov otac. Poslije je otišao u Egipat gdje je sudjelovao u kopanju Sueskog kanala, a potom se preselio kod sina Ivana u Cape Town. I brat mu je Ivan (Novi, 29. 12. 1885), stolar, otišao 1920. u Južnu Afriku, a 1935. i Vjenceslav (Novi, 22. 1. 1884 – Južna Afrika, 1970). Brat Anton (Novi, 26. 5. 1882) otišao je u SAD s obitelji. Veza: 109, 68, 142, 97, 282, 269, 74, 273, 125, 210, 24, 199, 34

76.

SOKOLIĆ, FRANKO - Kaštaldo (Novi, 25. 9. 1900 – Beograd, ?), sin Josipa Frankovog i Antonije r. Piškulić (Novi, 31. 5. 1868 – Novska, ?), Adalbertove; supruga Paula r. Jesak. Strojovođa. Radio je u Jugoslavenskoj državnoj željeznici u Beogradu. Imao je sina Josipa (24. 12. 1925) i kćer Marijanu (1927). Otac Josip (Novi, 14. 3. 1868 – Zagreb, 30. 12. 1920) bio je kondukter u Zagrebu, a stric Fabijan Frankov (Novi, 17. 2. 1862) služio je u pošti u Budimpešti.

Veza: 0

77.

SOKOLIĆ, FRANKO - Filko (Novi, 14. 8. 1922 – Beograd, 21. 4. 1949), sin Josipa Fabijanovog i Anke r. Ježić - Pampić (Novi, 13. 8. 1893 – Novi, 31. 7. 1978), Frankove. Završio je osam razreda gimnazije. Sudionik NOB-a od listopada 1942. u 13. primorsko-goranskoj diviziji, a nakon rata djelatni je kapetan JNA.

Veza: 137, 62, 31

78.

SOKOLIĆ, FRANKO - Šarac (Novi, 14. 7. 1889 – Novi, 28. 10. 1952), sin Josipa Jurjevog i Marije r. Zoričić - Šćokinice (Novi, 18. 4. 1865 – Novi, 16. 5. 1921), Antonove, prve očeve supruge; supruga Katarina r. Sokolić - Filkovica (Novi, 7. 5. 1902 – Novi, 28. 2. 1981), Ivanova. Zidar. Radio je u Novom, ali je prije 1925. dvaput bio na radu u SAD-u (West Virginia), a jednom i u Africi. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Imao je braću Ivana, Roku, Eduarda i Aleksandra. Nadimak Šarac potječe od njegova šukundjeda Petra Andrijevog (Novi, 15. 9. 1751) čiji je brat Anton (Novi, 9. 1. 1754) nositelj nadimka Malan, a njihovi preci su imali nadimak Belac.

Veza: 149, 79, 3, 5, 81, 44, 115, 133

79.

SOKOLIĆ, FRANKO - Šarac (Novi, 29. 11. 1866 – Butte, Montana, SAD, 14. 3. 1926), sin Jurja Andrijevog i Anke

r. Radetić (Novi, 16. 4. 1826 – Novi, 26. 9. 1917), druge očeve supruge; supruga Marija r. Antić (Novi, 13. 8. 1877), Bartolova s kojom se vjenčao u Butteu (Montana, SAD). Zidar u Novom. Bio je zamjenik blagajnika Sindikalne podružnice HRS-ovih sindikata od 1937. do 1938. Pradjed mu je Petar - Šarac (Novi, 15. 9. 1751), Andrijev. a braća Andrij (Novi, 8. 10. 1854 – Butte, SAD, 15. 8. 1908), Josip (Novi, 1857 – Afrika, 1928) i Juraj (Novi, 27. 10. 1864 – Staro Petrovo Selo, 16. 12. 1916).

Veza: 149, 3, 78, 115 80.

SOKOLIĆ FRANKO - Kozarić (Novi, 4. 6. 1923 – Pariz, Francuska, 6. 11. 1959), sin Vicka Ivanovog i Marije r. Krišković - Vranješinke (Novi, 15. 11. 1887 – Novi, 16. 7. 1964), Josipove. Diplomirani inženjer elektrotehnike; studij je završio na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu. Radio je u pošti u Rijeci. Poginuo je u prometnoj nesreći u Parizu. Veza: 268, 124, 157, 250, 46, 112 81.

SOKOLIĆ, FRANJO - Šarac (Novi, 10. 6. 1953 – 5. 6. 2008), sin Alfreda i Palme r. Deranja - Osipićeve (Novi, 14. 3. 1931), Josipove; supruga Vera r. Stanišić (Petrinja, 1953). Tehničar slabe struje; završio je srednju tehničku školu Ruđer Bošković u Zagrebu. Radio je i živio u Malinskoj. Borac Domovinskog rata u činu natporučnika HV-a. Veza: 5, 78, 149, 44

82.

SOKOLIĆ, FRANJO - Verica, Cimprić (Rijeka, 11. 3. 1964), sin Krunoslava i Ljubice r. Pobor - Belac (Selce, 18. 1. 1944), Antonove; supruga Marijana r. Ivančić (Selce, 29. 12. 1964), Marijanova. Elektrotehničar; zanat je završio u srednjoj školi u Senju. Radi u Karlovačkoj pivovari u Selcu. “Sope” u sopile kao i otac mu.

Veza: 172, 180, 257, 280, 234, 73 83.

SOKOLIĆ, FRIDERIKO - Vlahović (Novi, 8. 3. 1859 – Bukurešt, Rumunjska, 20. 8. 1882), sin Josipa Jurjevog i Ane r. Matešić (Novi, 29. 10. 1822 – Novi, 26. 3. 1911); supruga Lucija (Luska) r. Mrzljak - Pijovica (Novi, 9. 11. 1860 – Novi, 30. 7. 1895), Antonova, a koja se kao udovica preudala za Ivana Maričića (Novi, 17. 9. 1849), Frankovog. Izučeni kamenoklesar. Dok je bio na radu u Bukureštu, obolio je od tifusa i tamo umro.

Veza: 148, 227, 139, 247, 254, 215, 183 84.

SOKOLIĆ, GAŠPAR - Verica, Pećar (Biledžik, Turska, 5. 4. 1891 – Sarajevo, 5. 9. 1964), sin Tome Josipovog i Ane r. Ilyes (Temišvar); prva supruga Marija r. Radetić - Kovačica (Novi, 2. 11. 1896 – Sarajevo, 13. 12. 1929), kći

Josipa Tominog, druga Marija r. Dobrec - Leprinka (Novi, 24. 2. 1901), Ivanova, treća Marija r. Sokolić. Umjetnički kovač u Novom; zanat je izučio u Rumunjskoj gdje mu je radio i otac. U Novom je radio do 1930. kada se preselio u Sarajevo. Brat Andre Ivan rodio se u Bukureštu (10. 10. 1882), a Nikola u Novom (27. 9. 1887). Sin Oskar od prve supruge rodio se u Novom (11. 11. 1919), a Franjo od druge u Sarajevu (2. 8. 1934).

Veza: 179

85.

SOKOLIĆ, GOJKO - Kozarić (Novi, 4. 4. 1939 – Novi, 19. 6. 2015), sin Marka i Pauline r. Piškulić - Jurašice (Novi, 9. 10. 1910 – Novi, 1987), Leonardove; prva supruga Zorica r. Premuš (Niš, 8. 11. 1943), Cvetkova (iz Brseća), druga Zora r. Martinac (Vrgorac, 9. 5. 1941), Jurjeva. Viši građevinski tehničar i čakavski pjesnik. Završio je srednju tehničku školu u Rijeci 1959. Radio je u Institutu za urbanizam u Rijeci do 1960, u GP Jadran, Rijeka, u Zavodu za izgradnju Rijeke do 1970, u tvrtki Palk, Šibenik do 1974, u Metalu, Opatija do 1979. i u Zavodu za stambeno-komunalnu djelatnost i nadzor u Rijeci do 1985. Objavio je zbirke pjesama: Mrk na suhom 1996, Va meni 1997, Modro puntape 1998, More ljubavi 1999. i Zibrani Versi 2000. godine.

Veza: 194, 111, 195, 151, 193, 152, 240, 98, 288 86.

SOKOLIĆ, GRGA - Grginić (Novi, 17. 10. 1812 – 24. 4. 1892), sin Grgura - Kaštalda, Grginog i Uršule r. Maričić (Novi, 26. 7. 1785 – Novi, 1870), Ivanove; supruga Margareta r. Radetić - Markovica (Novi, 2. 10. 1801 – Novi, 1881), Josipova. Pradjed mu je Grga (Novi, 6. 11. 1727), Grgurov. Novljanski težak i gostioničar. Rodočelnik je nadimka Grginić. Bio je član Upravnog odbora Narodne čitaonice od njezina obnavljanja 17. prosinca 1864. godine.

Veza: 25, 87, 143, 101, 164, 113, 100, 182, 185, 28, 14, 140, 6, 207, 277, 217, 278, 56

87.

SOKOLIĆ, GRGA - Grginić (Novi, 10. 8. 1850 – Novi, 11. 11. 1929), sin Ivana Grginog i Katarine r. Umiljenović (Novi, 2. 7. 1825 – Novi, 18. 8. 1915); prva supruga Marija r. Dobrić (Novi, 1. 5. 1855 – Novi, 17. 12. 1882), Matijeva, druga Marija r. Ferković (Ledenice, 21. 5. 1865 –Novi, 27. 1. 1886), kći Nikole Blaževog, treća Ursa r. Kabalin - Javorka (Novi, 28. 11. 1863 – Novi, 14. 10. 1932), Josipova – sestra joj je Barbara (Novi, 1. 12. 1875) udana za Andriju Šefera.

Veletrgovac, građevinski poduzetnik i gostioničar. Gostionicu je držao u zgradi do groblja u kojoj je poslije Bogoslav Dorčić imao ured za veletrgovinu drveta, a potom Malvić restoran. Sada tu kuću nazivaju Štakor bar, zbog zapuštenosti.

Veza: 86, 25, 101, 143, 101, 28, 99, 140, 6, 207, 277, 217, 278, 56, 185

88.

SOKOLIĆ, GRGA - Grego (Novi, 12. 7. 1742 – 27. 8. 1797), sin Petra Filipovog i Uršule (Novi, rujan 1699 – Novi, 25. 3. 1786); prva supruga Manda, druga Margarita r. Gržinić (Lovran, ? – Novi, 19. 11. 1792), Bartolova.

Rodočelnik je nadimka Grego za sebe i svoje potomke. Od tog su nadimka s vremenom nastali i nadimci Pećari i Šćrbeta. Otac Petar (Novi, 28. 2. 1694 – Novi, 18. 8. 1758) bio je sudac u Novom. Veza: 182, 90, 50, 65, 160, 122, 60, 88

89.

SOKOLIĆ , GRGA ( Grgica ) - Kaštaldo , Z Malih Vrat (Novi, 27. 8. 1861 – Novi, 25. 3. 1950), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Jovanović (Novi, 28. 1. 1824 – Novi, 28. 7. 1864), Petrove, prve očeve supruge; supruga Margareta r. Kukalj (Novi, 14. 8. 1870 – Novi, 13. 11. 1931). Klesar u Novom (kao i njegov otac koji je umro u Sarajevu). Brat Ivan (22. 1. 1864) otišao je u Istru, polubrat Toma (30. 10. 1872) u Južnu Ameriku, a i djeca su mu otišla u Ameriku: Josip (11. 12. 1907), Roko, (5. 8. 1913) i Ivan (10. 2. 1903). Pradjed mu je Grga Grgurov (6. 11. 1727) čiji su potomci Grginići i Jurmani.

Veza: 100 90.

SOKOLIĆ, GRGA BARTOL (Grgica) - Grego, Pećar (Novi, 24. 8. 1853 – Novi, 13. 1. 1942), sin Petra i Cecilije r. Ivić (Novi, 18. 1. 1824 – Novi, 24. 2. 1905); supruga Marija r. Kargačin (Novi, 9. 12. 1855 – Novi, 8. 5. 1916). Prabaka mu je Manda - Pećarica. Spominje se i kao Bartol. Općinski pandur (redar) u Novom. Imao je braću Antona (Novi, 12. 1. 1850 – Novi, 1929), Petra (Novi, 26. 5. 1857 – Novi, 22. 11. 1935) i Ivana (Novi, 28. 11. 1859 – Novi, 6. 1. 1912), sinove Dragutina (Novi, 21. 10. 1880 – Amerika, ?) i Vencela (Novi, 23. 9. 1883 – Helena, SAD, 9. 9. 1910) i kćer Helenu koja je umrla u Montani. Veza: 160, 50, 65, 182, 88 91.

SOKOLIĆ, HRVOJE - Vlašić (Virovitica, 2. 1. 1969), sin Željka Nikolinog i Dragice r. Petričević (Gola, 20. 12. 1945), Josipove; supruga Natali r. Crnković (Rijeka, 1971). Doktor medicine – liječnik; Medicinski fakultet završio je u Rijeci. Od 1994. radi u Domu zdravlja u Crikvenici. Borac Domovinskog rata od 1995. godine. Veza: 289, 47, 223, 252, 287

92.

SOKOLIĆ, IGOR - Pavlić (Rijeka, 2. 10. 1972), sin Zvonka Dragutinovog i Ðurđe r. Magdić (Gospić, 6. 2. 1948), Ivanove; supruga Svjetlana (Rijeka, 30. 9. 1970).

Elektrotehničar; završio je srednju školu u Senju. Radio je u Industrogradnji, Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama. Borac Domovinskog rata od 1992; desetnik HV-a u 133. brigadi u Otočcu i 147. brigadi u Ogulinu. Veza: 284, 36, 52, 156

93.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić, Jureško (Novi, 27. 10. 1861 –27. 3. 1920), sin Antona Pavlovog i Mare r. Mrzljak - Trpiježinke (Novi, 21. 3. 1823 – Novi, 9. 12. 1888), Ivanove; supruga Kate r. Potočnjak - Jureškovica (Novi, 24. 8. 1857 – 21. 11. 1934). Stolar. Bio je općinski “stražac” u novljanskom polju (poljar, čuvar polja). Njegova grana Sokolića - Kozarića dobiva nadimak Jureško po supruzi. Otac Anton (Novi, 31. 5. 1825) imao je brata Petra (Novi, 13. 2. 1822), a on braću Kuzmu (Novi, 1852 – Argentina, 1907), Antona (Novi, 21. 11. 1860) i Fortunata (Novi, 1865 – Butte, SAD, 1926).

Veza: 72, 14, 279, 265, 29

94.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić (Novi, 22. 6. 1924 – Novi, 4. 11. 2005), sin Bogoslava Kuzminog i Johane r. SokolićKozarice (Novi, 20. 8. 1888 – Novi, 19. 2. 1981), kćeri Josipa Katinog; supruga Vera r. Jovanović (Bater, Ledenice, 22. 12. 1928), kći Pavla i Mande. Profesionalni autoprijevoznik u Novom. Prije toga bio je na radu u Australiji. Uz Ljubomira (1913 – 1963), imao je i brata Bogoslava (7. 1. 1922) te sestru Mariju (11. 5. 1921) u Australiji.

Veza: 29, 181, 225, 32

95.

SOKOLIĆ, IVAN - Vlašić (Novi, 31. 5. 1911 – Novi, 16. 5. 1982), sin Dobrotina Andrijevog i Julijane r. MrzljakTrpiježinke (Novi, 16. 2. 1886 – Novi, 14. 7. 1975), Rokine; supruga Marija r. Sokolić - Filkovica (Novi, 26. 1. 1913 – Novi, 19. 7. 2006), Josipova. Stolarski majstor. Radio je u Novom kod privatnih obrtnika. Od 1937. do 1947. bio je na radu u Australiji. Otac Dobrotin (Novi, 14. 5. 1873) imao je braću Josipa (Novi, 24. 11. 1871), Vicka (Novi, 15. 7. 1875), Mikulu (Novi, 23. 5. 1888), Milutina (Novi, 12. 11. 1883 – Novi, 22. 12. 1898) i Gabrijela (Novi, 7. 3. 1877 – Novi, 20. 4. 1880).

Veza: 242, 107, 188, 223, Vičević

96.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić, Žvanjko (Novi, 22. 9. 1901 –Bugarska, 28. 1. 1930), sin Dragutina Matijevog i Rozalije r. Krišković - Zuglike (Novi, 26. 8. 1875 – 31. 12. 1954), Tomine.

Kao radnik otišao je na rad u Bugarsku. Tamo je ubijen na radnomu mjestu.

Veza: 53, 203, 198, 261, 51, 54

97.

SOKOLIĆ, IVAN - Filko (Novi, 28. 8. 1903 – Cape Town, Južnoafrička Republika, 21. 10. 1983), sin Franka Ivanovog i Ivke r. Žanić - Pužike (Novi, 27. 12. 1880 – Windhoek, Namibija 1955), Vickove. Stolar. Budući da mu je otac bio u Egiptu i poslije u Južnoj Africi, i on se odselio 1926. u Cape Town (JAR). Veza: 75, 109, 142, 282, 74, 269, 273, 125, 34

98.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić (Rijeka, 4. 3. 1963), sin Gojka i Zorice r. Premuš (Niš, 8. 11. 1943), Cvetkove (iz Brseća), prve očeve supruge; supruga Dolores Mirković (Vodice, 8. 10. 1965), Renatova. Prometni tehničar. Radi u PIK-u, Rijeka. Veza: 85, 152, 194, 151, 193, 240 99.

SOKOLIĆ, IVAN - Grginić (Novi, 18. 4. 1892 – Novi, 4. 11. 1955), sin Grge i Urse r. Kabalin - Javorke (Novi, 28. 11. 1863 – Novi, 14. 10. 1932), Josipove, treće očeve supruge; supruga Jelena (Lenka) r. Tomić - Kapitanica (Split, 3. 11. 1908 – Novi, 21. 7. 1993).

Pomorski kapetan duge plovidbe; završio je nautičku akademiju. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata zapovjednik je dvaju savezničkih brodskih konvoja u Kairu. Bio je član Narodne čitaonice od 18. siječnja 1941. godine. Veza: 87, 101, 143, 86, 28, 277, 140, 207, 6, 217, 278, 185 100.

SOKOLIĆ, IVAN - Kaštaldo (Novi, 21. 5. 1820 – Sarajevo, 23. 9. 1906), sin Ivana Grginog - Z Malih Vrat i Urse r. Potočnjak - Kukike (Novi, 1804), Ivanove, druge očeve supruge; prva supruga Marija Jovanović (28. 1. 1824 –Novi, 28. 7. 1864), Petrova, druga Kate r. Piškulić - Bilinica (Novi, 29. 9. 1832 – 26. 10. 1899).

Zidar i klesar. Radio je mostove u Bosni, a u Sarajevu na podizanju mosta preko rijeke Miljacke, nazvanog po Gavrilu Principu, atentatoru na austrijskog nadvojvodu Ferninanda Habsburga i njegovu suprugu. Otac Ivan (30. 10. 1767) imao je braću Grgu (7. 11. 1756), Matija (7. 7. 1761 – 2. 5. 1837) i Jurja (24. 6. 1770), a on brata Tomu (6. 10. 1804 – 23. 3. 1880) i Luku (16. 10. 1807 –19. 10. 1895).

Veza: 192, 113, 164, 89 101.

SOKOLIĆ, IVAN - Grginić (Novi, 20. 7. 1853 – Sarajevo, 20. 11. 1897), sin Ivana Grginog i Katarine r. Umiljenović (Novi, 2. 7. 1825 – Novi, 18. 8. 1915); supruga Brigita r. Radetić (Novi, 13. 10. 1864 – Novi, 22. 12. 1939).

Trgovački kontrolor u Sarajevu. Sin Bogoslav (Novi, 25. 4. 1896) otišao je na Novi Zeland gdje je i umro 14. siječnja 1986. godine.

Veza: 86, 25, 87, 143, 185, 28, 99, 277, 140, 207, 6 102.

SOKOLIĆ, IVAN - Verica (Novi, 19. 4. 1745 – 7. 11. 1813), sin Ivana (1713) Antonovog i Katarine r. Čikulić (Novi, 18. 5. 1716), Ivanove; supruga Ana r. Glavičić (Novi, 21. 7. 1745), Tomina.

Nadimak Verice su dobili jer su se vjerili, a ne “napovidali” kako je novljanski običaj. Njihovi današnji potomci su Verice, Pećari Cimprići i Verice Pećari. Braća su mu Anton (Novi, 3. 1. 1741) i Petar (16. 2. 1748), a sinovi su mu Ivan (26. 9. 1772), Matij (5. 11. 1784) i Toma (6. 11.

1784). Supruga od brata mu Petra - Verice je Margareta r. Glavičić (Novi, 15. 1. 1748), Tomina. Veza: 12, 124, 158, 10, 203, 161, 66, 126

103.

SOKOLIĆ, IVAN (Mile) (Novi, 6. 7. 1879 – Novi, 2. 9. 1899), sin Ivana Matijevog (Mile) i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 25. 8. 1833 – Novi, 18. 4. 1912); supruga Anđelika r. Karlović (Novi, 8. 9. 1878), Tomina, poslije preudana za Stjepana Paladina. Ribar u Novom što je za Novi i prije i poslije bilo vrlo rijetko zanimanje kojim su se bavili i njegov otac i brat. Veza: 118, 256, 200, 119

104.

SOKOLIĆ, IVAN - Grego, Pećar (Novi, 11. 6. 1913 – Brčko, 11. 9. 1941), sin Ivana Grginog (Grga Matija) i Lucije r. Krišković - Ružike (Novi, 12. 12. 1873 – Novi, 23. 12. 1946), Rokine; supruga Marija (Mica) r. Sokolić - Milinica (Novi, 2. 8. 1910 – Auckland, Novi Zeland, ?), Josipova, a po suprugu poznata kao Pećarica. Žrtva rata (1941 – 1945). Radnik i kočijaš. Za vrijeme rata mobiliziran je u domobransku vojsku NDH. Poginuo je u Bosni kod Brčkog gdje je i pokopan. Supruga Marija bila je vrlo aktivna u okupiranom Novom, od 1941. je radila u AFŽ-u i u partizanskom punktu u Novom kod Pauline Jeraj, a nakon rata otišla je sinovima na Novi Zeland. Veza: 201, 8, 105, 230

105.

SOKOLIĆ, IVAN - Grego, Pećar (Novi, 23. 7. 1939), sin Ivana Ivanovog i Marije r. Sokolić - Milinice (Novi, 8. 8. 1910 – Auckland, Novi Zeland, ?), Josipove. Zidar. Radio je u DIP-u Novi, potom je 1959. otišao na Novi Zeland.

Veza: 104, 201, 8, 230

106.

SOKOLIĆ, IVAN (Ivek) - Verica (Stubica Donja, 22. 6. 1921 – Tulnik, Pleternica, 1943), sin Ivana Tominog i Marije r. Mažuranić (Novi, 28. 11. 1887 – Novi, 16. 12. 1965), Ivanove; Davidov je i Savkin brat. Tokar i puškar; zanat je izučio u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu (tvornica oružja, poslije tvornica automobila Zastava). Radio je u vojnoj tvornici u Sarajevu. Bolovao je od tuberkuloze pa je za vrijeme rata bio kod sestre Savke u Slavoniji gdje je i umro. Pokopan u Novom.

Veza: 123, 33, 196, 250, 40, 211

107.

SOKOLIĆ, IVAN - Vlašić (Novi, 12. 8. 1947), sin Ivana Dobrotinovog i Marije r. Sokolić - Filkovice (Novi, 26. 1. 1913 – Novi, 19. 7. 2006), kćeri Josipa i Anke r. JežićPampić.

Pekar i slastičar; završio je srednju ugostiteljsku školu u Opatiji. Otišao je u Njemačku gdje je radio kao vozač, a

nedavno se vratio u Novi. Ima sestru Željku (19. 9. 1937). Veza: 95, 242, Vičević 108.

SOKOLIĆ, IVAN - Jurman (Novi, 20. 10. 1872 – Los Angeles, SAD, 14. 11. 1938), sin Jakova Jurjevog i Marije r. Maričić (Novi, 27. 6. 1847 – Novi, 14. 9. 1933); supruga Paulina r. Mažuranić (Novi, 11. 2. 1874 – Novi, 26. 10. 1952), Šimunova. Zidar u Novom, ali se s obitelji odselio u Kaliforniju. On je djed Velinke r. Piškulić - Bilinice (3. 8. 1921), Frankove, a Jurmanke po majci Rozaliji r. Sokolić, udanoj za Vladimira Mrzljaka - Merikana. Veza: 128, 164, 144 109.

SOKOLIĆ, IVAN - Filko (Novi, 23. 8. 1840 – Novi, 8. 3. 1915), sin Josipa Ivanovog i Barbare r. Potočnjak (Novi, 28. 3. 1812 – Novi, 5. 9. 1885), Matijeve; supruga Marija r. Piškulić - Bilinica (Novi, 13. 6. 1849 – Novi, 5. 4. 1906), Josipova. Pradjed mu je Filip (Novi, 17. 5. 1754), Jurjev. Trgovački obrtnik. Imao je u svojoj kući (na Krasi) trgovinu (“butigu”) u kojoj je uglavnom radila njegova supruga Marija, a zatim sin i unuk.

Veza: 142, 68, 75, 97, 282, 74, 269, 273, 125, 210, 24, 199, 114 110.

SOKOLIĆ, IVAN (Ivica) - Filko (Novi, 30. 1. 1907 – Zagreb, 29. 12. 1928), sin Josipa Ivanovog i Marije r. Potočnjak - Kukike (Novi, 7. 9. 1879 – Novi, 17. 10. 1967), Antonove.

Zubotehničar. Tu struku izučio je u Zagrebu kod dr. Paspa, ali je ubrzo umro od tuberkuloze. Veza: 141, 60, 114, 281, 286, 41, 45 111.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić (Novi, 24. 10. 1905 – Banja Luka, Bosna, 16. 12. 1973), sin Josipa Markovog i Marije r. Mudrovčić - Pilčike (Novi, 23. 9. 1883 – Novi, 10. 9. 1954), Ivanove; prva supruga Ana r. Rožić, druga Marija r. Ðokić.

Građevinski poslovođa; obrtničku školu završio je u Ljubljani. S bratom Markom radio je u Bosni, Makedoniji i Srbiji. Bio je i nadcestar u Cazinu 1929, a u Jajcu 1936. Nakon Drugoga svjetskog rata poslovođa je u građevinskom poduzeću u Banjoj Luci do 1973. godine.

Veza: 151, 193, 194, 195, 152, 85, 288

112.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić (Novi, 20. 6. 1939), sin Josipa Vickovog i Dragice r. Rukavina (Gospić, 4. 11. 1914 – Novi, 21. 7. 1982), Ivanove. Ima sestru Mariju Katju (Novi, 12. 3. 1944).

Doktor medicine, liječnik ginekolog; diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Radio je u Ljubljani, Mariboru, Ptuju i Vrhniki.

Veza: 157, 124, 80, 46, 268, 250

113.

SOKOLIĆ, IVAN - Kaštaldo (Novi, 7. 4. 1797), sin Jurja Grginog (Grga Matij) i Marije r. Vlašić (Novi, 25. 5. 1775), Ivanove.

Zidar. Utopio se u rijeci Gacki kod Brloga u Lici gdje je radio. Imao je braću Filipa (Novi, 24. 4. 1804), Martina (Novi, 1. 11. 1806), Grgu (Novi, 26. 3. 1809 – Novi, 27. 2. 1829), Matiju (Novi, 2. 10. 1819), Franka (Novi, 4. 4. 1814) i Antona (Novi, 15. 5. 1816).

Veza: 100, 164

114.

SOKOLIĆ, IVAN - Filko (Novi, 5. 1. 1850 – Novi, 4. 5. 1935), sin Jurja Ivanovog i Mandalene r. Radetić - Kastavke (Novi, 21. 7. 1824 – Novi, 19. 2. 1912), Fabijanove; supruga Katarina r. Mažuranić (Novi, 27. 11. 1859 – Novi, 4. 4. 1921), Šimunova. Brat mu je Fabijan (Novi, 14. 10. 1856 – Afrika, ?). Kamenorezac. Radio je u Novom, a neko vrijeme i u Africi. “Pivač” u novljanskom kolu. Veza: 142, 141, 60, 110, 281, 41, 45, 286, 42, 109, 68, 137

115.

SOKOLIĆ, IVAN - Šarac (Novi, 9. 10. 1901 – Beograd, 22. 2. 1973), sin Jurja Jurjevog i Dragojle r. Ježić - Surinke (Novi, 16. 12. 1879), Ivanove; supruga Sofija r. Arapović (oženio se u Beogradu). Majka mu se rastala od oca. Poljoprivredni tehničar. Roditelji su se preselili iz Novog u Godnjak, Općina Staro Petrovo Selo kod Nove Gradiške gdje je radio kao pomoćnik upravnika u Državnome loznom i voćnom rasadniku. Imao je sestre Sofiju (22. 3. 1903) i Terezu (14. 10. 1906).

Veza: 149, 79, 3, 78

116.

SOKOLIĆ, IVAN - Pavlić (izvan Novoga, 1833 – Buzet, 1897); sin Lucije (Luska) r. Lindarić (Novi, 27. 4. 1803 –Novi, 13. 12. 1898), Andrijeve, a njezin suprug bio je Anton Kuzma Sokolić - Pavlić (Novi, 24. 9. 1805 – 17. 8. 1868), sin Pavla Jurjevog, nositelj nadimka Pavlić. Tkalac na “krosnama” (tkalački stan). Radio je u Novom, izrađivao je grublje tekstilne proizvode (sagove i dr.) do 1889. kada odlazi u Buzet. Poočim Kuzma Anton imao je braću Jurja (Novi, 20. 11. 1802 – Novi, 1878) i Roku Pavla (Paval) (Novi, 18. 8. 1813 – Novi, 8. 1. 1895).

Veza: 156, 228

117.

SOKOLIĆ, IVAN (Ivan Pilin) - Filko (Novi, 7. 2. 1930 –Novi, 28. 4. 2014), sin Matija Filipa Matijevog i Filipine r. Deranja - Mamule, Perinice (Novi, 11. 5. 1903 – Novi, 20. 11. 1985), Vatroslavove; supruga Katica r. Diković (Filipana, Pula, 21. 10. 1928 – Novi, 22. 3. 1999), Jakovljeva. Diplomirani inženjer poljoprivrede, poznati hrvatski enolog, publicist i degustator; Poljoprivredno-šumarski fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u Istravinu u Poreču, u Umagu i Rijeci. Piše stručne i popularne

članke o vinu. Član je mnogih degustatorskih komisija (u Ljubljani i Zagrebu). S Nevenkom Fažinić izdao je knjigu Moj vinograd i moje vino, Zagreb, 1985. Autor je i nakladnik Prvoga hrvatskog vinogradarsko-vinarskog leksikona, Rijeka, 1992. i 1993, a od 1995. do 1997. u okviru Male vinogradarske vinske enciklopedije objavio je knjige: Vino, sunce i čovjeka rod, 1995. i 1996, Tek i slast vina, 1995. i 1996, Iskrice o vinu, 1996. i 1997. i Džepni vinogradarsko-vinarski kalendar – priručnik 1997. godine. Veza: 199, 210, 24, 68, 21, 170, 30, 127

118.

SOKOLIĆ, IVAN - Milinić, Mile (Novi, 6. 10. 1827 – Novi, 11. 11. 1897), sin Matija i Lucije r. Sokolić (Novi, 27. 1. 1806), Petrove; supruga Marija r. Piškulić - Bilinica (Novi, 25. 8. 1833 – Novi, 18. 4. 1912), Stipanova.

Ribar i mornar (što je bilo rijetko zanimanje u Novom). Time su se nastavili baviti i njegovi potomci. Imao je braću Matija (Novi, 21. 9. 1824), Pavla (Novi, 23. 6. 1839), Josipa Mikulu (Novi, 19. 4. 1836), Petra (Novi, 9. 8. 1833) i Mikulu (Novi, 27. 5. 1851).

Veza: 256, 103, 200, 119, 205 119.

SOKOLIĆ, IVAN NIKOLA - Mile (Novi, 5. 12. 1899 – Novi, 13. 10. 1971), sin Matija i Katarine r. Piškulić - Zdolčevice (Novi, 11. 1. 1858 – Novi, 28. 12. 1944); supruga Katarina r. Matijević - Senjka (Novi, 30. 6. 1902 – Novi, 26. 9. 1983), kći Mirka i Pauline. U općinskim knjigama zabilježen je kao Mikula, a ne Ivan, ali su ga svi zvali Ivan.

Ribar u Novom. Vadio je i morski pijesak potreban u građevinarstvu. Radio je i u SAD-u. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Kćeri su mu Davorka, Ana i Ivanka, a sestre: Filipina (Novi, 20. 4. 1885), udana za Dobrotina Kabalina - Rudinu, Slavica (Novi, 2. 3. 1884), udana za Andriju Zoričića - Ćompu i Johana (Novi, 11. 5. 1897), udana za Dragutina Maričića - Hrgešu (Novi, 4. 11. 1894).

Veza: 200, 103, 256, 118 120.

SOKOLIĆ, IVAN - Vlašić (Novi, 8. 3. 1821 – Novi, 1. 5. 1895), sin Mikule Jurjevog i Antonije r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 9. 4. 1790), Jurjeve; supruga Marija r. Jovanović (Novi, 13. 9. 1811 – Novi, 17. 1. 1902), Jurjeva. Nadimak mu potječe od pradjeda Stanka (Novi, 7. 4. 1736).

Novljanski obrtnik. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice u Novom, član Upravnog odbora od osnivanja (27. ožujka 1845). Braća su mu: Juraj (Novi, 20. 9. 1813), Petar Paval (Novi, 30. 6. 1816), Fortunato (Novi, 18. 6. 1818), Mikula (Novi, 7. 1. 1827) i Matij (Novi, 15. 11. 1829), a sinovi: Andrij (Novi, 30. 11. 1844), Ivan (Novi, 10. 3. 1843 – Afrika, 10. 6. 1919), Juraj (Novi, 1853 – Novi, 1940) i Mikula (Novi, 4. 1. 1851 – Novi, 8. 1. 1913).

Veza: 255, 253, 163, 246, 222, 224, 188

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić (Novi, 17. 5. 1866), sin Mikule Ivanovog i Marije r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 11. 9. 1836 – Novi, 11. 5. 1904), Josipove. Građevinski poduzetnik u Novom. Kao mlad odselio se u SAD kao i braća Ludoviko (Novi, 25. 8. 1873) i Augustin (Novi, 3. 8. 1879 – 1958) koji se jedini vratio u Novi. Veza: 206, 184, 23, 237 122.

SOKOLIĆ, IVAN - Belac (Novi, 21. 1. 1736 – Novi, 2. 3. 1812), sin Petra i Ursule (Novi, 11. 9. 1699 – Novi, 25. 3. 1786); supruga Jele r. Šebalja (Novi, 10. 9. 1730 – Novi, 4. 6. 1799), kći Ivana Adamova. Brat mu je Lovrić (Novi, 8. 5. 1733 – Novi, 19. 2. 1801), a bratova supruga Francika Lindarić (Novi, 20. 6. 1740), Vickova. Najstariji Sokolić s nadimkom Belac – tako se spominje u dostupnim crkvenim knjigama u Novom. Od nadimka Belac nastali su poslije Šarci i Malani. Njegov brat Grga (Novi, 12. 7. 1742) nositelj je nadimka Grego. Otac Petar Filipov (Novi, 28. 2. 1694 – Novi, 18. 8. 1758) bio je sudac u Novom. I suprugin otac Adam (Danko) također je bio sudac. Imao je četiri sina: Stipana (Novi, 30. 7. 1762), Ivana (Novi, 11. 7. 1758), Mihovila (Novi, 29. 9. 1757) i Gašpara (Novi, 21. 12. 1766).

Veza: 88, 182

123.

SOKOLIĆ, IVAN (Drveni) - Verica (Novi, 3. 7. 1887 – Novi, 22. 9. 1975), sin Tome Ivanovog i Matejke r. Turina (Kraljevica, 21. 9. 1851 – Novi, 2. 11. 1915); supruga Marija r. Mažuranić (Novi, 28. 11. 1887 – Novi, 16. 12. 1965), Ivanova. Šumarski poslovođa (nadstojnik u novljanskoj šumi), “škrivan” (pisar) u veletrgovini drvom Bogoslava Dorčića i najzad općinski podvornik u Novom. Od 22. veljače 1931. do 24. siječnja 1932. blagajnik je u Narodnoj čitaonici.

Veza: 196, 33, 250, 40, 106, 211, Vučevac

124.

SOKOLIĆ, IVAN - Kozarić (Novi, 15. 2. 1909 – Novi, 13. 8. 1988), sin Vicka Ivanovog i Marije r. Krišković - Kirin, Vranješinke (Novi, 15. 11. 1887 – Novi, 16. 7. 1964), Josipove; prva supruga Marija (Mica) r. Kovač - Pekovica (Grižane, 29. 12. 1920 – Novi, 7. 3. 1944), Mihovilova, druga Savka r. Sokolić - Veričinka (Novi, 5. 12. 1912 –Novi, 13. 3. 2004), Ivanova (Drveni). Pedagoški savjetnik i kulturno-prosvjetni djelatnik; završio je Učiteljsku školu u Čakovcu. Od 1939. do 1944. upravitelj je građanske škole u Novom. Za vrijeme rata bio je domobranski poručnik pa su ga Talijani odveli u koncentracijski logor u Bakru, a u travnju 1945. ustaše su ga zatvorili u bivšu žensku kaznionicu na Savskoj cesti u Zagrebu. Od 1955. do 1975. ravnatelj je škole u Rijeci. Kao mlad igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom, a bio je i “sopilaš” (v. Novljanski zbornik, knjiga 4).

Veza: 268, 157, 80, 250, 46, 112

125.

SOKOLIĆ-URŠIĆ, IVANA - Filkovica (Windhoek, Namibija, 23. 4. 1957), kći Franka Frankovog i Rozalije r. Maričić - Livakovice (Novi, 2. 10. 1926 – Novi, 9. 6. 2002), Ivanove; suprug Drago Uršić (Osijek, 26. 7. 1953), Stjepanov. Profesorica matematike; završila je Pedagoški fakultet u Rijeci. Od 1983. radi u Osnovnoj školi Vladimir Nazor u Crikvenici.

Veza: 74, 97, 269, 282, 75, 109, 142, 273

126.

SOKOLIĆ, JADRANKA r. Anić (Nikšić, 4. 4. 1951), kći Ivana - Šilića i Ružice r. Krišković - Ružike (Novi, 2. 9. 1923 – Novi, 4. 3. 2003), Josipove; suprug Vinko - Grego, Pećar (Novi, 5. 8. 1954 – Novi, 27. 1. 1997), Mladenov. Medicinska sestra; srednju medicinsku školu završila je u Doboju. Radila je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom od 1971. godine.

Veza: 271, 16, 249 127.

SOKOLIĆ, JADRANKO - Filko (Sušak, 17. 5. 1964), sin Ivana Pilinog i Katice r. Diković (Filipana, Pula, 21. 10. 1928 – Novi, 22. 3. 1999), Jakovljeve; supruga Ozrenka r. Šefić (Rijeka, 9. 3. 1962). Doktor medicine, liječnik specijalist, anesteziolog; diplomirao je Medicinskom fakultetu u Rijeci. Radi na kardiovaskularnoj medicini, šef je kardijalne anestezije u KBC-u Rijeka.

Veza: 117, 170, 21, 199, 68, 30 128.

SOKOLIĆ, JAKOV - Jurman (Novi, 23. 7. 1849 – 17. 5. 1928), sin Jurja Jurjevog i Katarine r. Kabalin (Novi, 26. 9. 1815 – Novi, 22. 12. 1884), Mikuline; supruga Marija r. Maričić (Novi, 27. 6. 1847 – Novi, 14. 9. 1933).

Zidar. Radio je u Novom, potom je duže vrijeme bio na radu u SAD, a umro je na povratku u Novi. Nadimak Jurman potječe od djeda Jurja (20. 6. 1797), Matijevog, a to je grana Sokolića s nadimkom Kaštaldo. Brat mu je Mikula (Novi, 7. 12. 1844 – Novi, 13. 10. 1905), a otac Juraj (Novi, 7. 4. 1821 – Novi, 16. 11. 1907) imao je braću Josipa (Novi, 1. 1. 1826 – Novi, 19. 2. 1912), Petra (Novi, 12. 9. 1829 – Novi, 9. 11. 1893) i Grgu (Novi, 8. 3. 1831). Veza: 164, 108, 144

129.

SOKOLIĆ, JAKOV - Verica (Novi, 23. 7. 1841 – Rijeka, 3. 2. 1897), sin Petra Ivanovog i Margarete r. Piškulić (6. 7. 1810 – Novi, 1871); supruga Marija r. Piškulić - Jurašica (Novi, 17. 10. 1842 – Stenjevec, 4. 9. 1902).

Nakon vojne obveze otišao je na rad u Rusiju, a na povratku u Novi stigao je do Rijeke gdje je završio u bolnici i umro. Supruga mu je završila u Stenjevcu, a djeca su otišla u SAD. Pradjed mu je Petar (16. 2. 1748), a otac Petar (20. 12. 1800 – 26. 7. 1867) imao je tri brata.

Veza: 186, 37

130.

SOKOLIĆ, JELE (Novi, 10. 3. 1852 – Novi, 9. 7. 1926), kći Lucije r. Deranja (Novi, 20. 7. 1821 – Novi, 22. 10. 1903), Frankove, koja je bila udana za Andrija Sokolića - Milinića, Kotorca (Novi, 3. 5. 1821), Andrijevog. “Baštažica” (trhonoša), od općine ovlaštena za prijenos prehrambene i ostale robe novljanskim trgovinama s parobroda koji su tada bili najčešće prijevozno sredstvo, Nosila je na leđima i do 100 kg teške vreće iz luke u grad. Bila je neudana i samohrana majka, a radila je taj posao kako bi mogla uzdržavati sebe i kćer Luciju (27. 8. 1888 – Novi, 26. 5. 1981), poslije udanu za Matiju Kriškovića - Šimelu. Brat joj je Franko (Novi, 17. 10. 1863 – Australija, 17. 12. 1926).

Veza: 7, 136

131.

SOKOLIĆ, JERKO ROKO - Verica, Pećar (Novi, 14. 8. 1849 – Novi, 25. 11. 1912), sin Matija Tominog i Marije r. Žvanović (Novi, 2. 2. 1820 – Novi, 24. 8. 1898); supruga Katarina r. Maričić (Novi, 28. 2. 1850 – Novi, 24. 1. 1926). Pradjed mu je Ivan - Verica (Novi, 19. 4. 1745), Ivanov, a baka Katarina r. Kargačin (Novi, 23. 11. 1780 – Novi, 1. 2. 1832), Jurjeva. Zidar. Radio je u Novom kod zidarskog poduzetnika Josipa Piškulića - Fumića. Imao je braću Filipa (1853 –1929) i Jurja (20. 4. 1856 – 2. 9. 1921).

Veza: 169, 167, 71, 218

132.

SOKOLIĆ, JEROLIM (? – Novi, 1650). Novljanski fratar - redovnik pavlinac pavlinskog samostana u Novom. Pokopan je zajedno s Franom Piškulićem u jednoj od grobnica u nekadašnjoj crkvici Blažene Djevice Marije u novljanskome pavlinskom samostanu 1650, na današnjemu novljanskom groblju (v. Dragutin Hirc, Hrvatsko Primorje).

Veza: 0

133.

SOKOLIĆ, JOSIP - Šarac (Novi, 28. 11. 1930 – Novi, 8. 1. 1998), sin Aleksandra i Katarine r. Sokolić - Pavlike (Novi, 5. 5. 1911 – Novi, 9. 2. 1968), Antonove; prva supruga Ana r. Crvelin, druga Daria r. Turić (11. 9. 1954 – 11. 3. 2016). Prof. dr. sc. – liječnik, kardiovaskularni kirurg; završio je Medicinski fakultet u Zagrebu 1955. Kao vojni liječnik opće medicine radi na Visu pa u Splitu gdje je u Općoj bolnici specijalizirao kirurgiju, zatim je kardiovaskularni kirurg i izvanredni profesor te šef srčane kirurgije na VMA-u u Beogradu. Bio je redovni profesor Kirurgije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu od 1983. i predstojnik Klinike za kirurgiju KBC-a Rebro u Zagrebu. Dana 30. rujna 1988. obavio je prvo presađivanje srca u Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Mnogo Novljana i Vinodolaca liječilo se u Beogradu i Zagrebu zahvaljujući njemu. Dobitnik je nagrade ZAVNOH-a. Pukovnik JNA. Strastveni lovac. Veza: 3, 78, 149, 5

134.

SOKOLIĆ, JOSIP - Pavlić (Novi, 29. 10. 1907), sin Antona Josipovog (Josip Roko) i Marije r. Kosanović (Novi, 29. 8. 1887 – Novi, 9. 2. 1968), Mihatove; supruga Marija (Mica) r. Piškulić - Limarica (Bribir, 1913 – Zagreb, 1999), Josipova; sudski su rastavljeni u Zagrebu 1956.

Pomorski strojar. Plovio je na brodovima duge plovidbe. U Novi nije navraćao zbog supruge koja mu je bila nevjerna. Veza: 52, 156

135.

SOKOLIĆ, JOSIP - Vlašić, Marijašević (Novi, 4. 2. 1898 –Novi, 20. 7. 1980), sin Antona Mikulinog i Marije r. Krišković - Šimelke (Novi, 15. 8. 1860 – Novi, 15. 2. 1949), Tomine; supruga Lucija Štefanija r. Marijašević (Novi, 19. 8. 1896 – Novi, 28. 6. 1986), Frankova. Zidarski majstor. Od 1939. do 1940. potpredsjednik je sindikalne podružnice HRS-ovih sindikata u Novom. Nakon Drugoga svjetskog rata radio je kao nastavnik praktične nastave u ŠUP-u u Novom. Otac Anton (5. 6. 1861 – 30. 3. 1935) imao je braću Mikulu (12. 10. 1854), Leona (28. 6. 1865) i Ivana (11. 7. 1856) i sestru Antoniju (31. 12. 1849).

Veza: 235, 146, 17, 35, 233

136.

SOKOLIĆ, JOSIP (Osip tete Rože, Pulitika) (Novi, 4. 8. 1908 – Novi, 13. 11. 1943), sin Bogoslava Andrijevog (Mile) i Rozalije (Roža) r. Mažuranić (Novi, 29. 8. 1878 –Novi, 10. 1. 1951), Lovrine; supruga Rozalija r. PiškulićAnjika (Novi, 31. 11. 1911 – Australija, ?), Lovrina. Žrtva fašističkog terora. Postolarski obrtnik u Novom. Preuzeo je postolarsku radnju od Ivana Maričića - Livakovića. Ubila ga je njemačka patrola nakon okupacije Novog kada su muškarci odvođeni u njemačku komandu. Patrola ga je ostavila pred kućom i krenula u drugu kuću, a kad je počeo bježati, ustrijelili su ga. Veza: 130, 7

137.

SOKOLIĆ, JOSIP - Filko (Novi, 4. 8. 1884 – Novi, 13. 9. 1953), sin Fabijana Jurjevog i Anke r. Mrzljak - Pavičinke (Novi, 28. 10. 1860), Jerkove; supruga Anka r. JežićPampić (Novi, 13. 8. 1893 – Novi, 31. 7. 1978), Frankova. Praprašukundjed mu je Filip Jurjev (Novi, 8. 4. 1706), nositelj nadimka Filko. Zidar i klesar. Radio je u Novom. Bio je član i dužnosnik Sindikalne podružnice 1920, a oko 1923. odlazi u Argentinu i radi na tamošnjim željeznicama. U Novi se vraća nakon Drugoga svjetskog rata. Imao je braću Slavka (11. 4. 1894) i Roku te sestru Irenu (18. 2. 1891), udanu za Josipa Ježića.

Veza: 114, 141, 60, 62, 77, 31, 95, 242

138.

SOKOLIĆ, JOSIP (Švabo) - Mile, Karlović (Novi, 25. 3. 1925 – Otok, Šid, 25. 12. 1944), sin Franka Josipovog i

Marije r. Baran - Švabovice (Novi, 13. 8. 1901 – Novi, 29. 10. 1976), Rokine. Nadimak Karlović je po baki Ursi r. Karlović (Novi, 17. 10. 1874). Pali borac NOR-a. Završio je građansku školu u Novom i tri razreda srednje tehničke u Zagrebu. Sudionik NOB-a od prosinca 1942. u 13. proleterskoj brigadi Rade Končar u kojoj se borio u Bosni i Srbiji. Poginuo je od granate njemačkog minobacača na srijemskoj fronti kod sela Otok (Šid). Bio je u Drvaru za vrijeme njemačkoga zračnog desanta na grad. Otac Franko (Novi, 14. 10. 1901) imao je braću Pavla (Novi, 1905 – Novi, 1957), Dragutina (Novi, 30. 10. 1908), Ivana (Novi, 1. 2. 1895), Josipa (Novi, 14. 9. 1896) i Viktora (Novi, 8. 3. 1900). Otac mu je otišao na Novi Zeland 1942. prije njegova rođenja, a nadimak Švabo dobili su (on i otac mu) zbog očeve svijetle kose. Veza: 226, 11, 155, 264 139.

SOKOLIĆ, JOSIP - Vlahović (Novi, 25. 11. 1882 – Zagreb, 15. 12. 1939), sin Friderika Josipovog i Lucije r. MrzljakPijovice (Novi, 9. 11. 1860 – Novi, 30. 7. 1895), Antonove; supruga Ruža r. Rožan (Karlovac, 7. 2. 1897 – Novi, 26. 12. 1991), Josipova. Doktor prava; Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Radio je kao pristav u Kotarskom sudu u Crikvenici, zatim je rukovoditelj agrarne reforme u Zagrebu od 1925. Bio je član uprave za agrarnu reformu u Privilegiranoj agrarnoj banci u Beogradu i načelnik u Ministarstvu poljoprivrede Jugoslavije u Beogradu do 1939. kada postaje banski savjetnik Banovine Hrvatske u Zagrebu. Opisao je svadbene običaje Novoga. Bio je član Narodne čitaonice u Novom od 1925. Otac (8. 3. 1859) mu je umro 20. kolovoza 1882, prije njegova rođenja, a majka se preudala za Ivana Maričića (17. 9. 1849), Frankovog, kojem je bila druga supruga.

Veza: 83, 148, 247, 215, 183

140.

SOKOLIĆ, JOSIP - Grginić (Novi, 7. 1. 1898 – Zagreb, 5. 7. 1972), sin Grge Ivanovog i Urse r. Kabalin - Javorke (Novi, 28. 11. 1863 – Novi, 14. 10. 1932), Josipove, treće očeve supruge; supruga Marija, liječnica. Doktor medicine; Medicinski fakultet završio je u Zagrebu. Banovinski je liječnik u Mrkoplju, Sv. Ivanu Zelini, Novom Marofu, Žabnom i Novoj Gradiški. Bio je član Narodne čitaonice u Novom.

Veza: 87, 101, 143, 86, 28, 99, 277, 207, 6, 278, 56, 217, 185

141.

SOKOLIĆ , JOSIP - Filko, Cunjar (Novi, 19. 9. 1880 –Novi, 26. 3. 1961), sin Ivana Jurjevog i Katarine r. Mažuranić - Šimice (Novi, 27. 11. 1859 – Novi, 4. 4. 1921), Šimunove; supruga Marija r. Potočnjak - Kukika (Novi, 7. 9. 1879 – Novi, 17. 10. 1967), Antonova. Klesar. Radio je u Novom. Dvanaest puta je prelazio Atlantik, a u SAD-u je izgubio prst koji je balzamiran, stavljen u minijaturni spomenik sa stihovima posvete i

bio izložen u novljanskome muzeju. Josip Broz Tito je prigodom posjeta Muzeju 16. kolovoza 1960. razgovarao s njima o tome. Bio je član Nadzornog odbora Narodne čitaonice i njezin odbornik 1919, a jedno vrijeme od 1951. i vodič muzeja. Veza: 114, 60, 110, 281, 286, 41, 45

142.

SOKOLIĆ, JOSIP - Filko (Novi, 21. 3. 1812 – Italija, 1848 / 1849), sin Ivana Filipovog i Suzane r. Kargačin - Belike (Novi, 18. 5. 1790 – 8. 10. 1867); supruga Barbara r. Potočnjak (Novi, 28. 3. 1812 – Novi, 5. 9. 1885), Matijeva. Financ (pomorski financijski stražar). Poginuo je u ratu. Veza: 27, 162, 69, 63, 109, 68, 75, 210, 24, 199, 97, 269, 282, 74, 21, 117, 273, 125, 170, 30, 127, 114

143.

SOKOLIĆ, JOSIP - Grginić (Novi, 19. 3. 1864 – Londžica, Našice, 28. 10. 1922), sin Ivana Grginog i Katarine r. Umiljenović (Novi, 2. 7. 1825 – Novi, 18. 8. 1915); supruga Paulina r. Dorčić (Novi, 13. 1. 1869 – Novi, 16. 3. 1953), Antonova, sestra Bogoslava Dorčića. Zidarski obrtnik. Radio je i izvan Novoga, a sagradio je kuću na Jurkovu (Ulica kralja Tomislava 31, na nekadašnjoj autobusnoj stanici) koja je kao vlasništvo Marije Zoričić - Peričike (1895 – 1992), Ivanove, Bojana Zoričića i Željne Zoričić srušena je zbog izgradnje nove autobusne stanice.

Veza: 68, 101, 87, 185, 28, 99, 277, 140, 207, 6

144.

SOKOLIĆ, JOSIP JAKOV - Jurman (Novi, 23. 3. 1902 –Los Angeles, SAD, 17. 3. 1965), sin Ivana Jakovljevog i Pauline r. Mažuranić - Šimice (Novi, 11. 2. 1874 – Novi, 26. 10. 1952), Šimunove.

Automehaničar. Radio je u Novom, zatim je otišao u SAD gdje mu se rodio i sin Jakov (1926) koji je tamo radio kao zidar. Brat mu je Matij (15. 2. 1899).

Veza: 108, 128, 164

145.

SOKOLIĆ, JOSIP - Grego, Pećar (Kitišanci, 9. 10. 1922 –Belišće, 11. 5. 2000), sin Josipa Antonovog i Katarine r. Sokolić - Kaštaldovice (Novi, 17. 11. 1891 – Novi, 23. 10. 1973).

Tokar. Zanat je izučio u Belišću gdje je radio u Drvnom kombinatu Belišće pa u Njemačkoj, a od 1950. do 1959. u pogonu Transport Šumarije Novi. Potom se vratio u Belišće. Ima sina Branka (Novi, 16. 11. 1951).

Veza: 50, 65, 16, 216, 271, 126, 48, 239, 57, 13

146.

SOKOLIĆ, JOSIP - Vlašić, Marijašević (Novi, 23. 3. 1938 –Rijeka, 12. 9. 2013), sin Josipa Antonovog i Lucije r. Marijašević (Novi, 19. 8. 1896 – 28. 6. 1986), Frankove; supruga Magdalena (Manda) r. Petak (Jerovec, Ivanec, 1938), Dragutinova.

Stolarski poslovođa. Radio je u KP Ivanj, DIP-u Novi i u Drvno-industrijskom poduzeću Marijan Ivančić u Crikvenici. Radio je i kao poštar u Novom. Sestra mu je Nikolina (6. 12. 1922), udana Filipović.

Veza: 135, 235, 17, 35, 233

147.

SOKOLIĆ, JOSIP - Julić, Kozarić (Novi, 22. 11. 1924 –Novi, 23. 1. 2001), sin Julija Josipovog (Katin) i Marije r. Piškulić - Jurašice (Novi, 1. 12. 1900 – Novi, 8. 6. 1977), Eduardove, poslije preudane za Vladimira Rogića (Sv. Jakov, Šiljevica, 3. 1. 1894 – Novi, 24. 10. 1956), Maksovog; supruga Vida r. Županić. Izučeni mesar i aktivni oficir JNA u mirovini. Sudionik NOB-a od 8. rujna 1943. Sestra mu je Ljerka (Novi, 22. 6. 1922), a polusestra Vera r. Rogić (Novi, 5. 2. 1939), udana Smojver i polubrat Vlado Rogić (Novi, 20. 11. 1935), Vladimirov.

Veza: 161, 29, Rogić, Smojver 148.

SOKOLIĆ, JOSIP - Vlahović (Novi, 19. 3. 1822 – Novi, 3. 2. 1898), sin Jurja i Katarine r. Piškulić - Bilinice (Novi, 22. 3. 1777), Frankove, prve očeve supruge; supruga Anka r. Matešić (Novi, 29. 10. 1822 – Novi, 26. 3. 1911). Djed mu je Stipan (Stanić) - Vlahović (Novi, 2. 8. 1748 – Novi, 11. 1. 1812), sin Jurja (Novi, 1704 – Novi, 5. 11. 1772), Matijevog. Glavni kr. financ na Carinarnici u luci Tepli porat Općine Ledenice. Imao je braću Pavla (Novi, 12. 6. 1820), Jurja (Novi, 19. 3. 1824), Matija (Novi, 15. 1. 1817) i polubrata Andrija (Novi, 27. 11. 1836).

Veza: 227, 83, 139, 247, 215, 254, 183

149.

SOKOLIĆ, JOSIP - Šarac (Novi, 18. 9. 1857 – Novi, 13. 2. 1928), sin Jurja Andrijevog i Anke r. Radetić (Novi, 16. 4. 1826 – Novi, 26. 9. 1917); prva supruga Marija r. Zoričić - Šćokinica (Novi, 18. 4. 1865 – Novi, 16. 5. 1921), Antonova, druga Lucija r. Sokolić - Kozarica (Novi, 5. 8. 1863), kći Petra Ivanovog. Samouki klesar. Radio je u Novom i u Africi zajedno s Rokom Radetićem - Lulićem, Filicovim. Klesao je kapitele u hotelu Lišanj i u “Glumačkoj vili”. Braća su mu Andrij (8. 10. 1854 – Butte, Montana, SAD, 15. 8. 1908), Juraj (27. 10. 1864 – Staro Petrovo Selo, 16. 2. 1916) i Franko (1866 – Butte, Montana, SAD, 1926).

Veza: 79, 3, 78, 133, 5, 81, 44, 115

150.

SOKOLIĆ, JOSIP - Vlašić (Novi, 16. 6. 1947), sin Marijana Josipovog i Marije (Mica) r. Peričić - Kranjčike, Postolarice (Novi, 23. 8. 1911 – 29. 9. 1993), Vickove. Doktor, stomatolog; završio je Stomatološki fakultet u Zagrebu. Radio je u Novom u vlastitoj zubnoj ordinaciji koju je naslijedio od oca u vili Mica, a zatim u Zubnoj ambulanti u Dekanima (Koper).

Veza: 188, 189

151.

SOKOLIĆ, JOSIP - Kozarić (Novi, 22. 10. 1879 – 24. 8. 1937), sin Marka Ivanovog i Marije r. Peričić - Kranjčike (Novi, 1. 8. 1839 – 18. 3. 1909), kćeri Antona Fortunata Ivanovog, udovice Josipa Ježića; supruga Marija r. Mudrovčić - Pilčika (Novi, 23. 9. 1883 – 10. 9. 1954), Ivanova. Zidar u Novom. Zanat je izučio kod oca i prenio ga na svoje sinove. Zajedno s Augustinom Mažuranićem - Matijetom napisao je 1923. mesopustarski žitak Naš Lasonja Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Imao je brata Mikulu (Novi, 8. 9. 1873) koji je umro u Južnoj Africi (Kings William’s Town) 28. rujna 1918. godine.

Veza: 193, 194, 111, 195, 152, 85, 288, 240, 98, 268

152.

SOKOLIĆ, JOSIP - Kozarić (Novi, 24. 9. 1931), sin Marka Josipovog i Pauline r. Piškulić - Jurašice (Novi, 9. 10. 1910 – Novi, 1987), Leonardove; supruga Jelisaveta r. Sulimanović (Kula, 21. 9. 1932).

Diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Arhitektonsko-građevinarsko-geodetski fakultet, konstruktorski smjer u Zagrebu. Tehnički je i glavni direktor u GP Jadran, Rijeka od 1977. do 1987, zatim u Industrogradnji, Zagreb, poslovnici Rijeka, kada (1987) zahvaljujući njemu, počinje modernizacija pojedinih dijelova Novog (Prisike, Trga bana Ivana Mažuranića i nove autobusne stanice).

Veza: 194, 111, 195, 151, 193, 85, 240, 98, 288

153.

SOKOLIĆ, JOSIP (Osip) - Milinić (Novi, 3. 3. 1903 – Novi, 28. 2. 1964), sin Mikule Josipovog i Marije r. Antić (Novi, 6. 9. 1872 – Novi, 7. 10. 1925), kćeri Josipa Antonovog; supruga Kate r. Krišković - Perinka (Novi, 16. 9. 1908 –Novi, 28. 11. 1986), Pavlova. Kočijaš (vozio je zadnje novljanske karoce) u Državnom voćno-loznom rasadniku u Novom koji se nalazio nasuprot novljanskog Korza (“Brajda”) od 1931. do 1938. (kada je upravitelj bio dipl. ing. agronomije Josip Topličan). Od 1939. do 1942. je općinski lugar pa je do rujna 1943. bio u partizanima i poslije opet lugar. Imao je sinove Nikolu i Darka i kćer Mariju (Novi, 16. 6. 1928), udanu za Ivana Maričića - Hrgešu.

Veza: 220, 39

154.

SOKOLIĆ, JOSIP (Pepo Renin) - Verica, Pećar (Novi, 27. 4. 1914 – Novi, 23. 6. 1993), sin Nikole Filipovog i Irene (Rena) r. Krišković - Perinke (Novi, 26. 11. 1894 –Novi, 31. 3. 1987), Antonove; supruga Anđela r. Šegulja (Novi, 2. 10. 1923 – Novi, 31. 7. 2003), Vencelova. Sestra mu je Tiha (16. 6. 1922), udana za Zdravka SokolićaFilka (Novi, 8. 5. 1917).

Stolar. Kao mladić bio je “londiner” (od njem. Lohndiener – poslužitelj) u hotelu Lišanj. Sudionik NOB-a od listopada 1943. Dana 23. svibnja 1944. zarobili su ga Nijemci; bio je u logorima u Brinju, Karlovcu, Novom

Beogradu (Sajmište) i u Njemačkoj u Verseu, Fulenu i Padenberu. Nakon rata jedan je od osnivača stolarske zadruge u Novome (poslije DIP). Radio je u Stambenom poduzeću u Rijeci, a najzad kao nastavnik praktične nastave u ŠUP-u u Novom. Bio je sopac. Kao mladić bio je u skupini (Svetozar Zoričić, Ivan Toljan, Andrij PiškulićVujica i dr.) koja se igrala skrivača (“pululu”) po krovovima kuća od crkve, Gorice i Mošune do “Malih vrata”.

Veza: 218, 71, 219

155.

SOKOLIĆ, JOSIP - Mile (Novi, 25. 10. 1948), sin Pavla Josipovog i Anke r. Maričić - Livakovice (Novi, 17. 9. 1907 – Novi, 16. 12. 1998), Pavlove. Ugostiteljski djelatnik; završio je ugostiteljsku školu u Opatiji. Radio je u HTP-u Lišanj, odnosno Novi u Novom (od 1975) kao šef sale. Sestra mu je Vlatka (Novi, 11. 11. 1939), udana Vergić.

Veza: 226, 11, 264, 138, Vergić

156.

SOKOLIĆ, JOSIP ROKO - Pavlić (Novi, 14. 8. 1847 – Novi, 24. 3. 1913), sin Roke Pavla Pavlovog i Jele r. Piškulić (Novi, 19. 10. 1819 – Novi, 1873); prva supruga Marija r. Maričić - Jurika (Novi, 7. 9. 1847 – Novi, 27. 5. 1871), kći Vicka Ivanovog, druga Katarina r. Piškulić (Novi, 6. 5. 1853 – Novi, 17. 6. 1920).

Trgovac – obrtnik s “butigom” u Novom. U nekim je općinskim pa i crkvenim knjigama zabilježen kao Roko, a u nekima kao i na groblju – Josip. Nadimak Pavlić potječe od djeda Pavla (25. 1. 1768), Jurjeva, a prvi Filko je pradjedov brat Filip (8. 4. 1706).

Veza: 52, 116, 134, 36, 284, 92

157.

SOKOLIĆ, JOSIP - Kozarić (Novi, 10. 6. 1913 – Lopača, Rijeka, 1994), sin Vicka Ivanovog i Marije r. KriškovićKirin, Vranješinke (Novi, 15. 11. 1887 – Novi, 16. 7. 1964), Josipove; supruga Dragica r. Rukavina (Gospić, 4. 11. 1914 –Novi, 21. 7. 1982), Ivanova. Kulturni djelatnik i prosvjetni savjetnik. Učiteljsku školu završio je u Čakovcu. Bio je učitelj u Krmpotskoj Luci od 1934. do 1939, od 1940. do 1942. u Krmpotama, a od 1942. do 1943. u Novom. Kao pričuvni potporučnik kraljevske jugoslavenske vojske zarobljen je 1941. i odveden u njemački logor u blizini Berlina. Za vrijeme NDH bio je domobranski poručnik, a od 19. lipnja 1943. sudionik NOB-a. Iste godine Talijani ga odvode u koncentracijski logor u Bakru. Pisao je prigodne članke o novljanskim običajima, a bio je i sopac (v. Novljanski zbornik, knjiga 4). Veza: 268, 124, 80, 46, 250, 112

158.

SOKOLIĆ, JOSIP - Filko, Brnić, Prcijerkov (Novi, 24. 4. 1904 – Novi, 15. 10. 1929), sin Vinka (8. 10. 1871), Jerkovog i Dragice r. Mrzljak - Pavičinke (Novi, 30. 12. 1880 –

Novi, 15. 1. 1947), Petrove. Nadimak Brnić je po pradjedu Bernardu (Novi, 21. 1. 1787), Antonovom. Bankovni činovnik. Brat Anton (16. 12. 1908) otišao je u Južnu Ameriku (kao i otac). Stričevi su mu Bernardo (29. 9. 1856 – Ogulin, 1874) i Josip (14. 8. 1862 – Bosna, 7. 4. 879).

Veza: 27

159.

SOKOLIĆ, JOŽICA r. Bralić (Novi, 15. 4. 1959), Josipova; suprug Milivoj - Kozarić (Novi, 4. 7. 1957), Rafaelov. Vlasnica Kemijske čistionice u Novom (u Ulici braće Radić). Završila je srednju poštansku školu. Veza: 209, 187, 237, 23, 206, 184

160.

SOKOLIĆ, JUDITA r. Potočnjak - Smrtika (Novi, 1. 11. 1865 –Novi, 7. 1. 1946), Šimunova; suprug Ivan - Grego, Pećar (Novi, 28. 11. 1859 – Novi, 6. 1. 1912), sin Petra Grginog. Tkalja u Novom. Radila je zajedno sa svojim kćerima Rozalijom (Novi, 2. 10. 1902) i Cecilijom (Novi, 7. 12. 1885), udanom za Albina Piškulića, na “krosnama” (tkalački stan), izrađivala je sagove od starih krpa, užad, tkanice (kanice) i ostalo.

Veza: 90, 50, 65

161.

SOKOLIĆ, JULIJAN - Kozarić (Novi, 7. 12. 1896 – Južna Amerika, 28. 4. 1971), sin Josipa (8. 3. 1858 – Južna Afrika, 17. 3. 1907), Katinog (Ivanova) i Kate r. Dobrić - Kontić (Novi, 23. 8. 1859), Tomine; supruga Marija r. PiškulićJurašica (Novi, 1. 12. 1900 – Novi, 8. 6. 1977), Eduardova, poslije preudana za Vladimira Rogića (Sv. Jakov, Šiljevica, 3. 1. 1894 – Novi, 24. 10. 1956), Maksovog. Zidar. Radio je u Novom do 1924, kada odlazi u Južnu Ameriku. Imao je brata Ivana (9. 8. 1884).

Veza: 147 162.

SOKOLIĆ, JURAJ - Filko (Novi, 26. 10. 1778 – Novi, 12. 12. 1826), sin Filipa Jurjevog i Lucije r. Jovanović (Novi, 10. 10. 1756 – Novi, 1836), Grgine. Nadimak Filko dobiva po pradjedu Filipu (Novi, 8. 4. 1706).

Svećenik. Bio je plovan (župnik) u Bilaju, zatim u Novom gdje je i pokopan. Imao je braću Bernarda - Brnića (21. 1. 1787) i Ivana (22. 6. 1790).

Veza: 69, 18, 63, 27, 67, 142, 228

163.

SOKOLIĆ, JURAJ - Vlašić (Novi, 25. 9. 1853 – Novi, 15. 4. 1940), sin Ivana Mikulinog i Marije r. Jovanović - Belčevice (Novi, 13. 9. 1811 – Novi, 17. 1. 1902), Jurjeve; supruga Anka r. Čorić (Novi, 22. 10. 1857 – Novi, 26. 6. 1921).

Trgovački obrtnik. Imao je trgovinu mješovite robe u starom dijelu grada. Braća su mu Andrij (Novi, 30. 11. 1844), Ivan (Novi, 10. 3. 1843 – Afrika, 6. 10. 1919) i Mikula (Novi, 4. 1. 1851 – Novi, 8. 1. 1913).

Veza: 120, 246, 222

164.

SOKOLIĆ, JURAJ - Jurman (Novi, 20. 4. 1797 – Novi, 17. 3. 1874), sin Matija - Kaštalda, Grginog i Marije r. Piškulić - Sekulinke (Novi, 13. 8. 1759), Matijeve; supruga Marija r. Maričić (Novi, 18. 10. 1793), Matijeva. Novljanski težak. Po njegovu su imenu on i njegovi potomci dobili nadimak Jurman. Sinovi su mu Juraj (Novi, 7. 4. 1821 – Novi, 16. 11. 1907), Josip (Novi, 1. 1. 1826 –Novi, 19. 2. 1912), Petar (Novi, 12. 9. 1829 – Novi, 9. 11. 1893) i Grga (Novi, 8. 3. 1831).

Veza: 182, 113, 100, 128, 108, 144

165.

SOKOLIĆ, KATARINA (Galica) r. Mrzljak - Trpiježinka (Novi, 28. 12. 1851 – Novi, 8. 8. 1942), kći Filipa Antonovog i Uršule r. Petrinović (Novi, 19. 10. 1821 – Novi, 21. 1. 1892); suprug Josip Kuzma - Kaštaldo, Z Brajde (Novi, 27. 9. 1850 – Novi, 31. 8. 1919), sin Tome Ivanovog. Nadimak Galica dobila je zato što je svoju unuku Katicu Sokolić (Novi, 5. 4. 1921 – Novi, 9. 3. 1979), Vjekoslavovu, poslije udanu za Josipa Polonija, još dok je bila malo dijete pokušala otrovati galicom tj. bordoškom juhom (otopina galice), ali je dijete na vrijeme spašeno. Tada su stanovali u Mošuni, starom dijelu grada.

Veza: 4, 88

166.

SOKOLIĆ, KATARINA - Veričinka (Novi, 13. 2. 1881 – Stenjevec, ?), kći Filipa Antonovog i Marije r. PiškulićAnjike (Novi, 9. 5. 1853 – Skrad, 8. 6. 1912).

Zbog duševne bolesti završila je (kao i mnogi Novljani) u Stenjevcu gdje je i umrla. Otac joj je bio bilježnik u Skradu.

Veza: 66, 231, 241, 275

167.

SOKOLIĆ , KATARINA r. Kargačin - Belika , Pećarica (Novi, 23. 11. 1780 – Novi, 1. 2. 1832), kći Jurja i Katarine r. Kargačin - Belike (Novi, 31. 12. 1743), Bartolove; suprug Toma - Verica (Novi, 6. 11. 1784), sin Ivana i Ane r. Glavičić.

Prozvali su je Pećarica, a po njoj i njezine potomke iz roda Sokolića - Verica jer je u kući imala veliku keramičku peć u kojoj je pekla kruh. Suprugova su braća Matij (Novi, 5. 11. 1784) i Ivan (Novi, 26. 9. 1772).

Veza: 102, 169, 71, 131

168.

SOKOLIĆ, KATARINA - Kaštaldovica (Novi, 11. 8. 1909 –Novi, 15. 7. 1993), kći Milana Tominog i Zore r. Benak (Novi, 29. 7. 1889 – Novi, 9. 10. 1916), Ivanove, prve očeve supruge.

Laborantica. Radila je u Ljekarni Dane Hranilovića u Novom od 1. rujna 1937. do 31. prosinca 1943. i od travnja 1945. do 1960, a počela je u ljekarni raditi kao čistačica.

Veza: 204, 263, 22, 191, 267, 208, 173, 55, 248, 58, 260, 38

169.

SOKOLIĆ , KATE r. Kabalin - Rudinka (Novi, 20. 4. 1804 – Novi, 16. 2. 1890), kći Jurja i Magdalene r. Rade-tić (Novi, 22. 4. 1772 – Novi, 6. 2. 1829), Antonove; su-prug Petar - Verica, Pećar (Novi, 20. 6. 1808), sin Tome Ivanovog, po djedu Ivanu (Novi, 21. 7. 1745), Ivanovom Verica, a po majci Katarini r. Kargačin, Jurjevoj (Novi, 2. 3. 1780 –Novi, 1. 2. 1832) dobiva i nadimak Pećar. “Butigirica” (kako piše u općinskim knjigama). Imala je “butigu” (trgovina), dok joj je suprug bio izvan Novog. Veza: 167, 102, 71, 131

170.

SOKOLIĆ, KATICA r. Diković (Filipana, Pula, 21. 10. 1928 –Novi, 22. 3. 1999), kći Jakova i Katarine r. Kolić; suprug Ivan (Ivan Pilin) - Filko (Novi, 7. 2. 1930), Matijev. Komercijalistica. Završila je ugostiteljsku školu u Opatiji 1957 / 1958. Radila je u Istravinu u Umagu i Rijeci (25 godina) kao rukovoditeljica prodaje. Veza: 117, 21, 199, 30, 127

171.

SOKOLIĆ, KRUNOSLAV (Pipica) - Malan (Zagreb, 13. 9. 1910), sin Antona Lucijinog i Marije r. Krišković - Ružike (Novi, 27. 9. 1885 – Zagreb, 16. 7. 1964), Josipove. Brijački pomoćnik. Radio je u Novom, zatim u Zagrebu gdje mu se otac preselio zajedno s obitelji.

Veza: 20, 178

172.

SOKOLIĆ, KRUNOSLAV - Verica, Cimprić (Novi, 19. 8. 1931 – Novi, 11. 10. 1999), sin Franka Ciprijanovog i Antonije r. Krišković - Zuglike (Novi, 28. 7. 1906 – Novi, 10. 3. 1972), Stjepanove; supruga Ljubica r. Pobor - Belac (Selce, 18. 1. 1944), Antonova. Elektroinstalater. Radio je u Elektroprimorju u Crikvenici, u Brodogradilištu u Kraljevici, u HTP-u Lišanj u Novom od 15. svibnja 1969. do 26 rujna 1976. i najzad u DIP-u Novi. Novljanski “sopilaš”. Veza: 73, 37, 257, 280, 234, 180, 174, 82 173.

SOKOLIĆ, LEOMIR - Kaštaldo (Beograd, 18. 5. 1953), sin Tomislava i Rozalije r. Sokolić - Grego, Pećarice (Novi, 6. 6. 1925 – Novi, 16. 8. 2015), Dragutinove; supruga Marijana r. Čurčin (Split, 1955).

Diplomirani inženjer elektrotehnike; završio je Elektrotehnički fakultet. Radi u HEP-u, Rijeka (Pehlin) kao dispečer.

Veza: 263, 191, 22, 168, 267, 208, 55, 248

174.

SOKOLIĆ, LOVORKA r. Šefer (Novi, 28. 8. 1935), kći Ljuboslava i Marije r. Mudrovčić - Bubnjar, Temike (Novi, 4. 10. 1907 – Novi, 16. 3. 1991), Mihovilove; suprug Svetislav - Verica, Cimprić (Novi, 28. 10. 1932 – Novi, 25. 7. 1995), Frankov. Pradjed Josip Schäfer (Königlosen,

Moravska, 1828 – Stinica, 1890), Andrijev došao je u Novi i tu se oženio. Financijska knjigovotkinja; završila je žensku školu u Crikvenici. Radila je u DIP-u Novi od 5. listopada 1955. do 1989. Kći joj je Denis (17. 2. 1959), udana Valčić. Veza: 257, 172, 280, 234, 180, 82

175.

SOKOLIĆ, LOVRA (Novi, oko 1450). Spominje se u Novom 1486. kada je ispravu o slobodama Novljana nosio u Senj na potvrđivanje kako bi Novljani sačuvali svoja prava (v. Broz Brozović, Vinodolska knežija i morska kupališta). Riječ je o povelji kralja Matije Korvina (koja je u vlasništvu Boška Mažuranića, Milutinovog) kojom je 1480. sedam novljanskih obitelji potvrdio plemstvo i njihova stara prava slobodnih građana koja su uživali do smrti kneza Martina Frankopana - Pobožnog (4. 10. 1479) koji je Novi ostavio kralju jer nije imao nasljednika. Vjerojatno je bio viđeniji građanin Novoga, a možda i jedan iz obitelji slobodnjaka (rođak ili čak brat Filipa - Kaštalda).

Veza: 64

176.

SOKOLIĆ, LOVRA - Kozarić, S Krase (Novi, 11. 10. 1822 –Trsat, 1883), sin Ivana Lovrinog i Dorke r. Ježić (Novi, 14. 6. 1789 – Novi, 1862), Antonove; supruga Marija r. Maričić (Novi, 10. 8. 1823 – 19. 3. 1890), Antonova. Gradski stražar u gradu Trsatu. Brat Anton bio je skitnica.

Veza: 15 177.

SOKOLIĆ, LOVRA - Kozarić, Saftin (Novi, 10. 8. 1809 –Novi, 28. 12. 1891), sin Karla Antonovog i Vincence r. Krišković - Ružike (Novi, 6. 4. 1776), Ivanove; supruga Barbara r. Potočnjak - Kukika (Novi, 16. 6. 1807 –Novi, 27. 11. 1884), kći Ivana Antonovog. Nadimak Saftin navodno je po baki ili prabaki Saftić, vjerojatno iz Bribira.

Posjednik i poljoprivrednik. Jedan je od osnivača Narodne čitaonice u Novom i član Upravnog odbora od osnivanja 27. ožujka 1845. te blagajnik i prvi knjižničar Čitaonice od 1846. Braća su mu Anton, svećenik, Mikula (Novi, 6. 12. 1799) i Luka (Novi, 17. 10. 1811), a sinovi Anton Lovra (Novi, 10. 8. 1869 – Novi, 28. 12. 1891) i Karlo (Novi, 22. 7. 1843).

Veza: 19

178.

SOKOLIĆ, LUCIJA - Malanka (Novi, 3. 10. 1848 – Zagreb, 5. 11. 1935), kći Antona Mikulinog (Mikula Martin) i Mare r. Peričić (Novi, 30. 7. 1802 – Novi, 25. 3. 1863).

Poslije se udala za Josipa Barana (Novi, 3. 9. 1849), Matijevog.

Prosjakinja u Zagrebu. Prije toga je kao djevojka imala sina Antona (Rijeka, 15. 6. 1880 – Zagreb, ?) i kćer

Franicu (Rijeka, 18. 9. 1893) koja je isto tako imala izvanbračnu djecu: Dragutina (Bribir, 27. 10. 1914), Josipa (Rijeka, 1916), Luciju (Rijeka, 30. 11. 1923) i Livija (Rijeka, 13. 12. 1933).

Veza: 20, 171

179.

SOKOLIĆ, LUCIJA r. Šuta (Luska, Dorinica) (Novi, 13. 12. 1865 – Novi, 9. 4. 1938), kći Ivana Jurjevog; suprug Josip - Verica, Pećar (Novi, 10. 9. 1856 – Australija, 14. 1. 1905), Josipov (na spomeniku na groblju upisan je pogrešan datum).

“Baštažica” (od grč. bastal i starotal. bastagio – nosač, trhonoša). Zbog potrebe da preživi nakon prerane smrti supruga koji je radio u Australiji, postala je jednom od tada poznatih novljanskih nosačica. Po ovlaštenju općine prenosila je (uglavnom na leđima) pristigle prehrambene proizvode s parobroda u novljanske trgovine, a pomagala joj je i kći Antonija zvana Tonka (Novi, 12. 7. 1897), poslije udana za Stipana Mirkovića. Imala je još djecu Antona (Rijeka, 19. 5. 1887), Krunoslava (Rijeka, 13. 9. 1910), Stefaniju (12. 8. 1912) i Marijana (Rijeka, 12. 8. 1913 – Zagreb, 7. 5. 1918), koja su rođena dok joj je suprug bio u Australiji i poslije njegove smrti. Suprugov brat je Toma (Novi, 20. 9. 1848).

Veza: 84, Mirković 180.

SOKOLIĆ, LJUBICA r. Pobor - Belac (Selce, 18. 1. 1944 –Novi, 14. 2. 2012), kći Antona i Ljubice (Zorica) r. Lončarić (Selce, 6. 9. 1923), Antine; suprug Krunoslav - Verica, Cimprić (Novi, 19. 8. 1931 – Novi, 11. 10. 1999), Frankov. Financijska tehničarka; završila je srednju školu u Puli. Radila je u Pavlomiru u Novom i u Mesoopskrbi, Crikvenica. Od 1995. bila je vlasnica poduzeća za vođenje knjigovodstva Krasa u Novom.

Veza: 172, 257, 280, 234, 174, 82 181.

SOKOLIĆ, LJUBOMIR (Bubica) - Kozarić (Novi, 18. 9. 1913 – Novi, 25. 4. 1963), sin Bogoslava Kuzminog i Johane r. Sokolić - Kozarice (Novi, 20. 8. 1888 – Novi, 19. 2. 1981), kćeri Josipa Katinog; supruga Svetislava r. Matešić (Novi, 1. 11. 1925 – Novi, 12. 4. 1986), Frankova. Kovački obrtnik; zanat je izučio kod Tome RadetićaKovača, Josipovog. Radio je u Novom do 1937. kada odlazi u Australiju odakle se vratio nakon rata.

Veza: 29, 94, 225, 32

182.

SOKOLIĆ, MAGDALENA (Manda) r. Butorac - Pećarica (Krmpote, oko 1768 – Novi, 2. 6. 1832), Pavlova; suprug Petar - Grego (Novi, 15. 9. 1768 – Novi, 17. 4. 1833), sin Gregorija Petrovog. Nazvana je Pećarica zato što je u keramičkoj krušnoj peći pekla domaći kruh u svojoj kući ne samo za svoju obitelj, nego i za susjede (o tome je sa sjetom govorio

SOKOLIĆ

sada već pokojni Dušan Sokolić, Dragutinov, njezin šukununuk). Po njoj su njezini potomci Sokolići - Grege postali Pećari.

Veza: 88, 90, 50, 65, 160 i dr.

183.

SOKOLIĆ, MAJA MARIJA - Vlahović (Zagreb, 7. 2. 1967), kći Miroslava i Mire r. Erdeljac (Petrinja, 19. 8. 1933). Diplomirana inženjerka geologije; završila je Rudarsko-geodetski fakultet u Zagrebu 1997. Radi u INA-i, Zagreb, na geološkim istraživanjima.

Veza: 215, 254, 139, 247, 83, 148, Vučković

184.

SOKOLIĆ, MARIJA r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 11. 9. 1836 – Novi, 11. 5. 1904), kći Josipa Nikolinog i Barbare r. Sokolić (Novi, 7. 12. 1806 – Novi, 20. 4. 1832), Petrove; suprug Mikula - Kozarić (Novi, 7. 10. 1839 – Novi, 14. 6. 1915), Ivanov.

Novljanska “baštažica” (trhonoša) koju je općina ovlastila za prijenos robe i prehrambenih artikala s parobroda u novljanske trgovine. Sinovi su joj Ivan (17. 5. 1866 – Amerika, ?), Ludoviko (25. 8. 1873 – Amerika, ?) i Augustin (1879 – 1958) koji se vratio iz “svita”.

Veza: 206, 121, 23, 237, 209, 187, 157

185.

SOKOLIĆ, MARIJA (Marija Brigitina) - Grginica (Novi, 16. 3. 1888 – Novi, 23. 1. 1964), kći Ivana Ivanovog i Brigite r. Radetić (Novi, 13. 10. 1864 – Novi, 1939).

Podvorkinja (jedna od najpoznatijih) u građanskoj školi u Novom od 1925. do 1954. Bila je vlasnica kuće na “Precrikvi” koja je ostala nasljednicima brata Bogoslava (i supruge mu Vicence) na Novom Zelandu, a koji se tamo istaknuo kao uzgajivač vinograda na plantažama i 1942. posto prvi tajnik pa prvi predsjednik Udruženja vinogradara Novog Zelanda (do 1950).

Veza: 101, 143, 87, 86, 28, 99, 277, 140, 207, 6

186.

SOKOLIĆ, MARIJA r. Piškulić - Jurašica (Novi, 17. 10. 1842 – Stenjevec, 4. 9. 1902), kći Matija i Helene (Jele) r. Potočnjak - Rusan (8. 6. 1808 – Novi, 23. 11. 1889), Antonove; suprug Jakov - Verica (Novi, 23. 7. 1841 – Rijeka, 3. 2. 1897), sin Petra Ivanovog – pradjed mu je PetarVerica (Novi, 16. 2. 1748), Ivanov. Imala je šestero djece; sinovi Petar (13. 10. 1867) i Eduardo (8. 10. 1869) otišli su u SAD, a kćeri su se udale u Novom i SAD-u. Suprug joj je bio na radu u Rusiji i na povratku umro u bolnici u Rijeci, a ona je završila u Zavodu za duševne bolesnike u Stenjevcu gdje je i umrla.

Veza: 129, 37

187.

SOKOLIĆ, MARIJA - Kozarica (Novi, 30. 1. 1951), kći Rafaela i Katarine r. Šegulja (Novi, 17. 7. 1922 – Novi, 11. 2.

2002), Josipove; bila je udana za Borivoja (Bobi) Sokolića - Kozarića (Novi, 2. 5. 1952), Ivanova; rastavljena. Slastičarska tehničarka; završila je srednju ugostiteljsku školu u Crikvenici. Bila je vlasnica buffeta Camelia u Novom na Trgu bana Ivana Mažuranića. Veza: 237, 209, 157, 32 188.

SOKOLIĆ, MARIJAN - Vlašić (Novi, 16. 7. 1909 – Novi, 21. 7. 1977), sin Josipa Andrijevog i Rozalije r. Dobrić (Novi, 12. 5. 1875), Šimunove; supruga Marija (Mica) r. Peričić - Kranjčika, Postolarica (Novi, 23. 8. 1911 – Novi, 29. 9. 1993), Vickova.

Zubar. Imao je vlastitu zubarsku ordinaciju u vili Mica do 1945, zatim je radio u Zdravstvenoj stanici u Novom, u Crikvenici pa ponovno u vlastitoj ordinaciji. Njegov otac (Novi, 24. 11. 1871) imao je braću Dobrotina (Novi, 14. 5. 1873), Vicka (Novi, 15. 7. 1875) i Mikulu (Novi, 23. 5. 1888).

Veza: 120, 150, 189, 95, 223 189.

SOKOLIĆ, MARIJANA - Vlašika (Novi, 14. 3. 1945), kći Marijana i Marije (Mica) r. Peričić - Kranjčike, Postolarice (Novi, 23. 8. 1911 – Novi, 29. 9. 1993); rastavljena, ima sina Marijana.

Doktorica medicine – liječnica specijalistica, reumatologinja; završila je Medicinski fakultet u Rijeci. Radila je u bolnici u Kraljevici, u Varaždinskim Toplicama i u Domu zdravlja u Zagrebu. Veza: 188, 150 190.

SOKOLIĆ, MARINA - Pećarica (Novi, 25. 8. 1952), kći Antona Filipovog i Anke r. Deranja (Novi, 14. 1. 1927), Frankove. Radi se o Pećarima ex Grego. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Pehlinu i u Viškovu.

Veza: 13, 65 191.

SOKOLIĆ, MARIO - Kaštaldo (Novi, 8. 9. 1928 – Zagreb, 30. 3. 1994), sin Milana Tominog i Marije r. Veljačić (Novi, 16. 11. 1892 – Zagreb, 3. 12. 1975), Antonove; supruga Vera r. Ðorđević (Beograd, 7. 9. 1932 – Zagreb, 19. 6. 2004), Vladimirova. Profesor povijesti; završio je studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Visoku diplomatsku školu u Beogradu. Radio je u eksperimentalnoj gimnaziji u Zagrebu. Sve je to postigao unatoč tome što je odmalena bio slijep.

Veza: 204, 263, 22, 168, 267, 55, 248, 208, 173, 58, 260, 38 192.

SOKOLIĆ, MARKO - Grego, Pećar (Rijeka, 19. 9. 1965), sin Dragomira Dragutinovog i Josipe r. Peričić - Kranjčike (Novi, 24. 3. 1922), Josipove.

Mr. sc., dipl.ing, elektrotehnike; diplomiraoje pa 1998. i magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu u Rijeci. Radi u HT - telekomunikacijskom centru u Rijeci. Bio je gradski vijećnik u Novom od 1993. do 1997. Napisao je četiri mesopustarska žitka: Novljanski orgazam 1982, Volja 1983, Kompletni 1984, Sjebani 2000, a zajedno s Miroslavom Ježićem, Milanovim još dva: Vavik isti 1990. i Ne zna se 1993. Veza: 48, 239, 57, 50, 49, 259

193.

SOKOLIĆ, MARKO - Kozarić, Z Mela (Novi, 14. 4. 1839 –Novi, 8. 12. 1917), sin Ivana Petrovog i Katarine r. Krišković (Novi, 26. 9. 1807 – Novi, 17. 1. 1894), druge očeve supruge; prva supruga Kate r. Mudrovčić - Pilčika, Z Mela (Novi, 24. 11. 1840 – Novi, 20. 12. 1865), Matijeva, druga Lucija r. Sokolić (Novi, 21. 9. 1847 – Novi, 14. 9. 1878), treća Marija r. Peričić - Kranjčika (Novi, 1. 8. 1839 –Novi, 18. 3. 1909), Antonova, udovica Josipa Ježića. Prva mu je supruga poginula nesretnim slučajem kada mu je lovačka puška ispala iz ruku. Zidar u Novom. Rodonačelnik je obitelji koja tijekom četiri generacije nastavlja građevinsku tradiciju. Braća su mu Ivan (Novi, 18. 11. 1836 – Novi, 24. 3. 1902), Petar (Novi, 27. 8. 1824) i Juraj (Novi, 14. 4. 1839 – Novi, 3. 4. 1916). Šukundjed mu je Petar (6. 5. 1728), Ivanov. Veza: 151, 194, 111, 195, 152, 85, 288, 240, 98, 268 194.

SOKOLIĆ, MARKO - Kozarić (Novi, 2. 7. 1904 – Rijeka, 12. 2. 1973), sin Josipa Markovog i Marije r. MudrovčićPilčike (Novi, 23. 9. 1883 – Novi, 10. 9. 1954), Ivanove; supruga Paulina r. Piškulić - Jurašica (Novi, 9. 10. 1910 –Rijeka, 16. 1. 1987), Leonardova. Građevnski poduzetnik; završio je obrtnu školu u Ljubljani 1924. Imao je građevinsko poduzeće u Novom od 1929. do 1945, a zatim je radio u Općini Novi kao građevinski referent, bio je tehnički direktor i pomoćnik direktora u GP Rječina u Rijeci, a od 1958. do 1968. građevinski referent u riječkoj bolnici. Veza: 151, 193, 111, 195, 152, 85, 239, 98, 288

195.

SOKOLIĆ, MATE - Kozarić (Novi, 13. 9. 1924 – Beograd, 15. 7. 1969), sin Josipa Markovog i Marije r. MudrovčićPilčike (Novi, 23. 9. 1883 – Novi, 10. 9. 1954), Ivanove; supruga Ladislava zvana Slavka r. Mržek (Gorica, Italija, 1928).

Građevinski tehničar; srednju tehnički školu, arhitektonsko-građevinski smjer završio je u Zagrebu. Kao graditelj izvodio je tunele, galerije i slične podzemne objekte. Sudionik NOB-a od prosinca 1942; časnik u 2. brigadi 13. primorsko-goranske divizije, sudionik marša te brigade preko Matić poljane noću 19. na 20. veljače 1944. kada se smrznulo više od 26 partizana. Bio je delegat na Drugom kongresu USAOJ-a u Drvaru 1944, a nakon rata djelatni oficir JNA. Ima kćer Mariju. Pokopan u Novom.

Veza: 151, 193, 194, 111, 288, 85, 152

196.

SOKOLIĆ, MATEJKA r. Turina (Kraljevica, 21. 9. 1851 – Novi, 2. 11. 1915); suprug Toma - Verica (Novi, 16. 2. 1852 –Novi, 9. 1. 1905), Ivanov. “Tkalica” u Novom. Na domaćim “krosnama” (tkalački stan) izrađivala je tekstilne proizvode: užad (za nošenje sijena, drva i dr.), sagove i drugo. Sinovi su joj Božidar (Darić) (Novi, 10. 12. 1876), Ivan (Drveni) i Dragutin (Novi, 28. 11. 1881).

Veza: 12, 66, 231, 33, 123, 250, 40, 106, 211, 102, 66

197.

SOKOLIĆ, MATIJ - Vlašić (Novi, ? – poslije 1714). On i brat Ivan – najstariji su Vlašići. Svećenik. Radio je u Novom. Spominje se u dokumentu od 18. listopada 1714. koji je izdao novogradski “kanclir” Anton Marijašević radi ostavštine (koju su naslijedili od oca i djeda) Vicku Žaniću i Berniću. Dokument je u vlasništvu Dragomira Žanića, Antonovog. Taj Bernić tj. Bernard otac je Dragina prašukundjeda, dok su Vickovi nasljednici Pužići. U dokumentu od 7. studenoga 1680. (koji je u posjedu Mare Mažuranić - Z Dvorca, Vickove) spominje se Ivan Vlašić (tj. Sokolić) i brat “pop”, a to su vjerojatno otac i stric Matija Sokolića - Vlašića. Veza: 255 198.

SOKOLIĆ, MATIJ - Kozarić, Žvanjko (Novi, 13. 11. 1893 –SAD, 13. 11. 1953), sin Dragutina Matijevog i Rozalije r. Krišković - Zuglike (Novi, 26. 8. 1875 – Novi, 31. 12. 1954), Tomine. S trinaest je godina (1906) otišao u SAD i postao američki državljanin. U Prvome svjetskom ratu borio se kao američki vojnik protiv Njemačke na francuskoj fronti. Tamo se oženio Francuskinjom Jeanneom zvanom Žana i otud mu nadimak Žvanjko. Veza: 53, 203, 261, 96, 51, 54

199.

SOKOLIĆ, MATIJ FILIP - Filko (Novi, 19. 6. 1895 – Johannesburg, Južna Afrika, 19. 10. 1953), sin Filipa Matija Josipovog i Lucije r. Maričić - Pećarice (Novi, 18. 6. 1849 – Johannesburg, Južna Afrika, 3. 2. 1932), Josipove; supruga Filipina (Pila) r. Deranja - Perinica (Novi, 11. 5. 1903 – Novi, 20. 11. 1985), Vatroslavova.

Zidar i klesar u Novom. Godine 1930. odlazi u Afriku. Brat mu je Josip (Novi, 28. 3. 1872 – Skoplje, 13. 7. 1920).

Veza: 68, 109, 142, 210, 24, 117, 21, 170, 30, 127, 75

200.

SOKOLIĆ, MATIJ - Mile (Novi, 9. 1. 1856 – Novi, 16. 3. 1903), sin Ivana Matijevog i Marije r. Piškulić (Novi, 25. 8. 1833 – Novi, 18. 4. 1912); supruga Kate r. PiškulićZdolčevica (Novi, 11. 1. 1858 – Novi, 28. 12. 1944).

Mornar (tada rijetko zanimanje u Novom), vjerojatno pod očevim utjecajem koji je bio ribar.

Veza: 118, 256, 103, 119

201.

SOKOLIĆ, MATIJ - Grego, Pećar (Novi, 15. 2. 1899 – Novi Zeland, 8. 3. 1973), sin Ivana Grginog (Grga Matija) i Lucije r. Krišković - Ružike (Novi, 12. 12. 1873 – Novi, 23. 12. 1946), Rokine; supruga Marija r. Sokolić - Z Malih Vrat (Novi, 23. 7. 1900 – Novi, 1946), kći Grge (Grgica) Ivanovog. Zidar. U Novom je radio do 1924. kada odlazi na Novi Zeland. Prašukundjed mu je Petar - Grego Grgin, a prašukunbaka Mandalena - Pećarica.

Veza: 104, 230, 8, 105, 182, 88

202.

SOKOLIĆ, MATIJ - Verica (Novi, 22. 12. 1888 – Split, 1983), sin Mirka Matijevog i Marije r. Veljačić (Bribir, 21. 7. 1859 – Bribir, ?); supruga Marija r. Sokolić - Šarčevica (Novi, 15. 7. 1886), Andrijina. Trgovački obrtnik s “butigom” u Bribiru, poslije u Ravnoj Gori, a od 1922. u Splitu gdje je bio i trgovački činovnik. Njegova braća Ivan (21. 11. 1895) i Mirko rođeni su u Bribiru.

Veza: 212, 213

203.

SOKOLIĆ, MATIJ - Kozarić (Novi, 13. 8. 1848 – Novi, 16. 5. 1912), sin Nikomeda Matijevog i Barbare r. KriškovićŠimelke (Novi, 4. 12. 1821 – 3. 9. 1884), Jurjeve; prva supruga Ivanja r. Kariolić (Praputnjak, 4. 8. 1841 – Novi, 2. 6. 1903), druga Mare r. Mažuranić (Novi, 31. 12. 1862 –Novi, 13. 1. 1934), kći Franka Josipovog. Zidar. Radio je u Novom i u Primorju. Otac Nikomed (14. 9. 1820) imao je brata Martina (12. 11. 1823), a njegov brat Juraj (8. 8. 1862) otišao je u Ameriku. Unuk mu Matij dobiva i nadimak Žvanjko.

Veza: 53, 198, 261, 96, 51, 54, 262, 214

204.

SOKOLIĆ, MATIJ - Kaštaldo (Novi, 21. 9. 1895 – Novi, 11. 3. 1955), sin Tome Ivanovog i Kate r. MudrovčićPilčike (23. 12. 1852), Grgine; supruga Tereza r. Sokolić - Vlašika (Novi, 29. 10. 1897 – Novi, 16. 3. 1973), Leonova.

Suvlasnik bracere Ana (kojom je vadio pijesak iz mora) s Filipom Sokolićem - Pećarom (Novi, 30. 4. 1900), Antonovim i Ivanom Dobrićem - Lukinićem (Novi, 17. 5. 1899), Matijevim, do 1941. Tri je puta odlazio na rad u SAD gdje je u St. Louisu bio nadzornik i modelar u talionici željeza.

Veza: 2, 10, 270, 274, 283, 58, 260, 168, 22, 263, 191

205.

SOKOLIĆ, MIKULA (Mile, Milinić) (Novi, 24. 2. 1729 –Novi, 7. 12. 1788), sin Ivana Ivanovog; supruga Katarina r. Sajčić (Bribir, 16. 1. 1724 – Novi, 4. 12. 1798), Mihovilova.

Najstariji od Sokolića - Milinića – nositelj nadimaka Milinić (nastao od Mile). Jedan dio potomaka sina mu

Andrija (Novi, 30. 11. 1762) dobio je još nadimak Kotorac. Djed mu je došao iz Bribira u Novi. Veza: 118 206.

SOKOLIĆ, MIKULA - Kozarić (Novi, 7. 10. 1839 – Novi, 14. 6. 1915), sin Ivana Mikulinog i Ane r. Baran (Novi, 22. 12. 1797), kćeri Matija Petrovog; supruga Marija r. Zoričić (Novi, 11. 9. 1836 – Novi, 11. 5. 1904). Šukundjed mu je Petar (Novi, 6. 5. 1728). Ivanov. Zidar. Radio je u Novom pa u Srbiji, Rumunjskoj i Mađarskoj, uglavnom na željezničkim prugama. Sinovi su mu odlazili na rad u SAD, a supruga je bila “baštažica” u Novom. Otac Ivan (Novi, 5. 9. 1810) imao je braću Josipa (Novi, 28. 9. 1825 – Novi, 29. 1. 1905) i Filipa (Novi, 26. 4. 1815). Ova grana Sokolića ima i nadimak Crni Kozarići. Veza: 184, 121, 23, 237, 209, 187, 159

207.

SOKOLIĆ, MILAN BOŽIDAR - Grginić (Novi, 26. 11. 1901 –Kutina, 6. 1. 1965), sin Grge Ivanovog i Urse r. Kabalin - Javorke (Novi, 28. 11. 1863 – Novi, 14. 10. 1932), Josipove; supruga Marija Marihen r. Vollgruber (Kutina, 4. 3. 1907 – Kutina, 24. 9. 1978). Bankovni činovnik u Bribiru, u Prvoj hrvatskoj štedionici u Zagrebu te u Kutini. Bio je član Narodne čitaonice od 22. travnja 1926, a od 24. siječnja 1932. i njezin tajnik. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom i prije osnivanja nogometnog kluba.

Veza: 87, 101, 143, 86, 28, 99, 277, 140, 6, 217, 278, 185 208.

SOKOLIĆ, MILENKO - Kaštaldo (Novi, 10. 4. 1949), sin Tomislava i Rozalije r. Sokolić - Grego, Pećarice (Novi, 6. 6. 1925 – Novi, 15. 3. 2015), Dragutinove; supruga Jadranka r. Zdjelar (1950), iz Dubrovnika. Magistar bioloških znanosti; diplomirao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1974, a magistrirao 1988. Od 1995. radi u Zagrebu u industriji lijekova Krka, Novo Mesto. Dobitnik godišnje nagrade slovenske Akademije znanosti i umjetnosti. Veza: 263, 22, 191, 168, 267, 173, 55, 248

209.

SOKOLIĆ, MILIVOJ - Kozarić (Novi, 4. 7. 1957), sin Rafaela i Katarine r. Šegulja (Novi, 17. 7. 1922 – Novi, 11. 2. 2002), Josipove; supruga Jožica r. Bralić (Novi, 15. 4. 1959), Josipova.

Rafinerijski operater; završio je srednju tehničku školu, industrijski smjer u Rijeci. Od 1984. do 1994. radi u INA-i, Rijeka, potom privatno. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1993. i sudionik operacije Oluja 1995. godine. Veza: 237, 23, 206, 184, 187, 159

210.

SOKOLIĆ, MILKA - Filkovica (Novi, 15. 5. 1880 – Novi, 9. 7. 1960), kći Filipa Matija Josipovog i Lucije r. Maričić

(Novi, 18. 6. 1849 – Johannesburg, Afrika, 3. 2. 1932). Piljarica u Novom. Između dvaju svjetskih ratova u svom je vrtu uzgajala voće i povrće i prodavala ga na placi. Veza: 68, 109, 142, 24, 199, 21, 117, 75

211.

SOKOLIĆ, MILJENKO - Verica (Požega, 2. 8. 1949), sin Davida i Ljubice r. Bardić. Diplomirani inženjer za telekomunikacije; završio je Pomorsku akademiju u Rijeci. Plovio je na jugoslavenskim brodovima od 1975. do 1990. Radi u Croatia Lineu u Rijeci kao rukovoditelj održavanja. Izvanredni je predavač telekomunikacija na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Veza: 40, 250, 106, 124, 123, 196

212.

SOKOLIĆ, MIRKO - Verica (Novi, 5. 12. 1865 – Bribir, 29. 9. 1939), sin Matija Matijevog i Lucije r. Kukalj (Novi, 12. 12. 1838 – Bribir, 1. 6. 1917); prva supruga Marija r. Veljačić (Bribir, 21. 7. 1859 – Bribir, ?), druga Mare r. Žvanović - Šišinka (Novi, 22. 6. 1888), kći Mikule Karlovog, udovica Ivana Krmpotića. Trgovac i gostioničar u Bribiru. Imao je trgovinu mješovite robe – sitničarije. Brat Rafael (24. 10. 1870) bio je u SAD-u. Nadimak Verica je po šukundjedu Ivanu (19. 4. 1745), Ivanovom.

Veza: 202, 213

213.

SOKOLIĆ, MIRKO - Verica (Bribir, 10. 10. 1918 – Zagreb, 31. 1. 2001), sin Mirka i Mare r. Žvanović - Šišinke (Novi, 22. 6. 1888), kćeri Mikule Karlovog, druge očeve supruge. Diplomirani pravnik; završio je fakultet u Zagrebu 1967. Radio je kao poštanski činovnik u Bribiru, Sušaku (1939) i Kovačici (Banat), od 1945. do 1965. činovnik je u MUP-u NR Hrvatske u Zagrebu. Bio je tajnik Sindikalne podružnice 1939. u Sušaku. Živio je u Starom gradu u Novom, u nekadašnjoj kući Marije Zuzzi.

Veza: 212, 202

214.

SOKOLIĆ, MIROSLAV - Kozarić, Žvanjko (Rijeka, 2. 6. 1970 – Rijeka, 23. 12. 1989), sin Dragutina Tominog i Danice r. Dundović (Stinica, 10. 5. 1938 – Novi, 27. 9. 2004), Lukine.

Teško je nastradao u automobilskoj nesreći u Bribiru 8. prosinca 1989. kada je s još dva prijatelja krenuo na proslavu momačke večeri prije odlaska na odsluženje vojnog roka u JNA. Četvrti ih je vozio, šesnaestogodišnjak koji nije imao položen vozački ispit te je došlo do udesa. Petnaest dana poslije nesreće je preminuo.

Veza: 54, 261, 53, 203, 262

215.

SOKOLIĆ, MIROSLAV - Vlahović (Beograd, 4. 11. 1935 –Zagreb, 21. 2. 1998), sin Josipa i Ruže r. Rožan (Karlovac, 7. 2. 1897 – Novi, 26. 12. 1991), Joipove; supruga Mira

r. Erdeljac (Petrinja, 19. 8. 1933), diplomirana pravnica. Diplomirani inženjer elektrotehnike; Elektrotehnički fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u HPT-u do 1994. Kćeri su mu Maja Marija i Lucija, udana Vučković. Veza: 139, 247, 83, 148, 254, 183, Vučković

216.

SOKOLIĆ, MLADEN - Grego, Pećar (Kitišanci, Valpovo, 21. 3. 1931), sin Josipa Antonovog i Katarine r. SokolićKaštaldovice (Novi, 17. 11. 1891 – Novi, 23. 10. 1973), Tomine; supruga Marija (Mica) r. Mudrovčić - Pilčika, Z Mela (Novi, 10. 12. 1932), Vickova. Kovinotokar. Radio je u Kombinatu drva u Belišću, a od 1952. u pogonu Transport (Garaža), Šumarije Novi. Veza: 50, 65, 16, 145, 271, 48, 239, 57, 13

217.

SOKOLIĆ-JAMAN, NADA - Grginica (Split, 2. 2. 1933), kći Ivana i Jelene (Lenka) r. Tomić - Kapitanice (Split, 3. 11. 1908 – Novi, 21. 7. 1993); suprug Jakša (Split, 2. 3. 1933), diplomirani inženjer strojarstva. Magistrica političko-pravnih znanosti i profesorica etnologije i povijesti; u Zagrebu je diplomirala na Filozofskom fakultetu, a maistrirala na Pravnom fakultetu. Bila je direktorica Povijesnog arhiva u Splitu (do 1993). Veza: 99, 28, 277, 140, 207, 6, 87, 86, 278 218.

SOKOLIĆ, NIKOLA - Verica, Pećar (Novi, 11. 10. 1886 –SAD, 1925), sin Filipa Matijevog i Katarine r. ZoričićGrujičinke (Novi, 28. 10. 1853 – Novi, 24. 8. 1921), Mikuline; supruga Irena (Rena) r. Krišković - Perinka (Novi, 26. 11. 1894 – Novi, 31. 3. 1987), Antonova. Zidar. Radio je u Novom do 1923. kada odlazi u SAD gdje je radio u rudniku, no ubrzo je obolio na pluća i tamo umro. On je otac Pepe Reninog i Tihe udane za Zdravka Sokolića - Filka. Imao je brata Roku (Novi, 12. 8. 1880 – SAD, ?).

Veza: 71, 131, 154, 219 219.

SOKOLIĆ , NIKOLA ( Nino Pepe Reninog ) - Verica , Pećar (Novi, 8. 12. 1948), sin Josipa i Anđele r. Šegulja (Novi, 2. 10. 1923 – Novi, 31. 7. 2003), Vencelove; supruga Ruža r. Fabričin (Kuljenovci, Derventa, 27. 3. 1958 –Novi, 30. 6. 2002), Mihajlova (Mića).

Stolarski obrtnik. Radio je u KP Ivanj, u DIP-u Novi kao poslovođa od 1977. do 1995, potom kao privatni obrtnik. Veza: 154, 218, 71

220.

SOKOLIĆ, NIKOLA - Mile (Novi, 29. 8. 1933), sin Josipa Mikulinog i Katarine r. Krišković - Perinke (Novi, 16. 9. 1908 – Novi, 28. 11. 1986), Pavlove; supruga Elvira r. Macarol (iz Novigrada).

Industrijski tehničar; srednju industrijsku školu završio je u Zagrebu. Radio je u pogonu Transport DIP-a

(Drvno-industrijsko poduzeće) Novi, u Bodogradilištu Kraljevica i u Tvornici cementa, Umag.

Veza: 153, 39

221.

SOKOLIĆ, NIKOLA IVAN - Mile (Novi, 5. 12. 1899 – 13. 10. 1971), sin Matija Ivanovog. – Vidi pod Sokolić, Ivan Nikola. U nekim je općinskim knjigama ubilježen kao Mikula, a u drugima kao Ivan.

Veza: 119

222.

SOKOLIĆ, NIKOLA - Vlašić (Novi, 7. 9. 1885 – Johannesburg, Južna Afrika, ?), sin Nikole Ivanovog i Rozalije r. Peričić - Nikolice (Novi, 15. 9. 1855), kćeri Matija Nikolinog; supruga Marija r. Maričić - Livakovica (Novi, 7. 4. 1895 – Novi, 20. 10. 1923), Josipova. Zidar. Radio je u Novom do 1922 / 1923. kada odlazi u Južnu Afriku. Tako su njegova djeca Zdenka (Novi, 14. 10. 1920), udana Blažević i sin Njegovan (Novi, 21. 1. 1921) rano ostala bez roditelja.

Veza: 163, 120, 246, Blažević

223.

SOKOLIĆ, NIKOLA - Vlašić (Novi, 15. 4. 1912 – Daruvar, 6. 5. 1981), sin Vicka Andrijevog i Zorice r. MrzljakTrpiježinke (Novi, 9. 9. 1882), Matijeve; supruga Slava r. Friedel (Daruvar, 6. 6. 1913 – Daruvar, 28. 2. 1981), Franjina.

Profesor matematike i fizike. Učiteljsku školu završio je u Čakovcu, a Pedagoški fakultet u Zagrebu (1943) gdje je zbog ilegalnog rada bio prijavljen na nepostojeću adresu. Učiteljevao je u Srbiji, od 1949. do 1954. direktor je osnovne škole u Daruvaru, od 1960. do 1966. profesor na Pedagoškoj akademiji u Pakracu i savjetnik za matematiku u Zavodu za prosvjetno-pedagošku službu u Zagrebu. Otac Vicko (15. 7. 1875) imao je braću Josipa (24. 11. 1871), Dobrotina (14. 5. 1873), Mikulu (23. 5. 1885), Milutina (12. 11. 1883) i Ivana (19. 9. 1885).

Veza: 252, 289, 47, 91, 289, 188, 95

224.

SOKOLIĆ, NJEGOVAN - Vlašić (Novi, 21. 11. 1921 – Novi, 24. 1. 1945), sin Nikole Mikulinog i Marije r. MaričićLivakovice (Novi, 7. 4. 1895 – Novi, 20. 10. 1923), Josipove. Sestra mu je Zdenka Blažević (Novi, 14. 10. 1920). Pali borac NOR-a. Radio je kod Vampule u Crikvenici kao pekarski pomoćnik. Borac je od 9. rujna 1943. u 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Ranjen je u borbi; 7. travnja 1944. zarobili su ga Nijemci u partizanskoj bolnici u Drežnici (OVB) i odveli u Novi gdje je umro. Kao dvogodišnje dijete ostao je bez majke, a otac je tada otišao u Južnu Afriku i tamo umro. U knjizi Primorsko goranska brigada Bogdana Mamule, Beograd, 1990. pogrešno piše da mu je otac Ivan i da je poginuo u bolnici 7. travnja 1944; tada je bio zarobljen.

Veza: 222, 246, Blažević

225.

SOKOLIĆ, PAUL - Kozarić (Auckland, Australija, 21. 1. 1958), sin Ivana Bogoslavovog i Vere r. Jovanović (Bater, Ledenice, 22. 12. 1928), kćeri Pavla i Mande.

Rafinerijski operator; završio je srednju tehničku školu, petrokemijski smjer u Rijeci. Radio je u Australiji. Vratio se u Novi i radi kao ugostitelj u bistrou Grotte Veza: 94, 181, 29, 32

226.

SOKOLIĆ, PAVAL - Mile, Karlović (Novi, 25. 5. 1905 –Novi, 26. 5. 1957), sin Josipa Pavlovog i Urse r. Karlović (Novi, 17. 10. 1874 – Novi, 20. 3. 1964), Ivanove; supruga Anka r. Maričić - Livakovica (Novi, 17. 9. 1907 – Novi, 16. 12. 1998), Pavlova. Zidar. U Drugome svjetskom ratu bio je u talijanskome koncentracijskom logoru u Bakru i u Njemačkoj. Veza: 11, 155, 264, 138, Vergić

227.

SOKOLIĆ, PAVAL - Vlahović (Novi, 12. 1. 1820 – Trsat, ?), sin Jurja i Katarine r. Piškulić - Bilinice (Novi, 22. 3. 1777), Frankove, prve očeve supruge. Financ. Radio je na Trsatu pa u Puli gdje su mu se rodila djeca. Djed mu je Stipan (Stanić) - Vlahović (Novi, 2. 8. 1748) Jurjev, a otac Juraj (Novi, 31. 8. 1779) imao je braću Matija (Novi, 15. 1. 1814) i Josipa (Novi, 19. 3. 1822). Veza: 148

228.

SOKOLIĆ, PAVAL - Pavlić (Novi, 25. 1. 1768 – Novi, 12. 9. 1813), sin Jurja - Verice, Jurjevog i Margarete r. Prosen (Novi, 25. 3. 1743 – Novi, 15. 1. 1815), Martinove; prva supruga Katarina r. Mrzljak (Novi, 9. 12. 1776), Antonova, sestra Josipa prvog Trpiježe, druga supruga Katarina r. Karlović (Novi, 9. 12. 1776), Antonova (vjenčana 27. siječnja 1799). Otac se Juraj dva puta ženio. Stric Filip Jurjev (Novi, 8. 4. 1706) prvi je Filko. Nositelj nadimka Pavlić za sebe i svoje potomke. Vjerojatno su ga tako zvali iz milja ili zato što je bio niska rasta.

Veza: 63, 18, 69, 156, 116, 232

229.

SOKOLIĆ, PAVLIĆ - Kaštaldo, Brnić (Novi, oko 1588 –Carigrad, 1610). Njegovu sestru Dobricu oteli su 1600. Turci i odveli u Carigrad u harem Omer-paše. Uspio ju je naći, ali je u borbi s pašinom stražom poginuo, a sestra je tada oslobođena i vratila se kući. Dva starija brata nisu je uspjela ni pronaći, najstariji je u potrazi stigao do Travnika, a srednji do Carigrada, i tamo im se izgubio trag.

Veza: 43, 64

230.

SOKOLIĆ, PETAR - Grego, Pećar (Novi, 17. 12. 1921 – Novi Zeland, 1. 10. 2008), sin Matija Ivanovog i Marije r. Sokolić

(Novi, 23. 7. 1900 – Novi, 1946), kćeri Grge (Grgica) Ivanovog; supruga Rosie. Brijački pomoćnik. Radio je kod Antona Potočnjaka, Bogoslavovog - Kukića u Novom, a poslije odlazi na Novi Zeland pa u Australiju. Veza: 201, 104, 8, 105

231.

SOKOLIĆ, PETAR - Verica (Novi, 13. 6. 1814), sin Mikule Petrovog i Margarete r. Butković (Novi, 27. 9. 1784), Tomine. “Oficialis” (niži službenik) u Austro-Ugarskoj. Veza: 12, 66, 241, 275, 166, 196

232.

SOKOLIĆ, RADOSLAV - Pavlić (Novi, 20. 9. 1876 – Novi, 18. 4. 1960), sin Pavla Jurjevog i Marije r. Mrzljak - Pijovice (Novi, 17. 7. 1845 – Novi, 10. 6. 1918); prva supruga Elizabeta r. Maričić - Livakovica (Novi, 30. 9. 1880), Pavlova, druga Rozalija r. Sokolić - Kaštaldovica (Novi, 18. 10. 1883 – Novi, 19. 1. 1955), Tomina.

Zidarski majstor u Novom. Radio je duže vremena u Argentini. Nadimak mu je po pradjedu Pavlu (25. 1. 1768), Jurjevom. Talijani su ga bili uhitili u Novom. Veza: 258, 272, 245, 228

233.

SOKOLIĆ, RADOVAN - Vlašić, Marijašević (Novi, 14. 5. 1953), sin Antona Josipovog i Slavice r. Mikuš (Bjelovar, 24. 7. 1922 – Novi, 27. 5. 1982), Aleksandrove; supruga Katica r. Varga (Zlatar, 18. 5. 1958), Andrijeva. Automehaničar i vozač. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica, u DIP-u Novi (na viljuškaru), zatim odlazi na rad u Italiju. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja 1995. Brat mu je Dušan (Novi, 22. 9. 1948) konobar, a radio je u HTP-u Lišanj od 30. travnja 1969. do 1977. godine.

Veza: 17, 235, 146, 135, 35

234.

SOKOLIĆ, RADOVAN - Verica, Cimprić (Novi, 11. 5. 1952), sin Franka Ciprijanovog i Antonije r. Krišković - Zuglike (Novi, 28. 7. 1906 – 10. 3. 1972), Stjepanove; supruga Agneza r. Agatić (Čazma, 1941). Brodokovač. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. kao vodnik HV-a i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

Veza: 73, 37, 172, 257, 280, 180, 174, 82

235.

SOKOLIĆ, RADOVAN - Vlašić, Marijašević (Novi, 5. 12. 1927 – Josipdol, 10. 4. 1945), sin Josipa Antonovog i Lucije r. Marijašević (Novi, 19. 8. 1896 – Novi, 28. 6. 1986), Frankove. Žrtva rata (1941 – 1945). Kao petnaestogodišnjeg dječaka zarobili su ga ustaše i prisilno mobilizirali 1942. u domobransku vojsku. S tri je krčka mladića, isto tako

domobrana, dezertirao i bježao kući i u zaselku pokraj Josipdola su prespavali u jednoj kući. Uhitili su ih partizani izvan kuće, prisilno svukli i ubili. Tadašnje vlasti njegovu ocu nisu dopustile da posmrtne ostatke svog sina prenese u Novi. Veza: 135, 146, 17, 35, 233 236.

SOKOLIĆ, RADOVAN - Kaštaldo (Novi, 24. 1. 1927 – Beograd, 25. 6. 1996), sin Nikole Mikulinog i Marije r. Matijević - Senjke (Novi, 8. 6. 1908 – Novi, 1988), Mirkove; supruga Marija (Mica) r. Sokolić - Šarčevica (Novi, 11. 3. 1931), Frankova, sestra Alfredova. Aktivni pukovnik JNA. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. Nakon rata završio je Vojnu akademiju u Beogradu. Bio je vojni ataše SFRJ u Sovjetskom Savezu.

Veza: 274 237.

SOKOLIĆ, RAFAEL - Kozarić (Novi, 24. 10. 1920 – Novi, 4. 10. 2003), sin Augustina Mikulinog i Marije r. RadetićVantove (Novi, 29. 8. 1883 – Novi, 25. 12. 1973), Frankove; supruga Kate r. Šegulja (Novi, 17. 7. 1922 – Novi, 11. 2. 2002), Josipova. Građevinski poslovođa; završio je zidarsku školu u Crikvenici. Sudionik NOB-a od 8. kolovoza 1943. Bio je javni djelatnik; predsjednik Općine Novi od 1. ožujka 1952. do 30. rujna 1955, od 1955. do 1961. općinski odbornik, zatim direktor KP Ivanj, a od 1964. do 1973. direktor Zanatskog poduzeća Radinje u Novom. U rukopisu su mu ostale crtice o novljanskim običajima, a 2003. objavio je zbirku pjesama na novljanskoj čakavštini Ki će ga, ki?. Od šeste je godine filatelist. Igrao je nogomet u Poskoku Novi. Brat mu je Mikula (SAD, 6. 11. 1905) umro od ospica (Novi, 1913), Franjo (SAD, 2. 7. 1909) je otišao na Novi Zeland, a Ivan (SAD, 10. 5. 1908) u SAD (St. Louis, Missouri).

Veza: 23, 121, 206, 184, 209, 187, 159

238.

SOKOLIĆ, REGINA (Regica) - Kaštaldovica (Bihać, 7. 8. 1893 – Novi, 13. 8. 1966), kći Eduarda i Urse r. MrzljakPavičinke (Novi, 5. 1. 1856 – Sarajevo, ?), kćeri Jurja Jerkovog, sestre dr. Roke Mrzljaka, dvorskog savjetnika u Beču.

Učiteljica; završila je Preparandiju u Sarajevu. Radila je u Vitezu (Bosna), u osnovnoj školi u Bribiru, a od 1924. do 1950. u građanskoj školi u Novom. Bila je suvlasnica vile Bosna. Sestra Marija (Bihać, 25. 9. 1879) udana je Hušner.

Veza: 59, Hušner

239.

SOKOLIĆ, RIKARD (Riko Postolar) - Grego, Pećar (Novi, 3. 4. 1919 – Mežice, Slovenija, 27. 7. 1996), sin Dragutina i Marije r. Zoričić - Grujičinke, S Pridola (Novi, 25. 12. 1887 – Novi, 31. 5. 1960), kćeri Josipa Frankovog;

supruga Milka r. Grabner (u. Mežice, Slovenija, 2009), Ljudmilova.

Trgovački poslovođa; zanat je izučio u Mežicama (Slovenija) gdje je bio zaposlen. Tamo je i umro, a imao je kuću u Novom.

Veza: 50, 65, 48, 57, 192, 49, 259, 16, 216, 145, 13

240.

SOKOLIĆ, ROBERT - Kozarić (Rijeka, 18. 7. 1972), sin Gojka i Zore r. Martinac (Vrgorac, 9. 5. 1941), Jurjeve, druge očeve supruge; supruga Zorica r. Anđelić (Koper, 22. 9. 1972).

Građevinski tehničar; završio je srednju tehničku građevinsku školu u Rijeci. Radi u Hrvatskim željeznicama u Zagrebu.

Veza: 85, 152, 194, 151, 193, 98

241.

SOKOLIĆ, ROKO - Verica (Novi, 15. 8. 1873 – Skrad, 23. 3. 1913), sin Filipa Antonovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 9. 5. 1853 – Skrad, 8. 6. 1912), Ivanove; supruga Zora r. Konjević (23. 2. 1880). Općinski bilježnik u Skradu gdje je i umro kao i njegova majka koja je tamo živjela. Imao je sinove Bogoslava (Skrad, 23. 12. 1897) i Milana (Skrad, 26. 2. 1899).

Veza: 66, 231, 275, 166

242.

SOKOLIĆ, ROKO - Vlašić (Novi, 1. 4. 1934 – 19. 10. 1987), sin Ivana Dobrotinovog i Marije (Marija Ankina) r. Sokolić - Filkovice (Novi, 26. 1. 1913 – Novi, 19. 7. 2006), Josipove; supruga Mira r. Juričić (Kraljevica). Diplomirani inženjer strojarstva; Strojarski fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u Brodogradilištu Kraljevica. Sestra Željka (19. 9. 1937), udana je Vičević.

Veza: 95, 107, Vičević

243.

SOKOLIĆ, ROKO JOSIP - Pavlić (Novi, 14. 8. 1847 – Novi, 24. 3. 1913), sin Pavla Pavlovog. – Vidi pod Sokolić, Josip Roko jer se i tako vodi, ali uglavnom kao Josip.

Veza: 156

244.

SOKOLIĆ, ROMANO - Verica (Novi, 1. 8. 1908 – Klančac, Bribir, 20. 10. 1942), sin Pavla Ivanovog i Franice r. Butković (19. 12. 1874), Nikoline; supruga Marija r. Maričić - Šćrbetinka (Novi, 6. 7. 1911 – Zagreb, 19. 2. 1995), Robertova. Stric mu je bio Ciprijan (Novi, 12. 9. 1865).

Pali borac NOR-a. Zidarski radnik. Sudionik Narodnooslobodilačke borbe od 17. srpnja 1942. Ubili su ga na vrhu Klančac iznad Bribira talijanski vojnici koji su izvršili prepad na partizane izdajom partizana Bribirca. Kći Fanika udana je Perica. Veza: 37, 73, 276, Perica

245.

SOKOLIĆ, ROZALIJA - Pavlika (Bjelovar, 22. 6. 1949), Vinkova. – Vidi pod Marušić, Rozalija. Veza: 272, 258, 232 246.

SOKOLIĆ, RUDOLFO - Vlašić (Novi, 11. 9. 1878 – Johannesburg, Južna Afrika, ?), sin Mikule Ivanovog i Rozalije r. Peričić - Nikolice (Novi, 15. 9. 1855), kćeri Matija Nikolinog; supruga Milka r. Sokolić - Kaštaldovica (Novi, 17. 9. 1884 – Zagreb, 22. 1. 1966), Nikolina. Zidar. Radio je u Novom, a 1910. odlazi na rad u Južnu Afriku gdje je i umro. Kći Rozalija (Ruža) - Kaštaldovica (Novi, 23. 8. 1910) udala se za Vjekoslava Šimunčića (Osekovo, Dubrava, 1910). Veza: 163, 120, 222, 224, Šimunčić

247.

SOKOLIĆ, RUŽA r. Rožan (Karlovac, 7. 2. 1897 – Novi, 26. 12. 1991), Josipova; suprug Josip - Vlahović (Novi, 25. 11. 1882 – Zagreb, 15. 12. 1939), Friderikov. Nastavnica matematike i likovnog odgoja; završila je Pedagošku školu u Zagrebu. Radila je u osnovnoj i građanskoj školi u Novom od 1919. do 1925, zatim u Karlovcu i Beogradu do 1939. Pokopana u Zagrebu. Veza: 139, 83, 215, 254, 183

248.

SOKOLIĆ, SANJIN - Kaštaldo (Zagreb, 28. 1. 1954), sin Marija i Vere r. Ðorđević (Beograd, 7. 9. 1932 – Zagreb, 19. 6. 2004), Vladimirove. Magistar brodogradnje; diplomirao je i magistrirao na Brodograđevnom fakultetu u Zagrebu. Direktor je privatne tvrtke MDC (bivša Metalka), Zagreb. Veza: 191, 267, 263, 22, 168, 55, 208, 173

249.

SOKOLIĆ, SAŠA - Grego, Pećar (Rijeka, 14. 6. 1976), sin Vinka Mladenovog i Jadranke r. Anić (Nikšić, 4. 4. 1951), Ivanove. Medicinski tehničar; završio je srednju medicinsku školu u Rijeci. Radi u Domu zdravlja u Crikvenici. Brat mu je Marin (Rijeka, 16. 8. 1982), brijačko-frizerski obrtnik. Veza: 271, 126, 216

250.

SOKOLIĆ, SAVKA r. Sokolić - Veričinka (Novi, 5. 12. 1912 –Novi, 13. 3. 2004), kći Ivana Tominog i Marije r. Mažuranić (Novi, 28. 11. 1887 – Novi, 16. 12. 1965), Ivanove; suprug Ivan Vickov - Kozarić (Novi, 15. 2. 1909 – Novi, 13. 8. 1988) kojem je ona druga supruga. Učiteljica; završila je učiteljsku školu. Radila je u osnovnoj školi u Tulniku, nakon rata u Babinoj Gredi, a od 1955. do 1977. u Rijeci.

Veza: 123, 33, 196, 40, 106, 211, 124, 157, 80, 46, 112

251.

SOKOLIĆ, SILVESTAR - Šalvator (Novi, 30. 12. 1769 –Novi, 15. 2. 1856), sin Antona Antonovog i Katarine r. Žvanović (Novi, 20. 12. 1738 – Novi, 19. 2. 1806), Ivanove; supruga Franica r. Mudrovčić - Majerka (Novi, 26. 6. 1760 – Novi, 29. 11. 1835), Nikolina. Rodonačelnik nadimka Šalvator za svoje potomke od kojih je većina otišla u SAD (Montana) i Australiju. Njegov sin Anton (Novi, 8. 4. 1797 – Novi, 1870) imao je sina Silvestra (Novi, 14. 2. 1823 – Novi, 27. 4. 1895).

Veza: 0

252.

SOKOLIĆ, SLAVA r. Friedel (Daruvar, 6. 6. 1913 – Daruvar, 28. 2. 1981), Franjina; suprug Nikola - Vlašić (Novi, 15. 4. 1912 – Daruvar, 6. 5. 1981), sin Vicka Andrijevog, prof. Profesorica; završila je Učiteljsku školu u Pakracu, a u Zagrebu Višu pedagošku školu 1933. Radila je u Trgovačkoj akademiji, nižoj gimnaziji, u osnovnoj i ekonomskoj školi u Daruvaru.

Veza: 223, 289, 47, 91, 287

253.

SOKOLIĆ, STANISLAV

Svećenik. Spominje se kao klerik koji je studirao u Grazu 1782. na Zavodu Ferdinandeum (v. Mile Bogović, Povijest visokoškolske izobrazbe u Biskupiji senjskoj i modruškoj ili krbavskoj do 1940, Senj, 1999). Nema podataka o kome se radi, ali je to vjerojatno Sokolić - Vlašić, sin Stanka (Novi, 7. 4. 1736) i Suzane r. Kargačin - Šćrbetinke (Novi, 27. 4. 1732), Mihovilove.

Veza: 255, 120

254.

SOKOLIĆ, STANKA, udana Premužić - Vlahović (Karlovac, 10. 3. 1933), kći Josipa i Ruže r. Rožan (Karlovac, 7. 2. 1897 – Novi, 26. 12. 1991), Josipove; suprug Miljen (Zagreb, 6. 8. 1931 – Zagreb, 9. 3. 1963), dipl. inženjer. Profesorica engleskog i njemačkog jezika; diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je i radila u gimnaziji.

Veza: 139, 247, 83, 148, 215, 183

255.

SOKOLIĆ, STANKO - Vlašić (Novi, 7. 4. 1736 – Novi, 5. 10. 1810), sin Jurja Matijevog; supruga Suzana r. KargačinBelika (Novi, 27. 4. 1732 – Novi, 12. 1. 1806), kći Mihovila i Ane r. Mažuranić (Novi, 29. 7. 1693 – Novi, 11. 7. 1760), Lovrine.

Najstariji Sokolić s nadimkom Vlašić (prema dostupnim matičnim knjigama u Novom) koji nosi jedna grana novljanskih Sokolića, a koje je vjerojatno nastalo po ženskoj liniji, što je u Novom uobičajeno. U jednom se dokumentu 22. svibnja 1691. spominje Matija SokolićVlašić i supruga mu Ursa, njegovi (Stankovi) rođaci ili roditelji. Prema spisu od 18. listopada 1714. (u posjedu Dragomira Žanića, Antonovog) svećenik Matij Sokolić

umro je poslije 1714, a prema spisu od 7. studenoga 1680. (u posjedu Mare Mažuranić - Z Dvorca, Vickove) Ivan Sokolić imao je brata svećenika (nije imenovan), a to su najvjerojatnije otac i stric Mikule i Matija SokolićaVlašića i nositelji nadimka Sokolića - Vlašića. Veza: 197, 253, 120

256.

SOKOLIĆ, STIPAN - Mile (Novi, 18. 4. 1860 – Novi, 13. 4. 1900), sin Ivana Matijevog i Marije r. Piškulić - Bilinice (Novi, 25. 8. 1833 – Novi, 18. 4. 1912), Stipanove. Ribar u Novom kao i otac i gotovo sva braća, što je za Novljane bilo rijetko zanimanje budući da su uglavnom obrađvali polja i vinograde ili su bili zidari. Imao je mrežu “migavicu”, a lovio je na tzv. poštama (ravno i pjeskovito morsko dno). Veza: 118, 103, 200, 119 257.

SOKOLIĆ, SVETOSLAV (Sveto) - Verica, Cimprić (Novi, 28. 10. 1932 – Novi, 25. 7. 1995), sin Franka Ciprijanovog i Antonije r. Krišković - Zuglike (Novi, 28. 7. 1906 –Novi, 10. 3. 1972), Stjepanove; supruga Lovorka r. Šefer (Novi, 28. 8. 1935), Ljuboslavova (Ljubo). Vodoinstalater. Radio je u DIP-u Novi i HTP-u Lišanj u Novom, u Brodogradilištu Kraljevica pa od 1. srpnja 1971. do 5. veljače 1990. u Vodovodu Žrnovnica u Novom kao poslovođa. Bio je “sopilaš”, a bavio se i kuglanjem. Kći Denis (17. 2. 1959) udana je Valčić. Veza: 73, 37, 172, 280, 234, 174, 180, 82 258.

SOKOLIĆ, SVETOZAR - Pavlić (Novi, 31. 10. 1921 – Novigrad, 22. 11. 1999), sin Radoslava i Rozalije r. Sokolić - Kaštaldovice (Novi, 18. 10. 1883 – Novi, 19. 1. 1955), Tomine; supruga Ljerka r. Šikić (Vrbovsko, 1. 10. 1926 –Pula, 19. 12. 1995), Jurjeva. Diplomirani inženjer građevinarstva. Završio je srednju tehničku školu u Zagrebu, arhitektonsko-građevinski smjer, a poslije je kao izvanredni student diplomirao na Građevinskom fakultetu u Rijeci. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici 1949, poslije u KP Voplin, Rijeka. U staračkom domu u Istri umrli su on i supruga mu. Veza: 220, 257, 233 259.

SOKOLIĆ, TAMI - Grego, Pećar (Novi, 6. 12. 1950), sin Dušana i Marcele (Marsa) r. Sokolić - Kaštaldovice (St. Louis, Missouri, 3. 11. 1926 – Novi, 12. 6. 2004), Matijeve; supruga Vera r. Pešić (Bavanište, Kovin, 12. 6. 1950), kći Vasilija i Ðurđevke. Ugostiteljsko-turistički djelatnik; završio je Višu ugostiteljsku školu u Dubrovniku. Radio u HTP-u Lišanj, bio je upravitelj HTN-a Zagori do prosinca 1997. kada počinje voditi privatnu tvrtku Veta Trade Novi (agenciju za turizam, zastupništvo i marketing). Bio je općinski odbornik Skupštine općine Crikvenica od 1979. do 1982,

član Gradskog vijeća Grada Novog (od 23. srpnja 2001) i najzad predsjednik Turističke zajednice u Novom. Veza: 57, 48, 239, 50, 49, 266, 192

260.

SOKOLIĆ , THOMAS ( Tami ) - Kaštaldo (Saint Louis, Missouri, SAD, 29. 9. 1924 – Janje, BiH, 24. 1. 1945), sin Matija Tominog i Tereze r. Sokolić - Vlašike (Novi, 29. 10. 1897 – Novi, 16. 3. 1973), Leonove. Pali borac NOR-a. Limar i bravar. Završio je zanat, a radio je kod Danka Kriškovića (1877 – 1954). Kao američkog državljanina Talijani su ga početkom 1943. uhitili i odveli u koncentracijski logor u Italiji. Nakon kapitulacije Italije 8. rujna 1943. odlazi u Kitišance u Slavoniji, a početkom 1944. u slavonske partizane. Sudjelovao je u borbama za oslobođenje Beograda 20. listopada 1944. Poginuo je kao borac 21. slavonske brigade u borbama u BiH, kod sela Janje, Donja Pilica.

Veza: 204, 58, 38, 168, 236, 22, 191, 267

261.

SOKOLIĆ, TOMA - Kozarić, Žvanjko (Novi, 8. 9. 1898 –Novi, 1. 7. 1945), sin Dragutina Matijevog i Rozalije r. Krišković - Zuglike (Novi, 26. 8. 1875 – Novi, 31. 12. 1954), Tomine; supruga Marija r. Kargačin - Belika (Novi, 7. 11. 1895 – Novi, 10. 1. 1969), Šimunova.

Konobar. Jedan je od prvih priučenih novljanskih konobara.

Veza: 53, 203, 198, 96, 51, 54, 262, 214

262.

SOKOLIĆ, TOMISLAV - Kozarić, Žvanjko (Rijeka, 8. 4. 1966), sin Drage Tominog i Danice r. Dundović (Stinica, 10. 5. 1938 – Novi, 27. 9. 2004), Lukine. Radnik. Radi u KP Ivanj u Novom. Borac Domovinskog rata od 1992. do 1995. kao desetnik Hrvatske vojske i sudionik operacija Medački džep, Maslenica, Bljesak i Oluja 1995. godine.

Veza: 54, 261, 53, 203, 214

263.

SOKOLIĆ, TOMISLAV - Kaštaldo (Novi, 28. 12. 1922 –Novi, 28. 10. 2003), sin Milana Agrikole (Novi, 4. 10. 1885 – Novi, 12. 10. 1931), Tominog i Marije r. Veljačić (Novi, 16. 11. 1892 – Zagreb, 3. 12. 1975), Antonove, druge očeve supruge; supruga Rozalija r. Sokolić - Grego, Pećarica (Novi, 6. 6. 1925), Dragutinova. Diplomirni pravnik. Do 1941. trgovački je pomoćnik, a nakon rata diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Sudionik NOB-a od 8. rujna 1943. i za vrijeme rata bio je na otoku Visu – pukovnik u pravnoj službi JNA. Radio je u vojnom pravosuđu do 1979, zatim je bio zamjenik vojnog pravobranitelja JNA u Beogradu, načelnik Pravnog odsjeka vojno-pomorskog sektora u Šibeniku, načelnik Pravnog odjela i vojni pravobranitelj Vojne mornarice u Splitu te predsjednik Vojnog suda JNA u Zagrebu. Od 1986. do 1990. zastupnik je u Saboru

SR Hrvatske pa član općinskog SUBNOR-a Crikvenica i predsjednik UBNOR-a Novi.

Veza: 204, 22, 191, 267, 168, 173, 208, 55, 248, 58, 260 264.

SOKOLIĆ , URŠULA , udana Pavičić - Milinica (Novi, 25. 9. 1938), kći Pavla Josipovog i Anke r. Maričić - Livakovice (Novi, 17. 9. 1907 – Novi, 16. 12. 1998), Pavlove; suprug Ivan.

Učiteljica; Učiteljsku školu završila je u Puli. Deset je godina radila kao učiteljica u Istri, zatim kao referentica u općinskoj miliciji u Krku. Veza: 226, 11, 155, 138

265.

SOKOLIĆ, VELJKO - Kozarić, Jureško (Novi, 10. 12. 1922 –Novi, 1. 4. 1966), sin Antona Ivanovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 25. 8. 1896 – Novi, 19. 2. 1981), Lovrine. Soboslikar, ličilac i ugostiteljski djelatnik. Sudjelovao je u NOB-u od 9. rujna 1943; borac u 2. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Kod Gospića su ga ustaše zarobili i poslali u Bjelovar u domobrane, ali je zbog bolesti srca pušten. Nakon rata upravitelj je hotela Slavuj u Novom. Zbog bolesti je prešao u KP Ivanj gdje je radio kao referent nabave. Bio je lagajnik Narodne čitaonice od 20. veljače 1949. do 26. siječnja 1951. Otrovao se neposredno prije vjenčanja.

Veza: 14, 93

266.

SOKOLIĆ, VERA r. Pešić (Bavanište, Kovin, 12. 6. 1950), kći Vasilija i Ðurđevke r. Stojanović (Bavanište, Kovin, 6. 5. 1921 – Kovin, 1988), Milivojeva; suprug Tami - Grego, Pećar (Novi, 6. 12. 1950), Dušanov. Ugostiteljsko-turistička djelatnica; završila je Višu ugostiteljsku školu u Dubrovniku. Radila je u selačkom hotelu Varaždin kao šefica recepcije. Suvlasnica je i vodi sa suprugom privatnu agenciju Veta Trade, Novi u vlastitoj kući (Istarska 18).

Veza: 259, 49, 57, 50 267.

SOKOLIĆ, VERA r. Ðorđević (Beograd, 7. 9. 1932 – Zagreb, 19. 6. 2004), Vladimirova; suprug Mario - Kaštaldo (Novi, 8. 9. 1928 – Zagreb, 30. 3. 1994), sin Milana Tominog.

Radiotelegrafistica; završila je pomorsku školu u Rijeci i plovila tri godine na našim brodovima, a zatim je radila u poduzeću za vanjsku trgovinu u Zagrebu. U Novom je izdala dvije knjige, zbirke pjesama, In Parenthezi 1977. i Samo žena 1998. godine.

Veza: 191, 263, 22, 168, 55, 248, 208, 173, 58, 260, 38 268.

SOKOLIĆ, VICKO - Kozarić (Novi, 5. 4. 1880 – Novi, 24. 2. 1944), sin Ivana Ivanovog i Anke r. Piškulić - Zdolčevice (Novi, 20. 11. 1844 – Novi, 21. 2. 1920), Ivanove; supruga

Marija r. Krišković - Kirin, Vranješinka (Novi, 15. 11. 1887 –Novi, 16. 7. 1964), Josipova. Zidar u Novom. On je sinovac Marka Sokolića, Ivanovog - Kozarića (Novi, 14. 4. 1839), prvog građevinara u obitelji. Novljanski je “sopilaš”, a svirao je i u Americi gdje je bio do 1920. godine.

Veza: 193, 124, 157, 80, 250, 46, 112, 151

269.

SOKOLIĆ, VINKO (Ivkin) - Filko (Novi, 20. 11. 1912 –Johannesburg, Afrika, 5. 1. 1960), sin Franka Ivanovog i Ivke r. Žanić - Pužike (Novi, 27. 12. 1880 – Windhoek, Namibija, 1955), Vickove. Trgovac. Otac mu je imao trgovinu (“butigu”). Otišao je u Afriku kao i braća mu Ivan i Franko. Veza: 75, 109, 142, 97, 282, 74, 273, 125, 34

270.

SOKOLIĆ, VINKO - Kaštaldo (Novi, 6. 4. 1849 – 7. 7. 1910), sin Ivana Antonovog i Rozalije r. Žanić - Žane (Novi, 4. 3. 1821 – 1873), Vickove. Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju (od 1870. do 1874). Bio je plovan (župnik) u Jelenju, Ogulinu i Brodu, potom kapelan u Novom od 1886. do 1910. i vjeroučitelj u osnovnoj školi u Novom od 1905. do 1909. te knjižničar u Narodnoj čitaonici od 29. prosinca 1889. do 20. prosinca 1891, a 1900. i član njezina Nadzornog odbora. Jedno vrijeme je bio i načelnik Općine Novi. Stanovao je u kući na “Precrikvi” (trg kod crkve i zvonika) koja se nalazila (poslije je srušena) između crkve i ogradnog zida (bedem). Imao je osmero braće: Fabijana (Novi, 20. 5. 1864. – Amerika, ?), Karla (Novi, 14. 9. 1843), Ivana (Novi, 26. 2. 1854 – SAD, ?), Mikulu (Novi, 1. 12. 1856), Tomu (Novi, 20. 12. 1852 – Novi, 15. 3. 1915) i Agrikolu (Novi, 2. 11. 1843 – Novi, 11. 9. 1882), Petra (4. 11. 1848 –29. 4. 1858) i Ivana (26. 2. 1851 – studeni 1858) te sestre. Veza: 2, 10, 274, 204, 59, 283 271.

SOKOLIĆ, VINKO - Grego, Pećar (Novi, 5. 8. 1954 – 27. 1. 1997), sin Mladena Josipovog i Marije r. MudrovčićPilčike (Novi, 10. 12. 1932), Vickove; supruga Jadranka r. Anić (Nikšić, 4. 4. 1951), Ivanova. Stolar; zanat je izučio u ŠUP-u u Novom. Dvanaest je godina radio u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom kao vozač Hitne pomoći. Poginuo je u automobilskoj nesreći vozeći kola Hitne pomoći u Rijeku (zamijenio je dežurnog kolegu, iako je bio na dopustu). Pokopan u Novom.

Veza: 216, 16, 145, 126, 249

272.

SOKOLIĆ, VINKO (Pinica) - Pavlić (Novi, 13. 7. 1925 c Novi, 22. 9. 2012), sin Radoslava i Rozalije r. SokolićKaštaldovice (Novi, 18. 10. 1883 – Novi, 19. 1. 1955), Tomine; supruga Zora r. Košković (Bistrač, Sunja, 17. 8. 1930).

Građevinski tehničar; završio je zidarsku školu u Crikvenici i srednju tehničku školu, građevinski smjer u Zagrebu. Sudionik NOB-a od prosinca 1942. Radio je u Republičkoj planskoj komisiji u Zagrebu od 1945. do 1949, od 1950. do 1951 u Oblasnoj planskoj komisiji u Bjelovaru, u GP Put u Crikvenici od 1951. do 1952, u Tehničkoj sekciji za ceste od 1952. do 1953. i u GP Cesta, Rijeka. Veza: 232, 258, 245, Marušić, Sirovec

273.

SOKOLIĆ, VJEKOSLAVA VJENCESLAVA - Filkovica (Novi, 15. 2. 1965), kći Franka (Franko Ivkin) i Rozalije r. Maričić - Livakovice (Novi, 2. 10. 1926 – Novi, 9. 6. 2002), Ivanove.

Odgojiteljica; završila je Višu pedagošku školu u Osijeku. Od 1991. radi u Dječjem vrtiću Fijolica u Novom. Veza: 74, 97, 282, 75, 109, 142

274.

SOKOLIĆ, VJENCESLAV (Vencel) - Kaštaldo (Novi, 20. 9. 1909 – 16. 1. 1991), sin Mikule Ivanovog i Kate r. Potočnjak - Kukike (Novi, 24. 9. 1860), Pavlove; supruga Kleri r. Butorac (Minessota, SAD, 10. 10. 1911 – Novi, 6. 12. 2004), kći Josipa i Zorice r. Butorac (Krmpote, 1887 –Novi, 1962).

Stolar. Jedan je od osnivača stolarske zadruge u Novom (poslije DIP Novi) nakon Drugoga svjetskog rata. Kao domobranski vojnik povlačio se za vrijeme NDH s domobranskom vojskom pred partizanima kroz Sloveniju, prešao u Austriju i preko Italije u Francusku odakle se vratio u Novi i izbjegao tragediju Bleiburga i “križnog puta”. Od 8. lipnja 1962. do 31. lipnja 1974. radio je u HTP-u Lišanj u Novom. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom. Braća su mu Ivan (Novi, 10. 9. 1887), Josip (Novi, 28. 10. 1894) i Nikola (Novi, 19. 11. 1901). Portret njegova oca Mikule (Novi, 1. 12. 1856) naslikao je ispred kuće na “stačuniću” dr. Lolo Pavelić, sin dr. Ante, zubara i senatora, vlasnika vile Olga. Veza: 2, 10, 236, 204, 283

275.

SOKOLIĆ, VLADIMIR - Verica (Novi, 18. 8. 1887 – 1918), sin Filipa Antonovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 9. 5. 1853 – Skrad, 8. 6. 1912), Ivanove; oženjen. Otišao je u SAD gdje je dobio državljanstvo. Kao američki vojnik borio se u Prvome svjetskom ratu protiv Nijemaca na francuskoj fronti i poginuo. Veza: 66, 231, 241, 166

276.

SOKOLIĆ, VLADIMIR (Vlade) - Verica (Novi, 23. 6.1905 –Južna Amerika, 14. 5. 1990), sin Franka Ivanovog i Rozalije r. Maričić - Livakovice (Novi, 9. 9. 1874), Antonove; neoženjen. Težak – obični poljoprivrednik i vrlo poznati novljanski “sopilaš” i izvan Novoga (u Južnoj je Americi od 1934). Stric mu je Ciprian (Novi, 12. 9. 1865) od koga potječu

Verice - Cimprići. Braća su mu Ivan (Novi, 3. 11. 1897) i Josip (Novi, 26. 4. 1902). Najstariji poznati Verica je njegov prašukundjed Petar (Novi, 6. 7. 1751), Ivanov. Veza: 37, 73, 44

277.

SOKOLIĆ, VLADIMIR - Grginić (Novi, 8. 4. 1895 – Zagreb, 26. 11. 1969), sin Grge Ivanovog i Urse r. KabalinJavorke (Novi, 28. 11. 1863 – (Novi, 14. 10. 1932), Josipove, treće očeve supruge; supruga Šarlota r. Szigeti (Zagreb, 4. 6. 1898 – Zagreb, 5. 5. 1990). Bankovni činovnik. Radio je u Prvoj hrvatskoj štedionici u Splitu i u Zagrebu gdje je bio i direktor. Veza: 87, 101, 143, 86, 28, 99, 140, 207, 6, 217, 278, 185

278.

SOKOLIĆ, VLADIMIR - Grginić (Ivanec, 27. 4. 1940), sin Josipa Grginog i Marije; supruga Miroslava. Doktor medicine, liječnik anesteziolog; diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u bolnici u Zaboku gdje je bio gradonačelnik od 1990. do 1992. i saborski zastupnik, a od 1992. do 1994. generalni konzul Republike Hrvatske u Münchenu.

Veza: 140, 28, 99, 277, 6, 207, 87, 56, 217

279.

SOKOLIĆ , ZDRAVKO - Kozarić , Jureško (Novi, 7. 7. 1921 – Ljubovo, 6. 5. 1944), sin Antona Ivanovog i Marije r. Piškulić - Anjike (Novi, 25. 8. 1896 – 19. 12. 1981), Lovrine.

Pali borac NOR-a. Zidar. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. Poginuo je kao borac 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije u šumi Javornici kod Stalka. Vozeći se vlakom iz Tomića u Stalak, upao je u njemačku zasjedu s kojom se vodila borba kod Ljubova.

Veza: 14, 93, 265

280.

SOKOLIĆ, ZDRAVKO - Verica, Cimprić (Novi, 1. 5. 1935 –Novi, 15. 5. 2002), sin Franka Ciprijanovog i Antonije r. Krišković - Zuglike (Novi, 28. 7. 1906 – Novi, 10. 3. 1972), Stjepanove; supruga Milka r. Ivančević (Novi, 2. 8. 1952), Ðurina. Kćeri su mu Kristina, udana Bukovac, i Antonija, udana Šunjić. Stolar. Radio je u Vodovodu Žrnovnica u Novom od 7. studenoga 1980. do 1992. Svirao je u novljanske sopile. Veza: 73, 37, 172, 257, 234, 180, 174, 82

281.

SOKOLIĆ, ZDRAVKO - Filko, Cunjar (Novi, 8. 5. 1917 –Novi, 10. 3. 2011), sin Josipa Ivanovog i Marije r. Potočnjak - Kukike (Novi, 7. 9. 1879 – Novi, 17. 10. 1967), Antonove; supruga Tihoslava (Tiha) r. Sokolić - Veričinka, Pećarica (Novi, 16. 6. 1922 – Novi, 4. 4. 2007), kći Nikole i Irene.

Trgovački obrtnik, ugostiteljski i javni djelatnik. Između dvaju svjetskih ratova imao je u svojoj kući (Ul. A.

Mažuranića) trgovinu kratke i pletene tekstilne robe i trafiku. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. Nakon rata direktor je hotela Lišanj (poslije Josipa Maričića, Aleksinog, a prije Josipa Komadine - Klimke, Matinog). Bio je blagajnik u Narodnoj čitaonici u Novom od 10. ožujka 1946. do 2. veljače 1947. i od 1966. do 1967, član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom od 1. srpnja 1952. do 1959, potpredsjednik Čitaonice od 2. veljače 1947. i od 1955, predsjednik od 26. siječnja 1951. do 5. siječnja 1953, a od 23. ožujka 1954. do 1955. tajnik. Veza: 141, 60, 114, 110, 286, 41, 45 282.

SOKOLIĆ, ZORA - Filkovica (Novi, 18. 8. 1914 – Novi, 16. 10. 1932), kći Franka Ivanovog i Ivke r. Žanić - Pužike (Novi, 27. 12. 1880 – Windhoek, Namibija, 1955), Vickove. Učiteljica sa završenom učiteljskom školom. Radila je kao učiteljska pripravnica. Umrla je od tuberkuloze. Veza: 75, 109, 142, 97, 74, 269, 273, 125, 34 283.

SOKOLIĆ, ZORICA - Kaštaldovica (Novi, 9. 6. 1876), kći Agrikole Ivanovog i Anke r. Vesely (Zadar, 4. 10. 1856 –Zagreb, ?), Josipove. Učiteljica (kao i otac joj i majka) sa završenom učiteljskom školom. Radila je u školi. Veza: 2, 10, 270, 274, 204 284.

SOKOLIĆ, ZVONKO - Pavlić (Novi, 7. 3. 1950 – Novi, 21. 9. 1999), sin Dragutina Dragutinovog i Stanke r. Ivanišević (Rudopolje, Vrhovine), Manine; supruga Ðurđa r. Magdić (Gospić, 6. 2. 1948), Ivanova. Kći mu je Eni (Rijeka, 17. 9. 1970), a sin Igor (Rijeka, 2. 10. 1972). Elektromehaničar; završio je ŠUP u Senju. Radio je u DIP-u Novi i Instalateru, Crikvenica. Veza: 36, 52, 156, 92 285.

SOKOLIĆ, ŽARKO - Milinić, Kotorac (Novi, 11. 2. 1924 –1945), sin Andrija Frankovog i Marije r. Mažuranić - Matijetinke (Novi, 13. 11. 1901 – Novi, 1968), Augustinove. Žrtva rata (1941 – 1945). Bio je tokar, a završio je srednju vojno-tehničku školu u Kragujevcu. Za vrijeme NDH radio je u vojnom poduzeću u Slavonskom Brodu, zatim u Zagrebu gdje su ga ustaše uhitili u listopadu 1942. i odveli u zatvor (bivšu žensku kaznionicu gdje je zajedno s njim bio i Krsto Zoričić) na Savsku cestu u Zagrebu zbog navodno organiziranog atentata na Pavelića. Iz Zagreba je prebačen u ustaški logor u Staroj Gradiški gdje je ubijen.

Veza: 1, Piškulić 62, Mažuranić 80, 105, 78

286.

SOKOLIĆ, ŽARKO - Filko (Novi, 25. 1. 1947), sin Zdravka i Tihoslave (Tiha) r. Sokolić - Veričinke, Pećarice (Novi, 16. 6. 1922 – Novi, 4. 4. 2007), Nikoline.

Elektrotehničar; završio je srednju tehničku školu. Radi u Hidroelektrani Vinodol u Triblju. Od 1982. do 1986. odbornik je u Općini Crikvenica. Veza: 281, 110, 141, 114

287.

SOKOLIĆ , ŽELJKA , udana Švegović - Vlašika (Rijeka, 19. 11. 1974), kći Željka Nikolinog i Dragice r. Petričević (Gola, 20. 12. 1945), Josipove; suprug Marijan (Gola, 26. 1. 1971).

Studentica četvrte godine (2006) na Medicinskom fakultetu u Rijeci, smjer sanitetski inženjer. Veza: 289, 47, 252, 223, 91

288.

SOKOLIĆ, ŽELJKO - Kozarić (Rijeka, 24. 3. 1952), sin Mate Josipovog i Ladislave (Slavka) r. Mržek (Gorica, Italija). Sestra mu je Marija (Rijeka, 24. 3. 1950), udana Verhovšak. Diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Građevinski fakultet u Zagrebu gdje je i radio u Geotehnici, a nakon 1990. postaje vlasnik projektnog i izvođačkog poduzeća Geostudio u Zagrebu.

Veza: 195, 194, 111, 151, 193, 152, 85

289.

SOKOLIĆ, ŽELJKO - Vlašić (Daruvar, 16. 11. 1943), sin Nikole Vickovog i Slave r. Friedel (Daruvar, 6. 6. 1913 – Daruvar, 28. 2. 1981), Franjine; supruga Dragica r. Petričević (Gola, 20. 12. 1945), Josipova. Građevinski tehničar; srednju tehničku građevinsku školu završio je u Zagrebu. Radio je u Senju u Gradskom komunalnom poduzeću. Živi u Novom.

Veza: 223, 252, 47, 91, 287

SORTA, DRAGUTIN

Član Ljotićeva Zbora i u Novom je bio kandidiran na izborima.

SOTOŠEK

Prezime se pojavljuje 1903. kada u Novi dolazi Slovenac Franjo Sotošek iz Mersinog sela, ženi se Karlinom Kukalj (Novi, 2. 11. 1871), Ivanovom i tako zasniva novljansku obitelj Sotošek.

1.

SOTOŠEK, MIRA r. Šuman (Križišće, 24. 1. 1945), Stanislavova; suprug Vladimir (Novi, 3. 11. 1943), Stanislavov, doktor.

Nastavnica hrvatskog jezika i zemljopisa; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u Gradskoj knjižnici u Kraljevici, od 1980. do 1988. tajnica je u osnovnoj školi u Novom, a zatim knjižničarka.

Veza: 5, 4, 6, 2, 3

2.

SOTOŠEK, NIKOLA (Ljubija, Rudnik, 9. 3. 1948), sin Stanislava i Hildegarde r. Mrzljak - Trpiježinke, Merikanke (Novi, 13. 1. 1910 – Novi, 13. 8. 1984), Bogoslavove;

supruga Ðurđa r. Kocijan (Kraljevica, 1. 8. 1951), Adolfova. Izučeni kuhar i kapetan duge plovidbe; završio je Višu pomorsku školu u Bakru. Radi u Lošinjskoj plovidbi. Veza: 3, 5, 1, 4, 6 3.

SOTOŠEK, STANISLAV (Stanko) (Novi, 13. 11. 1905 – Novi, 8. 8. 1984), sin Franje i Karline r. Kukalj (Novi, 2. 11. 1871), Ivanove; supruga Hildegarda (Hilda) r. Mrzljak - Trpiježinka, Merikanka (Novi, 13. 1. 1910 – Novi, 13. 8. 1984), Bogoslavova. Profesionalni stariji narednik vodnik u jugoslavenskoj kraljevskoj ratnoj mornarici. Plovio je (1934) na razaraču Dubrovnik kojim je kralj Aleksandar Karađorđević putovao do Marseillea i potom mrtav prevezen u Split. Za vrijeme NDH mornarički je časnik, a zatim pomorski strojar. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici pa u pilani na Brezama (DIP Novi) kao upravitelj. Kraljicu Mariju Karađorđević i njezine sinove vozio je u motornom čamcu za njihova boravka u Novom 1932. godine. Veza: 5, 1, 4, 6 4.

SOTOŠEK, STANISLAV (Rijeka, 13. 6. 1971), sin Vladimira i Mire r. Šuman (Križišće, 24. 1. 1945); supruga Iva r. Vrčić (Rijeka, 18. 1. 1983).

Doktor medicinskih znanosti, specijalizant kirurgije; diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Radi u KBC-u Rijeka u bolnici na Sušaku. Veza: 5, 1, 2, 3, 6 5.

SOTOŠEK, VLADIMIR (Sisak, 3. 11. 1942), sin Stanislava i Hildegarde (Hilda) r. Mrzljak - Trpiježinke, Merikanke (Novi, 13. 1. 1910 – Novi, 13. 8. 1984), Bogoslavove; supruga Mira r. Šuman (Križišće, 24. 1. 1945).

Magistar znanosti, doktor medicine; specijalist kirurške ortopedije; primarijus; Medicinski fakultet završio je u Rijeci; magistrirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Predstojnik je Ortopedske klinike u KBC-u Rijeka od 1969. Nositelj Spomenice Domovinskog rata 1991; borac Domovinskog rata od 1991. ratni kirurg, viši časnik Hrvatske vojske i jedan od trideset dragovoljaca s područja Novoga.

Veza: 3, 2, 1, 4, 6, Bažok

6.

SOTOŠEK, VLATKA (Rijeka, 28. 8. 1972), kći Vladimira i Mire r. Šuman (Križišće, 24. 1. 1945).

Doktorica medicinskih znanosti, liječnica opće medicine; diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Rijeci na kojem radi kao asistentica (od 1998).

Veza: 5, 1, 4

1.

SPINČIĆ , DRAGUTIN ( Drago ) (Luka, Krmpote, 18. 2. 1916 – 8. 2. 1944), sin Lojza i Justine r. Butorac (Drinak,

Krmpote, 30. 10. 1887), Tomine. Otac, postolar, radio je u Ledenicama, a rodom je iz Kastva. Pali borac NOR-a. Pripadao je radničkome sindikalnom pokretu u Sušaku još prije rata. Sudionik NOB-a od 19. veljače 1941; bio je u ledeničkom partizanskom logoru, zatim u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović i u 2. brigadi 13. primorsko-goranske divizije odakle nakon oslobođenja Senja prelazi 17. rujna 1943. u Komandu mjesta Senj kao pomoćnik komandanta. Poginuo je kao komesar u borbi na Krmpotskoj Ravnoj strani protiv 3/847 puka 392. legionarske divizije koja je nadirala iz Krivog Puta. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno.

2.

SPINČIĆ, VJEKOSLAV, (Spinčići, Kastav, 23. 10. 1848 – Sušak, 27. 5. 1933). Svećenik i političar. Teologiju je studirao u Gorici i Trstu, a 1872. je zaređen za svećenika. Studirao je povijest i zemljopis u Pragu i Beču. Bio je učitelj i nadzornik. Otpušten je 1892. kao preporoditelj Istre. Bio je zastupnik u Istarskome pokrajinskom saboru 1882, a od 1891. do 1918. zastupnik u carevinskom vijeću te predsjednik Prosvjetnog društva sv. Ćirila i Metoda za Istru i poslanik u Narodnoj skupštini u Beogradu 1931. Posjećivao je Novi.

SPOJA

Bribirsko prezime.

1.

SPOJA, BLAŽENKA r. Šegulja (Novi, 3. 2. 1929 – Novi, 10. 1. 2005), kći Josipa i Uršule r. Sokolić (Novi, 21. 10. 1899), Danijelove; suprug Stipan (Bribir, 25. 5. 1928.– Novi, 2. 2. 2008), Ivanov. Učiteljica; završila je Učiteljsku domaćinsku školu u Zagrebu. Radila je u osnovnoj školi u Ogulinu. Veza: Šegulja 14, 1

2.

SPOJA, IVAN (Bribir, 2. 11. 1931), Matin. Stolar. Radio je u DIP-u Novi od 9. travnja 1982. do 31. svibnja 1989. kao poslovođa. Veza: 0

3.

SPOJA, IVAN (Nastazo) (Bribir, 1911). Stolar. Bio je i nastavnik praktične nastave u ŠUP-u u Novom, smjer stolarstvo. Veza: 0

4.

SPOJA, JOSIP - Kuzmić (Jargovo, Bribir, 30. 10. 1908 –28. 2. 1994), sin Marije r. Marinčić; supruga Ljudmila r. Tonković (Bribir, 8. 1. 1931). Nositelj Partizanske spomenice 1941. Bio je predsjednik NOO Bribir, zatim predsjednik kotarskog NOO Novi u Beronjici od osnivanja 28. kolovoza 1942. do proljeća

1943, a koji je poslije bio u bribirskoj šumi pa u Bulićima i Mataija Dragi.

SRDOČ

Prvi Srdoči u 20. st. dolaze iz Senja, a sada iz Sušaka.

1.

SRDOČ, JULKO (Srdoči, Kastav, 1915 – Novi, 5. 10. 1943). Pali borac NOR-a. Kao partizanski borac i pripadnik vojnih jedinica 13. primorsko-goranske divizije ranjen je u borbama s njemačkim jedinicama pri prodoru kroz Istru u Hrvatsko primorje. Smješten je na liječenje u vojnu bolnicu u Novom gdje je umro. Pokopan je na novljanskom groblju 7. listopada 1943. uz prisutnost župnika Tome Vičića i “požupa” Tome PiškulićaBracine.

2.

SRDOČ, MARKO (Rijeka, 15. 7. 1977), sin Veljka i Spomenke r. Kargačin - Belike (Novi, 5. 9. 1950), kćeri Mihovila i Marije r. Žvanović - Šišinke (Novi, 13. 9. 1921), Josipove.

Diplomirani inženjer strojarstva; završio je studij na Tehničkom fakultetu, smjer strojarstvo u Rijeci. Radi u francusko-talijanskoj tvrtki Sajpen u gradu Doha (Katar).

Veza: 3 3.

SRDOČ, SPOMENKA r. Kargačin - Belika (Novi, 5. 9. 1950), kći Mihovila i Marije r. Žvanović - Šišinke (13. 9. 1921), Josipove; suprug Veljko (Sušak, 1949), pomorski kapetan duge plovidbe.

Diplomirana ekonomistica; Ekonomski fakultet završila je u Rijeci. Radila je u Riječkoj banci u Rijeci u privrednom sektoru.

Veza: 2

SREMAC, ZLATA

Učiteljica u građanskoj školi u Novom od 1923. do 1929. Bila je članica Narodne čitaonice od 1925. godine.

SRIĆA

Grobničko prezime iz predjela Mavrinaca, sela zvanog Srićino Selo. U Novom se pojavljuje u prvoj polovici 19. stoljeća kada tu dolazi Josip Srića (1779 – 16. 12. 1833) sa sinovima Lovrom, trgovcem i Ivanom (7. 5. 1809), ali brzo nestaje i po ženskoj liniji prelazi u Pexidr-Srića.

1.

SRIĆA, FRANKO (Muto) (Novi, 3. 12. 1876 – Stenjevec, 30. 12. 1928), sin Lovre Ivanovog i Lucije r. Sokolić - Z Brajde (Novi, 11. 11. 1841 – Novi, 22. 2. 1926); supruga Marija r. Piškulić - Anjika (Novi, 7. 9. 1874), Matijeva. Novljanski “lanterničar”; palio je od 1920 / 1922. do 1928. uvečer i gasio ujutro ulične svjetiljke u gradu, tzv. lanterne (tadašnja gradska rasvjeta) koje su gorjele na petrolej. Bio je gluhonijem (“mutast”) zbog čega je dobio

nadimak Muto. Završio je u Zavodu za umobolne. Posao “lanterničara” poslije njega obavljao je Andrij Sokolić (Papaco) - Verica. Imao je kćer Doricu (12. 5. 1915) koja je mlada umrla u bolnici u Sušaku (17. 10. 1935).

Veza: 3

2.

SRIĆA, LOVRA (Novi, 3. 8. 1803 – Novi, 31. 5. 1849), sin Josipa i Vincence (Draga, 1778 – Novi, 29. 11. 1840); supruga Tereza r. Radetić - Kastavka (Novi, 15. 10. 1804 –Zagreb, 18. 11. 1886), Nikolina. Trgovac, kovački majstor i pučki općinski sudac u Novom. U njegovoj kući na Placi, tzv. Srićinoj kući, osnovana je 27. ožujka 1845. Narodna čitaonica, treća u Hrvatskoj, čiji je organizator i prvi potpredsjednik bio Josip Mažuranić (Novi, 3. 3. 1818 – 20. 12. 1879), Petrov, kanonički namjesnik modruško-krbavske stolne crkve u Novom.

Veza: 5, 6, 4, 7

3.

SRIĆA, LOVRA (Novi, 11. 8. 1846 – Novi, 4. 9. 1913), sin Ivana Josipovog i Jele r. Štiglić (Porto Regio, 19. 5. 1808 –26. 2. 1873); supruga Lucija r. Sokolić - Z Brajde (Novi, 11. 11. 1841 – Novi, 22. 2. 1926), Tomina.

Postolar i trgovac u Novom.

Veza: 1

4.

SRIĆA, MARGARETA (Mare) r. Sokolić (Novi, 30. 5. 1834 –Novi, 6. 5. 1909), Antonova; suprug Nikola (Novi, 19. 11. 1833 – Novi, 22. 12. 1905), Lovrin. Jedna od utemeljiteljica Radničke zadruge Sv. Nikola u Novom, osnovane 1881. godine.

Veza: 5, 6, 7, 2

5.

SRIĆA, NIKOLA (Novi, 19. 11. 1833 – 22. 12. 1905), sin Lovre i Tereze r. Radetić - Kastavke (Novi, 15. 11. 1804 – Zagreb, 18. 11. 1886), Nikoline; supruga Margareta r. Sokolić - Pavlika (Novi, 30. 5. 1834 – Novi, 6. 5. 1909), Antonova. Veletrgovac drvom. Imao je pilanu u novljanskoj šumi, izvozio je drva. Bio je i brodovlasnik te vlasnik kuća u Rijeci. Prodao je Općini Novi drvenu građu za izgradnju drugog kupališta na plovećim drvenim trupcima uz malu rivu u luci 1886. Bio je prvi predsjednik Društva za uređenje i uljepšanje Novog koje je osnovano 29. listopada 1902, predsjednik Radničke zadruge Sveti Nikola od osnivanja 1881. do 1905, član Upravnog odbora obnovljene Narodne čitaonice od prosinca 1864, a u Bribiru predsjednik narodnog skupa 8. prosinca 1903. organiziranog za borbu Vinodolaca protiv mađaronske politike. S još nekolicinom potaknuo je izgradnju Rudolfinske ceste od Prosike do Ogulina 1873 / 1874, dok je dionicu Novi – Prosika gradio Matija Mažuranić. Nakon svečanog puštanja u promet te ceste 30. listopada 1874,

u njegovoj su se kući našli sudionici svečanosti, među njima i August Šenoa, Bude Budisavljević i dr. Veza: 2, 6, 4, 7

6.

SRIĆA, SREĆKO (Novi, 30. 5. 1844 – Novi, 16. 10. 1895), sin Lovre Josipovog i Tereze Lucije r. Radetić (Novi, 15. 11. 1804 – Zagreb, 18. 11. 1886). Trgovac i trgovački knjigovođa u Novom. Veza: 2, 5, 7, 4

7.

SRIĆA-PEXIDR, ZDENKA (Novi, 5. 7. 1886 – Zagreb, 1972), kći Gustava i Marije r. Srića (Novi, 20. 7. 1862 – Novi, 27. 9. 1942), Nikoline; prvi suprug Ernst Maks Erick Sieger (Stuttgart), profesor i akademski slikar, a drugi Pavle Ostović.

Akademska slikarica.

Veza: 5, 4, 6, 2, Pexidr-Srića STANIĆ

Prezime je podrijetlom bunjevačko. Pojavilo se u ovim krajevima početkom 17. st. kada je narod bježao pred Turcima. Spominje se i u Novom u 18. st. Prvi Stanići dolaze u Novi iz Bribira u 20. st. 1.

STANIĆ, ANTON (Ugrini, Bribir, 15. 5. 1918 – 12. 4. 1989), sin Antona i Marije. Bravar.

Veza: 0 2.

STANIĆ, IVAN (Sv. Vid, Bribir, 27. 11. 1935), Jurjev; supruga Milica r. Matijević - Senjka (Novi, 30. 3. 1942), Antonova.

Elektrotehničar; srednju školu završio je u Rijeci. Privatni je građevinski poduzetnik, vlasnik tvrtke Simtrade u Novom koja raspolaže teškom građevinskom mehanizacijom.

Veza: 4, Cvitković 35 3.

STANIĆ, JURAJ

Desetnik (decurion) u Novom. Jedan je od potpisnika dvaju ugovora sastavljenih u Bakru 22. veljače 1763. između kraljeva vojnog namjesnika Antonija de Zandonattija i Novljana o zamjeni vinskog doprinosa, sulja (davanja u ovcama) i tlake u novčanu obvezu.

4.

STANIĆ, MARINKO (Novi, 4. 6. 1962), sin Ivana i Milice r. Matijević - Senjke (Novi, 30. 3. 1942), Antonove. Elektrotehničar; završio je srednju školu u Rijeci. Privatni je građevinski obrtnik, vlasnik tvrtke Građevinski iskopi u Novom.

Veza: 2, Cvitković 35

STANKOVIĆ

STANKOVIĆ, JOSIP (Novi, 14. 3. 1892). Riječ je zapravo o Josipu Ježiću - Stankoviću, Matijevom. – Vidi pod Ježić, Josip (sin Matija Ivanovog). Veza: Petrinović 32, 30

1.

STARČEVIĆ, IVAN (Mrkopalj, 7. 3. 1877 – Senj, 24. 11. 1934), sin Luke i Barbare – nakon suprugove smrti (1880) preudane (1890) za Ivana Tomljanovića u Markovce (Našice). Profesor, doktor teologije i biskup senjsko-modruški. Kao dijete siromašnih roditelja živio je kod mrkopaljskog bilježnika Josipa Sušića i njegove supruge Anđele. Nižu gimnaziju završio je u Senju, višu u Rijeci, a bogosloviju je počeo studirati u Senju, nastavio u Budimpešti. Prvu misu obavio je u Mrkoplju 5. kolovoza 1900. Radio je u Senju od 1900. kao kateheta i docent pedagogike na Bogoslovnom učilištu, od 1901. je tajnik i bilježnik duhovnog stola. Doktorirao je 1906, kao profesor dogmatike radi do 1915. Direktor je biskupske kancelarije u Senju 1910, a od 1914. je postao kanonik senjskoga stolnog kaptola pa je 1922. odlikovan kao apostolski protonotar. Godine 1930. je generalni vikar biskupa dr. Marušića, a nakon njegove smrti prvi kapitularni vikar Senjsko-modruške biskupije. Posvećen je u Zagrebu 28. kolovoza 1932, ustoličenje za senjskog biskupa obavljeno je u Senju 11. rujna 1932, a za biskupa modruškog u Novom 18. rujna 1932. Svečanom ustoličenju u Novom, uz novljanskog kaptola s prepoštom msgr. Matom Cvetkon i načelnikom Općine Novi, Kuzmom Mikuličićem, koji ga je pozdravio na Placi, bio je prisutan i potpukovnik Pogačnik, ađutant kraljevskog dvora, budući da se kraljica Marija Karađorđević sa sinovima nalazila u Novom. 2.

STARČEVIĆ IVAN (Lič, 25. 5. 1876), Pavlov; supruga Marija r. Petrinović - Mikljinica (Novi, 17. 9. 1876), kći Ivana i Mande. Postolar u Novom. Imao je devetero djece: Franjo (Novi, 29. 1. 1899), Ivan (Novi, 20. 11. 1902), Milan (Novi, 12. 9. 1900 – Beograd, 1920), Veljko (Novi, 1907 – Novi, 1908), Paval (Novi, 20. 6. 1912), Ana (Novi, 3. 10. 1904), Anđelika (Novi, 2. 9. 1909) i Stanko (Novi, 1914). Poslije se odselio s obitelji.

STAREŠINA, ZVONIMIR (Braco) (Zagreb, 12. 4. 1949 –Prag, 22. 8. 2004), sin Josipa i Olge r. Krišković - Perinice (Novi, 6. 11. 1927), kćeri Ivana Matijevog, preudane za Nikicu Mudrovčića - Pilčića (21. 9. 1932), Bogoslavovog; supruga Jadranka r. Milošević (Novi, 21. 8. 1955 –Novi, 4. 1. 2001), Antonova; rastavljen. Brodocjevar; zanat je izučio u brodogradilištu u Kraljevici gdje je i radio.

Veza: Mudrovčić 77

1.

STATTIN, IVAN (Ogulin, 23. 10. 1894 – Otočac, 1943), Lavoslavov; supruga Marija r. Šterman (Novi, 7. 12. 1903 –Novi, 13. 2. 1981).

Žrtva rata (1941 – 1945). Veletrgovac drvom i industrijalac u Novom. Bio je jedan od vlasnika pilane (uz Mirka Maričića i Weinbergera) na “Melu” uz Ričinu, a postao je i vlasnik pilane na Mošunama. U Novi je došao 1902. Na poticaj ledeničkih komunista, njegov je kamion 16. srpnja 1937. bačen s ceste blizu Batera. Nakon kapitulacije Italije uhitile su ga socijalističke vlasti u Novom te je odveden u Otočac kao “kapitalist”. Strijeljan je na livadi pored tamošnjega groblja zajedno s Josipom Bukovcem. Veza: 2, 3 2.

STATTIN, IVICA (Ogulin, 1923 – Francuska, 1944), sin Ivana i Marije r. Šterman (Ogulin, 7. 12. 1903 – Novi, 13. 2. 1981). Žrtva rata (1941 – 1945). Završio je Trgovačku akademiju u Karlovcu. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; borac 2. bataljuna 4. brigade 13. primorsko-goranske divizije, a u partizane je otišao iz Novoga gdje je i mobiliziran. Zarobljen je u borbama s Nijemcima u Lici, a kako je znao njemački jezik prisilno je uključen u njemačku vojsku s kojom je za vrijeme savezničkog iskrcavanja u Francuskoj prebačen na Zapadnu frontu u Francuskoj gdje je poginuo u Alzasu zajedno s većom njemačkom jedinicom. Tamo je pokopan u zajedničkoj grobnici, a na obiteljskoj grobnici na novljanskom groblju upisano je samo njegovo ime.

Veza: 1, 3 3.

STATTIN LJUBOMIR (Zagreb, 24. 8. 1929 – Ljubljana, Slovenija, 17. 11. 1997), sin Ivana i Marije r. Šterman (Ogulin, 7. 12. 1903 – Novi, 13. 2. 1981); prva supruga Ljerka (1929 – 1987).

Doktor stomatolog; studij je završio na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu. Radio je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom od 1. listopada 1955. do 30. rujna 1958, a potom u Sloveniji, u Tolminu i Novoj Gorici.

Veza: 1, 2

STEFANI (Štefanić) (iz Pazina).

Poručnik talijanske vojske u Novom i opunomoćeni prevoditelj (tumač) u talijanskoj komandi (presidio – garnizon) u Novom. Bio je profesor književnosti i pričuvni poručnik tada u sastavu 74. pješačke pukovnije, divizije Lombardia. Zapovjedništvo divizije bilo je u vili Lada Kao antifašist spriječio je ustašu svećenika Aleksandra Zoričića da ukloni neke ljude iz Novog, a ispred kuće dr. Milutina Mažuranića postavio je vojnu stražu da ga ustaše ne bi uhitili.

1.

STAZIĆ, DRAGICA (iz Zagreba).

Učiteljica. Od 1954. do 1958. radila je u osnovnoj školi u Novom.

STAZIĆ, IVAN (iz Zagreba).

Učitelj. Radio je u osnovnoj školi u Novom od 1954. do 1958. godine.

STEFANOVIĆ KARADŽIĆ, VUK (Tršić, 26. 10. 1787 – Beč, 25. 1. 1864).

Srpski jezikoslovac i skupljač “srpskih” narodnih pjesama. Od 1840. do 1950. i 1857. dolazio je u posjet Antonu Mažuraniću u Novom kojom je prigodom skupljao i novljanske narodne pjesme koje je poslije u svojim izdanim zbirkama uvrstio kao “srpske narodne pesme”. U Mažuranićevoj je kući rekao za nas Hrvate: “Srbi ste…, da i niste, pređite na srpstvo pa ćete dobro proći.”

STEINHAUER, HEIN (Amsterdam).

Nizozemac koji je od 1970. do 1975. dolazio u Novi, razgovarao sa starijim Novljanima (Josipom Karlovićem, Marijom Zoričić - Peričikom i drugim) i proučavao novljansku čakavštinu na kojoj je i doktorirao. Proučavao je i čakavštinu Senja i Vrguda, a u doktorskoj disertaciji objavio je opsežnu studiju čakavice Novoga, Senja i Vrguda.

STEPANOVIĆ, JOSIP

Kotarski poglavar. Bio je član Narodne čitaonice (od 9. ožujka 1929).

STIGLIN

Prezime iz Hreljina, a u Novom je postojalo tijekom cijelog 18. stoljeća.

STILIN

Ledeničko prezime iz sela Stilini. 1.

STILIN, ANTON (Tona) - Grgičin (Stilini, Ledenice, 8. 6. 1921 – Rijeka, 3. 1. 1951), sin Grge i Kate r. Butković (Ledenice, 25. 8. 1876); supruga Milka r. Pavličević (Krmpote, 25. 1. 1923), Jurjeva. Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović i u drugim jedinicama 13. primorsko-goranske divizije. Nakon rata neko vrijeme je radio u Općoj poljoprivrednoj zadruzi u Ledenicama. Njegova supruga je bila aktivistica omladinske organizacije SKOJ-a i predsjednica AFŽ-a.

Veza: 15

2.

STILIN, ANTON (Tona) - Biba (Podlipnik, Ledenice, 30. 5. 1916 – Bleiburg, svibanj 1945), sin Vicka Pavlovog i Antonije (Tonka) r. Pađen (Ledenice, 9. 3. 1888). Njegov se otac (Ledenice, 6. 1. 1885) preselio u Novu Gradišku gdje je i umro (14. 11. 1951). Žrtva rata (1941 – 1945); kao domobran u vojski NDH izgubio je život u povlačenju pred JNA prema Austriji. Ubijen je u Bleiburgu ili u okolici.

Veza: 0

3.

STILIN, DRAGUTIN (Drago) - Rada (Stilini, Ledenice, 11. 5. 1909 – Ledenice, 26. 2. 1968), sin Antona i Kate r. Mataija (Ledenice, 9. 5. 1872): supruga Marija r. Stilin (Ledenice, 29. 11. 1908 – Rijeka, 3. 6. 1992).

Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, zatim u jedinicama 5. operativne zone i u komandi mjesta, a od 1943. u općinskom NOO-u Ledenice.

Veza: 7 4.

STILIN, FRANCIKA (Franka) r. Stilin (Podlipnik, Ledenice, 3. 8. 1864 – Črvanac, Ledenice, jesen 1942), kći Andre Grginog i Vice r. Frković (Ledenice, 29. 10. 1838 –Ledenice, 23. 12. 1913), Jurjeve: suprug Nikola (Stilini, Ledenice, 31. 5. 1861 – jesen 1942), Filipov. Žrtva rata (1941 – 1945); ubili su je partizani kod sela Črvanca dok je išla po krumpir u Drežnicu, navodno zbog sina koji je dezertirao. Veza: 10, 16, 13, 1, 15

5.

STILIN, JANDRA (Jandra Ivkin) (Sušak, 24. 12. 1920), sin Antona i Ljubice r. Krmpotić (Ledenice, 14. 1. 1904 – Sušak, 27. 1. 1936), prve očeve supruge. Nadimak Ivkin mu je po maćehi Ivki r. Tomljanović (Krmpote, 24. 6. 1910). Lugar. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudjelovao u NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović pa u bataljunu Matija Gubec 6. primorsko-goranske brigade, poslije 1. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Nakon rata završio je lugarsku školu i radio u Šumariji Novi. Preselio se u Rijeku gdje je i radio. Veza: 0

6.

STILIN, JOSIP (Stilini, Ledenice, 22. 4. 1918 – Zemun, 12. 11. 1978), sin Jurja Grginog i Marte r. Krmpotić (Ledenice, 29. 5.1880); oženio se u Beogradu. Šumski radnik. Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, zatim pomoćnik komesara 1. bataljuna 1. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Nakon rata je bio djelatni pukovnik JNA. Mnogo je pridonio uređenju Krmpota i Klenovice. Poginuo je u prometnoj nesreći u Zemunu.

Veza: 11, 12

7.

STILIN, JOSIP - Biba (Podlipnik, Ledenice, 10. 6. 1929 –Nova Gradiška, 4. 8. 1986), sin Vicka Pavlovog i Antonije r. Pađen (9. 3. 1888); supruga Latinka r. Čakširan. Kao dječak preselio se s braćom u Novu Gradišku. Braća su mu blizanci Petar (4. 2. 1915) i Pavao (4. 2. 1915 –Nova Gradiška, 20. 7. 1991), Anton (30. 5. 1916 – Bleiburg, ?) i Mladen (16. 9. 1926), oružnik u NDH.

Veza: 2, 8

8.

STILIN, JOSO - Biba (Podmelnik, Ledenice, 18. 1. 1912 –Dravograd, svibanj 1945), sin Ivana Pavlovog i Jelene r. Veljačić (Bribir, 25. 1. 1872 – Ledenice, 23. 3. 1943); prva supruga Marija r. Pađen (Ledenice, 27. 9. 1913 – Ledenice, 18. 8. 1940), Petrova, druga Marija r. Stilin (Podlipnik, Ledenice, 14. 1. 1910 – Rijeka, 24. 2. 1998.), poslije preudana za Josipa Mataiju (8. 4. 1908), Ivanovog. Žrtva rata (1941 – 1945); kao časnik domobransko-ustaške vojske, navodno potpukovnik, poginuo je pri povlačenju prema Austriji (a ne u Bosni 1941. kako je pogrešno zapisao ledenički župnik). Njegov je brat Vladimir (4. 1. 1915 – Zagreb, 5. 8. 1992) bio sudionik NOB-a od 8. svibnja 1942. kao komandir 4. čete bataljuna Matija Gubac Pete operativne zone Hrvatske.

Veza: 7 9.

STILIN, MARIJAN - Perčev (Stilini, Ledenice, 15. 9. 1919 –Ogulin, rujan 1943), sin Filipa Petrovog i Filipine r. Stilin (Ledenice, 12. 2. 1887), kćeri Nikole Filipovog i Francike. Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1942; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović i u drugim jedinicama 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je u borbama kod Ogulina nekoliko dana nakon kapitulacije Italije. Ime mu je zabilježeno na spomeniku palim borcima NOR-a u Ledenicama.

Veza: 0 10.

STILIN, NIKOLA - Pager (Podlipnik, Ledenice, 31. 5. 1861 –Črnavac, Ledenice, jesen 1942), sin Filipa Nikolinog i Kate r. Pađen (Ledenice, 7. 9. 1834 – Ledenice, 18. 12. 1902), Jakovljeve; supruga Francika (Franka) r. Stilin (Ledenice, 3. 8. 1864 – Črnavac, Ledenice, 1942). Žrtva rata (1941 – 1945). Trgovac. U jesen 1942. uputio se u Drežnicu u nabavu krumpira, u šumi na staroj cesti kod sela Črvanca naišao je na partizane koji su ga ubili.

Veza: 4, 16, 13

11.

STILIN, NIKOLA (Stilini, Ledenice, 6. 12. 1919 – Rijeka, 12. 3. 1988), sin Jurja Grginog i Marte r. Krmpotić (Ledenice, 29. 5. 1880); supruga Milka r. Sučić (iz Sušaka). Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac – mitraljezac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović. Sudjelovao je u napadu na Jasenak 17. siječnja 1942. Bio je član KPJ od veljače 1942. godine. Veza: 6, 12

12.

STILIN, PAVAO (Korubica) (Stilini, Ledenice, 9. 1. 1916 –Zemun, 26. 12. 1969), sin Pavla Grginog i Franjice zvane Franka r. Stanić (Bribir, 4. 10. 1891); supruga Marija r. Stilin - Rada (Ledenice, 18. 3. 1912). Roditelji su mu odselili u Slavoniju.

Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, u bataljunu Matija Gubec i Ljubica Gerovac i u 13. proleterskoj brigadi Rade Končar pa od ožujka 1943. u pratećoj jedinici pri Vrhovnom štabu NOV-a i POJ-a. Veza: 6, 11

13.

STILIN, RAFAEL (Podlipnik, Ledenice, 11. 7. 1886 – 1914 / 1918), sin Jakova (Ledenice, 23. 3. 1858 – Ledenice, 24. 3. 1942), Filipovog i Ane r. Mataija - Smuta (Ledenice, 1. 10. 1864 – Ledenice, 25. 3. 1927), Andrine. Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao austrougarski vojnik. Veza: 10, 4, 16 14.

STILIN, RAFAEL (Podlipnik, Ledenice, 7. 6. 1928), sin Luke Rafaelovog i Pauline r. Krmpotić (Ledenice, 17. 4. 1898 –Ledenice, 29. 3. 1937); supruga Ana r. Stilin. Lugar. Radio je u Šumariji Novi (od 1. travnja 1958). Veza: 0 15.

STILIN, VALENTIN (Podlipnik, Ledenice, 14. 2. 1922 – Karlovac, 6. 4. 1942), sin Andrije Andrinog i Marije r. Mataija (Ledenice, 19. 3. 1895 – Trsat, 16. 6. 1936). Žrtva rata (1941 – 1945). Bio je domobran u vojsci NDH. U Karlovcu, gdje se nalazio, počinio je samoubojstvo. Veza: 4, 1 16.

STILIN, VICKO - Pager (Podlipnik, Ledenice, 3. 4. 1902 –1. 8. 1952), sin Nikole Filipovog i Francike r. Stilin (Ledenice, 3. 8. 1864 – jesen 1942), Andrine. Radeći u šumi smrtno je nastradao. Veza: 10, 4, 13 1.

STIPANIČIĆ, ANTON (6. 7. 1869); supruga Ana r. Stipaničić (1871). Bilježnik u Općini Ledenice od 1888, a u Općini Krmpote od 1897. Uz to je i načelnik Općine Ledenice od 1895. do 1907. poslije Petra Kalanja (1894 – 1895), a prije Jakova Draginića (1907 – 1909). Imao je sina Adolfa (1. 4. 1904). Veza: 0 2.

STIPANIČIĆ, JURAJ

Svećenik. Bio je upravitelj župe u Krmpotama od rujna 1855. do rujna 1860. (poslije Ivana Pobora), a do 1864. župnik (prije Antona Kriškovića).

STIPANIĆ

Prezime se spominje u Novom još u 17. stoljeću, ali ga u 19. i 20. st. više nema. U ovom stoljeću Stipanići dolaze u Novi iz Crikvenice.

1.

STIPANIĆ, ANTE (Glina, 28. 11. 1923 – Rijeka, 7. 10. 2006), Josipov; supruga Mara r. Biondić (Senj, 27. 2. 1932), doktorica medicine, anesteziologinja. Doktor medicine, ginekolog; Medicinski fakultet završio je u Zagrebu, a specijalizaciju u Sušaku. Radio je u Crikvenici, u KBC-u (Klinički bolnički centar) Rijeka, bolnica na Sušaku. Godinama je, jednom tjedno dolazio u Ginekološku ambulantu i dispanzer za trudnice koji se od 1951. do 1975. (za cijelo Hrvatsko primorje) nalazio u Novom. Tu ima i kuću. Sestra mu je Jelena (17. 6. 1922).

Veza: 2

2.

STIPANIĆ, JOSIP (Crikvenica, 24. 4. 1895 – Sušak, 1969), Antonov; supruga Marija (Szeged, ?). Kotarski sudac. Studirao je na Pravnom fakultetu u Innsbrucku, a diplomirao u Zagrebu. Bio je sudski pripravnik u Čabru i Crikvenici, kotarski sudac u Glini od 1923. do 1930, a od 1930. do 1941. u Novom. Godine 1946. premješten je najprije u Županju pa u Rijeku.

Veza: 1

STIPEČ, JOSIP (Joža) (Štale, Bribir, 13. 2. 1952), Josipov. Diplomirani ekonomist; Ekonomski fakultet završio je u Rijeci. Radio je u HTP-u Lišanj u Novom od 1973. do 23. siječnja 1978, zatim je rukovoditelj radne zajednice u Vodovodu Žrnovnica. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. kao narednik Hrvatske vojske.

STIPLOŠEK, VIKTOR (Feđa) (Zagreb, 11. 4. 1893 – Rijeka, ?), Jurjev; supruga Lukrecija r. François (Zagreb, 4. 8. 1903 – Novi, 4. 4. 1982), udovica doktora Josipa Piškulića - Ulkinića (13. 10. 1885 – Zagreb, 10. 6. 1943), Frankovog, . Akademski kipar. Radio je od 1948. nekoliko godina u poduzeću Lišanj u Novom kao činovnik.

Veza: 0

STJEPANEK (ŠTEFANEK), FRANJO

Učitelj u osnovnoj školi u Novom (1863 – 1871), zajedno s još jednim Čehom, Josipom Glanzom (1863 – 1866). Bio je i učitelj hrvatskog pjesnika Frana Mažuranića, od 1864. i član Naodne čitaonice u Novom i neko vrijeme njezin tajnik.

STOJADINOVIĆ, MILAN

Poznati srpski bankar i političar u Kraljevini Jugoslaviji, prvak profašističke stranke JRZ te predsjednik kraljevske jugoslavenske vlade. Posjetio je Novi pred izbore, 22. srpnja 1938. U Novi je stigao autom iz Sušaka, a otputovao je brodom Petka u pratnji Novljanina inženjera Nikole Kabalina, tadašnjeg ministra u Vladi. U novljanskoj luci pozdravio ga je odvjetnik Mažuranić u ime JRZ-a i Ignac Miškatović u ime Turističkog društva Novi, a iz Općine nije došao nitko jer je tada upravljao HSS (Hrvatska seljačka stranka).

STOJANOVIĆ, RADENKO (Senj, 9. 10. 1974), Stojanov. Operater na građevinskim strojevima. Zanat je izučio u građevinskoj školi u Zagrebu. Borac Domovinskog rata i sudjelovao je u operacijama Medački džep i Oluja. Veza: 0

STOJEVIĆ

Prezime je bunjevačkog podrijetla, a Stojevići su došli 1605. (za vrijeme Frankopana) u Lič, a odatle u Ledenice i Krmpote.

1.

STOJEVIĆ, FRANE (Ćopo) - Frankov (Podomar, Krmpote, 19. 3. 1911 – Crikvenica, 9. 9. 1992), sin Antona i Marte r. Butorac (Krmpote, 5. 2. 1875); supruga Andrina r. Stanić (iz Bribira).

Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 1941; tajnik općinskog NOO-a Krmpote u šumi pa tajnik kotarskog NOO-a Novi, a iza 1945. pročelnik upravnog odjela KNOO-a Novi. Potom je bio ekonom u DIP-u Novi. Veza: 5, 2 2.

STOJEVIĆ, IVAN MILAN - Frankov (Krmpote, 30. 5. 1940), sin Mate Antonovog i Ruže r. Butorac (Krmpote, 9. 11. 1912).

Vozač. Radio je u Šumariji Novi i kao vozač autobusa Autotransa Veza: 1, 5 3.

STOJEVIĆ, MARKO IVE - Božanov (Podomar, Krmpote, 22. 2. 1929 – Novi, 30. 6. 1994), sin Martina i Marije r. Butorac - Capašove (Javorje, Krmpote, 31. 9. 1894 –Novi, 1979).

Sudionik NOB-a od 1942. i član KPJ; borac u 13. primorsko-goranskoj brigadi. Nakon rata bio je milicionar u SUP-u Rijeka, do 1985. kada dolazi živjeti u Novi. Veza: 4

4.

STOJEVIĆ, MARTIN - Božanov (Podomar, Krmpote, 31. 9. 1904 – Novi, 28. 8. 1985), sin Tome i Kate r. Butković (Ledenice, 23. 11. 1882 – Krmpote, 18. 10. 1909); supruga Marija r. Butorac (Javorje, Krmpote, 31. 9. 1894 – Novi, 1979).

Sudionik NOB-a od 1942; pozadinski terenski djelatnik. Nakon rata radio je u Novom gdje je i umirovljen. Veza: 3

5.

STOJEVIĆ, MILORAD (Milorad Ćopin) - Frankov (Bribir, 15. 3. 1948), sin Franje i Andrine r. Stanić (iz Bribira); supruga Dunja r. Urše (iz Drniša). Po ocu je Krmpoćan. Profesor, doktor znanosti; diplomirao je 1973. i doktorirao 1985. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Piše prozu, poeziju

i drame. Sastavio je i Antologiju čakavskog pjesništva 20. stoljeća 1987. Živi u Crikvenici.

Veza: 1, 2

STOPIĆ, ŽIVKA r. Šimunčić (Koprivnica, 3. 4. 1936), kći Slavka i Rozalije (Ružica) r. Sokolić - Vlašike (Novi, 23. 8. 1910), Rudolfove, po majci zvana Kaštaldovica. Profesorica matematike i fizike u Zagrebu. Završila je Višu pedagošku školu u Samoboru.

Veza: Šimunčić 1, Sokolić 246

STOŠIĆ

Stošići su stigli u Novi iz Feričanaca kod Našica.

1.

STOŠIĆ, DUBRAVKO (Novi, 27. 4. 1958), sin Ivana i Višnje r. Filipović (Novi, 3. 3. 1941), Marijanove; supruga Marina r. Buneta (Novi, 18. 12. 1965), Ivičina. Automehaničar; zanat je završio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Radi u GKTD-u Ivanj u Novom. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. kao desetnik. Jedan je od tridesetorice dragovoljaca Domovinskog rata iz Novog.

Veza: 2, 3

2.

STOŠIĆ, IVAN (Ivica) (Feričanci, 16. 4. 1934 – Novi, 25. 2. 1999), Markov; supruga Višnja r. Filipović (Novi, 3. 3. 1941), Marijanova. Brijački obrtnik u Novom. Zanat je izučio u Feričancima gdje je i radio. U Novi je došao 1952. i tu zasnovao obitelj.

Veza: 1, 3

3.

STOŠIĆ, ŽELIMIR (Novi, 23. 5. 1960), sin Ivana i Višnje r. Filipović (Novi, 3. 3. 1941), Marijanove; supruga Ljiljana r. Korduš (Ravna Gora, 1951), diplomirana ekonomistica. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu u Delnicama. Radi u Šumariji Novi. Borac Domovinskog rata u 138. brigadi.

Veza: 2. 1

STRAŽNJICKI, MILORAD (Križevci, 19. 9. 1879 – Rijeka, 30. 7. 1958).

Sveučilišni profesor i specijalist za pomorsko pravo; diplomirao je i doktorirao 1903. na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Predavao je pomorsko, trgovačko i mjenično pravo. Bio je član suda u Haagu i počasni generalni konzul Urugvaja u Zagrebu, od 1929. ambasador Kraljevine Jugoslavije i poslije NDH u Stockholmu. Između dvaju ratova imao je u Novom vilu (sa slikom sv. Jurja) u Lukavicama na izlazu iz parka na magistralu. Bio je dopisni član JAZU-a, a objavljivao je književna djela pod pseudonimom Milo Mistra.

STRIZIĆ

Bribirsko prezime.

1.

STRIZIĆ, FRANJO (Bribir, 3. 4. 1932), Ivanov. Vodoinstalater. Kućni majstor u HTP-u Lišanj odnosno Novi u Novom (od 17. svibnja 1978. do 30. rujna 1997).

Veza: 0 2.

STRIZIĆ, TOMA (Kičeri, Bribir, 6. 3. 1906 – Gorski kotar, 10. 6. 1944).

Narodni heroj i politički djelatnik. Bio je krojački obrtnik u Bribiru; zanat je izučio u Požegi. Pokretač je antifašističkog pokreta u Bribiru i Vinodolu već od 1930. Prisutan je bio i u političkom životu Novoga. Godine (1939. održao je sa skupinom Novljana sastanak na Krasi kod bivše klaonice. Prije rata tajnik je HSS-a za Kotar Novi Bio je aktivan u Narodnoj čitaonici u Bribiru, član KPJ od 1939, a od 1943. član okružnog NOO-a za Hrvatsko primorje te član ZAVNOH-a i AVNOJ-a. Poginuo je u njemačkoj zasjedi blizu sela Vrata (Gorski kotar).

3.

STRIZIĆ, IVAN KRSTITELJ (Bribir).

Pretpostavlja se da je bio prvi učitelj u pučkoj školi u Novom od njezina osnivanja 1786. (do 1795) nakon što je te godine car Josip ukinuo pavlinski samostan u Novom. Na inventaru škole datiranom 2. siječnja 1795. nalazio se njegov potpis.

STROSSMAYER, JOSIP JURAJ (Osijek, 4. 2. 1815 – Ðakovo, 8. 5. 1905).

Doktor filozofije i teologije i mecena; filozofiju je studirao u Ðakovu, a teologiju u Pešti od 1833. do 1837. Bio je dvorski kapelan u Beču, a od 1849. i đakovački biskup. Djelovao je politički već od 1848. Bio je počasni član novljanske Narodne čitaonice.

SUBOTIĆ, STANISLAVA (Stana) (Opsevci, Vinkovci, 25. 7. 1912), Antunova. Nastavnica ručnog rada u osnovnoj školi u Novom od 1. listopada 1955. do 31. kolovoza 1969. Članica je Turističkog društva u Novom od 1955. do 1957. i od 1961. do 1963. Tetka je Nade Subotić (Bošnjaci, 11. 10. 1931), glumice, supruge pjesnika Jure Kaštelana.

SUČEVIĆ

Prezime se pojavljuje u Novom krajem 19. st., dolaskom u Novi Luke Sučevića. Posljednji Sučević je Luka Mihovilov u Puli.

1.

SUČEVIĆ, BOŽIDAR (Novi, 12. 5. 1908 – Mufulira, Zambija, 4. 9. 1961), sin Luke i Vinke r. Radičić (Jelsa, 18. 6. 1872 – Novi, 18. 2. 1959); supruga Zora r. PiškulićArbičinka (Novi, 26. 6. 1911 – Johannesburg, Južna Afrika, 30. 6. 2003), Bogoslavova.

Stolar. Imao je stolarsku radionicu zajedno s Josipom Zoričićem, Gašparovim - Muhojidom u supruginoj kući (Ulica Braće Radić). Bio je u Hrvatskom sokolu i igrao

je nogomet u NGŠK-u. Odselio se u Južnu Afriku gdje su mu se rodili sin Luka Vinko (18. 10. 1933) i kći Elanda Marija (19. 10. 1936).

Veza: 3, 4, 5

2.

SUČEVIĆ, LUKA (Novi, 25. 5. 1930 – Rovinj, 18. 8. 2004), sin Mihovila i Katarine r. Piškulić - Bracinke (13. 10. 1907 –Novi, 18. 5. 1988), Nikoline; supruga Milka r. Pivačić. Završio je gimnaziju. Radio je u DIP-u Novi, u Tvornici ribljih konzervi Mirna u Rovinju i u Tvornici duhana Rovinj u Puli.

Veza: 4, Žarković, Grbac, Šamanić

3.

SUČEVIĆ, LUKA (Jelsa, 6. 12. 1866 – Novi, 18. 5. 1942), Nikolin; supruga Vinka r. Radičić (Jelsa, 18. 6. 1872 – Novi, 18. 2. 1959), Nikolina. Veletrgovac vinom u Novom. Trgovina i skladište nalazili su se u “magazinu” – staroj zgradi smještenoj preko puta gostionice Novi do trafostanice i zauzimala je dio dvorišta pogona Transport (Garaža) do Jadranske magistrale.

Veza: 1, 4, 5

4.

SUČEVIĆ, MIHOVIL (Mića) (Novi, 19. 10. 1906 – Pula, 2. 8. 1966), sin Luke i Vinke r. Radičić (Jelsa, 18. 6. 1872 –Novi, 18. 2. 1959), Nikoline; prva supruga Katarina r. Piškulić (Nikolina) - Bracinka (13. 10. 1907 – Novi, 18. 5. 1988), rastavljeni 1954.

Pomorski strojar i upravitelj stroja. Plovio je na trgovačkim brodovima, a za vrijeme rata (od 1939. do 1945) u savezničkim ratnim konvojima. Nakon razvoda odlazi u Pulu gdje je radio kao nastavnik stručne nastave u Pomorskoj školi.

Veza: 3, 1, 5, 2

5.

SUČEVIĆ, NIKOLA (Nikica) (Novi, 1. 1. 1902 – Novi, 17. 10. 1967), sin Luke i Vinke r. Radičić (Jelsa, 18. 6. 1872 –Novi, 18. 2. 1959); supruga Zlata r. Jeren, udovica Hranilović (13. 9. 1904 – Novi, 1994).

Pomorski kapetan duge plovidbe; završio je Nautičku akademiju u Bakru. Nogometaš NGŠK-a u Novom od osnivanja kluba 6. kolovoza 1924. godine.

Veza: 3, 1, 4, 6

6.

SUČEVIĆ, ZLATA r. Jeren, udovica Hranilović (13. 9. 1904 –Novi, 1994).

– Vidi pod Hranilović, Zlata.

Veza: 5

SUDAR, GABRIJEL

Učitelj. Radio je u građanskoj školi u Novom od 1943. do 1944. godine.

SUPILO, FRANO (Cavtat, 30. 11. 1870 – London, 25. 9. 1917). Hrvatski političar i publicist. Bio je starčevićevac, a od 1896. u sukobu je s Frankom. Protagonist je Riječke rezolucije i pripadnik Hrvatsko-srpske koalicije do 1909. kada istupa zbog njezine centralističke koncepcije o organizaciji nove južnoslavenske države te 1916. razočaran napušta zemlju. Često je dolazio u Novi kod dr. Bogoslava Mažuranića kod kojega su se sastajali pristalice Hrvatsko-srpske koalicije iz cijelog Vinodola. Dva se puta sastao s Antonom Žanićem - Pužićem (13. 6. 1849), Matijevim, a s Rokom Maričićem - Pećarom, Žanićem (18. 7. 1874), Ivanovim sudjelovao je u spaljivanju ugarske zastave 1895. u Zagrebu (za boravka Franje Josipa u Zagrebu) prigodom otvaranja Hrvatskoga narodnog kazališta.

SUPPE, PETAR

Novljanski kaštelan pod Bankalnom upravom (ces. kralj. Banco-Geföhlen, Ljubljana). Brinuo se o popravcima kaštela te je 1768. tražio pomoć od komercijalne intendanture u Trstu (v. Broz Brozović, Vinodolska knežija, str. 102) radi popravka gradskog zida uz porušenu stražarnicu. Dobio je 1045 lira i 20 solda.

SUŠIĆ, VLADIMIR

Svećenik. Od 14. kolovoza 1966. do 10. svibnja 1967. upravitelj je župe u Crikvenici te Župe sv. Jakova u Krmpotama (gdje nakon Drugoga svjetskog rata nije bilo svećenika). Poslije njega upravu župe u Krmpotama preuzeo je novljanski župnik Mihovil Primorac.

SVEĆENICI NOVLJANI (oni koji nisu uključeni u NBL pod svojim prezimenom): 1.

KABALIN, IVAN - Rudina (Novi, 22 12. 1713 – Novi, 18. 10. 1761), sin Ivana Jakovljevog i Uršule pl. Marijašević (16. 6. 1676). Svećenik (vjerojatno u Novom).

2.

MAJER, TOMA (Novi, 9. 10. 1685 – Novi, 23. 11. 1736), sin Matija Petrovog i Jelene (Novi, oko 1650 – 27. 7. 1733). Svećenik (vjerojatno u Novom).

3.

MARIČIČ MATIJ (Novi, rujan 1724), sin Petra (2. 8. 1691), Tominog (7. 3, 1658) i Vicence r. Sokolić (oko 1702), Matijeve; djed Toma je bio knez. Svećenik. I brat mu je Ivan Batta (16. 8. 1736) svećenik (u ovom leksikonu upisan pod Maričić – redni broj 48).

4.

MARIJAŠEVIĆ, IVAN (Novi, oko 1610 / 1620 – ?), iz porodice je slobodnjaka. Svećenik. Plovan u Novom, spominje se od 1650. do 1686.

5.

PIŠKULIĆ, IVAN (Novi, oko 1660 / 1665), Ivanov (Perišin). Svećenik. Vjerojatno je bio župnik u Novom jer se tu

(u Novom) spominje od 1676. do 1697. kada je krstio novorođenčad.

6.

SAJČIĆ, BERNARD (Novi, 11. 10. 1709 – Novi, 26. 2. 1761), sin Jerolima (Novi, 30. 9. 1676), Bernardovog i Uršule r. Maričić (Novi, 24. 8. 1678 – Novi, 12. 4. 1754), Petrove. Svećenik. Radio je u Novom kao kanonik.

7.

SOKOLIĆ, ANTON (Novi, oko 1600 / 1630 – Novi, ?).

Svećenik. Bio je vjerojatno župnik u Novom jer se tu spominje oko 1650. kada se u novljanskoj crkvenoj župi Modruške biskupije od 1. siječnja te godine počela voditi matična knjiga rođenih odnosno krštenih.

8.

SOKOLIĆ, FILIP (Novi, oko 1600 / 1630 – Novi, ?).

Svećenik. Bio je u Novom vjerojatno kao župnik jer je i on kao i njegov prethodnik krstio prvu novljansku novorođenu djecu upisanu u prvu matičnu knjigu od 1650.

9.

VONČINA, LEON (Novi, 19. 5. 1826 – Ljubljana, 4. 11. 1874), sin Josipa (Idrija, 13. 3. 1794 – Novi, 4. 4. 1869) i Katarine Loger (16. 11. 1798 – Novi, 3. 1. 1891). Svećenik u Sloveniji.

SVETIĆ

Prvi Svetići dolaze u Novi u 20. st. iz gornjozagonjskih sela i Batera (Ledenice).

1.

SVETIĆ, ANTON (Štrpe) (Kal, Gornji Zagon, 30. 8. 1927 –Novi, 6. 11. 1997), sin Ivana Stipanovog i Anice r. Rubčić (Kal, Gornji Zagon, 21. 5. 1901 – Novi, 23. 1. 1985); supruga Ana r. Rubčić - Mačkova, Dukina (Plužnice, Gornji Zagon, 22. 1. 1932), kći Jurja Nikolinog. Zidar. Radio je u Novom u KP Ivanj i kao grobar u novljanskom groblju. Veza: 27, 16, 25, 11, 26, 13, 31

2.

SVETIĆ, ANTON (Ledenice, 24. 6. 1802 – Ledenice, 14. 2. 1885), sin Nikole i Ane (Ledenice, 12. 4. 1761); supruga Matija (Ledenice, 3. 2. 1811 – Ledenice, 3. 4. 1885). Svetić je nekad bilo ledeničko prezime, ali se njegov (Antonov) sin Stipan (Ledenice, 27. 4. 1834 – Plužnice, Gornji Zagon, 1. 11. 1926) preselio u Plužnice, a njegovi potomci su živjeli u Valču, Tribotinju i Kalu.

Veza: 0

3.

SVETIĆ, ANTON (Kajbuš) (Plužnice, Gornji Zagon, 20. 10. 1912 – Novi, 8. 12. 1980), sin Mijata (Mile) Stipanovog i Marije r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 12. 10. 1881 –Gornji Zagon, 27. 2. 1934); supruga Lucija r. Rubčić (Donji Zagon, 29. 11. 1917 – Novi, 26. 10. 1992).

Sudionik NOB-a od 1942; borac u bataljunu Matija Gubec 1. primorsko-goranskog odreda 5. operativne zone, u 14. primorsko-goranskoj brigadi i u 13. primorsko-goranskoj diviziji.

Veza: 21, 23, 22, 7 4.

SVETIĆ, ANTON - Stankov (Lupoglav, Ledenice, 13. 8. 1892 – 1914 / 1918), sin Nikole Andrijevog i Mare r. Krmpotić (Ledenice, 9. 2. 1861 – 20. 4. 1930). Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao domobran, austrougarski vojnik. Veza: 9 5.

SVETIĆ, DENIS, udana Krstićević (Rijeka 17. 6. 1968), kći Josipa Nikolinog (iz Batera) i Antonije r. Blažević (Staro Selo, Krmpote, 1946 – Rijeka, 1978), Pavine; suprug Ðorđe. Nastavnica razredne nastave; završila je prvi stupanj Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Novom 1994. godine.

Veza: 6 6.

SVETIĆ, DRAGUTIN (Lupoglav, Ledenice, 18. 10. 1932 – Bakar, 11. 12. 1942), sin Stjepana Petrovog i Marije r. Svetić (Ledenice, 12. 5. 1906). Žrtva fašističkog terora. Kao desetogodišnje dijete Talijani su ga 1942. uhitili zajedno s majkom i internirali u talijanski koncentracijski logor u Bakru gdje je umro od gladi.

Veza: 5 7.

SVETIĆ, DRAGUTIN (Dragan) (Valač, Gornji Zagon, 22. 6. 1915 – Bribir, 7. 5. 1995), sin Vida Stipanovog i Pauline r. Kršul (Bribir, 28. 12. 1885), druge očeve supruge; supruga Marija r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 25. 8. 1919 – Rijeka, 19. 3. 1985), Ivanova. Lugar u Šumariji Novi (od 1950). Sudionik NOB-a od 1942; bio je u partizanskom logoru Krmlije, borac u 2. bataljunu 6. primorsko-goranske brigade, poslije u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Veza: 27, 8, 3, 23, 21 8.

SVETIĆ, FRANJO (Rijeka, 31. 1. 1958), sin Franje Mikulinog i Katice r. Stilin (Podlipnik, Ledenice, 2. 2. 1934), kćeri Marije Stjepanove. Radnik. Radio je u Tvornici plastične stolarije Polind, Ledenice. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

Veza: 24 9.

SVETIĆ, FRANJO - Stankov (Lupoglav, Ledenice, 5. 3. 1885 – Ledenice, 14. 10. 1942), sin Nikole Andrijevog i

Mare r. Krmpotić (Ledenice, 9. 2. 1861 – 20. 4. 1930). Žrtva fašističkog terora. Bio je umobolan i nosio je cipele potkovane konjskim potkovama okrenutim unazad te je zimi ostavljao u snijegu čudne tragove. Talijani su ga ubili tvrdeći da je bandit.

Veza: 4

10.

SVETIĆ, GABRIJELA DRAGICA (Lupoglav, Ledenice, 6. 3. 1902 – 17. 11. 1943), kći Franje Petrovog i Marije r. Pađen (Ledenice, 1. 2. 1868 – 12. 8. 1916), druge očeve supruge. – Vidi pod Butković, Dragica (Dragica Gabrijela).

Veza: 24 11.

SVETIĆ, IVAN (Ive) - Štrpin (Novi, 18. 8. 1956), sin Antona Ivanovog i Ane r. Rubčić (Plužnice, Gornji Zagon, 22. 1. 1932), kćeri Jurja Nikolinog - Mačka, Duke. Prometni tehničar; završio je srednju školu. Radio je u Autotransu, Rijeka. Bio je vlasnik trgovačke tvrtke Loma u Novom s prodavaonicama u luci u zgradi bivšeg hotela Klek, u Ulici kralja Zvonimira, u Povilama i u Smokvici. Borac Domovinskog rata.

Veza: 1, 16, 25, 13, 31

12.

SVETIĆ, IVAN - Grgoš (Bater, Ledenice, 4. 9. 1918 – Ledenice, 11. 5. 1981), sin Martina i Pauline r. Mataija (Ledenice, 5. 1. 1888); supruga Marija r. Smolčić (Ledenice, 20. 5. 1926 – 1. 6. 2007). Nadimak je po djedu Grguru (Ledenice, 17. 2. 1856 – Ledenice, 28. 1. 1930), Stipanovom. Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 1941; borac u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović, zatim je stariji vodnik u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Nakon rata jedno vrijeme je radio u Seljačkoj radnoj zadruzi u Ledenicama, potom je nakon njezina ukinuća bio kirijaš.

Veza: 20

13.

SVETIĆ, IVAN - Ćirin (Novi, 1. 3. 1953), sin Stipana i Margarete (Mara) r. Rubčić (Gornji Zagon, 5. 1. 1924 – Novi, 4. 9. 2002), kćeri Nikole - Brice. Automehaničar; zanat je izučio u Automehanici u Crikvenici. Radio je u DIP-u Novi, zatim u Italiji. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja 1995. Invalid je (20-postotni) Domovinskog rata.

Veza: 25, 1, 16, 27, 31, 11

14.

SVETIĆ, IVICA (Novi, 20. 10. 1952), sin Petra Antonovog (iz Batera) i Nevenke r. Buneta (Ledenice, 15. 8. 1930). Brodomonter; zanat je izučio u brodogradilištu u Kraljevici. Radio je u Kraljevici u kooperantskoj tvrtki brodogradilišta. Borac Domovinskog rata od 1994. do 1995. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

Veza: 0

15.

SVETIĆ, JOSIP - Vidov (Plužnice, Gornji Zagon, 19. 3. 1930 –Gornji Zagon, 19. 2. 1991), sin Davida i Antice r. Rubčić (Gornji Zagon, 24. 1. 1904 – Gornji Zagon, 18. 1. 1982); supruga Margareta (Mara) r. Jovanović (Gornji Zagon, 6. 6. 1936), kći Tome - Rivinara. Šumarski manipulant. Radio je u Šumariji Novi od 1. studenoga 1960. do 1986. kao poslovođa. Stradao je u šumi u Gornjem Zagonu dok je motornom pilom rezao stablo. Nesretnim je slučajem presjekao nogu iznad koljena i iskrvario jer je bio sam. Veza: 17, 30, Bjelopetrović

16.

SVETIĆ, JURAJ (Črne) (Kal, Gornji Zagon, 14. 4. 1933), sin Ivana Stipanovog i Anice r. Rubčić (Kal, Gornji Zagon, 21. 5. 1901 – Novi, 23. 1. 1985), Jurjeve; supruga Katarina r. Tomić (Gornji Zagon, 20. 11. 1936), kći Josipa Grginog. Strojobravar; zanat je izučio u Tvornici papira u Rijeci. Radio je u pilani Breze pa u DIP-u Novi kao kotlovničar. Veza: 27, 1, 25, 31, 26, 11, 13

17.

SVETIĆ, JURAJ - Vidov (Plužnice, Gornji Zagon, 6. 9. 1935), sin Davida i Antice r. Rubčić (Gornji Zagon, 24. 1. 1904 – Gornji Zagon, 18. 1. 1982); supruga Štefa r. Rubčić - Mačkova (Gornji Zagon, 15. 2. 1942), Nikolina. Šumarski manipulant. Radio je u Šumariji Novi od 1958. do 1991. Djeca su mu Darko (Novi, 9. 10. 1959) i Bojana (Novi, 30. 3. 1966), udana Bugarin. Veza: 15, 30 18.

SVETIĆ , STEFANIJA (Lupoglav, Ledenice, 2. 8. 1898 –Vrapče, 1937), kći Antona Petrovog i Vicke r. Karlović (Ledenice, 4. 11. 1866 – Ledenice, 9. 6. 1916). Duševna bolesnica (kao i sestra); smještena je u Duševnu bolnicu u Vrapče gdje je i umrla. Veza: 19

19.

SVETIĆ, MARIJA (Lupoglav, Ledenice, 1. 6. 1896 – Vicenza, Italija, 1. 4. 1945), kći Antona Petrovog i Vicke r. Karlović (Ledenice, 4. 11. 1866 – Ledenice, 9. 6. 1916); suprug Josip Klekošeg (udala se 1927. u Rijeci). Zbog duševne bolesti smještena je 1937. u Psihijatrijsku bolnicu u Rijeci odakle je prebačena u Duševnu bolnicu u Vicenzu (Italija) gdje je i umrla.

Veza: 18

20.

SVETIĆ, MARIJAN - Grgoš (Bater, Lupoglav, Ledenice, 11. 3. 1922 – Ledenice, 4. 3. 1949), sin Martina i Pauline r. Mataija (Ledenice, 5. 1. 1888), Jurjeve.

Umro je neprirodnom smrću kada je u Dulibi naiskap popio bocu ruma.

Veza: 12

21.

SVETIĆ, MIHOVIL (Mijo) (Plužnice, Gornji Zagon, 9. 9. 1916 – Rijeka, 14. 10. 1987), sin Mijata (Mile) Stipanovog i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 12. 10. 1881 – Gornji Zagon, 27. 2. 1934); supruga Anica r. Tomić (Tribotinj, Gornji Zagon, 7. 5. 1925 – Novi, 2004,), kći StipanaKunaša.

Sudionik NOB-a od 1942; borac vodnik u bataljunu Matija Gubec u 14. primorsko-goranskoj brigadi 5. operativne zone do kapitulacije Italije kada odlazi u Slavoniju. I brat Pavao (Plužnice, Gornji Zagon, 8. 1. 1915) bio je sudionik NOB-a u 14. primorsko-goranskoj brigadi od 1942. do 1943. kada je otišao u Slavoniju.

Veza: 3, 23, 22, 7

22.

SVETIĆ, NIKOLA (Dugi) (Plužnice, Gornji Zagon, 11. 2. 1950), sin Ivana Mijatovog i Katice r. Tomić (Valač, Gornji Zagon, 2. 8. 1930), kćeri Jakova - Terile; supruga Biserka r. Deranja - Maletina (Novi, 23. 1. 1954), kći JosipaMalete.

Zidarski majstor; završio je ŠUP, zidarski smjer u Rijeci. Radi u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom od rujna 1976. Ima kćer Suzanu (Rijeka, 22. 10. 1971) i sina Nikolu (Rijeka, 20. 5. 1978).

Veza: 3, 23, 21, 28

23.

SVETIĆ, PAVAO (Pave) (Plužnice, Gornji Zagon, 8. 1. 1915 –Novi, 29. 11. 2007), sin Mijata (Mile) Stipanovog i Marije r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 12. 10. 1881 – Gornji Zagon, 27. 2. 1934); supruga Anica r. Tomić (Gornji Zagon, 1. 11. 1922 – Novi, 2. 5. 2007), kći Grge - Trgovca. Sudionik NOB-a od 1942. do 1943; borac u 14. primorsko-goranskoj brigadi 1. primorsko-goranskog odreda 5. operativne zone.

Veza: 3, 21, 22, 7

24.

SVETIĆ, PAVAO (Lupoglav, Ledenice, 31. 3. 1933 – Ledenice, 28. 1. 1944), sin Nikole Franjinog i Marije r. Tomljanović (2. 3. 1892 – 14. 6. 1954). Žrtva fašističkog terora; poginuo je nesretnim slučajem od zaostale talijanske ručne bombe.

Veza: 6, 10, 8

25.

SVETIĆ, STIPAN (Ćiro) (Kal, Gornji Zagon, 14. 1. 1921 –Novi, 8. 2. 2008), sin Ivana Stipanovog i Anice r. Rubčić (Kal, Gornji Zagon, 21. 5. 1901 – Novi, 23. 1. 1951), Jurjeve; supruga Margareta (Mara) r. Rubčić (Gornji Zagon, 5. 1. 1924 – Novi, 4. 9. 2002), kći Nikole - Brice. Šumarski manipulant, preuzimač i poslovođa u DIP-u Novi od 10. listopada 1945. do 31. listopada 1981. Sudionik NOB-a od 27. veljače 1941. u bataljunu Matija Gubec do 1943. kada je otišao u Slavoniju. Ima kćeri Anicu Jarkovački (24. 8. 1942), Maricu Ligatić (19. 6. 1945)

i Željku Miklić (19. 8. 1958) te sina Ivicu (1. 3. 1953). Veza: 27, 1, 16, 13, 26, 11, 31, Jarkovački, Ligatić, Miklić

26.

SVETIĆ, STIPAN (Tribotinj, Gornji Zagon, 8. 4. 1926 – Rijeka, 16. 2. 2000), sin Mijata Stipanovog i Marije r. Deranja (Gornji Zagon, 12. 4. 1896 – Gornji Zagon, 28. 1. 1930), kćeri Jurja - Šljoka; supruga Marica r. Jovanović - Kiblina (Gornji Zagon, 31. 7. 1924 – Krk, 11. 12. 2012), kći PetraKible.

Sudionik NOB-a od siječnja 1942. do 1945; borac Posavskog odreda 22. divizije budući da je s obitelji živio kod Dugog Sela gdje je prije rata radio u Posavini kao sluga. Veza: 27, 1, 16, 25 27.

SVETIĆ, STIPAN (Tribotinj, Gornji Zagon, 20. 7. 1872 – Italija, 15. 8. 1916), sin Stipana Antonovog i Marije r. Mataija (Ledenice, 16. 2. 1829 – Gornji Zagon, 29. 1. 1915); supruga Anta r. Jovanović (Plužnice, Gornji Zagon, 14. 3. 1868 – Donji Zagon, 9. 12. 1956).

Žrtva rata (1914 – 1918); kao domobran u austrougarskoj vojsci poginuo je na talijanskoj fronti u borbi protiv Italije. Imao je sinove Antona (1. 9. 1904 – 5. 5. 1975), Ivana (26. 7. 1900 – 1999) i Mijata (28. 7. 1897 – 11. 5. 1951). Veza: 16, 1, 25, 26, 3, 23, 21, 7 28.

SVETIĆ, SUZANA (Rijeka, 22. 10. 1971), kći Nikole (Dugi) Ivanovog i Biserke r. Deranja - Maletine (Novi, 23. 1. 1954), kćeri Josipa - Malete. Defektologinja i socijalna pedagoginja: završila je studij defektologije u Zagrebu 2004. Ima brata Nikolu (Rijeka, 20. 5. 1978).

Veza: 22 29.

SVETIĆ, TOMISLAV (Lupoglav, Ledenice, 1. 4. 1919 – 1941 / 1945), sin Nikole Josipovog i Tereze r. Mataija (Ledenice, 23. 4. 1881 – Ledenice, 23. 1. 1937). Žrtva rata (1941 – 1945); poginuo je u ratu kao domobran u vojsci NDH.

Veza: 0 30.

SVETIĆ, ŽELJKA (Rijeka, 29. 7. 1974), kći Pavla Davidovog (Pave - Vidov) i Slavice r. Vekić (Posedarje). Diplomirana pravnica; Pravni fakultet završila je u Rijeci gdje radi kod privatnog odvjetnika.

Veza: 15, 17 31.

SVETIĆ, ŽELJKO (Rijeka, 15. 11. 1956), sin Jurja Ivanovog i Katarine r. Tomić (Gornji Zagon, 20. 11. 1936), kćeri Josipa - Grova, Grginog. Električar; završio je srednju školu u Rijeci. Radio je u Agrokoki, pogon Pavlomir u Novom od 21. siječnja 1985.

Borac Domovinskog rata od veljače 1995. i sudionik operacije Oluja (1995).

Veza: 16, 1, 25, 11, 13

SVOBODA, MELITA (iz Zagreba).

Magistrica farmacije. Došla je iz Zagreba u Novi i od 1945. do 1947. vodila novljansku ljekarnu koja se do tada još vodila kao privatno vlasništvo Danijela Hranilovića, a preseljena je u kuću Nikole i Anke Mudrovčić na Korzu Vinodolskog zakona, poslije Korzu hrvatskih branitelja.

SZABO, DJURO (Novska, 1875 – Zagreb, 1943).

Profesor hrvatskog jezika, konzervator, muzealac i pisac mnogih radova s područja povijesti umjetnosti i zaštite spomenika. Pisao je i o Novom, a predavao je u školama u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu. Bio je i ravnatelj Muzeja grada Zagreba.

SZARKA, FRANCESCO

Upravitelj lučke ispostave u Novom od 1859. do 1899, agent lučkog i zdravstvenog zastupstva u Novom pod središnjom pomorskom vladom u Trstu.

ŠABARIĆ, PAVAO

Postolarski obrtnik. Imao je postolarsku radionicu u Novom na Placi u zgradi kaštela od 1980. do 1990, zatim “Pod sv. Mikulj”. Potom se preselio u Opatiju.

ŠAFAR, JAKOB (Ludbreg, 21. 7. 1909 – Novi, 20. 2. 1999), Jurjev; supruga Ana (Zlatar, 7. 11. 1923 – Novi, 1998), Mirkova.

Urarski obrtnik u Novom; imao je radnju u vili Ksenija, a poslije u stanu u Ulici kralja Zvonimira 75. Sudionik NOB-a. U Novom se doselio 1951. godine.

ŠAGANICA, ŠIMUN

Knežev namjesnik u Novom. Spominje se 1458. za vrijeme kneza Martina Frankopana - Pobožnog. 1.

ŠAJATOVIĆ, KREŠIMIR (Bijeljina, 1907 – Rijeka, 1985), sin Ðure i Eme r. Philip; supruga Danica r. Andres (Crikvenica, 1917 – Crikvenica, 2000), Ivanova.

Konobar. Bio je zajedno s Dinkom Burazinom upravitelj je hotela Lišanj i San Marino od 1934. do 1945. do kada je Lišanj bio u vlasništvu Jugoslavenske banke iz Rijeke koja je u Novom imala svoju poslovnicu. Nakon rata direktor je hotela Therapia u Crikvenici pa zatim hotela Kontinental u Rijeci gdje otvara prvi riječki mliječni restoran. Suosnivač je i voditelj Saveznog centra za unapređenje ugostiteljstva, tj. ugostiteljske škole u Opatiji gdje je predavao, a koja je poslije prerasla u Višu ugostiteljsko-hotelijersku školu pa u Hotelijerski fakultet na kojem je predavao. Ima dva sina, Jurja i Krešimira. Otac mu je bio sudac.

Veza: 2

2.

ŠAJATOVIĆ, VLADIMIR (Vlado, Dečko) - (Banja Luka, 23. 7. 1918 – Slovenija, 8. 2. 1946), sin Ðure i Eme r. Philip.

Automehaničar. Radio je u hotelu Lišanj u Novom, uz brata Krešu. Sudionik NOB-a od 1943; nakon kapitulacije

Š

Šabarić Švob

Italije mobiliziran je u partizane i upućen u tenkovsku jedinicu. Poginuo je nakon rata u tenku JNA kao instruktor tenkista na vojnoj vježbi održanoj na putu Vrhnika – Postojna kada se cesta urušila pod tenkom koji je pao pod cestu na njega. Pokopan je na novljanskom groblju u grobnici palih boraca NOR-a. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom.

Veza: 1

ŠAMANIĆ

Šamanići su došli u Novi 30-ih godina 20. st. iz Vrbnika.

1.

ŠAMANIĆ, AGITA r. Šostarić (Novi, 27. 3. 1945c), kći Nikole i Anice r. Piškulić - Anjike, Fumić (Novi, 20. 7. 1924 –Novi, 18. 5. 2014), Ivanove; suprug Branimir (Novi, 15. 10. 1940), Josipov.

Ekonomska tehničarka; završila je srednju ekonomsku školu u Rijeci. Radila je u knjigovodstvu DIP-a (od 1. lipnja 1964. do 31. siječnja 1973), u HTP-u Lišanj i u ispostavi Riječke banke u Novom.

Veza: 2, 3, 6, 12, 5, 4, 9, 8, 10, 7

2.

ŠAMANIĆ, BRANIMIR (Branko) (Novi, 15. 10. 1940), sin Josipa i Vilme r. Kabalin - Javorke (Novi, 15. 6. 1915 –Novi, 5. 4. 1971), Frankove; supruga Agita r. Šostarić (Novi, 27. 3. 1945 – Novi, 6. 7. 2013), Nikolina. Elektrotehničar; završio je srednju tehničku školu, elektro smjer u Rijeci. Od 1961. do 1995. radio je u poduzeću Instalater, Rijeka – pogon u Crikvenici. Bio je nogometaš u NK Vinodol u Novom od 1961. do 1972, član KUD-a Ilija Dorčić i pjevač mješovitog zbora i klape Novljani te "pivač" u novljanskom kolu od 1998. godine.

Veza: 5, 3, 6, 12, 1, 11, 4, 9, 8, 10, 7

3.

ŠAMANIĆ, FRANJO (Novi, 29. 6. 1938 – Zagreb, 1. 7. 2003), sin Josipa i Vilme r. Kabalin - Javorke (Novi, 15. 6. 1915 –

Novi, 5. 4. 1971), Frankove; supruga Katica r. Damjanić (Rab, 13. 4. 1945), Ivanova.

Diplomirani inženjer agronomije; završio je Agronomski fakultet u Zagrebu; specijalizirao se u Francuskoj. Radio je u PIK-u u Ðakovu od 1962. do 1968, od 1968. do 1974. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, zatim u PIK-u Sljeme, tvornici stočne hrane u Sesvetama od 1974. do 1984, a od 1984 u Poslovnoj zajednici industrije stočne hrane Hranina, Zagreb. Bio je potpredsjednik Turističkog društva u Novom od 1974. do 1975. godine. Veza: 5, 2, 6, 12, 1, 11, 9, 8, 4, 10, 7

4.

ŠAMANIĆ, GORDAN (Rijeka, 16. 6. 1965), sin Branka i Agite r. Šostarić (Novi, 27. 3. 1945), Nikoline. Medicinski tehničar i ekonomist; srednju medicinsku školu završio je u Rijeci, a prvi stupanj Hotelijerskog fakulteta u Opatiji. Radio je u Tvornici plastične stolarije Polind u Ledenicama (koja je bila u vlasništvu Industrogradnje iz Zagreba) i u HTP-u Lišanj, tj. Novi u Novom od 1. kolovoza 1997. Borac Domovinskog rata od 1992. do 1995. na ličkom ratištu. Član je Kulturno umjetničkog društva Ilija Dorčić i pjevačkog zbora te član klape Novljani. “Pivač” u novljanskom kolu od 1998. godine. Veza: 2, 1, 3, 6, 12, 11, 9, 8, 10, 7

5.

ŠAMANIĆ, JOSIP (Vrbnik, 13. 4. 1914 – Novi, 26. 7. 1961), sin Mate i Marije r. Malović; supruga Vilma r. KabalinJavorka (Novi, 15. 6. 1915 – Novi, 5. 4. 1971), Frankova. Gostioničar i ugostiteljski obrtnik. U Novi je došao iz Vrbnika 1937. Tu se oženio i vodio gostionicu Korzo koja se prije zvala K dobroj kapljici, kod Franka Kabalina ili “Poli dovice”, kako su je Novljani zvali poslije njegove smrti. Sudionik NOB-a od listopada 1943. u sanitetu 13. primorsko-goranske divizije. U njegovoj kući na Korzu osnovan je u veljači 1942. Kotarski komitet KPH za Kotar Novi.

Veza: 3, 2, 6, 12, 1, 11, 9, 8, 4, 10, 7

6.

ŠAMANIĆ, JOSIP (Novi, 25. 10. 1943), sin Josipa i Vilme r. Kabalin - Javorke (Novi, 15. 6. 1915 – Novi, 5. 4. 1971), Frankove; supruga Vinka r. Sučević (Novi, 27. 8. 1947), Mihovilova.

Ugostiteljski obrtnik (od 1965). Završio je Višu ekonomsku školu, ugostiteljski smjer u Opatiji. Dugogodišnji je član KUD-a Ilija Dorčić i vodeći član pjevačke klape Novljani, a od 1968. “pivač” u novljanskom kolu. Od 1962. do 1972. bio je golman u NK Vinodol u Novom,. Veza: 5, 3, 2, 12, 11, 1, 10, 9, 8, 7

7.

ŠAMANIĆ, MANUELA (Rijeka, 1976), kći Želimira i Ivanke r. Tulić (Tribalj, 1948).

Završila je srednju školu i nižu muzičku školu u Novom. Radi u knjižari Jadran u Novom.

Veza: 12, 3, 2, 6, 1, 11, 5, 9, 8, 4

8.

ŠAMANIĆ, MARKO (Zagreb, 11. 5. 1973), sin Franje i Katice r. Damjanić (Rab, 13. 4. 1945), Ivanove. Medicinski tehničar i viši sportski trener košarke; završio je srednju medicinsku školu i studij na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu. Profesionalni je košarkaš; igrao je u KK Maksimir, KK Cibona i u Kovinotehni u Savinjskoj Polzeli (Slovenija). Veza: 3, 2, 6, 12, 1, 11, 9, 4, 10, 7 9.

ŠAMANIĆ, SAŠA (Rijeka, 18. 5. 1965), sin Franje i Katice r. Damjanić (Rab, 13. 4. 1945), Ivanove. Strojarski tehničar; završio je srednju pomorsku školu u Bakru, nautički smjer. Radi u tvrtki Medika u Zagrebu. Veza: 3, 2, 6, 12, 1, 11, 8, 4, 10, 7 10.

ŠAMANIĆ, SILVANO (Rijeka, 26. 4. 1969), sin Josipa i Vinke r. Sučević (Novi, 27. 8. 1947), Mihovilove. Elektrotehničar; završio je srednju elektrotehničku školu u Rijeci. Ugostiteljski je obrtnik u Novom; ima caffebar Remy i turističku agenciju Commodum. Svira u sopile ("sopilaš”) od osnovne škole. Borac Domovinskog rata 1991. Bio je predsjednik Udruženja obrtnika Grada Novog 2001 / 2002. godine. Veza: 6, 11, 3, 2, 12, 1, 9, 8, 4, 7 11.

ŠAMANIĆ, VINKA r. Sučević (Novi, 27. 8. 1947), kći Mihovila i Katice r. Piškulić - Bracinke (Novi, 13. 10. 1907 –Novi, 18. 5. 1988), Nikoline; suprug Josip (Novi, 25. 10. 1943), Josipov. Razredna nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Puli. Od 4. listopada 1970. radi u osnovnoj školi u Novom. Voditeljica je novljanskog folklora u osnovnoj školi i članica folklora u KUD-u Ilija Dorčić.

Veza: 6, 3, 2, 12, 1, 5, 10, 9, 8, 4, 7 12.

ŠAMANIĆ, ŽELIMIR (Željko) (Novi, 15. 10. 1940), sin Josipa i Vilme r. Kabalin - Javorke (15. 6. 1915 – 5. 4. 1971), Frankove; supruga Ivanka r. Tulić (Tribalj, 1948). Autotehničar i ekonomist. Završio je srednju ekonomsku školu u Malom Lošinju. Radio je u poduzeću Mercedes-Benz u Mannheimu, u DIP-u Novi, u brodogradilištu u Kraljevici (19 godina) te od 11. siječnja 1995. u KP Vodovod Žrnovnica. Igrao je nogomet u Nogometnom klubu Vinodol, Novi.

Veza: 5, 3, 2, 6, 1, 11, 5, 7, 9, 8, 4, 10

ŠANDL, ŽELJKA r. Radetić - Lulić, Spod Barsa (Novi, 20. 3. 1955), kći Mladena i Leposave r. Šeaz (Knin, 7. 7. 1927), Dušanove.

Vlasnica privatne tvrtke za usluge vođenja knjigovodstva Šandl Željka

Veza: Radetić 63, 69

ŠANTEK, NEDA r. Gržin (Novi, 18. 5. 1930 – Novi, 26. 5. 2011), kći Marija (Marijeva) i Marije r. Maričić - Hrgešinke (Novi, 30. 11. 1893 – Novi, 30. 1. 1966), Jurjeve, udovice Bogoslava Piškulića - Juraša; suprug Stanislav (Rudnik, Gornji Milanovac, Srbija, 28. 2. 1924 – Novi, 25. 7. 2005), Tomin.

Nastavnica; završila je Višu pedagošku školu u Zagrebu. Radila je u osnovnoj školi u Krmpotama od 1949. do 1950. i u Novom od 1951. do 1984. Bila je blagajnica Turističkog društva u Novom 1964. godine.

Veza: 2, Gržin, Škrinjarić, Car 2.

ŠANTEK, STANISLAV (Stanko) (Rudnik, Gornji Milanovac, Srbija, 28. 2. 1924 – Novi, 25. 7. 2005), Tomin; supruga Neda r. Gržin (Novi, 18. 5. 1930), Marijeva.

Nastavnik; završio je Učiteljsku školu u Zagrebu i Višu pedagošku akademiju u Rijeci. Radio je u osnovnoj školi u Brinju pa od rujna 1962. do kolovoza 1984. u Novom.

Veza: 1, Car

ŠARIĆ, DRAŽENKA r. Baran (Slavonski Brod, 2. 12. 1960), Draženova (? – 15. 4. 1994).

Objavila je u Slavonskom Brodu knjigu dječje poezije Posebna priča, a piše i pjesme na novljanskoj čakavštini posvećene ocu Novljaninu koji je imao kuću “Pod Barana” te je s njim dolazila u Novi.

Veza: Baran 3

ŠARINIĆ, STJEPAN (Švica, Otočac, 3. 6. 1865); supruga Lucija r. Piškulić (20. 10. 1863), Frankova; sin Petar (29. 6. 1900).

Opančar. Radio je u Novom od 1899. do 1924. kada je otišao u Beograd. U Novom se oženio i zasnovao obitelj.

ŠARK, pl FRANJO

Carsko-kraljevski tridesetnik. Bio je član Upravnog odbora novoobnovljene Narodne čitaonice u Novom od 17. prosinca 1864. godine.

ŠEBALJA

Prezime se u Novom pojavljuje u 17. stoljeću, a Šebalje su došli iz Plaškog pa je dio obitelji tog prezimena imao nadimak Plaško.

1.

ŠEBALJA, ADELAIDE (Ada) - Paladin (Novi, 4. 1. 1932 –Zagreb, 21. 4. 2001), Ivanova. – Vidi pod Deranja, Adelaide. Veza: 11, 10, 2, 20

2.

ŠEBALJA, ANA - Paladin (Novi, 2. 8. 1938), kći Ivana Frankovog i Marije r. Šuta (Novi, 12. 10. 1911 – Novi, 18. 3. 1976), Frankove. Nastavnica hrvatskog jezika i sociologije; završila je Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Rijeci 1965. Radila

je kao učiteljica u osnovnoj školi u Brezama od 1. rujna 1957. do 1959. pa u Gornjim Krmpotama od 1959. do 1960. te u osnovnoj školi u Novom od 1959. do 31. ožujka 1991. kao nastavnica. Bila je članica Turističkog društva u Novom 1953. godine.

Veza: 11, 10, 1, 20

3.

ŠEBALJA, DANKO (Novi, 14. 2. 1734 – oko 1800), sin Ivana Adamovog i Margarite; supruga Katarina Potočnjak (Novi, 19. 10. 1733 – Novi, 30. 8. 1791), Jurjeva. Pravo ime mu je Adam. U kupoprodajnom ugovoru od 30. prosinca 1784. spominje se kao narodni sudac. Sestra mu je Jele (Novi, 10. 9. 1730 – Novi, 4. 6. 1799), udana za Ivana SokolićaBelca (Novi, 21. 11. 1736), Petrovog, sučevog sina.

Veza: 0

4.

ŠEBALJA, ANDRIJ (Novi, 17. 11. 1858 – Novi, 28. 6. 1928), sin Martina Josipovog i Ludovike r. Piškulić (Novi, 24. 8. 1824 – Novi, 21. 6. 1912); supruga Margareta r. Kabalin - Rudinka (Novi, 18. 12. 1865 – Novi, 21. 2. 1910), kći Petra Ivanovog.

Zidar u Novom. “Pivač” u novljanskom kolu. On je djed Zdenka Žvanovića (Novi, 22. 8. 1920).

Veza: 16, 19, 5, 8, 14, 7, 17, 18, 10

5.

ŠEBALJA , ANDRIJ PAVAL (Novi, 10. 11. 1924 – Boka kotorska, 27. 1. 1940), sin Venceslava i Katarine r. Sokolić - Malanke (Novi, 22. 11. 1902 – 17. 2. 1948), Andrijeve.

Mornar, pitomac podoficirske strojarske škole Jugoslavenske kraljevske mornarice u Boki kotorskoj. Umro je od tuberkuloze.

Veza: 19, 4, 8, 14, 7

6.

ŠEBALJA, BARTOL (Novi, 25. 8. 1838 – Novi, 8. 8. 1896), sin Antona Antonovog i Doroteje r. Kabalin - Rudinke (Novi, 30. 5. 1807 – Novi, 21. 5. 1888); supruga Uršula r. Veljačić - Totušica (Novi, 12. 9. 1838 – Novi, 15. 2. 1923), Antonova.

Radio je u Africi za vrijeme izgradnje Sueskog kanala. Vraćajući se iz Afrike u Novi, umro je na putu od tifusa.

Veza: 0

7.

ŠEBALJA, DUŠAN (Novi, 25. 7. 1958), sin Ivana Venceslavovog i Katice r. Maričić - Hrgešinke (Novi, 1. 12. 1933 –Novi, 19. 6. 2012), Dragutinove. Automehaničar; završio je srednju školu u Crikvenici. Od 22. veljače 1979. radi u pogonu Transport (Garaža) Šumarije Novi u Novom.

Veza: 14, 5, 8, 19, 4

ŠEBALJA, DUŠAN (Novi, 19. 12. 1925 – 24. 9. 1943), sin Venceslava Andrijevog i Katarine r. Sokolić - Malanke (Novi, 22. 11. 1902 – Novi, 17. 2. 1948), Andrijeve. Pali borac NOR-a. Poštanski službenik. Sudionik NOB-a od 23. kolovoza 1943. u 2. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je od minobacačke mine kod pilane Sušanj iznad Karlobaga kada se ta brigada raspoređivala radi napada i oslobođenja Karlobaga. Veza: 19, 4, 5, 14, 7

9.

ŠEBALJA, FRANKO IVAN (Novi, 27. 9. 1809 – 1864), sin Ivana mlađeg, Ivanovog i Margarete r. Piškulić - Mikine (Novi, 5. 3. 1766), Matijeve. Svećenik; studirao je filozofiju u Senju od 1830. do 1831, a teologiju od 1831. do 1835. kada je i slavio Mladu misu. Bio je župnik suradnik (parochus cooperator) u mnogim mjestima. Djed mu je Ivan stariji (Novi, 4. 5. 1738), Ivanov, a prabaka Vicenca r. Piškulić (Novi, 4. 7. 1739).

Veza: 12 10.

ŠEBALJA, FRANKO (Novi, 7. 11. 1875 – Novi, 22. 4. 1945), sin Josipa Josipovog i Marije r. Sokolić (Novi, 14. 1. 1839 –Novi, 11. 11. 1922); supruga Lucija r. Paladin (Novi, 14. 12. 1878 – Novi, 21. 11. 1957), Josipova. Žrtva rata (1941 – 1945). Novljanski grobar. Smrtno je stradao od eksplozije mine koja je završila u novljanskom groblju za vrijeme rata. Veza: 16, 18, 11, 1, 2, 20, 13, 4

11.

ŠEBALJA, IVAN - Paladin (Novi, 15. 6. 1908 – Novi, 12. 8. 1950), sin Franka Josipovog i Lucije r. Paladin (Novi, 14. 12. 1878 – Novi, 21. 11. 1957), Josipove, po kojoj je i dobio nadimak Paladin; supruga Marija r. Šuta (Novi, 12. 10. 1911 – Novi, 18. 3. 1976), Frankova. Postolar; zanat je izučio kod Dragutina Sokolića - Pećara. Poslije je i zidar. Od 1935. do 1939. aktivan je sindikalni djelatnik i rukovodi štrajkovima radnika od 1936. do 1938. Član i jedan od osnivača prve partijske ćelije KPH u Novom u kolovozu 1941. i sudionik NOB-a od 1941. Nakon rata radio je u građevinskom poduzeću u Novom. Poginuo je od mine na radnome mjestu prigodom miniranja “japnenice” (u Ulici Augusta Šenoe).

Veza: 10, 18, 1, 2, 20

12.

ŠEBALJA, IVAN (Novi, 29. 1. 1792 – Novi, 5. 5. 1871), sin Ivana ml., Ivanovog i Margarete r. Piškulić (Novi, 5. 3. 1766), Matijeve; supruga Katarina r. Bruketa (Križišće, 22. 9. 1796), Matijeva. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice u Novom 27. ožujka 1845. i član njezina Upravnog odbora. Šukundjed mu je Adam (Novi, 15. 9. 1683), Ivanov. Veza: 9

13.

ŠEBALJA, IVAN (Novi, 16. 10. 1897 – Požega, ?), sin Ivana (Novi, 16. 6. 1869), Josipovog i Elizabete r. RadetićKastavke (Novi, 29. 10. 1871 – Požega, 1917), Fabijanove; supruga Milka r. Prpić (Grižane, 1900). Bravar. S roditeljima i braćom odselio se u Požegu. I njegov otac je bio bravar, a brat Roko (Aslanovci, 1905) stolar. Veza: 10, 18, 11

14.

ŠEBALJA, IVAN (Novi, 4. 12. 1926 – Novi, 17. 2. 2008), sin Venceslava Andrijevog i Katarine r. Sokolić - Malanke (Novi, 22. 11. 1902 – Novi, 17. 2. 1948), Andrijeve; supruga Katica r. Maričić - Hrgešinka (Novi, 1. 12. 1933 – Novi, 19. 6. 2012), Dragutinova.

Poštanski činovnik. Radio je od 1946. do 1950. u Novom, Bribiru, Raši i Rijeci, od 1950. do 1960. u DIP-u Novi, a od 1961. do 30. lipnja 1976. činovnik je u Šumariji Novi. Veza: 19, 4, 5, 8, 7

15.

ŠEBALJA, JURAJ (Novi, 1693 – 19. 2. 1767), sin Jurja (15. 4. 1669), Jurjevog i Barbare r. Sokolić - Milinice (Novi, 1667), Ivanove (Bribirčić); supruga Manda r. KargačinBrunkovica (Novi, 31. 8. 1691 – Novi, 26. 8. 1764). Desetnik (“decurion”) u Novom. Potpisnik je dvaju ugovora sastavljenih u Bakru 22. veljače 1763. između kraljevskoga vojnog namjesnika Antonija de Zandonattija i Novljana o zamjeni vinskog doprinosa, sulja (davanja u ovcama) i tlake u novčanu obvezu. U jednom se ugovoru spominje kao Sebalin, u drugom kao Sebalia. Veza: 0 16.

ŠEBALJA, LUKA (Novi, 10. 10. 1845 – Aleksandrija, Egipat, 7. 6. 1899), sin Josipa i Kate r. Radetić (Novi, 15. 11. 1807 –Novi, 14. 8. 1884); supruga Marija r. Sokolić (Novi, 22. 11. 1844 – Novi, 3. 1. 1931).

Radnik. Sudjelovao je u prokopavanju Sueskog kanala. Veza: 10, 18, 4 17.

ŠEBALJA, MIHOVIL (Miško) (Novi, 29. 9. 1909 – 23. 5. 1992), sin Petra (Novi, 18. 11. 1867 – Buenos Aires, Španjolska, 22. 7. 1921), Martinovog i Tereze r. Kukalj (Novi, 9. 10. 1872 – Novi, 15. 11. 1952), Pavlove; supruga Jula r. Zuzzi (16. 2. 1921), kći Julijana i Marije (Cucika) r. Žvanović. Otac Petar umro je od španjolske gripe. Zidar u Novom. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici, a nakon 1952. seli se s obitelji u Australiju. Veza: 4, 19

18.

ŠEBALJA, ROKO (Novi, 15. 8. 1879 – 1914 /1918), sin Josipa Josipovog i Marije r. Sokolić (Novi, 14. 1. 1839 – Novi, 11. 11. 1922); supruga Margareta (Mare) r. Radetić - Kastavka (Novi, 15. 7. 1880), Fabijanova.

Žrtva rata (1914 – 1918); kao austrougarski vojnik poginuo je na fronti prema Srbiji i nestao u rijeci Drini.

Veza: 16, 10, 13, 11, 4

19.

ŠEBALJA, VENCESLAV (Vencel) (Novi, 28. 9. 1900 – Hercegovac kod Garešnice, 1986), sin Andrija Martinovog i Margarete r. Kabalin - Rudinke (Novi, 18. 12. 1865 –Novi, 21. 2. 1910), Petrove; supruga Katarina r. SokolićMalanka (Novi, 22. 11. 1902 – Novi, 17. 2. 1948) Andrijeva; rastavljen.

Tapetar i sedlar. Između dvaju svjetskih ratova imao je obrt – trgovinu mješovite robe (na Korzu) te sedlarsku i remenarsku radnju. “Pivač” u novljanskom kolu i član Narodne čitaonica od 1925. Bio je angažiran i u NGŠK-u u Novom. Godine 1930. napušta obitelj i seli se u Slavoniju.

Veza: 4, 5, 8, 14, 7, 17

20.

ŠEBALJA, ŽARKA - Paladin (Novi, 26. 2. 1947), kći Ivana Frankovog. – Vidi pod Grmuša, Žarka.

Veza: 11, 10, 1, 2

ŠEFER (SCHÄFER)

Prezime se pojavljuje u Novom sredinom 19. stoljeća, no jedini muški nasljednici ove grane nisu više u Novom već u Rijeci. Prezime je podrijetlom njemačko iz Moravske (Češka) iz mjesta Königlosen (Olmouc) odakle je došao Josip Andrijev.

1.

ŠEFER, ANDRIJA (Bunić kod Ličkog Lešća, 4. 9. 1865 –Novi, 13. 12. 1942), sin Josipa Andrijevog i Lucije r. Maričić (Novi, 8. 5. 1828 – Tounj, 10. 3. 1902), kćeri Ivana - Jurića i Doroteje Ježić, udovice Nikole Baričevića; supruga Barbara r. Kabalin - Javorka (Novi, 1. 12. 1875 –Novi, 28. 11. 1953), Josipova. Sestra Ursa udana ja za Grgu Sokolića - Grginića. Opančar. Imao je na Korzu u Novom opančarsku pa postolarsku radnju koju napušta i u vlastitoj kući kod “Malih vratih” otvara pekarsku radnju. Supruga mu je rodila dvanaestero djece, od kojih je petero umrlo ubrzo nakon rođenja.

Veza: 5, 3

2.

ŠEFER, ANTON (Novi, 10. 6. 1908 – Rijeka, 26. 1. 1973), sin Andrija i Barbare r. Kabalin - Javorke (Novi, 1. 12. 1875 – Novi, 28. 11. 1953), Josipove; supruga Aiša r. Cerić Budimilić (Bosna, 15. 5. 1914 – Novi, 14. 10. 1993).

Pekar; zanat je izučio kod oca i nastavio raditi u bivšoj očevoj pekarnici. Bio je često “pod dobrom kapljicom” pa je tada majka mijesila kruh. Pokopan u Novom. Brat mu je Ivan (4. 1. 1906).

Veza: 1, 3, 5, 4, 6, 7

3.

ŠEFER, DRAGUTIN KARLO (Bunić, 1860 – Tounj, 1928), sin Josipa Andrijevog i Lucije r. Maričić - Jurike (Novi, 8. 5. 1828 – Tounj, 10. 3. 1902), Ivanove, udovice Nikole Baričevića (Donji Zagon, 4. 9. 1822), Lovrinog, a s kojim je imala nekoliko djece (današnji novljanski Baričevići). Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1890. do 1894. Bio je župnik u Tounju. Povremeno je boravio i u Novom gdje je bio član Narodne čitaonice. Često je vjenčavao mlade parove u novljanskoj crkvi.

Veza: 5, 1

4.

ŠEFER, JOSIP DRAGUTIN (Pepe) (Novi, 16. 10. 1897 –Novi, 15. 1. 1960), sin Andrija i Barbare r. Kabalin - Javorke (Novi, 1. 12. 1875 – 28. 11. 1953), Josipove. Poštanski službenik. Gimnaziju je završio u Tounju gdje je boravio kod svog strica, svećenika.

Veza: 1, 3, 5, 2, 6, 7 5.

ŠEFER ( SCHÄFER ), JOSIP ( JOSEPHUS ) (Königlosen, Olmouc, Moravska, 1828 – Stinica, 1890), sin Andrije Antonovog i Tereze, Rudolfove iz Komitovala (Češka); supruga Lucija r. Maričić (Novi, 8. 5. 1828 – Tounj, 10. 3. 1902), kći Ivana Jurića i Doroteje Ježić, udovice Nikole Baričevića; vjenčao se 21. rujna 1858. u Novom. Općinski pisar u Novom. Poslije je otišao u Liku (gdje su mu se rodila djeca – Josip, ljekarnik u Varaždinu, Andrija, Dragutin, Tereza i Lucija) pa u Stinicu. Veza: 1, 3 6.

ŠEFER, LJUBOSLAV (Ljubo) (Novi, 11. 10. 1901 – Novi, 13. 7. 1969), sin Andrija i Barbare r. Kabalin - Javorke (Novi, 1. 12. 1875 – Novi, 28. 11. 1953), Josipove; supruga Marija r. Mudrovčić - Bubnjar, Temika (Novi, 4. 10. 1907 – Novi, 16. 3. 1991), Mihovilova.

Pomorski strojar. Bio je “capo di macchina” (šef strojarnice) na prekooceanskim parobrodima i na brodovima riječne plovidbe. Radio je jedno vrijeme kao upravitelj pilane na Brezama, zatim u pogonu Transport DIP-a Novi i najzad kao upravitelj strojarnice na brodovima Splošne plovbe iz Pirana (Slovenija). Bio je starosta u Hrvatskom sokolu. Kćeri su mu Lovorka (Novi, 28. 8. 1935) i Jasna (Seka) (Novi, 1. 9. 1938).

Veza: 1, 3, 5, 2, 4, 7, Sokolić, Zoričić

7.

ŠEFER, PETAR (Novi, 1. 8. 1915 – Rijeka, 12. 2. 1982), sin Andrija i Barbare r. Kabalin - Javorke (Novi, 1. 12. 1875 –Novi, 28. 11. 1953), Josipove; supruga Lovorka r. Šoić (Rijeka, 1922 – Rijeka, 17. 10. 2003).

Pomorski strojar pa pomorski inspektor; završio je Pomorsku trgovačku akademiju u Bakru. Preselio se u Rijeku gdje su mu se rodili i sinovi Ljubomir i Nevijo.

Veza: 1, 3, 5, 2, 4, 6

Š

EGEDIN, PETAR (Žrnovo, Korčula, 8. 7. 1909 – 1998). Hrvatski književnik, pisac pripovijedaka, romana, eseja i putopisa. Posjećivao je Novi i odsjedao u vili Gomez. Dva je puta od 1956. do 1960. i od 1971. bio predsjednik DHK. Zbog antijugoslavenskih stavova bio je u emigraciji.

ŠEGOTA

Šegote dolaze u Novi iz Stinice preko Senja. Prezime je nestalo iz Novoga.

1.

ŠEGOTA, DANE (Stinica, Jablanac, 1869 – Novi, 25. 1. 1925), Šimunov; supruga Johana r. Maričić - Jurika (Novi, 23. 1. 1866), Vickova.

Poštar u Novom (od 1923. kada je tu došao). Imao je sinove Ivana (27. 1. 1913) i Julija Marijana (25. 2. 1905).

Veza: 2

2.

ŠEGOTA, ŠIME (Stinica, Jablanac, 17. 9. 1864 – Novi, 21. 7. 1944), Šimunov; prva supruga (nevjenčana) Elizabeta r. Mrzljak - Polešinka (Novi, 13. 11. 1876 – Povile, 12. 7. 1899), kći Petra Filipovog, druga Lucija r. Krišković - Šimuničinka (Novi, 6. 1. 1865 – Novi, 2. 5. 1942), Filipova.

Financ i podvornik u poreznoj upravi u Novom. Poslije je otišao u Ameriku gdje je izgubio obje noge. Imao je proteze. Vratio se iz Amerike i 1904. vjenčao s drugom suprugom s kojom je živio u “Staroj biškupiji” kod Mrzljaka - Ofratovih kod kojih je ona služila. S prvom suprugom s kojom je živio nevjenčano, imao je troje djece: Katu (Rijeka, 7. 4. 1894), Ivana (Rijeka, 20. 6. 1898) i Milutina (Rijeka, 7. 10. 1894) koji su dobili majčino prezime i nadimak Poleša. Elizabeta, prva supruga (nevjenčana) živjela je u Povilama s jednim financom. Iz braka s drugom suprugom, Lucijom imao je sina Marijana (Senj, 8. 12. 1906).

Veza: 1

ŠEGULJA

Prezime se spominje u Novom tek u 18. stoljeću kada je u Novi došao Jakov Šegulja (Drivenik, 1740 – Novi, 20. 2. 1792) i gotovo svi novljanski Šegulje su njegovi potomci. U Hrvatsko primorje došli su 1100. godine iz Međimurja.

1.

ŠEGULJA, DANIJEL (Novi, 25. 2. 1926 – Novi, 27. 1. 2000), sin Josipa i Uršule r. Sokolić (Novi, 21. 10. 1899 – Novi, 13. 7. 1986), Danijelove; supruga Marija r. Mrzljak - Polešinka (Novi, 12. 3. 1927), Frankova. Diplomirani inženjer građevinarstva; završio je Tehnički fakultet. Radio je u GP Jadran, Rijeka od 1945. do 1949. i 1954, zatim u GP Rječina, Pomgrapu i Konstruktoru u Rijeci. Bio je šef operative, a jedno vrijeme i predavač u srednjoj tehničkoj školi u Rijeci.

Veza: 14, 3, 20, 7, 16, 15, 2, 8, 19

2.

ŠEGULJA, DUBRAVKO (Rijeka, 15. 5. 1955), sin Danijela i Marije r. Mrzljak - Polešinke (Novi, 12. 3. 1927), Frankove; supruga Milojka r. Butorac (Novi, 16. 9. 1954), Milanova.

Diplomirani inženjer strojarstva; završio je Strojarski fakultet u Rijeci. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici, a od 1993. u privatnom poduzeću za popravke brodova. Borac Domovinskog rata od 1991. do 1992. kao desetnik HV-a. Sin Čedomir (1983) svira u sopile.

Veza: 1, 15, 16, 14, 20, 8, 19

3.

ŠEGULJA, EDUARDO (Novi, 18. 3. 1899 – Zagreb, 24. 8. 1974), sin Roke Ivana Petrovog i Marije r. Ježić - Z Malenice (Novi, 31. 10. 1857 – Novi, 3. 8. 1924), Pavlove; supruga Katarina Piškulić.

Diplomirani inženjer agronomije; završio je Agronomski fakultet u Zagrebu. Radio je u Donjem Miholjcu, Novigradu Podravskom, a u Požegi je bio upravitelj Vinogradarsko-voćarske stanice. Imao je petero braće: Josipa (Novi, 3. 6. 1897), Vanca (Vjenceslav) (Novi, 28. 12. 1881), Petra (Novi, 15. 7. 1884), Filica (Novi, 19. 5. 1890), Ivana (Novi, 29. 8. 1892) i sestru Genovevu (16. 12. 1878), koji su se odselili u SAD. Veza: 20, 7, 14, 1, 16, 15

4.

ŠEGULJA, FILIP (Novi, 13. 5. 1808 – Novi, 1835), sin Antona Jakovljevog i Franice r. pl. Mrzljak (Novi, 18. 4. 1768 –Novi, 3. 7. 1845), Mikuline. Student četvrte godine teologije na senjskome bogoslovnom učilištu (gdje je počeo studirati 1831, a prije toga je bio student filozofije, od 1827 / 1828. do 1830 / 1831), ali zbog bolesti nije uspio završiti studij. B godine.

Veza: 9, 5, 7, 21, 17, 24, 11

5.

ŠEGULJA, FILIP (Novi, 2. 5. 1786 – Novi, 27. 10. 1865), sin Jakova i Lucije r. Žanić - Pužike (Novi, 1. 8. 1746 –Novi, 30. 3. 1816), Vickove. Svećenik; studij bogoslovije (1806 – 1809) završio je u Senju. Bio je plovan (župnik) u Gračacu, a kao umirovljenik vratio se u Novi. Zajedno s Vinkom Mrzljakom i Ivanom Potočnjakom bio je jedan od osnivača Narodne čitaonice 27. ožujka 1845. i zamjenik predsjednika od osnutka, a nakon pada Bachova apsolutizma jedan od njezinih obnovitelja 17. prosinca 1864. Otac mu je Jakov (Drvenik, 1740 – Novi, 20. 2. 1792).

Veza: 9, 11, 7, 21, 17, 4

6.

ŠEGULJA, FRANJO (Jadranovo, 9. 1. 1927 – Novi, 1980), Ivanov; supruga Marija r. Peričić - Vranješinka (Novi, 15. 11. 1928 – Novi, 25. 10. 2007), Josipova. Automehaničar i vozač. Radio je u DIP-u Novi i kao vozač autobusa Autotransa iz Rijeke. Došao je u Novi

1948. i nije ni u kakvim rodbinskim vezama s ostalim novljanskim Šeguljama.

Veza: 18, 13

7.

ŠEGULJA, IVAN GRGUR (Novi, 12. 3. 1795 – Novi, 8. 12. 1864), sin Antona Jakovljevog i Franice r. pl. Mrzljak (Novi, 18. 4. 1768 – Novi, 3. 7. 1845), Mikuline; supruga Margareta r. Umiljenović (Novi, 10. 11. 1792 – Novi, 10. 2. 1849), Petrova. Općinski sudac u Novom. Pohađao je školu u Rijeci. Spominje se u dokumentima od 9. prosinca 1849. i 9. veljače 1850. koji su u posjedu Mare Mažuranić - Janković, Z Dvorca (1917), Vickove.

Veza: 9, 5, 21, 17, 4, 24, 20, 11

8.

ŠEGULJA, IVAN (Rijeka, 22. 5. 1958), sin Danijela i Marije r. Mrzljak - Polešinke (Novi, 12. 3. 1927), Frankove; supruga Tajana r. Kezele (14. 9. 1957). Profesor, magistar i diplomirani inženjer strojarstva; diplomirao je i magistrirao na Strojarskom fakultetu u Rijeci. Radio je kao profesor na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Bio je direktor brodogradilišta u Kraljevici (od 2004. do 1. siječnja 2007).

Veza: 1, 15, 16, 14, 20, 2, 19

9.

ŠEGULJA, IVAN (Novi, 24. 5. 1780 – Novi, 8. 8. 1830), sin Jakova (Drivenik, 1740) i Lucije r. Žanić - Pužike (Novi, 1. 8. 1746 – Novi, 30. 3. 1816), Vickove. Svećenik u Novom, a bio je Kapelan u Ledenicama između 1817. i 1830. Otac mu je u Novi došao iz Drivenika.

Veza: 2, 11, 7, 21, 17, 4

10.

ŠEGULJA, IVAN - Z Mela (Novi, 29. 7. 1924 – Novi, 20. 4. 1983), sin Josipa Ivanovog i Rozalije r. Maričić - Livakovice (Novi, 25. 9. 1901 – Novi, 1. 6. 1963), Pavlove; supruga Anka r. Stipanov (Preko, 24. 1. 1923), Tomislavova. Izučeni pekar. Sudionik Narodnooslobodilačke borbe od 9. rujna 1943. u Komandi mjesta Novi, Senj, Pag i III. POS-u (Pomorski obalni sektor) u Zadru. Nakon rata radio je kao trgovački poslovođa. Igrao je nogomet u NK Poskok u Novom.

Veza: 12

11.

ŠEGULJA, IVAN (Novi, 27. 1. 1811 – 19. 8. 1849), sin Mikule Jakovljevog i Ane r. Sokolić - Filkovice (Novi, 29. 9. 1774 – 7. 7. 1854), Filipove. Svećenik; filozofiju je studirao u Senju 1830 / 1931, a teologiju od 1831. do 1835. Kao “dijak” obavljao je dužnost tajnika kod svećenika Antona Dobrića, Antonovog u Kanfanaru. Poslije je došao u Novi. Imao je braću Antona (12. 12. 1797) i Vicka (11. 12. 1799).

Veza: 9, 5, 7, 21, 17, 4, 24

12.

ŠEGULJA, IVAN (Novi, 20. 4. 1844 – Novi, 7. 6. 1912), sin Mikule Vickovog i Lucije r. Žanić (Novi, 16. 2. 1819 – Novi, 7. 2. 1892); prva supruga Mare Mudrovčić (Novi, 14. 10. 1846 – Novi, 25. 3. 1880), druga Marija Kate r. Mudrovčić (Novi, 14. 9. 1862 – Novi, 13. 8. 1891), treća Anka r. Mazričić - Parunica (Novi, 5. 7. 1856 – Novi, 24. 11. 1914). Zidarski obrtnik. Odlazio je na rad i u Bosnu. Bio je član Narodne čitaonice od 1891, a od 1902. i član njezina Nadzornog odbora. Otac Mikula (Novi, 23. 5. 1825) imao je brata Filipa (Novi, 1. 3. 1825). Unuk je Mikule (Novi, 20. 11. 1776), Jakovljevog. Veza: 10 13.

ŠEGULJA, JOSIP (Novi, 31. 7. 1954), sin Franje i Marije r. Peričić - Vranješinke (Novi, 15. 11. 1928 – Novi, 25. 10. 2007), Josipove.

Brodoelektričar; završio je školu u Crikvenici. Plovio je pa zatim radio u Koksari u Bakru i u HŽ-u u Rijeci. Veza: 6, 18, Perišić

14.

ŠEGULJA, JOSIP (Novi, 3. 6. 1897 – Novi, 24. 2. 1978), sin Roke Ivana Petrovog i Marije r. Ježić - Z Malenice (Novi, 31. 10. 1857 – Novi, 3. 8. 1924), Pavlove; supruga Ursula r. Sokolić (Novi, 21. 10. 1899 – Novi, 13. 7. 1986), Danijelova.

Glavar Zemljišne zajednice Novi – Zagon. S Vladom Maričićem, a poslije s Neibergerom vodio je pilanu (na “Melu” uz Ričinu) koja je bila vlasništvo Mirka Maričića (Novi, 1877 – Novi, 1933), Antonovog, vlasnika vile Mira. Bio je i načelnik Općine Novi.

Veza: 20, 7, 3, 1, 16, 15, 2, 8, 19

15.

ŠEGULJA, MARIJA (Mica) r. Mrzljak - Polešinka (Novi, 12. 3. 1927 – Rijeka, 30. 4. 2013), kći Franka i Matejke r. Toljan (Novi, 22. 10. 1900 – Novi, 13. 5. 1946), Ivanove; suprug Danijel (Novi, 25. 2. 1926 – Novi, 27. 1. 2000), Josipov.

Završila je Trgovačku akademiju u Zagrebu. Bila je šefica računovodstva u Brodokomercu u Rijeci.

Veza: 1, 16, 14, 2, 8, 19

16.

ŠEGULJA, MARIJA (Mera) (Novi, 11. 7. 1924 – Novi, 13. 12. 2008), kći Josipa i Uršule r. Sokolić (Novi, 21. 10. 1899 –Novi, 13. 7. 1986), Danijelove.

Bankovna činovnica. Završila je Trgovačku akademiju u Zagrebu gdje je radila u Privrednoj banci.

Veza: 14, 3, 20, 7, 1, 15, 2, 8, 19

17.

ŠEGULJA, MATIJ (Novi, 1. 2. 1800 – Novi, 27. 2. 1861), sin Antona Jakovljevog i Franice r. pl. Mrzljak (Novi, 18. 4. 1768 – Novi, 3. 7. 1845), Mikuline.

Svećenik; studirao je filozofiju 1823 / 1824, a od 1824. do 1828. teologiju. Bio je svećenik suradnik na Trsatu. Brat Filip umro je kao student četvrte godine bogoslovije.

Veza: 9, 5, 7, 21, 4, 24, 11

18.

ŠEGULJA, MILICA (Novi, 2. 12. 1952), kći Franje i Marije r. Peričić - Vranješinke (Novi, 15. 11. 1928 – Novi, 25. 10. 2007), Josipove.

Profesorica matematike i fizike; diplomirala je na Fakultetu industrijske pedagogije u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Novom 1977. i u Srednjoj školi Pavao Ritter Vitezović u Senju. Radi u Gradskom poglavarstvu u Novom.

Veza: 6, 13

19.

ŠEGULJA, MILOJKA r. Butorac (Novi, 16. 9. 1954), kći Milana i Karmenke Butorac r. Mrzljak - Pavičinke (Novi, 16. 7. 1933), Jerkove; suprug Dubravko (Rijeka, 15. 5. 1955), Danijelov.

Doktorica medicine, liječnica specijalistica – pedijatrica; diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Od 1979. radi u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom. Sudjelovala je u novljanskoj “Dječjoj poneštrici”.

Veza: 2, 8, 1, 15, 16, Butorac 106, 67, 137

20.

ŠEGULJA, ROKO IVAN (Novi, 17. 8. 1850 – Novi, 15. 1. 1912), sin Petra i Marije r. Dobrić (Novi, 19. 3. 1827 –Novi, 5. 4. 1884); supruga Marija r. Ježić - Z Malenice (Novi, 31. 10. 1857 – Novi, 3. 8. 1924), Pavlova. Negdje se spominje kao Ivan, negdje kao Roko. Načelnik Općine Novi (1903) za vrijeme demonstracija protiv bivšeg bana Khuena Héderváryja kada su novljanski mladići skinuli s tadašnjih ustanova mađarske grbove i bacili ih u more. Bio je član Lječilišnog povjerenstva od 1902. i Društva za uređenje i poljepšanje Novog. Anton Jakovljev (Novi, 22. 3. 1768) rodonačelnik je ove grane Šegulja.

Veza: 24, 7, 14, 3, 1, 16, 15, 2, 8, 19

21.

ŠEGULJA, ŠIMUN (Novi, 28. 10. 1812 – Novi, 31. 8. 1860), sin Antona Jakovljevog i Franice r. pl. Mrzljak (Novi, 18. 4. 1768 – Novi, 3. 7. 1845), Mikuline. Svećenik; bogosloviju je završio na bogoslovnom učilištu u Senju (1834 – 1838). U početku je svećenik suradnik, a poslije župnik izvan Novoga.

Veza: 9, 5, 7, 17, 4, 24, 11

22.

ŠEGULJA, VENCESLAV (Vencel) (Novi, 11. 9. 1881 – Vantide San Gato, Brisbane, Australija, 13. 5. 1953), sin Vicka Filipovog i Rozalije r. Mudrovčić (Novi, 9. 7. 1850 – Novi, 29. 9. 1912); supruga Marija r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 30. 5. 1888 – Novi, 27. 2. 1962), kći Antona Martinovog.

Kovački obrtnik. Kovačiju je imao u Vinodolskoj ulici gdje je sada stolarska radionica Nikole (Nino) Sokolića, Josipovog - Verice, Pećara. Otišao je u Australiju 1927. Djeca su mu Ivan (1. 11. 1907), Ružica (19. 8. 1922), Anđela (2. 10. 1923), udana Sokolić i Velinka (7. 7. 1926), udana Piškulić - Juraš.

Veza: 23

23.

ŠEGULJA, VICKO (Novi, 19. 5. 1851 – Novi, 11. 10. 1918), sin Filipa Vickovog i Katarine r. Maričić (Novi, 18. 11. 1822 –Novi, 21. 7. 1880); supruga Rozalija r. Mudrovčić (Novi, 9. 7. 1850 – Novi, 29. 9. 1912). Pradjed mu je Mikula (29. 11. 1776), Jakovljev. Državni lugar u novljanskoj šumi, a prije toga je bio na radu u Australiji.

Veza: 22, 12 24.

ŠEGULJA, VICKO (Novi, 5. 4. 1829 – Novi, 18. 1. 1892), sin Ivana Antonovog i Margarete r. Umiljenović (Novi, 10. 11. 1792 – 10. 2. 1849), Petrove. Svećenik; filozofiju je studirao u Senju od 1848. do 1849, a teologiju od 1850. do 1854. Župnik je u Ledenicama 1863. i 1864, potom u Novom. Izgradio je kapelicu na Ospu, a osnovao je i Zakladu za mušku lozu obitelji Šegulja kako bi se mogli lakše “školirati”. Ta je zaklada trajala od 1892. do 1918. Izgradio je vlastito kupalište, drugo u Novom poslije obitelji Mrzljak (1878). Imao je brata Antona (2. 9. 1819 – 12. 7. 1831) i Petra (2. 10. 1823).

Veza: 7, 21, 17, 4, 20

ŠENI, BOŽENA r. Kalanj (Novi, 30. 5. 1942), kći Mate i Velinke r. Dobrić - Lukinice (Novi, 15. 11. 1920), Ivanove. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu.

Veza: Kalanj 22, Dobrić 16

ŠENOA, AUGUST (Zagreb, 14. 11. 1838 – 13. 12. 1881).

Hrvatski književnik i tvorac hrvatskoga povijesnog romana. U povodu svečanog otvaranja nove Rudolfinske ceste Ogulin – Novi 1874, došao je u Novi, kao i veliki župan Bude Budisavljević. Tom je prigodom vidio ostatke stare ledeničke tvrđave na osnovi kojih je poslije nastala pjesma Kugina kuća

ŠEPAC, JASNA r. Deranja (Rijeka, 10. 4. 1955), kći Velimira (Veljko) Antonovog (Peteroš) i Antice r. Medić (Baška, 17. 9. 1929), Šimine; suprug Damir (Rijeka, 3. 1. 1957), Josipov.

Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci 1979. Otad radi u štedno-kreditnoj zadruzi u Rijeci. Suprug Damir diplomirani je pravnik i radi u poduzeću Luka, Rijeka.

Veza: Deranja 67

ŠEPAK, VATROSLAV (Frichistal, ? – Zagreb, ?); supruga Fanika.

Ugostitelj, vlasnik restauracije Vinodol na Korzu u Novom koja poslije prelazi u vlasništvo Marije Polak. Drugi je općinski bilježnik u Novom od 1. studenoga 1916. do 1920. Bio je tajnik Narodne čitaonice u Novom od 22. veljače 1919. do 25. siječnja 1920. i od 1925. i član Lječilišnog povjerenstva u Novom 1926. godine.

ŠEPAROVIĆ, PETAR (Vela Luka, 8. 9. 1921), Markov; supruga Marija r. Anić - Šilica (Novi, 30. 11. 1924), Milanova. Krojač u Novom. Sudionik NOB-a od 2. lipnja 1944. u 13. primorsko-goranskoj diviziji.

1.

ŠEPIĆ,

ALEKSANDAR

Supruga Johana. Sanitarni zastupnik u Novom gdje mu se rodila kći Barbara (4. 10. 1834).

2.

ŠEPIĆ, ANTON (Lovran, ? – Rijeka, 27. 4. 1918). Pomorski kapetan u Novom (s pravom zavičajnosti) od 16. studenoga 1892. do 1918. kada je umro u bolnici u Rijeci.

3.

ŠEPIĆ, DRAGUTIN (Krasica, 1864 – Novi, 9. 3. 1919); supruga Cecilija.

Ravnajući učitelj. Živio je neko vrijeme u Novom.

1.

ŠERMAN, ANDRIJA (Krasica, 14. 12. 1895 – Novi, 5. 7. 1963), Ivanov; supruga Olga r. Paravić (Krasica, 25. 8. 1898 – Novi, 7. 6. 1985), Franjina. Doktor medicine; Medicinski fakultet završio je u Grazu. Bio je kotarski liječnik u Novom od 1924. Početkom Drugoga svjetskog rata imao je i svoju zubarsku ordinaciju. U Drugome svjetskom ratu predsjednik je Narodnooslobodilačke fronte. Bio je upravitelj rodilišta u Novom od 1951. do 1963. i prvi ravnatelj zdravstvene stanice u Novom koja nosi njegovo ime. Potpredsjednik je Lječilišnog povjerenstva 1926. i predsjednik Narodne čitaonice u Novom od 1. travnja 1929. do 22. veljače 1931. Veza: 2, 3, 4

2.

ŠERMAN-KIRINČIĆ, BISERKA (Seka) (Novi, 6. 3. 1933), Andrijeva.

– Vidi Kirinčić, Biserka. Veza: 1, 3, 4, Kirinčić

3.

ŠERMAN, JADRANKA (Cica), udana Štrekajs (Novi, 17. 7. 1931), kći Andrija i Olge r. Paravić (Krasica, 25. 8. 1898 –Novi, 7. 6. 1985), Franjine; suprug Anton. Diplomirana inženjerka agronomije. Završila je Agronomski fakultet u Zagrebu gdje je i radila u poduzeću Zrinjevac

Veza: 1, 2, 4, Štrekajs, Peroš

4. ŠERMAN, VIŠNJA, udana Vujnović (Novi, 26. 2. 1935 – Zagreb, 25. 9. 1994), Andrijeva.

– Vidi Vujnović, Višnja.

Veza: 1, 2, 3, Vujnović

ŠERŠAVICKI, JELENA (Baku, Azerbejdžan, 11. 4. 1893), Eugenova.

Doktorica medicine; Medicinski fakultet završila je u Odesi u Ukrajini 8. prosinca 1918. Od 1. srpnja 1949. do 31. ožujka 1953. liječnica je opće medicine u Zdravstvenoj stanici Novi.

ŠESTAN, STJEPAN (7. 7. 1902 – Novi, 11. 3. 1974); supruga Tereza r. Dragičević (Klada, 11. 10. 1922 – Novi, 1999), udovica Jurja Miškulina (1919 – Novi, 1982).

Tapetar. U Novi je došao nakon Drugoga svjetskog rata, a radio je u DIP-u.

Veza: Miškulin

ŠIKIĆ

Prezime se pojavljuje u Novom početkom 20. stoljeća dolaskom Jurja Šikića. 1.

ŠIKIĆ, ADAM (Rijeka, 1806 – 1869). Svećenik; studij bogoslovije završio je u Senju od 1838. do 1840. Bio je kapelan u Ledenicama prije 1857, a te je godine bio župnik. Veza: 0

2.

ŠIKIĆ, BRANKO (Novi, 14. 5. 1946), sin Milana Ivanovog i Zdenke r. Zoričić - Šćokinice (Novi, 27. 5. 1913 – Novi, 7. 12. 1981), Ivanove, druge očeve supruge. Pekar. Radio je u društvenoj pekarnici (u zgradi Mihovila Kovača) do 1971. kada emigrira u JAR (Johannesburg). Dvije-tri godine prije toga “misil” (napravio, pravio) je mesopusta (čovjek od slame) za novljanski karneval. Veza: 7, 4, 8, Zoričić

3.

ŠIKIĆ, IVAN (Ličke Oštarije, 20. 11. 1885); supruga Julka r. Balen (Šator, Krmpote, 18. 4. 1894): sin Anton (1919). Državni lugar u Krmpotama (gdje mu se rodio sin Anton). Veza: 0

4.

ŠIKIĆ, IVAN (Novi, 4. 7. 1939), sin Milana Ivanovog i Anke r. Toljan (Novi, 11. 8. 1908 – Novi, 29. 8. 1940), Ivanove, prve očeve supruge.

Stolar. Radio je u DIP-u Novi, a 1964. je otišao u Australiju gdje se i oženio.

Veza: 7, 4, 8

5.

ŠIKIĆ, JURAJ (Jablanac, 26. 1. 1888 – Novi, 10. 2. 1950), sin Dragutina i Lucije r. Matejčić (iz Karlobaga); supruga

Marija r. Maričić - Livakovica (Butte, Montana, SAD, 9. 9. 1900 – Novi, 1992), Aleksina.

Financijski priglednik, tj. nadstražar u Austriji, potom u Novom.

Veza: 6

6.

ŠIKIĆ-BRADIĆ, LJUDMILA (Liduška) (Novi, 17. 3. 1922 –Zagreb, 22. 11. 1999), kći Jurja i Marije r. Maričić - Livakovice (Butte, Montana, SAD, 9. 9. 1900 – Novi, 1992), Aleksine; suprug Mladen Bradić (1928 – 1998).

Diplomirana inženjerka kemije; gimnaziju je završila u Slavonskom Brodu, a diplomirala je na Kemijskom fakultetu u Zagrebu 1950. Radila je u Tvornici fotomaterijala Fotokemika u Zagrebu. Od kolovoza 1942. suradnica je NOP-a u Novom, a od 1943. do 1944. nastavnica u građanskoj školi u Novom.

Veza: 5, Maričić, Bradić, Filipović

7.

ŠIKIĆ, MILAN (Draga, 6. 10. 1902 – Novi, 23. 11. 1951), sin Ivana i Franciske r. Sillić; prva supruga Anka r. Toljan (Novi, 11. 8. 1908 – Novi, 29. 8. 1940), Ivanova, druga Zdenka r. Zoričić - Šćokinica (Novi, 27. 5. 1913 – Novi, 7. 12. 1981), Ivanova. Upravitelj pilane u Mošunama (od 1941. do 1943) kod tadašnjeg vlasnika Giacoma Bertolettija Nakon rata radi u DIP-u Novi kao manipulant. U Novi je došao 1937.

Veza: 2, 4, 8

8.

ŠIKIĆ, MILAN (Milo) (Novi, 11. 4. 1943), sin Milana Ivanovog i Zdenke r. Zoričić - Šćokinice (Novi, 27. 5. 1913 –7. 12. 1981), Ivanove, druge očeve supruge; supruga Gorana r. Filipović (Novi, 16. 10. 1949), Marijanova. Trgovački poslovođa; završio je trgovačku školu u Rijeci. Radio je u Trgoprometu, Jadrankomercu i prodavaonici Jadrankomerca u Novom. Već godinama, od 1971, “misi” (izrađuje) “mesopusta” od slame za karneval u Novom, za što je i dobio Nagradu grada Novog.

Veza: 7, 2, 4, 9, Zoričić - Šćoko

9.

ŠIKIĆ, MILJENKO (Rijeka, 21. 1. 1973), sin Milana i Gorane r. Filipović (Novi, 16. 10. 1949), Marijanove; supruga Amra r. Čimić (Rijeka, 1971), Nedžadova. Električar; završio je elektrotehničku školu u Senju. Od 1994. vlasnik je bistroa M u Novom u očevoj kući (Frankopanski trg 11). Sudionik Domovinskog rata (1991 –1995).

Veza: 7

ŠILOVIĆ, BLANKA r. Weiner (Crikvenica, 21. 7. 1900 –Zagreb, 14. 10. 1967), kći Dušana i Slavice r. Ježić - Z Malenice (Novi, 15. 11. 1876), Pavlove; suprug Stanko (iz Praputnjaka), diplomirani inženjer brodogradnje i nositelj Partizanske spomenice 1941.

Internirana je u Italiju od 1942. do 1943. Sudionica je NOB-a od 1944; radila je u Agitpropu okružnog NOO-a za Hrvatsko primorje na Viševici i u tiskari ONOO-a u šumi na Smolniku.

Veza: Weiner

ŠIMAC, MATE (Politika) (Kičeri, Bribir, 26. 9. 1914 – 11. 2. 1979), sin Mate i Ljudmile. HSS-ovac. Sudjelovao je u političkom životu Novog prije Drugoga svjetskog rata. Bio je zamjenik kotarskog zastupnika Grge Hećimovića, a izabran je na izborima 1935. i 1938. Za vrijeme NDH odbio je Pavelićev poziv u Hrvatski državni sabor.

ŠIMAT, LJUDEVIT (Lujo) (Senj, ? – Ðakovo, ?); supruga Antonija r. Petrić (Draga, 2. 12. 1882), vjenčani u Novom, 13. srpnja 1901. Magistar farmacije – ljekarnik. Od 1900. do listopada 1905. radio je u Novom u ljekarni. Bio je član Društva za poljepšanje i uređenje Novog, član Revizornog odbora Narodne čitaonice u Novom od siječnja 1902. do 1905. kada seli u Ðakovo. Sudjelovao je u demonstracijama u Novom 21. i 22. svibnja 1903. protiv bana Khuena Héderváryja. U Novom mu se rodio sin Žarko (25. 7. 1902).

1.

ŠIMIĆ, ILIJA (Brčko, 14. 9. 1964), Jurjev. Radnik u Novom. Borac Domovinskog rata kao pripadnik 9. gardijske brigade te domobranske brigade. Veza: 0

2.

ŠIMIĆ, JURAJ (Petrinja, 1872); supruga Rozalija (Petrinja, 1873). Ravnatelj osnovne škole u Novom od 1909. do 1917. Bio je član Narodne čitaonice od 23. siječnja 1910, član Revizorskog odbora, a od 26. siječnja 1913. do 18. veljače 1917. njezin je tajnik.

Veza: 0

3.

ŠIMIĆ, MARIJA (Mica) r. Toljan - Sekulinka (Novi, 9. 9. 1939), kći Josipa i Anđelike (Anđele) r. Sokolić - Kozarice, Jureškovice (Novi, 1. 9. 1917 – Novi, 16. 1. 2007), Antonove; suprug Vlatko, brat je Petra, viceadmirala JNA. Blagajnica u pogonu Transport Šumarije Novi od 1955. do 1976. Poslije je radila u Drvno-industrijskom poduzeću Šipad u Bihaću. Bila je aktivna članica folklora u KUD-u Ilija Dorčić u Novom.

Veza: Toljan 10

4.

ŠIMIĆ, PETAR KRSTO (Bihać, 1931 – Beograd, 1990), sin Petra (Klarići, Drivenik) i Marije r. Dellarija. Admiral JRM. Više puta je posjetio Novi jer je tu imao sestru Anu (1929) udana Milan i brata Vlatka (1935).

Veza: 2

ŠIMUNČIĆ, ROZALIJA (Ružica) r. Sokolić - Vlašika, Kaštaldovica (Novi, 23. 8. 1910 – Podsused, 9. 1. 1991), kći Rudolfa i Milke r. Sokolić - Kaštaldovice (Novi, 17. 9. 1884), Mikuline; suprug Vjekoslav (Osekovo, Dubrava, 1910), Stjepanov, učitelj.

Učiteljica; završila je zUčiteljsku školu u Zagrebu. Od 1929. do 1930. radila je u osnovnoj školi u Novom pa zatim u Donjoj Dubravi, Križišću, Mađarevu, Ivaniću i Podsusedu.

Veza: Sokolić 246

ŠIROLA, MARIJA (Sušak). Učiteljica u građanskoj školi u Novom od 1939. do 1941.

ŠIŠUL, VIKTOR (Krasica, 4. 9. 1905), Paškvalov. Bankovni činovnik (do 1932) u Jugoslavenskoj banci u Novom (koja se nalazila na Trgu Vinodolskog zakona).

1.

ŠKOLJAREV, GORAN (Novi, 24. 11. 1956 – Novi, 5. 3. 2001), sin Slavka i Katarine r. Pavelić (Bile, Krmpote, 20. 11. 1938), Ivanove.

Kuhar. Radio u HTP-u Lišanj, tj. Novi od 14. svibnja 1976. do 18. travnja 1991, a od 1996. je privatni ugostitelj. Oduzeo si je život.

Veza: 2

2.

ŠKOLJAREV, SLAVKO (Kali, otok Ugljan, 10. 10. 1933), Marijanov; supruga Katarina r. Pavelić (Bile, Krmpote, 20. 11. 1938), Ivanova.

Konobar; završio je ugostiteljsku školu u Opatiji. Zanat je učio u hotelu Lišanj od 1949. kada dolazi u Novi. Do 30. travnja 1991. radio je u HTP-u Lišanj – u Turističkom naselju Zagori kao šef sale.

Veza: 1

ŠKORIĆ, ANTE (Tomislavgrad, 27. 5. 1945), Nikolin. Ugostitelj; završio je ugostiteljsku školu u Tomislavgradu. Ima gostionicu Vinodol u Novom od 1975. godine.

ŠKRINJARIĆ, ANICA r. Gržin (Novi, 25. 1. 1932), kći Marija i Marije r. Maričić - Hrgešinke (Novi, 30. 11. 1893 – Novi, 30. 1. 1966), Jurjeve, udovice Bogoslava Piškulića - Juraša; suprug Paval (1916 – Novi, 23. 11. 2001), diplomirani inženjer agronomije.

Poljoprivredna tehničarka; poljoprivrednu školu završila je u Poreču. Radila je u Glini do 1991. kada je zbog srpske agresije prebjegla u Novi. Ima sina Miroslava. Veza: Gržin, Šantek

ŠMIT

Njemačko prezime (Schmidt), podrijetlom iz Austrije koje se u Novom pojavljuje potkraj 19. stoljeća dolaskom iz Paga Antona Tita Šmita (Pag, 29. 4. 1868 –Novi, 19. 4. 1910) koji se u Novom vjenčao s Vincencom Krišković - Ružikom (18. 7. 1868), Šimunovom i imao djecu Bogoslava, Ivana, Šimuna i Katarinu.

1.

ŠMIT, ANTON (Beograd, 18. 1. 1928 – Novi, 14. 11. 1997), sin Ivana i Katarine r. Umiljenović (Baska) (Novi, 18. 11. 1901 – Novi, 3. 3. 1992), Josipove; supruga Marija (Mica) r. Perišić (Plitvička jezera, 5. 1. 1926 – Novi, 31. 12. 2004), Milanova.

Trgovački pomoćnik; zanat je izučio u tvornici Bata u Borovu. Radio je u trgovinama Borovo u Crikvenici i u Novom.

Veza: 5, 2, 3, 4, 6, 7

2.

ŠMIT, BOGOSLAV (Novi, 6. 10. 1896 – Novi, 2. 10. 1983), sin Antona Tita i Vincence r. Krišković - Ružike (Novi, 18. 7. 1868), Šimunove. Zidar u Novom.

Veza: 5 3.

ŠMIT, DRAŽENKO (Novi, 5. 7. 1957), sin Antona i Marije (Mica) r. Perišić (Plitvička jezera, 5. 1. 1926 – Novi, 31. 12. 2004), Milanove; supruga Vlasta r. Kolarec (Vinkovci, 18. 1. 1961), Ivanova.

Elektrotehničar; završio je srednju tehničku školu u Rijeci. Radi u Elektroprimorju

Veza: 1, 5, 4, 6, 7 4.

ŠMIT, IVAN (Ivica) (Novi, 7. 10. 1952), sin Antona i Marije (Mica) r. Perišić (Plitvička jezera, 5. 1. 1926 – Novi, 31. 12. 2004), Milanove; supruga Radojka r. Gašparović (Tribalj, 1951).

Vodoinstalater; završio je obrazovanje u Crikvenici. Od 16. srpnja 1991. radi u Vodovodu Žrnovnica u Novom kao poslovođa.

Veza: 1, 5, 3, 6, 7 5.

ŠMIT, IVAN (Novi, 14. 10. 1899 – Novi, 19. 8. 1984), sin Antona Tita i Vincence r. Krišković - Ružike (Novi, 18. 7. 1868), Šimunove; supruga Katarina (Baska) r. Umiljenović (Novi, 18. 11. 1901 – Novi, 3. 3. 1992).

Zidar. Između dvaju svjetskih ratova radio je u Srbiji, uglavnom u Beogradu gdje je i stanovao. Bio je član prvoga poslijeratnog Turističkog odbora u Novom, od 1947. i “pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 2, 1, 3, 4, 6, 7

6.

ŠMIT, MILIVOJ (Novi, 4. 1. 1954), sin Antona i Marije (Mica) r. Perišić (Plitvička jezera, 5. 1. 1926 – Novi, 31. 12. 2004), Milanove; supruga Branka r. Vukovojac (Otočac, 30. 3. 1957), Božidareva.

Elektrotehničar. Radio je u Vodovodu Žrnovnica u Novom. Zatim se neko vrijeme profesionalno bavio ribarstvom i u svojoj kući na Korzu otvorio supruzi trgovinu ribom Plodovi mora, potom prodavaonicu kruha (pekara

Vinka Repaca iz Triblja) i najzad sportsku kladionicu.

Veza: 1, 5, 3, 4, 7

7.

ŠMIT, VLASTA r. Kolarec (Vinkovci, 18. 1. 1961), kći Ivana i Ljerke; suprug Draženko (Novi, 5. 7. 1957), Antonov. Profesorica matematike; diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Od 13. listopada 1987. do 30. travnja 1993. radila je u osnovnoj školi u Novom pa u Crikvenici i najzad u dječjem domu u Novom.

Veza: 3

1.

ŠNAJDER, BOŠKO (Motorista) (Zagreb, 1921 – Zagreb, ?), sin Ivana i Marije r. Knez (iz Grižana), druge očeve supruge. Strojar i diplomirani inženjer građevinarstva. Prije i za vrijeme rata radio je kao “motorist” u Pilani u Brezama. Nositel Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od 1941. Radio je u Brezama jer mu je otac bio učitelj u Krmpotama, potom je prešao u jedinice 10. zagrebačkog korpusa. Nakon rata završio je studij na Građevinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je strastveni sportaš na trokolicama.

Veza: 2, 3, 4

2.

ŠNAJDER (Schneider), ERNEST (Zagreb, 9. 3. 1882); prva supruga Ivka r. Blažević (Krmpote, 11. 8. 1885), druga Marija r. Knez (iz Grižana). Učitelj. Radio je u Krmpotama u školi (u selu Polje) od 1903. do 1910. i od 1923. do 1940. Imao je kćeri Ljerku (28. 4. 1905 – 23. 7. 1905) i Vilmu (25. 7. 1906) te sina Branimira (18. 3. 1908) iz prvog braka i sina Boška (1921) i kćeri Ljerku (1923) i Maricu (1920) iz drugog braka. Brat Vilim bio je c. kr. poručnik.

Veza: 1, 3, 4

3.

ŠNAJDER, LJERKA, udana Logar (Zagreb, 1923), kći Ivana i Marije r. Knez (iz Grižana), druge očeve supruge. Učiteljica. Nositeljica Partizanske spomenice 1941, sudionica NOB-a od 1941. Kao aktivisticu NOP-a u Zagrebu ustaše su je uhitili 1942. i zatvorili u koncentracijski logor u Staroj Gradiški. Otac joj je bio učitelj u Krmpotama.

Veza: 2, 1, 4

4.

ŠNAJDER, MARICA, udana Knez (Zagreb, 1920 – Stara Gradiška, ?), kći Ivana i Marije r. Knez, druge očeve supruge. Žrtva fašističkog terora. Kao mlada učiteljica pobjegla je iz Zagreba u Krmpote gdje joj je to bilo prvo zaposlenje u školi. No, uhićena je i odvedena u ustaški koncentracijski logor u Staroj Gradiški gdje je i umrla. Njezino je ime upisano na Spomeniku palim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora u Krmpotama.

Veza: 2, 1, 3

1.

ŠOJAT, JOSIP (Novi, 6. 10. 1912 – 22. 2. 1996), sin Milana i Elizabete r. Ježić - Z Malenice (Novi, 7. 11. 1891 – Novi, 1976), Adalbertove. Otac Senjanin (Bunjevac) poginuo je na početku Prvoga svjetskog rata. Po majci i djedu je Novljanin.

Svećenik, profesor teologije i novinar; teologiju je studirao je u Ljubljani, završio u Senju 1935, potom je 1938. doktorirao u Rimu. Bio je predavač filozofije na senjskom bogoslovnom učilištu, župnik u Grižanama, kateheta i direktor gimnazije u Ogulinu do 1945, od 1945. do 1947. u Ravnoj Gori. pa vicerektor u bogoslovnom sjemeništu i profesor teologije na Visokoj teološkoj školi u Rijeci, župnik u Divjakama (Gorski kotar), u Bakru te ponovno rektor bogoslovne škole u Rijeci do 1968, zatim rektor Bogoslovnog sjemeništa, od 1974. generalni vikar u Riječko-senjskoj nadbiskupiji, kanonik i prepozit riječkog kaptola, a bio je i senjski i modruški kanonik. Izdavao je crkveni list Bakarska zvona, poslije Zvona, mjesečnik za kršćansku kulturu.

Veza: 2

2.

ŠOJAT, MILAN (Krivi Put, ? – Novi, 1914), sin Jose i Marte r. Tomljenović; supruga Elizabeta r. Ježić (Novi, 7. 11. 1891 – Novi, 1976), kći Adalberta i Marije r. Dobrić. Trgovac u Novom. Imao je trgovinu manufakturne robe. Poginuo je na početku Prvoga svjetskog rata.

Veza: 1

ŠOSTARIĆ

Šostarići su porijeklom je iz Slavonije, a po ženskoj liniji to prezime dobiva nadimak Fumić.

1.

ŠOSTARIĆ, JOSIP (iz Pitomače).

Učitelj. Radio je u Novom u osnovnoj školi od 1921. do 1923. i u građanskoj školi od 1921. do 1924. te u osnovnoj školi u Bribiru.

2.

ŠOSTARIĆ, DAVOR - Fumić (Rijeka, 10. 11. 1977), sin Željka i Marije r. Mrzljak - Klementovice (Novi, 1. 2. 1952), Brankove.

Autoelektričar; zanat je izučio u stručnoj školi u Senju. Radi u očevoj radionici Autoservis u Novom.

Veza: 5, 4, 3

3.

ŠOSTARIĆ, NENO - Fumić (Rijeka, 20. 7. 1973), sin Željka i Marije r. Mrzljak - Klementovice (Novi, 1. 2. 1952), Brankove.

Mehaničar; zanat je izučio u stručnoj školi u Senju. Radi u očevoj radionici Autoservis u Novom. Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) i sudionik operacija HV-a, među kojima i Oluje

Veza: 5, 4, 2

4.

ŠOSTARIĆ, NIKOLA (Mikulica) (Bistrač kod Sunje, 4. 12. 1924 – Novi, 17. 5. 1983), sin Ivana i Agate r. Klečić; supruga Anica r. Piškulić - Anjika, Fumika (Novi, 20. 7. 1924 – Novi, 18. 5. 2014), kći Ivana - Fumića (r. Piškulić). Mesar u Novom. Radio je kod mesara Žvanovića i Kosanovića, zatim u Sunji. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata mobiliziran je u domobrane i bio je u Njemačkoj. Veza: 5, 2, 3

5.

ŠOSTARIĆ, ŽELJKO - Fumić (Sunjska Greda, 12. 8. 1949), sin Nikole i Anice r. Piškulić - Anjike, Fumike (Novi, 20. 7. 1924 – Novi, 18. 5. 2014), Ivanove; supruga Marija r. Mrzljak - Klementovica (Novi, 1. 2. 1952), Brankova (Klemento).

Automehaničar. Radio je u pogonu Transport Šumarije Novi do 31. prosinca 1990, a zatim je vlasnik autoservisa Fumić u vlastitoj kući (Ulica građanske škole). Sudionik Domovinskog rata (3 mjeseca).

Veza: 4, 2, 3, Fumić 1, 2, Dražić

ŠOŠKIĆ

Prezime se pojavljuje u Novom vjenčanjem Dušana Šoškića i Marije r. Baran (Novi, 28. 1. 1907), Jerkove. Vlasnici su kuća u Ulici kralja Tomislava 27 i 29.

1.

ŠOŠKIĆ, BRANKO (Sarajevo, 29. 11. 1946), sin Dušana i Marije r. Baran (Novi, 28. 1. 1907 – Sarajevo, 24. 4. 1988), Jerkove; supruga Dušanka r. Simić (Sarajevo), profesorica engleskog jezika. Diplomirani inženjer strojarstva; završio je Strojarski fakultet u Sarajevu. Radio je u IRC Energoinvestu u Sarajevu, a poslije 1990. u Pragu.

Veza: 3, 2

2.

ŠOŠKIĆ, MARICA r. Šimunović (Konjic, 12. 4. 1952); suprug Nikola (Sarajevo, 28. 11. 1940), Dušanov. Doktorica, stomatologinja; diplomirala je 1975, specijalizirala stomatološku protetiku 1982. i doktorirala 1992. na Stomatološkom fakultetu u Sarajevu. Radi u KBC-u Rijeka u riječkoj bolnici i predaje na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Veza: 3

3.

ŠOŠKIĆ, NIKOLA (Sarajevo, 28. 11. 1940), sin Dušana i Marije r. Baran (Novi, 28. 1. 1907 – Sarajevo, 24. 4. 1988), Jerkove; supruga Marica r. Šimunović (Konjic, 12. 4. 1952). Dr. sc., dipl. ing. strojarstva; diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu, a doktorirao na sveučilištu Texas Austin u SAD-u 1977. Radio je kao izvanredni profesor na Strojarskom fakultetu u Sarajevu, a nakon rata u Bosni te na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu.

Veza: 1, 2

ŠOŠTAR, DRAGAN (20. 3. 1961), sin Josipa i Marije r. Zmajić (St. Perkovci, 2. 7. 1908).

Kuhar; završio je srednju školu u Crikvenici. Radio je u Hotelskom turističkom poduzeću Lišanj odnosno Novi u Novom od 1982. U Novi je došao 1978. Borac Domovinskog rata od 1991. do 1992, a borio se u redovima HV-a na Kapeli.

ŠPALETA, ANKA r. Jovanović - Baroldinka (Novi, 14. 9. 1910 – Novi, 16. 10. 1982), kći Josipa i Ludovike r. Prosen (Novi, 20. 8. 1872 – Novi, 20. 5. 1948), Tomine; suprug Ivan (Diklo, Zadar, 1923), Josipov, pomorac. Radnica. Poput svoje majke, jedno je vrijeme novljanska “baštažica” (trhonoša) ovlaštena za nošenje prehrambenih artikala novljanskim trgovinama s parobroda. Poslije je radila u hotelu Lišanj u Novom.

Veza: Jovanović 72, 89, 42

1.

ŠPALJ, KARLO (Kričina, Bribir, ? – siječanj 1944). Partizanski zapovjednik Komande mjesta Novi od 26. srpnja 1943. do 30. rujna 1943. godine.

2.

ŠPALJ, ZDRAVKO (Senj, 19. 9. 1963 – 13. 10. 1991), Vinkov. Pali borac Domovinskog rata. Jedan je od trideset dragovoljaca Domovinskog rata s područja Novog. Poginuo je boreći se u jedinicama HV-a protiv velikosrpske agresije na Hrvatsku.

ŠPANOVIĆ, TATJANA r. Krišković - Vranješinka, Leprinka (Rijeka, 8. 2. 1972), kći Čedomira i Ivane r. Škiljan (Crikvenica, 12. 2. 1942), Ivanove; suprug Davor (Rijeka, 14. 5. 1967), Čedomirov, pomorac i prvi časnik stroja, a otac mu ima kuću na Kalvariji u Novom. Diplomirana inženjerka matematike i informatike; završila je Prirodoslovni fakultet u Zagrebu. Radi u Hotelskom poduzeću Jadran u Crikvenici. Veza: Krišković 14, 15, 47

ŠPANJOL, FRANJO (Rab, 9. 3. 1905 – SAD, ?), Šimunov; supruga Marija (21. 6. 1907). Ustaški logornik za Kotar Novi – imenovan 27. lipnja 1941, po dolasku iz Zagreba. Bio je i općinski bilježnik u Novom, a tu je ostao do prosinca 1941. kada ga je okupatorska talijanska komanda u Novom smijenila smatrajući ga odgovornim za oružje koje je Drago Malvić pred njima (Talijanima) spremio ispod poda na tavan kaštela. Vodio je bespoštednu borbu protiv partizana služeći se domaćim špijunima. Premješten je u Zagreb u Ustašku nadzornu službu (UNS), a 1945. je emigrirao u SAD.

ŠPIKA, ANTE (najvjerojatnije iz Šibenika). Pravnik. Za vrijeme NDH i talijanske okupacije žandarmerijski je narednik u Novom, a od srpnja 1944. do 1945, za vrijeme okupacije 392. plave legionarske divizije u kojoj su bili mobilizirani Hrvati, postaje kotarski predstojnik.

ŠTANFEL, JOSIP (Gašpari, Delnice, 18. 9. 1928), Josipov. Diplomirani inženjer šumarstva; završio je Poljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu. Radio je u Šumariji Novi (od 1. travnja 1958). Bio je član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom od 1961. godine.

ŠTEFANOV, IVANA

Učiteljica u građanskoj školi u Novom od 1926. do 1929. Bila je članica Narodne čitaonice od 28. listopada 1926.

ŠTRAUS, JELENA r. Zoričić (Zemun, 16. 3. 1922 – Zagreb, 28. 3. 1995), kći Filipa i Marije r. Kargačin - Brunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve; suprug Mirko (Zagreb, 11. 9. 1917).

Tajnica predsjednika Saveza sindikata Hrvatske u Zagrebu. Ima kćer Mirjanu (Zagreb, 4. 3. 1956).

Veza: Zoričić 39

ŠTREKAJS, JADRANKA (Cica) r. Šerman (Novi, 17. 7. 1931), Andrijeva; suprug Antun. – Vidi pod Šerman, Jadranka.

1.

ŠTRKALJ, MARIJA r. Krišković - Vranješinka (Novi, 15. 5. 1935), kći Franka i Anke r. Dobrec - Leprinke (Novi, 7. 4. 1906 – 5. 1. 1996), Ivanove; suprug Nenad (Petrinja, 25. 8. 1932), Pavlov, profesor zemljopisa.

Nastavnica zemljopisa i povijesti; diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu 1960. Radila je kao učiteljica u osnovnoj školi u Bateru (Ledenice) 1953 / 1954. i u Novom 1955 / 1956, a od 1960. kao nastavnica u Slatini.

Veza: 2, Krišković 35, 5, 15, 25, Trgovac

2.

ŠTRKALJ, OLGA, udana Arnaut (Rijeka, 18. 8. 1960), kći Nenada i Marije r. Krišković - Vranješinke, Leprinke (Novi, 15. 5. 1935), Frankove; rastavljena.

Diplomirana biologinja; završila je studij na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radila je u Ekonomskoj školi u Zagrebu, potom u privatnoj školi, a od 2002. radi u osnovnoj školi u Crikvenici.

Veza: 1, Trgovac 3

ŠUBERT (Schubert)

Prezime se pojavljuje u Novom 1842. kada tu dolazi Martin Šubert (5. 11. 1810), krojač, podrijetlom iz Bavarske, koji se oženio Franicom Tadej (4. 10. 1820 – Novi, 15. 6. 1895) iz Rijeke. Najviše se potomaka odselilo u Južnu Ameriku. U Novom je to prezime preinačeno u Šubre i Šubrinica. U Novi je došla i Anica zvana Nanica Šubert (Čabar, 28. 6. 1842 – Novi, 6. 11. 1911), rodom iz Bavarske, koja se u Novom udala za Filipa Demartinija (Bakar, 1816).

1.

ŠUBERT (Schubert), BRANIMIR (Zagreb, 1. 10. 1961), sin Velimira Ivanovog i Marijane r. Kovačević (Osijek, 3. 12. 1939), Franjine; supruga Danijela r. Bratulić (Pula, 8. 3. 1963).

Doktor filozofije, magistar teologije i magistar kršćanske pedagogije, profesor grčkog i hebrejskog jezika. Bio je adventistički svećenik u Australiji i Filipinima (Manila), a 2000. ravnatelj je seminara na učilištu u Pakistanu (grad Lahor) te profesor na Pacific Union Collegeu u Papua Novoj Gvineji. Veza: 11, 9, 8, 5, 4 2.

ŠUBERT, BRANKO (Novi, 17. 7. 1925 – 19 / 20. 2. 1944), sin Franka Danijelovog i Marije r. Dobrić (Novi, 10. 9. 1883 – 25. 12. 1967), Matijeve.

Pali borac NOR-a. Radnik. Sudionik NOB-a od 23. kolovo-a 1943. Stradao je u maršu druge brigade 13. primorsko-goranske divizije na Matić poljani (Gorski kotar) u noći 19. na 20. veljače 1944. Zajedno s ostalih 26 partizanskih boraca te brigade smrznuo se u nezapamćenoj orkanskoj snježnoj vijavici.

Veza: 5, 4, 7, 2, 12 6, 9, 11, 8, Babić 18

3.

ŠUBERT , BRANKO (Rijeka, 10. 4. 1979), sin Vladimira Matijevog i Radmile r. Lončarić (Selce, 6. 12. 1957), Matine.

Vodoinstalater; završio je zanat u Srednjoj školi dr. Antuna Barca u Crikvenici. Radi u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom od 9. rujna 1996. kao monter.

Veza: 12, 6, 7

4.

ŠUBERT, DANIJEL (Novi, 12. 7. 1849 – Cordoba, Južna Amerika, 24. 12. 1896), sin Martina i Franice r. Fadić (Rijeka, 4. 10. 1820 – Novi, 15. 6. 1895); supruga Lucija r. Sokolić (Novi, 29. 10. 1855 – Cordoba, Južna Amerika ?), Jurjeva.

Krojač u Novom. Odselio se s gotovo cijelom obitelji u Argentinu.

Veza: 10, 5, 9, 11, 8, 7, 2

5.

ŠUBERT, IVAN (Novi, 7. 1. 1884 – Zagreb, 1949), sin Danijela Martinovog i Lucije r. Sokolić (Novi, 29. 10. 1855 –Cordoba, Južna Amerika, ?), Jurjeve; supruga Marija r. Jelovica (Novi, 6. 9. 1891 – Zagreb, 1980), Blaževa; oženio se u Argentini (Južna Amerika).

Zidar. Kao i otac mu, otišao je na rad u Porto Rico pa u Argentinu gdje je kao zidar radio na izgradnji željeznice kao “capataz” (šef grupe), a u mjestu Tumbaia na poslu je izgubio jednu nogu. Nakon povratka živio je u Zagrebu, a za vrijeme rata u Novom gdje je 1941. nekoliko mjeseci bio i načelnik Općine Novi. Brat Franko (5. 12. 1881) umro je u Argentini (Salti, 6. 11. 1929).

Veza: 4, 10, 9, 11, 8, 7, 2, 1

6.

ŠUBERT, MARIJA (Novi, 5. 3. 1952), kći Matija i Nere r. Šmit (Novi, 25. 11. 1924), Ivanove.

Diplomirana ekonomistica. Radi u ZAP-u, sada FINA-i u Novom kao šefica.

Veza: 7, 2, 12, 3, Babić 18

7.

ŠUBERT, MATIJ (Novi, 23. 6. 1923 – Novi, 9. 11. 2002), sin Franka Danijelovog i Marije r. Dobrić (Novi, 10. 9. 1883 – Novi, 25. 12. 1967), Matijeve; supruga Nera r. Šmit (Novi, 25. 11. 1924 – Novi, 7. 7. 2013), Ivanova. Građevinski tehničar; završio je zidarsku školu u Crikvenici. Radio je kao poslovođa u DIP-u Novi, u Zanatskom poduzeću Radinje i od 1. veljače 1964. do 31. siječnja 1971. u KP Ivanj u Novom. Sudionik NOB-a od 1. do 7. lipnja 1943. kada su ga zarobili Talijani i odveli u koncentracijski logor u Italiju pa u Njemačku. Veza: 5, 4, 2, 12, 6, 3, 9, 11, 8, Babić 18

7/1.

ŠUBERT, MLADEN (Novi, 1. 1. 1921 – Zagreb, 4 / 5. 8. 1941), sin Franka Danijelovog i Marije r. Dobrić (Novi, 10. 9. 1883 – Novi, 25. 12. 1967), Matijeve. Žrtva ustaškog terora. Učio je stolarski zanat u Obrtničkoj školi Hrvatski radiša u Zagrebu. Nakon atentata izvršenog 4. kolovoza 1941. na ustašku sveučilišnu postrojbu kod Botaničkog parka u Zagrebu, ustaše su toga i sljedećeg dana za odmazdu strijeljali nekoliko stotina osoba, među kojima je bio i on jer su ga istoga dana, zajedno s još nekim polaznicima obrtničke škole, ustaše odveli i izgubio mu se svaki trag. Zagrebački sud rješenjem br. I.r.914/59 od 10. studenoga 1960. proglasio ga je mrtvim.

Veza: 4, 2, 7, 6, 12

8.

ŠUBERT, OSKAR (Zagreb, 11. 2. 1927 – Australija, 1999), sin Ivana Danijelovog i Marije r. Jelovica (Novi, 6. 9. 1891 –Zagreb, 1980), Blaževe. Pri povlačenju ustaško-domobranske vojske iz Zagreba kroz Sloveniju uspio se probiti u Austriju, a završio je u Australiji.

Veza: 5, 4, 9, 11, 1, 12, 6

9.

ŠUBERT, PAVAO (Buenos Aires, 25. 1. 1924 – Nürnberg, Njemačka, 2000), sin Ivana Danijelovog i Marije r. Jelovica (Novi, 6. 9. 1891 – Zagreb, 1980), Blaževe. Ustaški omladinski rukovoditelj. Tu je došao iz Zagreba gdje mu je obitelj živjela nakon povratka iz Argentine. U Novom je bio s ocem i majkom i 1941 / 1942. organizirao tzv. ustašku omladinu u koju je bila uključena sva školska i studenska mladež koju je vježbao vojno stupanje, baratanje puškom te organizirao dnevne i noćne stražarske ophodnje i pored toga što je u Novom bila talijanska okupacijska vojska. Poslije je bio u Zagrebu i kao vojnik-ustaša NDH zarobljen je kod Bleiburga. Prošao je “križni put” sve do Slovenije, i uspio pobjeći, a završio u emigraciji u Njemačkoj gdje je živio. Od vlasti Republike Hrvatske nije uspio dobiti hrvatsku

putovnicu jer je rođen u Argentini, a ustaška mu domovnica nije priznata.

Veza: 5, 4, 11, 8, 1, 7, 2 10.

ŠUBERT, PETAR CELESTIN (Novi, 19. 5. 1846 – Novi, 7. 11. 1896), sin Martina i Franice r. Fadić (Rijeka, 4. 10. 1820 – Novi, 15. 6. 1895); supruga Marija r. Čorić (Novi, 27. 9. 1844 – Novi, 25. 9. 1922), Josipova. U nekim dokumentima navodi se samo kao Celestin.

Krojač (“šnajdar”) u Novom (kao i otac mu i brat Danijel). Počinio je samoubojstvo ispalivši u sebe metak iz puške. Imao je sinove Josipa (Novi, 14. 1883 – SAD, ?), Petra (Novi, 7. 6. 1885 – SAD, ?) i Ivana (Novi, 21. 11. 1889 – SAD, ?).

Veza: 4, 5 11.

ŠUBERT (Schubert), VELIMIR (Veljko) (Zagreb, 24. 3. 1930), sin Ivana Danijelovog i Marije r. Jelovica (6. 9. 1891 – Zagreb, 1980); supruga Mariana r. Kovačević (Osijek, 3. 12. 1939), Franjina.

Adventistički svećenik. Radio je u Zagrebu i u Maruševcu kao kateheta te kao pastor u Osijeku, Slavonskom Brodu i Virovitici, a u Beogradu je bio tajnik i blagajnik Glavnog odbora Adventističke crkve i tajnik za hrvatsku dijasporu. Potom je upravitelj Nakladnog dijela u Zagrebu i Beogradu. Godine 1989. osniva Humanitarnu organizaciju ADRA u Oroslavlju, poslije i u Zagrebu, koja je skupljala pomoć za Hrvatsku. Jugoslavenske su ga vlasti 1950. osudile na 12 mjeseci zatvora zbog “antidržavne djelatnosti”, jer je bio u organizaciji Mlada Hrvatska. Potpredsjednik je Hrvatskog društva bivših političkih zatvorenika. Posjećuje Novi. Veza: 5, 4, 9, 8, 1, 7, 2 12.

ŠUBERT, VLADIMIR (Novi, 2. 4. 1953 – Novi, 29. 8. 2009), sin Matija i Nere r. Šmit (Novi, 25. 11. 1924), Ivanove; supruga Radmila r. Lončarić (Selce, 6. 12. 1957), Matina. Vodoinstalater i vozač. Radio je u GKTD-u Vodovod Žrnovnica u Novom od 15. kolovoza 1974. Kao član DVD-a Novi sudjelovao je 28. kolovoza 2000. u gašenju požara u Dragi u Ledenicama kao vozač vatrogasne cisterne. Cisterna se prevrnula i pritom su mu slomljene lijeva natkoljenica i prsna kost. Veza: 7, 2, 6, 3, Babić

ŠUĆUROVIĆ, ZORAN (Rijeka, 27. 5. 1958), sin Save i Marije (Marinka) r. Cvitković, Marijanove; živi u Klenovici. Doktor, stomatolog; završio je Stomatološki fakultet. Radio je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom od 22. lipnja 1987. do 22. lipnja 1988. (stažirao), zatim od 3. travnja 1989. do 23. lipnja 1994. godine.

ŠULEK, JOSIP

Učitelj u pučkoj školi u Novom 1889. Bio je i član Narodne čitaonice.

ŠUNIĆ, HRVOJE (Zagreb, 31. 10. 1971), sin Šimuna i Nade r. Ivošević (Drežnica, 15. 8. 1939), Todorove; supruga Antonia r. Sokolić (Rijeka, 18. 4. 1978), kći Zdravka Frankovog - Verice, Cimprića. Diplomirani ekonomist. Završio je Hotelijerski fakultet u Opatiji gdje i radi u privatnoj tvrtki. Otac Šimun (Rodaljica, Benkovac, 18. 9. 1935 – Novi, 25. 8. 1995), Jurin bio je doktor ekonomije i sveučilišni profesor, a u Novi je došao 1974. godine.

ŠURAN, IVANKA r. Maričić - Kovačica (Novi, 26. 2. 1931 –Novi, 3. 9. 2005), kći Josipa Rokinog i Marije r. JežićPampić (Novi, 4. 2. 1909 – Novi, 1990), Frankove; suprug Josip (Donje Jelenje, 30. 12. 1925 – Novi, 1992).

Poljoprivredna tehničarka; poljoprivrednu školu završila je u Poreču. Radila je u Puli i u Socijalnom osiguranju u Rijeci, a nakon odlaska u mirovinu vratila se u Novi.

Veza: Maričić 86, 134

ŠUŠNJAR, RADMILA r. Damjanović (Srb, Donji Lapac, 14. 4. 1949), Dušanova.

Nastavnica matematike; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u srednjoj školi u Crikvenici, zatim od rujna 1974. do 4. listopada 1987. u osnovnoj školi u Novom pa u osnovnoj školi Srdoči u Rijeci.

ŠUTA (Schutta ili Šuttej). Prezime se u Novom pojavljuje u 18. st. u obliku Šutta, Schutta i Šuttej, podrijetlom je iz Povljana, a danas je potpuno nestalo, no kod prezimena Veljačić ostalo je kao nadimak Šuta. U Mošuni (u starom dijelu grada) u kući broj 28, na kamenom svodu vrata uklesano je “Schutta Georg”. Ta je kuća poslije pripadala Josipu Mažuraniću, Petrovom, kanoniku i osnivaču te prvom potpredsjedniku Narodne čitaonice. Prvi Šuta koji je došao u Novi bio je Jakov rođen 1710, a umro je 24. srpnja 1776. godine.

1.

ŠUTA, JAKOV (Novi, 19. 3. 1818), sin Ivana i Ursule r. Jovanović - Baroldinke (Novi, 31. 12. 1787 – Novi, 8. 11. 1875), Jurjeve.

Zidar i kamenoklesar (što se vidi na spomeniku koji je 12. siječnja 1838. izradio generalu Berkoviću na novljanskome groblju). Brat Juraj (Georg) bio je vlasnik kuće u Mošuni.

Veza: 0

2.

ŠUTA, MATIJ (Novi, 18. 9. 1884 – Helena, Montana, SAD, 9. 9. 1916), sin Andrija Petrovog i Antonije r. KriškovićKirin, Vranješinke (Novi, 25. 6. 1853 – Novi, 14. 4. 1923), Petrove; supruga Karlina r. Krišković - Pandurić (Novi, 11. 11. 1891 – Novi, 7. 9. 1985), Jakovljeva.

Zidar. Radio je kod građevinskog poduzetnika Josipa Piškulića - Fumića. Poslije je otišao u SAD, u Montanu,

u glavni grad Helenu gdje je bilo puno Novljana koji su tamo održavali novljanske običaje pa i novljanski mesopust.

ŠVALBA, VLADIMIR (Vid) (1905 – Istra, 14. 7. 1944). Profesor. Kao rukovoditelj Agitpropa okružnog komiteta KPH za Hrvatsko primorje boravio je u Novom od 7. listopada 1943. do 19. siječnja 1944. s članovima kolektiva nakon upada Nijemaca u Crikvenicu. U Novom su pripremali materijale za tiskanje Primorskog vjesnika i dnevnih vijesti, a iz Novog su se prebacili u Plužnice gdje je doveo i Krsta Zoričića koji je u Novom do tada izdavao dnevne vijesti u okviru Propodjela KK KPH za Novi. Vodio je tečajeve Kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske (KPH) za Kotar Novi u šumi na Kurinu. Poginuo je u Istri.

ŠVAST, VLADIMIR (Tribalj, 21. 10. 1937), Martinov. Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet. Radio je u Općini Crikvenica kao rukovoditelj privredno-financijskog odjela, a od 1. listopada 1984. do 1994. u DIP-u Novi kao financijski direktor poduzeća.

ŠVOB

Prezime potječe iz Gorskog kotara, njemačkog je podrijetla (Schwob). 1.

ŠVOB, GORAN (Rijeka, 12. 5. 1970), sin Vinka i Tatjane (Tanja) r. Maričić (Novi, 12. 9. 1946), kćeri Antona - Bate i Nade r. Deranja, Rudolfove; supruga Ivana r. Lukač, Petrova, unuka Danice r. Antak.

Strojarski tehničar; završio je srednju školu, strojarski smjer u Crikvenici. Od 1991. vlasnik je trgovine prehrambenih proizvoda Osap u Novom u očevoj kući (Kralja Zvonimira 43).

Veza: 3, 2 2.

ŠVOB, NEVEN (Rijeka, 30. 3. 1968), sin Vinka i Tatjane (Tanja) r. Maričić - Batine (Novi, 12. 9. 1946), Antonove.

Elektrotehničar; završio je zanat u srednjoj školi u Senju. Radi u Opatiji.

Veza: 3, 1 3.

ŠVOB, VINKO (Fužine, 28. 2. 1944), Josipov; supruga Tatjana (Tanja) r. Maričić - Batina (Novi, 12. 9. 1946), kći Antona i Nade r. Deranja, Rudolfove.

Građevinski tehničar; srednju građevinsku školu završio je u Rijeci. Radio je u GP Cesta Rijeka, od 1973. u DVD-u Novi, u vatrogasnoj jedinici Općine Crikvenica, a od 1992. postaje vlasnik trgovine mješovite robe u Novom. Supruga mu je radila u HTP-u Lišanj u Novom (do 31. prosinca 1976) i u Šumariji Novi kao financijska knjigovotkinja.

Veza: 1, 2

Tabor Tus

TABOR, ANTON

Građevinski palir. Izvodio je građevinske radove pri izgradnji mnogih vila te hotela San Marino i Lišnja u Novom početkom 20. st. Sudjelovao je u izgradnji novljanskog zvonika 1909. Godine 1914. morao se vratiti u rodno mjesto jer je počeo rat.

TADEJEVIĆ, MIROSLAV (1890 – Novi, 24. 9. 1916); supruga Izabela. Bankovni činovnik u Novom.

TADIJANOVIĆ, DRAGUTIN (Slavonski Brod, 4. 11. 1905 –Zagreb, 27. 6. 2006).

Hrvatski književnik i pjesnik; diplomirao je književnost i filozofiju 1937. Bio je savjetnik banske uprave, tajnik Društva hrvatskih književnika od 1937. do 1940, a od 1964. do 1965. predsjednik. Ispred DHK-a bio je u Novom 20. i 21. kolovoza 1955. na proslavi 110. obljetnice Narodne čitaonice i otkrivanja spomen-biste banu Ivanu Mažuraniću u Novljanskom parku. Tada je na književnoj večeri održanoj na terasi hotela San Marino čitao svoje pjesme.

TALIJANSKI VOJNICI iz Drugoga svjetskog rata pokopani na novljanskom groblju:

1.

DI BENVENUTTO, NICOLO PIETRO (Rampazza Silvia, Padova, 21. 11. 1921 – Novi, 21. 4. 1944). Poginuo je kao njemački vojnik na prolazu s vojskom, a ranili su ga partizani. Pokopan je na novljanskom groblju 24. travnja 1944. godine.

2.

VENTURETTI, GIOVANNI (Valbondione, Bergamo, ? –Novi, 14. 4. 1942), sin Rafaela i Katarine r. Boffelli. Poginuo je nesretnim slučajem. Na pokopu mu je bio talijanski vojni kapelan Agostino Batisteli.

Napomena: U Drugome svjetskom ratu u Novom i okolici, u polju i na “Sv. Antonu” (cesta Novi – Ogulin) u borbi s partizanima poginulo je više talijanskih vojnika, ali su im posmrtni ostaci otpremljeni u Italiju.

TAMARUT, IVICA (Sultanovci, Bugojno, 10. 8. 1950), Ivanov. Ekonomist; završio je Višu turističku školu u Dubrovniku 1975. Radio je u Novom kao šef recepcije hotela Lišanj, kao upravitelj kućne radinosti Adria Turist i upravitelj kampa Zagori HTP-a Lišanj, tj. Novi. Bio je član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom (od 1984).

TAPANAGA

– Vidi pod Maričić, Matij, Matijev – Ledeničani su ga zvali Tapanoga.

TUbio ga je 1929. Rafael Krmpotić, Franin, koji je kao jedanaestogodišnjak od oca ukrao pušku i ubio Tapanogu zbog gluposti (zbog prijelaza ovaca s ledeničkog u novljansko područje iz kojega je lugar tjerao ovce na ledeničko područje).

TATALOVIĆ

Prezime koje se u Novom pojavljuje početkom 20. st., a prvi Tatalovići dolaze iz Drežnice. 1.

TATALOVIĆ, ALEMKA (Drežnica, 20. 10. 1963), kći Bogdana i Marije r. Dundara (Dominici, Pula, 21. 12. 1934 –Novi, 14. 6. 2011), Josipove. Nastavnica razredne nastave; završila je prvi stupanj Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Od 1. rujna 1995. radi u osnovnoj školi u Novom.

Veza: 4 2.

TATALOVIĆ, DUŠAN (Drežnica, 31. 3. 1949), Nikolin. Šumarski tehničar. Radio je u DIP-u Novi od 5. studenoga 1971. kao poslovođa tehnolog. Veza: 0 3.

TATALOVIĆ, IRENA (Ira) r. Tus (Novi, 18. 5. 1946), kći Jurja i Anice r. Parac (Novi, 22. 7. 1922 – Novi, 30. 10. 1984), Ivanove; suprug Milutin (Vrnjac, Drežnica, 26. 9. 1939), Jovin. Završila je gimnaziju. Radila je u tvornici Viševica u Bribiru (kao poslovotkinja), a zatim u HTP-u Lišanj. Veza: 6, Tus 2, Parac

4.

TATALOVIĆ, MARIJA r. Dundara (Dominici, Pula, 21. 12. 1934), Josipova. Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi u Drežnici, a od 1964. do 28. veljače 1991. u osnovnoj školi u Novom. Veza: 1

5.

TATALOVIĆ, MILAN (vjerojatno iz Drežnice). Sudjelovao je u demonstracijama u Novom 21. i 22. svibnja 1903. protiv bana Khuena Héderváryja (demostranti su bacali mađarske grbove u more u luci) zbog čega je 22. listopada te godine na sudu u Ogulinu osuđen na 14 dana zatvora.

Veza: 0

6.

TATALOVIĆ, MILUTIN (Vrnjac, Drežnica, 26. 9. 1939), Jovin; supruga Irena (Ira) r. Tus (Novi, 18. 5. 1946), Jurjeva.

Ekonomski tehničar. Radio je u DIP-u Novi od 1. kolovoza 1962. do 1994. kao poslovođa u tvornici Novokal Sin Milan (Rijeka, 18. 5. 1979) inženjer je elektrotehnike i radi u Labinu.

Veza: 3

TESLA, NIKOLA (Smiljan, 10. 7. 1856 – New York, SAD, 7. 1. 1943), sin Milutina Nikolinog i Georgine r. Mandić. Istraživač, izumitelj, genij. Ovdje se spominje zbog svog hrvatskog podrijetla i povezanosti njegovih predaka s Ledenicama i Novim. O tome je pisalo nekoliko hrvatskih povjesničara, među kojima i Stjepan Pavić u knjizi Seoba Hrvata u Lici (Zagreb, 1962), kao i u knjizi Nikola Tesla - istraživač - izumitelj - genij (Zagreb, 2006). U tim knjigama kao i u njegovom dnevniku (koji se nalazi u Državnom arhivu u Beogradu, neobjavljenom) o čemu je pisao Dražen Stipanović, prezime Tesla je nastalo od nadimka Tesla koji je imao Nikolin pradjed, zato što je imao isturene zube. Prozvan je Tesla jer su zubi sličili na alatku tesla kojom se obrađuje drvo. Tom pradjedu prezime je Draginić, a došlo je u Liku, u selo Raduč pokraj Divosela u 17. stoljeću iz Ledenica, a u Ledenice iz Dalmacije (Zadar). Nikolin pradjed je otišao u Bosansku krajinu (Tursku Hrvatsku) i tamo se u pravoslavnoj crkvi vjenčao za pravoslavku i prešao na pravoslavnu vjeru, i to pod prezimenom Tesla. Pradjedov sin Nikola stariji rođen je u Raduču, vjenčan za Anu Kalinić – plemićkog roda iz Novog Vinodolskog. Nikola stariji bio je seržan u Napoleonovoj vojsci, dok je Milutin bio pravoslavni svećenik, rođen također u Raduču, a službovao je u Senju (1846 – 1852), u Smiljanu i Gospiću.

TESTA, TEMISTOCLE

Prefekt Rijeke i Kupe od travnja 1941, a nakon što je talijanska vojska okupirala Hrvatsko primorje postaje upravnik talijanske fašističke uprave za Vinodol. Na toj dužnosti postavlja 4. svibnja 1941. Emerica Pappo Borsatija za fašističkoga civilnog vicekomesara, 5. svibnja 1941. dr. Gastonea Mohovicha (bivšega civilnog komesara za Senj) za civilnoga fašističkog komesara Novog, a 12. svibnja 1941. imenovao je poručnika Maguola Adonea za civilnog komesara.

TEŠIĆ

Prezime se pojavljuje u Novom dolaskom Radisava Tešića, stomatologa iz Valjeva u Srbiji.

1.

TEŠIĆ, JASNA (Rijeka, 18. 1. 1965), kći Radisava (Rade) i Željke r. Piškulić - Ulkinice (Sisak, 13. 5. 1941), Josipove. Inženjerka prehrambene tehnologije; završila je prvi stupanj Biotehnološkog fakulteta u Zagrebu. Veza: 3, 4, 2

2.

TEŠIĆ, MLADEN (Rijeka, 6. 7. 1967), sin Radisava (Rade) i Željke r. Piškulić (Sisak, 13. 5. 1941), kćeri Josipa - Ulkinića – doktora.

Elektrotehničar; završio je srednju elektrotehničku školu u Senju. Vozač je autobusa Autotransa iz Rijeke. Veza: 3, 4, 1

3.

TEŠIĆ, RADISAV (Rade) (Mionica, Valjevo, Srbija, 13. 6. 1936), Živoradov; supruga Željka r. Piškulić (Sisak, 13. 5. 1941), kći Josipa - Ulkinića. Doktor, stomatolog; završio je srednju zubotehničku školu u Novom Sadu 1954. i diplomirao na Stomatološkom fakultetu u Ljubljani 1963. Od 1964. (kada je došao u Novi) do umirovljenja 2002. radio je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom.

Veza: 4, 1, 2 4.

TEŠIĆ, ŽELJKA r. Piškulić - Ulkinica (Sisak, 13. 5. 1941), kći Josipa i Lukrecije r. François (1903 – 1982); suprug Radisav (Mionica, Valjevo, Srbija, 13. 6. 1936), Živoradov. Završila je gimnaziju u Crikvenici. Radila je u Riječkoj banci u Novom i kao kalkulantkinja u Ledenicama u Tvornici plastične stolarije Adriamont.

Veza: 3, 1, 2, Kabalin 67, Piškulić 96

THIAN, DRAGUTIN (Senj, 1881 – Novi, 13. 9. 1930); supruga Ružica r. Salar (1886).

Općinski gruntovničar u Novom od 1925. do 1930. Bio je član Narodne čitaonice u Novom od 28. siječnja 1925. do 1930. Umro je od 'delirium tremensa (alkoholno ludilo).

TODORIĆ, CVIJETA (Grižane, 25. 3. 1939), Lukina. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Nedešćini i u Novom od 1. rujna 1966. do 31. kolovoza 1982. godine.

TODOROVIĆ, ANÐELKO (Srednja Snjegotina, BiH, 28. 2. 1954), sin Svetozara i Kristine r. Kovačević (1929), Dušanove.

Radnik. Došao je u Novi 1971. i radio u DIP-u Novi do 1999, a do 2001. u DIP-u u stečaju. Borac Domovinskog rata od 30. travnja 1995. i sudionik operacije Bljesak na području Otočca.

Veza: 0

TOLJAN

Prema dostupnim podacima to se prezime spominje u Novom već u 17. st., a pojavilo se s uskocima (prebjezi) koji su bježali pred Turcima. Jedna od grana prezimena nosi nadimak Sekula koji je nastao u Novom iz prezimena Piškulić po ženskoj liniji, Ursuli Mariji (Novi, 13. 10. 1751), kćeri Matija Piškulića - Sekule.

1.

TOLJAN, ANA, udana Grozdanovski - Sekulinka (Novi, 29. 1. 1938), kći Josipa i Anđelike (Anđela) r. Sokolić - Kozarice, Jureškovice (Novi, 1. 9. 1917 – Novi, 16. 1. 2007), Antonove; suprug Sotir (Bitola, 11. 7. 1936).

Učiteljica; završila je Učiteljsku školu u Puli. Radila je u osnovnoj školi u Puli do 1970 / 1971. kada seli u SAD odakle se vratila 2001. godine.

Veza: 10, 25, 8, 3, 20, 9, 13, 21, 23

2.

TOLJAN, ANDREA - Sekulinka (Rijeka, 17. 6. 1971), kći Nikole i Ðurđe r. Hanželj (Delnice, 1. 6. 1933). Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci, smjer vanjska trgovina i nastavila studij kroatistike i književnosti u Amsterdamu na Fakultetu za slavenske jezike.

Veza: 23, 3, 20, 9, 26

3.

TOLJAN, ANDRIJA (Dugi) - Sekula (Novi, 5. 9. 1912 –Novi, 22. 7. 1995), sin Mikule i Anke r. Maričić - Kovačice (Novi, 6. 10. 1879 – Novi, 21. 11. 1950), Ivanove; supruga Marija r. Mažuranić - Šimica (Novi, 14. 2. 1922 –Novi, 1989), kći Franka Ludovikovog. Radnik, kočijaš. Prije rata je ljeti naizmjenično s bratom Josipom vozio zaprežna kola – cisternu za polijevanje makadamskih ulica u Novom. Jedan je od organizatora antifašističke borbe u Novom. Od studenoga 1943. do 1944. tajnik je kotarskog NOO-a Novi, zatim Kraljevice (u šumi), a od 1944. do 1945. predsjednik kotarskog NOO-a Novi u šumi. Nakon rata bio je direktor brodogra-dilišta u Kraljevici, zatim GP Konstruktor u Rijeci te Zavoda za socijalno osiguranje u Puli. Predsjednik je KUD-a Ilija Dorčić u Novom od 1966. do 1972. Sopac i “pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 20, 9, 25, 10, 8, 23, 26, 2, 1, 13, 21, Milutinović

4.

TOLJAN, ANTON (Novi, 13. 6. 1784 – Moravice, 13. 3. 1843), sin Antona Tominog i Mandalene r. Prosen (Novi, 5. 2. 1776), Tomine.

Svećenik; u Senju je pohađao bogosloviju od 1822. do 1825, a prije toga studij filozofije 1821 / 1822. Bio je župnik u Moravicama gdje je i umro, Imao je braću Matija i Bartola Ludovika.

Veza: 15, 26, 11

5.

TOLJAN, IVAN (Novi, 8. 3. 1915 – 26. 6. 2009), sin Leopolda Ivanovog i Slavice r. Sokolić - Vlašike (Novi, 24. 1. 1879 – Novi, 24. 8. 1963), Andrijeve; supruga Anica r. Piškulić - Anjika (Novi, 7. 3. 1923), Ivanova. Stolar; zanat je izučio u Zagrebu. u Novom je radio u stolarskoj zadruzi koju su osnovali novljanski stolari nakon rata pa u DIP-u Novi, u KP Ivanj, u Zanatskom poduzeću Radinje, u HTP-u Lišanj i od 1968. do 1993. opet u KP Ivanj u Novom. Sudionik NOB-a od 1941. na Kalniku, ustaše su ga zarobili i šest mjeseci je bio u logoru Jasenovac, potom odlazi u partizane u novljansku šumu.

Veza: 15, 24, 14, 22, Kanjski

6.

TOLJAN, IVAN PAŠKAL (Novi, 9. 4. 1868 – Novi, 30. 3. 1937), sin Ludovika Ludovikovog i Kate r. Mažuranić (Novi, 21. 12. 1840 – Novi, 11. 7. 1889), kćeri Ivana starijeg; supruga Rozalija r. Radetić - Kovačica (Novi, 28. 8. 1870 – Novi, 9. 9. 1927), Tomina. Zidar u Novom i u “svitu” (Butte, SAD). Bio je jedno vrijeme “barkarijol” u Novom.

Veza: 27, 17

7.

TOLJAN, IVAN (Novi, 10. 2. 1802), sin Matija i Jelene r. Ivić (Novi, 20. 6. 1773 – Novi, 10. 2. 1848), Josipove. Svećenik (izvan Novog). U početku je bio svećenik suradnik.

Veza: 11, 12, 18, 9/1 8.

TOLJAN, IVAN - Sekula (Novi, 28. 7. 1907 – Rijeka, 30. 11. 1961), sin Mikule i Anke r. Maričić - Kovačice (Novi, 6. 10. 1879 – Novi, 21. 11. 1950), Ivanove; supruga Bogumila r. Bogović.

Bravar; zanat je izučio kod Danka Kriškovića, Frankovog. Poslije je postao pomorski strojobravar i plovio prekooceanskim brodovima. Od 1939. do 1945. plovio je kao upravitelj stroja na brodovima u sastavu savezničkih ratnih konvoja.

Veza: 20, 9, 25, 10, 3, 1, 13, 23

9.

TOLJAN, JOSIP - Sekula (Novi, 3. 12. 1838 – Novi, 24. 1. 1923), sin Josipa i Katarine r. Potočnjak (Novi, 11. 11. 1806 –Novi, 22. 4. 1844), prve očeve supruge; supruga Marija r. Mažuranić (Novi, 8. 8. 1841 – Novi, 30. 4. 1907), Mikulina. Postolar u Novom. Jedno vrijeme je radio i u Bugarskoj. Veza: 28, 18, 20, 25, 10, 8, 3, 1, 13, 21, 23, 26, 2

10.

TOLJAN, JOSIP - Sekula (Novi, 24. 2. 1906 – Novi, 26. 4. 1987), sin Mikule i Anke r. Maričić - Kovačice (Novi, 6. 10. 1879 – Novi, 21. 11. 1950), kćeri Ivana Rokinog; supruga Anđelika (Anđela) r. Sokolić - Kozarica, Jureškovica (Novi, 1. 9. 1917 – Novi, 16. 1. 2007), Antonova. Radnik, kirijaš u Novom pa lugar u novljanskoj šumi. Prije rata naizmjenično je s bratom Andrijom vozio zaprežna kola – cisternu za polijevanje makadamskih ulica u Novom ljeti. “Pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 20, 9, 25, 3, 1, 13, 21, 23

11.

TOLJAN, JURAJ (Novi, 6. 11. 1762 – Novi, 16. 7. 1838), sin Ivana Lovrinog i Margarete r. Piškulić - Anjike (23. 9. 1728 – 16. 6. 1791), Matijeve. Svećenik. Bio je najprije kapelan, poslije plovan u nekoliko mjesta izvan Novoga, između ostalih u Mutiljevu i Čabru.

Veza: 7, 12

TOLJAN, JURAJ (Novi, 5. 4. 1806 – Zagreb, iza 1870), sin Matija i Jele r. Ivić (Novi, 20. 6. 1773 – Novi, 10. 2. 1848); prva supruga Brigita r. Ježić (Novi, 3. 2. 1807), Josipova, druga Tereza r. Radetić (Novi, 15. 10. 1804 – Zagreb, 18. 11. 1886). Građevinski poduzetnik (“proto”). Član i suutemeljitelj Narodne čitaonice u Novom te član Upravnog odbora od 27. ožujka 1845. i ponovno u novoobnovljenoj Čitaonici u prosincu 1864. S obitelji se preselio u Zagreb.

Veza: 11, 7, 19, 18, 9/1

13.

TOLJAN, KREŠIMIR - Sekula (Novi, 25. 3. 1949), sin Josipa i Anđelike (Anđela) r. Sokolić - Kozarice, Jureškovice (Novi, 1. 9. 1917 – Novi, 16. 1. 2007), Antonove; supruga Milena r. Anić (19. 3. 1950 – Novi, 11. 2. 1998), kći Ivana - Šilića. Kovinotokar; završio je kovinotokarsku školu u Slavonskom Brodu. Radio je kao voditelj benzinske crpke Jugopetrola (od 1990. Petrol) u novljanskoj luci.

Veza: 10, 25, 8, 3, 20, 9, 1, 21, 23

14.

TOLJAN, LEOPOLD (Novi, 28. 4. 1947 – Novi, 13. 2. 2012), sin Ivana Leopoldovog i Anice r. Piškulić - Anjike (Novi, 7. 3. 1923), Ivanove. Pogonski inženjer brodogradnje; završio je Višu brodograđevnu školu u Splitu. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici od 1968. do 1993. godine.

Veza. 5, 24, 15, 23, Kanjski

15.

TOLJAN, LEOPOLDO (Novi, 2. 11. 1876 – Beograd, 1914 / 1915), sin Ivana Stipanovog i Marije r. Marijašević (Novi, 9. 3. 1833 – Novi, 9. 7. 1881), prve očeve supruge; supruga Slavica r. Sokolić - Vlašika (Novi, 24. 1. 1879 – Novi, 24. 8. 1963), Andrijeva. Žrtva rata (1914 – 1918). Zidar. Kao hrvatskog domobrana u austrougarskoj vojsci zarobili su Srbi, zatočili u Beogradu u hotelu Tri krune i ubili kao zarobljenika. Veza: 24, 5, 14, 22

16.

TOLJAN, LOVRA (Lovrenc) (Novi, 15. 3. 1754 – Novi, 29. 11. 1831), sin Tome (Novi, 1716 – Novi, 26. 4. 1794), Lovrinog, suca u Novom. Imao je brata Antona (Novi, 13. 6. 1761). Svećenik; studirao je u Grazu 1778. Bio je u Novom kapelan, potom kanonik modruški. Njegovu fotografiju iz 1806. ima Milan Šikić (Novi, 11. 4. 1943), Milanov, čijem je polubratu Ivanu (Novi, 4. 7. 1939) po majci Anici r. Toljan (Novi, 11. 8. 1908), Ivanovoj, on (svećenik Lovra) brat njegova prašukundjeda Antona.

Veza: 27, 4

17.

TOLJAN, LUDOVIKO (Novi, 16. 1. 1893 – Butte, Montana, SAD, 24. 11. 1925), sin Ivana Paškala Ludovikovog i

Rozalije r. Radetić - Kovačice (Novi, 28. 8. 1870 – Novi, 9. 9. 1927), Tomine. Kućni pomoćnik. Sa skupinom novljanske mladeži sudjelovao je 12. srpnja 1908. u napadu na bivšeg bana Levina Raucha u prolazu kroz Novi, kojega su ispod “Stare pošte” gađali jajima. Poslije je otišao na rad u SAD gdje je i ostao.

Veza: 6, 27 (prašukundjed)

18.

TOLJAN, MATIJ (Novi, 25. 7. 1821 – Koprivnica, 22. 5. 1882), sin Josipa Matijevog i Antonije r. Sajčić (Novi, 23. 10. 1795 – Novi, 1873), Mikuline. Učitelj u Koprivnici. Braća Anton (Novi, 11. 6. 1837 –Bugarska, 24. 11. 1892) i Josip zvani Grižanac (Novi, 11. 9. 1835 – Stenjevec, 11. 9. 1885) bili su na radu u Bugarskoj. Veza: 7, 12, 9/1

19.

TOLJAN, MATIJ (Novi, 24. 9. 1865 – Zagreb, 20. 10. 1918), sin Maksima Jurjevog i Anđelike r. Cvetko (Novi, 12. 12. 1834 – Zagreb, ?), Gašparove, druge očeve supruge; supruga Lujza r. Herold (1874), bila je u Banjaluci još 1949. Žrtva rata (1914 – 1918); potpukovnik u austrougarskoj vojsci; umro je od ranjavanja u ratu. Veza: 12, 7

20.

TOLJAN, MIKULA - Sekula (Novi, 23. 3. 1878 – Novi, 12. 3. 1954), sin Josipa Josipovog i Marije r. Mažuranić (Novi, 8. 8. 1841 – Novi, 30. 4. 1907), druge očeve supruge; supruga Anka r. Maričić - Kovačica (Novi, 6. 10. 1879 –Novi, 21. 11. 1950), kći Ivana Rokinog. Profesionalni novljanski kirijaš. “Pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 9, 18, 25, 10, 8, 3, 1, 13, 23, 21, 26, 2

21.

TOLJAN, MILENA r. Anić - Šilica (Novi, 19. 3. 1950 – Novi, 11. 2. 1998), kći Ivana i Ružice r. Krišković - Ružike, Bušičinke (Novi, 2. 9. 1923 – Novi, 4. 3. 2003), Josipove; suprug Krešimir - Sekula (Novi, 25. 3. 1949), Josipov. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je kao nastavnica u osnovnoj školi u Novom, a od 1973. u pošti u Novom.

Veza: 13, 1, 10, Anić 2

22.

TOLJAN, MLADENKA (Novi, 1. 1. 1950), kći Ivana Leopoldovog i Anice r. Piškulić - Anjike (Novi, 7. 3. 1923), Ivanove. Ekonomistica; završila je Višu turističku školu u Dubrovniku. Radi kao tržišna inspektorica u Zagrebu.

Veza: 5, 24, 15, 14, Kanjski

23.

TOLJAN, NIKOLA (Novi, 24. 9. 1942), sin Andrija i Marije r. Mažuranić - Šimice (Novi, 14. 2. 1922 – Novi, 1989),

kćeri Franka Ludovikovog; supruga Ðurđa r. Hanželj (Delnice, 1. 6. 1933).

Diplomirani inženjer elektrotehnike; Elektrotehnički fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u tvornici Rade Končar u Rijeci od 1968. do 1974. i u HEP-u Rijeka. Sin mu je Saša (Rijeka, 29. 5. 1969).

Veza: 3, 25, 10, 8, 20, 9, 26, 2, 1, 13, 21

24.

TOLJAN, ROKO (Novi, 16. 8. 1905 – Seatle, Washington, SAD, 14. 5. 1989), sin Leopolda Ivanovog i Slavice r. Sokolić - Vlašike (Novi, 24. 1. 1879 – Novi, 24. 8. 1963), Andrijeve.

Zidar i taracer; zanat je učio kod Jurja Krpana u Novom. Godine 1923. otišao je u SAD, a radio je u Seatleu na održavanju i popločivanju podova u tamošnjim školama. Bio je i aktivist u HBZ-u (Hrvatska bratska zajednica).

Veza: 15, 5, 14, 22

25.

TOLJAN, ROZALIJA (Ružica) - Sekulinka (Novi, 15. 3. 1904 – Rijeka, 27. 12. 1959), kći Mikule i Anke r. Maričić - Kovačice (Novi, 6. 10. 1879 – Novi, 21. 11. 1950), kćeri Ivana Rokinog. Činovnica u novljanskoj pošti. Bila je članica Narodne čitaonice u Novom.

Veza: 20, 9, 10, 8, 3, 1, 13, 23

26.

TOLJAN, SAŠA - Sekula (Rijeka, 29. 5. 1969), sin Nikole Andrijevog i Ðurđe r. Hanželj (Delnice, 1. 6. 1933). Inženjer pomorstva i prometa i poručnik trgovačke mornarice; završio je srednju elektrotehničku školu i Višu pomorsku školu u Rijeci, smjer nautika.

Veza: 23, 3, 20, 9, 2

27.

TOLJAN, TOMA (Novi, 1716 – Novi, 26. 4. 1797), Lovrin. Sudac u Novom. Od oca potječu svi novljanski Toljani. Veza: 16, 4

28.

TOLJAN, URSULA MARIJA r. Piškulić - Sekulinka (Novi, 13. 10. 1751), kći Matija - Sekule, Matijevog i Katarine r. Mrzljak (Novi, 7. 5. 1728), Adamove, prve očeve supruge; suprug Osip (Novi, 25. 12. 1754 – Novi, 13. 9. 1797), Osipov. Rodonačelnica nadimka Sekula za svoje potomke jedne grane novljanskih Toljana. Nadimak je dobila od oca (Novi, 5. 11. 1728), novljanskog suca, dok je jedna grana njegovih potomaka Piškulića poslije dobila nadimak Arbice, a druga Vujice.

Veza: 9, 18

TOMA

“Knežev dvornik” (danas je to konobar), a spominje se 1422. vezano uz bana Nikolu Frankopana koji je živio u Novom (v. Broz Brozović, Vinodolska Knežija, str. 94).

TOMAC, RUŽICA (Fužine, 1876). Učiteljica u osnovnoj školi u Novom (od 1895). Premještena je u Virje.

1.

TOMAŠIĆ, ANTON (Brod kod Karlovca, 27. 7. 1861). Kr. gruntovničar, voditelj u Novom od 1887. do 1897. kada je premješten u Sisak. Bio je član Upravnog odbora Narodne čitaonice od 1889. godine.

2.

TOMAŠIĆ, LOVRO (Hreljin, 1877 – Hreljin, 1957), sin Mihovila i Marije (Hreljin, 1844 – Novi, 1. 9. 1925). Svećenik. Bio je vjeroučitelj u Novom u osnovnoj školi od 1920, a u građanskoj školi od 1922. do 1942. kada se vraća u Hreljin. Učenici tadašnje građanske škole katkad su za kaznu morali i nedjeljom prije podne biti u školi i on je bio jedini prisutan od nastavnika. Za vrijeme njegova sata vjeronauka učenici su morali često, dok bi on u sebi čitao molitve iz svog džepnog molitvenika, zbog nemira klečati pred školskom pločom. Zato su jedan po jedan bježali iz razreda i na Placi igrali nogomet. Posebnom batinom napravljenom od bukova drveta udarao bi nestašne i nemirne učenike po dlanu. Jednom ga je Vinko Skočilić dok ga je udarao, povukao tako da je pao među klupe i okrvavio obrijanu glavu.

3.

TOMAŠIĆ, STJEPAN (Varaždin, 1888 – 10. 12. 1933), Franjin. Bankovni službenik u Jugoslavenskoj banci u Novom do 1933, kada se vratio u Varaždin i umro. Bio je član Narodne čitaonice od 22. veljače 1931. Njegov otac Franjo (1856), zidar po zanimanju bio je i glazbenik odnosno “glazbar” (kako piše u zapisnicima Čitaonice) pa je želja i namjera Čitaonice bila da on djecu poučava glazbu, ali tadašnja novljanska općina nije za to osigurala novac.

TOMAZZI, CLEMENTO i GIACOMO Švicarski kipari štukatura, vjerojatno iz talijanskog dijela Švicarske konfederacije. Prema ugovoru sastavljenom 9. prosinca 1807. s novljanskim župnikom Stanislavom (Stanko) Carom (Novi, 18. 2. 1772 – Novi, 19. 4. 1841), restaurirali su 1808. glavni oltar i ostala četiri oltara u novljanskoj crkvi sv. Filipa i Jakova te otvorili četiri prozor i snizili pod crkve. To je napravljeno zahvaljujući modruško-senjskom biskupu u Novom, Ivanu Ježiću (od 13. rujna 1789. do 6. svibnja 1833).

TOMIČIĆ

Prezime je bunjevačkog podrijetla, a Tomčići dolaze iz Hercegovine oko 1633. preko Like u Lič, a odatle na područje od Ledenica do iznad Senja. Jedna grana tog prezimena dobila je poslije i plemstvo.

1.

TOMIČIĆ, DRAGUTIN (Drago) - Miladinov (Bile, Krmpote, 3. 2. 1922 – Dachau, Njemačka, 30. 4. 1945), sin Mihovila Milana Markovog i Francike r. Tomičić (Krmpote, 25. 5. 1890).

Žrtva fašističkog terora. Trgovački pomoćnik; završio je tri razreda gimnazije u Senju; radio je u očevoj trgovini. Talijani su ga uhitili u Novom 1. svibnja 1942. i na vojnom sudu u Rijeci osuđen je na 15 godina robije te poslan u talijanske koncentracijske logore. Umro je u njemačkom logoru Dachau.

Veza: 2, 4, 13

2.

TOMIČIĆ, FRANE (Palajsa) (Bile, Krmpote, 21. 6. 1901 –Beograd, listopad/studeni 1944), sin Marka Ilijinog i Ane r. Butković (18. 7. 1868).

Pali borac NOR-a. Zidar. Godine 1938. odlazi na rad u tadašnju Perziju (Iran) odakle je prešao u SSSR i tamo se kao dobrovoljac uključio u 1. jugoslavensku dobrovoljačku brigadu i borio za oslobođenje Srbije. Ranjen je u borbama za oslobođenje Čačka pa je nakon oslobođenja Beograda prebačen u tamošnju bolnicu gdje je umro.

Veza: 4, 1, 13, 11

3.

TOMIČIĆ, FRANJO (Bile, Krmpote, 10. 1. 1885 – Stenjevec, 7. 1. 1910), sin Jandre Franinog i Marije r. Filipović (Krmpote, 29. 8. 1862 – Krmpote, 3. 11. 1937). Kao duševni bolesnik otpremljen je na liječenje u Zavod za umobolne gdje je i umro. Njegov brat Srećko (27. 1. 1887) smrtno je stradao na radu u Americi (23. 5. 1910).

Veza: 12, 15, 9

4.

TOMIČIĆ, IVAN - Miladinov (Bile, Krmpote, 22. 2. 1914 –Zagreb, 18. 3. 1995), sin Mihovila Milana i Francike r. Tomičić (Krmpote, 25. 5. 1890); supruga Ðurđica r. Ivanušić, vjenčani 16. kolovoza 1958. u Zagrebu. Diplomirani inženjer građevinarstva; studij je završio u Zagrebu.

Veza: 2, 1, 13

5.

TOMIČIĆ, IVAN (Ive) (Bile, Krmpote, 28. 9. 1910 – Čačak, listopad 1944), sin Pave Milinog i Marije r. Tomičić (Krmpote, 28. 8. 1880).

Pali borac NOR-a. Zidar. Radi zarade odlazi u Perziju (Iran) odakle je nakon pada Staljingrada prešao u 1. jugoslavensku dobrovoljačku brigadu. Poginuo je u borbama za oslobođenje Čačka u Srbiji.

Veza: 7, 15

6.

TOMIČIĆ, JOSIP (Lopar, Rab, 1. 3. 1954), Ivanov. Konobar. Završio je ugostiteljsku školu u Rabu pa poslije Višu ugostiteljsku školu u Opatiji. Radio je u HTP-u Lišanj, tj. Novi u Novom. Borac Domovinskog rata od 3. listopada 1991. do 1995. kao narednik HV-a i zapovjednik voda u 133. domobranskoj pukovniji. Borio se na fronti kod Gospića.

7.

TOMIČIĆ, JURAJ (Bile, Krmpote, 21. 4. 1908 – Stenjevec, 10. 1. 1923), sin Pave Milinog i Marije r. Tomičić (Krmpote, 28. 8. 1880). Zbog duševne bolesti smješten je u Zavod za umobolne. Veza: 5, 15 8.

TOMIČIĆ, JURE (Bile, Krmpote, 19. 4. 1886 – Brasso, Mađarska, 13. 11. 1916), sin Vida i Klare (Krmpote, 7. 8. 1858 – Krmpote, 17. 8. 1939). Žrtva rata (1914 – 1918); kao domobran u austrougarskoj vojsci ranjen je u ratu i umro u bolnici u mjestu Brasso u Mađarskoj. Veza: 0 8/1.

TOMIČIĆ, LEONARDO (Nica, Francuska, 1. 1. 1964), Milanov, iz Krmpota (Bile). Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije HV-a Oluja 1995. godine. 9.

TOMIČIĆ, MARIJA r. Pećanić (Polje, Krmpote, 8. 4. 1882 –Krmpote, 1. 6. 1938), kći Ive i Ante (Krmpote, 17. 12. 1841 –Krmpote, 4. 6. 1918), treće očeve supruge; suprug Luka (Bile, Krmpote, 25. 10. 1880), Tomin. Oboljela je na živce i počinila samoubojstvo utopivši se u lokvi vode.

Veza: 10, 15, 3, 12 10.

TOMIČIĆ, MARIJA r. Krpan (Drinak, Krmpote, 5. 7. 1912 –Drinak, Krmpote, 30. 10. 1958), kći Marka Antonovog i Karline r. Blažević (Krmpote, 1. 11. 1875); suprug Anton (Krmpote, 31. 10. 1911), sin Luke Tominog, poslije se oženio Tonkom r. Tomljenović (2. 2. 1911). Nesretnim slučajem utopila se u seoskoj “šterni”.

Veza: 9 11.

TOMIČIĆ, MARKO - Škrapov (Bile, Krmpote, 27. 1. 1877 –Krmpote, 29. 12. 1944), sin Grge i Kate (Krmpote, 20. 3. 1861 – Krmpote, 27. 1. 1910); supruga Marija r. Pavelić (Krmpote, 3. 10. 1885), Tomina. Žrtva fašističkog terora; zaklali su ga četnici popa Ðujića kada su pri povlačenju ispred partizanske ofenzive za oslobođenje Hrvatskog primorja prošli kroz Krmpote (gdje su u Dakuši ubili još tri osobe), Novi i Bribir. Upisan je u crkvenim knjigama, ali ne i na spomeniku žrtvama fašizma u Krmpotama. Brat Mate (Krmpote, 12. 8. 1880) se utopio (27. 7. 1962).

Veza: 2 12.

TOMIČIĆ, SREĆKO FILIP (Bile, Krmpote, 27. 1. 1887 –Amerika, 23. 5. 1910), sin Jandre Franinog i Marije r.

Filipović (Podmelnik, Krmpote, 29. 8. 1862 – Krmpote, 3. 11. 1937), Tomine. Poginuo je na radu u Americi.

Veza: 3, 9, 15

13.

TOMIČIĆ, MILAN - Miladinov (Bile, Krmpote, 17. 9. 1918), sin Mihovila Milana i Francike r. Tomičić (Krmpote, 25. 5. 1890); supruga Marija r. Ludarević (Valpovo, 1. 11. 1925).

Trgovac. Sudionik NOB-a od 1942. Sudjelovao je u napadu partizanske jedinice 6. veljače 1942. na oružnike kod Batera.

Veza: 2, 1, 4

14.

TOMIČIĆ, MILE (Bile, Krmpote, 9. 8. 1911 – Krmpote, 8. 10. 1931), sin Mate i Božice r. Tomičić (Krmpote, 24. 8. 1875).

Radnik. Počinio je samoubojstvo objesivši se. Brat mu je Marijan (Bile, Krmpote, 29. 12. 1906 – Bile, Krmpote, 17. 1. 1979).

15.

TOMIČIĆ, PAVAO (Bile, Krmpote, 5. 11. 1882 – Rusija, 1914 / 1918), Milin; supruga Marija r. Tomičić (Krmpote, 28. 8. 1880).

Žrtva rata (1914 – 1918); kao hrvatski domobran u austrougarskoj vojsci zarobljen je na ruskoj fronti i u zarobljeništvu umro.

Veza: 5, 7, 1, 12, 9

TOMIĆ

Prezime je hercegovačkog podrijetla, a pojavljuje se u gornjozagonjskim selima 1627. za vrijeme doseljavanja pod Frankopanima, a u Novom u 19. stoljeću. No u Novi Tomići dolaze i iz drežničkog kraja (selo Tomići), i to pravoslavne i srpske pripadnosti.

1.

TOMIĆ, ALENKA r. Tomljanović (Rijeka, 28. 1. 1967), kći Marka i Katice r. Blažević (Krivi Put, 20. 11. 1941), Marijanove; suprug Boris - Terilov (Novi, 23. 3. 1963), sin Nikole Jakovljevog. Poštanska činovnica. Radi u pošti u Novom (od 1989). Veza: 8, 12, 46

2.

TOMIĆ, ANA - Šepina – Vidi pod Rubčić, Ana r. Tomić - Šepina, Ivanova. Veza: 0

3.

TOMIĆ, ANTON - Skulinov (Plužnice, Gornji Zagon, 8. 7. 1947), sin Antona Antonovog i Marije r. Rubčić - Mačkove (Gornji Zagon, 8. 12. 1919), Nikoline; supruga Katarina r. Tomić - Barina (Gornji Zagon, 3. 9. 1947), kći Mihovila Martinovog.

Trgovački poslovođa; završio je višu trgovačku školu u Rijeci. Radio je u OTP-u Crikvenica od 1964, u Trgoprometu i Jadrankomercu kao poslovođa u trgovini Drogerija u Novom, a potom je od 2000. postao vlasnik te radnje pod imenom Trgovački obrt Skulin. Veza: 4, 7, 10, 35, 47, 48 3/1.

TOMIĆ, ANTON (oko 1710 / 1720). Jedan od potpisnika ugovora potpisanog u Novom 27. svibnja 1755. između predstavnika Zagona i predstavnika Novog (kancelara novogradskog Antona Marijaševića i Antona de Jaketića) o prelasku na novčana davanja umjesto dotadašnjeg sulja, tlake, itd. Veza: svi Tomići

4.

TOMIĆ, ANTON - Skulin (Plužnice, Gornji Zagon, 21. 5. 1913 – Rijeka, 25. 8. 1994), sin Antona Jurjevog i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 8. 12. 1880 – Donji Zagon, 17. 8. 1972), kćeri Grge - Trgovca; supruga Marija r. Rubčić (Gornji Zagon, 8. 12. 1919), kći Nikole - Mačka. Šumski radnik. Sudionik NOB-a od 1942; miner 6. primorsko-goranske brigade 5. operativne zone. Radio je kao cestar u Šumariji Novi. Pokopan u Donjem Zagonu. Veza: 7, 3, 10, 28

5.

TOMIĆ, ANTON - Grov (Plužnice, Gornji Zagon, 14. 2. 1913 – Novi, 8. 2. 1995), sin Grge i Katarine r. MaričićLivakovice (29. 4. 1883 – Donji Zagon, 1. 5. 1957), Ivanove; supruga Marija r. Tomić - Gobčeva (Gornji Zagon, 13. 2. 1918 – Donji Zagon, 24. 12. 1966), Ivanova. Šumski radnik. Sudionik NOB-a od 15. ožujka 1942; borac u 14. primorsko-goranskoj brigadi 5. operativne zone pa odbornik u NOO Gornji Zagon od travnja 1943. na slobodnome partizanskom području. Nadimak Grov mjesni je dijalektalni oblik riječi grof, što je označavalo bolje imućno stanje u odnosu na druge. Veza: 24, 13, 27, 46, 6

6.

TOMIĆ, ANTON (Draža) - Grov (Plužnice, Gornji Zagon, 12. 6. 1913 – Novi, 6. 1. 1995), sin Josipa i Ante r. Tomić (Gornji Zagon, 4. 5. 1884 – 29. 3. 1949); supruga Marica r. Tomić (Gornji Zagon, 25. 11. 1922), Jurjeva. Radnik. Sudionik NOB-a od 15. travnja 1942. do 1945; borac 1. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Borio se i kod Trsta (svibanj 1945). Sin mu je Živko (8. 3. 1940) stolar.

Veza: 24, 5, 27, 15

7.

TOMIĆ, ANTON - Skulin (Plužnice, Gornji Zagon, 10. 1. 1873 – 1915), sin Jurja Antonovog i Marije r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 26. 2. 1853 – Gornji Zagon, 4. 1. 1915); supruga Marija r. Tomić (Gornji Zagon, 8. 12. 1880 – 17. 8. 1972), kći Grge - Trgovca.

Žrtva rata (1914 – 1918); kao vojnik u austrougarskoj vojsci izgubio je život u ratu u Crnoj Gori.

Veza: 4, 3, 28, 10

8.

TOMIĆ, BORIS - Terilov (Novi, 23. 3. 1963), sin Nikole Jakovljevog i Anke r. Svetić (Valač, Gornji Zagon, 29. 4. 1936), Ivanove; supruga Alenka r. Tomljanović (Rijeka, 28. 1. 1967), Markova. Strojobravar. Radio je u DIP-u Novi pa u brodogradilištu u Kraljevici. Borac Domovinskog rata od 1991. do 1992. na fronti u Lici u sastavu hrvatske policije. Brat Nikola (Valač, Gornji Zagon) je automehaničar i živi u Šmriki.

Veza: 12, 46, 1, 32, 20

9.

TOMIĆ, DIANA r. Dražić (Novi, 4. 1. 1958), kći Vinka i Ðurđe; prvi suprug Vlatko Božić, drugi Nedjeljko - Ikin (Ogulin, 27. 10. 1957), Ilijin.

Ekonomska tehničarka; završila je srednju ekonomsku školu. Radila je u HTP-u Jadran Crikvenica, u Sekretarijatu za financije SO Crikvenica (od 1981. do 1994) pa u računovodstvu Gradskom poglavarstvu Novog.

Veza: 40, Dražić 19, 10

10.

TOMIĆ, DRAŽEN - Skulinov (Rijeka, 22. 3. 1968), sin Antona Antonovog i Katice r. Tomić - Barine (Gornji Zagon, 3. 9. 1947), kćeri Mihovila Martinovog; supruga Jasminka r. Drdić (Rijeka, 7. 6. 1969).

Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Radio je u sudu u Crikvenici, a od 2001. radi u pravnoj službi osiguravajućeg društva Croatia u Rijeci. Veza: 35, 47, 48

11.

TOMIĆ, GRGA - Terilo (Valač, Gornji Zagon, 30. 1. 1887 –1914 / 1918), sin Jakova Grginog i Kate r. Tomić (Gornji Zagon, 6. 11. 1848 – Gornji Zagon, 7. 12. 1925); supruga Marija r. Peričić (Gornji Zagon, 23. 5. 1895 – Bribir, 11. 7. 1973), kćer Lucije Peričić, Lukine. Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u ratu kao domobranski vojnik Austro-Ugarske Monarhije.

Veza: 30, 45

12.

TOMIĆ, GRGA - Terilo (Valač, Gornji Zagon, 11. 5. 1941), sin Jakova Nikolinog i Božice r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 16. 12. 1903 – 24. 6. 1993), Mihatove; supruga Zoja Kirovska (28. 4. 1948), Miloševa, turistička voditeljica. Nastavnik; završio je Učiteljsku školu i Pedagošku akademiju u Rijeci. Radio je u osnovnoj školi u Lovranu. Veza: 30, 45, 46, 8, 1, 32, 41/1, 22, 38/1, 11 (djedov brat)

13.

TOMIĆ, GRGA - Grov (Plužnice, Gornji Zagon, 20. 2. 1931 –Novi, 1. 10. 1999), sin Josipa i Franjke r. Tomić (Gornji

Zagon, 28. 10. 1908 – Novi, 26. 12. 1992), kćeri JurjaAgenta; supruga Katica r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 3. 9. 1934 – Novi, 14. 5. 2008), kći Jurja Grginog. Nadimak Grov znači kulak. Nastavnik; završio je Učiteljsku školu u Rijeci. Radio je u osnovnim školama u Krmpotskom Javorju od 1952. do 1956, u Krmpotskoj Luci 1957 / 1958. i u Novom od 1. ožujka 1958. do 1. listopada 1968, od 1968. do 1973. kao odgojitelj u ŠUP-u Novi, a od 1973. do 1. lipnja 1989. kao nastavnik povijesti i zemljopisa. Od 1978. do 1983. član je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom. Dana 20. studenoga 1986. teško je stradao u prometu: ispred “Rusanove vile" (sada hotel Tamaris) u Lukavicama, na njega su naletjela ambulantna kola Doma zdravlja iz Raba. Veza: 24, 5, 29, 34

14.

TOMIĆ, GRGO (Drveni) - Gobčev (Plužnice, Gornji Zagon, 3. 10. 1927), sin Ivana Grginog i Kate r. Tomić (Gornji Zagon, 29. 1. 1890 – Donji Zagon, 12. 3. 1964); supruga Anta r. Jovanović (Tribotinj, Gornji Zagon, 23. 11. 1923 – 30. 9. 1996). Sudionik NOB-a od 1945; borac u 2. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Veza: 25, 26

15.

TOMIĆ, GRGUR (Grga) - Školanov, Grov (Plužnice, Gornji Zagon, 31. 3. 1919 – 27. 11. 1993), sin Jurja Antono-vog i Marije r. Maričić - Livakovice (Plužnice, Gornji Zagon, 23. 3. 1880 – 25. 2. 1968), Ivanove; supruga Margareta (Mara) r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 31. 10. 1925 –Novi, 2002), kći Ivana - Batalije. Radnik. Sudionik NOB-a od 1. siječnja 1943. kao borac u 2. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Imao je braću Luku (17. 10. 1912 – 27. 2. 1960), Ivana (27. 1. 1909 – 1. 4. 1993) i Jurja (1900 – 1989).

Veza: 27, 24, 5, 6

16.

TOMIĆ, ILIJA (Ika) (Tomići, Drežnica, 2. 8. 1924 – Novi, 27. 9. 1998), Ilijin.

Sudionik NOB-a od 15. prosinca 1941; borac u jedinicama 13. primorsko-goranske divizije, u 1. brigadi Vladimir Gortan 43. istarske divizije zamjenik komandanta 3. bataljuna te komandant pratećeg bataljuna 13. primorsko-goranske divizije. Ranjen je i liječen u Bariju, zatim je bio oficir u Komandi primorsko-goranskog područja te komandant streljačkog bataljuna pri toj komandi. Nakon rata radio je kao službenik. Predsjednik UBNOR-a 1982.

Veza: 17, 40

17.

TOMIĆ, ILIJA (Ogulin, 28. 5. 1954), sin Ilije (Ika) Ilijinog. Politolog; diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Radio je u upravi dječjih vrtića.

Veza: 16, 40, 9

18.

TOMIĆ, IVAN (Ðoko) - Stolac (Novi, 20. 5. 1955), sin Josipa i Antonije r. Jovanović - Baćine (Gornji Zagon, 26. 12. 1926), Ivanove; prva supruga Anica r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 30. 11. 1956), Ivanova, druga Dragica r. Jugović (12. 2. 1955 – Novi, 4. 7. 2016). Trgovac – obrtnik; završio je trgovačku školu u Rijeci. Radio je u Novom u trgovinama željezarije, bijele tehnike i namještaja – Trgoprometa i Jadrankomerca. Godine 1991. otvorio je privatnu željezariju u Bribiru, a 1993. na Kalvariji i na Trgu bana Mažuranića u Novom pod nazivom Vrba.

19.

TOMIĆ, IVAN - Kunašev (Tribotinj, Gornji Zagon, 15. 8. 1921 – Čeminac, Slavonija, 12. 11. 2002), sin Stipana Pavlovog i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 4. 8. 1899), Mihine. Sudionik NOB-a od 1942. kao borac 6. brigade 1. primorsko-goranskog odreda 5. operativne zone. Poslije je napustio borbu i otišao u Slavoniju.

Veza: 42

20.

TOMIĆ, IVANA, udana Šarić (Novi, 30. 4. 1953), kći Ivana (Bribir, 1928) i Matilde r. Lulić (Bosanska Dubica, 10. 10. 1929); suprug Darko. Tajnica u Gradu Crikvenici (a prije Općini Crikvenica).

Veza: 34 21.

TOMIĆ, IVICA (Novi, 23. 11. 1959), sin Josipa Jurjevog i Anice r. Rubčić (Valač, Gornji Zagon, 1. 4. 1934), kćeri Nikole - Mačka.

Diplomirani pravnik; Pravni fakultet završio je u Rijeci 1991. Radio je u Upravi policije u Crikvenici, a od 9. rujna 1996. referent je za pravna pitanja u Gradskom poglavarstvu u Novom. Otac mu ima trgovinu u Novom. Veza: 25 (djed)

22.

TOMIĆ, IVICA - Terilov (Novi, 7. 8. 1953), sin Josipa i Ane (Anica) r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 10. 6. 1922 – 8. 6. 1997), Lukine; supruga Ema r. Krajačić. Fotograf; zanat je izučio u Zagrebu. Radi u Novom listu u Rijeci. Igrao je nogomet u ŠK Rijeci.

Veza: 30, 45, 41/1, 12, 46, 32, 38/1

23.

TOMIĆ, JOSIP EUGEN (Požega, 18. 10. 1843 – Zagreb, 13. 7. 1906). Hrvatski književnik, diplomirni pravnik, dramaturg u HNK-u u Zagrebu i vladin savjetnik. Posjetio je Novi 1892. kada se u Novom održavala gospodarska izložba koju je organizirala Regionalna gospodarska podružnica. Tim mu je povodom Upravni odbor Narodne čitaonice priredio banket u prostorijama Čitaonice.

Veza: 0

24.

TOMIĆ, JOSIP (Franjo) - Grov (Plužnice, Gornji Zagon, 2. 2. 1908 – Novi, 10. 5. 1985), sin Grge i Katarine r. Maričić - Livakovice (Plužnice, Gornji Zagon, 29. 4. 1883 –1. 5. 1957), Ivanove; supruga Franjka r. Tomić (Gornji Zagon, 28. 10. 1908 – Novi, 26. 12. 1992), kći Jurja - Agenta. Radnik, samouk. Sudionik NOB-a od 1. prosinca 1941. Od 18. veljače 1942. do 15. svibnja 1945. predsjednik je NOO Gornji Zagon, osnovanog u Radinjama. Nakon rata je umirovljen. Veza: 5, 13, 27, 15, 6 25.

TOMIĆ, JURAJ - Trgovčev (Plužnice, Gornji Zagon, 25. 3. 1890 – Novi, 18. 7. 1975), sin Grge i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 6. 5. 1861 – Gornji Zagon, 6. 2. 1939); supruga Marija r. Maričić - Livakovica (Gornji Zagon, 31. 3. 1903), Ivanova. Trgovac (kao i brat mu Grga) i nakupac. Zajedno s bratom Grgom bio je na radu u SAD-u. Pri povratku brodom navodno nije jeo ili je jeo veoma malo zbog morske bolesti. Kad je stigao u Split, odjednom je pojeo osam ručkova. Zanimljiv je i zato što je u SAD-u jednom za okladu pojeo 72 tvrdo kuhana jaja. Sin Josip otvorio je trgovinu Pod sv. Mikulj u Novom.

Veza: 26, 14 26.

TOMIĆ, JURAJ (Ban) - Gobčev (Plužnice, Gornji Zagon, 30. 9. 1913 – Novi, 2. 12. 1991), sin Ivana i Kate r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 29. 1. 1890 – 12. 3. 1964); supruga Marica r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 21. 5. 1919 –Novi, 1976), Antonova. Sudionik NOB-a od lipnja 1942; borac 1. bataljuna Matija Gubec u 5. operativnoj zoni i u 1. bataljunu 13. primorsko-goranske divizije te upravitelj zatvora u Mariboru. Sudjelovao je u bacanju kamiona (koji je vozio Petar Kalanj, Milanov) drvarskog industrijalca Ivana Stattina ispod ceste blizu Batera 16. srpnja 1937. godine.

Veza: 25, 14

27.

TOMIĆ, JURAJ - Školanov, Grov (Plužnice, Gornji Zagon, 10. 10. 1900 – Novi, 11. 3. 1989), sin Jurja Antonovog i Marije r. Maričić - Livakovice (Gornji Zagon, 23. 3. 1880 –Novi, 25. 2. 1968), Ivanove; supruga Marija r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 16. 3. 1907), kći Martina Matinog. Radnik. Sudionik NOB-a od 10. prosinca 1941. Od 10. listopada 1942. odbornik je u NOO Novi – Zagon u partizanima (u šumi), a bio je i član SKH od 10. lipnja 1942. U Novom je umirovljen. Imao je braću Grgura (1919), Ivana (1909) i Luku (1912).

Veza: 15, 24, 5, 6

28.

TOMIĆ, JURAJ - Agentov (Plužnice, Gornji Zagon, 17. 1. 1932), sin Jurja Jurjevog i Marije r. Tomić (Plužnice, Gornji

Zagon, 2. 5. 1911 – Novi, 25. 6. 1997), Josipove; supruga Nada r. Rubčić (Gornji Zagon, 8. 9. 1938). Bravar. Radio je u DIP-u Novi pa u Kraljevici (u škveru). Veza: 7, 49

29.

TOMIĆ, JURAJ (Jurica) - Ristin (Rijeka, 22. 6. 1970), sin Jurja Stjepanova i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 20. 6. 1942), kćeri Josipa - Grova. Šumarski tehničar sa završenom srednjom tehničkom školom. Od 1994. radi u Šumariji Novi kao poslovođa. Veza: 34, 13

30.

TOMIĆ, JURAJ - Terilo (Valač, Gornji Zagon, 22. 5. 1922 –Ston, Bosna, 1944), sin Nikole i Mare r. Jovanović - Brkićove (1. 1. 1878 – Virje, 1956); supruga Lucija r. Tomić (Lovas, 4. 6. 1921 – 18. 9. 2001), kći Antona - Kunaša. Žrtva rata (1941 – 1945); živio je u Lovasu (Srijem), a poginuo je kao mobilizirani domobran, pripadnik njemačko hrvatske divizije u borbi protiv tamošnjih partizana. Veza: 11, 45, 41/1, 12, 46, 22, 38/1

31.

TOMIĆ, LOVRE (Plužnice, Gornji Zagon, 30. 10. 1913 –Kutina, 7. 3. 1944), sin Lovre Josinog i Milke r. Svetić (Plužnice, Gornji Zagon, 4. 12. 1878 – 18. 6. 1967); supruga Antica r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 29. 5. 1920 – 16. 6. 1989), Ivanova, poslije preudana Deranja. Žrtva rata (1941 – 1945). Partizani su ga zatvorili zbog cigareta, ali je uspio pobjeći i doći u okupirani Novi odakle je otišao u Slavoniju gdje je mobiliziran u domobrane, a neki kažu i u ustašku vojsku NDH. Poginuo je u Kutini u borbi protiv partizana. Imao je kćer Maricu (14. 4. 1940).

Veza: 36, 35, 37

32.

TOMIĆ, MARIJA r. Jovanović - Devina (Krasnica, Gornji Zagon, 7. 11. 1937), kći Nikole i Marije r. Tomić (Gornji Zagon, 1. 12. 1910 – Novi, 24. 9. 1990), kćeri GrgeGrova; suprug Tomislav - Terilo (Valač, Gornji Zagon, 25. 11. 1937), Jakovljev. Trgovkinja; završila je žensku stručnu školu u Crikvenici. Radila je u kiosku novina u Novom od 1976. do 1992.

Veza: 46, 12, 8, 1, 20

33.

TOMIĆ, MARIJA MAJA (kao urednica i grafička urednica Leksikona, potpisuje dizajn naslovnice i ovaj paragraf). Diplomirana novinarka, ekonomistica i grafička dizajnerica. Studij je završila na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i na Ekonomskom fakultetu u Rijeci gdje je diplomirala iz političke ekonomije, a u Zagrebu (gdje je upisala i poslijediplomski studij) obranivši diplomski rad na temu Korupcija u RH i lokalnoj upravi. Od 1995. bavi se grafičkim dizajnom koji je usavršavala u Njemačkoj gdje je također studirala i živjela. Bila je tada

među prvima u Hrvatskoj koji su se bavili kompjutorskim grafičkim dizajnom i pripremom za tisak, među prvima koji su imali internet (i ostvarili prvu video vezu), i svu prvu informatičku opremu (prijenosno računalo, kameru, skener, color printer, medije za prijenos podataka, od zip do prvog stika, prve memorije i sva ostala tada prava nova čuda tehnologije). Dok se po Hrvatskoj tek nabavljala oprema kao što je faks, ona je sa svojim prijenosnim računalom (tada atrakcijom) odrađivala poslove u Zagrebu, Rijeci i drugdje. Svu svoju ušteđevinu investirala je u hardware i software. Nabavljala je i slagala tada prve konfiguracije, instalirala softwere, održavala prve tečajeve za korištenje kompjutorom u Rijeci. Uredila je na stotine knjiga i različitih publikacija (za nakladnike, fakultete, ..., sveučilišne profesore kojima je ta oprema tada još bila gotovo nepoznanica), preuzimala je rukopis i materijal za pripremu i dostavljala gotov proizvod iz tiska. Od novljanskih izdanja urednica je tek desetak knjiga među kojima monografije Vodovoda (2005) autora Josipa Ježića, monografije Miljenka Žanića (2009) i ovog Leksikona čiji je rukopis – hrpu rukom bilježenih i “nabacanih” podataka preuzela (uz obvezu uređenja i tiska) na molbu prof. dr. Babića, a kojem je zajedno s Krstom Zoričićem posvetila petnaest godina čekajuči na tisak i unoseći nove i nove ispravke i nadopune (oko 240 stranica od 2005. kada je prvi put bio spreman za tisak) i radeći nove prijelome i ispravke (2009, 2011 / 2012, zatim dva 2016 / 2017, zbog 34 stranice novih izmjena i nadopuna) te 2018 / 2019.. Sedam godina radila je grafičku pripremu godišnjaka Travica, ali kad su njezini demokršćani došli na vlast izgubila je i taj zalogajčić godišnjeg kolačića, a “Toliko mi znade Novi mom duhu i oku biti potreban” (I. Mažuranić) i zato bila spremna (i imala) puno više dati svome gradu. Ali to je život. Neke se nizašto veliča, a neke nizašto kudi (pa i sudi). I sam ban je tome svjedočio. I Njega su njegovi Novljani (kaže – i to oni učeni, muži novljanskih prezimena) tuživali, pisali peticiju i slali na policiju, a on im je ljuto uzvratio u pismu svome bratu Antonu (žaleći mu se “...bezobrazno navaljahu na mene kao na človjeka, a to me u moje čisto sèrce pogadja.”).

34.

TOMIĆ, MARINKA (Novi, 22. 8. 1954), kći Ivana (Bribir, 1928) i Matilde r. Lulić. Vlasnica i voditeljica knjigovodstvenog servisa. Veza: 20

35.

TOMIĆ, MARTIN - Barin (Novi, 12. 1. 1949), sin Mihovila (Mijat) Martinovog i Anice r. Tomić (Gornji Zagon, 5. 6. 1925), Lovrine; supruga Milka r. Kostelac (Švica, 5. 8. 1954), Ivanova. Nadimak je po šukunbaki Bari (Plužnice, Gornji Zagon, 1. 11. 1822 – 14. 2. 1896), supruzi Mihinoj. Ugostiteljski djelatnik i trgovački obrtnik; završio je srednju ugostiteljsku školu u Opatiji. Radio je u HTP-u Lišanj (Novi) u Novom od ožujka 1972. do 1990, kao šef sale u HTN-u Zagori, zatim je sa suprugom suvlasnik trgovine mješovite prehrambene robe Centar na Placi u Novom

(u kući Hreljac) i buffeta na Korzu, a s Dubravkom Jovanovićem - Drljcem, Nikolinim, vodio je restauraciju Slavuj do 2002. Borac Domovinskog rata od 1991. do 1992. kao pričuvni satnik u 155. brigadi na ličkom ratištu.

Veza: 36, 31, 37, 47, 48, 3, 10

36.

TOMIĆ, MIHOVIL (Mijat) - Barin (Plužnice, Gornji Zagon, 30. 9. 1913 – Novi, 21. 7. 1997), sin Martina Matinog i Mare r. Deranja - Šljokove (Gornji Zagon, 6. 4. 1879 – 28. 4. 1958), Grgine; supruga Anica r. Tomić (Gornji Zagon, 5. 6. 1925), kći Lovre Josinog. Sudionik NOB-a od 1942; borac u 14. primorsko-goranskoj brigadi 1. primorsko-goranskog odreda 5. operativne zone pa zatim na pozadinskim zadacima na području Općine Gornji Zagon.

Veza: 35, 37, 47, 48, 3, 10, 31

37.

TOMIĆ, MILKA r. Kostelac (Švica, 5. 8. 1954), Ivanova; drugi suprug Martin - Barin (Novi, 12. 1. 1949), Mihovilov. Ugostiteljska djelatnica i obrtnica. Radila je kao konobarica u HTP-u Lišanj u Novom, a od 1990. zajedno sa suprugom suvlasnica je trgovine živežnih namirnica Centar na Placi kod “Križa” i buffeta na Korzu.

Veza: 35, 31 38.

TOMIĆ, MILJENKO (Rijeka, 10. 1. 1971), sin Nikole Grginog i Ane r. Jovanović (Đurđevac, 3. 11. 1945), kćeri Stjepana i Marije. Krsno ime mu je Nedjeljko. Ugostitelj i autoprijevoznik. Završio je srednju ugostiteljsku školu za kuhara. Jedno vrijeme svojim je kamionom obavljao prijevozničke usluge za tvrtku Strabag kao vanjski suradnik. Od 2004. ima ugostiteljsku radnju u novljanskom parku. Sin Leon (Zagreb, 1996), student u Zagrebu, 2015. je na natjecanju za model godine pro zvan najljepšim frajerom u Hrvatskoj (majka mu je Do lores Pavelić (1971), unuka Rikarda Pavelića).

Veza: 41, 41/2

38/1.

TOMIĆ, MIRKO - Terilov (Šid, 30. 6. 1943), sin Antona i Anice r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 17. 2. 1905); supruga Jagoda (9. 11. 1951).

Građevinski tehničar. Nakon završene srednje škole u Rijeci odlazi u Njemačku. Sin Toni ima kuću u Novom. Veza: 41/1

39.

TOMIĆ, MIRKO - Stolac (Tribotinj, Gornji Zagon, 2. 1. 1873 – travanj 1942), sin Luke i Mare r. Peričić (1. 3. 1845 –8. 11. 1911).

Žrtva fašističkog terora. Poginuo je za vrijeme rata u šumi negdje na području između Gornjeg Zagona i Liča, vjerojatno od okupatorske talijanske vojske ili ustaša. Veza: 0

40.

TOMIĆ, NEDELJKO - Ikin (Ogulin, 27. 10. 1957), Ilijin; druga supruga Diana r. Dražić (Novi, 4. 1. 1958), kći Vinka i Ðurđe r. Peričić - Kranjčike (Novi, 1. 8. 1936 –Novi, 29. 9 2008), Antonove. Politolog i društveno-politički djelatnik. Izučio je elektromehanički zanat i diplomirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Bio je sekretar Općinskog komiteta SKH u Crikvenici, zastupnik u Saboru od 1989. do 1993. i profesor u srednjoj školi u Crikvenici. Vlasnik je buffeta Classic u Novom (Braće Radić 4) od 1996. godine. Veza: 16, 17, 9

41.

TOMIĆ , NIKOLA ( Niko Grgin ) - Trgovčev (Plužnice, Gornji Zagon, 5. 9. 1936 – Rijeka, 27. 5. 2007), sin Grge Grginog - Trgovca i Marije r. Tomić (Plužnice, Gornji Zagon, 18. 10. 1903 – Novi, 25. 10. 1978), kćeri Lavoslava i Marije; supruga Ana r. Jovanović (Đurđevac, 3. 11. 1945), kći Stjepana i Marije. Djed Lavoslav zvani Slava (31. 3. 1867) otišao je na rad u Južnu Ameriku (gdje je i umro). Tesar - sjekač, VKV radnik. Cijeli radni vijek radio je u Šumariji Novi (ŠG Senj). Otišao je u mirovinu 1989. s 53 godine, jer je imao 40 godina radnog staža. Supruga Ana bavi se turizmom (iznajmljivanjem soba i apartmana) od 1973. Otac Grga bio je na radu u SAD-u. Kad se vratio izgradio je katnicu (tada zvanu “Palat” od eng. palace), a između dvaju svjetskih ratova u prizemlju svoje kuće imao je najprije gostionicu, potom trgovinu. Kćerka Đurđica (1965) je prosvjetna djelatnica.

Veza: 38, 41/2

41/1.

TOMIĆ, NIKOLA - Terilo (Ludbreg, 30. 8. 1945), sin Jurja Nikolinog i Lucije r. Tomić (Lovas, 4. 6. 1921 –Lovas, 18. 9. 2001), , kći Antona - Kunaša; supruga Verica r. Matić (Vinkovci, 22.7 1940), Markova. Magistar tehničkih znanosti; diplomirao je i magistrirao na Arhitektonsko-građevinsko-geodetskom fakultetu u Zagrebu. Radio je u upravi HŽ-a u Zagrebu (do 2007). Veza: 30, 45, 22, 12, 46, 32, 38/1

41/2.

TOMIĆ, NIKOLA (Rijeka, 22. 11. 1961), sin Grge Grginog i Marije r. Hranj (Mikleuš, 27. 5. 1940 – Novi, 22. 5. 2007). Šumarski tehničar i trgovac; završio je srednju šumarsku školu u Delnicama. Jedan je od trideset dragovoljaca s područja Novog; borac Domovinskog rata od prosinca 1991. do prosinca 1993, Brat Ivan (1960) je 20 godina bio profesionalni ribar. Nećak Ivan (1995), Ivanov, profesionalni je vojnik Hrvatske vojske u Đakovu. Veza: 41, 38

42.

TOMIĆ, PAVAO - Kunaš (Tribotinj, Gornji Zagon, 10. 9. 1918 – Crikvenica, 21. 7. 2010), sin Stipana (Pavlov) i Marije r. Tomić - Kunašice (Gornji Zagon, 4. 8. 1899 – Čeminac,

14.

TOMLJANOVIĆ, MARKO - Omanićov (Alan, Krivi Put, 5. 9. 1941), sin Marka Markovog i Dragice r. Tomljanović (Alan, Krivi Put, 1913 – 26. 5. 2010); supruga Katica r. Blažević (Krivi Put, 20. 11. 1941), Marijanova. Strojar i ložač. Radio je u DIP-u Novi od 1964. do 1989. kao glavni ložač, odgovoran za održavanje centralnoga grijanja za DIP-ove pogone na Melu.

Veza: 13, 20, 1

15.

TOMLJANOVIĆ, MARKO (Podbilo, Krivi Put, 3. 6. 1902), Milanov; supruga Ivka r. Vukelić (Krmpote, 14. 8. 1919). Zidar. Radio je u Šumariji Novi od 1958. do mirovine.

Veza: 0

16.

TOMLJANOVIĆ, MATE - Samardžija (Alan, 26. 10. 1914 –Novi, 27. 10. 1994), Ivanov; supruga Darinka r. Butorac (1928 – Novi, 1983).

Zidar i krovopokrivač (vrstan). U Novi je došao 1947. i radio u Zanatskom poduzeću Radinje, u HTP-u Lišanj od 1964. do 1974, potom kao privatni zidarski obrtnik.

Veza: 6, 8, Butković 14

17.

TOMLJANOVIĆ, MATIJA - Vorgin (Šušanj, Krmpote, ? –listopad 1943).

Žrtva rata (1941 – 1945). Za vrijeme NDH bio je u ustaškoj vojsci, a poginuo je u borbi s partizanima pri oslobađanju Karlobaga 4. listopada 1943. godine.

Veza: 0

18.

TOMLJANOVIĆ, MATIJA - Valin, Lesin (Krivi Put, oko 1920 – 25 / 26. 4. 1944), sin Valentina i Francike r. Butković (Sibinj, Krmpote, 19. 9. 1899), kćeri Mile Nikolinog i Ane r. Tomljanović (11. 7. 1859).

Pali borac NOR-a. Borio se u 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Izgubio je život u strašnom nevremenu noću kod Vrhovina kada se smrznulo osamnaest partizana dok se brigada kretala od Babinog Potoka do Turjanskog želeći napasti njemačke i ustaške snage u Vrhovinama, no zbog snježne se mećave morala povući. Njegovo ime nije upisano na spomeniku palim borcima u Krmpotama pa mu se ovim odaje dužno poštovanje.

Veza: 22

19.

TOMLJANOVIĆ, MILAN (Alan, 10. 1. 1903), Antonov. Lugar u Šumariji Novi (od 1958. do mirovine). Jedan je Milan Tomljanović bio nogometaš NGŠK-a u Novom.

20.

TOMLJANOVIĆ, MILAN (Alan, 24. 1. 1918), Markov. Lugar u Šumariji Novi (od 1. travnja 1958. do mirovine).

Veza: 13, 14

21.

TOMLJANOVIĆ, MILAN - Omanićov (Alan, 17. 10. 1930 –Senj, ?), Milanov; supruga Milka r. Krpan (Drinak, Krmpote, 20. 1. 1931 – 26. 11. 1999), Markova. Cestar. Radio je u Šumariji Novi (od srpnja 1960). Imao je sinove Milana i Antona (Tona).

Veza: 23, 19, 2

22.

TOMLJANOVIĆ, MILAN (Mile) - Valin, Lesin (Krvi Put, 1921 – Korenica, 1944), sin Valentina i Francike r. Butković (Sibinj, 19. 9. 1899), Miline. Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1942; borac krmpotske čete pa 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije u činu vodnika, potom odlazi na vojni oficirski kurs u Korenicu gdje je bio u 2. brigadi 35. ličke divizije. Poginuo je u njemačkom bombardiranju Korenice.

Veza: 18 23.

TOMLJANOVIĆ, MILAN - Omanićov (Alan, 6. 1. 1907), Vidov; supruga Antonija. Zidar. Radio je u Šumariji Novi (od 1. travnja 1958).

Veza: 21, 2 24.

TOMLJANOVIĆ, TIHOMIR (Rijeka, 27. 1. 1966), Josipov. Šumarski tehničar; završio je srednju tehničku školu, šumarski smjer. Radio je u Šumariji Novi (od 1986). Veza: 0

TOMLJENOVIĆ, IVAN (iz Otočca). Kraljevski kotarski “akcesist” (upravni pripravnik) i “kancelist” (pisar) u kotarskom poglavarstvu u Novom od 1887. do 1898. kada je premješten u Kotar Crikvenica. Sudjelovao je u novljanskim demonstracijama od 21. do 24. svibnja 1903. protiv bana Khuena Héderváryja zbog čega je na sudu u Ogulinu 28. listopada 1903. osuđen na 14 dana zatvora zajedno s još nekoliko Novljana.

TONKOVIĆ Bribirsko prezime koje se u Novom pojavljuje nakon Drugoga svjetskog rata. 1.

TONKOVIĆ, ERVIN (Rijeka, 14. 1. 1971), Milanov. Elektrotehničar; završio je srednju školu u Senju. Radio je u HTP-u Lišanj u Novom kao teniski trener. Veza: 7 2.

TONKOVIĆ, GORAN (Novi, 16. 2. 1965), sin Mladena i Marice r. Mataija (Ledenice, 26. 10. 1941), Josipove; supruga Željka r. Butković (Rijeka, 29. 1. 1967), Milanova. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu u Delnicama. Radi u Šumariji Novi od 1984. godine.

Veza: 8, 5

3.

TONKOVIĆ, IVANKA r. Paladin (Novi, 11. 5. 1930 – Novi, 9. 11. 1984), kći Ivana i Anke r. Piškulić - Bilinice (Novi, 25. 7. 1908 – Novi, 1997), Rafaelove; suprug Mate (Bribir, 13. 3. 1926 – Novi, 9. 11. 1986), Stjepanov.

Medicinska sestra. Radila je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom. Od 1964. do 1984. članica je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom.

Veza: 6

4.

TONKOVIĆ, JOSIP (Bribir, 19. 3. 1947), sin Ivana i Jelene r. Saftić; supruga Marija r. Zuščak (Bribir). Kovinotokar, monter i vrstan puškar. Radio je u Bribiru (26 godina), a od 1995. u Novom u Vodovodu Žrnovnica

5.

TONKOVIĆ, MARICA (Mica) r. Mataija (Ledenice, 26. 10. 1941), Josipova; suprug Mladen (Bribir, 31. 12. 1936 – Novi, 14. 5. 2008), Lovrin. Trgovkinja; završila je srednju trgovačku školu. Od 1974. je radila u Vjesniku – prodavaonici novina u Novom.

Veza: 8, 2

6.

TONKOVIĆ, MATE (Bribir, 13. 3. 1926 – Novi, 9. 11. 1988), Stjepanov; supruga Ivanka r. Paladin (Novi, 11. 5. 1930 –Novi, 9. 11. 1984), Ivanova. Općinski pisar u Bribiru (do početka rata). Sudionik NOB-a od listopada 1941; borac 14. i 1. brigade 13. primorsko-goranske divizije. Početkom 1945. zbog bolesti završava u bolnici 4. armije gdje ostaje na dužnosti bolničara. Bio je tajnik općinskog NOO Bribir od travnja 1952. do 1956, potom bolničar u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom. Član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom 1968 / 1969. godine.

Veza: 3

7.

TONKOVIĆ, MILAN (Bribir, 14. 2. 1948 – Novi, 10. 7. 1999), sin Lovre i Margarete r. Stanić (Bribir, 25. 11. 1912 – Bribir, 23. 11. 1998), Jurjeve; supruga Anđelka r. Španjol. Konobar; završio je srednju ugostiteljsku školu u Opatiji. Radio je u HTP-u Lišanj odnosno Novi u Novom od 16. ožujka 1968. kao šef sale. Brat mu je Ivan (Bribir, 24. 8. 1942), a kći Danijela (Rijeka, 9. 5. 1978).

Veza: 8, 1

8.

TONKOVIĆ, MLADEN (Bribir, 31. 12. 1936 – Novi, 14. 5. 2008), sin Lovre i Margarete r. Stanić (Bribir, 25. 11. 1912 –Bribir, 23. 11. 1998), Jurjeve; supruga Marica r. Mataija (Ledenice, 26. 10. 1941), Josipova. Nastavnik tjelesnog odgoja; u Zagrebu je završio Višu učiteljsku školu. Radio je u osnovnoj školi u Bateru 1957 / 1958. i u Novom od 1959. do mirovine.

Veza: 8, 5, 2

9.

TONKOVIĆ, SINIŠA (Rijeka, 13. 7. 1969), sin Ivana i Smilje; supruga Milena r. Krpan (Rijeka, 11. 11. 1973), Milanova. Borac – dragovoljac Domovinskog rata od 1990. do 1992; sudjelovao je u operacijama Maslenica, Medački džep, Bljesak, Oluja, Ljeto ’95. i Maestral

10.

TONKOVIĆ, STJEPAN (Stipe) (Bribir, 10. 2. 1927), Jakovljev; supruga Ljiljana r. Tomašić (Smederevo, 1932). Društveno-politički, kulturni i sindikalni djelatnik, novinar, publicist, andragog i saborski zastupnik. Sekretar SKOJ-a u građanskoj školi u Novom i omladinski rukovodilac. Talijani su ga zatvorili od proljeća do rujna 1943. u Novom i Bakru. Bio je predsjednik USAOH-a (Udruženje socijalističke antifašističke omladine Hrvatske) Kotara Novi i Hrvatskog primorja te delegat Vinodola na II. kongresu Antifašističke omladine Jugoslavije u svibnju 1944. Završio je dvogodišnji studij Novinarsko-diplomatske visoke škole i studij Filozofskog fakulteta, smjer filozofije i sociologije u Zagrebu 1955. Radio je u USAOH-u Zagreb 1945, u Vijeću SSJ gdje je bio i sekretar pa potpredsjednik SSH u Zagrebu, direktor Novinsko-izdavačkog pduzeća (NIP) Radnička štampa, glavni i odgovorni urednik sindikal-nog lista Rad, predsjednik Savjeta NIP-a Vjesnik od 1977. do 1982, a od 1980. do 1990. član i jednogodišnji predsjednik Savjeta Enciklopedije Jugoslavije. Kao andragog radio je za UNESCO u Indiji 1964 / 1965, a kao publicist napisao je knjige Malograđanština i moral (1957) i Sindikati u Socijalističkoj Jugoslaviji. Od 1974. do 1978. saborski je zastupnik te zastupnik u Vijeću republika i pokrajina Skupštine SFRJ od 1978. do 1982. i jednu godinu predsjedavajući, a od 1982. do 1990. predsjednik Republičkog savjeta za pitanja zdravlja, rada i socijalne politike.

TOPALOVIĆ, LJUBIŠA (Niš, 20. 10. 1921 – Zagreb, 18. 6. 1993), Božidarev; supruga Zora r. Balcer (Čačak, 23. 2. 1920), Janova. Doktor medicine, specijalist za torakalnu kirurgiju. Završio je Muzičku akademiju u Beogradu za violončelo i klavir i studirao na beogradskom Medicinskom fakultetu koji je završio 1949. Svirao je na beogradskoj radio stanici na početku Drugoga svjetskog rata. Sudionik NOB-a kao medicinski referent u partizanskim jedinicama u južnoj Srbiji i na Kosovu. Radio je na Klinici za kirurgiju u Skopju od 1949. do 1955, u KBC-u Rebro u Zagrebu od 1955. do 1972. pa u Bolnici za plućne bolesti na Jordanovcu kao predstojnik torakalne kirurgije do 1987. Bio je i društveno-politički djelatnik u Zagrebu. Od 1980. je vlasnik kuće u Novom (Kalvarija) gdje je bio poznat i zadužio nekoliko naših mještana za izvršene operacije, a Krsti Zoričiću spasio je život. Prezime mu potječe iz Hercegovine, nastalo je od turske riječi “topal” što znači šepav, jer je očito netko od predaka šepao. Prezime njegove supruge je češko, pojavilo se kad je njezin otac kao austrougarski vojnik u Prvome svjetskom ratu završio u Srbiji, a podrijetlom je iz Lichtensteina.

TOPIĆ, MIRJANA r. Jovanović - Glišina (Donji Zagon, 1956), kći Grgura i Mare r. Jovanović - Osičine (Donji Zagon, 7. 8. 1917), Josipove.

Medicinska tehničarka; završila je srednju medicinsku školu u Rijeci. Radi kao asistentica na Medicinskom fakultetu u Rijeci.

Veza: Jovanović 45, 46

TOPLIČAN, JOSIP (Ludbreg, 11. 3. 1895).

Diplomirani inženjer agronomije. Bio je kotarski poljoprivredni referent oko 1936 / 1937. i upravitelj Državnoga voćno-loznog rasadnika u Novom od 1931. do 1938. te prvi predsjednik Hrvatske čitaonice Gospodarske sloge u Novom prije Drugoga svjetskog rata. Njegova supruga Ljubica bila je ortodoksna Hrvatica pa je u Novom nazvana “baba Hrvatska”. On i supruga bili vlasnici vile Ljuba koju su sagradili Pod sv. Mikulj. Premješten je u Čazmu.

TOPOLOVAČKI, DIMITRIJE

U Novom je bio vlasnik vile u Zagrebačkoj ulici br. 6.

TOPOLOVEC, MATO (Piškorevci, Ðakovo, 22. 8. 1932), Ðurin; supruga Ivana r. Frković ( Ledenice, 12. 2. 1938), Stipanova.

Tehničar drvne struke. Radio je u DIP-u Novi kao poslovođa od 17. rujna 1964. do 1990. godine.

1.

TOTH, DAMIR (Virovitica, 2. 6. 1954), sin Zdravka i Nade. Diplomirani inženjer brodogradnje; završio je Fakultet brodogradnje u Rijeci 1980. Direktor je u Tvornici željezničkih vagona Janko Gredelj u Zagrebu (od 1982). Veza: 4, 2

2.

TOTH, KRUNOSLAV (Virovitica, 26. 2. 1958), sin Zdravka i Nade. Diplomirani pravnik; Pravni fakultet završio je u Rijeci. Radi u Šumskom gospodarstvu u Senju od 1992. godine. Veza: 4, 1

3.

TOTH, SNJEŽANA r. Jovanović (Zagreb, 1957), kći Lovre Ivanovog i Anke r. Gržetić. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakulet u Zagrebu gdje živi i radi. Veza: 1, Jovanović 86, 116

4.

TOTH, ZDRAVKO (Suhopolje, 16. 10. 1929 – Novi, 7. 7. 2003), Ivanov; supruga Nada. Diplomirani inženjer šumarstva; završio je Šumarski fakultet u Zagrebu 1956. Radio je u Virovitici, u Senju, od 1. ožujka 1964. do 26. kolovoza 1967. u DIP-u Milan Mataija u Novom kao tehnički direktor poduzeća i u Exportdrvu. Veza: 1, 2

TRBOVIĆ, DRAGAN (10. 5. 1946), Filipov. Šumarski tehničar; završio je srednju tehničku školu. Radio je u DIP-u Novi od prosinca 1971. do 2000. kao poslovođa i škarter.

Veza: 0

TREŠĆEC, GJURO

Predstavnik kotarskog poglavarstva. Bio je član Narodne čitaonice u Novom od 21. siječnja 1928. godine.

Veza: 0

TREVISAN, MARIO

“Vicebrigadiere” karabinjerske postrojbe pri komandi 137. legije crnih košulja, talijanske fašističke vojske. Zajedno s karabinjerom Di Primom postao je ubojica prve žrtve fašističkog terora nakon okupacije Vinodola. Dana 30. travnja 1941. u patroliranju u Bribiru, na poziv “alt” (tal, stani) htjeli su zaustaviti Petra Deranju. No Deranja nije znao talijanski pa nije stao, a oni su pucali u njega i ubili ga.

TRGOVAC

Prezime se pojavljuje u Novom nakon Drugoga svjetskog rata dolaskom u Novi Slavonaca, uglavnom iz okolice Čazme.

1.

TRGOVAC, BRANIMIR (Bruno) (Rijeka, 22. 3. 1966), sin Ivana i Jelene r. Hemen (Dereza, Čazma, 5. 10. 1943 –Novi, 3. 9. 2012), Matine; supruga Jasmina r. Štrkalj (Rijeka, 17. 6. 1966), Nenadova. Turistički djelatnik; završio je srednju turističku školu u Crikvenici. Radi u Croatia osiguranju u Novom. Veza: 2, 5, 3

2.

TRGOVAC, IVAN (Martinac, Čazma, 5. 5. 1937 – Novi, 14. 4. 1989), Pavlov; supruga Jelena r. Hemen (Dereza, Čazma, 5. 10. 1943 – Novi, 3. 9. 2012), Matina. Stolarski poslovođa. Došao je u Novi 1960. i radio u DIP-u Novi kao poslovođa u pogonu tapeciranog namještaja. Veza: 1, 5 3.

TRGOVAC, JASMINA r. Štrkalj (17. 6. 1966), kći Nenada i Marije r. Krišković - Vranješinke, Leprinke (Novi, 15. 5. 1935), Frankove; suprug Branimir (Rijeka, 22. 3. 1966), Ivanov.

Diplomirana agronomka; završila je Poljoprivredni fakultet u Osijeku. Radila je na Poljoprivrednom dobru i u nekoliko ustanova u Zagrebu. Od 1997. ima vlastitu mjenjačnicu Indeks u Novom.

Veza: 1, Štrkalj 1, 2, Krišković 25, 15 4.

TRGOVAC, KATARINA (Katica) r. Petražić (Otočac, 30. 1. 1928), Ilijina; suprug Tomo (Martinac, Čazma, 26. 2. 1919 – Novi, 12. 8. 2004), Mijin.

Gostioničarka i ugostiteljka. Od 1968. do 1983. vodila je sa suprugom gostionicu Zeleni gaj u vlastitoj kući, Ogulinska cesta 3. Članica Upravnog odbora Turističkog društva u Novom od 1968. do 1969. i od 1980. do 1983.

Veza: 6

5.

TRGOVAC, SINIŠA (Rijeka, 15. 8. 1973), sin Ivana i Jelene r. Hemen (Dereza, Čazma, 5. 10. 1943 – Novi, 3. 9. 2012), Matine.

Pomorski strojar; završio je Pomorsku akademiju (nautiku) u Bakru. Plovi.

Veza: 2, 1

6.

TRGOVAC, TOMO (Martinac, Čazma, 26. 2. 1919 – Novi, 12. 8. 2004), sin Mije i Marije r. Franjević (Martinac, Čazma, 1895); supruga Katarina r. Petražić (Otočac, 30. 1. 1928), Ilijina.

Ugostiteljski djelatnik i pjesnik. Bio je službenik, knjigovođa i blagajnik u DIP-u Novoselec od 1948. do 1957, od 1. srpnja 1957. do 1970. radi u DIP-u Novi, zatim je zajedno sa suprugom vodio gostionicu Zeleni gaj (Ogulinska cesta). Napisao je oko 150 pjesama od kojih su neke objavljene 1940. u glasilu HSS i 1994. u kalendarskim zbornicima i časopisima. Sudionik NOB-a od rujna 1944. U Novoselcu je 1953. osnovao Fotoklub i sudjelovao na nekoliko republičkih izložaba.

Veza: 4

TRISTOKLJUNAC

Novljanski nadimak.

– Vidi Krišković, Vladimir - Ružić, Matijev.

TROHA, KATARINA r. Jurčić - Jovaničina (Jurčići, Ledenice, 2. 5. 1924), kći Tome i Josipe (Pepica) r. Frković (Ledenice, 2. 12. 1889); suprug Anton (Prestrana, Postojna, ? – 18. 3. 1983).

Radnica – služavka u Crikvenici prije Drugoga svjetskog rata. Sudionica NOB-a od srpnja 1942; borkinja i bolničarka u 2. bataljunu Ljubica Gerovac 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije, od 1944. u 3. brigadi 35. ličke divizije pa opet u 13. primorsko-goranskoj diviziji bolničarka brigade. Dva puta je ranjena i ratni vojni je invalid (30%).

Veza: Jurčić, Marković

1.

TRSTENJAK, JAKOV (Hum, Ormož, 25. 7. 1904 – Novi, 11. 7. 1988), Jakovljev; supruga Marija (Mera, Angelica) r. Dobrić - Kontić (Butte, Montana, SAD, 2. 6. 1908 –Novi, 14. 9. 1989), Matijeva. Zidar. Došao je iz Slovenije 1929. Cijeli je radni vijek proveo u hotelu Lišanj kao kućni majstor i “londiner” –nosač prtljage gostima – turistima hotela s autobusne postaje i broda i obratno. Za okupacije Novog je općinski pandur. Imao je kćeri Mariju (Novi, 7. 3. 1932), udanu

Zoričić, i Katarinu (Novi, 7. 8. 1933), udanu Deranja. Veza: 2, Zoričić 21, Deranja 27

2.

TRSTENJAK, MATO (Novi, 26. 8. 1930 – Novi, 14. 3. 2012), sin Jakova i Marije (Mera, Angelika) r. Dobrić - Kontić (Butte, Montana, SAD, 2. 6. 1908 – Novi, 14. 9. 1989), Matijeve; supruga Jelena r. Barac. Alatničar; završio je Školu učenika u privredi u Zagrebu. Radio je u Vojno-remontnoj tvornici zrakoplova u Velikoj Gorici. Prvobitno ime Matij promijenio je u Mato. Veza: Zoričić 21, Deranja 27

TUÐA, JOSIP (Oroslavje, 1899 – Zagreb, 16. 10. 1934), sin Jurja i Barbare r. Bukovečki; prva supruga Gertrude r. Freitag (Gorica, 1901), Ivanova, druga Marija r. Marković, blagajnica u hotelu. Hotelijer i zakupnik hotela Lišanj od 1925. do 16. listopada 1934. budući da je vlasnik hotela bila Jugoslavenska banka iz Sušaka koja je u Novom imala ispostavu. Bio je član Narodne čitaonice od 1928. U Novom su mu se rodile kćeri Nada (11. 1. 1926) i Vera (19. 7. 1934).

TURIĆ, SLAVKO - Garić (1913 – Novi, 23. 9. 1999). Dugogodišnji gostioničar u Novom; imao je svoju gostionicu u stambenom naselju Pod sv. Mikulj.

TURINA

Prezime je u Novi donio Marko Turina iz Turinova sela kod Bakarca ili Franjo Turina iz Šmrike. Bunjevačkog je podrijetla, a pojavilo se u 17. st. (1608 – 1614) u Hrvatskom primorju. 1.

TURINA, FRANJO (Frane) (Šmrika, 9. 3. 1903 – Novi, 22. 1. 1979), Ivanov; supruga Anka r. Sokolić - Filkovica (Novi, 15. 9. 1912 – Novi, 30. 8. 1990), Antonova. Taksi-vozač. Radio je u Novom gdje se oženio i stvorio obitelj. Kćeri su mu Ivanka (Novi, 18. 9. 1933) i Katica (Novi, 3. 3. 1937), udana Butorac - Božačina. Veza: Sokolić 32/1, Butorac 50, 1

2.

TURINA, JOSIP (Braco) (Novi, 3. 10. 1925 – 18. 10. 1943), sin Mirka i Marijane r. Bubanj (Kraljevica, 25. 9. 1900 –Novi, 3. 11. 1947), Andrijeve. Pali borac NOR-a. Završio je četiri razreda gimnazije. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Ranjen je na Vratniku pa prebačen u partizansku bolnicu u šumu kod Drežnice gdje je umro od krvave dizenterije jer je obolio od tifusa. Posmrtni ostaci prenijeti su u Novi gdje je pokopan 11. studenoga 1947. Veza: 3, 6, Mudrovčić 89 3.

TURINA, MIRKO (Turinovo Selo, 12. 9. 1892 – Novi, 28. 7. 1953); supruga Marijana r. Bubanj (Kraljevica, 25. 9. 1900 – Novi, 3. 11. 1947), Andrijeva.

Trgovac. Na Korzu u vlastitoj kući imao je trgovinu živežnih namirnica, a poslije tekstilne robe. Bio je član Narodne čitaonice u Novom od 1921. godine.

Veza: 2, 6, Mudrovčić 89

5.

TURINA, PETAR

Svećenik. Od 1919. do 1920. župnik je u Ledenicama, a između dvaju svjetskih ratova u Novom.

6.

TURINA, RAJMOND (Rajko) (Novi, 31. 8. 1923 – Kraljevica, 10. 2. 2004), sin Mirka i Marijane r. Bubanj (Kraljevica, 25. 9. 1900 – Novi, 3. 11. 1947), Andrijeve; supruga Blanka r. Benedetti.

Geometar; završio je Geodetski tehnikum 1948. u Zagrebu. Radio je u Geozavodu, Zagreb te u građevnom projektnom zavodu i u GP Primorje u Rijeci obavljajući poslove primijenjene geodezije. Zajedno s dipl. ing. Žarkom Komadinom izradio je geodetski snimak ledeničke Gradine i pripadajućega groblja u mjerilu 1 : 500.

TURJAK

Prezime se pojavljuje u Novom 1954. kada u Novi dolazi Ivan Turjak iz Slavonije.

1.

TURJAK, BORIS (Novi, 14. 5. 1961), sin Ivana i Nade r. Denona (Novalja, 1936).

Profesor informatike; diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Radi u osnovnoj školi u Novom od 1. rujna 1986. Od lipnja 2000. školski ga je kolektiv izabrao za ravnatelja, no Ministarstvo prosvjete je za v. d. ravnatelja škole postavilo dotadašnju ravnateljicu Zdenku Vukelić kojoj je bio istekao mandat. Nastavnički je kolektiv, uz malobrojne iznimke, posredovao kod ministra prosvjete Strugara prigodom njegova boravka u Novom 31. srpnja 2000. pa je od 5. rujna 2000. on postavljen za v. d. ravnatelja škole, a poslije postaje upravitelj. Borac Domovinskog rata na ratištu u Lici.

Veza: 2

2.

TURJAK, IVAN (Piškorevci, Ðakovo, 30. 3. 1930 – Novi, 15. 6. 2006), Vinkov; supruga Nada r. Denona (Novalja, 1936). Stolarski majstor i modelar. Došao je 1954. u Novi i tu radio u KP Ivanj do 22. listopada 1974. pa u DIP-u Milan Mataija do 1989. godine.

Veza: 1

TURKALJ, MAGDALENA (Mandica) (Jezerane, 1868); suprug Gjuro Sertić (Ogulin), Gjurin. Učiteljica u pučkoj školi u Novom od 1887. do 1892. kada se udala za umirovljenog oružničkog satnika Gjuru Sertića i napustila školu.

TURKOVIĆ, barunica GRETA r. Pexidr Srića (Križevci, 11. 5. 1896 – Zagreb, 18. 2. 1978), kći Gustava i Marije

r. Srića (Novi, 20. 7. 1862 – Novi, 27. 9. 1942), Nikoline; suprug (barun) Zdenko (Križevci, 1892 – Zagreb, 1968).

Kiparica i slikarica; diplomirala je kiparstvo na Akademiji u Zagrebu 1919. Izrađivala je skulpture u drvu, mramoru i bronci; autorica je svih vrsta lišća, svih istarskih vrsta grožđa u ampelografskom atlasu; ilustrirala je knjige. Između obiteljskih starih dokumenata, ističe se povelja Frana Krste Frankopana sastavljena u zatočeništvu u Bečkome Novome Mjestu.

Veza: Pexidr-Srića

TUS

Tusovi dolaze u Novi iz Bribira, a u Bribiru se pojavljuju vjerojatno s dolaskom Hrvata u Primorje iz Zakarpatja jer prezime potječe još, izgleda, iz pradomovine u Iranu.

1.

TUS, ANTON (Bribir, 22. 11. 1931), Jurjev; prva supruga Vera Filipov, druga Jelka r. Mlinarić. General zbora HV-a. Bio je vojni avijatičarski pilot i letio na 37 tipova aviona. U Drugome svjetskom ratu je partizan-kurir, a nakon rata uči za pilota u zrakoplovnom učilištu u Mostaru. Potom završava studij na Zrakoplovnoj akademiji Jurij Gagarin pokraj Moskve. Bio je zapovjednik vojnog zrakoplovstva u bivšoj Socijalisti-čkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ), a nakon 44 godine službe u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) napušta JNA i 1991. prelazi u Zagreb gdje ustrojava Hr-vatsku vojsku u Republici Hrvatskoj za borbu protiv velikosprske agresije. Poslije postaje general Hrvatske vojske (HV), načelnik Glavnog stožera HV-a u činu generala Zbora HV-a te predstavnik Hrvatske u NATO-u u Bruxellesu. Veza: 3 2.

TUS, JADRANKA, udana Osman (Novi, 27. 2. 1944), kći Jurja i Anice r. Parac (Novi, 22. 7. 1922 – Novi, 30. 10. 1984), Ivanove; suprug Osman, sin Omerov, Mohamedov. Učiteljica, pedagoginja; završila je učiteljsku školu. Veza: 3, Tatalović 3, Parac

3.

TUS, JURAJ (Bribir, 22. 9. 1909 – Novi, 29. 1. 1977), Jurjev; prva supruga Katarina r. Piškulić - Zdolčevica (Novi, 5. 11. 1907 – Novi, 12. 11. 1940), Simeonova, druga Ana r. Parac (Novi, 22. 7. 1922 – Novi, 30. 10. 1984), Ivanova. Dugogodišnji fotograf u Novom. Mnoga novljanska vjenčanja i mesopustarski običaji ovjekovječeni su njegovim fotoaparatom. Imao je atelijer u Ulici dr. Andrije Šermana, poslije u “Carskom dvoru” – u njegovoj kući. Bio je gluhonijem od posljedica tifusa, a supruga Anica bila je gluhonijema od rođenja. Igrao je nogomet u NGŠK-u u Novom.

Veza: 2, Tatalović 3

Učur Uzelac

1.

UČUR, MARINKO (Mario) (Strojice, 18. 5. 1941), Ðorđev; supruga Mirjana r. Ježić - Pampić (Novi, 28. 11. 1946 –Novi, 24. 1. 2008), Josipova. Profesor, doktor pravnih znanosti. Diplomirao je 1963. na Pravnom fakultetu u Beogradu. Radio je u državnoj službi i u gospodarstvu. Magistrirao je 1976. i doktorirao 1981. na Pravnom fakultetu u Rijeci na kojemu je redovni profesor od 1981. Objavio je nekoliko knjiga i više od stotinu stručnih i znanstvenih članaka. Povjerenik je Vlade Hrvatske za Grad Novi od veljače do srpnja 2001. godine.

Veza: 2

2.

UČUR, MIRJANA r. Ježić - Pampić (Novi, 28. 11. 1946 –Novi, 24. 1. 2008), kći Josipa i Ane r. Sokolić - Milinice (Novi, 17. 9. 1924 – Novi, 3. 6. 2005), Ivanove; suprug Marinko (Strojice, 18. 5. 1941), Ðorđev. Viša medicinska sestra; završila je Višu medicinsku školu pri Medicinskom fakultetu u Rijeci. Radila je u Domu Zdravlja u Rijeci (od 1971).

Veza: 1

UDINA, FRANJO (1801 – 1871). Svećenik. Bio je upravitelj Župe sv. Jakova u Krmpotama Od srpnja 1835. do travnja 1837. (poslije Pavla Pohmajevića, a prije Mije Katnića).

1.

UDOVIČIĆ-KURS, GORDANA (Vodice, 20. 1. 1948), kći Ivana Tominog i Ljube. Nastavnica; Pedagošku akademiju završila je u Zagrebu. Radila je u osnovnoj školi u Novom (od 1969. do 3. travnja 1977) pa u Karlovcu.

Veza: 2

2.

UDOVIČIĆ, IVAN (Vodice, 9. 9. 1925 – Crikvenica, 27. 12. 1996), Tomin; supruga Ljuba. Lučki poručnik; završio je tečaj za lučke upravitelje. Bio je lučki upravitelj u luci Novi od 15. siječnja 1949. do 15. ožujka 1971. kada odlazi za upravitelja Lučke ispostave u Crikvenici gdje je radio do 1. srpnja 1974. godine.

Veza: 1

UDUREVIĆ, ANKICA (Ciganka) Aktivna omladinka u Krmpotama za vrijeme rata. Članica SKOJ-a (od druge polovice 1942) pri Komadi mjesta Krmpote i Ledenice. Sudionica Narodnooslobodilačke borbe od početka 1943; kao partizanka NOR-a borila se u 6. primrosko-goranskoj brigadi, poslije 1. brigadi 13. primorsko-goranske divizije.

UGRIN

Bribirsko prezime, a pojavljuje se u Novom nakon Drugoga svjetskog rata.

1.

UGRIN, JAGODA (Novi, 25. 12. 1954), Franjina. Ekonomistica; završila je prvi stupanj Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Radila je u HTP-u Lišanj, tj. Novi od 16. svibnja 1996. kao referentica plana i analize.

2.

UGRIN, JURAJ (Bribir, 11. 11. 1948), sin Jurja i Pauline r. Spoja; supruga Mara r. Dundović. Autoelektričar; završio je srednju elektrotehničku školu. Radio je u Šumariji Novi od 1972. do 1990. godine.

3.

UGRIN, KSENIJA r. Vlastelić (Rijeka, 23. 7. 1955), kći Ante i Miroslave r. Ahel (Jadranovo, 11. 11. 1928), Andrijeve. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radila je u tvornici Torpedo u Rijeci kao referentica prodaje.

Veza: Vlastelić 1, 2

UGRINOVIĆ, MELITA r. Žanić (Novi, 1. 8. 1949), kći Ivana - Žaninog; suprug Željko (Osijek, 1947 – Osijek, 16. 6. 1993).

Nastavnica likovnog odgoja; završila je Pedagošku školu u Rijeci. Radi u osnovnoj školi u Osijeku. Sin joj je Ognjen (Osijek, 1975).

Veza: Žanić 24, 11

UMILJENOVIĆ

Prezime se spominje u Novom još u 17. stoljeću, ali sada tu više nema muških nasljednika. Jedan dio obitelji toga prezimena nosi nadimak Donato ili Donatovice po Donatu (26. 8. 1792), Matijevom, a drugi je nosio nadimak Basko možda zbog baskijskog podrijetla nekog od njih ili je netko bio na radu u Baskiji.

1.

UMILJENOVIĆ, ANDRIJ (Novi, 28. 11. 1770), sin Tome i Ursule r. Kukalj (Novi, 17. 1. 1737), Matijeve. Svećenik i župnik. Njegov stric Vicko (Novi, 28. 12. 1741) bio je svećenik, a po Donatu (26. 8. 1792), sinu brata mu Matija, nasljednici nose nadimak Donate. Imao je braću Matija (Novi, 7. 4. 1763) i Petra (Novi, 16. 12. 1758). Veza: 7, 5, 3

2.

UMILJENOVIĆ, ANTON (19. 10. 1800 – 6. 9. 1846), sin Petra Matijevog i Katarine r. Kargačin - Belike (Novi, 3. 6. 1767 – 29. 11. 1831), Antonove; supruga Marija Sokolić - Belčevica (Novi, 21. 8. 1799 – 13. 8. 1849), Gašparova.

Trgovac u Novom. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice i član Upravnog odbora od njezinog osnutka 27. ožujka 1845. Nije imao muške djece.

Veza: 5

3.

UMILJENOVIĆ, DONATO (Novi, 26. 8. 1792), sin Matija Tominog i Dorke r. Ježić (18. 12. 1766), Tomine; supruga Katarina r. Piškulić - Jurašica (21. 11. 1786 – Novi, 1862), Antonova. Zidar. Nositelj nadimka Donato (Donatovica) za svoje potomke. Imao je braću Petra i Tomu (13. 10. 1795).

Veza: 1

4.

UMILJENOVIĆ, GRGA (Basko) (Novi, 29. 8. 1854 – Novi, 28. 10. 1935), sin Vicka Ivanovog i Margarete r. RadetićLulike (Novi, 3. 11. 1832 – Novi, 4. 11. 1905), druge očeve supruge; prva supruga Katarina r. Jovanović (Novi, 9. 10. 1846 – Novi, 1882), Petrova, druga Lucija r. PiškulićAnjika (Novi, 11. 12. 1846 – Novi, 10. 7. 1908), Ivanova. Samouki narodni veterinar. Bio je niska rasta, hodao je pognut, a “gaće” nosio “va hlačah” – u čarapama (hlače –bječve, čarape), na nogama je nosio opanke, a na glavi šubaru. Stanovao je u “Baroldinom selu” (danas istoimena ulica), a pomagao je Novljanima u liječenju stoke zbog čega su ga zvali “narodni veterinar”. Zbog toga je završio na sudu, ali je bio oslobođen posredovanjem novljanskog inženjera veterine. Njegov djed Ivan (Novi, 19. 6. 1787) brat je Osipa (Novi, 25. 10. 1781 – Tribalj, 1839) i Ksaverija Franka (Novi, 3. 12. 1783).

Veza: 6

5.

UMILJENOVIĆ, MATIJ (Novi, 31. 5. 1773), sin Matija Petrovog. Brat mu je Petar (Novi, 3. 6. 1763). Prema prvoj knjizi Stališ duša u posjedu novljanske župe, bio je student u Rijeci, no nema podataka o tome što je završio. Stric mu je Vicko bio svećenik, a bratov sin trgovac pa je vjerojatno završio neku školu ili zanat. Imao je kćer Anu (Novi, 27. 7. 1798 – 1870), udanu za Nikolu Peričića - Nikolicu. Veza: 7, 1, 2

6.

UMILJENOVIĆ, OSIP (Novi, 25. 10. 1781 – Tribalj, poslije 1839), sin Vicka Frankovog i Margarete r. Čikulin (Novi, 2. 2. 1746 – Tribalj, 1839), Josipove. Svećenik. Plovan (župnik) u Triblju. Imao je braću Franka (Novi, 3. 12. 1783) i Ivana (Novi, 19. 6. 1787), djeda Grge - Baska (Novi, 29. 8. 1854).

Veza: 4 (unuk njegovog brata Ivana)

7.

UMILJENOVIĆ, VICKO (Novi, 28. 12. 1741), Petrov. Svećenik. Bio je plovan – župnik u Cerniku u Slavoniji. Veza: 1, 5

URBAN, LJUDEVIT (Zagreb, 2. 3. 1905 – Novi, 18. 6. 1991), Ljudevitov. Veterinar u Novom. Tu je došao iz Nove Gradiške nakon Drugoga svjetskog rata.

UREMOVIĆ

Ledeničko prezime koje se pojavljuje u Novom 1924 / 1926. dolaskom u Novi Antona Uremovića (Ledenice, 16. 6. 1900), Josipovog.

1.

UREMOVIĆ, ANTON (Ledenice, 11. 6. 1900 – Sv. Ivan Žabno, ?), sin Josipa Šimunovog i Vice r. Frković (Ledenice, 21. 4. 1860 – Ledenice, 1. 2. 1914); supruga Mara Jovanović (Donji Zagon, 29. 11. 1909).

Ranjen je pri upadu talijanskih vojnika 4. lipnja 1942. u Donji Zagon gdje je živio. Nakon rata otišao je u Sv. Ivan Žabno.

Veza: 8, 20 2.

UREMOVIĆ, ANTON (Ledenice, 6. 3. 1921 – svibanj 1945), sin Petra Antonovog i Marije Lovrijence r. Frković (Ledenice, 10. 8. 1885 – Ledenice, 17. 10. 1926).

Žrtva rata (1941 – 1945). Bio je mobilizirani domobranski vojnik u vojsci NDH. Kao ranjenik našao se na liječenju u bolnici Sv. Duh u Zagrebu odakle su ga partizani, a bivši četnici iz srpskih postrojbi JNA s ostalim bolesnicima bacili u jamu Jazovku na Žumberku nakon strijeljanja. Imao je sestru Mariju (Ledenice, 2. 11. 1919), udanu za Matu Matejčića (Crikvenica).

Veza: 7 3.

UREMOVIĆ, DOMINIK - Menigov (Ledenice, 1. 7. 1892 –Bihać, 1942 / 1943), sin Dominika i Kate r. Modrić (Ledenice, 16. 3. 1851 – Ledenice, 31. 1. 1920); supruga Marija r. Butković (Ledenice, 22. 3. 1898 – Rijeka, 1954).

Žrtva rata (1941 – 1945). Gostioničar i građevinski poduzetnik u Bihaću. Bio je član SKJ još od 1920. Likvidiran je kao pripadnik ustaškog pokreta. Sina su mu Marka (Kosovska Mitrovica, oko 1930) 1958. u Njemačkoj ubili jugoagenti.

Veza: 11, 16

4.

UREMOVIĆ, DRAGUTIN (Ledenice, 19. 12. 1921 – svibanj 1945), sin Mihovila Milana Grginog i Ivke Jovane r. Butković (Ledenice, 30. 12. 1891) koju su strijeljali partizani (Ledenice, svibanj 1944).

Žrtva rata (1941 – 1945). Kao ustaša, s ustaškom se vojskom NDH povlačio pred Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) prema Austriji. Navodno je viđen u koloni domobrana i ustaša koja se kretala prema Dravogradu i potom nestao. Studirao je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu.

Veza: 6, 9, 15

5.

UREMOVIĆ, ERAZMO (Razmo) (Ledenice, 18. 5. 1922 –Laz, Mrkopalj, 17. 6. 1944), sin Erazma i Kate r. Milošević (Ledenice, 7. 3. 1888). Pali borac NOR-a. Sudionik NOB-a od 1942; borio se u 2. ledeničkoj četi bataljuna Marko Trbović i 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije. Poginuo je u borbama u Gorskom kotaru. Pokopan u Ledenicama.

Veza: 12, 20

5/1.

UREMOVIĆ, IGOR (Rijeka, 18. 3. 1976), sin Željka (Ledenice, 5. 11. 1935 – 5. 1. 1998) i Zlate r. Draginić (Ledenice, 14. 6. 1947), Ivanove; supruga Ružica r. Pešun (Rijeka, 7. 10. 1980), Nikolina. Diplomirani inženjer prometa. Studij je završio u Rijeci gdje je radio u Croatia osiguranju. Od 2007. direktor je Vodovoda Žrnovnica u Novom.

6.

UREMOVIĆ, IVKA JOVANA r. Butković (Ledenice, 30. 12. 1891 – Ledenice, svibanj 1944); suprug Mihovil (Milan) (Ledenice, 3. 3. 1890), sin Grge Matinog. Žrtva rata (1941 – 1945). Strijeljale su je lokalne partizanske vlasti u Ledenicama zbog suradnje s okupatorom. Veza: 9, 4, 15, 17

7.

UREMOVIĆ, LOVRO (Ledenice, 10. 8. 1850 – Ledenice, 1912), sin Pavla i Ane r. Draginić (7. 3. 1824); prva supruga Lucija r. Frković (Ledenice, 13. 8. 1857 – Ledenice, 27. 12. 1908), druga Marija r. Butorac (Ledenice, 3. 10. 1865), Josipova.

Načelnik Općine Krmpote od 1884. do 1889, drugi po redu nakon njezina osnivanja, poslije Filipa Blaževića (od 1871. do 1884), a prije Petra Kalanja (od 1892. do 1894). Kao načelnik uredio je da se Ledeničko polje, do tada neograđeno, ogradi zidom.

Veza: 2

8.

UREMOVIĆ, LJUBOMIR (Sušak, 21. 6. 1938 – Ledenice, 3. 5. 1951), sin Marijana Josipovog i Terezije r. Butković (Ledenice, 22. 4. 1900 – Ledenice, 11. 1. 1946).

Poslijeratna žrtva fašističkog terora. Kao trinaestogodišnji dječak poginuo je kod ledeničkog groblja od zaostale ručne bombe iz Drugoga svjetskog rata.

Veza: 1, 20

9.

UREMOVIĆ, MARIJA r. Komadina (Ledenice, 2. 12. 1912 –Rijeka, 22. 1. 1945), kći Antona i Lucije r. Butković (Ledenice, 12. 4. 1869 – Ledenice, 15. 4. 1932); suprug Mate (Ledenice, 26. 4. 1906 – 31. 7. 1973), sin Grgura Matinog. Zbog duševne bolesti smještena je u riječku Psihijatrijsku bolnicu gdje je i umrla.

Veza: 6, 4, 15, 17

10.

UREMOVIĆ, MATE - Škovin (Ledenice, 31. 1. 1921 – Ledenice, 24. 9. 2011), sin Mate Bartola Andrijevog i Ane r. Frković (Ledenice, 10. 5. 1883 – Ledenice, 7. 3. 1963); supruga Zdenka r. Frković (Ledenice, 16. 12. 1929 – 29. 1. 2011). Radnik. Sudionik NOB-a od 1. kolovoza 1943. U partizane je otišao kao domobran iz Banje Luke. Bio je vodnik u 18. udarnoj brigadi 6. korpusa do 1945. godine.

Veza: 19, 13 11.

UREMOVIĆ, MATEJ - Menigov (Ledenice, 18. 11. 1827 –Ledenice, 1872), sin Dominika i Jele r. Milošević (Ledenice, 3. 3. 1799 – Ledenice, 1872), Pavlove; supruga Lucija r. Ban (Ledenice, 23. 5. 1828), Ivanova.

Umro je na ledeničkom groblju nad grobom svoje majke dok su je pokapali.

Veza: 3 12.

UREMOVIĆ, PAVAO (Ledenice, 31. 12. 1930 – Ledenice, 2. 1. 1943), sin Erazma i Kate r. Milošević (Ledenice, 7. 3. 1888), Petrove. Žrtva fašističkog terora; kao dječak poginuo je od granate (koja je pala u blizini njega izvan kuće) kada su talijanski vojnici pucali iz minobacača s Gradine, starog ledeničkoga grada, gdje su imali svoju posadu.

Veza: 5, 20

13.

UREMOVIĆ, PAVAO (Ledenice, 21. 12. 1929 – Rijeka, 20. 1. 1990), sin Franje Andrijevog i Marije r. Uremović (Ledenice, 24. 1. 1892 – 19. 7. 1964); supruga Ivanka r. Frković (Ledenice, 27. 1. 1932).

Lugar. Za vrijeme rata Talijani su ga uhitili (iako je bio mlad) i otpremili u logor u Italiji.

Veza: 17, 10

14.

UREMOVIĆ, RAFAEL (Ledenice, 22. 9. 1923 – Našice, 1944), sin Rafaela Jurinog i Ane r. Grgurić (Ledenice, 4. 12. 1896), Markove. Žrtva rata (1941 – 1945). Mobiliziran je u domobrane NDH i kod Našica je nestao u borbama s partizanima, što znači da je poginuo ili su ga partizani zarobili i strijeljali. Brat Juraj (Ledenice, 15. 5. 1926) radio je u Vodovodu Žrnovnica od 1956. do 1971, a drugi mu je brat Zlatko.

Veza: 18

15.

UREMOVIĆ, RUDOLF (Ledenice, 20. 2. 1914 – Rijeka, 20. 1. 1950), sin Mihovila Mile (Mihovil Mile) Grgurevog i Ivke Jovane r. Butković (Ledenice, 30. 12. 1891 – svibanj 1944), prve očeve supruge; supruga Marija r. Butković (Ledenice, 1. 4. 1913), Nikolina, poslije se preudala.

Sudionik NOB-a. U Drugome svjetskom ratu mornarički je oficir – poručnik JRM-a do 1946. Nakon toga radi u Ledenicama u Seljačkoj radnoj zadruzi. Majku su mu strijeljali partizani, a brat Dragutin je kao ustaša završio kod Dravograda.

Veza: 6, 9, 4

16.

UREMOVIĆ, SREĆKO - Menigov (Ledenice, 8. 1. 1924 –svibanj 1945), sin Dominika Dominikovog i Marije r. Butković (Ledenice, 22. 3. 1898 – Rijeka, 1954). Žrtva rata (1941 – 1945). Kao ustaški vojnik borio se u njemačkoj vojsci u ratu, a poginuo je kao ustaški časnik NDH pri povlačenju prema Austriji.

Veza: 3

17.

UREMOVIĆ, TOMA (Ledenice, 20. 12. 1889 – 29. 11. 1914), sin Andrije Matinog i Ane r. Buneta (Ledenice, 20. 4. 1854 – 5. 1. 1938). Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je kao vojnik Austro-Ugarske Monarhije u ratu protiv Srbije.

Veza: 10, 13, 6, 9

18.

UREMOVIĆ, ZLATKO (Ledenice, 5. 1. 1937 – Povile, 29. 7. 1956), sin Rafaela Jurinog i Ane r. Grgurić (Ledenice, 4. 12. 1896). Utopio se u moru u Povilama jer nije znao plivati. Veza: 14

19.

UREMOVIĆ , ŽELIMIR ( Željko ) - Škovin (Novi, 13. 1. 1959 – Novi, 7. 2. 1999), sin Mate Matinog i Zdenke r. Frković (Ledenice, 1929), Pavlove; supruga Nevenka r. Sokolić - Vlašika, Marijaševika (Novi, 24. 4. 1960), Antonova. Trgovački pomoćnik. Radio je u željezariji Trgoprometa,

odnosno Jadrankomerca u Novom zajedno s Milanom Šikićem. Borac Domovinskog rata od 1991. do 1992. na području Ogulina, Otočca, Gospića i Kapele. Iznenada je umro od raka.

Veza: 9 20.

UREMOVIĆ, ŽELJKO - Kore (Ledenice, 27. 6. 1946 – Rijeka, 16. 8. 2016), sin Josipa i Zore Marije r. Jelačić (Ledenice, 4. 10. 1907), Stipanove; supruga Mirjana r. Dražić (Bribir, 27. 6. 1952 – Novi, 31. 8. 1993), Franjina. Mesar i gostioničar. Radio je u mesnicama društvenog sektora pa je od 1987. jedno vrijeme držao gostionicu Kalvarija u svojoj kući u naselju Kalvarija. Za vrijeme mesopusta svojim je konjima u gradskom fijakeru vozio “auditora” i odvjetnika koji čitaju “žitak”.

Veza: 1, 8

URŠIĆ, IVANA r. Sokolić - Filkovica (Windoek, Namibija, 23. 4. 1957), kći Franka Frankovog i Rozalije r. MaričićLivakovice (Novi, 2. 10. 1926 – Novi, 9. 6. 2002), Ivanove; suprug Drago (Osijek, 26. 7. 1952).

Profesorica matematike; Pedagoški fakultet završila je u Rijeci. Od 1983. radi u Osnovnoj školi Vladimira Nazora u Crikvenici. Ima sina Dragu.

Veza: Sokolić 74

1.

UZELAC, DUŠAN (Lišane, 8. 9. 1928 – Novi, 28. 11. 1964); supruga Katarina r. Rubčić - Mačkova (Gornji Zagon, 31. 1. 1931 – Novi, 6. 4. 1998), Ivanova. Sin mu je Dušan. Milicionar u Novom gdje je zasnovao obitelj.

2.

UZELAC, OLGA r. Kučan (Novi, 9. 10. 1918 – Zagreb, 15. 4. 1985), Šimina.

– Vidi pod Kučan, Olga.

Vajner Vuletić

VAJNER

– Vidi pod Weiner.

VALČIĆ, DENIS r. Sokolić - Verica (Novi, 17. 2. 1959 – Pula, 10. 11. 2010), kći Svetoslava (Sveto) i Lovorke r. Šefer (Novi, 28. 8. 1935), Ljuboslavove; suprug (doktor) Ante (Tuzla, 2. 9. 1950), Josipov. Sanitarna inženjerka; završila je školu za zdravstvene tehničare u Rijeci i Visoku zdravstvenu školu u Zagrebu 29. rujna 2000. Radila je u Zavodu za javno zdravstvo u Puli.

Veza: Sokolić 257, 174, 172, 281, 234, 180, Zoričić 63

VVALENTIĆ, RUDOLF (Cernik, 11. 10. 1922), Matijin. Stolar. Radio je u DIP-u Novi od 16. prosinca 1964. do 29. lipnja 1989. kao majstor poslovođa.

VALINGER, HELENA r. Radetić - Lulika , Spod Barsa (Rijeka, 9. 7. 1954), kći Srećka i Ankice r. Ivić (Sisak, 14. 1. 1926 – Rijeka, 28. 10. 1975), Augustinove; suprug Vladimir (1955), Josipov. Profesorica književnosti i povijesti umjetnosti; završila je Filozofski fakultet u Zadru 1979. Radila je u Pomorskoj školi u Bakru (devet godina) te u osnovnoj školi u Omišlju. Poznata je plivačica, bila je članica PK Primorje Rijeka od 1964. do 1974, članica plivačke reprezentacije

Jugoslavije od 1964. do 1970. te juniorska prvakinja na 100 m leđno od 1965. do 1968. Sudjelovala je u Rostocku u Njemačkoj na Europskom juniorskom prvenstvu u plivanju (1965 – 1966), a na plivačkom prvenstvu Jugoslavije u Dubrovniku plivala je štafetu 4 x 100 mješovito za Primorje.

Veza: Radetić 75

VARELIJA, VESNA r. Blažević (Novi, 7. 6. 1953), kći Antona - Mežnjara i Olge r. Pavelić (Zabukovac, Krmpote, 1932), Matine; suprug Ivan (Bribir).

Ekonomistica; završila je prvi stupanj Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Šefica je knjigovodstva u dječjem domu u Novom od 1995. Sestra joj je Milica (Novi, 19. 5. 1950), udana za Marijana Hippenreitera i živi u Zagrebu.

Veza: Blažević 2

VARGA, STJEPAN (Sisak, 29. 12. 1943), Stjepanov. Tapetar. Radio je kao poslovođa u DIP-u Novi od 20. veljače 1981. do mirovine.

VARNICA, VICKO (Vrlika, 1884), sin Pavla i Stane r. Školić; supruga Marija r. Sokolić - Vlašika (Novi, 3. 8. 1884), Jurjeva.

Došao je u Novi, tu se oženio i tako u Novom ostavio prezime Varnica. Radio je kao gostioničarski podvornik.

1.

VELČIĆ, ÐURO

Doktor i suradnik inozemnih obavještajnih službi. Djelovao je do kapitulacije Italije u Novom i Crikvenici i nastojao tu pridobiti neke građanske političare za akciju protiv NOB-a i antifašističke borbe.

2.

VELČIĆ, PETAR (5. 1. 1882); supruga Rozie r. Mesnara (19. 8. 1889). Doktor – liječnik u Novom do 1941. godine.

VELDT, FERDINAD (Crikvenica, 17. 5. 1900 – Osijek, ?), sin Ernesta i Marije r. Blausteiner; supruga Paulina r. Smokvina (Novi, 8. 7. 1904 – Osijek, 2. 5. 1992), Ivanova. Tapetar. Radio je u Novom, tu se oženio i dobio djecu, a poslije je s obitelji odselio u Osijek.

VELEBIT, VLADIMIR (Zadar, 19. 8. 1907 – Zagreb, 30. 8. 2004), sin Ljubomira i Olge r. Šeme (Dubrovnik, 1885), Francove, podrijetlom iz Gatine (Grosuplje u Sloveniji); supruga Vera r. Becić, Vladimirova. Diplomirani pravnik; Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Imao je odvjetničku kancelariju u Zagrebu s dr. Ivicom Pavelićem, Antinim. Sudionik NOB-a od 1941. Ilegalno je radio u Zagrebu od 1941. do 1942, a bio je član Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a i šef jugoslavenske vojne misije u Londonu od studenoga 1943. Za vrijeme rata dolazio je nekoliko puta u Novi “Pod sv. Mikulj” izvan talijanske žice kojom je Novi bio opasan, i to kod Ivice Petrića u tadašnju njegovu vilu (Pliva). Odatle se

prebacivao na vezu s engleskom podmornicom. Prije rata je često dolazio u Novi kod Pavelićevih (dr. Ante zubara) i tu je više puta igrao nogomet za HGŠK protiv drugih klubova i stranaca, a igrao je nogomet u BSK-u (Beogradski sportski klub) u Beogradu. Bio je jugoslavenski ambasador u Velikoj Britaniji te pomoćnik ministra vanjskih poslova (odakle ga poznaje Krsto Zoričić).

VELENDERIĆ, JOVAN (Vukovar, 1923 – Novi, lipanj / srpanj 1945), Mihajlov, rodom iz Osijeka. Poslijeratna žrtva rata (1941 – 1945). Student Filozofskog fakulteta u Beogradu. Od 1941. član KPJ; bio je ilegalni djelatnik. Sudionik NOB-a od 1943; poručnik u brigadi Nikola Tesla u 6. ličkoj diviziji. Nakon oslobođenja Novog i završetka rata našao se sa svojom jedinicom u vili Olga (tada vlasništvo dr. Ante Pavelića) gdje je nesretnim slučajem poginuo. Pokopan je na novljanskom groblju u “partizanskom dijelu”.

VELJAČIĆ

Prezime se spominje u Novome tek od 18. st., a Veljačići dolaze u Novi iz Bribira. Gotovo čitav rod novljanskih Veljačića nosi nadimak Totuš ili Totušica.

1.

VELJAČIĆ, ANKA r. Karlović (Novi, 12. 5. 1867 – Novi, 23. 7. 1945), kći Matije i Rozalije r. Mažuranić - Šimice (Novi, 2. 10. 1843 – Novi, 19. 11. 1924), Šimunove; suprug Ivan - Totuš (Novi, 23. 6. 1863), Vickov, otišao je u Australiju.

Poznata gatalica u Novom, predviđala je uglavnom ženama budućnost pomoću igraćih karata.

2.

VELJAČIĆ, DOBROSLAV - Totuš (Novi, 10. 12. 1874 – Novi, 28. 6. 1961), sin Josipa Antonovog i Mare r. Šutić (Novi, 26. 12. 1844 – Novi, 1. 5. 1905); supruga Margareta r. Radetić - Kastavka (Novi, 9. 11. 1882 – Novi, 19. 5. 1963), Jurjeva. Stolar. U njegovoj je kući godinama bila Narodna čitaonica, a bio je član njezina Upravnog odbora – novoobnovljene čitaonice (od 18. siječnja 1941).

Veza: 5

3.

VELJAČIĆ, FRANJO (Crikvenica, 12. 8. 1953). Profesor fizike i tehničkog odgoja; završio je Pedagoški fakultet. Radi u osnovnoj školi u Novom (od 1984).

4.

VELJAČIĆ, IVAN - Totuš (Novi, 22. 10. 1900 – Novi, 25. 9. 1985), sin Matija Matijevog i Marije r. Maričić (Novi, 2. 9. 1857), Josipove; supruga Marija r. Potočnjak (Novi, 2. 9. 1902 – Novi, 22. 7. 1989), Martinova. Radnik, kirijaš i općinski pandur u Novom. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Sin Marijan (Novi, 16. 7. 1920) je u Australiji, a kćer Mira (Novi, 10. 7. 1931) je udana Lipovšek.

VELJAČIĆ , SLAVKO - Totuš (Novi, 3. 1. 1882 – Butte, SAD, ?), sin Rajmunda Antonovog i Marije r. SokolićFilkovice (Novi, 6. 1. 1854 – Novi, 18. 9. 1910); supruga Vjekoslava r. Mudrovčić - Bubnjar (Novi, 31. 8. 1894 –Butte, SAD, ?), Matijeva.

Zidar. Radio je u Novom do 1913. kada odlazi u Butte (Montanu, SAD) gdje je 1918. napisao žitak Franjo Josip za proslavu mesopusta koji se tamo održavao na novljanski način budući da je tamo bilo mnogo iseljenih Novljana.

Veza: 2

VENDLER, STJEPAN (Pišta) - Pilčić, Z Mela (Sušak, oko 1917), sin Stjepana (16. 10. 1882) i Venceslave r. Mudrovčić - Pilčike, Z Mela (Novi, 28. 9. 1891), kćeri Stipana Matijevog.

Diplomirani pravnik; pravo je studirao u Zagrebu. Radio je na Sušaku. U Drugome svjetskom ratu član je jedne od ustaških organizacija. Imao je sestre Nelli i Andricu. Veza: Mudrovčić 57/1, 40/1, 78

VENIER, LOVRO

Mletački general. Napao je Novi 1613. pa 1614. Novi i Ledenice za vrijeme austrijsko-mletačkog rata kada je u Novom bio knez Nikola Frankopan, budući ban. Tada je albanske plaćenike koristio kao svoje vojnike.

VENIER, MARCANTONIO

Mletački admiral. Dok se knez Nikola Frankopan s vojskom borio u Lici kod Otočca protiv Turaka, ujutro 27. kolovoza 1615. mletačka je flota sa šest galija i 36 drugih brodova napala, opljačkala i zapalila Novi te porušila zidine. Stanovnike i djecu ubijali su čak i u crkvama sa svećenicima, bacali u vatru, a razorili su i solane. Bio je to najžešći napad na Novi. O tome je francuski poslanik u Mlecima Brulard obavijestio svog kralja Ljudevita XIII. Knez Nikola obnavljao je Novi dvadeset godina.

VENTURETTI, GIOVANNI (Valbondione, Bergamo, Italija, ? – Novi, 14. 4. 1942), sin Rafaela i Katarine r. Boffelli. Talijanski vojnik. Poginuo je u Novom nesretnim slučajem, a pogrebni obred obavio je vojni kapelan Agostino Batisteli. (Za talijanske okupacije poginulo je nekoliko talijanskih vojnika na cesti Novi – Ogulin kod Sv. Antona i u Novljanskom polju u sukobu s partizanima).

VENZAIS, MILAN (Rijeka, 26. 10. 1884 – Rijeka, ?), Antonov; prva supruga Mare r. Matejčić - Senjka (Novi, 11. 11. 1884 – Novi, 1911), Benediktova; druga Milka r. MaričićBricina (Novi, 5. 12. 1886 – Rijeka, 15. 12. 1972), Tomina. Brijački obrtnik u Novom, poslije i u Sušaku. U Novom je sudjelovao u demonstracijama protiv bana Khuena Héderváryja od 21. do 22. svibnja 1903. kada su bacani u more mađarski grbovi skinuti s državnih ustanova.

VERGIĆ

Prezime se pojavljuje 1962. kada u Novi dolazi Mitar Vergić iz Banje Luke.

1.

VERGIĆ, NENAD (Rijeka, 1. 6. 1964), sin Mitra i Vlatke r. Sokolić - Milinice (Novi, 11. 11. 1939 – Novi, 11. 8. 2004), Pavlove. Konobar; zanat je završio u Srednjoškolskom centru u Crikvenici. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

Veza: 3, 2 2.

VERGIĆ, PREDRAG (Rijeka, 1. 6. 1964), sin Mitra i Vlatke r. Sokolić - Milinice (Novi, 11. 11. 1939 – Novi, 11. 8. 2004), Pavlove.

Elektroinstalater; završio je ŠUP (Škola učenika u privredi) u Senju. Radio je u Tvornici plastične stolarije Adriamont u Ledenicama. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja. Veza: 3, 1 3.

VERGIĆ, VLATKA r. Sokolić - Milinica (Novi, 11. 11. 1939 –Novi, 11. 8. 2004), kći Pavla i Anke r. Maričić (Novi, 17. 9. 1907 – Novi, 16. 12. 1998), Pavlove.

Defektologinja; završila je žensku stručnu školu, smjer defektologije u Crikvenici. Radila je kao referent u Zanatskom poduzeću Radinje u Novom, u Općini Novi i Općini Crikvenica. Ima tri sina.

Veza: 1, 2

VERKOVČAK, MARIJA r. Sokolić - Kozarica (Rijeka, 24. 3. 1950), kći Mate i Ladislave (Slavka) r. Mržek (Gorizia, Italija). Otac joj je Mate sin Josipa - Kozarića, Z Mela (Novi, 13. 9. 1924 – Beograd, 15. 7. 1969), Markovog. Radi u Sloveniji. Studirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, ali nije završila studij.

Veza: Sokolić 195

VERNAZA, MIRA r. Mažuranić - Janković, Z Dvorca (Novi, 20. 10. 1922 – Zagreb, 20. 5. 1993), kći Antona Vickovog. – Vidi pod Mažuranić, Mira. Sin Zoran je diplomirani ekonomist, a Srđan diplomirani geodet.

VERNIĆ, HUGO (3. 10. 1902 – Bosna, 1941), Hugin. Carinski kontrolor u Novom prije Drugoga svjetskog rata. Za vrijeme NDH domobranski je časnik. Poginuo je negdje u Bosni.

VESELIĆ, VLADIMIR

Učitelj. Radio je u osnovnoj školi u Novom od 1926. do 1927. Predsjednik je NGŠK-a u Novom 1927, a 1928. učitelj u osnovnoj školi u Ledenicama.

VESELY, VLADIMIR (Zadar, oko 1860), Josipov.

Vlasnik vile Vesely u Novom. Gradio je vodovodni rezervoar (“pečurka”) na vrhu Ospa. Njegova sestra Anka udala se za Agrikolu Sokolića - Kaštalda, tada ravnatelja osnovne škole u Novom.

Veza: Sokolić 11

1.

VEŠOVIĆ, MILAN (Karlovac, 11. 11. 1941), Rajkov; supruga Mira r. Vinovrški (Gornji Oštri Vrh kod Ozlja, 15. 7. 1944), Jankova.

Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Općinski je sudac u Karlovcu od 1970; od 1973. do 1975. u Crikvenici, od 1975. do 1991. predsjednik je Općinskog suda u Crikvenici (kada je Novi bio u sastavu Općine Crikvenica), a od studenoga 1991. odvjetnik s advokaturom u Crikvenici, a stanom u Novom (od rujna 197)3). Uz to je i društveni djelatnik u Novom. Ima sinove Rajka (Karlovac, 10. 3. 1968) koji radi u njegovu odvjetničkom uredu i Marka.

Veza: 2

2.

VEŠOVIĆ, MIRA r. Vinovrški (Gornji Oštri Vrh kod Ozlja, 15. 7. 1944), Jankova; suprug Milan (Karlovac, 11. 11. 1941), Rajkov. Medicinska sestra; završila je srednju medicinsku školu u Karlovcu. Radila je u Zdravstvenoj stanici Dr. Andrija Šerman u Novom od 1974. do 1995. godine.

Veza: 1 1.

VIČEVIĆ, VIOLETA, udana Srdoč (Novi, 4. 7. 1962), kći Tomislava i Željke r. Sokolić - Vlašike (Novi, 19. 9. 1937), Ivanove; suprug Jadran. Doktorica medicine, liječnica specijalistica za fizijatriju; diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Rijeci. Radi u privatnoj ordinaciji dr. Dunje Barak u Rijeci.

Veza: 2

2.

VIČEVIĆ, ŽELJKA r. Sokolić - Vlašika (Novi, 19. 9. 1937), kći Ivana i Marije r. Sokolić - Filkovice (Novi, 26. 1. 1913 – Novi, 19. 7. 2006), Josipove; suprug Tomislav (iz Praputnjaka), diplomirani inženjer strojarstva. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u osnovnim školama u Krasici i na Gornjoj Vežici u Rijeci.

Veza: 1, Sokolić 107

VIČIĆ, TOMA (Ćakulica) (Crikvenica, 8. 12. 1869 – Novi, 1955), sin Tome Jerolima i Katarine. Svećenik; bogosloviju je studirao u Senju od 1890. do 1894. Od 25. svibnja 1932. do 1947. župnik je i kanonik u Novom. Bio je član Narodne čitaonice u Novom od 25. svibnja 1932. godine.

VIČIĆ, VLADIMIR (iz Zagreba). Profesor. Godine 1975. napravio je plan razvoja turizma za Novi.

VID

Svećenik. Spominje se u Novom 1422. Pisao je isprave (v. B. Brozović, Vinodolska knežija, str. 94) za vrijeme kneza i bana Nikole Frankopana, a već 1458. je plovan

(župnik) i vikar za Nikolina sina Martina FrankopanaPobožnog.

VIDAKOVIĆ, PETAR

Svećenik. Novljanski plovan (župnik) koji je na stranicama svog misala zabilježio dolazak modruškog biskupa Krištofora u Novi riječima: “Leta 1493. bi rasap grada Modruša, koga Turci pobiše i popališe, iz koga pobiže častni gospodin Kristofor biskup modruški ali krbavski s nekoliko kanonici i starešini, ki došavši simo v Novi grad va Vinodol i ustavi se tu i učini sebi prebivanje i stolicu v crkvi Sv. Filipa i Jakova apostoli” (v. Mile Bogović, Krbavska biskupija u srednjem vijeku). Napisao je oporuku 1. travnja 1503. godine.

1.

VIDAS, IVAN (Supetarska Draga, Rab, 27. 2. 1939), Ivanov; supruga Nada r. Tuhtan (Kastav, 22. 11. 1940), Andrijina. Ugostiteljski djelatnik. Radio je u HTP-u Lišanj u Novom od 26. travnja 1969. kao šef sale u hotelu Lišanj, pomoćnik upravitelja HTN-a Povile HTP-a Lišanj i kao poslovođa gradskog ugostiteljstva HTP-a Lišanj u središtu grada do 30. travnja 1992. godine.

Veza: 2, 3 2.

VIDAS, NADA r. Tuhtan (Kastav, 22. 11. 1940), Andrijina; suprug Ivan (Supetarska Draga, Rab, 27. 2. 1939), Ivanov. Nastavnica razredne nastave; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 1. rujna 1981. do 31. kolovoza 1995. godine.

Veza: 1, 3 3.

VIDAS, VILI (Rijeka, 2. 4. 1963), sin Ivana i Nade r. Tuhtan (Kastav, 22. 11. 1940), Andrijine; supruga Tatjana r. Posenjak. Električar; završio je srednju elektrotehničku školu. Radio je u poduzeću Kabel u Novom. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja

Veza: 1, 2

VIDIĆ, MARIJA r. Deranja - Mamula (Donji Zagon, 18. 8. 1929 – 25. 7. 2000), Nikolina. – Vidi pod Deranja, Marija. Veza: Deranja 43

VIDMAR, MILIVOJ (Rijeka, 16. 1. 1959), sin Marka i Mere r. Mataija - Kulenice (Breze, 19. 11. 1938), Andrijeve; supruga Jasenka r. Vukelić (Alan, 2. 11. 1961), Milanova, zubarska laborantica, radi u Zubnoj ambulanti u Novom. Rafinerijski operater; završio je srednju tehničku školu, petrokemijsko-industrijski smjer u Rijeci. Radio je u INA-i, Rijeka, od 1980. do 1987. u komitetu općenarodne obrane i civilne zaštite Općine Crikvenica, u PTT-u, Crikvenica, u narodnoj obrani i civilnoj zaštiti i najzad u poduzeću za centralno grijanje. Borac Domovinskog rata u činu natporučnika HV-a u 133. brigadi te sudionik

operacije Oluja 1995. Od 1997. dogradonačelnik je Grada Novog, a od srpnja 2001. do lipnja 2005. gradonačelnik.

VIDOŠ, TOMA

Predstojnik kotarskog poglavarstva u Novom oko 1927. Od te je godine i član Narodne čitaonice u Novom.

1.

VIDOVIĆ, DUNJA r. Peričić - Kranjčika (Novi, 28. 5. 1947), kći Ivana i Drage r. Pernat (Nova Gorica, 2. 11. 1922 –Novi, 28. 4. 2003), Alojzove; suprug Petar (Bosanski Brod, 1944).

Upravna tehničarka; završila je srednju upravnu školu. Rukovoditeljica u Stambenom poduzeću Rijeka od 1967. Veza: Peričić 30, 71, 58, 32/1, 75

2.

VIDOVIĆ, MIRA r. Paripović (Bunić, 10. 5. 1941), kći Milana i Anke r. Marinković; suprug Martin. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Radila je u poduzeću Marko Orešković u Ličkom Osiku, u poduzeću Galdovo u Sisku, u Trgoprometu u Crikvenici od 1976. do 1984, zatim u Općini Crikvenica, a od 1994. do 1998. pročelnica je Upravnog odjela za financije u Gradskom poglavarstvu Novog.

Veza: 0

VILDANGER (Wildanger) Njemačko prezime. Vildangeri su došli u Novi iz Osijeka.

1.

VILDANGER, JOSIP - Donato (Novi, 26. 10. 1913 – Novi, 14. 3. 1988), sin Ivana i Elizabete r. Butković - Toninice (Novi, 18. 11. 1893 – Novi, 15. 4. 1967), Antonove; supruga Milka (Mila) r. Umiljenović - Donatovica (Novi, 2. 1. 1921 – Novi, 8. 1. 2001), kći Petra Antonovog. Stolar. Radio je u KP Ivanj u Novom i u DIP-u Novi. Bez nasljednika je pa prezime nestaje.

Veza: 2

2.

VILDANGER, IVAN (Osijek, 17. 5. 1884 – Južna Afrika, ?), sin Josipa i Katarine r. Galovec; supruga Elizabeta r. Butković - Toninica (Novi, 18. 11. 1893 – Novi, 15. 4. 1967), Antonova.

Građevinski poduzetnik: gradio je vile u Novom. Godine 1913. otišao je na rad u Južnu Afriku gdje je i umro.

Veza: 1

1.

VIPAUC, KARLO (Korčula, 24. 10. 1851 – Novi, 2. 3. 1950). Doktor medicine, liječnik u austrougarskoj ratnoj mornarici. Nakon talijanske okupacije Dalmacije i Zadra, pobjegao je i 1924. došao u Novi s kćerima Marijom (Zadar, 21. 9. 1890 – Novi, 17. 12. 1953), Sofijom (Zadar, 18. 10. 1896 – Novi, 18. 4. 1969), Karolinom (Zadar, 21. 9. 1892 – Novi, 1973) i Miroslavom (Zadar, 30. 5. 1896 –

Novi, 17. 10. 1969) te sinom Vladimirom (Zadar, 6. 3. 1885). Prvi je sagradio kuću (vilu Vladimir) do crkvice sv. Nikole “Pod sv. Mikulj”.

Veza: 2

2.

VIPAUC, KAROLINA (Lina) (Zadar, 21. 9. 1892 – Novi, 1973), Karlova.

Učiteljica u građanskoj školi u Novom od 1924. do 1946. Veza: 1

VITKOVIĆ, MARIJA (Sisak, 24. 5. 1903). Učiteljica. Radila je u građanskoj školi od 1931. do 1935 / 1936, predavala je njemački i hrvatski jezik generacijama Franje Kabalina, Krsta Zoričića, Davorina Ježića. Poslije je premještena.

4.

VUKELIĆ, ILIJA - Markašov (Bile, Krmpote, 26. 4. 1893 –Zagreb, 1919), sin Marka Ivinog i Tonke r. Stojević (Krmpote, 18. 2. 1869 – Krmpote, 24. 3. 1904). Žrtva rata (1914 – 1918); kao hrvatski domobran u austrougarskoj vojsci izgubio je u ratu nogu, a 1919. umro u bolnici u Zagrebu.

Veza: 16, 7, 1, 26

5.

VUKELIĆ, IVAN (Alan, 24. 4. 1934), Markov; supruga Anka r. Butković (Povile, 14. 9. 1935 – 17. 10. 1997), Sobjeslavova. Inženjer organizacije rada i šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu i Višu školu za organizaciju rada. Radio je u Šumariji Novi (od 1958).

Veza: 25, 29, 24, 31, 2

6.

VUKELIĆ, IVAN (Alan, Krivi Put, 27. 10. 1930), Petrov. Šumarski manipulant. Radio je u Šumariji Novi do 1985.

Veza: 0

7.

VUKELIĆ, IVE ANTON (Evin) - Markašov (Bile, Krmpote, 26. 10. 1919 – Zagreb, 5. 1. 1942), sin Mile Markovog i Eve r. Balen (Krmpote, 11. 12. 1889). Pali borac NOR-a. Zidarski radnik, član URSS-ovih sindikata i skojevac na gradnji Kninske pruge, a vjerojatno i član KPJ prije rata. Radio je na izgradnji Unske pruge i bio je tajnik sindikalne podružnice i član štrajkaškog odbora. Za vrijeme NDH domobranski je vojnik (od 1941) u komandi mornarice NDH u Zagrebu i član Vojnog komiteta. Aktivno je radio za partizane. Ustaše su ga 1941. uhitili i odveli u Jasenovac, ali je vjerojatno putem ili u Jasenovcu ubijen. On je prvi Krmpoćanin ubijen za vrijeme rata.

Veza: 4, 16, 26, 1

8.

VUKELIĆ, JAKOV (Vukelić Draga, Krmpote, 28. 4. 1856 –Srbija, 2. 11. 1923), sin Mijata i Ane (28. 7. 1830 – Krmpote, 2. 1. 1914); druga supruga Kata (31. 10. 1861). Nakon Prvoga svjetskog rata otišao je u Srbiju i tamo na radu poginuo.

Veza: 0

9.

VUKELIĆ, JOSIP (Bakar, ? – Bakar, ?).

Svećenik. Završio je i studij crkvene likovne umjetnosti. Župnik je u Novom od 1947. do svibnja 1967. kada je umirovljen i vraća se u Bakar. Naslijedio ga je Mihovil Primorac. U Gospiću je nakon Drugoga svjetskog rata osuđen na smrt, ali je samo odležao u zatvoru pet godina.

Veza: 0

10.

VUKELIĆ, JOSIP (Joso Štefin) (Smokvica, Krmpote, 19. 3. 1933), sin Frane i Štefanije r. Krpan (Drinak, Krmpote,

2. 9. 1909); supruga Marija r. Krpan (Drinak, Krmpote, 27. 9. 1936).

Lugar u Šumariji Novi od 1955, zatim blagajnik Šumarije pa skladištar pomoćnog materijala.

Veza: 27

11.

VUKELIĆ, JOSIP (Bile, Krmpote, 11. 3. 1900 – Udine, 5. 2. 1943), sin Mijata i Vice r. Balen (Krmpote, 13. 11. 1867); supruga Eva r. Kovač (Stari trg, 11. 3. 1899). Žrtva fašističkog terora. Za vrijeme talijanske okupacije Krmpota Talijani su ga uhitili i odveli u koncentracijski logor. Bio je u nekoliko logora, najzad je završio u Udinama gdje je umro od posljedica gladi i zlostavljanja. Njegovo se ime ne nalazi na spomeniku palim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora, ali mu se ovime odaje počast. Otac Mijat Filipov (Bile, Krmpote, 5. 9. 1866) nestao je (tj. poginuo) 1923. tijekom putovanja u Srbiju. Veza: 0

12.

VUKELIĆ, JOSIP (Bile, Krmpote, 16. 3. 1892 – 1941 / 1945), sin Šime Mijatovog i Ane r. Butorac (Krmpote, 7. 12. 1863 – Krmpote, 3. 7. 1906). Žrtva rata (1941 – 1945); nestao je u Francuskoj gdje je radio i 1937. se oženio. Veza: 21

13.

VUKELIĆ, KATARINA - Markašova (Rijeka, 3. 2. 1974), kći Stjepana i Ivanke r. Tomičić, Ivanove. Diplomirana ekonomistica, hotelijerka; završila je Hotelijerski fakultet. Radila je u HTP-u Novi u Novom. Veza: 26, 1, 16, 30, Marić

14.

VUKELIĆ, KRUNOSLAV (Alan, Krivi Put, 3. 6. 1912), Matin. Zidar. Radio je u Šumariji Novi od travnja 1958. godine. Veza: 0

15.

VUKELIĆ, MARIJA (Vukelić Draga, Krmpote, 27. 4. 1880 –Rijeka, 19. 1. 1911), Grgina. Općinska primalja u Ledenicama. Veza: 0

16.

VUKELIĆ, MARIJAN - Markašov (Krmpote, 28. 12. 1908 –Novi, 19. 8. 1992), sin Marka i Ivke r. Balen (Krmpote, 23. 6. 1873); supruga Kata r. Tomljanović (27. 10. 1914 –Novi, 10. 11. 1992), Lukina; krsno ime mu je Joso Marijan. Zidar prije Drugoga svjetskog rata, a lugar u Šumariji Novi od travnja 1958. do 1965. Sudionik NOB-a od 22. kolovoza 1943; komandir voda u 3. brigadi 13. primorsko-goranske divizije, u 2. brigadi 35. ličke divizije i opet u 13. primorsko-goranskoj diviziji.

Veza: 4, 26, 1, 7, 13, 30

17.

VUKELIĆ, MARKO (Bile, Krmpote, 20. 2. 1886 – 25. 9. 1916), sin Grge Ivanovog i Stane r. Filipović (Krmpote, 18. 10. 1859 – Krmpote, 13. 3. 1915). Žrtva rata (1914 – 1918). Prema spisu broj 121. od 12. listopada 1916, poginuo je kao austrougarski vojnik u ratu.

Veza: 22

18.

VUKELIĆ, MATE (Alan, Krivi Put, 20. 2. 1906), Antonov. Manipulant u DIP-u Senj i u Šumariji Novi (od 1960).

Veza: 0

19.

VUKELIĆ, MIKULA - Purica (Alan, Krivi Put, ?). Nositelj Partizanske spomenice 1941. Sudionik NOB-a od 8. prosinca 1941; bio je u ledeničkom partizanskom logoru, a 12. veljače 1942. pložio je zakletvu u Krmpotskoj Luci kao politički delegat krmpotskog voda; sekretar je KP u 2. četi bataljuna Marko Trbović. Bio je veza s partizanskim tijelima vlasti iz Drežnice. Podaci o rođenju nisu bili dostupni.

Veza: 20

20.

VUKELIĆ, MILAN (Mile) - Purica (Alan, Krivi Put, 1919). Nositelj Partizanske spomenice 1941, sudionik NOB-a od prosinca 1941. Zajedno sa Srećkom Balenom bio je u ledeničkom partizanskom logoru u 1. vodu 2. čete bataljuna Marko Trbović, a član KPJ od siječnja 1942. u ledeničkom logoru. Tijekom rata ostao je bez jedne noge. Nakon rata radio je u Zagrebu, poslije je živio u Kraljevici gdje je i umro.

Veza: 19

21.

VUKELIĆ, MILE (Bile, Krmpote, 1. 9. 1896 – 1914 / 1918), sin Šime Mijatovog i Ane r. Butorac (Krmpote, 7. 12. 1863 –Krmpote, 3. 7. 1906). Žrtva rata (1914 – 1918). Kao mobilizirani domobran u austrougarskoj vojsci izgubio je život negdje u ratu. Veza: 12

22.

VUKELIĆ, PAVE (Bile, Krmpote, 9. 5. 1895 – 16. 3. 1919), sin Grge Ivanovog i Stane r. Filipović (Krmpote, 18. 10. 1859 – Krmpote, 13. 3. 1915).

Šumski radnik. Smrtno je stradao na radu u šumi. Djed Ivan (Bile, Krmpote, 21. 2. 1826 – Bile, Krmpote, 10. 3. 1904) bio je službenik kod Ravnateljstva Društva Lujzijana u Orehovici prigodom izgradnje Lujzijanske ceste. Veza: 17, 11

23.

VUKELIĆ, PETAR (Alan, Krivi Put, 8. 9. 1930), Ivanov. Lugar. Radio je u Šumariji Novi od travnja 1958. godine. Veza: 0

24.

VUKELIĆ, RADOVAN (Novi, 11. 11. 1959), sin Ivice (iz Povila) i Anke r. Butković (Povile, 14. 9. 1935 – Povile, 17. 10. 1997); supruga Suzana r. Žunić. Inženjer građevinarstva; završio je Višu građevinsku školu. Od 10. svibnja 1984. radi u Šumariji Novi. Veza: 5, 25, 29, 31, 2

25.

VUKELIĆ, SREĆKO (Krivi Put, 7. 8. 1939), sin Marka i Ane r. Tomljanović (Podbilo, 21. 4. 1909 – Novi, 1998), Šimunove; supruga Zdenka r. Prpić (Krivi Put, 5. 5. 1947), Josipova.

Vozač i automehaničar. Radio je u Šumariji Novi kao vozač teških kamiona od 9. siječnja 1965. godine. Veza: 25, 29, 24, 31, 2

26.

VUKELIĆ, STJEPAN - Markašov (Bile, Krmpote, 5. 8. 1946), sin Marijana Markovog i Kate r. Tomljanović (Krivi Put, 27. 10. 1914 – Novi, 10. 11. 1992), Lukine; supruga Ivanka r. Tomičić, Ivanova, frizerka. Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radio je u Šumskom gospodarstvu Senj, u Šumariji Crikvenica i Novi, potom je bio direktor poslovnice Riječke banke u Crikvenici. Supruga Ivanka radila je u frizerskom salonu u hotelu Lišanj u Novom.

Veza: 16, 4, 1, 13, 30, 7, Marić

27.

VUKELIĆ, ŠIME - Barišin (Vukelić Draga, Krmpote, 6. 8. 1909 – Bribir, 8. 1. 1945), sin Ivana Bartola Šiminog i Anke r. Pećanić (Krmpote, 18. 6. 1888 – Krmpote, 21. 1. 1974), kćeri Frane - Muse; supruga Katarina r. Butorac (Javorje, Krmpote, 8. 1. 1922 – Rijeka, 16. 11. 1998).

Pali borac NOR-a. Zidar. Radio je u Ljubljani i u Velesu (Makedonija). Sudionik NOB-a od 1942; borac u partizanskim jedinicama 13. primorsko-goranske i 35. ličke divizije. Koncem 1944. došao je kući na odsustvo. Na putu u selo Javorje gdje je namjeravao posjetiti punicu i javiti se u Bile u Komandu mjesta, pao je u Donjim Krmpotama 28. prosinca u ruke četnika zloglasnog popa Ðujića dok su se povlačili pred partizanima. Odvukli su ga preko Novog u Bribir u selo Podgori i tamo ga vezanih ruku žicom na leđima mučili, nožem ranjavali i najzad ubili metkom u glavu. Kćer Ana Enica (Krmpote, 19. 10. 1941) je udana Valenčić.

Veza: 10

28.

VUKELIĆ, TOMO (Alan, 24. 1. 1909 – Novi, 12. 5. 1988), sin Mate i Ane r. Pećanić (18. 6. 1888 – Novi, 21. 11. 1974), Franjine; supruga Antonija r. Vukelić (1909 – Novi, 28. 8. 1990), Ivanova.

Sudionik NOB-a od 1942; borac u 1. bataljunu Marko Trbović 13. primorsko-goranske divizije; član SKH.

Veza: 0

29.

VUKELIĆ, ZDENKA r. Prpić (Krivi Put, 5. 5. 1947), kći Josipa i Ane r. Šojat (Krivi Put, 16. 4. 1915 – 7. 3. 1986); suprug Srećko (Alan, Krmpote, 7. 8. 1939), Markov. Nastavnica razredne nastave; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci 1972. Radila je u osnovnoj školi Breze od 7. rujna 1969. do 1970, u Klenovici od 1970. do 1972. te u osnovnoj školi u Novom od 1972. do 1993. i od 1993. do 2000. kao ravnateljica. Članica je UO TD Novi od 1984. do 1988, članica Komisije za kulturu i prosvjetu Županijske skupštine Rijeka od 1993. do 1997, a od 1997. do 2001. predsjednica Gradskog vijeća Grada Novoga. Veza: 25, 5, 24, 31, 2

30.

VUKELIĆ, ZDRAVKO - Markašov (Rijeka, 17. 1. 1968), sin Branka i Barbare r. Gotić (Ljubeščica, 4. 11. 1944), Andrijine; supruga Sanja r. Šutalo (Belišće, 5. 11. 1969), Mirina, diplomirana inženjerka arhitekure. Diplomirani inženjer šumarstva. Radi u Šumariji Novi od kolovoza 1986. kao poslovođa uzgajivač. Veza: 1, 26, 13, 16

31.

VUKELIĆ, ZORAN (Novi, 21. 11. 1962), sin Ivice (iz Povila) i Anke r. Butković (Povile, 14. 9. 1935 – Povile, 17. 10. 1997); supruga Nada r. Ferić (Crikvenica). Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radio je kao inspektor. Od 1991. ima servis motornih pila u Povilama. Borac Domovinskog rata kao pripadnik 155. brigade i 133. domobranske pukovnije. Veza: 5, 25, 29, 24, 2

1.

VUKMIROVIĆ, BRANKO (Rijeka, 9. 1. 1972), sin Ðure i Nade r. Lončarić (Novi, 3. 9. 1943), Ivanove. Strojobravar; završio je srednjoškolsko obrazovanje. Veza: 2, Lončarić

2.

VUKMIROVIĆ, ÐURO (Donji Babin Potok, Otočac, 28. 6. 1938 – Novi, 30. 11. 1998), Brankov; supruga Nada r. Lončarić (Novi, 3. 9. 1943), Ivanova. Vozač. Radio je u KP Ivanj, u trgovačkom poduzeću Vinodol i Šumariji Novi od 1961. Taksist u Novom od 1979. Sin mu je Branko (Rijeka, 9. 1. 1972), strojobravar. Veza: 1, Lončarić

VUKOŠIĆ, VICKO (Stinica, 1892 – Novi, 1929), Stipanov; supruga Tereza. Poštar-pismonoša. Od 1920. do 1929. radio je u pošti u Novom. Tu se i oženio. Imao je sinove Ivana (Novi, 1922) i Dušana (Novi, 27. 4. 1927).

VUKOV COLIĆ, ŠIME supruga Ivanka r. Sokolić - Milinica (Novi, 31. 8. 1932), Ivanova; rastavljen.

Upravitelj hotela San Marino 1948 / 1949. Mato Grbac i on upozorili su na krađu rukovodeće ekipe koja je iz Zagreba dovedena u poduzeće Lišanj te je ta ekipa smijenjena.

1.

VUKOVIĆ, MARIJA (Dunja, Vanda) (Virovitica, 9. 10. 1912 –Zagreb, ?); suprug Ivan Radetić (Ferdo) (Novi, 26. 1. 1913 – Zagreb, 24. 1. 1991), Bogoslavov; rastavljena. Vrtlarska tehničarka. Od studenoga 1935. do 1943. službenica je u Državnome lozno-voćnom rasadniku u Novom. Nositeljica Partizanske spomenice 1941, sudionica NOB-a od 1941. U rasadniku je organizirala ilegalni centar partijske aktivnosti za Hrvatsko primorje i tu već početkom srpnja 1941. izlazi Glas naroda Hrvatskog primorja. Tehnikom je rukovodila Dunja (od 1941. do 1942) kao ilegalna kurirka, tj. veza između Josipa Ðerđe, koji je tada boravio u Novom, i CK SKH u Zagrebu i Andrije Hebranga. Bila je članica kotarskog komiteta KPH za Novi od veljače 1942. do svibnja 1943, članica okružnog komiteta KPH za Hrvatsko primorje od kolovoza 1943. do svibnja 1944, zamjenica od prosinca 1943. pa šefica POC-a za Hrvatsko primorje od veljače do lipnja 1944. i šefica I. sekcije OZNA-e za Hrvatsko primorje od lipnja 1944. do svibnja 1945. godine.

Veza: Radetić 27, 26, 62

2.

VUKOVIĆ, PETAR (Okučani, 1923 – Novi, 7. 8. 1936), sin Milana i Marije Miškatović.

Dječak je s roditeljima bio na odmoru kod rođaka u Novom, kupao se u moru kod “Malog ćuna” “Pod sv. Mikulj” i utopio se. Novljanski su ga vršnjaci izvukli iz mora i pokušali oživjeti umjetnim disanjem, ali bez uspjeha.

VULETIĆ, ÐORÐE

Ravnatelj u građanskoj školi u Novom od 1927. do 1931. Bio je član Narodne čitaonice od 1928. godine.

VULETIĆ, MARIJA (Korenica, 24. 5. 1887). Učiteljica u građanskoj školi u Novom do 1932. kada je premještena u Zagreb.

Watson Würth

WATSON SETON, ROBERT WILLIAM (1879 – 1951). Engleski povjesničar i publicist. Posjetio je Novi 17. srpnja i 1. listopada 1938. godine. – Vidi i Seton Watson, Robert William.

WEBER, IGOR (Varaždin, 4. 2. 1963), sin Borisa i Zlatice (Bebika) Piškulić Mladinov - Anjike (13. 7. 1942), Novičine. Doktor prirodnih znanosti; diplomirao je na Fakultetu fizike i informatike u Zagrebu, a doktorirao u Münchenu. Sestra Maja (Zagreb, 11. 11. 1976) studira u Zagrebu umjetnički dizajn.

Veza: Piškulić 211, 117, 157

1.

WEINER, DUŠAN (Sisak, 21. 1. 1875 – Zagreb, 27. 6. 1934), sin Ljudevita i Julijane r. Petrušić; supruga Slavica r. Ježić - Z Malenice (Novi, 15. 11. 1876), kći Ivana Pavlovog. Podrijetlom je Židov. Diplomirani inženjer šumarstva. Bio je kraljevski kotarski šumar u Novom od 1890. do 1900. Nakon demonstracija održanih u Novom 21. i 22. svibnja 1903. protiv bana Khuena Héderváryja, kotarska je oblast tražila od Općine Novi da plati troškove radi saniranja nastale štete. Općina je to odbila pa je kotarska vlast suspendirala općinsko poglavarstvo i postavila Weinera za policijskog komesara u Novom. Od 1902. je zajedno s Eduardom Würthom i Marinom De Bonom pošumljavao teren današnjeg parka u Lukavicama nakon čega je premješten u Crikvenicu, zatim Ilok, Bjelovar i Zagreb. Djeca su mu Jelena Blanka (Crikvenica, 21. 7. 1900), udana Šilović, Vlatka (Crikvenica, 24. 12. 1901), udana Babić, Slaviša (Novi, 27. 6. 1903) i Željko (Krapina, 1904 / 1905).

Veza: 2, 3 2.

WEINER, SLAVIŠA - Čiča Romanijski (Novi, 27. 6. 1903 –selo Pjenovac, Romanija, 21. 1. 1942), sin Dušana i Slavice r. Ježić - Z Malenice (15. 11. 1876), Ivanove; rođen je u kući Davida (Aleksa) Maričića - Livakovića, Josipovog; supruga Slavica r. Ivanković (Nova Gradiška), završila je Filozofski fakultet.

Diplomirani inženjer građevinarstva. Tehnički fakultet završio je 1928. u Zagrebu gdje je radio u Higijenskom zavodu, od 1931. u Banjoj Luci, a od 1937. u Sarajevu. Član KPJ od 1940. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije odlazi po direktivi CK KPJ na Romaniju, tu diže ustanak i osniva romanijski partizanski odred kojem je komandant. Od 24. prosinca 1941. član je Glavnog štaba NOV-a i POJ-a za BiH. Poginuo je u selu Pjenovac pokraj Han Pijeska u iznenadnom napadu Nijemaca i četnika na partizanski odred. Proglašen je narodnim herojem NOR-a. Imao je sinove Dobrišu (27. 3. 1931) i Nebojšu (28. 5. 1939). Dobriša se četiri puta ženio, a počinio je

Wsamoubojstvo 21. rujna 1971. u Milanu, gdje je i radio. Unuk Slaviša Nebojšin je skijaški trener.

Veza: 1, 3

3.

WEINER, ŽELJKO (Krapina, 1904 / 1905 – Zagreb, 5. 1. 1942), sin Dušana i Slavice r. Ježić (Novi, 15. 11. 1876), Ivanove. Žrtva fašističkog terora. Strijeljali su ga ustaše u zagrebačkom Maksimiru zbog nesporazuma. Ustaška je policija tražila njegova brata Slavišu, a on je na upit je li on inž. Weiner odgovorio potvrdno te je odveden i strijeljan. Veza: 1, 3

WENZELIDES, ARSEN (Hvar, 11. 4. 1883 – Novi, travanj 1940), sin Karla i Filomene; supruga Marija Plaminac (Vipava, 19. 8. 1893), Edmundova. Kancelarijski praktikant u Prijedoru, vladin perovođa u Sarajevu, a od 1913. do 1940. radi u Općinskom poglavarstvu u Novom.

WINKLER, DINA NATALIA r. Softić (München, Njemačka, 18. 2. 1963), kći Fuada Mustafinog i Vide r. Paškvan, kćeri Rudolfa i Marije r. Piškulić - Bracinke (Novi, 29. 4. 1933); suprug Reiner, neurolog.

Doktorica medicine, specijalistica neurologinja; studirala je na Medicinskom fakultetu u Njemačkoj, Engleskoj i SAD-u, a diplomirala u Zagrebu 1989. Radi u bolnici Schwabinger Krankhaus u Münchenu.

Veza: Paškvan 2, 1, 3, 4

WINTERHALDER, barun, KARLO (Budapest, ?); supruga barunica Jelena (1832 – Novi, 18. 7. 1911).

Carski i kraljevski podmaršal. Živio je sa suprugom u Novom.

WOLF, JOSIP (Gorki kotar, 6. 8. 1915 – Novi, 5. 10. 1943), Mijin.

Pali borac NOR-a. Bravar. Kao partizanski pripadnik jedinica 13. primorsko-goranske divizije ranjen je u borbama pri njemačkom proboju kroz Istru i Hrvatsko primorje i smješten u vojnu bolnicu u Novom gdje je umro i dan poslije, 6. listopada 1943. pokopan na novljanskom groblju uz prisutnost župnika Tome Vicića i Tome Piškulića - Bracine, tadašnjeg “požupa”.

WRANYCZANY de DOBRINOVIĆ, barun dr., ŠIMUN; supruga Irena r. pl. Mrzljak - Z Biškupije, Ofrat (Novi, 14. 3. 1854).

Činovnik u Pomorskoj oblasti u Rijeci i predsjednik Jadrolinije u Crikvenici. Bio je vjenčani kum Mati Deranji i Ruži r. Kariž (Novi, 11. 2. 1917), Frankovoj, majci Ruže Ružine, udane Kuštre. Kći Jelena (1868 – 1908), barunica, pokopana je na novljanskom groblju.

Veza: Mrzljak

WRENSHALL, SUNČANA r. Jovanović - Barolda (London, 12. 6. 1962), kći Rolanda i Rajke r. Rajski (Ðurđevac, 23. 2. 1930 – London, 21. 8. 2002), Franjine; suprug Andrew. Diplomirana imunologinja i defektologinja (logopedica); završila je dva fakulteta u Londonu. Živi i radi u Calgariju (država Alberta, Kanada). Kao sportašica prešla je na biciklu put od Buenos Airesa do Ognjene Zemlje na jugu Amerike pa cestama po hrptu Anda kroz Čile, Peru, Kolumbiju i srednju Ameriku do Yucatana u Meksiku, oko 26.000 kilometara u jednom mahu.

Veza: Jovanović 152, Knespl

1.

WÜRTH, EDUARD (Rijeka, 1844 – Zagreb, ?); supruga Sofija (Kraljevica, 7. 1. 1856). Kraljevski nadšumar u Novom od 1870. do 1932. kada je premješten u Zagreb. Zajedno s Dušanom Weinerom i Marinom De Bonom sudjelovao je u pošumljavanju

novljanskog parka, nakon što je izgrađen 1902. U Novom su mu se rodili sin Hinko (1881) i kći Zora (1878) koja se udala za dr. Milana Sertića.

Veza: 2

2.

WÜRTH, HINKO (Novi, 9. 11. 1881 – Zagreb, 27. 5. 1961), sin Eduarda i Sofije (7. 1. 1856); supruga Mira r. Antolković (20. 8. 1892).

Diplomirani pravnik i svestrani sportaš (nogomet, tenis, mačevanje, skijanje, biciklizam). Prvi je predsjednik Teniskog saveza Kraljevine Jugoslavije 1922, jedan od osnivača i prvi predsjednik HAŠK-a u Zagrebu i njegov prvi vratar. Jedan je od osnivača Hrvatskoga športskog saveza 1909. i Jugoslavenskoga nogometnog saveza 1919. Djeca su mu Zdenko (19. 8. 1913), Mladen (2. 7. 1919) i Adela (6. 9. 1917).

Veza: 1

Zagon Zwikelsdorfer

ZAGON

Selo u sastavu Grada Novog Vinodolskog. Taj su predio sjeveroistočno od Novoga Turci potpuno opustošili te je početkom 17. st. naseljen za vrijeme bana Nikole Frankopana, Gašparovog, kneza Tržačkog. Ime potječe od riječi “zagoniti”, tj. čuvati i pasti blago. Na tom području su bili zaseoci: Glavica, Kolište, Berenći, Gaj, Glavčići, Lukanuša, Vertica, Dujmovci, Klanac, Boričevci, Brig, Belci, Krančići, Podnjive i Poduplje. U Gornji Zagon spadaju Krasnica, Kal, Tribotinj, Plužnice, Valač, koji su do Drugoga svjetskog rata bili u sastavu Općine Novi, a za vrijeme rata partizani su osnovali posebnu općinu (27. veljače 1942). Stanje pučanstva u ovim selima: 11. kolovoza 1937. 1200 stanovnika

31. prosinca 1938. 1226 stanovnika

31. prosinca 1937. 1213 stanovnika

31. prosinca 1941. 1221 stanovnika. Od toga u Donjem Zagonu 479, Krasnici 111, Kalu 100, Trbotinju 178, Plužnicama 179 i Valču 174 osobe.

ZANDONATTI, ANTONIO

Namjesnik-kapetan vinodolski u vrijeme kada su Novi i Vinodol bili pod bankalnom upravom (ces. kralj. Banco –Geföhlen, Ljubljana). Njegovim nastojanjem sklopljena su 22. veljače 1763. u Bakru s Novljanima dva ugovora kojima su vinski doprinos, sulj (doprinos u ovcama) i tlaka zamijenjeni u novčanu obvezu.

ZANDOVSKIJ, JOSIP (Niemetice u Moravskoj, 1864 – Novi, 1898); supruga Jelka (Dubovac, 1869). Kraljevski kotarski šumar u Novom.

ZZATTI, VITTORIO

Talijanski general, zapovjednik talijanske divizije Lombardije u sastavu 5. korpusa 2. talijanske armije. Njegove su se jedinice u travnju 1941. smjestile u Novom i novljanskom polju, a prve su talijanske vojne prethodnice upale u Novi 12. travnja 1941. Jedno su vrijeme tu bili i dijelovi 137. legije crnokošuljaša. Prolazeći kroz Novi skupina se vojnika talijanske jedinice bersaljeri zaustavila na početku Senjske ceste u Lukavicama gdje je stajalo nekoliko Novljana. Jedan je talijanski vojnik zapitao prisutne jesu li tamo preko onih planina (pokazivao je na Velebit) Srbi i jedu li oni djecu. Stariji Novljanin, koji je govorio španjolski jer je radio u Argentini, potvrdno mu je odgovorio ne bi li tako uplašio Talijane. 1.

ZAZULA, RUDOLF (Idrija, ? – Novi, 1919). Kraljevski državni nadlugar u Novom od 1855. do 1919. Veza: 2 2.

ZAZULA, RUDOLF (Novi, 18. 7. 1857 – Sušak, 1898), Rudolfov; supruga Antonija r. Pichler (1873). Kraljevski financijski stražar u Novom.

ZEBIĆ, MILICA r. Maričić - Livakovica (Novi, 1. 11. 1912 –Zagreb, 17. 11. 2002), kći Rudolfa i Margarete (Mare) r. Piškulić - Bilinice (Novi, 6. 2. 1894 – Novi, 1981); suprug Nikola (Sinj, 1911), sin Luke i Matije r. Babić. Diplomirana ekonomistica. Studij je završila u Zagrebu gdje je i radila u Meteorološkom zavodu. Vjenčani kum bio joj je dr. Ivan Pernar, senator u Kraljevini Jugoslaviji.

ZEĆIRI, FADIL (2. 7. 1959), Zećirov. Borac Domovinskog rata od 1990. do 1992. i sudionik operacije Oluja 1995. godine.

ZEMAN

Senator Čehoslovačke Republike. Dana 14. srpnja 1935. pozdravio je prisutne na proslavi 90. obljetnice Narodne čitaonice. Tih je godina u Novi dolazilo mnogo čehoslovačkih turista, školske djece i omladinaca.

ZEZOLA, MARIJA

Učiteljica u građanskoj školi u Novom od 1933. do 1937. Učila je generaciju Franje Kabalina, Davorina Ježića, Davida Sokolića - Verice, Marije Deranja - Majoli, Krsta Zoričića i dr.

ZLONOMER

Satnik u Driveniku i član tamošnje općinske delegacije koja je sudjelovala u donošenju Vinodolskog zakona u Novom 6. siječnja 1288. godine.

1.

ZNIKA, BRANKA, udana Podplatnik (Novi, 12. 10. 1959), kći Branka i Ivanke r. Baričević, Ivanove; suprug Feliks. Doktor stomatolog; Stomatološki fakultet završila je u Zagrebu gdje radi u vlastitoj ordinaciji.

Veza: 2

2.

ZNIKA, IVANKA r. Baričević (Novi, 14. 10. 1933), kći Ivana i Anke r. Piškulić - Anjike (Novi, 5. 4. 1908 – Novi, 20. 11. 2002), Ivanove. Pohađala je Ekonomski fakultet u Zagrebu, ali nije diplomirala. Radila je u Novom kao tajnica i knjižničarka u Narodnoj čitaonici od 2. lipnja 1953, zatim u Zagrebu u Enciklopedijskom zavodu Miroslav Krleža. Sin Ivica je rođen u Zagrebu i zubotehničar je.

Veza: 1 Baričević 23, 5, 67

ZORIČIĆ

Prezime potječe iz Bosne, a prema Kačiću Miošiću Zoričići su došli zajedno s ostalim pukom u današnji Primošten (tada Bosiljine) 1386. uz dopuštenje šibenske općine. U Novi su Zoričići, prema kazivanju Gašpara Zoričića, Tominog - Muhojida došli 1493. kao vojna pratnja biskupa Krištofora, njegova klera i 42 obitelji koje su iz Modruša krenule prije Krbavske bitke. Najviše je Zoričića ostalo u Novom, a dio je došao i u Kotor kod Crikvenice gdje su osnovali selo Zoričići. Jedno selo Zoričići osnovano je i u Istri. U Novi su donijeli tri nadimka: Grujice, Muhojidi i Ćompe, a poslije su nastali i Brnje (Brnjin), Danke, Drlovra ili Drlovreša (Grujice), Grižanac, Lovreša (je Drlovra), Paladin, Skakavci, Šćoko, Škomerža, Tomulina, Matac, Bunjevac.

1.

ZORIČIĆ, ADAM DANKO - Grujica (Novi, 9. 10. 1850 –25. 10. 1901), sin Antona Adamovog.

– Vidi pod Zoričić, Danko jer su ga tako zvali u Novom i upisivali u knjige.

Veza: 31 2.

ZORIČIĆ, ADAM - Grujica (Novi, 26. 2. 1789), sin Matija Dankovog. – Vidi pod Zoričić, Danko jer mu se ime u raznim knjigama različito navodi, a i zvali su ga Danko. Šukundjed mu je Adam zvani Danko (oko 1640 – 23. 5. 1708) čiji su potomci Grujice: Dankovi, S Pridola, Paladini, Vlašići, Perinini, Antonata. Veza: 30 3.

ZORIČIĆ, ALEKSANDAR (Sandro tete Marice Šilice)Grujica (Novi, 13. 11. 1908 – Argentina, 1995), sin Kuzme Mikulinog i Marije r. Piškulić (Novi, 7. 10. 1884 – Novi, 1. 7. 1968), Josipove (Osip Martin). Svećenik. Od rujna 1932. kapelan je u Perušiću, zatim vjeroučitelj u gimnaziji u Senju. Mladu misu obavio je u Novom. Bio je ustaški stožernik (zakleti ustaša i prije rata) u Senjskoj županiji od 25. svibnja 1941. te kao ustaški povjerenik za Kotar Novi preuzima vlast pa je 1943. u Sisku kao vojni dušobrižnik u činu poručnika bojnog broda. Potkraj rata emigrirao je u Argentinu gdje je napustio svećeničku službu i zasnovao obitelj. Otac Kuzma (Novi, 25. 9. 1879) imao je braću Josipa (Novi, 20. 7. 1852 – Afrika, 5. 11. 1919), Karla (Novi, 2. 11. 1854 –Novi, 10. 8. 1895), Stipana (Novi, 1. 1. 1877 – Novi, 27. 12. 1922) i Nikolu (Novi, 7. 11. 1864 – Čajniče, 13. 10. 1880).

Veza: 91, 74 4.

ZORIČIĆ, AMALIJA - Šćokinica (Novi, 22. 10. 1954), kći Antona Stipanovog i Marije (Mica) r. Trstenjak (Novi, 7. 3. 1932), Jakovljeve. Magsitrica znanosti, profesorica te pjesnikinja; završila je Filozofski fakultet u Zadru, a magistrirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz novije njemačke književnosti. Predavala je njemački jezik i književnost te povijest umjetnosti u Srednjoj školi dr. Antuna Barca u Crikvenici. Piše poeziju na čakavskom i štokavskom i prevodi s njemačkog.

Veza: 21, 108, 61, 119, 53, 104, 103 5.

ZORIČIĆ, ANICA r. Dorčić (Novi, 24. 6. 1916 – Zagreb, 15. 5. 1949), kći Bogoslava i Marije r. Sokolić - Grginice (Novi, 17. 10. 1880 – Novi, 4. 1. 1962), Grgine; suprug SvetozarGrujica (Novi, 25. 7. 1914 – Rijeka, 13. 5. 2004), Petrov. Učiteljica; završila je stručnu Učiteljsku školu za domaćinstvo u Futogu. U Novom je od 1941. radila ilegalno za NOP, a od 1945. do 1949. u osnovnoj školi. Zbog bolesti završila je u bolnici u Zagrebu gdje je umrla i pokopana na Mirogoju.

Veza: 120, 82, 25, 137, 107, 132, 27, 36, 23, 83, 63, 94

6.

ZORIČIĆ, ANDRIJ - Ćompa (Novi, 25. 11. 1875 – Južna Amerika, ?), sin Ivana Josipovog i Mare r. Šebalja (Novi, 20. 10. 1846 – Novi, 17. 4. 1908), Martinove; supruga Slavica r. Sokolić - Milinica (Novi, 2. 3. 1884 – Novi, 5. 3. 1949), Matijeva. Po djedovu bratu Matiju, njegovi potomci dobivaju nadimak Matac. Zidar. Radio je u Novom, a 1925. odlazi na rad u Južnu Ameriku odakle se nije vratio. Brat mu je Vladimir (Novi, 7. 8. 1885). Imao je kćeri Maru (Novi, 15. 2. 1909) i Andrinu (Novi, 21. 10. 1921). Pradjed Luka Ivanov (25. 1. 1772 – Novi, 2. 4. 1843) imao je brata Antona (Novi, 10. 1. 1781), svećenika.

Veza: 11

7.

ZORIČIĆ, ANDRIJ - Grujica, Skakavac (Novi, 14. 11. 1872 –Južna Amerika, ?), sin Jurja Bartolovog i Katarine r. Maričić - Hrgešinke (Novi, 3. 12. 1847 – Novi, 10. 8. 1920), kćeri Ivana Grginog. Mornar (što je u Novom bila rijetkost). Godine 1930. odlazi u Južnu Ameriku. Majka mu je u Novom prosjačila, a otac (Novi, 11. 1. 1843) je umro u Americi.

Veza: 80, 85

8.

ZORIČIĆ, ANKA - Šćokinica (Novi, 25. 6. 1915 – Rijeka, 8. 3. 1977), kći Ivana Antonovog i Slavice r. RadetićLokančevice (Novi, 13. 2. 1873 – Novi, 18. 12. 1944), Antonove, druge očeve supruge. Činovnica; završila je građansku školu u Novom. Ljeti je radila na novljanskom kupalištu kao blagajnica. Nakon 1945. blagajnica je u Poljoprivrednoj zadruzi u Novom, zatim činovnica u trgovačkim radnjama Izbor, Ukus i Vinodol u Novom. Bila je vlasnica kuće na Placi (sada kafić Bistro M). Sestre su joj Marija (Novi, 8. 12. 1908) i Zdenka (Novi, 27. 5. 1913), udana za Šikića, a braća Stipan, Petar (Novi, 29. 6. 1903 – Južna Amerika, ?) i Anton. Veza: 53, 119, 108, 21, 61

9.

ZORIČIĆ, ANKA r. Radetić - Kovačica (Novi, 10. 10. 1894 –Zagreb, 30. 1. 1972), kći Josipa i Marije r. Baran (Novi, 17. 9. 1871 – Novi, 27. 3. 1955), Josipove; druga je supruga Ivana Zoričića - Grujice (Novi, 24. 6. 1870 – Rijeka, lipanj 1950), Tominog. Primalja (“babica”) u Novom (između dvaju svjetskih ratova te do 1950). Godine 1948. mrtvoga je brata Tomu Radetića - Kovača sama prala nakon što su se nad njime iživljavala trojica Novljana koji su ga ubili. Pokopana u Novom.

Veza: 62, 122, 105 10.

ZORIČIĆ, ANKA - Grujičinka (Novi, 26. 7. 1878 – Stenjevec, ?), kći Tome Josipovog i Tereze r. Kargačin - Dunkovice (Novi, 30. 6. 1840 – Novi, 19. 9. 1910).

Zbog duševne bolesti smještena je u bolnicu, kao i sestra joj Mare (7. 6. 1880).

Veza: 126, 71, 76, 63, 93

11.

ZORIČIĆ, ANTON - Ćompa (Novi, 17. 1. 1924 – Zagreb, 18 / 19. 4. 1984), sin Andrija Ivanovog i Slavice r. Sokolić - Milinice (Novi, 2. 3. 1884 – Novi, 5. 3. 1949); supruga Ljuba r. Franin - Pećarica (u. Zagreb, 18 / 19. 4. 1984). Milicionar. Sudionik NOB-a od prije kapitulacije Italije pa je bio zatvoren, a od 9. rujna 1943. borac u 13. primorsko-goranskoj i 35. ličkoj diviziji. Nakon rata postaje milicionar. Radio je na Golom otoku na rukovodećem položaju i zlostavljao zatvorenike zbog čega su mu prijetili. Mučen nečistom savješću ubio je pištoljem suprugu i sebe. Sinovi su im Željko (Zagreb, 1949) i Andrija (Zagreb, 1952).

Veza: 6 12.

ZORIČIĆ, ANTON - Grujica, Lovreša (Novi, 9. 1. 1905 –Kraljevo, 22. 6. 1922), sin Antona Lovrinog i Marije r. Paladin (Novi, 7. 9. 1868 – 22. 12. 1944), Jakovljeve. U knjigama se navodi i nadimak Drlovra. Zidar. Bio je na radu u Srbiji gdje je na poslu zatrpan zemljom i ugušio se. Veza: 84, 15, 65, 95, 44, 45, 109, 71 13.

ZORIČIĆ, ANTON - Ćompa (Novi, 10. 1. 1781 – Novi, ?), sin Ivana Lukinog i Margarete r. Piškulić (Novi, 26. 8. 1753), Lukine.

Svećenik. Bio je plovan (župnik) u raznim mjestima, a kada je umirovljen, vratio se u Novi. Imao je brata Luku (Novi, 25. 1. 1772 – Novi, 2. 4. 1843) i Mikulu (Novi, 1. 2. 1780). Rodočelnik mu je Pribislav Zoričić (veza 115). Veza: 38, 98 14.

ZORIČIĆ , ANTON ( Antonata) - Grujica (Novi, 21. 9. 1907 – Novi, 17. 1. 1945), sin Josipa Antonovog i Kate r. Šebalja (Novi, 2. 11. 1871 – Novi, 30. 8. 1956), Bartolove. Šukundjed mu je Adam Danko (Novi, 26. 2. 1789), Matijev, kao i Svetozaru i Krstu Petrovom te Želimiru i Vinku, sinu Ivana Dankovog. Žrtva fašističkog terora. Vodoinstalater. Imao je radionicu na “Preškrili”, zatim je radio u Vodovodu Žrnovnica u Novom. Pod njemačkom okupacijom Novoga imao je propusnicu za slobodan izlazak izvan bodljikave žice kojom je Novi bio opasan, prenosio je pisma partizanima, a njihova nosio u okupirani grad i ostavljao u vodocrpilištu u polju. Ranili su ga njemački vojnici na straži pucajući mu u leđa iz bunkera koji su bili izgrađeni oko mjesta, dok je u polju na vodocrpilištu Ivanja zatvarao vrata, a oni pomislili da se radi o partizanu. Nakon osam dana je preminuo u vili Stražnjicki koju je čuvao. Nadimak Antonata dobio je jer je objašnjavao

kako se njegovo ime izgovara na makedonskom jeziku. Veza: 52, 130, 124, 97, Petrinović

15.

ZORIČIĆ

, ANTON - Grujica, Lovreša (Novi, 9. 10. 1867 –Novi, 14. 2. 1940), sin Lovre i Marije r. Maričić - Hrgešinke (Novi, 10. 8. 1837 – Novi, 10. 1. 1919), Matijeve; supruga Marija r. Paladin (Novi, 7. 9. 1868 – Novi, 22. 12. 1944), Jakovljeva.

Zidar u Novom. Po ocu, ta grana Zoričića dobiva i nadimak Lovreše.

Veza: 84, 65, 95, 44, 12, 45, 109, 71, 110, 73, 29, 17

16.

ZORIČIĆ, ANTON - Ćompa, Matac (Novi, 9. 6. 1833 – Zagreb, ? ), sin Matija Lukinog i Tereze r. Pauš (1815 – Novi, 26. 2. 1861), prve očeve supruge; supruga Marija r. Jordan. Financ. Nadimak mu je po ocu Matiji - Ćompi. Veza: 98, 38, 13, 78, 34

17.

ZORIČIĆ, ANTON - Grujica, Kosac (Novi, 13. 4. 1865 –6. 4. 1948), sin Mikule Antonovog i Franice r. Krišković (Novi, 15. 12. 1842 – Novi, 26. 1. 1882); supruga Marija r. Krišković - Zuglika (Novi, 23. 2. 1865 – 8. 1. 1943). Nadimak Kosac on i cijela obitelj nosili su zbog supruge koja je kosila. Zidar. Radio je uglavnom kod građevinskih poduzetnika Franka Mudrovčića i Josipa Piškulića - Fumića, Anjića u Novom, ali i u Dalmaciji. Veza. 84, 92, 41, 15

18.

ZORIČIĆ, ANTON - Ćompa (Novi, 7. 11. 1916 – Sisak, svibanj 1945), sin Nikole Antonovog i Josipe r. PaladinŠkomerža (Novi, 8. 5. 1893), kćeri Ivana Kuzminog. Žrtva rata (1941 – 1945). Poljoprivredni radnik u Kitišancima (Valpovo) gdje se otac s cijelom obitelji doselio 1935. kao kolonist i postao seoski knez. Za vrijeme NDH mobiliziran je u ustašku vojsku kao običan vojnik. Nakon pada NDH, na “križnom putu” ubile su ga partizanske jedinice. Posljednji je put viđen u Sisku gdje su nakon dolaska iz Slovenije vojnike obučene u ustaške uniforme izdvajali od domobrana. U općini Valpovo proglašen je umrlim 15. svibnja 1946. godine.

Veza: 117, 72, 79, 129

19.

ZORIČIĆ

ANTON - Grujica, Grižanac (Poduplje, Novi, 25. 5. 1867 – Poduplje, Novi, 13. 1. 1921), sin Petra Josipovog i Marije r. Radetić (Novi, 23. 9. 1833 – 11. 3. 1922); supruga Kleofina r. Mrzljak - Pavičinka, Parlaremova (Novi, 8. 9. 1873 – Bakar, 1955 / 1960), Jurjeva, preudana Dragović (Senj), a bila je “gatavica”. Zidar, kočijaš i lugar u novljanskoj šumi. Stanovao je u kući koja se nalazila ispod jame Duplje u Novom. To se

mjesto službeno nazivalo selo Poduplje, a Zagonjani su ga zvali “Antonova kuća”. Kod njega je stanovao Milan Buneta, Rafaelov, s kojim se posvađao i tijekom svađe poginuo od metka iz svoje puške.

Veza: 113, 74 20.

ZORIČIĆ, ANTON - Tomulina, Majer (Novi, 17. 6. 1888 –Novi, 9. 1. 1962), sin Petra Ivanovog (Ivan Franko) i Marije r. Mudrovčić - Majerke (Novi, 12. 11. 1854 – Novi, 14. 1. 1928), Antonove; supruga Lucija r. Paladin (Novi, 20. 8. 1894 – Novi, 3. 8. 1971), Frankova. Ovlašten javni “taxi-nosač” (trhonoša) prtljage turista i putnika (brodskih i autobusnih) te robe s parobroda za novljanske trgovine. Polubrat je Rudolfu Mudrovčiću (po majci). Imao je brata Ivana (Trsat, 20. 10. 1884) i brata Dobrotina Mudrovčića (Novi, 1. 5. 1880) koji je rođen prije vjenčanja oca i majke.

Veza: 112, 42, 64, 59, Mudrovčić 18 21.

ZORIČIĆ, ANTON - Šćoko (Novi, 12. 6. 1924 – Novi, 22. 4. 1996), sin Stipana Ivanovog i Marije r. Paladin - Škrope (Novi, 5. 7. 1901 – Novi, 8. 6. 1973), Kuzmine; supruga Marija (Mica) r. Trstenjak (Novi, 7. 3. 1932), Jakovljeva. Poštanski službenik; završio je četiri razreda građan-ske škole u Novom i jednu godinu poštanske škole u Rijeci. Sudionik NOB-a od 17. srpnja 1942. kao borac u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Nakon rata je službenik u ONOO-u za Hrvatsko primorje u Rijeci, zatim upravitelj pošte u Novom. Bio je član Upravnog odbora Narodne čitaonice od 18. siječnja 1941. godine. Veza: 119, 8, 53, 108, 61, 4, 104, 103 22.

ZORIČIĆ, AUGUSTIN (Guštin) - Grujica (Novi, 28. 8. 1876 – 23. 3. 1943), sin Ivana Pavlovog i Lucije r. Radetić (Novi, 23. 6. 1852 – 14. 8. 1914); druge očeve supruge; supruga Jelena r. Frković (Pleteno, Ledenice, 12. 11. 1885 –17. 4. 1943), kći Šimuna i Ane Krmpotić - Šimaja. Bez zanimanja i bez zemlje za obrađivanje bio je prisiljen prosjačiti, a u Drugome svjetskom ratu umrli su od neimaštine i bolesti on, supruga mu i kći Anka (Novi, 11. 8. 1930 – Novi, 30. 1. 1943), dok je sin Josip (Novi, 15. 11. 1922) bio na radu u Njemačkoj (1942 – 1945). Šukundjed mu je Andrij (Novi, 20. 11. 1753), Jurjev.

Veza: 66 23.

ZORIČIĆ, BARBARA, udana Greco - Grujičinka (Milano, 12. 5. 1977), kći Eugena Krstovog i Lorene Rampinini (Milano, 17. 7. 1954), Giuseppove; suprug Massimiliano; sinovi Fabio Massimo (14. 7. 2009) i Filippo (7. 8. 2013), praunuci Krsta Zoričića. Doktorica veterine; završila je studij na Veterinarskom fakultetu u Milanu (Facolta di Medicina Veterinaria). Veza: 36, 27, 82, 132, 63, 114, 90, 88, 96, 30, 99

24.

ZORIČIĆ-BOROŠA, BLANKA (Daruvar, 3. 9. 1952), Ivičina. – Vidi pod Boroša-Zoričić, Blanka. Veza: 0

25.

ZORIČIĆ, BOJAN - Grujica (Novi, 12. 7. 1946), sin Svetozara i Anice r. Dorčić (Novi, 24. 6. 1916 – Zagreb, 15. 5. 1949), Bogoslavove; prve očeve supruge; supruga Mirjana r. Milanja (Zagreb, 23. 5. 1951), Vjenceslavova; rastavljen. Arhitektonski tehničar; završio je srednju tehničku školu u Rijeci. Studirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani. Bio je vlasnik građevinske tvrtke Građevinar u Novom, a od 1989. je radio u GP Mel u Novom kao direktor. Zajedno s Fedorom Mudrovčićem, Konstantinovim (Košto) napisao je žitak Nelikvidni 1973, a sam je autor žitaka Poprda 1979, Jebivetar 1994, I neka nam je 2001. i Nikad gore 2011. Bio je član Upravnog odbora Turističkog društva u Novom (od 1984) te inicijator i jedan od suosnivača Visoke vinske akademije u Novom, privatne organizacije ljubitelja dobre kapljice koja je obnovila stari novljansku običaj biranja “Ružice Vinodola”. Ima sina Marina (Rijeka, 9. 12. 1975) i kćer Davorku (6. 3. 1984), udanu Fišter.

Veza: 120, 5, 82, 132, 83, 63, 114, 88, 96, 27, 137, 94, 107, 132, 63, 27, 36, 23

26.

ZORIČIĆ, BORIVOJ - Muhojid (Novi, 9. 1. 1938), sin Josipa Gašparovog i Zore r. Mrzljak - Bartolčevice (Novi, 31. 8. 1914), Rudolfove, poslije preudane za Krsta Kriškovića, Petrovog; supruga Sonja r. Bakić. Građevinski tehničar; završio je Višu građevinsku školu u Zagrebu. Radio je u Industrogradnji Veza: 68, 55, 48, 33, 28, 102, 136

27.

ZORIČIĆ, BORO KREŠIMIR - Grujica (Trst, 29. 3. 1948 –Bizovac, 11. 8. 1970), sin Krsta i Zore r. Agotić (Feričanci, 25. 8. 1921 – Bizovac, 11. 8. 1970), Markove. U Trstu je ubilježen kao Krešimir Boro, a u Beogradu kao Boro Krešimir. Elektrotehničar; srednju tehničku školu završio je u Milanu i radio u tvornici u Milanu. Na odsluženju vojnog roka na Jahorini kod Sarajeva dobio je dopust i zajedno s majkom i bratom Eugenom otišao u Feričance gdje je mlađi brat ranjen iz njegove kubure. U vožnji u bolnicu u Osijek, sudario se u mjestu Bizovcu s kamionom za prijevoz mlijeka. Pritom su poginuli on, majka, tetak i još četiri osobe. Pokopan u Feričancima.

Veza: 82, 132, 120, 114, 90, 96, 30, 63, 36, 23, 99, 94

28.

ZORIČIĆ, BRANIMIR - Muhojid (Zagreb, 19. 3. 1969), sin Borivoja Josipovog i Sonje r. Bakić. Ekonomist; završio je srednju ekonomsku školu i dvije

godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Radi u knjižarsko-tiskarskom poduzeću u Zagrebu. Veza: 26, 68, 48, 33

29.

ZORIČIĆ, DAMIR - Grujica, Lovreša (Novi, 20. 3. 1958), sin Nedeljka Josipovog i Helene r. Petrinović (Novi, 11. 10. 1935), kćeri Antona (Anton Marica) - Gašpara; supruga Melina r. Brozović (Rijeka, 10. 11. 1968), Antonova. Strojar; završio je srednju tehničku školu, strojarski smjer u Rijeci. Radio je u poduzeću Mehanika, Crikvenica, a od siječnja 1987. radi u KP Vodovod Žrnovnica u Novom. Od 1993. do 1997. gradski je vijećnik u Novom. Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) i sudionik operacije Oluja (1995). Veza: 109, 45, 71, 65, 15, 73, 110 30.

ZORIČIĆ, DANKO ADAM - Grujica (Novi, 26. 2. 1789 –poslije 1847), sin Matija Dankovog i Katarine r. Radetić (Novi, 31. 10. 1749 – Novi, 11. 8. 1817), Matijeve; supruga Ursa r. Zoričić - Grujičinka (Novi, 5. 9. 1784 – Novi, 23. 1. 1855), Antonova. Obrtnik i jedan od utemeljitelja Narodne čitaonice i član Upravnog odbora od osnivanja 27. ožujka 1845. u Srićinoj kući. U matičnim knjigama navodi se kao Adam, a u javnoj uporabi pa i u zapisnicima Čitaonice kao Danko. Veza: 96, 100, 58, 88, 31, 40, 67, 39, 114, 46, 51, 52, 17, 92, 57, 101, 131, 134, 81, 32, 86, 120, 82 31.

ZORIČIĆ, DANKO ADAM - Grujica (Novi, 9. 10. 1850 –Butte, Montana, SAD, 25. 10. 1901), sin Antona Dankovog (Danko Adam) i Kate r. Toljan (25. 9. 1805 – 1877), Antonove; prva supruga Marija r. Kabalin - Javorka (Novi, 9. 3. 1855 – Novi, 7. 6. 1891), Fabijanova, druga Marija r. Šebalja (Novi, 11. 9. 1864 – Novi, 14. 5. 1949), Bartolova. Trgovac. Imao je trgovinu u Novom (u sadašnjoj kući Hreljčevih na Placi iza “Križa”). Budući da mu je trgovina propala, otišao je 1901. u Sjevernu Ameriku prije rođenja sina mu Ivana (Ivan Dankov) (Novi, 24. 5. 1901) i tamo umro nenaviknut na težak rad emigranata. Braća su mu Ivan (Novi, 18. 7. 1847 – Cordoba, Argentina, 20. 12. 1890) i Anton (Novi, 27. 8. 1834 – Novi, 9. 4. 1899).

Veza: 96, 30, 51, 135, 128, 123, 118, 100, 58, 88, 67, 40, 52

32.

ZORIČIĆ, DAVORIN - Grujica (Novi, 4. 8. 1912 – Zemun, 10. 6. 1978), sin Filipa Ludovikovog i Marije r. Kargačin - Brunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve; prva supruga Ljubica r. Protić (Beograd, 3. 5. 1914 – Beograd, 20. 4. 1997), druga Berta (iz Kostrene). Završio je Trgovačku akademiju u Zemunu. Radio je u Privilegiranoj agrarnoj banci u Beogradu do 1941, u Tvornici tekstila I. Milutinović u Zemunu kao direktor privredno-računskog sektora i u Vojnoj tekstilnoj

industriji u Priboju na Limu. Imao je sina Vladimira (Zemun, 2. 8. 1942) iz prvog braka.

Veza: 39, 46, 114, 88, 96, 30, 111, 90, 101, 131, 134, 81, 86, 120, 82

33.

ZORIČIĆ, DEAN - Muhojid (Zagreb, 2. 1. 1965), sin Borivoja Josipovog i Sonje r. Bakić.

Građevinski tehničar; završio je srednju građevinsku školu u Zagrebu 1982. Radi u Zagrebu u privatnoj tvrtki. Veza: 26, 68, 48, 28

34.

ZORIČIĆ, DRAGICA - Ćompinica, Matac (Novi, 6. 11. 1906 – Vrapče, ?), kći Karla Antonovog i Barbare r. Jakovčić (1884).

Završila je u bolnici za duševne bolesnike u Vrapču. Otac joj je bio bilježnik. Braća su joj Srećko (Bakar, 14. 5. 1905) i Milan (Novi, 31. 1. 1908 – Bribir, 18. 4. 1909).

Veza: 78, 16, 98, 13

35.

ZORIČIĆ, DUBRAVKA r. Jovanović (Zagreb, 29. 5. 1955), kći Slobodana i Sofije (Sonja) r. Menenberger (Voćin, 1. 1. 1932); suprug Živko - Grujica (Šibenik, 24. 4. 1953), sin Ivana Matijevog. Profesorica etnologije i književnosti; završila je Filozofski fakultet u Zagrebu. Radi u Srednjoj školi dr. Antuna Barca u Crikvenici.

Veza: 138, 50, 60, 97, 52

36.

ZORIČIĆ, EUGEN - Grujica (Donji Miholjac, 26. 3. 1952), sin Krsta i Zore r. Agotić (Feričanci, 25. 8. 1921 – Bizovac, 11. 8. 1970), Markove, prve očeve supruge: supruga Lorena r. Rampinini (Milano, 17. 7. 1954), Giuseppeova. Vanjskotrgovinski djelatnik. Završio je englesku školu u Milanu. Radi u japanskoj vanjskotrgovinskoj korporaciji MITSUI, ispostava u Milanu, rukovoditelj je izvoza prehrambenih proizvoda. Ima kćeri Barbaru (Milano, 12. 5. 1977) i Micol (Milano, 26. 5. 1980).

Veza: 82, 132, 120, 5, 63, 83, 114, 90, 96, 30, 27, 23, 99, 25, 137, 107

37.

ZORIČIĆ, FERDINANDO - Ćompa (Novi, 14. 9. 1866 –Zlatar, 9. 4. 1886), sin Ivana Ferdinandovog i Ursule r. Potočnjak - Ujtata (Novi, 11. 12. 1845). Učitelj u Zlataru. Završio je učiteljsku školu. Veza: 54, 69, 38, 43

38.

ZORIČIĆ, FERDINAND - Ćompa (Novi, 19. 10. 1799 –26. 5. 1847), sin Luke Ivanovog i Kate r. Piškulić (Novi, 30. 6. 1773 – Novi, 8. 10. 1872), Matijeve; prva supruga Katarina r. Petrinović - Juretinka (Novi, 26. 10. 1793), Jurjeva, druga Margareta r. Potočnjak (Novi, 13. 7. 1809).

Njegov je otac (Novi, 25. 1. 1772 – Novi, 2. 4. 1843) brat svećenika Antona (Novi, 10. 1. 1781). Obrtnik u Novom. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice u Novom i član Upravog odbora od osnivanja 27. ožujka 1845. Stradao je u brodolomu nastalog zbog nevremena, ugušio se od morske prašine koju podiže bura. Veza: 13, 98, 54, 16, 43 39.

ZORIČIĆ, FILIP - Grujica, Vlašić (Novi, 2. 5. 1880 – Zagreb, 20. 9. 1952), sin Ludovika Matijevog i Antonije r. Sokolić - Vlašike (Novi, 18. 11. 1853 – Zemun, 3. 10. 1919), Matijeve; supruga Marija r. Kargačin - Brunkovica (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeva. Općinski činovnik u Ledenicama od 1906. do 1910, zatim u Srijemu (Srpovci, Ruma, Deč), javni bilježnik u Zemunu i činovnik u Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja u Beogradu. U Zemunu je bio “jugosokolaš”, a 1941. seli u Zagreb gdje postaje aktivan član Društva Primoraca i Istrana.

Veza: 88, 100, 58, 30, 46, 114, 101, 131, 134, 81, 32, 86, 111, 90, 120, 82

39/1.

ZORIČIĆ, FRANCIKA - Grujičinka (Novi, 20. 12. 1839 –Stenjevec, 26. 7. 1910), kći Martina Jurjevog i Marije r. Krišković - Zuglike (Novi, 19. 8. 1810 – Novi, 22. 2. 1887), Ivanove.

Zbog duševnog rastrojstva 1880. odvedena je u Zavod za umnobolne u Stenjevec gdje je nakon 23 i pol godine umrla. Imala je brata Ivana (Novi, 24. 6. 1834 – Rijeka, 1860) i Antona (Novi, 16. 1. 1852 – Novi, 28. 3. 1935).

Veza: 80, 8

40.

ZORIČIĆ, FRANCIKA r. Piškulić - Jurašica (Novi, 20. 4. 1852 – Trsat, 27. 12. 1932), kći Matije i Helene r. Potočnjak - Rusanove (Novi, 6. 6. 1808 – Novi, 24. 11. 1889), Antonove; suprug Franko - Grujica (Novi, 2. 9. 1850 – 11. 10. 1915), sin Franka Dankova (Adam). Primalja (“babica”) u Novom. Veza: 67, 57

41.

ZORIČIĆ, FRANCIKA - Grujičinka, Kosac (Novi, 28. 2. 1899 – Novi, 1944), kći Antona Mikulinog i Marije r. Krišković - Zuglike (Novi, 23. 2. 1865 – Novi, 8. 1. 1943) po kojoj je nadimak Kosac. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata, prema kazivanju Anke Baričević, umrla je od gladi. Brat joj je Bogoslav (Novi, 1. 11. 1892), a sestre Marija (Novi, 14. 9. 1896) i Paulina (Novi, 11. 7. 1905 – 5. 5. 1971), udana Jeraj.

Veza: 17, 92

42.

ZORIČIĆ, FRANKO - Tomulina (Novi, 24. 1. 1934 – Novi, 27. 11. 1993), sin Antona i Lucije r. Paladin (Novi, 20. 8.

1894 – Novi, 3. 8. 1971), Frankove; prva supruga Luca r. Grbeša, druga Marija (Mera) r. Manestar. Tomuline su podrijetlom iz Brinja kamo su svojedobno došli iz Novog. Automehaničar; zanat je izučio u pogonu Transport (zvanom Garaža) Šumarije Novi. Radio je kao vozač autobusa Autotransa iz Rijeke. Brat Ivan (Novi, 1. 3. 1931) umro je 15. svibnja 1974. u Bribiru gdje je živio s obitelji. Veza: 20, 112, 64, 59, Lalić

43.

ZORIČIĆ, FRANKO - Ćompa (Novi, 4. 10. 1869 – Novi, 17. 3. 1900), sin Antona Ferdinandovog i Franice r. ZoričićŠćokinice (Novi, 20. 8. 1834 – Novi, 6. 11. 1908), Ivanove; supruga Danica r. Karlović (Novi, 24. 10. 1875 – Novi, 3. 4. 1951), Tomina.

Zidar. Radio je u Novom kod novljanskih poduzetnika. Sinovi su mu Anton (Novi, 15. 6. 1896) i Franjo (Novi, 9. 1. 1900).

Veza: 54, 37, 69, 38

44.

ZORIČIĆ, FRANKO - Grujica, Lovreša (Drlovra) (Novi, 26. 9. 1900 – Auckland, Novi Zeland, 21. 6. 1952), sin Antona Lovrinog i Marije r. Paladin (Novi, 7. 9. 1868 –Novi, 22. 12. 1944), Jakovljeve; supruga Irena r. Maričić - Livakovica (Novi, 10. 1. 1903 – Novi, 20. 6. 1995), Frankova.

Zidar. Radio je u Novom do 1936. kada je otišao u Južnu Afriku odakle je preselio na Novi Zeland. Kćeri su mu Sabina (Novi, 27. 10. 1924) i Marija (Novi, 25. 10. 1933).

Veza: 83, 15, 65, 95, 12, 45, 109, 71

45.

ZORIČIĆ, FRANKO - Grujica, Lovreša (Kitišanci, Valpovo, 29. 1. 1923 – Novi, 15. 1. 2003), sin Josipa Antonovog i Marije r. Sokolić - Kozarice, Jureškovice (Novi, 9. 7. 1894 – Kitišanci, Valpovo, 1962), Antonove; supruga Antonija (Tonica) r. Kalanj (Klenovica, 14. 1. 1934), kći Antona i Marije r. Miletić. Izučeni bravar. Radio je u Drvnoj industriji Belišće, od 1949. radi u pogonu Transport (Garaža) Šumarije Novi, a kao upravitelj od 1951. do 1983. godine.

Veza: 65, 95, 44, 12, 15, 109, 71, 110, 73, 29

46.

ZORIČIĆ, FRANKO - Grujica, Vlašić (Novi, 23. 7. 1887 –Buenos Aires, Argentina, 1. 2. 1972), sin Ludovika Matijevog i Antonije r. Sokolić - Vlašike (Novi, 18. 11. 1853 –Zemun, 3. 10. 1919), Matijeve; supruga Paulina r. Sokolić - Milinica, Kotorka (Novi, 12. 1. 1892 – Novi, 19. 1. 1979), Frankova.

Zidar. Bio je najmlađi od novljanskih mladića koji su sudjelovali u demonstracijama protiv bana Khuena Héderváryja od 22. do 24. svibnja 1903. u Novom kada su mađarske grbove, skinute s ustanova, bacali u more (u luci). Ubrzo je otišao u Argentinu gdje mu je već bio otac. Znao je svirati na harmoniku pa bi u gostionici u

kojoj bi se u Buenos Airesu skupljali Novljani svirao i zabavljao društvo u kojem je bio i brat mu Petar, Krstov otac, a otac Ludoviko bi se na katu zabavljao s curama. Veza: 88, 100, 58, 96, 30, 39, 144, 111, 90, 120, 82, 101, 131, 134, 81, 32, 86

47.

ZORIČIĆ, FRANKO VICKO - Muhojid (Novi, 2. 10. 1837 –Novi, 26. 2. 1919), sin Mikule Tominog i Katarine r. Sokolić - Kozarice (Novi, 25. 10. 1795 – Novi, 30. 3. 1889); supruga Marija r. Mažuranić - Šimica (Novi, 8. 11. 1846 –Novi, 21. 1. 1922), Šimunova. Bio je u vojnoj financijskoj službi. U općinskim se knjigama vodi kao Vicko i kao Franko. Imao je braću Tomu (Novi, 26. 7. 1827 – Novi, 17. 10. 1905) i Vicka (Novi, 2. 10. 1837 – Zagreb, ?).

Veza: 126, 48, 121

48.

ZORIČIĆ, GAŠPAR - Muhojid (Novi, 7. 1. 1872 – Novi, 6. 7. 1965), sin Tome Mikulinog i Barbare r. Sajčić (Novi, 4. 10. 1831 – Novi, 6. 8. 1921); supruga Cecilija (Cila) r. Sokolić - Jurmanka (Novi, 3. 11. 1881 – Novi, 1968), Jakovljeva. Zidar. Radio je u Novom pa u SAD-u odakle se vratio. Bio je “pivač” u novljanskom kolu. Davorinu Ježiću je pred nekoliko svjedoka ispričao događaje o dolasku u Novi plemena Zoričić zajedno s biskupom Krištoforom iz Modruša prije Krbavske bitke, a prema usmenoj predaji koja se prenosila s koljena na koljeno. Imao je braću Luku (Novi, 9. 10. 1857) i Kuzmu (Novi, 27. 10. 1862 –Novi, 28. 4. 1871). Prašukundjed Toma Jurjev (7. 3. 1658 –14. 3. 1713) bio je knez, tj. sudac u Novom.

Veza: 47, 68, 55, 26, 33, 28, 102, 136, 126

49.

ZORIČIĆ, GRUJICA (Modruš, ? – Novi, poslije 1500), sin Zorislava i Grujičinke.

Prema legendi o dolasku u Novi iz Modruša 1493. krbavsko-modruškog biskupa Krištofora, koju je zabilježio Davorin Ježić (Novi, 1919 – Novi, 1998), a prema kazivanju Gašpara Zoričića (Novi, 1872 – Novi, 1965), Tominog, Grujica je bio zapovjednik vojničke straže koja je pratila biskupa i njegov kler. U toj je pratnji bilo četrdeset Zoričićevih momaka, a potomci Grujice i oca mu Zorislava dobili su nadimak Grujice koji mnogi i danas upotrebljavaju.

Veza: 133, 115, 127

50.

ZORIČIĆ, IDA - Grujičinka (Šibenik, 23. 4. 1952), kći Ivana Matijevog i Zorke r. Zlatović (Šibenik, 27. 10. 1923), Ginove.

Ekonomistica; završila je Višu turističku školu u Splitu 1975. Radila je u riječkoj Tvornici papira kao financijski referent.

Veza: 60, 97, 138, 35

51.

ZORIČIĆ, IVAN (Ivan Dankov) - Grujica (Novi, 24. 5. 1901 – Novi, 17. 11. 1984), sin Danka Adama Antonovog i Marije r. Šebalja (Novi, 11. 9. 1864 – Novi, 14. 5. 1949), Bartolove, druge očeve supruge; supruga Ana r. SokolićKozarica (Novi, 22. 11. 1906 – Novi, 3. 8. 1989), Vickova. Zidar u Novom. Od 1936. do 1939. blagajnik je sindikalne podružnice HRS-ovih sindikata u Novom. “Pivač” u novljanskom kolu.

Veza: 31, 30, 135, 128, 123, 118, 52

52.

ZORIČIĆ, IVAN - Grujica (Novi, 30. 8. 1867 – Pula, 1915), sin Antona Antonovog (Anton Dankov) i Marije r. Piškulić (Novi, 9. 4. 1840 – Novi, 1869), Petrove. prve očeve supruge; maćeha Mare Dobrić (Novi, 16. 10. 1842): supruga Marija r. Sokolić - Vlašika (Novi, 30. 1. 1871 –Novi, 11. 12. 1943), kći Ivana Ivanovog. Žrtva rata (1914 – 1918); poginuo je u vojnom skladištu od eksplozije streljiva, a bio je vojni ekonom, opskrbljivač u Puli. Pokopan je na vojnom groblju u Puli. Unuci su mu Ivan i Desanka Matijevi. Imao je polubraću: Josipa (Novi, 12. 9. 1871 – Novi, 30. 12. 1909), Tomu (Novi, 30. 12. 1873 – Novi, 2. 10. 1890), Filipa (Novi, 27. 4. 1880 –Novi Zeland, ?), Stipana (Novi, 19. 8. 1877 – Novi, 9. 3. 1886) i Matija (Novi, 2. 2. 1885 – Prag, 6. 7. 1918). Veza: 31, 30, 97, 60, 50, 138, 35, 51 53.

ZORIČIĆ, IVAN - Šćoko (Novi, 28. 7. 1870 – Novi, 24. 6. 1947), sin Antona Ivanovog i Margarete r. Kabalin (Novi, 2. 8. 1836 – Novi, 12. 6. 1915); prva supruga Franica r. Mudrovčić - Temika (Novi, 4. 10. 1877 – Novi, 22. 7. 1902), Mikulina, druga Slavica r. Radetić - Lokančevica (Novi, 13. 2. 1873 – Novi, 18. 12. 1944), Antonova. Pradjed mu je Anton - Grujica (21. 8. 1756), Mikulin. Zidar i zidarski poduzetnik. Izgradio je u Novom, među ostalim, i vilu Margarita (tada vlasništvo Petrićevih) u kojoj su od 1945. smješteni ambulanta, rodilište i Zdravstvena stanica Dr. Andrija Šerman. Nadimak Šćoko (od tal. sciocco – glup) dobio je djed mu Ivan (Novi, 3. 8. 1799 – Bakar, 14. 7. 1844).

Veza: 119, 8, 108, 21, 61, 4, 104, 103

54.

ZORIČIĆ, IVAN - Ćompa (Novi, 26. 12. 1844 – Ogulin, 16. 1. 1930), sin Ferdinanda Lukinog i Margarete r. Potočnjak - Ujtata (Novi, 13. 7. 1809); supruga Uršula r. Potočnjak - Ujtata (Novi, 11. 12. 1845), Josipova. Županijski nadcestar u Novom, poslije se preselio u Crikvenicu. Umro je u bolnici u Ogulinu.

Veza: 38, 98, 37, 69, 16, 43

55.

ZORIČIĆ, IVAN (Ivan Cilin) - Muhojid (Novi, 4. 7. 1921 –Novi, 9. 4. 2013), sin Gašpara Tominog i Cecilije (Cila) r. Sokolić - Jurmanke (Novi, 3. 11. 1881 – 1968), Jakovljeve;

supruga Vjenceslava (Vena) r. Peričić - Kranjčika (Novi, 12. 10. 1921 – Novi, 20. 12. 2011), Venceslavova (Vencel). Stolar i oficir JNA. Zanat je izučio u obrtničkoj stolariji Bože Sučevića i brata Josipa Zoričića nakon završene građanske škole u Novom. Sudionik NOB-a od prosinca 1942. kao komandant bataljuna 40. slavonske divizije. Nakon rata aktivni je pukovnik JNA, a 1972. je umirovljen. Bio je predsjednik KUD-a Ilija Dorčić od 1977. do 1987. i član pjevačkog zbora te “pivač”u novljanskom kolu. Igrao je nogomet u Poskoku i NGŠK-u u Novom. Veza: 48, 68, 102, 136, 26

56.

ZORIČIĆ, IVAN ( Štrosmajerov) - Grujica , S Pridola , Paladin (Novi, 12. 3. 1938), sin Ivana Josipovog (Josip Franko) i Štefanije r. Sokolić - Milinice, Kotorke (Novi, 20. 12. 1906 – 15. 10. 1970), kćeri Franka Jelinog. Nadimci su po baki Mariji r. Paladin i po ocu. Tehničar drvne struke. Radio je u DIP-u Novi od 18. siječnja 1971. do 27. listopada 1972, zatim je otišao na rad u Njemačku. Imao je brata Antona (Novi, 17. 3. 1933 –Novi, 12. 7. 1948). Veza: 56, 67 57.

ZORIČIĆ, IVAN (Štrosmajer) - Grujica, S Pridola, Paladin (Novi, 2. 7. 1901 – Novi, 15. 2. 1979), sin Josipa Frankovog i Marije r. Paladin (Novi, 11. 10. 1862 – Novi, 25. 12. 1950); supruga Štefanija r. Sokolić - Milinica, Kotorka (Novi, 20. 12. 1906 – Novi, 15. 10. 1970), Frankova. Stolarski obrtnik. Imao je radnju na Placi (sada kuća Nade Maričić, r. Deranja, Rudolfove). Zanat je izučio u Karlovcu i u Češkoj. Prvi je 1934 – 1936. uvezao iz Čehoslovačke Republike tada moderne stolarske strojeve. Bio je organizirani aktivni sindikalni djelatnik od 1935. do 1939, jedan od prvih članova SKJ u Novom zajedno s Frankom Kriškovićem - Vranješom od 1939 / 1940. i jedan od članova Odbora za organizaciju NOP-a u Novom, osnovanog 29. kolovoza 1941. Nadimak Paladin mu je po majci, inače je Grujica. Njegovi strojevi su iza rata završili u DIP-u Novi gdje je i on radio pa u KP Ivanj, Novi i to na posudbi pa je KP Ivanj na to plaćao poseban porez. Veza: 67, 40, 56

58.

ZORIČIĆ, IVAN - Grujica (Novi, 26. 3. 1838 – Novi, 1882), sin Matija Dankova (Danko Adam) i Magdalene r. Mažuranić (Novi, 17. 10. 1809 – Novi, 11. 1. 1891), kćeri Vicka Antonovog; supruga Katarina r. Radetić (Novi, 28. 6. 1839 – Novi, 13. 5. 1923), Nikolina. Financ. Radio je izvan Novog. Veza: 96, 30, 100, 88, 31, 67, 39, 46, 114

59.

ZORIČIĆ, IVAN - Tomulina, Bunjevac (Novi, 13. 7. 1912 –Australija, ?), sin Ivana Petrovog i Marije r. Kabalin - Rudinke (Novi, 8. 5. 1893 – Novi, 30. 10. 1923), Josipove.

Samouki slikar i kipar. Radio je u Beogradu u kazalištu kao dizajner kulsisa i dr.. Otac mu je rođen na Trsatu (20. 10. 1884) pa je zavičajnost u Općini Novi dobio tek 28. veljače 1925. Oko 1949 / 1950. emigrirao je u Australiju. Veza: 112, 42, 64

60.

ZORIČIĆ, IVAN (Ivan Perinin ) - Grujica (Novi, 14. 7. 1925), sin Matija Ivanovog i Marije Perine r. Krišković (Novi, 20. 11. 1896 – Novi, 7. 6. 1973), kćeri Rozalije Josipove; supruga Zorka r. Zlatović (Šibenik, 27. 10. 1923 –Rijeka, 26. 2. 2014), Ginova. Stolar. Od 1945. bio je aktivni oficir JNA pa major u mirovini. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943; borac u 13. primorsko-goranskoj diviziji i 35. ličkoj diviziji. Igrao je nogomet u omladinskom klubu Poskok u Novom.

Veza: 97, 52, 50, 138, 35, Krišković

61.

ZORIČIĆ, IVAN - Šćoko (Novi, 15. 6. 1930), sin Stipana Ivanovog i Marije r. Paladin - Škrope (Novi, 5. 7. 1901 –Novi, 8. 6. 1973), Kuzmine; supruga Rajna r. Bračić (Šibenik, 7. 10. 1927), Milanova. Strojarski tehničar; srednju tehničku školu (strojarski smjer) završio je u Rijeci. Radio je u Rijeci u Brodogradilištu 3. maj i u Torpedu, potom odlazi na rad u Njemačku pa u Australiju gdje radi u Konstrukcijskom birou u Sidneyu.

Veza: 119, 8, 53, 108, 21, 4, 104, 103

62.

ZORIČIĆ, IVAN - Grujica (Novi, 24. 6. 1870 – Rijeka, lipanj 1950), sin Tome Josipovog i Tereze r. KargačinDunkovice (Novi, 30. 6. 1840 – Novi, 19. 9. 1910); prva supruga Kate r. Krišković (Novi, 5. 11. 1881 – Novi, 13. 5. 1923), kći Josipa - Šaverije, druga Anka r. RadetićKovačica (10. 10. 1894 – Zagreb, 30. 1. 1972), Josipova, primalja, sestra Tome - Kovača. Postolar u Novom i građevinski poslovođa (“palir”). Radio je u sjevernoj Rodeziji i u Americi, a u Zagrebu je kupio dvije kuće i tamo je zavičajan od 1915. godine. Veza: 122, 70, 75, 89, 10, 9, 105

63.

ZORIČIĆ, JASNA (Seka) r. Šefer (Novi, 1. 9. 1938 – Novi, 26. 8. 2012), kći Ljuboslava i Marije r. Mudrovčić - Bubnjar, Temike (Novi, 4. 10. 1907 – Novi, 16. 3. 1991), Mihovilove; suprug Krsto - Grujica, Peričikin (Novi, 6. 11. 1919), Petrov.

Poljoprivredna tehničarka; završila je srednju poljoprivrednu školu u Poreču. Radila je u Hotelskom turističkom poduzeću Lišanj od 6. lipnja 1961. do 31. kolovoza 1976, a od 1991. u Komunalnom poduzeću u Novom kao financijska knjigovotkinja. Za vrijeme pisanja ove knjige bila je moralna podrška suprugu Krstu i prikupljala mu dragocjene podatke.

Veza: 82, 120, 27, 36, 23, 99, 5, 83, 25, 137, 107

64.

ZORIČIĆ, JOSIP - Tomulina (Novi, 24. 3. 1928), sin Antona Petrovog i Lucije r. Paladin (20. 8. 1894 – Novi, 3. 8. 1971), Frankove. Manipulant u DIP-u Novi, poslije u GP Kurivo iz Nove Gorice (sada GP Mel). Veza: 20, 112, 42, 59 65.

ZORIČIĆ, JOSIP - Grujica, Lovreša (Novi, 2. 11. 1891 –Kitišanci, Slavonija, 5. 10. 1954), sin Antona Lovrinog i Marije r. Paladin (7. 9. 1868 – Novi, 22. 12. 1944), Jakovljeve; supruga Marija r. Sokolić - Kozarić, Jureškovica (Novi, 9. 7. 1894 – Kitišanci, Slavonija, 1962), Antonova. Zidar. Tri je puta prelazio Atlantik radi zarade. Bio je solunski dobrovoljac u Prvome svjetskom ratu i za to dobio zemlju u Slavoniji. Nakon 1918. ostao je u Beogradu gdje se bavio zidanjem, a u Slavoniju (Kitišance) je otišao oko 1928. godine. Veza: 15, 84, 95, 44, 12, 45, 109, 71, 110, 73, 29

66.

ZORIČIĆ, JOSIP (Joso Jelin) - Grujica (Novi, 15. 11. 1922 –Sv. Juraj, 3. 8. 1995), sin Augustina Ivanovog i Jele r. Frković (Ledenice, 12. 11. 1885 – Novi, 17. 4. 1943), Šimunove. Ekonomist; završio je Višu ekonomsku školu. Od 1942. do 1945. na radu je u Njemačkoj gdje se i oženio. U ratu su mu u Novom umrli od bolesti i neishranjenosti otac, majka i sestra Anka (Novi, 11. 8. 1930 – Novi, 30. 1. 1943). Nakon rata završio je školu i bio je direktor Kudeljare u Odžacima i riječke Tvornice papira.

Veza: 22

67.

ZORIČIĆ, JOSIP - Grujica, S Pridola (Novi, 28. 12. 1859 –SAD, ?), sin Franka Dankovog (Danko Adam) i Marije r. Deranja (Novi, 4. 11. 1819 – Novi, 15. 8. 1880); supruga Marija r. Paladin (Novi, 11. 10. 1862) po kojoj su nasljednici dobili nadimak Paladin.

Otišao je na rad u Ameriku. U knjizi Stališ duša novljanske župe piše da je bio “protuha u Americi”, što znači čovjek bez zaposlenja, propao, prosjak i lutalica. Tako je završilo u “svitu” više novljanskih znanih i neznanih predaka koji su odlazili u svijet bez zanata.

Veza: 96, 30, 57, 56, 31, 100, 58, 88, 40

68.

ZORIČIĆ, JOSIP (Josip Cilin) - Muhojid (Novi, 10. 3. 1908 – Plužnice, Gornji Zagon, 20. 1. 1945), sin Gašpara Tominog i Cecilije (Cila) r. Sokolić - Jurmanke (Novi, 3. 11. 1881 – Novi, 1968), Jakovljeve; supruga Zora r. Mrzljak - Bartolčevica (Novi, 31. 8. 1914), Rudolfova, preudana za Krsta Kriškovića (Novi, 23. 12. 1922 – Novi, 1999), Petrovog.

Pali borac NOR-a. Stolarski obrtnik; imao je radionicu zajedno s Božidarom Sučevićem u kući Zore i Danice -

Arbičinke (Ulica braće Radića). Sudionik NOB-a. Bio je odbornik općinskog NOO Novog u partizanima u šumi. Poginuo je u Plužnicama u napadu njemačkog trupa na pozadinske vlasti. Poslije je pokopan u Novom.

Veza: 48, 55, 26, 33, 28, 102, 136

69.

ZORIČIĆ, JOSIP - Ćompa (Novi, 13. 11. 1881 – Korenica, ?), sin Ivana Ferdinandovog i Ursule r. Potočnjak - Ujtata (Novi, 11. 12. 1845), Josipove. “Akcesist” (pripravnik) u Kotaru Novi, zatim je premješten u Korenicu gdje je i umro. Brat Rudolf (Novi, 13. 11. 1881) otišao je u Senj, a Ferdinand je bio učitelj. Veza: 54, 38, 13, 37, 43

70.

ZORIČIĆ, JOSIP - Grujica (Novi, 11. 12. 1842 – Novi, 11. 8. 1911), sin Josipa Pavlovog i Katarine r. Krišković - Ružike (Novi, 20. 10. 1808 – Novi, 1862), Tomine; supruga Marija r. Sokolić - Vlahović (Novi, 4. 8. 1850 – Novi, 23. 12. 1926), kći Josipa Jurjevog. Postolar u Novom; zanat je izučio kod oca postolara. Sin Ivan (Novi, 3. 5. 1891) završio je u Americi, kao i kći Anka (Novi, 6. 8. 1876), udana za Antona Mažuranića. Braća su mu Ivan (Novi, 15. 12. 1846 – Pordenone, Italija, 30. 10. 1911), Toma (Novi, 1838 – Novi, 1910), Mikula (Novi, 30. 8. 1827 – Novi, 13. 1. 1894) i Paval (1832 –1840).

Veza: 75, 122, 62, 89, 10

71.

ZORIČIĆ, JOSIP - Grujica, Lovreša (Kitišanci, Valpovo, 14. 2. 1929 – Osijek, 14. 4. 2015), sin Josipa Antonovog i Marije r. Sokolić - Kozarice, Jureškovice (Novi, 9. 7. 1894 – Kitišanci, Valpovo, 1962), Antonove.

Limar. Radio je u Drvnoj industriji Belišće, u tvornici Soko u Mostaru i u Njemačkoj (do 1997). Sagradio je kuću na Kalvariji u Novom. Ženio se dva puta.

Veza: 65, 95, 44, 12, 15, 45, 109, 110, 73, 29

72.

ZORIČIĆ, JOSIP - Ćompa (Novi, 27. 1. 1915 – Valpovo, 20. 4. 1993), sin Nikole Antonovog i Josipe r. PaladinŠkomeržinke (Novi, 8. 5. 1893 – Belišće, 15. 5. 1946), kćeri Ivana Kuzminog; supruga Marija r. Karlović. Strojobravar i aviobravar; zanat je izučio u Beloj Crkvi. Radio je kao strojar u mlinu u Valpovu kamo se preselila cijela očeva obitelj. Poslije je radio u Tvornici aviona Ikarus u Zemunu i kao avijatički narednik na aerodromu Batajnica kraj Zemuna. Posjećivao je tamošnje Novljane (Filipa Zoričića, Svetozara itd). Od 1941, za vrijeme NDH bio je u grupi zrakoplovnog bojnika Ivana Pupisa. Ta je grupa organizirala hrvatsko zrakoplovstvo NDH od starih jugoslavenskih aviona. Otac Nikola (Novi, 7. 12. 1881) koji je jedno vrijeme proveo u Australiji, bio je u Kitišancima (Općina Valpovo) seoski knez.

Veza: 117, 18, 79, 129

73.

ZORIČIĆ, JOSIP - Grujica, Lovreša (Novi, 9. 1. 1960), sin Nedjeljka Josipovog i Helene r. Petrinović (Novi, 11. 10. 1935), Antonove (Anton Marica, Gašpar); supruga Katica r. Lončarić (Rijeka, 14. 4. 1967), Antonova. Nastavnik razredne nastave; završio je prvi stupanj Pedagoškog fakulteta u Rijeci. Od 1. rujna 1983. do 31. kolovoza 1992. te opet od 1. rujna 1996. radi u osnovnoj školi u Novom. Radio je kao učitelj u Njemačkoj u dopunskim školama za djecu naših emigranata. Borac Domovinskog rata od 1. veljače 1991. do 27. srpnja 1992, vodnik HV-a i zamjenik zapovjednika protudiverzantskog voda u Brušanima (Lika). Veza: 109, 45, 71, 65, 15, 29, 110 74.

ZORIČIĆ, JOSIP - Grujica, Grižanac (Novi, 19. 3. 1802), sin Nikole (Mikula) Antonovog i Antonije r. KargačinBrunkovice (Novi, 6. 4. 1772 – Novi, 23. 5. 1839), Mihovilove; supruga Barbara r. Sokolić - Grego, Pećarica (Novi, 7. 12. 1806 – Novi, 20. 4. 1832), Petrova. Skitnica (“vagabund”) i prosjak, a vjerojatno i supruga mu. Unuk Anton stanovao je u “Poduplju” (iznad “Duplja”). Otac Nikola Antonov (Novi, 17. 12. 1771) umro je od kolere, a šukundjed Anton Mikulin (Novi, 1679 –Novi, 10. 7. 1755) bio je “kancilir” u Općini Novi. Veza: 113, 19, 84, 91, 3

75.

ZORIČIĆ, JOSIP (Osip) - Grujica (Novi, 12. 12. 1808 –Novi, 21. 9. 1887), sin Pavla Antonovog i Katarine r. Ivić (Novi, 1. 8. 1778 – Novi, 17. 12. 1847); supruga Katarina r. Krišković - Ružika (Novi, 20. 11. 1808 – Novi, 1862), Tomina.

Postolarski obrtnik u Novom. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice u Novom kao član Upravnog odbora od 27. ožujka 1845. godine. Veza: 70, 122, 62, 89, 10, 9, 105

76.

ZORIČIĆ, JURAJ (Brnić) - Brnjin, Grujica (Novi, 5. 11. 1856 – Novi, 1. 8. 1912), sin Mikule Jurjevog i Lucije r. Petrinović - Brnić (Novi, 14. 9. 1819 – Novi, 27. 5. 1897); supruga Lucija r. Baran (Novi, 7. 1. 1855 – Novi, 24. 11. 1920), Makarijeva.

Trgovac. Imao je trgovinu sitne robe. Nakon njegove smrti trgovinu je vodila njegova supruga. Član Nadzornog odbora Radničke zadruge Sv. Nikola u Novom, osnovane 1881. “Pivač” u novljanskom kolu. Sin Nikola (Novi, 17 / 18. 11. 1885 – SAD, 1933) otišao je u SAD 1916. godine. Veza: 77, 87

77.

ZORIČIĆ, JURAJ - Grujica (Novi, 21. 2. 1787 – 27. 8. 1849), sin Pavla Jurjevog i Lucije r. Sokolić (Novi, 12. 1. 1760), Petrove; supruga Katarina r. Sokolić - Šalvatorka (Novi, 12. 8. 1790 – Novi, 28. 8. 1878), kći Silvestra Antonovog.

Zidar. Radio je u Novom. Imao je sedmero djece. Sin Juraj (Novi, 10. 2. 1820 – Novi, 5. 8. 1897) imao je kćer Mariju (Novi, 11. 8. 1847 – Novi, 29. 5. 1919), udanu Antić, a od sina Nikole (Novi, 5. 12. 1821) potomci dobivaju nadimak Bernić, Brnić ili Brnjin.

Veza: 76, 87

78.

ZORIČIĆ, KARLO DRAGUTIN - Ćompa, Matac (Zagreb, 2. 11. 1882), sin Antona Matijevog i Marije r. Jordan; supruga Barbara r. Jakovčić (Novi, 1884). Po ocu je bio zavičajan u Novom. Općinski bilježnik u Karlobagu. Oženio se u Novom, a djeca su mu se rodila u Bakru, Vrapču i u Novom.

Veza: 16, 98, 34

79.

ZORIČIĆ, KATARINA (Rožina) - Ćompinica (Novi, 24. 10. 1906 – Novi, 17. 9. 1987), kći Ivana Antonovog i Rože r. Butković (Povile, 23. 9. 1877 – Novi, 24. 5. 1945), kćeri Matije i Mande. “Šilica” (kao i majka od koje je naučila šivati). U Novom je bila poznata po izradi novljanske ženske narodne nošnje. Veza: 117, 129, 72, 18

80.

ZORIČIĆ, KATARINA r. Maričić - Hrgešinka (Novi, 3. 12. 1847 – Novi, 10. 8. 1920), kći Ivana Grginog; suprug Juraj - Grujica, Skakavac (Novi, 11. 1. 1843 – SAD, ?), sin Bartola Jurjevog.

Prosjakinja u Novom nakon suprugove smrti. Imala je sina Andrija (Novi, 4. 11. 1872), mornara koji je 1931. otišao u Južnu Ameriku. Suprugov šukundjed je Juraj (29. 2. 1688), Mikulin (oko 1645).

Veza: 85, 7, 39/1

81.

ZORIČIĆ, KREŠIMIR - Grujica (Ledenice, 13. 11. 1908 –Sarajevo, 1968), sin Filipa Ludovikovog i Marije r. Kargačin - Brunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve; supruga Ana r. Kolb (Zemun, 26. 3. 1911 – Sarajevo, 28. 8. 1998).

Crtač. Radio je u Kartografskom zavodu u Beogradu do 1941, u sličnom institutu u Zagrebu od 1941. do 1945. i u Sarajevu. Surađivao je s NOP-om. Imao je djecu Zdenku (Zemun, 7. 8. 1938), udanu Kuć, Damira (Zagreb, 24. 2. 1942) i Albinu (Sarajevo, 2. 10. 1948), udana Begić.

Veza: 39, 46, 114, 88, 96, 30, 111, 90, 101, 131, 134, 32, 86, 120, 82

82.

ZORIČIĆ, KRSTO (Peričikin) - Grujica, Vlašić (Novi, 6. 11. 1919), sin Petra Ludovikovog i Marije (Rosaria Maria)Kranjčike (Punta Arenas, Južna Amerika, 4. 9. 1895 –Novi, 6. 11. 1992), Ivanove; prva supruga Zora r. Agotić (Feričanci, 25. 8. 1921 – Bizovac, 11. 8. 1970), Markova, druga Jasna (Seka) r. Šefer (Novi, 1. 9. 1938 – Novi, 26. 8. 2012), Ljuboslavova.

Vanjskotrgovinski i društveno-politički djelatnik; završio je Trgovačku akademiju u Zemunu 1938. i studirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i Zagrebu, ali je prekinuo studij za vrijeme rata. Od 1938. do 1941. radi u Privilegiranoj agrarnoj banci u Beogradu, od 1941. do 1943. u državnom poduzeću za otkup poljoprivrednih proizvoda u Zagrebu gdje je od 1. studenoga do 24. prosinca 1942. bio zatvoren u ustaškom zatvoru na Savskoj cesti. Sudionik NOB-a od 31. srpnja 1943; borac u 13. primorsko-goranskoj diviziji, zatim u partizanskoj tiskari kao novinar-stenograf. Nakon rata radi u financijskom odjelu ONOO za Hrvatsko primorje pa u Ministarstvu vanjske trgovine u Beogradu kao šef kabineta ministra, u Trstu i u Milanu od 1946. do 1952, pomoćnik je direktora izvozno-uvoznog poduzeća u Beogradu do 1955, tajnik jugoslavensko-talijanske komore u Beogradu do 1960, u vanjskotrgovinskom poduzeću u Trstu i Milanu pomoćnik direktora do 1973, a od 1. listopada 1973. do 31. listopada 1976. direktor je HTP-a Lišanj u Novom. Bio je član savjeta Mjesne zajednice, Narodnog muzeja, tajnik UBNOR-a, Novi i član predsjedništva SUBNOR-a u Crikvenici. Igrao je nogomet u Poskoku i NGŠK-u u Novom, od 1938. do 1941. drugi je tajnik NK Trgovačke omladine u Zemunu. Pisao je tzv. Novljansku peticiju ispred komisije Mjesne zajednice Novog o problemima Novoga koja je izazvala burne reakcije. Izradio je rodoslovlja za prezimena iz Novog (od 1650), Ledenica, Povila i Klenovice (od 1734) i Zagona (od oko 1800).

Veza: 114, 90, 39, 46, 111, 88, 96, 30, 120, 132, 63, 27, 36, 23, 99, 5, 83, 25, 137, 107, 101, 131, 134, 81, 32, 86 83.

ZORIČIĆ, KSENIJA r. Deranja - Peteroš (Novi, 20. 2. 1930), kći Antona i Francike r. Hreljac (Novi, 19. 10. 1892 –Novi, 29. 6. 1988), Josipove; suprug Svetozar - Grujica (Novi, 25. 7. 1914 – Rijeka, 13. 5. 2004), Petrov; druga je Svetozareva supruga. Nastavnica; Učiteljsku školu završila je u Zagrebu, a Višu pedagošku školu u Rijeci 1959. Radila je u osnovnoj školi u Novom i u Krmpotama (Sv. Jakov) od 1950. do 1956, a od 1957. do 1987. u Rijeci. Veza: 120, 82, 25, 137, 107, 132, 94, 63, 27, 36, 23, 99 84.

ZORIČIĆ, LOVRA - Grujica, Lovreša (Novi, 13. 10. 1836 –Galicija, 21. 10. 1869), sin Antona Mikulinog i Francike r. Žanić - Pužike (Novi, 4. 10. 1810 – Novi, 8. 9. 1838), Lovrine; supruga Marija r. Maričić (Novi, 10. 8. 1837 –Novi, 10. 1. 1919), Matijeva. Zidar. Bio je na radu u inozemstvu gdje je i umro u bolnici. Po njemu ta grana Zoričića - Grujica dobiva nadimak Lovreša, čak i Drlovra. Imao je brata Nikolu (2. 8. 1840 – Ivan Planina, 1890) čiji su potomci Kosci. Njegov prašukundjed je Anton (1679 – 10. 7. 1755), Mikulin (oko 1645), a od ovog Mikule potomci su Grujice: Lovreše, Brnjini, Grižanci, Šćoke, Kosci, Skakavci, Majori i Šćrbete. Veza: 74, 15, 65, 95, 44, 12, 113, 17

85.

ZORIČIĆ, LUCIJA - Grujičinka, Skakavac (Novi, 11. 2. 1852 – Novi, 18. 3. 1933), kći Bartola Jurjevog. – Vidi pod Ogrizović, Lucija. Veza: 80, 7, 39/1

86.

ZORIČIĆ, LUCIJA (Slavenka) - Grujičinka (Deč, Srijem, 18. 7. 1918 – Zagreb, 17. 3. 2005), kći Filipa Ludovikovog i Marije r. Kargačin - Brunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve. Bankovna činovnica; završila je gimnaziju u Zemunu, a nakon 1945. školu za direktore u Beogradu. Radila je u Zagrebu u privatnoj veletrgovini Ježić – Jakušić od 1942. do 1945. pa u pošti. Surađivala je s NOP-om. Od 1945. je direktorica Narodne banke Kotara Zagreb, zatim rukovoditeljica Narodne zemaljske banke i šefica poslovnice SDK za Trešnjevku u Zagrebu. Pri rođenju otac joj je dao ime Jugoslavija pa ga je za vrijeme rata morala mijenjati.

Veza: 39, 46, 114, 88, 96, 30, 111, 90, 101, 131, 134, 81, 32, 120, 82

87.

ZORIČIĆ, LUCIJA r. Baran (Novi, 7. 1. 1855 – Novi, 24. 11. 1920), kći Makarija i Kate r. Paladin, udovice Ivić (Novi, 15. 11. 1811 – Novi, 3. 1. 1894), druge očeve supruge; suprug Juraj - Brnjin (Novi, 5. 11. 1856 – Novi, 1. 8. 1912), Mikulin. Trgovkinja. Suprug joj je imao trgovinu sitničarije, a ona mu je pomagala. Poslije njegove smrti sama je vodila “butigu” jer su djeca otišla u Ameriku.

Veza: 76, 77

88.

ZORIČIĆ , LUDOVIKO - Grujica , Vlašić (Novi, 27. 8. 1850 – Buenos Aires, Argentina, 26. 7. 1932), sin Matija Dankovog Adamovog i Magdalene r. Mažuranić (Novi, 17. 10. 1809 – Novi, 11. 11. 1891), kćeri Vicka Antonovog; supruga Antonija Sokolić - Vlašika (18. 11. 1853 – Zemun, 3. 10. 1919), Matijeva. Stolar. Otišao je u Argentinu gdje je radio u Tucumanu. U Novom mu je ostala supruga i sin Filip, a sinovi Petar i Franko poslije su otišli za njim u Argentinu. Veza: 96, 30, 100, 58, 39, 46, 114, 31, 67, 40, 101, 131, 134, 81, 32, 86, 120, 82, 5, 83, 132, 63, 25, 137, 27, 36, 107, 23, 99, 94

89.

ZORIČIĆ, MARE - Grujičinka (Novi, 7. 6. 1880 – Stenjevec, 27. 12. 1915), kći Tome Josipovog i Tereze r. Kargačin - Dunkovice (Novi, 30. 6. 1840 – Novi, 19. 9. 1910).

Zbog bolesti smještena je u Zavod za umobolne gdje je i umrla. U knjizi Stališ duša piše da je i njezina sestra Anka (26. 7. 1878) završila u ludnici.

Veza: 122, 70, 75, 62, 10, 9, 105

90.

ZORIČIĆ, MARIJA (Rosaria Maria) r. Peričić - Kranjčika, Peričika (Punta Arenas, Čile, 4. 9. 1895 – Novi, 6. 11. 1992), kći Ivana i Katarine r. Piškulić - Bracinke (Novi, 29. 10. 1867 – 2. 5. 1940). Tomine; suprug Petar - Grujica (Novi, 30. 6. 1885 – 9. 5. 1970), Ludovikov. “Maltarica” u Novom. Kao manualna radnica miješala je malter za gradnju kuća. Završila je školu, ali je bila prisiljena raditi taj posao jer je otac napustio obitelj, a majka kao općinska primalja nije primala plaću. Godine 1908. pri gradnji crkvenog zvonika popela se kao “maltarica” na vrh i držala za kuglu ispod križa. Dok je bila mlada snaha nekim je svojim prijateljicama obavila pobačaj, što je naučila od majke primalje. Surađivala je s NOP-om. Suprug joj je otišao u Argentinu i ostao 45 godina pa je ona sama odgajala sinove Svetozara i Krsta. Umrla je u 98. godini i u svoje je vrijeme bila najstarija osoba u Novom.

Veza: 114, 39, 46, 111, 120, 82, 5, 132, 83, 63, 25, 137, 27, 36, 107, 23, 99, 94, 101, 131, 134, 81, 32, 86 91.

ZORIČIĆ, MARIJA (Marica Šilica) r. Piškulić (Novi, 7. 10. 1884 – Novi, 1. 7. 1968), kći Josipa Frankovog i Jele r. Krišković - Šimelke (Novi, 15. 8. 1861), Tomine; suprug Kuzma - Grujica (Novi, 25. 9. 1879), sin Mikule Josipovog. Braća su joj Šimun, Josip - Limarić i Stipica (Novi, 6. 2. 1899), postolar. Švelja (“šilica”) u Novom. Šivanjem je zarađivala za život i školovala sina Aleksandra za svećenika. Suprug joj je otišao u “svit” gdje je i umro. Veza: 74, 3 92.

ZORIČIĆ, MARIJA r. Krišković - Kosac, Zuglika (Novi, 23. 2. 1865 – Novi, 8. 1. 1943); suprug Anton - Grujica (Novi, 13. 4. 1865 – Novi, 6. 4. 1948), sin Mikule Antonovog.

Jedina Novljanka koja je kosila travu za pravljenje sijena i tako dobila nadimak Kosac, a po njoj i cijela obitelj. Veza: 17, 41, 84, 15 93.

ZORIČIĆ, MARIJAN - Ćompa, Matac (Trsat, 18. 4. 1898 –Trsat, ?), sin Tome Frankovog i Vincence r. Stilin - Perčeve (Stilini, Ledenice, 14. 10. 1872 – Sušak, ?), Petrove. Trgovački obrtnik u Novom. Imao je trgovinu između dvaju svjetskih ratova na Placi kod “Križa” (danas kuća Antona i Nade Maričić r. Deranja, a prije Ivana Zoričića - Paladina) dok su otac i majka stanovali u Sušaku na Podvežici. Djedov brat bio je Anton - Matac (Novi, 9. 6. 1833), Matijev.

Veza: 16, 98

94.

ZORIČIĆ, MARIN - Grujica, Vlašić (Rijeka, 9. 12. 1975), sin Bojana Svetozarevog i Mirjane r. Milanja (Zagreb,

23. 5. 1951), Vjenceslavove; supruga Iva r. Filaković (Semeljinci, 27. 7. 1979), Ivanova.

Završio je gimnaziju u Crikvenici. Započeo je pa prekinuo studij. Radio je u Predstavništvu automobila Renault, a od 2007. radi u Autokući Zubak u Zagrebu. Sestra mu je Davorka (Rijeka, 6. 3. 1984) udana Fišter.

Veza: 25, 107, 137, 120, 5, 83, 114, 90, 88, 96

95.

ZORIČIĆ

, MATIJ - Grujica, Lovreša (Novi, 19. 10. 1896 –Zagreb, 1963), sin Antona Lovrinog i Marije r. Paladin (Novi, 7. 9. 1868 – Novi, 22. 12. 1944), Jakovljeve; supruga Marija r. Piškulić (Novi, 8. 8. 1899 – Zagreb, ?), Ivanova.

Zidar u Novom. “Pivač” u novljanskom kolu. Odselio se s obitelji u Zagreb. Kćeri su mu Marija (Mica) (Novi, 24. 8. 1922) i Anzelma (Novi, 20. 4. 1930).

Veza: 84, 15, 65, 44, 12, 45, 109, 71

96.

ZORIČIĆ, MATIJ - Grujica (Novi, 10. 12. 1808 – Novi, 27. 12. 1887), sin Danka Adama Matijevog i Uršule r. Zoričić - Grujičinke (Novi, 5. 9. 1784 – Novi, 23. 1. 1855), Antonove; supruga Magdalena r. Mažuranić (Novi, 17. 10. 1809 – Novi, 11. 1. 1891), kći Vicka Antonovog. Imao je sedmero braće i devetero djece.

Financ izvan Novog. Dana 8. veljače 1850. prepisao je molbu Josipu Maričiću, Jurjevom i šogorici Dorotei, supruzi pok. Ivana Jurjevog - Jurićima, naslovljenu na Bansko vinodolsko povjerenstvo u Novom zbog nepravilne podjele očeve ostavštine. Imao je braću Antona (Novi, 16. 1. 1811 – Novi, 23. 4. 1863), Franka - S Pridola (Novi, 16. 9. 1822 – Novi, 23. 12. 1893), Pavla (Novi, 16. 1. 1811) i Luku (Novi, 24. 10. 1816).

Veza: 230, 100, 58, 88, 39, 46, 114, 31, 67, 40, 39, 46, 114, 111, 90, 101, 131, 134, 81, 32, 86

97.

ZORIČIĆ, MATIJ - Grujica (Novi, 21. 9. 1896 – Mendoza, Argentina, 1948), sin Ivana Antonovog i Marije r. Sokolić - Vlašike (Novi, 30. 1. 1871 – Novi, 11. 12. 1943), Ivanove; supruga Marija r. Krišković - Perina (Novi, 20. 11. 1896 – Novi, 7. 6. 1973), kći Rozalije Josipove. Trgovac; zanat je izučio u Zagrebu (zajedno sa Antonom Peričićem - Ponjavarom, Z Brizi). Kako nije mogao naći zaposlenje u Novom, emigrirao je u Argentinu (Južna Amerika). Radio je na sječi i obaranju stabala te je poginuo na radu.

Veza: 52, 60, 50, 138, 14, 130, 124, 35

98.

ZORIČIĆ, MATIJ (Matac) - Ćompa (Novi, 25. 1. 1814 –Zagreb, 1869), sin Luke Ivanovog i Katarine r. Piškulić (Novi, 30. 6. 1773 – Novi, 8. 10. 1872), Matijeve; prva supruga Tereza r. Pauš (1815 – Zagreb, 26. 2. 1861), druga Lucija r. Krišković (Novi, 7. 4. 1825 – Bribir, 2. 12. 1904). Zidar. Radio je u Novom kod novljanskih poduzetnika.

Prema imenu Matij dobio je nadimak Matac koji su, uz nadimak Ćompe, nosili njegovi potomci. Veza: 13, 38, 16, 78, 34, 54 99.

ZORIČIĆ, MICOL - Grujičinka (Milano, 26. 5. 1980), kći Eugena Krstovog i Lorene r. Rampinini (Milano, 17. 7. 1950), Giuseppeove.

Završila je tečaj informatike. Studirala pravo pa jezike. Veza: 36, 27, 82, 132, 63, 114, 90, 88, 96, 30, 23 100.

ZORIČIĆ, MIKULA (Mikulica) - Grujica (Novi, 8. 9. 1846 –Novi, 8. 3. 1932), sin Matija Dankovog (Danko Adam) i Magdalene (Manda) r. Mažuranić (Novi, 17. 10. 1809 –Novi, 11. 1. 1891), kćeri Vicka Antonovog; supruga Elizabeta r. Peričić (14. 11. 1852 – Novi, 12. 9. 1919), kći Matije i Ane Umiljenović.

Brijački obrtnik. Imao je radnju u starom dijelu grada između crkve i “Preškrila”.

Veza: 96, 30, 58, 88, 31, 39, 46, 114, 67 101.

ZORIČIĆ, MILAN - Grujica (Novi, 23. 7. 1904 – Zemun, 13. 3. 1931), sin Filipa Ludovikovog i Marije r. KargačinBrunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve. Šef palube na riječnim brodovima i kapetan riječne plovidbe na riječnoj trgovačkoj plovidbi u Zemunu. Veza: 39, 46, 114, 88, 96, 30, 131, 134, 81, 32, 86, 111, 90, 120, 82 102.

ZORIČIĆ, MILICA (Rijeka, 20. 1. 1947), kći Ivana (Ivan Cilin) - Muhojida, Gašparovog i Vjenceslave r. PeričićKranjčike (Novi, 12. 10. 1921), Venceslavove. Poštanski službenik u Beogradu. Veza: 55, 68, 48, 136, 26 103.

ZORIČIĆ, MILICA r. Sokolić - Grego, Pećarica (Novi, 29. 9. 1952), kći Mladena i Marije (Mica) r. MudrovčićPilčike, Z Mela (Novi, 10. 12. 1932), Vickove; suprug Milivoj - Šćoko (Novi, 24. 7. 1951), Antonov. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radila je u osnovnoj školi u Novom od 1975. do 1977, zatim u Riječkoj banci u Rijeci. Veza: 104, 4, 21 104.

ZORIČIĆ, MILIVOJ - Šćoko (Novi, 24. 7. 1951), sin Antona Stipanovog i Marije (Mica) r. Trstenjak (Novi, 7. 3. 1932), Jakovljeve; supruga Milica r. Sokolić - Grego, Pećarica (Novi, 29. 9. 1952), Mladenova. Rafinerijski operater; završio je srednju tehničku školu (petrokemijski smjer) u Rijeci. Radio je u INA-i Rijeka (deset godina), a od 1995. u Rijeka prometu. Veza: 21, 108, 61, 119, 53, 4, 103

105.

ZORIČIĆ, MILORAD - Grujica (Zagreb, 20. 5. 1930), sin Ivana Tominog i Anke r. Radetić - Kovačice (Novi, 10. 10. 1894 – Zagreb, 30. 1. 1972), kćeri Josipa Tominog, druge očeve supruge; supruga Ljerka r. Vukonić (Hreljin, 1. 9. 1934), Matina, poljoprivredna tehničarka. Diplomirani inženjer agronomije i pisac. Poljoprivredni fakultet završio je u Zagrebu 1966. Radio je u Poljoprivrednoj stanici u Poreču, u rasadnicima u Ljubuškom i u Konjicu (Bosna), zatim u Zavodu za vinogradarstvo i voćarstvo Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu gdje je 2000. predsjednik Povjerenstva za kušanje i ocjenjivanje hrvatskih vina.

Veza: 62, 9, 89, 122, 75

106.

ZORIČIĆ, MILOVAN (Zagreb, 31. 5. 1884 – 27. 1. 1971), sin Milovana i Mire r. Rojc (Zagreb, 1859 – 1950). Diplomirani pravnik. Bio je predsjednik Upravnog suda Hrvatske od 1929. do 1932. i od 1935. do 1941, a od 1946. sudac Međunarodnog suda u Den Haagu (12 godina). Od 1932. do 1935. član je vlade Saarskog područja, a od 1945. član Vrhovnog suda NRH. Kao član NK HAŠK Zagreb igrao je i nogomet, a bio je i mačevalac. Dugo je godina posjećivao Novi, a boravio bi u hotelu Lišanj. Prvi je donio nogometnu loptu u Zagreb. Pripada onoj grani Zoričića koji su se kao Tomuline nakon turskog nadiranja vratili iz Novog u Brinje.

Veza: 0

107.

ZORIČIĆ, MIRJANA r. Milanja (Zagreb, 23. 5. 1951), Vjenceslavova; suprug Bojan - Grujica (Novi, 12. 7. 1946), Svetozarov; rastavljena. Drvarska tehničarka – tehnologinja; završila je drvarsku tehničku školu u Zagrebu. Radila je u DIP-u Novi od 1971. do 1990, zatim je do 2008. vodila vlastitu trgovinu boja i lakova u Novom (Ulica kralja Tomislava 31). Ima kćer Davorku i sina Marina.

Veza: 25, 137, 120, 5, 83, 82, 132, 63, 94, 27, 36, 23

108.

ZORIČIĆ, MIROSLAV - Šćoko (Novi, 4. 1. 1923), sin Stipana Ivanovog i Marije r. Paladin - Škrope (Novi, 5. 7. 1901 – Novi, 8. 6. 1973), Kuzmine; supruga Antonija r. Jevicki, vjenčani u Zagrebu 1948. Pekarski pomoćnik; zanat je izučio u Novom. Preselio se u Zagreb gdje se zaposlio u Vinogradskoj bolnici.

Veza: 119, 8, 53, 21, 61, 4, 104, 103

109.

ZORIČIĆ, NEDELJKO - Grujica, Lovreša (Kitišanci, 18. 12. 1932 – Novi, 9. 2. 1998), sin Josipa Antonovog i Marije r. Sokolić - Kozarice, Jureškovice (Novi, 9. 7. 1894 –Kitišanci, 1962), Antonove; supruga Helena r. Petrinović (Novi, 11. 10. 1935), kći Antona (Anton Marica)Gašpara.

Stolar. Radio je u Drvno-industrijskom poduzeću (DIP) Belišće i u DIP-u Novi.

Veza: 65, 95, 44, 12, 15, 45, 71, 73, 29, 111

110.

ZORIČIĆ, NEVEN - Grujica, Lovreša (Rijeka, 4. 5. 1956), sin Franka Josipovog i Antonije (Tonica) r. Kalanj (Klenovica, 14. 1. 1934), Antonove; supruga Anica r. Begić (Rijeka, 20. 9. 1964), Josina. Prometni tehničar; završio je srednju prometnu školu u Rijeci. Rukovoditelj je pogona Transport (Garaža) Šumarije Novi od 1997. Sestra Snježana udana je Biuk. Veza: 45, 109, 71, 65, 15, 73, 29

111.

ZORIČIĆ, PAULINA r. Sokolić - Milinica, Kotorka (Novi, 12. 1. 1892 – Novi, 19. 1. 1979), kći Franka Jelinog i Marije r. Kabalin - Javorke (Novi, 14. 8. 1868), Josipove; suprug Franko - Grujica (Novi, 23. 7. 1887 – Buenos Aires, Argentina, 1. 2. 1972), Ludovikov. Trgovkinja. Imala je “butigu” sitničarije u vlastitoj kući (Ulica Antona Mažuranića). Budući da nije imala djece, a suprug joj je bio u Argentini, za ono se vrijeme preslobodno ponašala pa joj je suprug još za svoga života pismom javio da je “za nju mrtav”.

Veza: 46, 39, 114, 90, 101, 131, 134, 81, 32, 86, 119, 82

112.

ZORIČIĆ, PETAR - Tomulina (Brinje, 1844 – Novi, 22. 2. 1922), sin Ivana Franka; supruga Marija r. MudrovčićMajerka (Novi, 12. 11. 1854 – Novi, 14. 1. 1928), Antonova. Došao je iz Brinja u Novi. Od novljanske je loze Zoričića - Muhojida čiji je Paval Zoričić, Tomin - Muhojid (Novi, 25. 1. 1778) nakon turskog povlačenja otišao u Brlog i tamo se oženio Stanislavom s kojom je dobio sina Antona kojega su zvali Toma. Po njemu ovi Zoričići dobivaju, uz nadimak Muhojid, i nadimak Tomuline, a prvobitni se nadimak zaboravlja. Budući da je sa suprugom Marijom imao prvog sina Dobrotina (Novi, 31. 5. 1880) dok još nisu bili vjenčani, novljanski je svećenik sinu upisao majčino prezime Mudrovčić, a nakon crkvenog vjenčanja nije ga htio mijenjati. Tako je jedna grana Zoričića - Muhojida odnosno Tomulina perom svećenika, pretvorena u Mudrovčiće - Majere.

Veza: 20, 42, 64, 59 113.

ZORIČIĆ, PETAR (Grižanac) - Grujica (Novi, 7. 1. 1830 –Novi, 9. 10. 1903), sin Josipa Mikulinog i Barbare r. Sokolić - Grego, Pećarice (Novi, 7. 12. 1806 – Novi, 20. 4. 1832), Petrove; supruga Marija r. Radetić - Markovac (Novi, 23. 9. 1833 – Novi, 11. 3. 1922), Antonova. Financ. Roditelji su mu bili skitnice i prosjaci pa ga je posvojila obitelj Mavrić podrijetlom iz Grižana. Po tome je i on i ta grana Grujica nazvana Grižanci. Bio je na radu u Južnoj Americi.

Veza: 74, 19

114.

ZORIČIĆ, PETAR - Grujica, Vlašić (Novi, 30. 6. 1885 –Novi, 9. 5. 1970), sin Ludovika Matijevog i Antonije r. Sokolić - Vlašike (Novi, 18. 11. 1853 – Zemun, 3. 10. 1919), Matijeve; supruga Marija r. Peričić - Kranjčika (Punta Arenas, Argentina, 4. 9. 1895 – Novi, 6. 11. 1992), Ivanova, poznata kao Peričika. Stolar. Deset je godina bio u austrougarskoj mornarici (narednik u kantini). Radio je u pokrajini Cape Town u Južnoj Africi, u dvije njemačke srednjoafričke kolonije, u Kraljevini Srbiji, a od 1922. do 1967. u Argentini kao rukovoditelj (“capataz”) skupine za popravke državnih željezničkih pruga. Sudjelovao je u demonstracijama u Novom od 21. do 22. svibnja 1903. protiv bana Khuena Héderváryja kada su bacani mađarski grbovi u more. Svirao je harmoniku na “tancima” do 1922. Govorio je pet jezika i dva afrička crnačka.

Veza: 88, 100, 58, 96, 30, 39, 46, 90, 111, 120, 82, 101, 131, 134, 81, 32, 86, 5, 83, 132, 63, 25, 137, 107, 27, 36, 23, 99, 94

115.

ZORIČIĆ, PRIBISLAV (Pribić) - Ćompa (Modruš, ? –Novi, ?); braća su mu bila Zorislav (otac Grujičin) i Vidurina (Vid) - Muhojid. Prema legendi o preseljenju biskupa Krištofora iz Modruša u Novi 1493. pred Krbavsku bitku, prema kazivanju Gašpara Zoričića, Tominog - Muhojida, a riječi oca Gašpara potvrđuje i njegov sin Ivan, Pribislav je bio jedan od troje braće koji su upravljali prebacivanjem biskupa, pratnje i naroda iz Modruša u Novi kroz šumska bespuća Kapele. Navodno je predložio biskupu da se konji potkuju potkovama okrenutim u suprotnom smjeru od njihova kretanja kako bi zavarali turske uhode i eventualnu tursku potjeru. Otad za njega i njegove potomke vrijedi nadimak Ćompo (od dijalek. ćompav – ćopav, hrom).

Veza: 49

116.

ZORIČIĆ, RADOVAN (Silbaša)

Prvi je Zoričić za kojega znamo, a kojega spominje Andrija Kačić Miošić u svojoj knjizi Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Za njega Kačić kaže da je 1386. zajedno sa skupinom stanovnika, poimence navedenih, prebjegao ispod kralja bosanskog u Dalmaciju u selo Bosiljine, danas Primošten (jer je to bio otok), a po odobrenju šibenske vlasti. Zoričići su se poslije kretali kroz Dalmaciju i Liku i došli u Modruš, 1493. u Novi, a odatle u Crikvenicu, Bakar i Istru.

Veza: 0

117.

ZORIČIĆ, ROŽA r. Butković (Novi, 23. 9. 1877 – Novi, 24. 5. 1945), kći Matije i Mande Butković (Povile, 26. 7. 1839 – Novi, 12. 8. 1908); suprug Ivan - Ćompa (Novi, 7. 11. 1875 – Sjeverna Amerika, 23. 10. 1906), sin Antona Ivanovog.

Švelja (“šilica”) u Novom. Suprug joj je otišao u Ameiku i tamo prije Prvoga svjetskog rata umro, a ona je šivajući izdržavala dvoje djece. Poslije je njezina kći Katarina šivala ženske narodne nošnje.

Veza: 129, 79, 72, 18

118.

ZORIČIĆ, SANJA - Grujičinka (Rijeka, 9. 6. 1969), kći Želimira Ivanovog (Ivan Danko) i Lidije r. Petrov (Vodice, Šibenik, 1937).

Dr. med. sc.; diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Rijeci 1992, magistrirala 1996, a doktorirala 1998. Asistentica je i znanstvena djelatnica na tom fakultetu. Veza: 135, 128, 51, 31, 30, 123

119.

ZORIČIĆ, STIPAN - Šćoko (Novi, 20. 8. 1897 – Novi, 21. 9. 1974), sin Ivana Antonovog i Franice r. MudrovčićBubnjar, Temike (Novi, 4. 10. 1877 – Novi, 22. 7. 1902), Mikuline, prve očeve supruge; supruga Marija r. PaladinŠkropa (Novi, 5. 7. 1901 – Novi, 8. 6. 1973), Kuzmina. Zidar. Godinama je lutao svijetom “trbuhom za kruhom”, a najdulje se zadržao u Butteu (Montana, SAD). Suprugu Mariju Talijani su za vrijeme rata odveli u koncentracijski logor u Kopru.

Veza: 53, 8, 108, 21, 61, 4, 104, 103

120.

ZORIČIĆ, SVETOZAR - Grujica, Peričikin (Novi, 25. 7. 1914 – Rijeka, 13. 5. 2004), sin Petra Ludovikovog i Marije r. Peričić (Peričika) - Kranjčike (Punta Arenas, Čile, 4. 9. 1895 – Novi, 6. 11. 1992), Ivanove; prva supruga Anica r. Dorčić (Novi, 24. 6. 1916 – Zagreb, 15. 5. 1949), Bogoslavova, druga Ksenija r. Deranja (Novi, 20. 2. 1930), kći Antona - Peteroša.

Diplomirani inženjer agronomije; završio je Agronomski fakultet u Zemunu 1937. Službovao je u Kneževim Vinogradima u Baranji, na državnom imanju Vrana u Dalmaciji do 1941, zatim je bio kotarski agronom u Crikvenici i Novom, poslije direktor Poljoprivrednog dobra Čepić te komercijalni direktor vanjskotrgovinskog poduzeća Jugoinspekt u Rijeci, centrala u Beogradu. Sudionik NOB-a. Bio je prvi tajnik općinskog NOO u Novom nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. Za vrijeme NDH od srpnja 1944. do svibnja 1945. u ustaškom je zatvoru; vojni ratni sud u Zagrebu osudio ga je na devet godina robije. Bio je aktivan u njegovanju novljanskih, posebno mesopusnih običaja. Pisac je mnogih žitaka, privatnih i onih za novljanske mesopustare iz Rijeke koji su brodom dolazili u Novi šezdesetih godina, a čiji je dolazak on organizirao. Napisao je žitke: Palandravac 1958. (zajedno s Brankom Deranjom), Poprda 1959, Lazanja 1960, Uvrijeđeni 1961. i Palandravac 1962. i 1966. Bio je nogometaš i plivač u Sportskom društvu Vinodol u Novom. Pokrenuo je osnivanje Doma kulture u Novom i prvi je tajnik Inicijativnog odbora za osnivanje Doma za čiju je izgradnju, koja je počela već 1947, prikupljao novac

od Novljana u Novom i izvan njega. Prvi sin mu je Josip Matejčić (Crikvenica, 23. 12. 1942). Pokopan u Novom.

Veza: 114, 90, 39, 46, 111, 88, 96, 30, 82, 5, 83, 132, 63, 25, 137, 107, 94, 101, 131, 134, 81, 32, 86, 27, 36, 23 121.

ZORIČIĆ

, TIHOMIL (Ćale) - Muhojid (Novi, 19. 11. 1914 –Draganići, 19. 11. 1944), sin Vicka Frankovog (Franko Vicko) i Marije r. Krišković - Perine (Novi, 20. 11. 1896 –Bulavayo, Zimbabve, 4. 2. 1969), Stipanove; supruga Vladimira r. Komut (1919). Nadimak Ćale dobio je zbog nošenja naočala.

Pali borac NOR-a. Bio je učenik treće godine Nautičke akademije u Bakru, a budući da se aktivno bavio politikom u radničkom pokretu u Bakru, izbačen je iz svih srednjih škola u Kraljevini Jugoslaviji. Godine 1939. uhićen je i osuđen na šest mjeseci zatvora uvjetno zbog širenja komunizma, s prisilnim prebivalištem u Turopolju. Zbog toga se u Kravarskom uključio u Narodnooslobodilačku borbu od 1941, a već od proljeća 1942. bio je u 13. hrvatskoj proleterskoj brigadi Rade Končar. Poginuo je kod mjesta Draganići. Nositelj Partizanske spomenice 1941, posmrtno.

Veza: 126, 47

122.

ZORIČIĆ, TOMA - Grujica (Novi, 28. 7. 1838 – Novi, 19. 9. 1910), sin Josipa Pavlovog i Katarine r. Krišković - Ružike (Novi, 20. 10. 1808 – Novi, 1862), Tomine; supruga Tereza r. Kargačin - Dunkovica (Novi, 30. 6. 1840 – Novi, 19. 9. 1910).

Postolar u Novom. Djeca su mu Ivan (Novi, 1870 – Rijeka, 1950), Vjenceslav (Novi, 6. 10. 1874 – Južna Amerika, ?), Mare (Novi, 1880 – Stenjevec, 1915) i Josip (Novi, 2. 3. 1886 – Južna Amerika, ?).

Veza: 75, 70, 62, 89, 10, 9, 105

123.

ZORIČIĆ, VELIMIR - Grujica (Zagreb, 31. 1. 1959), sin Želimira Ivanovog (Danko) i Lidije r. Petrov (Vodice, Šibenik, 1937).

Inženjer brodostrojarstva; završio je Višu pomorsku školu, brodostrojarski smjer u Rijeci. Plovi kao časnik stroja. Bio je na talijanskom brodu na istraživanju Antarktike. Veza: 135, 128, 51, 31, 30, 118

124.

ZORIČIĆ, VENCEL - Grujica, Vlašić (Novi, 13. 9. 1914 –Novi Zeland, 9. 8. 1994), sin Filipa Antonovog i Kleofine r. Sokolić - Vlašike (Novi, 27. 9. 1880 – Novi, 24. 4. 1947), Ivanove; supruga Marija (Mica) r. Matejčić (Novi, 14. 9. 1923), Benjaminova. Nadimak Vlašić dobio je po majci. Stolar. Bio je vratar u NK NGŠK-u Novom do 1939. kada je otišao na Novi Zeland. Braća su mu Josip (Novi, 9. 2. 1909) i Ivan (Novi, 17. 10. 1922), a sestra Rozalija (Novi, 28. 8. 1924) i svi su na Novom Zelandu.

Veza: 52, 14, 130

125.

ZORIČIĆ, VICKO FRANKO - Muhojid (Novi, 2. 10. 1837 –26. 2. 1919), Nikolin. – Vidi pod Zoričić, Franko Vicko jer ga u raznim dokumentima bilježe ili kao Vicko ili kao Franko.

Veza: 47 126.

ZORIČIĆ, VICKO - Muhojid (Novi, 15. 9. 1885 – Zimbabve, 24. 8. 1953), sin Franka Vicka (Vicko Franko) Nikolinog i Marije r. Mažuranić - Šimice (Novi, 8. 11. 1846 – Novi, 21. 1. 1922), Šimunove; supruga Marija r. Krišković (Novi, 20. 11. 1896 – Zimbabve, 4. 2. 1969), kći Stipana - Perine. Zidar u Novom, a onda se s obitelji preselio u Zagreb. Osim brata Nikole (Novi, 15. 10. 1868 – Vrbovec, 7. 3. 1940), ostala braća: Anton (Novi, 21. 6. 1888), Božidar (Novi, 23. 12. 1870), Emil (Novi, 20. 7. 1873) i Ignac (Novi, 30. 7. 1875) emigrirali su u SAD.

Veza: 47, 121, 48 127.

ZORIČIĆ, VID (Vidurina) - Muhojid (Modruš, ? – Novi, ?); brat (najstariji) Zorislava (Grujičin otac) i Pribislava - Ćompe.

Prema legendi o egzodusu biskupa Krištofora s klerom i narodom iz Modruša u Novi 1493. pred Krbavsku bitku, koju je zabilježio Davorin Ježić (Novi, 1919 – Novi, 1998) prema kazivanju Gašpara Zoričića - Muhojida (Novi, 1872 – Novi, 1965), Tominog, a što je potvrdio i njegov sin Ivan (Novi, 4. 7. 1921) proizlazi da je on, zajedno s braćom Zorislavom i Pribislavom, vodio tu seobu. Prolazeći šumom naišli su na stado srna i srnjaka i osigurali srnetinu za prehranu naroda. Navodno je na odmoriš-tu tom prigodom rekao da su neki mislili kako će puk, da bi preživio, morati muhe jesti, dok se naprotiv srnetinom časti te da mu je zbog toga ostao nadimak Muhojid, njemu i potomcima njegovim.

Veza: 115, 133, 49

128.

ZORIČIĆ, VINKO - Grujica, Dankov (Novi, 12. 2. 1936), sin Ivana Dankovog Adamovog i Anke r. Sokolić - Kozarice (Novi, 22. 11. 1906 – Novi, 3. 8. 1989), Vickove; supruga Marija r. Mudrovčić - Majerka (Novi, 21. 9. 1942), Aleksandrova. Diplomirani inženjer; završio je Strojarski fakultet u Zagrebu 1961. Radio je u poduzeću Rade Končar i u Vulkanu u Rijeci, a od 1962. u Zavodu za zaštitu na radu i zaštitu od požara u Zagrebu. Ima kćeri Eleonoru (Ela) i Natašu. Veza: 51, 31, 30, 135, 118 129.

ZORIČIĆ, VLADIMIR (Vlade, Tristokljunac) - Ćompa (Novi, 5. 11. 1900 – Zagreb, ?), sin Ivana Antonovog i Rože r. Butković (Povile, 23. 9. 1877 – Novi, 24. 5. 1945), kćeri Matije i Mande; neženja.

Budući da mu je otac Ivan (Novi, 7. 11. 1875 – SAD, 23. 10. 1906) bio na radu u Sjevernoj Americi, i on je jedno vrijeme bio tamo. Nakon povratka je u Zagrebu za vrijeme Drugoga svjet-skog rata imao mesnicu konjskog mesa. U Zagrebu su ga zvali po nadimku Tristokljunac. Sestre su mu Katarina (Novi, 24. 10. 1906), Rozalija (Novi, 1. 4. 1905) i Ana (Novi, 1899), a brat Matija (Novi, 21. 9. 1896). U Novom su imali kuću sa br. 470.

Veza: 117, 79, 72, 18

130.

ZORIČIĆ, VLADIMIR - Grujica (Novi, 21. 9. 1907 – San Jose, Kalifornija, 1980), sin Josipa Antonovog i Kate r. Šebalja (Novi, 2. 11. 1871 – Novi, 30. 8. 1956), Bartolove; supruga Ivanka r. Hercigonja (Zagreb, 1920). Sestra mu je Anka (Novi, 8. 5. 1905 – Novi, 21. 8. 1995), udana za Antona Petrinovića, Srećkovog, a brat Anton (Antonata), blizanac.

Stolar. Bio je u grupi od sedam novljanskih mladića koji su 1934. poslije jednog “tanca” isprebijali jugoslavenskog žandara i gologa ga poslali u žandarmerijsku postaju. Emigrirao je u inozemstvo gdje je 1944 / 1945. radio u veleposlanstvu NDH u Berlinu, a poslije je otišao u SAD gdje se oženio i dobio sina Josepha koji je tamo odvjetnik. Umro je u San Joseu u Kaliforniji ugušivši se jedući meso.

Veza: 52, 14, 124, 97, Petrinović 3

131.

ZORIČIĆ, ZLATAN - Grujica (Ledenice, 21. 7. 1906 – Zemun, 29. 10. 1975), sin Filipa Ludovikovog i Marije r. Kargačin - Brunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve; supruga Jovanka r. Ciković (Zemun, 21. 11. 1900 – Zemun, 24. 3. 1989).

Grafičar. Radio je u državnoj Markarnici za izradu poštanskih maraka u Beogradu do 1941. te do 1945. u Zagrebu u sličnoj ustanovi, zatim u Splitu u jugomornarici te ponovno u Beogradu u Markarnici. Bio je suradnik NOP-a. Kći Zlatica (Zemun, 20. 2. 1935) udana je za Antona Hajmana (1930 – 1981).

Veza: 39, 46, 114, 88, 96, 30, 111, 90, 101, 134, 81, 32, 86, 120, 82

132.

ZORIČIĆ, ZORA r. Agotić (Feričanci, 25. 8. 1921 – Bizovac, 11. 8. 1970), kći Marka i Kate r. Barjaktarić (Bokšić, Ðurđenovac, 22. 5. 1893 – Feričanci, 16. 5. 1971); prva je supruga Krsta Zoričića - Grujice (Novi, 6. 11. 1919), Petrovog.

Ekonomska tehničarka; završila je Trgovačku akademiju u Osijeku 1940. Radila je u Ministarstvu financija NDH i DRH u Zagrebu od 1941. do 1945, u financijskom odjelu okružnog NOO za Hrvatsko primorje od 1945. do 1946, u Albansko-jugoslavenskom društvu, Beograd od 1946, do 1947, u generalnom konzulatu FNRJ u Trstu od 1948. do 1950. i u Milanu od 1950. do 1952, u Upravi pošta FNRJ, Beograd od 1953. do 1960. i u vanjskotrgovinskom

poduzeću u Milanu od 1960. do 1970. kao blagajnica. Poginula je u prometnoj nesreći u Bizovcu sa starijim sinom Borom Krešimirom, šogorom i s još četiri osobe. Išli su u osječku bolnicu dati krv za mlađeg sina Eugena koji je dan prije bio ranjen.

Veza: 82, 120, 114, 90, 27, 36, 23, 99, 63, 5, 83, 25, 137

133.

ZORIČIĆ, ZORISLAV - Grujica (Modruš, ? – Novi, ?); supruga Slavica.

Prema legendi o dolasku iz Modruša u Novi 1493. biskupa Krištofora s klerom i narodom prije Krbavske bitke, koju je zapisao Davorin Ježić (Novi, 1919 – Novi, 1998) prema kazivanju Gašpara Zoričića, TominogMuhojida (Novi, 1872 – Novi, 1965) te Julke SokolićVlašike i Marije Petrinović r. Ježić - Juretinke, proizlazi da je on, za razliku od svoje braće Vida (Muhojida) i Pribislava (Ćompe) u ovom egzodusu rukovodio vojnom organizacijom koja je pratila izbjeglice, a u tome mu je pomagalo njegovih pet sinova, od kojih je jedan bio Grujica koji je bio zadužen za pratnju biskupa.

Veza: 115, 127, 49 134.

ZORIČIĆ, ZVONIMIR (Zvonko) - Grujica (Ledenice, 20. 11. 1907 – Zemun, 1943), sin Filipa Ludovikovog i Marije r. Kargačin - Brunkovice (Novi, 3. 8. 1879 – Zagreb, 3. 2. 1955), Matijeve; supruga Ðurđa r. Petković (Zemun, 23. 2. 1909 – Zemun, 16. 4. 1993).

Metalac – strojomehaničar. Radio je u Remontnome željezničkom poduzeću u Zemunu. Kći mu je Jelena (Zemun, 4. 12. 1942), udana za Milovana Ðurđevića (Zemun, 20. 2. 1941 – Beograd, 5. 12. 1992).

Veza: 39, 46, 114, 88, 96, 30, 111, 90, 101, 131, 81, 32, 86, 120, 82

135.

ZORIČIĆ, ŽELIMIR (Željko) - Grujica, Dankov (Novi, 6. 11. 1931), sin Ivana Dankovog Adamovog i Anke r. Sokolić - Kozarice (Novi, 22. 11. 1906 – Novi, 3. 8. 1989), Vickove; supruga Lidija r. Petrov (Vodice, Šibenik, 1937). Diplomirani inženjer elektrotehnike; završio je Elektrotehnički fakultet u Zagrebu. Radio je u Rijeci u Brodoprojektu (pet godina) i u tvornici Rade Končar (32 godine) kao šef sektora projektiranja. Šukundjed mu je Danko Adam (Novi, 26. 2. 1789), Matijev.

Veza: 51, 31, 30, 128, 123, 118

136.

ZORIČIĆ, ŽELIMIR - Muhojid (Beograd, 5. 3. 1969), sin Ivana (Novi, 4. 7. 1921 – Novi, 9. 4. 2013), Gašparovog i Vjenceslave (Vena) r. Peričić - Kranjčike (Novi, 12. 10. 1921 – Novi, 20. 12. 2011), Venceslavove. Pomorski strojar; završio je Pomorsku školu u Bakru. Upravitelj je stroja na brodu Burin u ispostavi Lučke kapetanije u Novom.

Veza: 55, 68, 48, 102, 26

137.

ZORIČIĆ, ŽELJNA - Grujičinka (Novi, 17. 2. 1949), kći Svetozara i Anice r. Dorčić (Novi, 24. 6. 1916 – Zagreb, 15. 5. 1949), Bogoslavove.

Diplomirana inženjerka agronomije; završila je hortikulturu na Poljoprivrednom fakultetu u Zagrebu 1977. Radila je u Rijeci u KP Vrtovi i parkovi od 1978. do 1989. pa u privatnom poduzeću Cvjećarstvo do 2003. godine. Veza: 120, 5, 82, 132, 83, 63, 114, 88, 96, 25, 107, 94, 27, 36

138.

ZORIČIĆ, ŽIVKO - Grujica (Šibenik, 24. 4. 1953), sin Ivana Matijevog i Zorke Zlatović (Šibenik, 27. 10. 1923 – Rijeka, 26. 2. 2014); supruga Dubravka r. Jovanović (Zagreb, 29. 5. 1955), Slobodanova, profesorica.

Pomorski strojar; završio je Pomorsku školu u Splitu. Prvi je časnik stroja na brodovima Croatia line u Rijeci. Djeca su mu Petra (Celje, 9. 1. 1986) i Nikša (Celje, 18. 5. 1992).

Veza: 60, 97, 52, 50, 35

ZRINSKI

U posjedu su Novoga od 1577. do 1580. na osnovi ugovora o zajednici nasljedstva od 1. veljače 1544. između kneza Stjepana III. Frankopana, Ferdinandovog i unuka Bernardinovog i Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog jer Stjepan nije imao nasljednika, a sestra Katarina je bila udana za Šubića. U tom razdoblju vlasnici Novoga bili su sinovi Nikolini i Katarinini: Juraj Zrinski (13. 4. 1549 – 1603), djed banova Nikole i Petra Zrinskog i Nikola Zrinski (9. 2. 1559 – 1605).

ZUBOVIĆ, MARINA(Marina Cicina) r. Hreljac (Rijeka, 6. 9. 1966), kći Josipa i Zdenke r. Butorac (Ledenice, 24. 11. 1930), Antonove. Diplomirana ekonomistica; završila je Ekonomski fakultet u Rijeci. Radi u Carinarnici u Rijeci. Veza: Hreljac 4, 9, 6

ZUZZI (izg. Cuci). Talijansko prezime koje se pojavljuje u Novom u 19. stolječu i izgovaralo se Cucić. Prvi Zuzzi došli su u Novi iz Škrljeva.

1.

ZUZZI, ANTON (Škrljevo, 1848 – Novi, 28. 10. 1893); supruga Antonija r. Vičević (Škrljevo, 9. 6. 1854 – Novi, 6. 5. 1923).

Limarski obrtnik u Novom. U Novi je došao iz Škrljeva i tu se oženio 1874. godine.

Veza: 2 2.

ZUZZI, JULIJAN (Novi, 25. 2. 1883 – Novi, 15. 9. 1925), sin Antona i Antonije r. Vičević (Škrljevo, 9. 6. 1854 – Novi, 6. 5. 1923); supruga Marija r. Žvanović - Šišinka (Novi, 6. 4. 1885 – 20. 4. 1958), Vickova. Trgovac; držao je trgovinu u svojoj kući u Starom gradu, a poslije njegova supruga.

Veza: 1 3.

ZUZZI, MARIJA (Cucika) r. Žvanović - Šišinka (Novi, 6. 4. 1885 – Novi, 20. 4. 1958), kći Vicka i Marije r. Ježić (Novi, 29. 10. 1856 – Novi, 28. 11. 1925), Tomine; suprug Julijan (Novi, 25. 2. 1883 – 5. 9. 1925) Antonov. Trgovkinja. Od 1918. do 1941. vodila je trgovinu mješovitom prehrambenom robom u kući prije “Starog trga”. Kćer Julijana (Novi, 3. 10. 1913) odselila se u Australiju, a sin je Franko (Novi, 3. 8. 1922) igrao nogomet u omladinskom klubu Poskok u Novom.

ZWIKELSDORFER, IVAN

Supruga Ana Krezkut. Kraljevski šumar u Novom od 1901. do 1906, u razdoblju kada je u Novom izgrađen park u Lukavicama.

Žabčić Žvanović

1.

ŽABČIĆ, IVANKA r. Mrzljak - Pavičinka (Novi, 11. 9. 1929), kći Jerka i Marije (Mera) r. Krišković - Vranješinke (Novi, 26. 3. 1909 – Novi, 2. 9. 1998), Rokine; suprug Mladen (Topličica, Budinščina, 1926); sestra Karmen r. Mrzljak (Novi, 16. 7. 1933), Jerkova, udana Butorac. Nastavnica; završila je Pedagošku akademiju. Radila je u osnovnim školama u Zaprešiću, Bedekovčini i u Rijeci.

Veza: 2, Butorac 67, Krišković 35, Mrzljak 40, Lazić

2.

ŽABČIĆ, ALENKA (Zagreb, 3. 9. 1949), kći Mladena i Ivanke r. Mrzljak - Pavičinke (Novi, 11. 9. 1929), Jerkove.

Diplomirana inženjerka kemije; diplomirala je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Radi u tvornici Keramika u Zaprešiću.

Veza: 1, Butorac 67, Lazić (sestra Maja Lazić)

ŽAGAR

Prezime se u Novom pojavljuje početkom 20. stoljeća dolaskom Vida Žagara iz Gorskog kotara.

1.

ŽAGAR, VID (Zbitka kod Prezida, 11. 6. 1896 – Novi, 28. 4. 1957), Kajetanov; supruga Lucija r. Dobrić (Novi, 20. 12. 1895 – Novi, 1958), kći Antona i Barbare r. MudrovčićBubnjar, Temike.

Gostioničar. U vlastitoj kući (Abranska ulica) imao je gostionicu prije Prvoga svjetskog rata, a nakon rata Narodnu kuhinju. Kćeri su mu Marija (29. 11. 1926), udana Požega, i Vida (4. 4. 1934), udana Brakuza.

Veza: Požega, Brakuza

ŽANDOVSKI, JOSIP (Dubovac, Moravska, 1864 – Novi, 1898); supruga Jelka. Kraljevski kotarski šumar u Novom u okviru kraljevske kotarske oblasti za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.

ŽANIĆ

Prezime Žanić dolazi u Novi 1493. godine iz Modruša. Ima dva nadimka, Pužići i Žane. Pužići potječu od Vicka (Novi, 4. 1. 1702), Ivanovog, oca Ivana (31. 7. 1730), Mihovila (10. 11. 1738) i Mikule (29. 11. 1758), a Žane od brata mu Bernarda (Bernić) (Novi, 15. 2. 1706 – 14. 1. 1772), Ivanovog, oca Mikule (14. 11. 1781), Antona (28. 11. 1765) i Ivana (4. 11. 1754), a tada je u Novom bila samo jedna obitelj Žanića.

1.

ŽANIĆ, ANTON - Žane (Novi, 26. 8. 1891 – Novi, 9. 4. 1939), sin Antona Bernardovog i Lucije r. Radetić (Novi, 30. 9. 1850 – Novi, 10. 2. 1938), druge očeve supruge; supruga Milka r. Piškulić - Vujičinka (Novi, 8. 11. 1897 –Novi, 16. 4. 1968), Andrijeva.

Zidar. Radio je kod građevinskih poduzetnika u Novom, a 1923. je otišao na Novi Zeland. Na putu od Singapura plovio je u barci na jedra i u jednoj uvali gdje se brod sklonio zbog bonace provalio je sa susjednog brda vulkan pa su morali spašavati i brod i jedra. Brat Venceslav (Novi, 27. 9. 1880) umro je u Babilonu na Novom Zelandu (18. 11. 1918), a Ivan (Novi, 19. 9. 1886) u Sacramentu u Kaliforniji (SAD).

Veza: 2, 16, 11, 24, 48, 55, 21, 10, 54, 31, 37, 17, 61

2.

ŽANIĆ, ANTON - Žane (Novi, 22. 2. 1850 – Novi, 4. 6. 1921), sin Bernarda Vickovog i Lucije r. Sokolić - Šalvatorke (Novi, 28. 10. 1819 – Novi, 4. 12. 1888), Antonove; prva supruga Matejka r. Maričić - Jurika (Novi, 11. 10. 1850 –Novi, 1874), kći Vicka Ivanovog, druga Lucija r. Radetić (Novi, 30. 9. 1850 – Novi, 10. 2. 1938). Trgovački obrtnik. Imao je trgovinu u Novom. Otac (Novi, 14. 6. 1818) mu je umro 16. kolovoza 1849. za vrijeme pomora od kolere u Novom, a Brat Augustin (Novi, 3. 8. 1847) umro je u Sjevernoj Americi (31. 3. 1894).

Veza: 16, 1, 3, 11, 24, 48, 55, 20, 21, 10, 54, 31, 37, 17, 61

3.

ŽANIĆ, ANTON - Žane (Novi, 12. 4. 1906 – Australija, 24. 1. 1949), sin Franka Antonovog i Matejke r. SokolićPavlike (Novi, 21. 9. 1880 – Novi, 19. 12. 1914), Pavlove, prve očeve supruge; supruga Marija (Marica) r. Pavelić (Bile, Krmpote, 11. 7. 1913 – Novi, 21. 6. 1991), kći Milana Mijata i Marije r. Filipović (Krmpote, 28. 3. 1882).

Općinski blagajnik i ovrhovoditelj u Novom. Bio je član Narodne čitaonice od 1936. i u obnovljenoj od 1941.

Veza: 16, 1, 2, 20, 11, 24 4.

ŽANIĆ, ANTON - Pužić (Novi, 13. 6. 1849 – Novi, 12. 6. 1937), sin Matija Vickovog i Johane Ivanje r. PiškulićAnjike (Novi, 8. 3. 1806 – Novi, 21. 12. 1880); supruga Katarina r. Dorčić (Novi, 12. 4. 1857 – Novi, 5. 6. 1941), Mikulina.

Trgovački obrtnik; imao je trgovinu u vlastitoj kući na Placi (Stari grad 1, sada buffet Charlie), prodavao je i duhan. S braćom Vickom (Novi, 13. 3. 1846) i Ivanom (Novi, 20. 10. 1837) otkupio je 1902. zemljište na terenu današnjeg parka u Lukavicama i prodao ga Općini Novi da na njemu izgradi park i pošumi ga. Zajedno s Margaretom Srića i drugima 1881. osniva Radničku zadrugu Sv. Nikola kao potporno društvo. Zbog sukoba s novljanskim svećenstvom (Mate Cvetko), s Matijem Žanićem (Novi, 19. 9. 1880), Vickovim i drugima 1906. osniva Radničku čitaonicu u Novom. Odbornik je Narodne čitaonice od 1913. Dvaput se sastao s Franom Supilom. Bio je član Hrvatskoga Radiše. Jedinica kći Marija (Novi, 7. 4. 1876) udala se za Roku Maričića (Novi, 18. 7. 1874), Ivanovog, suca stola sedmorice i tako je sve Žanićevo prešlo u ruke obitelji Maričić - Žanić. Veza: 45, 28, 59, 12, 30, Maričić 133

5.

ŽANIĆ, AUGUSTIN - Žane (Novi, 4. 6. 1912 – Novi, 12. 6. 1994), sin Franka Augustinovog i Katarine r. RadetićSpod Biškupije (Novi, 17. 3. 1885 – Novi, 13. 6. 1969), Tomine, prve očeve supruge; supruga Anka r. Deranja (Novi, 8. 6. 1923 – Novi, 11. 1. 2004), Ivanova. Zidar. Jedan je od osnivača stolarske zadruge u Novom koja je prerasla u DIK (poslije preimenovan u DIP) gdje je radio. Od 1939. do 1940. blagajnik je sindikalne podružnice HRS-ovih sindikata. Sudionik NOB-a od 1943. Kćeri su mu Karmen (Novi, 28. 3. 1950) i Branka, a sin Franjo.

Veza: 17, 61, 6, 63, 19, 8, 49, 62, 50 6.

ŽANIĆ, BERISLAV (Bero) - Žane (Novi, 25. 1. 1915 – Novi, 25. 8. 1973), sin Franka Augustinovog i Katarine r. Radetić (Novi, 17. 3. 1885 – Novi, 13. 6. 1969), kćeri Tome i Ane, prve očeve supruge; supruga Fanika r. Antak (Novi, 21. 10. 1916 – Novi, 5. 7. 2002), Antonova. Službenik; radio je u Lječilišnom povjerenstvu u Novom do 1941. kada postaje pomoćnik tajnika, a od 1. travnja 1955. do 30. studenoga 1969. šef knjigovodstva u HTP-u Lišanj. Od 10. ožujka 1946. do 12. siječnja 1947. tajnik je Narodne čitaonice, a od 1959. do 1960. član Upravnog odbora Turističkog društva Novom. Igrao je nogomet u NGŠK-u i bio tajnik nogometnog kluba 1936. i od 1938. do 1941. godine.

Veza: 17, 61, 5, 63, 49, 62, 19, 8, 35

7.

ŽANIĆ, BERNARDO - Žane (Novi, 14. 8. 1779 – Draga, 1849 / 1853), sin Ivana Bernardovog i Vicke r. Marijašević - Arbine (Novi, 19. 1. 1760 – Novi, 26. 1. 1849), Adalbertove. Svećenik. Bio je plovan (župnik), potom kanonik u Dragi. Dana 16. kolovoza 1849. osnovao je zakladu od 600 forinti za misu zadušnicu poslije njegove smrti. Veza: 46, 23, 32, 57, 22

8.

ŽANIĆ, BRANKA (Novi, 28. 3. 1951), kći Augustina - Žane i Anke r. Deranja (Novi, 8. 6. 1923 – Novi, 11. 1. 2004), Ivanove. Hotelijerka; završila je hotelijersku školu u Opatiji. Radila je u HTP-u Lišanj (Novi) u Novom od 5. lipnja 1971. Veza: 5, 6, 63, 17, 19, 50, 62

9.

ŽANIĆ, DANIJEL - Pužić (Novi, 21. 7. 1872 – SAD, 3. 4. 1956), sin Ivana Nepomuka Kuzminog i Marije r. Dobrić - Kontić (Novi, 7. 2. 1849 – Stenjevec, 15. 7. 1889), Nikomedove, prve očeve supruge; supruga Judita r. Maričić - Proto Hrgešinka (Novi, 23. 10. 1874), Tomina. Stolar. Radio je u Novom i Požegi gdje se otac (Novi, 14. 6. 1846) preselilo s obitelji, dok mu je majka smještena u Stenjevec. Otišao je 1910. u SAD. Maćeha mu je bila Rozalija Peričić - Kranjčika, Nikolina, koja je napustila supruga Josipa Kargačina. Živjela je s njegovim ocem, a imala je dva nezakonita sina – Nikolu i Slavka Kargačina čija su prezimena 1907. službeno promijenjena u Žanić.

Veza: 40, 51, 56

10.

ŽANIĆ, DARIJA (Rijeka, 22. 4. 1976), kći Miljenka - Žane i Grozdane (Doda) r. Mudrovčić (Novi, 19. 11. 1950), kćeri Aleksandra - Majera. Završila je srednjoškolsko obrazovanje. Započela je pa prekinula studij prava u Rijeci (nakon prve godine). Radila je u buffetu Capitan´s Club, vlasništvu svoje majke u kući Lučke kapetanije u Novom. Od 2010. radi u Splitskoj banci u Crikvenici.

Veza: 48, 21, 55, 11, 1, 2, 54, 31, 37

11.

ŽANIĆ, DRAGOMIR - Žane (Novi, 30. 5. 1923), sin Antona Antonovog i Milke r. Piškulić - Vujičinke (Novi, 8. 11. 1897 – Novi, 16. 4. 1968), Andrijeve; supruga Dragica r. Butković (Novi, 29. 8. 1922 – Novi, 21. 5. 1997), Jakovljeva.

Stolar, slikar, čakavski pjesnik, pisac žitaka. Talijani su ga deportirali u koncentracijski logor u Kopar gdje je od svibnja do 17. rujna 1943. bio u talijanskom zatvoru. Sudionik NOB-a od listopada 1943. kao borac u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Bio je u četi Komande mjesta Novi pa Senja. Radio je kao personalni referent u novoosnovanom poduzeću Lišanj u Novom od 1948, a od 1951. u trgovačkom poduzeću Jadran, zatim kao stolar

u Ivanju i u Zanatskom poduzeću Radinje. Od 1964. do 1970. radi kao nastavnik praktične nastave u ŠUP-u Novi. Osnovao je jedriličarsko društvo (Burin) u Novom 1951. Kao slikar izvornoga slikarstva izlagao je na više od 80 izložaba. Objavio je knjige Novljanske ćakule i istine I 1998. i Novljanske ćakule i istine II 2000. s pjesmama i crticama. Napisao je deset žitaka: Trn u oku 1953, Neumrli 1954, Slobodan – Mokri 1955, Gospodar svojih kuka 1956, Samoglavac 1957, Stol 400 1959, Jedini 1966, Prvi u komuni 1967, Vodoskok 1968, Vatrogasac 1971, i Ljetni žitak 1967. i Nesložni deško 1963. zajedno s Ivanom Piškulićem - Brezarom (27. 1. 1907). Bio je “barkarijol”, od 1945. član Narodne čitaonice, a od 1956. do 1957. član Upravnog odbora Turističkog društva Izrađivao je novljanske sopile. Igrao je nogomet u Poskoku u Novom.

Veza: 1, 16, 2, 24, 48, 55, 21, 10, 54, 31, 37

12.

ŽANIĆ, DRAGOMIR - Pužić (Novi, 13. 10. 1878 – Detroit, 20. 12. 1926), sin Vicka Matijevog i Margarete Šegulja (Novi, 25. 10. 1847 – Novi, 18. 1. 1908); supruga Katarina r. Mažuranić - Slavuljica (Novi, 22. 11. 1877 – Novi, 14. 8. 1954), kći Ivana (Janko) Šimunovog. Viši komercijalist i trgovac; završio je Višu komercijalnu školu i službeno putovao po svijetu. Supruga mu je naslijedila hotel Slavuj, a poslije sin Ivan (Nančo). Hotel je 1945 / 1946. nacionaliziran, a devedesetih godina nije vraćen vlasniku.

Veza: 59, 28, 4, 45, 30, 34, 25

13.

ŽANIĆ, DRAGUTIN - Pužić (Novi, 4. 11. 1863 – Rijeka, ?), sin Martina Mihatovog i Mandalene r. Žvanović - Šišinke (Novi, 22. 2. 1838 – Rijeka, ?), Ivanove; supruga Katarina (Rijeka, 25. 11. 1865). Kovač u Novom i u Rijeci. Bio je u Valparaisou (Čile) gdje mu se rodila kći Ines (4. 4. 1892), a vratio se 1934. Veza: 42, 39, 15, 41

14.

ŽANIĆ, FERDINANDO (Ferdo) - Pužić (Novi, 5. 8. 1878 –Novi, 22. 1. 1930), sin Antona Martinovog (Martin Vickov) i Marije r. Deranja (Novi, 12. 2. 1853 – Novi, 6. 3. 1931); supruga Marija r. Mažuranić (Novi, 12. 1. 1884 –Novi, 7. 1. 1966), kći Ivana Josipovog, unuka banova brata Josipa. Općinski bilježnik u Jablancu pa tajnik Radničke zadruge Sv. Nikola u Novom od 1905. do 10. lipnja 1906, zatim općinski blagajnik u Brinju.

Veza: 44

15.

ŽANIĆ, FILIPINA - Pužika (Novi, 23. 8. 1866 – Rijeka, ?), kći Martina Mihajlovog i Mandalene r. Žvanović - Šišinke (Novi, 22. 2. 1838 – Rijeka, ?), Ivanove; suprug Luigi Giuseppe (Chiari).

Švelja (kao i sestra joj Marija). Šivala je u Novom, poslije u Rijeci gdje su roditelji imali krčmu.

Veza: 42, 39, 13, 41

16.

ŽANIĆ, FRANKO VICKO - Žane (Novi, 10. 10. 1875 – Novi, 23. 6. 1946), sin Antona Bernardovog i Lucije r. Radetić (Novi, 30. 9. 1850 – Novi, 10. 2. 1938), druge očeve supruge; prva supruga Matejka r. Sokolić - Pavlika (Novi, 21. 9. 1880 – Novi, 19. 12. 1914), kći Pavla Jurjevog, druga Marija r. Peričić - Vranješinka (Novi, 30. 8. 1872 – Novi, 19. 9. 1952), Josipova. Općinski cestar u Novom između dvaju svjetskih ratova.

Veza: 2, 1, 3, 20, 11, 24, 17, 61

17.

ŽANIĆ, FRANKO - Žane (Novi, 4. 10. 1880 – Novi, 8. 12. 1918), sin Augustina Bernardovog i Lucije r. Mažuranić (Novi, 24. 11. 1848 – Novi, 29. 8. 1916), kćeri Ivana (Dančić) Petrovog; supruga Katarina r. Radetić (Novi, 17. 3. 1885 – Novi, 13. 6. 1969), kći Tome i Ane.

Zidar. Radio je u Novom kod novljanskih građevinskih poduzetnika.

Veza: 2, 61, 5, 6, 63, 19, 8, 49, 62, 50, 16, 1, 35

18.

ŽANIĆ, FRANKO - Pužić (Novi, 2. 12. 1840 – Afrika, 1894), sin Ivana Frankovog i Lucije r. Šegulja (Novi, 2. 3. 1819 –Novi, 13. 12. 1898), Vickove; tri se puta ženio; prva supruga Manda r. Mudrovčić (Novi, 4. 10. 1834 – Aleksandrija, 1869), druga Marija r. Marijašević (Novi, 18. 2. 1851 – Novi, 24. 2. 1886), treća Karlina r. Besek (Senj, 3. 11. 1863).

Pomorac (što je u Novom tada bila rijetkost). Poginuo je na moru u Africi, a bio je u Aleksandriji gdje mu je umrla prva supruga.

Veza: 26, 42, 39, 40

19.

ŽANIĆ, FRANJO - Žane (Novi, 2. 1. 1957), sin Augustina Frankovog i Anke r. Deranja (Novi, 8. 6. 1923 – Novi, 11. 1. 2004), Ivanove.

Pomorski inženjer strojarstva; završio je Višu pomorsku školu u Rijeci. Radio je u brodogradilištu u Kraljevici. Borac Domovinskog rata kao desetnik HV-a.

Veza: 5, 6, 63, 17, 8, 49, 62, 50

20.

ŽANIĆ, GORISLAV (Braco) - Žane (Novi, 11. 2. 1939), sin Antona Frankovog (Franko Vicko) i Marije (Marica) r. Pavelić (Bile, Krmpote, 11. 7. 1913 – Novi, 21. 6. 1991), Milanove.

Stolar; zanat je izučio u Novom. Odselio se u Australiju kamo je otišao i njegov stric Josip (Novi, 28. 11. 1901 –Auckland, 17. 6. 1971). Sestra Lidija (Novi, 24. 8. 1936) udala se za Nikolu Žuna (Novi, 2. 2. 1935), Slavkovog.

Veza: 3, 16, 2

21.

ŽANIĆ, GROZDANA (Doda) r. Mudrovčić (Novi, 19. 11. 1950), kći Aleksandra (Sandro) - Majera i Tereze r. Matejčić (Novi, 11. 12. 1919 – Novi, 22. 9. 1991), Benjaminove; suprug Miljenko - Žane (Novi, 18. 8. 1948), Dragomirov. Ekonomska tehničarka; završila je trgovačku školu. Od 1997. vlasnica je buffeta Capitan´s Club u Novom u zgradi Lučke kapetanije. Veza: 48, 11, 55, 10, 54, 31, 37

22.

ŽANIĆ, IVAN KRSTITELJ - Žane (Novi, 25. 8. 1823 – Ledenice, 1. 3. 1885), sin Adalberta Ivanovog i Cecilije r. Toljan (Novi, 3. 3. 1784), Emerikove. Svećenik; studirao je u Senju od 1843. do 1847. Bio je upravitelj župe u Dragi, a od 1864. do 1885. župnik je u Ledenicama gdje je za njegova boravka 7. srpnja 1871. otvorena pučka škola u kojoj je 1875. i od 1877. do 1879. bio kateheta. Stric Bernardo (14. 8. 1779) bio je župnik u Dragi, a brat djeda Ivana (4. 11. 1754) Mikula (14. 11. 1761) kapelan u Sv. Jurju. Godine 1867. ustrojio je dvije knjige Stališ duša Župe Ledenice u kojima je obuhvatio stanje mještana od po-četka 19. stoljeća.

Veza: 7

23.

ŽANIĆ, IVAN - Žane (Novi, 4. 9. 1814 – Novi, 12. 2. 1878), sin Antona Bernardovog i Lucije r. Krišković - Dankove (Novi, 25. 8. 1774 – Novi, 1861), Tomine. Stric Mikula Bernardov (14. 11. 1761) bio je kapelan u Sv. Jurju. Svećenik; studij bogoslovije pohađao je u Senju od 1835. do 1839. U Novom je najprije svećenik-suradnik, potom župnik. Bio je jedan od osnivača Narodne čitaonice u Novom i član Upravnog odbora od osnivanja 27. ožujka 1845, a poslije vojni duhovnik. Veza: 46, 32, 57, 43, 58, 7 24.

ŽANIĆ, IVAN - Žane (Novi, 12. 10. 1921 – Osijek, 9. 5. 2003), sin Antona Antonovog Bernardovog i Milke r. PiškulićVujičinke (Novi, 8. 11. 1897 – Novi, 16. 4. 1968), Andrijeve; supruga Katarina r. Sokolić - Pećarica (Kitišanci, 18. 5. 1924 – Osijek, 12. 1. 2004), Josipova. Brijački obrtnik. Imao je brijačku radnju u Novom. Dana 1. svibnja 1942. Talijani ga uhićuju i odvode u koncentracijski logor u Italiju pa u Njemačku (Dachau), a prošao je zatvore i logore u Rijeci (via Roma) pa Udine, Kopar, Ancona, Bologna, Venecija, Pescara, Badia di Sulmona. Od 1. ožujka 1963. do 9. prosinca 1970. radio je u HTP-u Lišanj. Igrao je nogomet u Poskoku u Novom. Veza. 1, 16, 2, 11, 48, 55, 3

25.

ŽANIĆ, IVAN (Nančo) - Pužić (Pazin, 7. 2. 1909 – Zagreb, 2. 1. 1988), sin Dragomira Vickovog i Katarine r. Mažuranić - Slavuljice, Šimice (Novi, 22. 11. 1877 – Novi, 14. 8. 1954), kćeri Ivana (Janko) Šimunovog.

Diplomirani ekonomist; završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Sudionik NOB-a od 1943. u ogulinskoj brigadi, a od 1944. u Okružnom NOO Karlovac. Nakon 1945. je od republičkog odbora SSRN kao nezaposlen, primao socijalnu pomoć. Živio je u kući sestrične Izabele (Beba) Ježić (17. 7. 1902), Petrove, bio je jedini nasljednik hotela Slavuj koji je nacionaliziran nakon 1945. godine.

Veza: 12, 34, 30, 59, 45

26.

ŽANIĆ, IVAN - Pužić (Novi, 29. 10. 1815 – Dalmacija, 23. 12. 1855), sin Franka Mihovilovog i Marije r. Kabalin (Novi, 25. 2. 1784), Grgine; supruga Lucija r. Šegulja (Novi, 2. 3. 1819 – Novi, 13. 12. 1898), Vickova. Zidarski majstor. Radio je u Novom, a 1840. odlazi na rad u Dalmaciju gdje je i umro.

Veza: 18, 40, 42, 39

27.

ŽANIĆ, IVAN - Pužić (Buenos Aires, Argentina, 17. 2. 1929 –Zagreb, studeni 2007), sin Ivana Matijevog i Marije r. Peričić - Kranjčike (Novi, 31. 10. 1905 – Slavonski Brod, 30. 1. 1983), Blaževe; supruga Darinka r. Nikolić (Čevo, Cetinje, 17. 2. 1933 – Zagreb, 17. 4. 2004), Bogdanova. Diplomirani inženjer elektrotehnike; Elektrotehnički fakultet završio je u Zagrebu. Radio je u Hrvatskoj elektroprivredi (HEP) i u INA-i Zagreb. Brat Josip pali je borac NOR-a.

Veza: 29, 60, 44, 33, 64, 36

28.

ŽANIĆ, IVAN - Pužić (Novi, 20. 10. 1837 – Novi, 1. 9. 1912), sin Matija Vickovog (Vicko Mikulin) i Johane Ivanje r. Piškulić (Novi, 8. 3. 1806 – Novi, 21. 12. 1880); supruga Marija r. Mažuranić (Novi, 17. 12. 1843 – Novi, 2. 4. 1913), kći Ivana st. Ivanova. Trgovac u Novom. S braćom Antonom (Novi, 13. 6. 1849) i Vickom (Novi, 12. 3. 1846) radio je na otkupu zemljišta od privatnih vlasnika za današnji park u Lukavicama i prodao ga 1902. Općini da uredi park. Bio je aktivan u Lječilišnom povjerenstvu za poljepšanje grada i parka. Blagajnik je u Narodnoj čitaonici od prosinca 1868, 1871, 1878. i od 1895. do 1912. On i supruga darovali su crkvi vitraj za prozor.

Veza: 45, 4, 59, 12, 30

29.

ŽANIĆ, IVAN - Pužić (Novi, 27. 12. 1902 – Slavonski Brod, 16. 7. 1942), sin Matija Vickovog Martinovog i Lucije r. Piškulić - Mikine (Novi, 9. 12. 1881), Petrove; supruga Marija r. Peričić - Kranjčika (Novi, 31. 10. 1905 – Slavonski Brod, 30. 1. 1983), Blaževa. Pali borac NOR-a. Strojobravar, puškar i mlinar. Radio je u Argentini od 1924. do 1933. Od 20. listopada do 6. prosinca 1941. bio je u ustaškom zatvoru u Zagrebu na Trgu “N” (sada Trg žrtava fašizma), oslobođen je na intervenciju dr. Milovana Žanića - Žane, Vickovog,

ustaškog ministra, po ocu Novljanina. Strijeljali su ga ustaše u Slavonskom Brodu. U knjizi državljana piše da je umro u Vrapču. Veza: 44, 60, 27, 33, 64, 36

30. ŽANIĆ, IVAN - Pužić (Novi, 20. 11. 1885 – Sarajevo, 7. 12. 1917), sin Vicka Matijevog Vickovog i Margarete r. Šegulja (Novi, 25. 10. 1847 – Novi, 18. 1. 1908), Petrove. Diplomirani pravnik; završio je Pravni fakultet u Zagrebu. Radio je kao kotarski sudac u Sarajevu. Još kao student je na sastanku Upravnog odbora Radničke zadruge Sveti Nikola 26. kolovoza 1906. objasnio odbornicima kako mogu osnovati vlastitu pučku knjižnicu i čitaonicu budući da su bili u sporu s Narodnom čitaonicom. Bio je aktivan u Lječilišnom povjerenstvu za uljepšanje grada i parka.

Veza: 59, 28, 4, 45, 12, 34, 25 31.

ŽANIĆ, JELENA - Žane (Rijeka, 28. 9. 1976), kći Sanjina i Marine r. Rimbaldo (Krk, 4. 3. 1952), Josipove. Medicinska sestra – primalja; završila je srednju medicinsku školu u Rijeci. Radi u Domu zdravlja – Hitna pomoć na Krku.

Veza: 55, 48, 11, 1, 2, 37, 21, 10, 54

32.

ŽANIĆ, JOSIP BLAŽ - Žane (Novi, 3. 2. 1812 – Novi, 29. 4. 1898), sin Antona Bernardovog i Lucije r. KriškovićDankove (Novi, 25. 8. 1774 – 1861), Tomine; supruga Katarina r. Dorčić (Novi, 24. 10. 1817 – 6. 2. 1900), Matijeva. Obrtnik. Jedan je od utemeljitelja Narodne čitaonice i član Upravnog odbora od osnivanja 27. ožujka 1845. Dva njegova brata – Vicko (Novi, 24. 9. 1800) i Ivan (Novi, 4. 9. 1814) bili su svećenici kao i stric Mikula (Novi, 14. 11. 1761).

Veza: 46, 23, 57, 43, 58, 47, 7

33.

ŽANIĆ, JOSIP - Pužić (Novi, 20. 11. 1925 – Pleternica, 16. 4. 1945), sin Ivana Matijevog i Marije r. Peričić - Kranjčike (Novi, 31. 10. 1905 – Slavonski Brod, 30. 1. 1983), Blaževe.

Pali borac NOR-a. Stolar. Sudionik NOB-a od travnja 1943. kao partizanski kurir. Zarobili su ga ustaše i strijeljali u Pleternici. U Novom nije uvršten u pale borce NOR-a pa mu se ovime želi odati dužno poštovanje.

Veza: 29, 60, 44, 27, 64, 36

34.

ŽANIĆ, KATARINA r. Mažuranić - Slavuljica, Šimica (Novi, 22. 11. 1877 – 14. 8. 1954), kći Ivana (Janko) Šimunovog i Tereze r. Piškulić - Anjike (Novi, 4. 10. 1856), Antonove; suprug Dragomir - Pužić (Novi, 13. 10. 1878 – Detroit, 20. 12. 1926), sin Vicka Matijevog.

Vlasnica hotela-restauranta Slavuj; naslijedila ga je od roditelja; bavila se ugostiteljstvom i turizmom. Nakon 1945. taj je hotel nacionaliziran, a nasljednik Ivan (Nančo) Dragomirov (7. 2. 1909) razvlašten.

Veza: 12, 30, 59, 25

35.

ŽANIĆ, KRISTINA - Žane (Rijeka, 18. 12. 1975), kći Mladena Berislavovog i Ivanke r. Frank (iz Bribira), prve očeve supruge.

Završila je gimnaziju u Crikvenici. Bila je studentica druge godine Fakulteta za hotelijerstvo u Opatiji 2000, a 2006. pohađala je u Zagrebu školu za kozmetičarke.

Veza: 49, 50, 62, 6, 17

36.

ŽANIĆ, LEOMIR - Pužić (Koreničani, Daruvar, 28. 1. 1933 –Zagreb, 29. 11. 1979), sin Vinka Matijevog i Slavice r. Mažuranić - Pušike (Novi, 19. 7. 1908 – Slavonski Brod, ?), Bogoslavove.

Mlinar u Podvinju kod Slavonskog Broda, kao i otac mu. Braća su mu Vladimir (27. 4. 1934 – Slavonski Brod, 6. 9. 1995) i Mate (3. 4. 1939), a sestra Rozalija (28. 4. 1937).

Veza: 60, 29, 44, 27, 33

37.

ŽANIĆ, LUKA - Žane (Rijeka, 30. 5. 1978), sin Sanjina i Marine r. Rimbaldo (Krk, 4. 3. 1952), Josipove. Elektromehaničar; završio je srednju tehničku školu u Krku. Radi u Elektrodistribuciji, Krk.

Veza: 55, 48, 21, 11, 1, 2, 31, 10, 54

38.

ŽANIĆ, LJUBICA (Klinča Selo, Zagreb, ? – Stenjevec, ?); suprug Anton - Pužić (Novi, 13. 1. 1872 – Klinča Selo, Zagreb), sin Ludovika Mihajlovog. Zbog duševne bolesti smještena je u Zavod za umobolne gdje je i umrla. Roditelji supruga joj Antona, otac Ludoviko (19. 8. 1841) i majka Mare r. Potočnjak (7. 3. 1849 – 1900), u potrazi za zaradom otišli su u okolicu Zagreba na rad s cijelom obitelji: sinovima Antonom (13. 1. 1872), Frankom (8. 10. 1873), Vladimirom (15. 9. 1875) i kćeri Milicom (4. 8. 1881). Vladimir se vratio u Zagreb, a Antonu su se rodila djeca Josip (1914), Milica (1902) i Milutin (1903) u Klinča Selu kod Stenjevca.

39.

ŽANIĆ, MANDALENA r. Žvanović - Šišinka (Novi, 22. 2. 1838 – Rijeka, ?), kći Ivana i Marije r. Srića (Bribir, 3. 8. 1813 – Novi, 23. 9. 1897); suprug Martin - Pužić (Novi, 9. 11. 1838 – Rijeka, 1914), sin Mihata Frankovog. Krčmarica u Rijeci zajedno sa suprugom.

Veza: 42, 13, 15, 41, 40, 26, 18

40.

ŽANIĆ, MARIJA r. Dobrić - Pužika (Novi, 7. 2. 1849 – Stenjevec, 19. 7. 1889), kći Nikomeda i Margarete r. Mrzljak -

Z Biškupije (Novi, 7. 10. 1808 – Novi, 30. 3. 1898), Antonove; prva je supruga Ivana Nepomuka (Novi, 14. 6. 1846 – Požega, ?), Kuzminog.

Cijela se obitelj preselila u Požegu, odakle je ona zbog bolesti otpremljena u Zavod za umobolne u Stenjevcu gdje je i umrla. S njezinim suprugom živjela je u konkubinatu Rozalija Kargačin r. Peričić - Kranjčika (Novi, 30. 9. 1852), Nikolina, koja je bila druga supruga Josipa Kargačina - Belića (Novi, 23. 8. 1852), Ivanovog.

Veza: 9, 51

41.

ŽANIĆ, MARIJA - Pužika (Novi, 13. 9. 1869 – Rijeka, ?), kći Martina Mihatovog i Mandalene r. Žvanović - Šišinke (Novi, 22. 2. 1838 – Rijeka, ?).

Švelja (kao i sestra joj Filipina). Šivala je u Novom pa u Rijeci gdje su joj roditelji imali krčmu.

Veza: 42, 39, 13, 15

42.

ŽANIĆ, MARTIN - Pužić (Novi, 9. 11. 1838 – Rijeka, 1914), sin Mihata Frankovog i Katarine r. Sokolić (Novi, 1. 6. 1801 – Novi, 1. 5. 1862); supruga Mandalena r. Žvanović (Novi, 22. 2. 1838 – Rijeka, ?).

Krčmar; otvorio je krčmu u Rijeci i tamo preselio s obitelji. S njime je radila i supruga koja je nastavila raditi i poslije njegove smrti. Veza: 26, 39, 13, 15 41, 18, 40

43.

ŽANIĆ, MATIJ - Žane (Novi, 7. 4. 1848 – Novi, 18. 3. 1931), sin Josipa Antonovog i Katarine r. Dorčić (Novi, 24. 10. 1817 – Novi, 6. 2. 1900), Matijeve; supruga Mare r. Matešić, udovica Sokolić (Novi, 26. 12. 1853 – Novi, 28. 5. 1938), Kuzmina.

Zidar, poljoprivrednik i posjednik u Novom. Nije imao djece pa je sve njegovo prešlo u naslijeđe bratu Vicku, profesoru i njegovu sinu Milovanu, doktoru i ministru NDH. Kuća mu je u Ulici Nova Krasa 2 nacionalizirana i Općina ju je dala Josipu Karloviću - Kogu.

Veza: 32, 23, 57, 58, 47

44.

ŽANIĆ, MATIJ - Pužić (Novi, 19. 9. 1880 – Slavonski Brod, 1964), sin Vicka Martinovog (Martin Vicko) i Lucije r. Maričić (Novi, 31. 1. 1857 – Novi, 13. 12. 1910), kćeri Josipa Ignacovog, prve očeve supruge; supruga Lucija r. Piškulić - Mikina (Novi, 9. 12. 1881 – Slavonski Brod, ?), kći Petra Vickovog. Kamenorezac, zidar i mlinar. Radio je u Europi, Americi i Africi. Nakon 1918. živio je u Banovoj Jarugi. Na njegov poticaj osnovana je 1. siječnja 1919. Socijaldemokratska stranka (SDS) u Novom. Agitirao je za radnički i komunistički pokret u Novom i zajedno s Antonom ŽanićemPužićem (Novi, 13. 6. 1849 – Novi, 12. 6. 1937), Matijevim i Frankom Radetićem - Lulićem (Novi, 2. 12. 1879), Matijevim dolazi u sukob s novljanskim svećenstvom te

1906. osnivaju Radničku čitaonicu u Radničkoj zadruzi Sv. Nikola. Sudionik je II. kongresa KPJ u Vukovaru 20. lipnja 1921, a 1928. odlazi u Zagreb gdje je bio politički aktivan. Surađivao je s NOP-om. Sudionik NOB-a od 1941. i nositelj Partizanske spomenice 1941.

Veza: 29, 60, 36, 27, 33, 64, 14

45.

ŽANIĆ, MATIJ - Pužić (Novi, 20. 11. 1806 – Novi, 12. 12. 1878), sin Vicka Mikulinog i Vicke r. Lindarić (Novi, 23. 5. 1780 – Novi, 23. 11. 1853), Matijeve; supruga Johana Ivanja r. Piškulić - Anjika (Novi, 8. 3. 1806 – Novi, 21. 12. 1880), Ivanova. Trgovac. Imao je trgovinu u svojoj kući u Novom (Stari grad 1) na Placi, nasuprot ulaza u Kaštel – “Stara škola” (danas buffet Charlie). Trgovinu je naslijedio sin Anton, a poslije Maričići. Veza: 28, 59, 4, 12, 30, 34, 25

46.

ŽANIĆ, MIKULA - Žane (Novi, 14. 11. 1761), sin Bernarda i Katarine r. Matešić (Novi, 24. 11. 1728 – Novi, 14. 7. 1789), Ivanove, druge očeve supruge. Svećenik. Bio je kapelan u Sv. Jurju. Veza: 7, 23, 32, 57

47.

ŽANIĆ, MILOVAN - Žane (Senj, 17. 5. 1882 – Fermo, Italija, 1. 8. 1960), sin Vinka Josipovog i Anke r. Kramarić (Bjelovar, rujan 1859).

Doktor prava; Pravni fakultet završio je u Zagrebu. Godine 1925. zastupnik je u Skupštini Kraljevine SHS u Beogradu. Za vrijeme NDH više je puta ministar, a nakon povlačenja Ante Pavelića kroz Austriju, uspio je pobjeći u Italiju. Njegovu kuću (Ulica Nova Krasa 2) u Novom koju je naslijedio jer stric Matij (7. 4. 1848), Josipov nije imao nasljednika, a drugi stric Ivan (27. 4. 1857) već je davno umro u Americi, oduzela mu je nakon rata nova vlast i dala obitelji Josipa Karlovića - Koga (19. 2. 1913), Ivanovog.

Veza: 58, 43, 32

48.

ŽANIĆ, MILJENKO - Žane (Rijeka, 18. 8. 1948), sin Dragomira i Dragice r. Butković (Novi, 29. 8. 1922 – Novi, 21. 5. 1997), Jakovljeve; supruga Grozdana (Doda) r. Mudrovčić (Novi, 19. 11. 1950), kći Aleksandra - Majera. Pomorski kapetan duge plovidbe; završio je Pomorsku školu u Bakru i Višu pomorsku školu u Rijeci. Od 1. srpnja 1974. kapetan je Ispostave riječke lučke kapetanije u Novom. Zajedno s ocem osniva Jedriličarski klub Burin u Novom i organizira omladinske jedriličarske regate. Dvaput je bio državni prvak u jedrenju i skupio je 120 pobjeda na raznim natjecanjima u jedrenju. Zbog spašavanja na moru dobio je 1977. Plavu vrpcu Vjesnika iz Zagreba, a 1982. zajedno s ribarima iz Klenovice momčadski trofej Plave vrpce Vjesnika. Pobjednik

je Austria Cupa 1995. Čakavski je pjesnik, a napisao je i pet žitaka: Nepromišljeni 1975, Kažotić 1977, Utarivi 1981, Dereš Mene 1997. i Stala 2003. Bio je potpredsjednik TD-a u Novom od 1978. do 1980. i od 1983. do 1984, a predsjednik 1981, predsjednik Hrvatskog jedriličarskog aveza u dva mandata te dogradonačelnik Grada Novoga od lipnja 2005. do 2009. Svira u sopile i trubu.

Veza: 11, 24, 1, 2, 55, 21, 10, 54, 31, 37

49.

ŽANIĆ, MLADEN - Žane (Novi, 6. 5. 1950), sin Berislava i Fanike r. Antak (Novi, 21. 10. 1916 – Novi, 5. 7. 2002), Antonove; prva supruga Ivanka r. Frank (iz Bribira), druga Nedeljka (Neda) r. Mandić (Karlovac, 7. 1. 1951 – Novi, 17. 11. 2003). Komercijalist. Završio je ekonomsku školu u Crikvenici. Radio je u DIP-u Novi kao referent za nabavu od 4. siječnja 1975. godine. Veza: 6, 5, 63, 17, 62, 50, 19, 8, 35 50.

ŽANIĆ, NEDELJKA (Neda) r. Mandić (Karlovac, 7. 1. 1951 –Novi, 17. 11. 2003); drugi suprug Mladen - Žane (Novi, 6. 5. 1950), Berislavov. Cvjećarica; imala je cvjećarnicu Neda na Korzu Vinodolskog zakona, zatim u Ulici kralja Tomislava 27. Veza: 49, 62, 6, 35 51.

ŽANIĆ, NIKOLA - Pužić (Požega, 5. 12. 1890 – Rusija, 1918 / 1919), sin Ivana Nepomuka Kuzminog i Rozalije r. Peričić - Kranjčike (Novi, 30. 9. 1852), Nikoline, druge očeve supruge. Žrtva rata (1914 – 1918); kao hrvatski domobran u austrougarskoj vojsci zarobljen je u ratu na ruskoj fronti i umro u ruskom zarobljeništvu. Majka mu je bila zakonita supruga Josipa Bartola Kargačina, Ivanovog (Novi, 23. 8. 1852) kojega je napustila i živjela s Ivanom Žanićem u konkubinatu dok mu prva supruga Marija nije umrla u Stenjevcu 1889. Zato je on do 1907. nosio prezime Kargačin po majci, tada udanoj za Josipa Kargačina, Ivanovog - Belića, a 1907. promijenjeno mu je u Žanić.

Veza: 56, 9, 40

52.

ŽANIĆ, NIKOMED - Pužić (Novi, 15. 9. 1827 – srpanj 1857), sin Ivana Mihovilovog i Dorotee r. MudrovčićMajerke (Novi, 28. 3. 1796 – Novi, 10. 1. 1868), Filipove. Svećenik; bogosloviju je završio u senjskom sjemeništu (od 1846. do 1850). Bio je župnik u raznim mjestima pa i u Novom.

Veza: 25 – očev bratić

53.

ŽANIĆ, OSIP (Novi, 3. 2. 1812 – 29. 4. 1898), Antonov. – Vidi pod Žanić, Josip Blaž, Antonov.

Veza: 0

54.

ŽANIĆ, RONALD - Žane (Rijeka, 8. 2. 1970), sin Miljenka i Grozdane (Doda) r. Mudrovčić (Novi, 19. 11. 1950), kćeri Aleksandra - Majera; supruga Dragana r. Kovačević (Rijeka, 19. 3. 1976), Nikolina. Elektrotehničar; srednju elektrotehničku školu završio je u Rijeci. Radio je u nautičkom turizmu u Puntu i Opatiji, a od 1997. u majčinom kafiću Capitan´s Club u Novom. Od veljače 2000. je mornar motorist i obrtnik u pomorskome turističkom prijevozu i ima u zakupu brod-loger Villa.

Veza: 46, 20, 53, 11, 1, 2, 10, 30, 36

55.

ŽANIĆ, SANJIN - Žane (Rijeka, 25. 12. 1946), sin Dragomira i Dragice r. Butković (Novi, 29. 8. 1922 – Novi, 21. 5. 1997), Jakovljeve; supruga Marina r. Rimbaldo (Krk, 4. 3. 1952), Josipova. Nastavnik fizike i matematike; završio je Višu pedagošku akademiju u Puli. Radi u osnovnoj školi u Krku, a supruga je trgovkinja. Svira u novljanske sopile.

Veza: 11, 23, 1, 2, 46, 30, 36, 20, 10, 52

56.

ŽANIĆ, SLAVKO - Pužić (Požega, 28. 5. 1906), sin Ivana Nepomuka, Kuzminog i Rozalije r. Peričić - Kranjčike (Novi, 30. 9. 1852), Nikoline; druge očeve supruge. Rođen je kao nezakoniti Kargačin, a prezime mu je 1907. promijenjeno u Žanić. Brijački obrtnik u Požegi. Majka mu je bila udana za Josipa Bartola Kargačina, Ivanovog - Belića (Novi, 23. 8. 1852) kojeg je napustila i otišla u Požegu Ivanu ŽanićuPužiću s kojim je u početku živjela u konkubinatu jer mu je prva supruga Marija bila smještena u bolnici u Stenjevcu gdje je i umrla.

Veza: 51, 9, 40

57.

ŽANIĆ, VICKO (Vinko) - Žane (Novi, 24. 9. 1800 – Novi, 1. 5. 1863), sin Antona Bernardovog i Lucije r. Krišković - Dankove (Novi, 25. 8. 1774 – 1861), Tomine. Svećenik. Bio je župnik, kanonik modruški, arhiđakon i prepožit u Novom, a prije toga u Bribiru, te nadzornik osnovnih škola u Vinodolu, Brat Ivan (Novi, 4. 9. 1814), stric Mikula (Novi, 14. 11. 1761), Bernardov i bratić Bernardo Ivanov (Novi, 14. 8. 1779) bili su svećenici.

Veza: 46, 23, 32, 43, 58, 7

58.

ŽANIĆ, VICKO IVAN (Vinko) - Žane (Novi, 21. 11. 1852 –Karlovac, 1920), sin Josipa Antonovog i Katarine r. Dorčić (Novi, 24. 10. 1817 – Novi, 6. 2. 1900), Matijeve; supruga Anka r. Kramarić (Bjelovar, rujan 1859), vjenčani u Bjelovaru (rujan 1879).

Profesor; školovao se u Rijeci, a završio je studij na Praškom sveučilištu. Kao profesor radio je u gimnazijama u Osijeku, Senju, Sušaku, Rakovcu i Karlovcu gdje se

razbolio i umro. Kao poznati numizmatičar, 1889. objavljuje numizmatičku topografiju Senja i njegove okolice, što je bio prvi takav pokušaj (O tomu se pisalo u Senjskom zborniku 10 – 11, 1983 – 1984, str. 41, ali ga se navodi kao Ivana Vinka što je pogrešno). Imao je brata Ivana (Novi, 27. 4. 1857 – Amerika, ?) koji je otišao u Ameriku sa suprugom Filumenom (Novi, 10. 10. 1863) i djecom Josipom (Novi, 7. 9. 1884) i Ankom (Novi, 1. 6. 1888 – 23. 10. 1890).

Veza: 32, 23, 57, 43, 47

59.

ŽANIĆ, VICKO - Pužić (Novi, 13. 3. 1846 – Novi, 24. 4. 1911), sin Matija Vickovog i Johane Ivanje r. Piškulić (Novi, 8. 3. 1806 – Novi, 21. 12. 1880); supruga Margareta r. Šegulja (Novi, 25. 10. 1847 – Novi, 18. 1. 1908), kći Petra Ivanovog. Trgovački obrtnik u Novom. Imao je i proizvodnju leda (ledene blokove duge 1 m) za hladnjake u gostionicama i za ugostiteljstvo. S braćom Antonom (Novi, 13. 6. 1849) i Ivanom (Novi, 20. 10. 1837) radio je na otkupu zemljišta od privatnika koje je prodao Općini Novi za uređenje parka u Lukavicama 1902. Bio je odbornik Narodne čitaonice od 1897. godine.

Veza: 45, 28, 4, 12, 30, 34, 25

60.

ŽANIĆ, VINKO - Pužić (Camere, 26. 5. 1907 – Slavonski Brod, 11. 5. 1972), sin Matija Vickovog (Vicko Martinov) i Lucije r. Piškulić - S Pridola (Novi, 9. 12. 1881), Petrove; supruga Slavica r. Mažuranić - Pušika (Novi, 19. 7. 1908 –Slavonski Brod, ?), Bogoslavova. Mlinar u Podvinju kod Slavonskog Broda kamo se njegov otac odselio nakon povratka iz emigracije. Veza: 44, 29, 36, 27, 33 61.

ŽANIĆ, VLADIMIR - Žane (Novi, 9. 8. 1883 – 1914 / 1918), sin Augustina Bernardovog i Lucije r. Mažuranić - Dančić (Novi, 24. 11. 1848 – Novi, 29. 8. 1916), kćeri Ivana Petrovog. Žrtva rata (1914 – 1918); kao vojnik Austro-Ugarske Monarhije nestao je u ratu.

Veza: 2, 17, 5, 6, 63, 16, 1

62.

ŽANIĆ, VLATKA (Novi, 9. 9. 1946), kći Berislava i Fanike r. Antak (Novi, 21. 10. 1916 – Novi, 5. 7. 2002), Antonove. Završila je gimnaziju. Radila je u trgovačkom uvozno-izvoznom poduzeću Diona, Zagreb (bivša Slavija) kao komercijalistica do umirovljenja (2005).

Veza: 6, 5, 63, 17, 49, 50, 19, 8, 35

63.

ŽANIĆ, ZDRAVKO - Žane (Novi, 14. 2. 1917 – Novi, 1. 1. 1962), sin Franka Augustinovog i Katarine r. Radetić (Novi, 17. 3. 1885 – Novi, 13. 6. 1969), kćeri Tome i Ane. Financ u Koprivnici za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a nakon rata blagajnik u hotelu Lišanj u Novom. Član

je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom 1956. Poginuo je u prometnoj nesreći na Jadranskoj magistrali (Senjska cesta kod “Princezine vile”) vraćajući se iz Povila kamo je odvezao službenice hotela Lišanj na doček Nove godine.

Veza: 17, 61, 5, 6, 19, 8, 49, 62, 50 64.

ŽANIĆ, ŽELJKO - Pužić (Zagreb, 13. 2. 1955 – Zagreb, 1. 6. 1977), sin Ivana Ivanovog i Darinke r. Nikolić (Cetinje, 17. 2. 1933 – Zagreb, 17. 4. 2004), Bogdanove. Student druge godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Umro je u vojnoj bolnici u Zagrebu greškom liječnika, kako je sudski utvrđeno, zbog čega su dva liječnika osuđena.

Veza: 27, 33, 29, 44

ŽARKOVIĆ, SANJA r. Sučević (Pula, 25. 5. 1965), Lukina. Profesorica psihologije; Filozofski fakultet završila je u Zagrebu. Radi u osnovnoj školi u Rovinju.

Veza: Sučević 2, 4, 3

ŽENTIL, DALIBOR (Rijeka, 12. 7. 1971 – Rijeka, 23. 7. 2013), sin Josipa i Slavice r. Mataija. Prezime potječe s Raba. Otac mu je bio konobar u hotelu Lišanj u Novom. Bez zanimanja. Borac Domovinskog rata (1991 – 1995) i sudionik operacije Ljeto 1995. kao poručnik HV-a. U borbi je bio ranjen.

1.

ŽERAVICA, IVICA (Rijeka, 14. 11. 1963), sin Stipe i Marije r. Rubčić (Donji Zagon, 7. 9. 1941 – Novi, 19. 3. 2015), Ivanove. Ekonomist; završio je Višu ekonomsku školu u Rijeci (1988). Radi u Vodovodu Žrnovnica u Novom, od 11. prosinca 1995. do lipnja 2005. financijski je direktor. Borac Domovinskog rata.

Veza: 2

2.

ŽERAVICA, STIPE (Ježević, Sinj, 1. 9. 1937), Ivanov; supruga Marija r. Rubčić (Donji Zagon, 7. 9. 1941 – Novi, 19. 3. 2015), kći Ivana Ivanovog (djed joj je Ivan (Ive) Jurin, zvani Kujica).

Stolar. Došao je u Novi 1962, tu se oženio i tako donio prezime iz Sinjske krajine. Radio je u DIP-u Novi, Automehanici u Crikvenici i u HTP-u Lišanj u Novom kao kućni majstor od 15. svibnja 1978. do 31. kolovoza 1998.

Veza: 1

ŽERJAL, ALOIS (Rihenberg, Gorica, 1892), sin Josipa i Ivanje r. Kavčić; supruga Anka r. Kalanj (Klenovica, 29. 7. 1894), Martinova. Pekar u Novom (od 1913).

1.

ŽEŽELJ, GORDAN (Rijeka, 16. 4. 1971), sin Ljube i Marije r. Peričić (Valač, Gornji Zagon, 13. 3. 1947), kćeri Pavla - Batalije, Antonovog.

Strojarski tehničar; srednju strojarsku školu završio je u Rijeci. Radi u INA-i Rijeka u elektroračunskom centru. Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja. Veza: 2, Peričić 74, 31, Čorić 12, Dupor 1

2.

ŽEŽELJ, MARIJA r. Peričić - Batalina (Valač, Gornji Zagon, 13. 3. 1947), kći Pavla Antonovog - Batalije i Marije r. Maričić - Livakovice (Valač, Gornji Zagon, 31. 7. 1937), Ivanove; suprug Ljubo. Nastavnica razredne nastave; završila je Pedagošku akademiju u Rijeci. Radi u Osnovnoj školi Turnić u Rijeci. Veza: 1, Peričić 74, 31, Čorić 12, Dupor

ŽGOMBIĆ, ZVONKO (Rijeka, 7. 1. 1955), Zvonkov. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Radi u Šumariji Novi od 1976. godine.

ŽILIĆ, MARINKO (Travnik, 20. 9. 1968), sin Ivana i Mare r. Šarić (Travnik, 1938); supruga Zdravka r. Šapina (Travnik, 1970).

Bravar; zanat je izučio u Travniku. Radio je u Ljubljani. Borac-dobrovoljac Domovinskog rata (1991 – 1995). Za vrijeme rata je bio ranjen, a nakon rata je pripadnik specijalne policije.

Veza: 0

ŽIROVSKI, NIKOLA

Diplomirani inženjer šumarstva. Od srpnja 1949. do 31. srpnja 1950. generalni je direktor Šumskoga gospodarstva u Novom (Šumarija Novi, Senj, Krasno, Jablanac i Crikvenica).

ŽIVINA

Sudac u Hreljinu. Jedan je od predstavnika općine Hreljin na donošenju Vinodolskog zakona u Novom, 6. siječnja 1288. godine.

ŽIVČIĆ, VIKTOR (Rijeka, 2. 8. 1955), sin Stjepana i Ane (1931 – Novi, 1984); supruga Silvestra r. Dragoje (Rijeka, 9. 3. 1957), Karlova; rastavljen. Šumarski tehničar; završio je srednju šumarsku školu. Radio je u DIP-u Novi od 16. rujna 1974. kao poslovođa-tehnolog. Od 1993. do 1997. član je Gradskog vijeća Grada Novog.

ŽIVKOVIĆ, PAULA (Slavonski Brod, 17. 6. 1940), Davina; suprug Anto (1934 – Novi, 6. 4. 2004).

Učiteljica. Radila je u osnovnoj školi u Lukavcu, a od 1967. do 31. kolovoza 1992. u osnovnoj školi u Novom.

ŽMIKIĆ, ROBERT (Nürnberg, 20. 3. 1970), sin Tomislava i Ljubice r. Bukovac (Novi, 1940), Josipove; supruga Iva r. Maričić (Rijeka, 24. 8. 1973), kći Miroslava - Livakovića, Pravednog. Brodostrojar; završio je srednju pomorsku školu u Bakru. Privatni je ugostitelj, vlasnik kafića Snoopy u Novom. Sudionik Domovinskog rata od 1990. do 1992. godine.

Veza: Maričić 45

ŽORAT, RUDOLF (Rudi) (Sveti Križ, Začrtje, 7. 6. 1918), Josipov.

Drvarski tehničar; srednju drvarsku školu završio je u Zagrebu 1950. Radio je u drvnoj industriji u Šavriću, Ðurđenovcu i u Delnicama. Kao umirovljenik 1975. dolazi u Novi gdje radi (poslije Josipa Maričića - Livakovića) u Hidrometeorološkoj stanici na Krasi za Hidrometeorološki zavod Hrvatske u Zagrebu.

ŽUN, SLAVKO (Radoboj, Bregi, 22. 4. 1903 – Novi, 1968), Ivanov; supruga Anka r. Krišković - Šimelka (Novi, 11. 10. 1909 – Novi, 1986), Ivanova. Dugogodišnji općinski dimnjačar u Novom (od 1930).

ŽUNJEVIĆ, MAROJE (iz Dubrovnika).

Senjski kapetan. Nakon smrti kneza Martina Frankopana 4. listopada 1479, postao je i kapetan Novoga i Bribira, a postavio ga je kralj Matija Korvin kojem je knez ostavio svoje posjede. Upravljao je Novim kratko, od 28. lipnja 1480. do 1. ožujka 1481. jer je prije toga Novi i Bribir zauzeo Martinov brat Ivan Frankopan Krčki, a oslobodio ih je senjski kapetan Blaž PodmanickiMađar početkom 1480. godine.

ŽUPAN JOSIP (1. 1. 1902 – Senj, 1983), Milanov; druga supruga Eni r. Butorac (Minnesota, SAD, 4. 6. 1913 – Senj, 1983), kći Josipa i Zorice r. Butorac (1887 – 1962).

Diplomirani inženjer šumarstva; završio je Šumarski fakultet u Zagrebu. Upravitelj je u Šumariji u Krasnom do 1945, a od 1945. do 1954. zamjenik upravitelja u Šumariji Novi.

ŽUTIĆ, DUŠKO (Rijeka, 14. 6. 1973), sin Bogdana i Kate r. Jovanović - Bokulinke (Gornji Zagon, 5. 3. 1944). Borac Domovinskog rata i sudionik operacije Oluja.

ŽUVIČIĆ, VALERIJAN

Kotarski predstojnik u Novom od 11. rujna 1886. do 1898. Bio je odbornik u Narodnoj čitaonici u Novom. Dana 18. lipnja 1888. izdao je naredbu prema kojoj se na tlu Općine Crikvenica nije smjelo podignuti kupalište.

ŽUVIĆ, LEONARDO (Berto) (Luka, Dugi otok, 6. 11. 1912 –Kustošija, 8. 3. 1945), Martinov; supruga Olga r. Peričić - Kranjčika (Novi, 20. 9. 1921 – Novi, 20. 1. 2008), Ivanova, preudana za Matu Grpca, Lukinog. Pali borac NOR-a. Krojački obrtnik; imao je krojačku radnju na Korzu u Novom. Tu je došao 1934. Sudionik NOB-a od 9. rujna 1943. i radio je u Komandi mjesta Novi. Nijemci su ga zarobili na Maševu i odveli u ustaški logor u Müllerovu ciglanu u Kustošiji pokraj Zagreba gdje je umro od tifusa.

Veza: Peričić

ŽUŽA, JOSIP (Posedarje, 26. 12. 1929), Krstin; supruga Štefica r. Butković (Povile, 12. 3. 1929 – Povile, 15. 3. 2013), Josipova.

Radnik i društveni djelatnik. Radio je u DIP-u Novi od 15. listopada 1959. do 1989. kao referent za društvenu prehranu radnika u DIP-u. Prvi je tajnik podružnice SSRN

Novi za Povile 1964, osnivač je i prvi tajnik Turističkog društva Povile i prvi predsjednik Mjesne zajednice Povile od 1984. godine.

Veza: 0

ŽVANOVIĆ

Prezime se prema dostupnim dokumentima spominje u Novom još u 17. stoljeću. Za sada nema prave potvrde o podrijetlu tog prezimena. Neki tvrde da je vlaškog podrijetla iz Like s prvobitnim oblikom Živanović pa se u Novom “i” izgubilo, drugi da je nastalo od starog imena Žvan(e) (Ivan). Gotovo svi Žvanovići nose nadimak Šiša, samo je jedna obitelj s nadimkom Busija i jedna Čučin. 1.

ŽVANOVIĆ, ALEKSANDAR (Skender) - Šiša (Novi, 20. 2. 1885 – Sjeverna Amerika, 25. 10. 1969), sin Ivana Ignaca Karlovog i Franice r. Krišković (Novi, 7. 8. 1853 – Novi, 12. 6. 1904); supruga Andrina r. Šebalja (Novi, 28. 10. 1896 –Novi, 21. 10. 1980), Andrijeva. Bravar. Sudionik je demonstracija u Novom protiv bana Dragutina Khuena Héderváryja 21. i 22. svibnja 1903. kada su u Novom bacani u more mađarski grbovi s državnih i općinskih ustanova. Oko 1922 / 1923. odlazi u Sjevernu Ameriku.

Veza: 8, 15, 9, 14, 18, 4, 26, 5, 16, 13

2.

ŽVANOVIĆ, DAMIR - Šiša (Bribir, 10. 5. 1940 – Čaglin, Požega, 11. 4. 1995), sin Nikole i Marije r. Piškulić - Arbičinke (Novi, 26. 6. 1906 – Novi, 19. 4. 1990), Bogoslavove. Doktor medicine – liječnik specijalist medicine rada; diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, a specijalizirao na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Radio je u Jajcu odakle je došao u Novi kao ratni izbjeglica te našao zaposlenje u Požegi gdje je i umro. Pokopan u Novom.

Veza: 20, 10, 3, 12, 16, 15, 14, 22, 17, Paladin 1

25.

ŽVANOVIĆ, VLATKA - Šišinka (Zagreb, 24. 12. 1971), kći Milenka i Jasmine r. Šipek (Zagreb, 22. 9. 1939 – Zagreb, 17. 6. 1999).

Diplomirana ekonomistica: Ekonomski fakultet završila je u Zagrebu. Radi u privatnoj tvrtki za reviziju ekonomskog poslovanja Ernst Young, Zagreb. Veza: 17, 10, 16, 15, 14, 21 26.

ŽVANOVIĆ, ZDENKO - Šiša (Novi, 22. 8. 1920 – Novi, 15. 4. 1980), sin Aleksandra (Skender) Ivanovog (Ivan Ignac) i Andrine r. Šebalja (Novi, 28. 10. 1896 – Novi, 21. 10. 1980), Andrijeve; supruga Cvetka r. Ferletič (Kidričevo, 10. 6. 1921 – Novi, 16. 5. 2005), Štefanova. Pomorski strojar; elektroinstalaterski zanat izučio je u električnoj centrali u Novom, zatim je završio mornaričku podoficirsku školu u Kumboru u Boki kotorskoj, strojarski smjer. Radio je u vojnoj industriji JNA. Sudionik NOB-a od 6. lipnja 1943. u 13. primorsko-goranskoj diviziji. Od 1978. do 1979. član je Upravnog odbora Turističkog društva u Novom. Igrao je nogomet u Poskoku i NGŠK-u (Novljanski građanski športski klub) u Novom. Sin mu je Zdenko.

Veza: 1, 18, 4, 8, 14, 5

Xerxa Xerxa

XERXA, ARGON (Ðakovica, 19. 2. 1957).

Zlatar – vlasnik zlatarsko-filigranske radnje (Korzo Vinodolskog zakona 22). Došao je u Novi 1976. godine.

XXERXA, DRITON (Ðakovica, 8. 8. 1955), Minjušov. Zlatar – vlasnik zlatarske radnje Onyx (Korzo Vinodolskog zakona 50). Došao je u Novi 1980. godine.

IZVORI PODATAKA

Gornji i Donji Zagon u NOB-i i socijalističkoj revoluciji od 1941. do 1945., Novi Vinodolski, 1987.

Hrvatski biografski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 1983.

Hrvatski šumarski životopisni leksikon, Tutiz Leksikon d.o.o, Zagreb, 1997.

Ivan Mažuranić ban pučanin, Sabor Socijalističke Republike Hrvatske, 1990.

Knjiga vjenčanih katedrale i župne crkve u Novom (Liber capulatorum Cathedralis et Parochialis Ecclesiae Novi in Vinodol) od 1862. do 26. prosinca 1948.

Knjiga zapisnika Narodne čitaonice I., II. i III. (od 27. ožujka 1845. do 21. kolovoza 1955.)

Knjiga umrlih župne crkve Novi (od 1901.)

Knjige:

Stališ duša župe katastralne u Novom Vinodolu i župnog ureda u Novom

Stališ duša Župe Krmpote

Stališ duša Župe Ledenice

Stališ duša Župe Zagon (Donji i Gornji Zagon)

Knjiga zavičajnika I., II., III. Općine Novi (od 7. listopada 1901.) i knjiga stranaca

Novljanski zbornik, knjiga III., 1995.

Novljanski žitak 1862 – 1996., Mesopustarsko društvo i Poglavarstvo grada Novog Vinodolskog

Osnovna škola Ivan Mažuranić, Novi Vinodolski od 1786. do 1986. godine

Senjski zbornici god. 10 17, (1983 1984), 23 (1996), 24 (1997) i 25 (1998).

Spomen-knjiga Narodne čitaonice, prva, Novi Vinodolski, 1958.

Spomen-knjiga Narodne čitaonice, druga, Novi Vinodolski, 1977.

Vinodolski zakon, Lujo Margetić, Narodne novine, Zagreb, 1995.

Vinodolski zbornik, knjiga I., II., III., IV., V., VI. i VII.

Frković, Petar, Ledenički partizanski logor – Bilo 1941., 1977.

Frković, Petar, Narodni heroj Anka Pađen, Rijeka Hirc, Dragutin, Hrvatsko Primorje, Zagreb, 1891.

Ježić, Filip, Novi Vinodol povijest i legenda nastanka od rimskih do današnjih dana, Novi Vinodolski, 1960. – 1984.

Kabalin, Srećko, Prvo stoljeće turizma, Novi Vinodolski, 1985.

Kačić Miošić, Andrija, Razgovor ugodni naroda slovinskoga, Venecija, 1756.

Laszowsky, Emilij, Gorski kotar i Vinodol, Zagreb, 1923.

Lukežić Irvin, Grobnički biografski leksikon, Libellus, Rijeka, 1994.

Mamula, Bogdan, Treća primorsko-goranska udarna brigada, Vojno-izdavački i novinski centar, Beograd, 1990.

1Margetić, Lujo, Iz Vinodolske prošlosti, Liburnija, Rijeka –Školska knjiga, Zagreb, 1980.

Mažuranić, Matij, Matija Mažuranić (1817 . 1881.), brat pjesnika i bana Zagreb, Novinska štamparija, Zagreb, 1927.

Mažuranić, Vladimir Fran, Crtice iz prošlosti grada vinodolskoga – Novi i znamenitosti Vinodola, Novi, 21. 12. 1868.

Pavelić, Rikard, O Bunjevcima, Zagreb, 1973.

Smokvina, Dragutin, Stališ duša, prva, druga, treća knjiga stolne crkvene župe Novi Žic, Ingrid, U potrazi za frankopanskim kaštelima, Rijeka, 1996.

Podaci: - Novljanske organizacije UBNOR-a skupljeni svojedobno anketom o borcima NOR-a (od 1941. do 1945) koja je završena 1. svibnja 1985.

- Udruge Hrvatskih veterana Domovinskog rata za grad Novi Vinodolski

Bogović, Mile, Krbavska biskupija u srednjem vijeku, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1988.

Bogović, Mile, Povijest visokoškolske izobrazbe u biskupijama Senjskoj i Modruškoj ili Krbavskoj do 1940. godine, Senj, izdanje Sakralne baštine Senj, 1999.

Brlić, O Ivanu Mažuraniću

Brozović, Brozo, Vinodolska knežija i morska kupališta, Zaklada Narodnih novina, Zagreb, 1938.

Deković, Duško, Graditeljstvo Novog Vinodolskog, Novi Vinodolski, 1997.

Korišteni su i podaci koje su dali: Tomić, Tomislav (1937), Jakovljev – za podatke o osobama iz Gornjeg Zagona i podrijetlom iz Gornjeg Zagona Jovanović, Zdravko (1932), Antonov – za osobe iz Donjeg Zagona ili podrijetlom iz Donjeg Zagona

ABRAMOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

ACCURTI 11

ADRIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

AKAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

ALBANESE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

AMBRUŠ 11 AMIDŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

ANDERLE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

ANDRIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

ANDRIJAŠIĆ 11

ANÐIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

ANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

ANTAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

ANTIĆ 12

ANTONIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

ANTONČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

APLENC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14

ARBANAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

ARTINGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

B

BABA 15

BABIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

BAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

BAĆOKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17

BADURINA 17

BAŽDEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BAFFO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BAHORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BAKARIĆ 18

BAKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BALAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BALAŽEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BALDANI 18

BALEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18

BALETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

BALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

BALOG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

BAMBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

BAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

BANIĆ 21

BANKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

BARAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21

BARAN 21

BARBERIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

BARDIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

BARETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

BARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

BARIČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

BARKIÐIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

BARRAQUER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 BARTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

BATISTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 BAZNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 BAŽOK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35

BECIĆ 36 BECKER 36 BEG 36 BEGIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 BEKER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 BELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 BEMBO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 BENAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 BENDAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

BENJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BERGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BERISAVLJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BERLEKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BERTOLETTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BERUS 37 BESTE 37 BEVCER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BEVELAKVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

BEZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

BLIZANAC 42

BOCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BODO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOGDAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOGDANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOGIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOGOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOLJFETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BONOMI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 BORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOROŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BOROŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BORSATTI 43 BOŽIĆ 43 BRAČIĆ 43

BRAKUZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 BRČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 BRINK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 BRKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43

BRKLJAČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 BRLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BRLJAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BRNIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BRNJAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BRONZINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BROZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

BROZIČEVIĆ 44 BROZOVIĆ 45 BRUKETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

BRUNKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 BRUSIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

BIJELIĆ

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 BILEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37

BILUŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

BINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

BIONDIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

BIRG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

BIUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

BJELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38

BJELOPETROVIĆ 38

BLAŠKOVIĆ 38

BLAŽEVIĆ 38

BLAŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

BUCIFAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

BUDISAVLJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

BUDISELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

BUGARIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46

BUJAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 BUKOVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 BUKOVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

BULIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47

BULJAT 48 BUNETA 48 BURANJI 53 BURAZIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

BURGER 53

BURIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

BUTKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

BUTORAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68

BUŽONJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

BÜRG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

BZDILIK 83 C

CABALLINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83 CAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

CATINELLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85

CAVALIER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 CICALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

CELLIGOI 86 CIKULL 86 CINDRIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

CIVIDINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 COBAU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 COLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 CORVIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

CRLJENKO 86 CRNARIĆ 86 CRNČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 CRNIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86

CRNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

CRNKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

CUCIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87

CVETKO 87 CVITKOVIĆ 88 CZVELII . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Č

ČAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

ČALJKUŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

ČARGONJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .92

ČEHOVIĆ 93

ČEPE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČERIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČERNEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČETARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČIKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČIKOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČIKULIĆ 93

ČIMIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČIZMEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČOP 93

ČORDAŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93

ČRNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

ČULINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95

ČULJAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Ć

ĆEPULIĆ 95 ĆOPIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

ĆUK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

ĆUNKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

D

DABAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

DAMJANOVIĆ 96

DAMIANI 96 DANGUBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 DANIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96 DANON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 DÄNIKEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

DAPČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 DE ADELSFELD 97

DEBELIĆ 97 DE BONO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 DEDIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 DEKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 DELAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

DEMARTINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

DEMIROVIĆ 98 DEMOKIDOV 98

DE PERIS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

DEPRATO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97

DERANJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 DERENČINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

DESIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

DESPOT 106 DEŠPALJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

DEVČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107

DIENEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

DIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

DI PIAZZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

DJEKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

DMITROVIĆ 108

DOBREC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108

DOBRIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

DOBROŠA 113

DOLINAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

DOMAZETOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

DOMIJAN 113

DOMINEZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113

DONER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

DORČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114

DORIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

DORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

D´ORO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

DOŠEN 117 DRAGINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

DRAGOSLAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

DRAGIŠIĆ 118 DRAŽENOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118 DRAŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118

DROBNIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

DRŽAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

DUBAJIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

DUBIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

DUGONJIĆ 120

DUJMIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

DUKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120

DUNDOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

DUPOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

DURBEŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

DURINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

DURMAN 121 Đ

ÐERÐA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121

ÐORÐEVIĆ 121

ÐUJIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

ÐUREKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

E

EGERSDORFER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

ELIMOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

F

FABRIČNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

FABRIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

FABRIS 122

FAJDETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 122

FARENVALD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

FELLICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

FERHAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123

FERKOVIĆ 123

FICKO 124

FILIP . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124

FILIPOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124

FINTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

FISCHER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

FLAVIUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

FLORSCHUTZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRANČIŠKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRANKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRANKOPAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRANULIĆ 129 FRANJO FERDINAND 129

FRATRI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129

FRÖBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

FRYCHAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

FUĆAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

FUMIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

G

GABRIJEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

GABRIJELIĆ 135 GAĆEŠA 135

GAGULA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

GALL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

GAŠOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135 GAŠPAROVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 GAVRILOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

GAZZARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

GEICELLER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

GENCEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

GERŠAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136

GIUSTI 136

GLANZ 136

GLAVAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GLAVIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GLEDEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GODINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GOJDANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GOJKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GOLEŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GOLIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GOLUBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

GOMEZ 137 GOTSCHLICH 138 GOVORČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

GRADENIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

GRADONIGO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

GRAHEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

GRAOVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

GRBAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138

GRBČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

GREGORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

GREGURIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

GRGUR 139 GRGUREVIĆ 139 GRGURIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139

GRILJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139 GRMUŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 GROS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 GRUBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 GRUBOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 GRŽIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

GUJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 GURZAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

H

HAAS 140 HABSBURG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 HAGENDORFER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140

HALEPOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140 HANITZKY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 HARAPIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

HARIŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 HARKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

HAŠKE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 HAVLIČEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 HEBRANG 141 HEĆIMOVIĆ 141

HELENAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141 HERBERSTEIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

HERCENBERGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HIBLER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 HIRC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HITREC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HLAČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 HOMOLKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HOFER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HORVAT 142 HORVATIN 142 HOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HÖRGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142 HRANILOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 142

HRELJAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

HRELJANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144

HREŠIĆ 144 HRUBENJA 144

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 HRVATIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 HRŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 HUBAD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144

HUKELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 HUP 144 HUŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 HUŠNER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 144 I ISKRA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

ILJAZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 ISMAILI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 IVAN 145 IVANAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

IVANČAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

IVANČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145

IVANDIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146

IVANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146

IVEZIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146

IVIĆ 146

IVOŠEVIĆ 147 J

JAKAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAHN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAKETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAKOB . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAKOBČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAKOPOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAKOVČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147

JAMAN 148 JAMBREČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JANEŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JANJIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JARDAS 148

JAREBICA 148

JARIČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JARKOVAČKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JAVORSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JAZBINŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JELAČA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148

JELAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

JELENAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149

JELIČIĆ 149 JELIĆ 150 JELOVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150 JELOVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

JERAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150

JEŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150 JOKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162

JOKLER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 162

JOSIP II . HABSBURŠKI . . . . . . . . . . . . . . 162

JOVANOVIĆ 162 JOŽEFIĆ 179 JUHN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 JUNAČKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

JURAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

JURČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179

JURIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 181

JURIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

JURJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182

JURKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 JUSTIA 182 K

KABALIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182 KACEUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196

KAJNE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196

KALAFATIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 196

KALANJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197

KALIMAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

KALITERNA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

KALOÐERA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 201

KAMENARIĆ 201

KAMENIĆ 201

KANJSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

KANOTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

KAPELARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

KARAÐORÐEVIĆ 202

KARALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

KARDUM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

KARGAČIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 202

KARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .208

KARIŽ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .208

KARLAVARIS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .208

KARLOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .208

KASUNOVIĆ 210 KAŠTELAN 210 KATALINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210

KATIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 KATNIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211

KATULIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 KATUNAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 KAUZLARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 211 KATZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 KAVECKY 212 KEBLAR 212 KEMPF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212

KERŠNER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 KHUEN HÉDERVÁRY . . . . . . . . . . . . . . . . . 212

KINKELA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 KIRAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 KIRIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 KIRINČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 KLAPAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

KLASNIĆ 213

KLENOVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 KLEPAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 KLIMAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

KLISANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 KNESPL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

KOČKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

KLJUČEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

KOCH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213

KOLETZKY 23 KOLAKOVIĆ 213 KOLARAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213 KOLAREC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 KOLJEVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 KOMADINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 214 KOMANUDI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

KOMBOL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 KOPF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

KOPSA 224

KORBAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

KORENIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

KORVIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 KOS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224

KOSANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224 KOŠČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 KOŠĆEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

KOTNIK 225 KOVAČ 225 KOVAČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225 KOVAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 KOZARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226

KOZJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 KOŽIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226

KRAGULJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 KRAJAČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226 KRALJIĆ 226 KRANJČIĆ 226 KRAŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 KRČELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 KRČKI KNEZOVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 KREGAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 KREMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227

KREN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 KRIŠKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227 KRIŠTOFOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242

KRKLEC 242 KRLEŽA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 KRMPOTE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 242 KRMPOTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243

KRPAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245 KRSTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 KRŠUL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 KRUŽIČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251 KRUŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251

KRZNARIĆ 251 KUČAN 251 KUDIŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251

KUGLER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .251

KUHAČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 KUHARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252

KUJUNDŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252

KUKALJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 252 KULIŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KUKULJAN 254 KULMER 254

KUNC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KUNOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KUNTARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KUŠAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KUZMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KUŠTRE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

KVASIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 254

L

LACHOCSINSZKY 255

LAKIĆ 255

LALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LAMPL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LANDEKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LANG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LANTERNIČARI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LAPAINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LASZOWSKI 255

LATINOVIĆ 255

LAZIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255

LEDENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256

LEGAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256

LEKAJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256

LEKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256

LENHARD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 256

LESKOVAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LEŠĆAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LESICA 257

LEVAR 257

LEVATIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LIGATIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LINDARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LIPOVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LIPOVŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 257

LIVAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

LOBKOVITZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 258

LONČAR 258

LONČARIĆ 259

LOPAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259

LORBEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260

LOVRENČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .260

LUKAČIĆ 260 LUKŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 LUŠIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

LJ

LJUCA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

M

MAČEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 MAÐAR 261 MAGUOLO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261

MAJDER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262 MAJER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262 MAJNARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262

MAJOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 262 MAKABRUNIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 MALARIĆ 263 MALEŠEVIĆ 263 MALČINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 MALI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 MALIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 MALINARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 MALVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

MAMIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264

MAMULA 264 MANCE 264 MANDIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 264 MANESTAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 MARAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 MARGAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 MARGETA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 MARGETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265

MARGITIĆ 265 MARIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 MARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284

MARJANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 MARIJAŠEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284 MARIJA MIŽERIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 MARINKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286

MARKPRENKAJ 286 MARKOVIĆ 286 MARMONT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 MARTINAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 MARTINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 286 MARUŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287 MAŠINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

MATAČIĆ 287 MATAIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

MATEJČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 297 MATEŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298

MATETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 MATIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298

MATIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 MATIJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 298 MATKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299

MATOŠ 299 MAURO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299

MAVRIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299

MAŽURANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .300 MEJOVŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 MEKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 MERČEP . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 MERDANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 MERINGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 316 METIKOŠ 317 MICKL 317 MIHALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 MIHALJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

MIHELČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317

MIHLJETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 MIHOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 317 MIKLAUČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318 MIKLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318

MIKULICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318 MIKULIČIĆ 318 MIKULOTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318 MILAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 318

MILAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319 MILAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319 MILETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 319 MILIČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 MILKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 MILOŠEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322

MILUTINOVIĆ 324 MIOČEVIĆ 324 MIRILOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324 MIRKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324 MIROSLAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324

MIŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324

MIŠKATOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 324 MIŠKULIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MIŠKULINOVIĆ 325 MLADENOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MODESTIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MODIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MOGUŠ 325 MOHOVICH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MORANKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MORAVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 325

MRZLJAK 325 MUDROVČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 335

MUHARENAGIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344

MURŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 344

MUJKANOVIĆ 344 N

NABRŠNIGG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NAJDENKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NALIŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NASTASIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NARODNI SUD 345

NAZOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NEIBERGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NELL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NEMET 345 NENADOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

NERALIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346

NEŠKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346

NIKIČIĆ 346 NIKOLA TRSATSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346 NIKOLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346

NIŽETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 346

NOGALJ 347

NOVAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347 NOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347

NOVLJANSKA PETICIJA . . . . . . . . . . . . . 347 NOVOTNY 347

O

OBAJDIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

OBRADOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

OČIĆ 348

OGRIZOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

OJ LA LA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

OPAČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

OPAČIĆ 348

OREČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 348

OREŠKOVIĆ 349 ORLIĆ 349 ORŠANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349

ORŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 OSIVNIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 OSMAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 OSNOVNA ŠKOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349 OSTOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350 OTTO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350

P

PAÐEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 350 PALADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 352

PALADIN 352 PANČIĆ 356 PANDŽIĆ 356 PANIAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356

PANJAKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 PAPP . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 PAPIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356

PARAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 356 PARADEISER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 PARKER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

PAŠKVAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357

PAUČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 357 PAUKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358

PAUŠEK 358 PAVELIĆ 358 PAVIČIĆ 363 PAVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363

PAVLETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363 PAVLICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363 PAVLIČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 363

PAVLIK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365

PAVLINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365

PAVLOMIR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365

PAVLOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 366

PAŽANIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 366

PEĆANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 366

PEHLEVIĆ 368

PEJAKOVIĆ 368

PEJNOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368

PEMPER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 368

PERAKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370 PERANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370

PERC 370 PERICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370

PERIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 370

PERIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

PERIŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

PERKIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

PERKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

PERKUŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 381

PEROŠ 381

PEŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382

PERRIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382

PETAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382

PETRAVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382

PETRIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 382

PETRINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383

PETROVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 387

PEXIDR 388

PFEFFER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388

PILEPIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388 PILUŠINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388 PINTARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388 PIOPPIO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 388 PIPINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 389 PIŠKULIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 389

PLAVŠIĆ 412 PLENAR 413 PLIVELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

PLOVANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

PLJEŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413 POBOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

PODMANICKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413 PODNAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 413

PODUJE 413 POGINULI U ITALIJI 413 POGINULI U MAÐARSKOJ . . . . . . . . 415 POHMAJEVIĆ

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416

POJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416

POLAČEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416

POLAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416

POLDAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 416

POLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417

POLLAK 417 POLONIJO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 417

POPOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418

POROPAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418

POSARIĆ 418

POSAVEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418

POSEDARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 418

POSEDARSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419

POSLUŠNI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419

POTOČNJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 419

POVILE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 426

POŽEGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PRAŠELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PREBEG . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PREBILIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PREDEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PREMUŽIĆ 427 PRGIĆ 427

PRIBOHNA 427 PRIDOJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PRIMORAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PROSEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 427

PROŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

PRPIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

PRŠA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428 PRUGO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

PUNČEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

PURKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

R

RABAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

RAČKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

RADAKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

RADEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

RADETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 428

RADIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 438

RADIŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RADMANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RADOMILOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RADOSLAV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RAÐENOVIĆ 439

RAJAKOVIĆ 439

RAKAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RANKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RATKO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RATKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

RAUCH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439

REBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

REBRENOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RENDIĆ 440

RENIER 440

RENKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

REŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RETL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RIBAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RIBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RIEDL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440 RIEGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RIGONI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 440

RISTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441

RITTER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 441

RITTIG 441 ROBIĆ 441 ROGIĆ 441 ROGOŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442 ROJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442 ROJČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442

ROLF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442 ROJZ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442

ROPAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 442 ROSINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443

ROŽDIJEVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443

RUBČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 443

RUDELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450 RUKAVINA 450 RUSSO 450 RUŠANAC 450

RUŠNJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450 RUTER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 450

RUŽIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451

S

SABDOŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451

SAFTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451 SAHINEN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451 SAJČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451

SAMARDŽIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451 SARAZIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

SARTA 452 SAVIĆ 452 SCHOELLER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452 SCHULHOF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452 SEKULIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452 SERDAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

SERTIĆ 452

SETON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

SEVERINSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

SIKOŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

SIMIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 452

SINGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SIROVEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SIVOŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SKENDER 453

SKILAKS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SKOČILIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SLAVICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SMOJVER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 453

SMOKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454 SMOKVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454 SMOLČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454

SMOLJAN 457 SOKOLIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 457 SORTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .489 SOTOŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .489 SPINČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .489

SPOJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 490

SRDOČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 490 SREMAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 490

SRIĆA 490 STANIĆ 491 STANKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492 STARČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492 STAREŠINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492 STATTIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492 STEFANI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492

STAZIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 492

STEFANOVIĆ 493 STEINHAUER 493 STEPANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 493

STIGLIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 493

STILIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 493

STIPANIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 494

STIPANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 494

STIPEČ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495

STIPLOŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495

STJEPANEK 495

STOJADINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495

STOJANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495

STOJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 495

STOPIĆ 496

STOŠIĆ 496

STRAŽNJICKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .496

STRIZIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .496

STROSSMAYER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .496

SUBOTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .496

SUČEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .496

SUDAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497

SUPILO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497

SUPPE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497

SUŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 497

SVEĆENICI NOVLJANI . . . . . . . . . . . . . . . 497

SVETIĆ 498

SVOBODA 501 SZABO 501 SZARKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501 Š

ŠABARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501

ŠAFAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501

ŠAGANICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501

ŠAJATOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501

ŠAMANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501

ŠANDL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 502

ŠANTEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 503

ŠARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 503

ŠARINIĆ 503 ŠARK 503 ŠEBALJA 503

ŠEFER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 505

ŠEGEDIN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 506

ŠEGOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 506

ŠEGULJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 506

ŠENI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508

ŠENOA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508

ŠEPAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508

ŠEPAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 508

ŠEPAROVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509

ŠEPIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509

ŠERMAN 509

ŠERŠAVICKI 509

ŠESTAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509

ŠIKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 509

ŠILOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 510

ŠIMAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 510

ŠIMAT 510 ŠIMIĆ 510 ŠIMUNČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠIROLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠIŠUL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠKOLJAREV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠKORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠKRINJARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠMIT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 511

ŠNAJDER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 512

ŠOJAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 512

ŠOSTARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 512

ŠOŠKIĆ 513 ŠOŠTAR 513 ŠPALETA 513

ŠPALJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513

ŠPANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513 ŠPANJOL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513

ŠPIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 513 ŠTANFEL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514

ŠTEFANOV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514 ŠTRAUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514

ŠTREKAJS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514

ŠTRKALJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514 ŠUBERT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 514

ŠUĆUROVIĆ 515

ŠULEK 515

ŠUNIĆ 516

ŠURAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516

ŠUŠNJAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516

ŠUTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516

ŠVALBA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516

ŠVAST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516

ŠVOB . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 516

T

TABOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517

TADEJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517 TADIJANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517

TALIJANSKI VOJNICI 517 TAMARUT 517 TAPANAGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517 TATALOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 517 TESLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 518 TESTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 518

TEŠIĆ 518 THIAN 518 TODORIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 518

TODOROVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 518

TOLJAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 518

TOMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .521

TOMAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .521

TOMAŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .521

TOMAZZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .521

TOMIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .521

TOMIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 523

TOMLJANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 528

TOMLJENOVIĆ 530 TONKOVIĆ 530 TOPALOVIĆ 531 TOPIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532

TOPLIČAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532

TOPOLOVAČKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532

TOPOLOVEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 TOTH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 TRBOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 TREŠĆEC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 TREVISAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 TRGOVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 532 TRISTOKLJUNAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533 TROHA 533 TRSTENJAK 533 TUÐA 533 TURIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533 TURINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533

TURJAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534

TURKALJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534 TURKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534 TUS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 534 U

UČUR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535

UDINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535

UDOVIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535

UDUREVIĆ 535

UGRIN 535

UGRINOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535

UMILJENOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 535

URBAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536

UREMOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 536

URŠIĆ 538

UZELAC 538 V

VAJNER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 538

VALČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 538

VALENTIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 538

VALINGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 538

VARELIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539

VARGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539

VARNICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539

VELČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539

VELDT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539

VELEBIT 539 VELENDERIĆ 539 VELJAČIĆ 539 VENDLER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VENIER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VENTURETTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VENZAIS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540 VERGIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VERKOVČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VERNAZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VERNIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 540

VESELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VESELY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VEŠOVIĆ 541

VIČEVIĆ 541

VIČIĆ 541

VID . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VIDAKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VIDAS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VIDIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VIDMAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 541

VIDOŠ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VIDOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VILDANGER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VIPAUC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VITKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VIVODA 542

VIZJAK 542

VLAHOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VLASTELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 542

VLAŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543

VLČINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543

VODAKOVIĆ 543 VODUŠEK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543

VOLARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543

VOLF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543

VONČINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 543

VRANČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544

VRBETA 544

VRGA 544

VRKLJAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544

VRTARIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544

VUČETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 544

VUČEVAC . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545

VUČINIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545

VUČKOVIĆ 545

VUJASINOVIĆ 545 VUJNOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545 VUKASOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545

VUKELIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 545 VUKMIROVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 548

VUKOŠIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 548

VUKOV 548 VUKOVIĆ 548 VULETIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 548

W

WATSON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549 WEBER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549 WEINER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549

WENZELIDES 549 WINKLER 549 WINTERHALDER . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549 WOLF . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549 WRANYCZANY . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 549 WRENSHALL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

WÜRTH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

Z

ZAGON . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

ZANDONATTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

ZANDOVSKIJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

ZATTI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

ZAZULA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

ZEBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 550

ZEĆIRI 551

ZEMAN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 551

ZEZOLA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .551

ZLONOMER 551

ZNIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 551

ZORIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 551

ZRINSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

ZUBOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

ZUZZI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

ZWIKELSDORFER 567 Ž

ŽABČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

ŽAGAR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

ŽANDOVSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 568 ŽANIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 568 ŽARKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 ŽENTIL 575 ŽERAVICA 575 ŽERJAL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575

ŽEŽELJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 ŽGOMBIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 ŽILIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 ŽIROVSKI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 ŽIVINA 575 ŽIVČIĆ 575 ŽIVKOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575 ŽMIKIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575

ŽORAT . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576

ŽUN . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576

ŽUNJEVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576

ŽUPAN 576 ŽUTIĆ 576 ŽUVIČIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576

ŽUVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576

ŽUŽA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576 ŽVANOVIĆ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 576 X

XERXA 579