Page 1

ISSN: 1333-0527 2014

diabolus in musica 2014.

n o h u t s y -ova r T ala lazb ku m

g

en a

ha r ica

21 VIRIBUS UNITIS MILKIN MEDENJAK BESMRTNOJ LJUBAVI TAJNI ZADACI U PRIMOŠTENU EVGENIJ KISSIN - POVRATAK KRALJA

časopis učenika glazbene škole vatroslava lisinskog bjelovar

try 1


APERITIV

Trythonus menu: PREDJELA................................4 JUHE.......................................14 GLAVNA JELA........................20 PRILOZI...................................32 SALATE...................................38 DESERTI.................................46

Diabolus in musica 21/2014. Glazbena škola Vatroslava Lisinskog Bjelovar Tel./fax: 043 244 416 E-mail: trythonus@gmail.com GLAVNA UREDNICA: Alida Sokolović IZVRŠNI UREDNIK: Dominik Šabić UREDNIŠTVO: Marija Frančić, Eugen Pranjić, Bruno Bišćan, Ana Faletar, Dominik Šabić i Alida Sokolović SURADNICI: Marinela Roher, Petar Zgonjanin, Antonija Vukelić, Emanuel Pavon, Vanda Dabac, Tena Lusavec, Ivan Ileković, Ana Marija Lipak, Gordan Branković FOTOGRAFIJE, UNOS TEKSTA: Svi LEKTURA: Marin Lovreković i Siniša Krpan NISU SPAVALI ZBOG TRYTHONUSA: Glavna urednica, izvršni urednik i grafičarka NOGE U LAVORU GRIJALA: Grafičarka AVATARI NA NASLOVNICI i ZADNJOJ STRANICI: Bruno Bišćan JAGODU I JANKA DOVEO: Dominik Šabić CRTEŽ TRYTHONUSA: Franjo Matešin OBLIKOVANJE: O’Sokolowitch & MacPlentay GRAFIČKA PRIPREMA: MacPlentay PRINT: Kalisto NAKLADA: 13+

2 try

I have a dream

Piše: Dominik Šabić

Sve je počelo kada je čovjek prekršio tako jednostavno prirodno pravilo: „Uzmi onoliko koliko ti treba!“ Umjesto toga, počeli smo uzgajati divovske, nepregledne plantaže biljaka, tisuće i tisuće životinja zarobljenih u kavezima, tone hrane koja svakim danom trune i baca se u smeće, dok bi drugi dali sve za suhu koricu kruha. Samo prskamo, tovimo, modificiramo i želimo da sve bude veće i veće... sve dok jednom ne eksplodira!

Sanjam da će se vremena promijeniti. Sanjam da će nestati hrane tamo gdje je ima na bacanje, kao kazna za iskazanu nezahvalnost i da će je imati u izobilju oni koji su zbog nje najviše propatili. U inat sanjam da će sve ptice poletjeti i sva krda pohitati iz svojih kaveza u beskrajna prostranstva, što im ih je priroda podarila.

Unikatne Trythonus privjeske izradila: Marija Frančić

Možda će tada ljudi nešto naučiti, iako teško jer životinje lakše shvate tako jednostavne stvari. Ljudi samo psuju, cmizdre i cerekaju se u silu. Šire čemer, sipaju žuč. Trpe život i bjesomučni proklinju sudbinu. Ljudi, što

vam je? Zar ne znate da je čovjek stvoren za ljubav? Čovjek je stvoren da voli, da se raduje, da gori svim srcem, da bude voljen! Čovjek je stvoren da u ovom trenutku, između rođenja i smrti, širi mir i dobro. Ah, kada bi čovjek sve radio iz ljubavi, svrha zla uopće ne bi postojala! Srećom, društvo nam je uspjelo izopačiti samu svrhu našeg postojanja pa sada trebamo ciljeve kao što su karijera, ponos, novac, slava... Umjesto da slijedimo tako jednostavno pravilo ljubavi, imamo neutaživu žeđ za svim tim nametnutim potrebama. Uistinu, sanjam kako će jednog dana ovladati ljubav nad svim ljudima ovog našeg malog svijeta. Maštam o tom trenutku u beskrajnim sanjarenjima prepunima sreće i nade. Doći će taj dan. Vjerujte mi, hoće, kad nas više ne bude...

try 3


Povratak kralja Jevgenij Kissin ponovno oduševio zagrebačku publiku

Šetao sam Zagrebom, sam samcat pored tolikih ljudi i duboko u sebi maštao o prostranstvima genijalnog uma. Bilo bi prilično nezahvalno zapitati se zašto baš ja nisam jedan od takvih pa sam samo koračao ne misleći na to. Ipak mi je bilo pomalo žao, ali kad bolje razmislim, jesu li genijalci uistinu sretni? Uzmimo samo primjer velikog Beethovena, Tesle, Mozarta, Hemingwaya, Bacha, Einsteina. Sumnjam da se ijedno od ovih imena veže uz radostan i veseo život pun sreće i ljubavi. Znam, oni su učinili svoje. Zadužili su čovječanstvo i promijenili živote mnogih zauvijek. Mislim si, sada je red na meni da mijenjam svijet, da činim dobro koliko mogu jer vremena je sve manje... I u trenutku spoznaje preda mnom se stvori poznato lice proporcija cca 3x5m. Zastajem i od šoka ne vjerujem svojim mladim i još uvijek zdravim očima. Na plakatu se nalazio jedan od najvećih genijalaca današnjice. Pročitam ponovno, da se uvjerim. I shvatim, istina je: U Zagreb dolazi Jevgenij Kissin! Prva pomisao: „Drek. Sigurno su sve karte rasprodane iako su ostala još dobra dva mjeseca do tog koncerta godine.“ Ali tu misao odmah presiječe druga koja se sjeti da to nije Robbie Williams zbog kojeg će ljudi čekati i po deset sati u kilometarskim redovima kako bi došli do svoje karte. Jevgenij Kissin, trenutno jedan od vodećih svjetskih pijanista, nema tu privilegiju. On je, uostalom, niti ne treba jer njegova djela govore za sebe.

4 try

U zagrljaju publike Nakon puno odsviranih nota i brojnih nastupa diljem svijeta, na red je došao i Zagreb, i to drugi put. Naime, otkako je prije tri godine obećao da će se vratiti, Zagrepčani su s

nestrpljenjem očekivali novi glazbeni susret s Kissinom. On se i dogodio 19. rujna 2013., na istom mjestu, u Velikoj dvorani Lisinski, u sklopu ciklusa „Svijet glazbe“. Publika ga je doslovce okružila; budući da više nije bilo mjesta u gledalištu, neki sretnici dobili su priliku uživati u Kissinovoj interpretaciji tik do umjetnika, na samoj pozornici.

PREDJELA

Piše: Dominik Šabić

«Mali Mozart» Kissinova glazbena priča započela je kada je imao tek jedanaest mjeseci. Obiteljska predaja kaže da je tada prvi put zapjevao, i to temu jedne Bachove fuge koju je svirala njegova deset godina starija sestra. U dobi od dvije godine počeo je „pikati“ po klaviru, da bi sa šest upisao prestižnu moskovsku Glazbenu školu za darovitu djecu „Gnjesin“. Debitirao je s deset godina svirajući Mozartov Koncert za klavir br. 20, uz pratnju Uljanovskog simfonijskog orkestra. Dvije godine kasnije izveo je oba Chopinova klavirska koncerta i osvojio niz nagrada i priznanja. Uslijedila su mnoga gostovanja diljem svijeta: Tokyo, Berlin, London, Moskva, Salzburg, New York itd. Valja izdvojiti izvedbu Prvog koncerta za klavir Petra Iljiča Čajkovskog uz pratnju Berlinske filharmonije, pod vodstvom Herberta von Karajana. Možda je dobro spomenuti da je Kissin u to vrijeme imao tek sedamnaest godina, ali zato nije potrebno reći kakva je budućnost očekivala tog glazbenog čarobnjaka.

Danas 42-godišnji Kissin za ovaj nastup odabrao je skladbe dva rubna skladatelja romantizma – jednog s početka, drugog s kraja tog glazbenog razdoblja. Recital je započeo simfonijski opsežnom Schubertovom Sonatom u D-duru (D.850, op.53), djelom još uvijek uravnotežene klasične forme i unutar granica tonaliteta, ali i čestih harmonijskih iznenađenja, o čijoj monumentalnosti govori to da je zauzela cijeli prvi dio koncerta. Izvedbu je oslikao cijelom paletom ranoromantičarskog temperamenta, uz iznimnu lakoću pokreta; od odlučnosti u allegru i nostalgije u polaganom stavku, do zaigranog scherza i mirnog finalnog ronda. Nakon pauze, publika je uživala u djelima ruskog skladatelja i pijanista Aleksandra Skrjabina, harmonijski neobuzdanog kasnog romantičara. Kissin ga je odlično predstavio ekspresivnom interpretacijom dvostavačne

try 5


Jooooj gospon, bute nam se potpisali?

Druge klavirske sonate-fantazije u gismolu (op.19, br.2), gotovo impresionističkog ugođaja, te sa sedam ranih minijatura iz niza Dvanaest etida (op.8).

Jeeee, bum, kak ne!

I što još reći o ovom vrhunskom umjetniku, izvanrednom „tehničaru“, virtuozu svjetskog glasa i majstoru interpretacije, ali ponajprije blagom i poniznom čovjeku kojeg slava nije bitno promijenila? Baš ništa. Jer, gdje prestaju riječi, počinje glazba...

PREDJELA

Ma za malog Šabana, vite kak je srameči!

A za koga bi šteli, prosim lepo?

Darivanje glazbom Jevgenij Kissin ističe kako mu je primarna zadaća počastiti publiku glazbom pa ne treba ni reći kako je ovo Zagrepčanima bila prava poslastica kakva se rijetko servira. Nakon gotovo dvosatnog programa, dvorana se orila gromoglasnim pljeskom i ovacijama. Poznato je da Kissinu barokna glazba nije uža specijalnost, no prvi dodatak bila je upravo Bachova, naizgled vrlo jednostavna, ali profinjena i smirena Siciliana iz Druge sonate za flautu i klavičembalo u Es-duru (BWV 1031), u transkripciji Wilhelma Kempffa. Uslijedila je još jedna burna Skrjabinova minijatura, Etida u cis-molu (op. 42, br.5), a nastup je zaključen virtuozno i svečano, herojskom Chopinovom Polonezom u As-duru, op. 53, „Polonaise héroïque“.

Velik, a jednostavan Za kraj, treba spomenuti i Kissinovu ljudsku stranu. On nije nikakav stroj koji svira samo da bi nekoga zadivio; on je također veliki humanist, mirotvorac, on je i pjesnik, i nikada se nije bahatio zbog svog uspjeha. Svoj glazbeni dar prihvaća upravo tako, skromno, kao dar. Živi za glazbu i daje joj cijelog sebe. Nakon koncerata se redovito druži s poštovateljima, potpisuje se i rado se fotografira, zahvaljuje nepoznatim ljudima što su ga došli poslušati i uvijek ima strpljenja za svakoga.

Kissin, koji dodatke svira radije od službenog programa, vjerojatno bi ostao i duže na pozornici da za koji dan nije imao koncert na nekom drugom kraju svijeta. Karikirano, ali vrlo blizu istini. Naime, koncert u Zagrebu samo je dio turneje od 70- ak koncerata u kojoj će obići gotovo cijeli svijet, a traje sve do 2016. godine.

Gleđ me, gleđ me! Hihihihihi…

6 try

try 7


Đ ku es ćo M st ilko ar , a?

Svi su pristupili natjecanju s konkurentskim duhom, jer su čuli da one najbolje čekaju Milkini medenjaci, originalni suveniri općine Križ! Naime, kako je Milkin otac bio mlinar, Milkini medenjaci spravljeni su upravo od onakvog brašna kakvo je on proizvodio u svom mlinu.

U potrazi za Milkinim medenjakom Piše: Ana Faletar

Milka Trnina, “hrvatski slavuj”, rođena je 19. prosinca 1863. u mjestu Vezišće, u općini Križ, blizu Ivanić-Grada. Njezin pjevački talent otkriven je vrlo rano, te su se njeni zagovornici (među kojima je bio i August Šenoa) pobrinuli da ga se pravilno usmjeri: sa samo 19 godina završila je Konzervatorij u Beču i kao najbolja apsolventica bila nagrađena zlatnom kolajnom. Nakon toga, nastupala je po cijelom svijetu, a najviše se proslavila u New Yorku, Londonu i Münchenu. U prvom redu bila je izuzetna wagnerijanska pjevačica, međutim veličanstveno je interpretirala i Beethovena, Mozarta i Verdija, a Puccini je rekao da se nijedna Tosca ne može usporediti s Trnininom. No, bajka nije mogla trajati vječno. Kako je Trnina po prirodi bila veliki perfekcionist, nedugo

8 try

nakon povrede ličnog živca, odlučila je prekinuti karijeru. Posvetila se glazbenoj poduci, a posebno je pomogla Zinki Kunc, također jednoj od svjetski poznatih hrvatskih pjevačica. Svoje skupocjene operne kostime i rekvizite Trnina je darovala gradu Zagrebu, gdje je i umrla, 18. svibnja 1941. Milka u Bjelovaru Kako su se 2013. godine diljem Lijepe naše održale brojne manifestacije u čast 150. godišnjice rođenja Milke Trnine, i naša Glazbena škola odlučila je proslaviti obljetnicu naše proslavljene pjevačice na Trećem natjecanju iz povijesti hrvatske glazbe, koje je održano 18. studenog 2013. Željni novih saznanja o proslavljenim ličnostima hrvatske glazbene povijesti, (čak) svih šest natjecatelja prionulo je pripremama za natjecanje i proučavanju zadane literature o Milki Trnini: Daniel Majbaum (2. razred), Ana Faletar, Lea Bundalo, Monika Đudarić i Dominik Šabić (3. razred) i Monika Roher (4. razred).

Rally Bjelovar – Zagreb – Križ – Vezišće – Križ – Bjelovar Posebna nagrada za natjecatelje bio je izlet u Zagreb i posjet rodnom kraju naše Milke. 19. studenog 2013. krenuli smo u Zagreb posjetiti koncerte koje je organizirala HAZU povodom njezinih Dana otvorenih vrata. U palači Akademije, prisustvovali smo glazbenom programu maestra Oresta Shourgota na Guarnerijevoj violini “King”, uz glasovirsku pratnju Domagoja Guščića, a zatim koncertu Studentskog baroknog ansambla u gornjogradskoj Preporodnoj dvorani. Nakon “službenog” dijela izleta, okrijepili smo se finim juhicama u Restoranu Ivica i Marica te vratili energiju primamljivim slasticama koje smo pronašli u kućici zle vještice u spomenutom restoranu.

PREDJELA

Proglašenje rezultata bilo je vrlo napeto. Neizvjesnost je vladala do samoga kraja, a učenici koji su najbolje napisali test su: Dominik (1. mjesto), Ana (moja malenkost, 2. mjesto) i Daniel (3. mjesto).

try 9


nas još nešto čeka u Križu. Ponovno smo se vratili u to mjesto. Na sreću, naišli smo na pravu osobu u lokalnoj knjižnici; gospođu Sandru Crnković, s kojom smo podijelili naše zanimanje za Milku Trninu. Iako nismo kušali Milkine medenjake, na kraju je naš duh, željan iskustava i novih spoznaja ipak ostao zadovoljen.

PREDJELA

Poslije toga uslijedila je prava avantura. Uputili smo se u tajanstveno mjesto Križ kako bismo pronašli spomen sobu Milke Trnine i “poznate” medenjake nazvane po njoj. Međutim, potraga je bila neuspješna jer stanovnici Križa koje smo kontaktirali nisu čuli ni za što od navedenog. Pomalo razočarani, krenuli smo u Vezišće, rodno selo naše operne dive udaljeno od Križa oko 3 km, s nadom da ćemo ondje pronaći nešto više. Našoj sreći nije bilo kraja kad smo ugledali veliki plakat s Milkinom slikom, a zatim, u “centru” sela, Milkin spomenik i Dom kulture koji je nazvan po njoj. Neko vrijeme proveli smo ondje odajući počast možda najpoznatijoj hrvatskoj opernoj pjevačici ikada. Bili smo zadovoljni onime što smo pronašli, ali osjećali smo da

I... šećer na kraju! :D No svemir se na kraju ipak pobrinuo da nam želje budu ispunjene! Ugodno su nas iznenadile pozivnice na Svečani božićni koncert i dodjelu Plakete Milke Trnine 18. prosinca 2013. (dan prije Milkina rođendana!) u Križu. Istoga trena, odlučili smo se na odlazak na koncert, pogotovo jer smo načuli da će ondje biti tih specijalnih medenjaka i kuhanog vina (no, to je manje važno :) )! Koncert se održao pod pokroviteljstvom Predsjednika RH Ive Josipovića koji se na koncertu stvarno i pojavio, praćen bljeskovima fotoaparata.:D Na koncertu su pjevali prvaci opere HNK iz Zagreba: Dijana Hilje, Mira Vlahović, Vitomir Marof i Siniša Hlapač. Nastupili su i «lokalci»: KUD Graničar i Amatersko kazalište „Josip Badalić” iz Križa, kao i Amatersko pjevačko društvo „Milka Trnina Vezišće“. Plaketa Milke Trnine dodijeljena je Udruzi poklonika Milke Trnine iz Zagreba. Nakon što smo puno naučili o Milki Trnini, Svečani koncert u Križu i Milkini medenjaci došli su nam kao točka na i! Možemo reći da smo i mi obilježili godinu Milke Trnine. :)

Jeeee! Napokon medenjak!

ZANIMLJIVOSTI: Iza Milke Trnine nije ostao niti jedan tonski zapis. Njezinim imenom nazvan je jedan slap na Plitvičkim jezerima. Zaljubljenik u Wagnerova djela, švicarski tvorničar čokolade, Carl Russ-Suchard, dao je svojoj čokoladi ime MILKA, po najboljoj wagnerijanki Milki Trnini.

10 try

try 11


udaraljkaš primi aerofonog glazbala. Slijedili su mukotrpni sati poduke u Zagrebu gdje je Večković junački strpljivo slušao moju deskriptivnu glazbu koja je tako vjerno oponašala zavijanje pasa i roktanje svinja.

Piše: Dominik Šabić

Ovoga puta u našoj tradicionalnoj rubrici «Predstavljamo vam...», odnosno «Predjela», mjesto ne zauzima ljudsko biće. Nije čak niti nešto što je živo. Ustvari, bilo je živo prije, sve do jednog kobnog dana kada je „netko“ od krave Maline i još mnogo sitnog drvlja napravio dude, turboultrasupermega tradicijsko glazbalo tako simboličkog imena. Dude su bilogorsko tradicijsko glazbalo koje je davnih dana na ovim prostorima zadnji izvorno svirao dudaš Marko Križan. Otkada je djed Marko 1968. godine preselio na onaj svijet, gotovo nitko se ozbiljnije nije pozabavio tim aerofonim glazbalom.

12 try

PREDJELA

O dudama i dudasima

Nitko, sve do jednog suvremenog junaka za tradicijska glazbala. Da, upravo to je prava riječ jer nema što od hrvatskih tradicijskih glazbala on ne svira, a uz to je mnoga vratio iz potpunog zaborava. I upravo tog čovjeka smo, na poziv urednice Trythonusa, imali prilike čuti i vidjeti u bjelovarskom Gradskom muzeju na prošlogodišnjem Glazbenom tjednu. Stjepan Večković, dugogodišnji član Lada, osnivač Hrvatskog gajdaškog orkestra i vrsni graditelj glazbala, u vodama tradicijske glazbe je više od 20 godina i svira više od 30 glazbala. Upravo u vrijeme njegovog gostovanja u Bjelovaru naša je folklorna skupina dobila svoje prvo profesionalno tradicijsko glazbalo. I sada sve što je trebalo napraviti bilo je pronaći sretnog dobitnika koji će dio svog života uložiti kako bi naučio svirati dude. Ne moram vam ni reći tko je taj sretni dobitnik, jer inače ne bih ni pisao ovaj tekst. Nakon što sam dude prvi put primio u ruke počela je moja dudaška karijera i to jednom neartikuliranom mješavinom zvukova, šumova i piskutanja. Točnije, prije dobivanja te specifične mješavine zvukova, dude je trebalo napuhati tako da je moja praizvedba započela vrtoglavicom (skoro nesvjesticom!) zbog nedostatka kisika u mozgu. To nehumano čudo nezasitno zraka gutalo je bez milosti svaki moj dragocjeni dašak! Stvarno mi nije jasno otkud mi toliko zraka, ali tako je to kad se

I tako je, malo po malo, došlo vrijeme da Dominik pokaže svoje umijeće i široj publici. Prvi nastup zbio se na Stručnom vijeću nastavnika muzikoloških predmeta, 2. listopada 2013. u zagrebačkoj Glazbenoj školi Blagoja Berse, gdje su razgaljene profesorice klicale još neviđenom prizoru i nadasve milim zvucima što su im pružile dude. Moram neskromno priznati da se isto dogodilo i na Trgu bana Jelačića, dva mjeseca kasnije, kada sam zvuk duda uklopio u modernu izvedbu, svirajući s bendom zanimljiv spoj gotovo filmske glazbe i «Jagodinog kola». No, moram vas razočarati time što ću priznati da ni na jednom od ta dva nastupa nisam baš briljirao svojom izvedbom i da je bilo i krivih tonova, i tehničkih poteškoća. Da sam kojim slučajem tako svirao neki klasični instrument, vjerojatno biste rekli da je «dečko mlad i da će još naučiti svirati». Međutim, ovdje nije bilo prigovora, ljudi su bili oduševljeni, a neki naprosto nisu mogli vjerovati da je tako nešto moguće odsvirati na dudama. Zašto je to tako? Zato što je to ljudima nešto novo? To je zato što se tradicijska glazbala ne shvaćaju ozbiljno i ljudi ne očekuju puno od njih. U mom slučaju nisu očekivali ništa, a kada sam im pružio malo, mislili su da su dobili mnogo. To se u psihologiji zove fenomen kontrasta i nije ništa

novo, ali puno govori o zatvorenosti društva i predrasudama. Da bi se postigla dobra svirka na njima, dude, baš kao i svako klasično glazbalo, iziskuju puno vježbe i truda. I zato nemojmo nikoga i ništa omalovažavati jer možemo suditi tek kada na vlastitoj koži iskušamo i jednu i drugu stranu. Ovo je bilo moje iskustvo (s početnim predrasudama). Iskreno se nadam da ste nešto naučili i da nećete napraviti istu pogrešku. Na ovom svijetu imamo premalo vremena da bismo ga trošili na loše stvari. Usmjerimo se na bitno i širimo dobru glazbu!

try 13


Mislite li da učenici zanemaruju polifoniju i harmoniju? Mogao bih reći da učenici nisu zainteresirani za teoretske predmete, vjerojatno jer najviše vremena provode vježbajući svoje instrumente. Trebalo bi biti više rada, pisanja zadaća, jer to su izrazito važni predmeti kao dio jednog kompletnog glazbenog obrazovanja. Koji broj cipela nosite? 43.

Gdje se idete šišati? Znam gdje je ta frizerska radnja, ali moram se prisjetiti imena. (vadi vizit-karticu iz novčanika: Frizerski salon „Dijana“ u Gajevoj ulici.) Koliko imate godina? 49.

Vruća tava za profesora Darka Žalca Istražio: Eugen Pranjić

Ovogodišnji vrući lonac, odnosno vruća tava pala je u ruke profesoru Darku Žalcu, kompozitoru i gitaristu. Cijenjeni glazbeni pedagog, koji od ove godine predaje teoretske predmete u srednjoj glazbenoj školi, hrabro se suočio s pitanjima koja su za njega pripremili učenici naše škole. Jeste li kada poželjeli odustati od svojih planova? Kada dođe do određenih teškoća, čovjek se zapita je li mu to potrebno. Ali ja nikad ne odustajem od svojih planova makar to značilo i udarati glavom u zid.

14 try

S koliko ste godina napisali prvu skladbu? Moja prva ozbiljnija skladba nastala je kada sam imao 10, 11 godina. Bio je to kratki preludij za gitaru.

Jeste li koju skladbu posvetili članu obitelji? O tome nisam nikad razmišljao. Možda nisam pisao skladbe za konkretnu osobu, ali ljubav prema obitelji mi je uvijek bila misao vodilja

Koliko ste skladbi skladali? Otprilike 50. To su skladbe za filharmoniju, gudački kvartet, flautu, klavir, a u posljednje vrijeme sam se najviše posvetio skladbama za gitaru. Skladbe za gitaru ne bih možda nikad napisao da nisam imao jednog jako dobrog učenika proteklih godina (Eugen Pranjić op.a.). Sve gitarističke skladbe su napisane točno za svaki njegov prst. Zašto ste odlučili studirati kompoziciju? Dok sam išao u srednju školu proučavao sam mnoge kompozitore, a najviše Beethovena koji mi je bio najdraži. Zanimljivo mi je bilo to što su imali sposobnost reći mnogo toga glazbenim jezikom. I ja sam htio „ispeći“ kompozitorski zanat kako bih i sam mogao nešto reći putem svojih kompozicija, kako bih mogao iskoristiti svoju kreativnost. Glazba je temelj umjetnosti i jedina umjetnost koja može doći do nedokučivih tajni čovjeka i svemira.

JUHE

Što vas najviše nervira kod učenika? Osobito me nervira nedolaženje na sate. To je „zlatna“ nervoza. Nekoncentriranost na satima je također iritantna i na tome bi se trebalo poraditi. Druge stvari su manje-više podnošljive.

za rad. Mislim da se i u mojim skladbama osjeća jedna senzibilnost, a uzrok tomu je ljubav prema obitelji, ali i drugim ljudima.

Koje osobine najviše cijenite kod učenika? Najviše cijenim kreativnost. Predmeti koje sad predajem nisu matematički predmeti, već su to predmeti koji su duboko povezani s kreativnošću. Zato smatram da je ta osobina jako važna i kao takvu je jako cijenim kod učenika.

Zašto moramo učiti harmoniju? Harmonija bi se trebala učiti kako bi se stekla vizija usklađivanja tonova u jednu smislenu višeglasnu cjelinu. Harmonija koristi i onima koji se neće nastaviti baviti glazbom, ali i onima koji hoće, jer harmonija objašnjava zakonitosti glazbe. Teško je svirati, a ne znati što si odsvirao. Gdje ćemo moći primijeniti znanje iz harmonije u glazbenoj karijeri? Puno je primjena harmonije. Npr. nastavnik u osnovnoj školi mora znati harmoniju kako bi mogao znati odsvirati pratnju za neku jednostavnu dječju pjesmicu. Što se tiče instrumentalista, njima će harmonija značiti još više, jer znanje harmonije omogućava osjećaj za harmonijsku funkciju koja olakšava i uljepšava sviranje, bilo tehnički, bilo dinamički. Koje vam je najdraže alkoholno piće? Hladna piva, pogotovo ljeti.

try 15


Jeste li ikada radili razliku među učenicima? Nikad nisam radio razliku između učenika. Uvijek sam svakom učeniku davao jednako vremena, jednaku pažnju i oko svakog sam se trudio jednako. Trudim se iz svakog učenika izvući ono najbolje. Što je za vas glazba? Glazba je temeljna stavka umjetnosti. Nijedna umjetnost ne može doći do same srži života kao glazba. Glazba je jedini način da čovjek doživi jednu vrstu besmrtnosti. Kada čovjek u jednu skladbu utka svoju osobnost, svoje emocije, on ostaje besmrtan, jer će instrumentalist prilikom izvođenja njegovih skladbi svaki put oživjeti skladatelja.

Kada ste se odlučili studirati kompoziciju? Moja druga ljubav, što se tiče glazbe, je gitara. Kada sam završio srednju školu, bio sam blizu odluci da upišem gitaru, ali kada sam napisao par skladbi, donio sam sigurnu odluku da ću upisati kompoziciju, jer bi vrijeme koje bi proveo vježbajući tuđe skladbe, mogao iskoristiti za pisanje vlastitih skladbi. Čime se bavite u slobodno vrijeme? Ljeti radim stolarske poslove. Hoblam daske, radim namještaj. Rad s drvetom me jako opušta, a i volim miris drveta. Također se bavim i elektronikom.

JUHE

Je li vam ravnateljica simpatična? Naravno. To je osoba koja me svojim primjedbama i pohvalama potiče da od sebe dajem najviše što mogu.

Koliko vremena dnevno provedete s gitarom? Dok sam predavao gitaru, nije bilo dana, a da nisam primio gitaru u ruke. Tada sam zaista mnogo svirao, isprobavao svoje skladbe, snimao... Danas više vremena provodim za klavirom, jer predmeti koje trenutno predajem to iziskuju od mene.

Jeste li puno izlazili u mladim danima? Često sam izlazio. U mladosti sam se ustajao oko 1-2 popodne. U meni još uvijek žive srednjoškolska vremena i za mene osobno su to najljepša vremena u čovjekovu životu.

Dobro si odsvirao, Eugene, ali moglo je i bolje…

Ruža među ružama

Kuhanje i hrana - to je moja bolja strana!

Razgovarali: Dominik Šabić i Alida Sokolović Mljac! Njam! Mmmmm… Fino… Sve su to zvuci mili našim nepcima, a imali smo ih prilike čuti ljetos na ranču naše nastavnice eM Đi. Nastavnice čega? Kako je koga zapalo – nekome harmonika, a nekome klavir. Kako obično jedemo u staklenoj sobi (muzikološka soba br.9, op. a.) odlučili smo konačno promijeniti lokaciju; u potrazi za nekim prirodnijim, pastoralnim ugođajem naletjeli smo

16 try

na eko-nastavnicu Mirjanu Đerić koja je bila kao stvorena za ovu avanturu. Gastro-susret dogovorili smo za 20. lipnja 2013., točno u podne u Gornjim Plavnicama. I tako smo zajahali naše konje na dva kotača, puni vjere da ćemo brzo stići na odredište. Međutim, kako nam nastavnica nije dala točnu adresu, potraga se neplanirano odužila, iako smo se cijelo vrijeme vrtjeli nadomak njezine rezidencije. Na sreću, uspjeli smo je pronaći, i čim smo stigli bacilli smo se na serviranje i pripremanje raznih delicija. Donijeli smo: tikvice (sponzor Šabić d.o.o.), odreske od zobi i kus-kus (sponzor O’Sokolowitch), a nastavnica Đerić je još u ranu zoru ispekla kolače od višanja ili trešanja, ne znamo, ali znamo da su bili dobri. Dakle, ručak je bio skoro gotov, osim tikvica koje je trebalo pripremiti na licu mjesta. Uostalom, bio je red da se i Dominik primi kuhače i iskaže svoje kulinarsko umijeće. Taj ispit uspješno je položio i iznenadio nas tikvicama u umaku od rajčica (što se svima svidjelo, ili su barem tako rekli). I tako, tek nakon ručka primili smo se diktafona…

try 17


CILJ – RAD - DAR Koja je glavna razlika u vašem poslu prije 42 godine, kad ste počeli raditi, i danas? Velika! Nekad su učenici bili opušteniji, imali su više vremena za glazbu i više su se mogli posvetiti vježbanju. Danas “trče” na sve strane, tempo im je grozan. No, najvažnije je da glazba oplemenjuje čovjeka. Djeca koja su otvorila vrata glazbene škole, bez obzira koliko su godina u njoj provela, ipak su posebna; stekli su radne navike, glazbenu kulturu, plemenitost, imaju svoj put i cilj.

Dar. Molim lijepo! To je filozofija svega: cilj, rad… i u šestom mjesecu evo ti dara! SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA! Kako se borite protiv negativnosti u životu? Sve negativnosti treba odbaciti! Na primjer, možeš kopati po zemlji i sva će negativna energija otići u zemlju. Negativnosti uzrokuju veliki stres što može prouzročiti različite bolesti. Kažu da se život sastoji od sitnica i da te sitnice mogu napraviti veliko zlo. A to nije dobro. Znači:

A što kad te netko povrijedi, kad ti laže… Neke stvari ne možeš zaboraviti i dugo ih nosiš u sebi. Zato osobi koja te povrijedila moraš reći što ti je učinila. Treba li vraćati istom mjerom? Ne. Ako si pozitivna osoba, ako pozitivno razmišljaš i zračiš, ne trebaš se brinuti zbog toga. Dokazano je da će se onome koji čini zlo uvijek isto to vratiti, i to tamo gdje se najmanje nada. Treba li išta očekivati od drugih ljudi? Ne. FLAŠE I KREATIVNOST Čime se bavite u slobodno vrijeme? Prošle godine sam prijateljicama “pofarbala” bačve za vodu i tegle, a sad, kad noću ne mogu spavati, onda “crtam” svoje flaše. Uključim muziku i “crtam” do jutra. Koristim boje za staklo i… Kist? Sve s prstom! Nikakav kist! Probala sam s kistom i nije išlo. Jednom sam čovjeku “nacrtala” 100 flaša za rakiju. Koliko vremena vam je trebalo? Tri dana. I sve su bile različite. Ako pronađete koju lijepu flašu, donesite mi je. Čovjek treba uvijek nešto stvarati, imati neki cilj i biti kreativan.

INTERNET Često koristite internet? Sve što me zanima, sve je na internetu, bez interneta sam kao bez desne ruke! Nedavno sam bila tri dana bez interneta, Bože oslobodi! Internet sam si “kupila” da mogu pričati sa sinom i unukom koji žive u Švicarskoj. Kolega mi je pokazao osnove, a puno toga pronalazim sama, nema jutra da ne čitam vijesti, a na Youtubeu sam pronašla mnoge zanimljivosti o heklanju, šivanju i pletenju. Odrasla sam u kući gdje su svi nešto radili. Od mame sam naučila sve ženske vještine, pa tako i pletenje. Danas imam stroj za pletenje koji mi ispunjava slobodno vrijeme. Čuo sam da ste otvorili i FB profil. Da. Kad su svi tamo, onda je i “ćorava kokoš”! :D Na Facebooku mi se javilo puno učenika i prijatelja, vidjela sam puno lijepih stvari i pročitala divne tekstove o životu. Ni Skype vam nije nepoznanica! Skype mi je super. Skajpam sa sinovima i unukom. Danas bez takve komunikacije možeš samo otupjeti. Imam prijateljicu koja ne koristi internet, nema skajp i nema pojma ni o čemu. Danas moraš biti informiran, moraš biti u toku.

no voditi brigu o zdravlju. Ljudi su navikli na meso, krumpir, rižu… To je klasično, a navike se teško mijenjaju. Ali, sad imamo internet i ne možemo reći da ne možemo doći do recepata. Osim toga, vegetarijanska prehrana je jeftinija i zdravija! Pridržavate li se nekih posebnih pravila u prehrani? Ne kombiniram ugljikohidrate i proteine, iz prehrane sam izbacila krumpir, jedem ga samo kuhanog u ljusci. Ne stavljam ga ni u varivo, tako da mi kila krumpira traje dva mjeseca. Jedan agronom, koji je diplomirao na zelju, rekao mi je da bi osnovna namirnica u hrani trebala biti kupus. Često radim varivo od kupusa i rajčice, a kad kuham repu dodam joj proso i ječmenu kašu.

JUHE

Što biste preporučili vašim sadašnjim učenicima, kako da usklade svoje brojne obaveze? Treba imati plan i radne navike, ne samo u učenju nego i u životu. Tako se dolazi do cilja. Cilj treba zapisati na papir i postaviti na zid iznad radnog stola. Osim toga, imam još jednu “filozofiju”: ako napišeš “rad” i to okreneš, što dobiješ?

treba smatrati da sitnice nisu uopće vrijedne da bismo se brinuli zbog njih.

U ovom kotlu pečem rakiju.

DOBRA HRANA Volite li kuhati? Kuhanje i hrana, to je moja bolja strana! U mojoj obitelji se uvijek pripremala hrana, kuhalo se, peklo, dolazili su gosti, slavilo se i pilo. Zato sam i ja poprimila takve navike. Budite sretni ako imate kome kuhati! Međutim, u današnje vrijeme, pored svih bolesti, zagađene hrane, pesticida, GMO-a, treba poseb-

18 try

try 19


Šecer na kraju (ako uopce postoji kraj) Piše: Marija Frančić „This is the end, my only friend, the end.“ … ili… sve što je lijepo kratko traje. Ipak, iznevjerili smo poznati Morrisonov stih. Suprotstavili smo se primitivnoj poslovici kada je priča o devetnaestom broju Trythonusa dobila svoj nastavak. Zagreb, Pantovčak, predsjednik Ivo Josipović… dogovoreno!

Pripremila: Marija Frančić Bilo je to ‘’davne’’ 2013. godine, kada se raspravljalo o zdravstvenom odgoju, slavio 150. rođendan Milke Trnine, pljuvalo po državnoj maturi, Facebooku i današnjoj glazbi i još mnogo toga. Da, te iste godine, glavna i izvršna urednica, zajedno sa ostalim natjecateljima pozvanim na državni LiDraNo, krenule su autobusom put mora. Gdje drugdje nego u Primošten, krasan gradić dalmatinske obale.

Tako je prošao još jedan odlazak na državni LiDraNo. Mnoge uspomene i doživljaji ovdje nisu spomenuti, ali svi urednici pamtit će ih još dugo. Ta slavna, sretna ili nesretna 2013. godina, imala je što pokazati. Nadamo se da će naša glazbena škola i dalje lansirati odlične rezultate, marljive učenike, ali i sreću i užitak u onome što rade.

Veliko četverokotačno vozilo čekalo nas je ispred Muzeja suvremene umjetnosti, naše prve postaje, odakle smo krenuli prema predsjedničkim dvorima. Redovita gužva na zagrebačkim ulicama i čekanje u, već spomenutom, autobusu nije ugasilo pozitivnu energiju koja je vladala među putnicima, najboljim

To nadograđivanje uspomena vezanih za odlazak na LiDraNo završilo je ručkom u poznatoj zagrebačkoj pivnici Zlatni medo. Izdvojit ću samo desert, koji je došao kao šlag na tortu i ovom lijepom putovanju s Trythonusom.

GLAVNA JELA

Tajni zadaci u Primoštenu

Idući dan održala se izložba i okrugli stol predstavnika časopisa i komisije. Predstavile smo Trythonus, ali i saznale tajnu nestalog privjeska. Naime, jednom članu komisije se privjesak na časopisu (kao i sam časopis) toliko svidio da je istog “ukrao “ i poklonio ga svojem sinu! Bile smo tako ponosne, da su ona ljutnja i zbunjenost vrlo brzo isparile. Nakon svih tih iznenađenja, bilo je vrijeme za odmor. Ostatak „izleta“ provele smo mirno, uživajući u lijepom vremenu i svježem morskom zraku.

učenicima Bjelovarsko-bilogorske županije i njihovim voditeljima. Stigli smo na odredište te se, kao da čekamo u redu za besplatne krafne, poslagali iza detektora metala. Uspješno smo prošli na drugu stranu, na putu prema uredu gospodina predsjednika. Crveni tepisi, kružne stepenice i naizgled udoban namještaj krasili su hodnike Vile, a klavir u kutu glavne dvorane pridonio je njenom raskošnom izgledu. Ubrzo nakon što smo svi ušli i zauzeli svoje mjesto u toj gužvi koja je nastala, ušao je Ivo Josipović. Obratio se svima sa nekoliko rečenica, pohvalio trud i rad kojim su svi prisutni došli do državne razine različitih školskih natjecanja i zahvalio na posjeti. Tada je Mihael Mandić, izuzetan momak iz bjelovarske Ekonomske i birotehničke škole (koji je svojim darom iznenađivao publiku na LiDraNu), izveo pjesmu Dobriše Cesarića «Trubač sa Seine». Na trenutak su svi glasovi učenika i mentora utihnuli, da bi zatim pljesak i radost ispunili prostoriju. Službeni dio prijema je završio te je, kao i u svakoj sličnoj prilici, uslijedilo fotografiranje.

Putem smo se bezbrižno počastile čajevima te odličnim keksićima te smo ‘’ubrzo’’ došle na odredište. Razgledavale smo grad, blagovaonicu hotela (ne baš prezadovoljne hranom), ali i one dijelove hotela koji su taj dan, ili bolje rečeno večer, trebali biti u mraku i spremni za sutrašnju izložbu. Ugledavši naš Trythonus kako visi bez svojeg privjeska, jako smo se začudile i naljutile kako je to netko mogao napraviti - uzeti jedan dio našeg truda, opljačkati časopis?! Profesorica Sokolović, poduzetna kao i uvijek, složila se da ga nećemo ostaviti takvog unakaženog i ubrzo smo krenule u tajnu akciju. Neću vam otkriti sve detalje, samo ću spomenuti da je bilo napeto: mračna dvorana, nismo smjele biti tamo, stražar nas je SKORO ulovio (opet profesoričini trikovi); ali Trythonus je bio spašen!

20 try

try 21


Zlatna Marija Istražila: Ana Faletar OPĆENITO godine – to se ne pita, ali ajde, 19 ;) studiram – glazbenu pedagogiju i kroatistiku (dvopredmetno) volim – toplu čokoladu zimi, obiteljsko okupljanje, zanimljivo predavanje, glazbu koja me može oraspoložiti i dobru knjigu kad se odmaram!

NAJ predmet na akademiji – klavir, profesorovom zaslugom! predmet na kroatistici (filozofskom) – staroslavenski je najzanimljiviji, ali i najteži profesor(i) – na filozofskom su svi odlični, a na akademiji mogu izdvojiti prof. iz klavira …gori predmet – nema najgorih predmeta -> samo onih dosadnih ili teških …draži skladatelj – teško je izdvojiti jednog, ali recimo: Chopin

najveće vrijednosti – obitelj, zdravlje, ljubav

…draža nagrada – zlatna nota, naravno

da se ne bavim glazbom, bavila bih se – biologijom

glazbeno razdoblje - romantizam

životna filozofija – Nikad ne treba odustati od onoga do čega ti je stalo, niti se zamarati tuđim mišljenjem. Svatko sam kreira svoj život! postat ću – vidjet ćemo, tko zna? :)

izreka – sve će biti dobro :) …gora glazba – cajke nastup – na Božićnim Gala koncertima, bez obzira na cjelodnevne probe instrument – violina (kad ju svira netko ‘ko to zna!)

ljubavni status – u vezi ;)

na Državnom natjecanju komornih sastava 2013. Pišu: Emanuel Pavon (violončelo) i Vanda Dabac (violina)

klavir/dirigiranje – volim klavir, ali dirigiranje je ipak dirigiranje! rock/klasika - više slušam rock, ali volim i klasiku

Nakon gubitka novčanika u 5 ujutro, pošli smo u Opatiju prije izlaska sunca. Jedva da smo stigli ubit oko, već smo bili u Opatiji.

čaša je poluprazna/polupuna – polupuna; optimist u duši facebook/sviranje – sviranje (iako priznajem da previše vremena gubim na facebooku)

Oko 12 sati već smo bili na redu.

klasična/popularna glazba – klasika Bjelovar/Zagreb – Zagreb zbog raznih mogućnosti, Bjelovar zbog odmora večer u kazalištu/večer u klubu – radije u kazalištu, iako više idem na koncerte u klubove srednja/faks – faks mi se sve više sviđa, iako ni srednja nije bila loša

Pošto znamo da se treba dobro usvirati prije, uz mali gablec, to smo i učinili.

Ti dog jekom n o prim dio se astupa jeda , jetn i, vr n, ia Not l o e k svir o mal koje a i “ele ti, Rav je treb gaf. e gan a tno” lovu so lo natu sam na p , od. spustio

GLAVNA JELA

najviše provodim vrijeme razmišljajući

ILI/ILI akademija/filozofski - akademija zbog društva, filozofski zbog samog fakulteta

Muke po Ravelu

učenje/druženje s prijateljima – pogađaj triput… druženje, naravno Naravno, brzo se snašao, vratio note na stalak i još elegantanije nastavio svirati.

Dobitnica Zlatne note, plakete i priznanja za cjelokupan uspješan, kvalitetan i kreativan rad školske godine 2012./13.

22 try

B sit ez o nic b os e, zir a v na ojiti uspj na gr pr eli te a v s bo du ( u p mo do 98 rvu va .88 ).

er, več rou deć o p lja slje o sm h. Va i Tu litetn spje a je u kva svoj uti i d đen. n li i e na v sla apom ik pro n čan nov

try 23


Guslaonica i radionica bocofona

Izletište “Vinia”, Leticani, 7. listopada 2013.

Sudjelovali: učenici Glazbene škole Vatroslava Lisinskog i Turističko-ugostiteljske i prehrambene škole Bjelovar, profesori i Comenius gosti iz poljskog grada Koszalina

Kad se male ruke slože…

Gudački orkestar na narodni način. Brže, Tomislave, susjed samo što nije došao…

Joooj, ja to ne kužim, ne mogu danas...

GLAVNA JELA

Boce s vodom, da ne bi bilo zabune!

Igra kolo, igra kolo…

Najbolji razred glazbene škole - 2. srednje

Još nam samo Renata fali!

24 try

Osmjesi izmamljeni mirisima iz kuhinje.

Sve je lako kad si mlad…

Vjetar u kosi, marame oko vrata…

try 25


Wagner & Verdi u Bjelovaru Pripremio: Eugen Pranjić 30. listopada 2013. održano je 3. hrvatsko natjecanje iz povijesti glazbe u organizaciji naše glazbene škole i Centra za glazbene inicijative. Tema Velikog natjecanja bili su velikani klasične glazbe – Giuseppe Verdi i Richard Wagner te smo na taj način obilježili 200. godišnjicu njihova rođenja. Rolling Stonesi bili su tema Malog natjecanja. Okupio se do sada najveći broj natjecatelja, čak 50 (!) i to iz cijele Hrvatske (Rijeka, Zadar, Slavonski Brod, Samobor, Zagreb, Bjelovar).

skog Broda te Zadra, Vedran Mihal – pobjednik Velikog natjecanja, te Frančeska Paleka koja je bila pobjednica Malog natjecanja. Svaki natjecatelj je dobio svoju unikatnu majicu i sada već poznato glazbeno pecivo zahvaljujući odličnoj organizaciji, koja je na zavidnoj razini još od 2006., kad je održano prvo školsko natjecanje iz povijesti glazbe. Na kraju, čestitam svim sudionicima natjecanja, njihovim profesorima, ocjenjivačkom sudu, a najviše pobjednicima natjecanja. Nadam se da će iduće godine natjecanje biti još masovnije, ali i da će se kruna pobjednika natjecanja vratiti tamo gdje i pripada, u naš Bjelovar.

Oduvijek sam maštao o pjevanju u Troglasnom zboru naše škole. Za mene je to značio vrhunac glazbenog školovanja te ulazak u klub odraslih. „Veliki“ zbor bio je simbol ne samo naše škole, nego i Bjelovara općenito. Nastupi diljem Hrvatske, osvajanja mnogih nagrada na smotrama, natjecanjima, vrhunski koncerti, od KD Vatroslava Lisinskog do Božićnih gala koncerata u Bjelovaru, jačali su u meni želju da i ja jednog dana zapjevam u tom zboru. Kao mlađi učenik bio sam iznenađen zajedništvom koje je vladalo u zboru, svi su bili jedna „ekipa“ te su bili zagrijani za rad i daljnje uspjehe pod vodstvom već sada legendarnog profesora Ivana Mihajlovića. Prije dvije godine moja želja se ostvarila i napokon sam

26 try

Piše: Petar Zgonjanin Kraj još jednog polugodišta u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, vrijeme božićnih koncerata, ali i prezentacija u našoj školi. Već nekoliko godina srednjoškolci te zadnje dane nastave upoznaju učenike osnovne glazbene škole s različitim glazbenim temama u okviru manifestacije Glazbeno sijelo.

Upravo je mene dopala dužnost i čast da govorim o Salieriju pa ću i vas ukratko upoznati s njegovom biografijom i djelima.

zapjevao u zboru. Ali zboraška idila naglo je nestala. Zadnje dvije godine u zbor se uvuklo nešto čudno, nešto do sada nepoznato. Zboraša praktički nema. Ostalo je 15, maksimalno 20 vrijednih pojedinaca koji dolaze na probe, a i oni koji dolaze, dolaze uglavnom jednom u tjednu. Društvo zboraša više ne postoji, od starije postave nema gotovo nikoga. Nastupi su sve rjeđi jer na njima nema tko pjevati. “U čemu je problem? Gdje je „kvaka“?” – često se pita naš profesor, ali i ja. Zašto se gasi simbol naše škole? Zar učenici više ne žele pjevati? Je li došlo do zasićenja? Odgovor na to još nitko ne zna. Smatram da bi pjevanje i sudjelovanje u radu našeg mješovitog zbora svakom učeniku trebalo biti na ponos i čast, ako ne zbog nekog osobnog zadovoljstva, bar zbog nasljeđa koje su ostavili mnogi učenici prije njih. Nadam se da će se situacija ubrzo promijeniti i da će se Zbor vratiti na stare staze slave.

Antonio Salieri, talijanski skladatelj i dirigent, rođen je 18. kolovoza 1750. u Legnagu kraj Verone, a umro je u Beču 7. svibnja 1825. U mladosti je učio svirati čembalo i violinu te je u dobi od 24 godine postao dvorskim skladateljem na dvoru cara Jozefa II. U Beču je bio na glasu kao izvrstan učitelj i pedagog. Podučavao je i neke od danas najpoznatijih skladatelja, npr. Ludwiga van Beethovena, Franza Schuberta i Franza Liszta. Jedna od najpoznatijih opernih kuća Teatro alla Scala u Milanu inaugurirana je jednom od Salierijevih opera ( L’Europa riconosciuta). Tko zna kakav bi uspjeh i slavu Salieri postigao da nije bilo W. A. Mozarta! Naime, jedna insinuacija zagorčala je njegov život; optužili su ga da je dao otrovati Mozarta, strahujući za svoje pozicije na Bečkom dvoru. No, Mozartova supruga Constanze odba-

cila je sve spekulacije o tome. Iza Salierija ostala su mnoga djela koja dovoljno govore o njemu: 39 opera, rekvijem, oratorij, više kantata, dvije simfonije, koncert za violinu, violončelo i obou, mnogobrojne sonate za čembalo, moteti, psalmi, šest misa... 17. i 19. prosinca 2013. održao sam na školskom Glazbenom sijelu desetak predavanja o Antoniju Salieriju. Predavanja su bila dobro prihvaćena (poneka su izazvala ovacije), iako je bila riječ o potpuno nepoznatom skladatelju. Stariji učenici (koji su pogledali film Miloša Formana “Amadeus”) imali su posve krivu predodžbu o tom skladatelju. Uslijed intenzivnog prezentiranja 18. prosinca završio sam u bolnici. Pozlilo mi je od pretjeranog prezentiranja budući da sam želio svima što bolje razbistriti mutnu sliku iz filma. Rezultati bolničkih pretraga doveli su me do magnetske rezonance, a nalazi još nisu gotovi. Pojasnit ću vam kako se to dogodilo i zašto sam završio u bolnici «po hitnom postupku». 17. prosinca, nakon prvog dana prezentiranja, otišao sam u krevet misleći samo o Salieriju. U glavi su mi filmskom brzinom letjele različite slike, pomalo mi se počelo vrtjeti, a slike su prikazivale same strahote. U jednom trenutku prisjetio sam se groba Antonija Salierija koji je toliko obrastao u drač i korov, na kojem stoji krtičnjak… Zatim mi je bilo malo bolje jer mi je na pamet pala Cecilia Bartoli, živuća svetica, pjevačica koja je snimila CD-e sa Salierijevim opernim arijama. No, u trenutku kada je na moj um sjeo Wolfgang, ja sam se smjesta srušio u crni mrak.

GLAVNA JELA

Piše: Eugen Pranjić

Salierija u Bjelovaru

Tako su ove godine naši mali đaci imali prilike slušati o Ivi Robiću, valcerima, Beatlesima... i o, do sada nepravedno zanemarenom, Antoniju Salieriju.

Bjelovarski natjecatelji su, kao i prijašnjih godina, izgarali od želje da napokon vrate naslov pobjednika natjecanja u svoj grad, ali kao što se moglo očekivati, ni ovaj put im to nije pošlo za rukom. Ove godine sretniji i spretniji bili su natjecatelji iz Slavon-

Agonija Troglasnog mješovitog zbora

Prvi dani Antonija

try 27


Kako si saznala za to? Za školu sam saznala preko prof. Sokolović, na čemu joj se puno zahvaljujem. Tko je sve mogao sudjelovati? To je internacionalna škola i bilo je sudionika iz Francuske, Španjolske, Makedonije, Srbije, Mađarske, a predavači i voditelji projekata iz Francuske, Izraela, Španjolske... Sve se održava na engleskom. Atmosfera je topla i stvarno odlična, povežeš se s ljudima i uspomene su nezaboravne.

Kakvo je iskustvo? Predobrooooooooo! :) Nezaboravni ljudi i uspomene, topla atmosfera, svi su bili opušteni i prijateljski raspoloženi. Naučiš puno toga i vidiš jedan skroz novi aspekt učenja kroz eksperimente, a ne samo sjedit’ u učionici i prepisivat’ s folije. Drago mi je što sam imala priliku doživjeti znanost na drugačiji način, nego što ju prikazuju u redovnoj nastavi, a još više sam sretna što sam upoznala predivne ljude i ponijela sa sobom nezaboravne uspomene.

Znači ima i dosta zabave? Ima jaaaako puno rada isprekidanog samo doručkom, ručkom i večerom, ali i opuštenog rada. Druženje bi bilo samo navečer nakon zajedničkog predavanja. Bilo je dosta zabave, jer su svi super i opušteni.

Pripremila: Ana Faletar Svima je poznato da nama glazbenicima biti svestran nije strana pojava. Baviti se glazbom znači jako puno vježbati, puno se odricati, usavršavati se, učiti uvijek iznova i sagledavati stvari s različitih gledišta. Međutim, željni znanja kao Hrvati poštenih političara, mladi glazbenici također razbacuju svoju pozornost na još puno različitih aktivnosti. Mnogi od nas pohađaju paralelno gimnaziju i glazbenu, sudjeluju u dramskim skupinama, sviraju u bendovima, polaze autoškolu, bave se znanošću... Ne biti zauzet 24 sata dnevno zapravo je vrlo rijetka pojava u našoj glazbenoj školi, gotovo endemična. U tom radoholičarskom duhu, predstavljam vam dvije maturantice Monike.

Monika Roher postala je ove godine brucošica

na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer “Zaštita bilja”. Iako je to bilo ostvarenje njezinih snova, istovremeno je odlučila završiti i glazbenu školu kao solo-pjevačica (niste mogli ne čuti taj (jedini) sopran u zboru). Kako studentski život iziskuje više novčanih izdataka, Monika je prošloga ljeta odlučila popraviti svoj kućni budžet, pa se «bacila» u životnu avanturu zvanu «posao»!

28 try

Nadalje, Monika ni na Agronomskom fakultetu nije zanemarila glazbene aktivnosti. Trenutačno pjeva u klapi Fakulteta zvanoj “Falkuša”, s njom često nastupa, a nedavno ste je mogli poslušati i u Bjelovaru. Svi znamo da imati toliko obaveza nije lako i zato Moniki želimo puno sreće i snage, a kako je ovu školsku (odnosno akademsku) godinu počela vrlo uspješno, želimo joj da tako i nastavi! Jer, znate kako se kaže - svaka žrtva se na kraju isplati. :)

Monika Majstorović maturantica je glazbene

škole i gimnazije. Uz ljubav prema oboi, pokazuje veliko zanimanje i za znanost. Svoje nedavno iskustvo iz Summer School of Science podijelila je s nama. Možeš li nam reći nešto ukratko o Summer School of Science? To je ljetni kamp za srednjoškolce, dvije su skupine: S3 (1. i 2. srednje) i S3++ (3. i 4. srednje). Bila sam u S3++ kampu koji je trajao 10 dana u 8. mjesecu. Inače se održava u Višnjanu, ali ove se godine po prvi put odvojio i na Požegu. Požeška gimnazija je super i odlično opremljena pa su uvjeti za rad tamo bili dobri.

GLAVNA JELA

Monika na kvadrat

Naime, mogli ste je vidjeti kako na bjelovarskom “placu” prodaje svježe voće i povrće iz (naravno) domaćeg uzgoja - ipak je ona agronomka! Vrijedno iskustvo, kaže ona, upoznala je puno ljudi i puno toga doživjela, čemu se nije nadala. Moram se pohvaliti da sam joj pomogla na nekoliko minuta i utržila joj čak 5 kn!

Možeš li nam reći o čemu se radilo u kampu? Bilo je sedam projekata koje su osmislili project leaderi, i na svakom projektu radio je tim od tri polaznika plus project leader. Sudjelovala sam u projektu “Data Mining for Potential Diabetes Biomarkers”. Na tom projektu, pokušavali smo pronaći biomarker koji bi pomogao dijagnosticirati MODY- oblik dijabetesa koji se vrlo često krivo dijagnosticira kao tip1 ili tip2 dijabetesa jer imaju vrlo slične simptome, pa onda MODY pacijenti cijeli život mogu provest na krivim lijekovima, što je dosta loše. Znači ne samo da je poučno, već može biti i korisno za društvo? Da. Našli smo šesnaest potencijalnih biomarkera, ali istraživanje bi se trebalo dodatno nastaviti jer ima još faktora koji bi se trebali promatrati. Naša voditeljica radi u genetičkom laboratoriju i već je znala da će sve dobro proći, ali nam nije rekla xD Rekla je tek kasnije. Što misliš, kakva je važnost ovakih projekata? Korisno je učenicima da uđu u znanstveni svijet mimo učionice, i na eksperimentalan rad, a ne samo na štrebanje. Naš projekt uključivao je dosta programiranja u programskom jeziku kojeg smo tamo na licu mjesta po prvi put učili i dosta smo obrađivali podatke, i sve rezultate koje dobiješ prezentiraju se na brifingu i na kraju na finalnoj prezentaciji, i to sve na engleskom.

try 29


Glazbeni «Izopyrosi» Pripremila: Ana Faletar

Big Band Piše: Bruno Bišćan Svaki tjedan nakon što se oglasi zadnje školsko zvono učenici bjelovarske Gimnazije, a ujedno i naše Glazbene škole, sastaju se kako bi radili ono što vole, bavili se glazbom. Big Band djeluje od rujna mjeseca 2013. godine i održao je tri vrlo uspješna koncerta. Jedan od tih koncerata bio je humanitarni koncert povodom akcije “Mirko - naš mali Messi”. Big Bandovci smatraju svoj prvi nastup najuspješnijim do sada jer su tim nastupom “probudili” Gimnaziju, a i pokazali da su mladi sposobni učiniti nešto što se na prvi pogled čini nemogućim. Big Band je poseban po tome što spaja na prvi pogled nespojive svirače u jednu vrlo harmoničnu cjelinu koja skladno i lijepo zvuči. Pokušavaju oživjeti stari duh Big Bandova u vrijeme Franka Sinatre i Ive Robića, no ne zaboravljaju modernije

izvođače kao što su Doorsi ili Jinxi. Osim što je popularan kao izvor učenja novih vještina i obogaćivanja programa školskih i izvanškolskih priredbi, Big Band učenicima dviju srednjih škola čini život zabavnijim, zanimljivijim i sretnijim. Članovi: Ivona Lovrić - viola Tena Lusavec - violončelo Ema Milenković - alt saksofon Ozren Mendaš- alt saksofon Bruno Bišćan - tenor saksofon Lucija Rajič - klarinet Monika Perić - flauta Lara Tomaško - flauta Marinela Roher - truba Ivan Gužvinac - trombon Juraj Kamber Grahovac - gitara Eugen Pranjić - ritam gitara Ivan Brezić - električni bas Borna Rajković - akustični bas Luka Rasinec - klavir Ivan Topolovčan - udaraljke

GLAVNA JELA

Učenici 3. razreda glazbene škole i gimnazije, Bruno Vizek i Lara Tomaško, okušali su se u natjecanju, i to ne bilo kakvom natjecanju. “Chain reaction” natjecanje je koje zahtjeva puno znanja, posvećenosti i rada. Glavni cilj bio je skrenuti pažnju na važnost znanosti, te pokazati da fizika i kemija mogu biti vrlo zabavne i zanimljive i da su one više od formula koje treba naštrebati. S ostatkom gimnazijske ekipe “Izopyrosi” pod vodstvom prof. Ankice Fusić izradili su lančanu reakciju. Natjecanje se odvijalo preko interneta. Svatko je mogao glasati za određenu grupu i njihovu napravu koju su predstavili u videu, ali samo jedanput u danu. Konkurencija je bila jaka, a svi smo svako malo dobivali poruke na fejsu “glasaaajte za naaaaaaas”. :D No, nekad se isplati biti dosadan. Bili su uporni i pobijedili! Sakupili su najviše glasova, čak 10267, i dobili nagradu publike. Evo što kaže sudionik natjecanja, Bruno Vizek: “Ova školska godina počela je puno ozbiljnije, ali i puno zanimljivije zbog raznih praktičnih radionica što je definitivno ono što nama učenicima nedostaje.

Nakon vrlo toplog ljeta, naši zagrijani mozgovi spremno su dočekali školske klupe spremni za akciju. Prva prigoda za druženje i realiziranje naših ideja bilo je ovogodišnje natjecanje iz kemije, Chain reaction, što nam se na prvu jako svidjelo. Pravila i cilj natjecanja oduševila su nas jer potiču našu kreativnost, otvaraju neograničeno područje znanja i neotkrivenih reakcija što je za nas mlade bio pravi izazov, a ujedno i najveće zadovoljstvo. Uz mnoge zgode i nezgode učimo razmjenjivati mišljenja i usuglašavati se u idejama. Nalaženje subotama bilo je naporno, ali svakako nezaboravno zbog neočekivanih „bum!-ova“. Sad kada smo već pri kraju sa realizacijom projekta, možemo reći da nam je ovo bilo nezaboravno iskustvo druženja, zezancije, ozbiljnog rada i neizbrisiv pečat znanja i neizmjerno smo zahvalni na tome. Drago nam je da je naša volja i ambicija prepoznata te da se takva natjecanja organiziraju za nas buduće mlade znanstvenike i potencijalne „katalizatore“ za novi „bum“ u svijetu koji je u današnjem društvu, državi, politici itekako potreban. Potrebno je poticati nas mlade na rad i dopuštati nam da se izrazimo na sve moguće načine. O voćki se treba brinuti i zalijevati je da bi donijela plod, kasnije joj dopustiti da cvate i služi svrsi, a na kraju da dade kvalitetnu sjemenku koja će uroditi novim još ljepšim i korisnijim plodom. Osim što je ova lančana reakcija povezala nekoliko kemijskih i fizikalnih promjena, povezala je i nas međusobno „kovalentnim“ vezama koje ni jedno djelovanje neće moći rastaviti.”

Umjesto jednog, četiri basista

30 try

try 31


Uz nježne strune harfe… Pripremila: Antonija Vukelić Koliko ste se puta do sada susreli s harfom? Vrlo rijetko, zar ne? Kada sam prije nešto više od tri godine upisala studij roga na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i počela svirati u simfonijskom orkestru, odmah sam zapazila to prekrasno glazbalo. Ponekad sam više bila koncentrirana na zvuk harfe, a manje na svoj notni materijal, što, naravno, nije pohvalno. Počela sam se raspitivati mogu li upisati harfu kao predmet na Akademiji, a to mi je i uspjelo prije tri mjeseca. Svoje novo iskustvo željela sam podijeliti s čitateljima Trythonusa pa sam razgovarala s vrlo simpatičnom i odličnom profesoricom Dianom Grubišić Ćiković, zbog koje svaki tjedan s nestrpljenjem očekujem sat harfe. Harfa je ugođena u Ces-duru, ima šest i pol oktava, a žice su u plavoj (F), crvenoj (C) i žutoj boji. Svaka žica može dati tri različite visine tona, pomoću pedala. Žice i drvo podložni su promjenama temperature i vlage pa se harfa zato često “raštimava” i mora se svakodnevno “štimati” posebnim ključem.

Uz studij klavira, odlučili ste svirati i harfu. Jesu li se vaši profesori protivili tome? Za harfu sam se odlučila kad sam upisala srednju glazbenu školu iz klavira. Profesorica klavira bila mi je glavni “pomagač” u povezivanju s profesoricom harfe iz Ljubljane. U to vrijeme, osamdesetih godina prošloga stoljeća, u riječkoj glazbenoj školi nije se mogla učiti harfa pa sam, paralelno sa srednjom školom u Rijeci, pohađala osnovnu školu za harfu u Ljubljani. Kasnije, tijekom studija klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, profesorica klavira nikad se nije otvoreno bunila protiv harfe, ali je ponekad znala reći: Ta tvoja harfa! Iz tog uzvika moglo se naslutiti da harfu doživljava kao suparnički instrument, pogotovo što se moje vježbanje harfe u to brijeme intenziviralo. Činjenica je da sam svoje vrijeme uvijek morala dijeliti između dva instrumenta.

32 try

Sviđa li vam se više solističko ili pedagoško bavljenje harfom? Ne mogu se opredijeliti. Pedagoški rad smatram iznimno odgovornim poslom, povjereni su nam kreativni potencijali koje moramo razvijati, a ne uništiti. Kroz pedagoški rad mnogo sam i sama naučila, osvijestila i utvrdila. Rad sa učenicima i studentima veseli me, pomlađuje i održava budnima sve moje interese na području glazbe, a i života uopće. Vježbanje i rad na sebi donosi nova znanja i umijeća, a javni nastup kao krajnji cilj nebrojenih sati vježbanja i priprema, uz stres donosi i mnogo zadovoljstva. Veliki užitak nalazim baš u pripremi, koja je kao podmorski dio ledene sante. Koncert je samo mali dio koji viri iznad površine. Koji su vam dosadašnji nastupi najdraži? Svi su mi dragi, ali možda mogu izdvojiti jedan poseban iz bliže povijesti. U svibnju prošle godine imala sam četiri solistička koncerta na VIII. svjetskom harfističkom festivalu u Rio de Janeiru. Treći koncert poklopio se s mojim rođendanom, 10. svibnja. Neposredno prije koncerta, organizatoru sam u nevezanom razgovoru spomenula kako mi je rođendan (jer sam htjela platiti kave). Kad je došlo vrijeme mog izlaska na pozornicu, prvi je izašao organizator i rekao nešto na portugalskom, meni sasvim nerazumljivo. Čim sam izašla na scenu I poklonila se, čitava dvorana puna ljudi zapjevala mi je “Happy birthday to you”. Kakvo prekrasno iznenađenje! Sjela sam za harfu, pronašla intonaciju I otpratila ih na harfi. To mi je bio najljepši, najnepredvidljiviji početak koncerta; odmah se uspostavila dobra komunikacija I energija u dvorani. Poželjela bih da je uvijek tako!

U kojoj dobi djeca mogu početi svirati harfu? Nekada se počinjalo tek u srednjoj školi jer je postojala samo prava, koncertna harfa. Za takvu harfu potrebno je razvijeno tijelo jer harfa je, suprotno dojmu koji ostavlja, fizički zahtjevno glazbalo. Sviranje harfe angažira cijelo tijelo, trup i čvrsta uspravna leđa koja podržavaju dio težine glazbala, ruke koje svladavaju veliku napetost žica, noge koje tijekom sviranja pritišću pedale za kraćenje I produljivanje žica. Zamislite koje je to trčanje po pedalama: noge su dvije, a pedala je sedam! Međutim, danas postoje male bezpedalne harfe koje su ergonomski prikladnije za dječje tijelo.

Što rad e harfist i polovic u života Štimaju ? harfu!

A što rade preostalu polovicu? Sviraju falš! :D

Što je e raštimanij ? fe r od ha ! Dvije harfe :D

Pronađi nas!

PRILOZI

Gdje ste se prvi put susreli s harfom? Moja prva fascinacija harfom potječe iz ranog djetinjstva. S roditeljima sam odlazila u kazalište gdje sam s puno interesa gledala orkestar, a naročito harfu. Činila mi se mističnom i nedostižnom.

Harfu ste studirali u Ljubljani, ali i u Lovranu? Da. Imala sam neizmjernu sreću što sam u Lovranu učila kod profesorice Irine Petrovne Pašinskaje, prve harfistice Boljšoj teatra i profesorice na Moskovskom konzervatoriju. Ona je potekla iz čuvene ruske škole Vere Dulove. Dakle, ljepše se nije moglo posložiti, i to u “vlastitom dvorištu” (Lovran je 25 km udaljen od Rijeke).

U kojim sastavima svirate? Već 25 godina sviram sa svojom sestrom, violinisticom Teom Grubišić, s flautisticom Tamarom Coha Mandić proslavila sam 10. godišnjicu dua, a povremeno nastupam i s kolegom kornistom Boštjanom Lipovšekom te mnogim drugim glazbenicima.

try 33


Mister Morgen Piše: Bruno Bišćan

Prije točno 91 godinu u Garešnici se rodio pionir zabavne glazbe, živi gramofon, vječni romantičar i od rođenja predodređen za život na moru, gospodin Ivo Robić. Još u mladim danima pokazivao je veliki glazbeni talent, svirajući violinu i pjevajući u zboru. Robićev otac, koji je bio sudski službenik, vodio je tamburaški orkestar. Robićevi su se preselili u Bjelovar, gdje je Ivo pohađao bjelovarsku gimnaziju i nastupao s jednim amaterskim glazbenim sastavom. Prvi samostalni javni nastup Ive Robića bio je 8. rujna 1943. na otvorenju paviljona u gradskom parku u Bjelovaru, gdje je pjevao prateći se na gitari. Nakon srednje škole Ivo odlazi na studij prava u Zagreb. Za vrijeme studija pjevao je u baru “Grill Room”. Jednom prilikom rekao je da je tada znao po cijelu noć pjevati, da bi rano ujutro u odijelu otišao

S 23 godine Robić je oženio Martu Goleš koja mu je kasnije bila najveća potpora u životu. Da nije bilo nje on ne bi bio ni upola uspješan koliko je bio.

Piše: Ivan Ileković

Nakon završetka fakulteta našao se na raskršću života, mogao je postati pravnik ili dignuti jedra i jače zaploviti glazbenim vodama. Odabrao je glazbu.

Prije samog početka valja nešto razjasniti. Ovo nije priča o austo-ugarskom bojnom brodu Viribus Unitis klase Tegetthoff, koji je neslavno završio na dnu pulske luke davne 1918. godine.

Ivo Robić u smokingu, s besprijekornom dikcijom, kako na hrvatskom tako i na nekoliko svjetskih jezika, zapravo je bio nezemaljski prizor jet-seta, isprva vrlo siromašne i ratom opustošene Jugoslavije. Nakon ljetnih nastupa u Opatiji počinje odlaziti u inozemstvo. U Njemačkoj je bio posebno omiljen. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama bila je Morgen i s njom je postigao veliki uspjeh. Pjesma Stranci u noći (Fremde in der Nacht) navodno je odbijena na Splitskom festivalu kao nedovoljno kvalitetna. Međutim, ona je kasnije, u izvedbi Franka Sinatre i pod naslovom Strangers in the Night, postigla planetarni uspjeh te bila jedan od vrhunaca Sinatrine glazbene karijere. Robić je pokušao osvojiti i američke top liste, ali mu se Amerika nije svidjela. A preko oceana je jedino odlazio nastupati za naše iseljenike u Australiji. Ivo Robić umro je u Rijeci 9. ožujka 2000. godine. Kao izuzetan glazbenik ostavio je veliki trag u povijesti hrvatske glazbe.

Ovo je priča o kravi. Ne tako davno, u gradiću kojeg okružuju slavne vode Bjelovacke i Plavnice, dvojica mladića išla su glazbom kroz život. Iako još sasvim mladi, posjedovali su određeno glazbeno iskustvo stečeno u izvođenju raznih obrada poznatih pjesama, ali i klasičnih djela koja su upoznali u bjelovarskoj Glazbenoj školi. Stjecajem okolnosti i s jakom željom za svojim, odlučili su stvoriti glazbeni sastav u kojem će sami stvarati. Njihova glazba naprosto je oduševljavala stare police i plinski bojler koji su bili stanovnici Dominikova podruma. Sudeći po kritikama tih stanovnika, glazbena karijera ovih dvaju momaka nije bila upitna. Vještina sviranja udaraljki mladog Dominika Šabića bila je doista zapanjujuća, dok je samouki gitarist Ivan Ileković vrlo dobro pratio pokretne ritmove. Ipak, osjećali su kako njihovoj glazbi nešto nedostaje pa su se uputili u potragu

za novim instrumentima i njihovim gospodarima. Prvi “instrument” koji se pridružio dvojici mladih glazbenika bio je glas Nikole Cepanca. Vrlo brzo nakon toga pojavilo se i violončelo sa svojim gospodarom Emanuelom Pavonom. Gotovo godinu dana plinski je bojler slušao nezamislive skladbe skupine momaka koji su jednostavno uživali u glazbi. Nakon nekog vremena pružila im se prilika da svoju novopečenu glazbu podijele s drugima. Posebno za tu prigodu rođena je Jagoda, karizmatična krava čiji je kraj prikazan u jednoj od pjesama domišljate četvorke, koju otada znamo po imenu Viribus Unitis (lat. Zajedničkim snagama). Od tada Viribus Unitis je žurnim korakom krenuo naprijed. Slijedila su gosto-vanja u radijskim emisijama, godine 2013. o sastavu se govorilo u dokumentarnom filmu “Do daljnjeg u podrumu”. Nedugo nakon toga, članovi sastava prijavili su se na natjecanje amaterskih bendova “Imagine Croatia” te u finalu natjecanja, s pjesmom “Veliki povratak Jagode”, osvojili nastup na Novigradskom Parkfestu 2014. Ukratko, osvojili su mali broj publike, veliku količinu iskustva i ostvarili svoj glavni cilj: glazbu u koju su unijeli radost, tugu, smijeh i ljutnju. Stvorili su glazbu koju vole.

PRILOZI

34 try

Viribus Unitis

na predavanja na fakultetu.

try 35


trudili da mi pomognu, da me ne stavljaju tamo, u tu priču. S kim najviše volite surađivati od hrvatskih glazbenika? S većinom sam dobar i prijatelji smo. Najbliži sam s Alkom Vujicom privatno. Družim se i s Tonyjem Cetinskim, i s Jelenom Rozgom, i s Joletom - s tom rajom. Dosta često nastupamo zajedno, a privatno znam cijelu hrvatsku estradu. Sula moj iz Zabranjenog Pušenja. Oni žive ovdje, ali inače su naši, he-he. Kakvu glazbu vi slušate, koji žanr preferirate? Pa, ovo što ja radim oko narodne muzike, onda slušam rock-muziku, pop-muziku, i domaće, svjetske stvari. Slušam i rap-muziku, hip-hop, r’n’b. Zapravo sve. Slušate li možda ponekad i svoje pjesme? Slušam i svoje ponekad. Slušam dok je friško, dok sam u fazi stvaranja. Dok se zasitim, pustim nešto drugo.

Slušajte dobru muziku! Razgovarala: Tena Lusavec

Kažu da je svaki početak težak. Kako su izgledali vaši počeci u karijeri? Davno je to bilo. Sad sam ja već zaboravio kako je bilo. Dakle, počeci su davno iza mene. Bili su teški kao i svaki, ali to je posao koji se puno voli i kad nešto voliš, ne vidiš prepreke i one nemaju tu težinu koja stvarno postoji, ali ti to ne osjećaš. Želja za uspjehom i dokazivanjem nosi te i lakše ti je da sve to pretrpiš. Jeste li ikada razmišljali čime biste se bavili

36 try

Kako su Vaši roditelji reagirali kad ste im rekli za svoj „životni poziv“? U moje vrijeme kad se počelo pjevati, nije to uopće bilo popularno. Počeo sam pjevati po kafanama, nisu odmah izlazile ploče i ostalo, pa je bilo malo i ogovaranja - poput: „Vidi onog. Nešto po birtijama izvodi.“ A kad sam snimio prvi singl, onda su rekli: „Oho, pa vidi. Ovaj se ne šali.“ Nikada niste pohađali glazbenu školu. Je li vam žao zbog toga? Jest. Ja bih to čisto zbog sebe. Ja sam sve «na uho», na talent, na osjećaj i s ljudima koji znaju učio usput. Učim i dandanas, uvijek učim. Ali, žao mi je što ne sviram barem klavir ili nešto. Ali eto. Smatraju vas kraljem narodne glazbe. Kako se nosite s tim i kakvo je vaše mišljenje o tome? Ha-ha, ne znam. U svakom poslu vrijediš onoliko koliko drugi o tebi misle. Znači, ja mogu da govorim i mislim o sebi sve najljepše, ali ako narod to ne misli, džaba mi. Pa, koliko misle, toliko vrijedim. Jeste li ikada doživjeli da ljudi Vašu glazbu svrstavaju u turbofolk, odnosno u popularne „cajke“? Ne. Mene su uvijek od toga odvajali. Čak su se

Jeste li imali prilike okušati se u glumi? Jesam, jesam. U filmu „Karaula“ Rajka Grlića, hrvatskog redatelja. U tom filmu glumim kafanskog pjevača. U filmu „Kod amidže Idriza“ pjevam pjesmu „Malo je malo dana“, a moje su pjesme i lajt-motivi u filmovima Ognjena Sviličića, npr. pjesma „U meni jesen je“ u filmu „Armin“. Onda pjesma „Prvi poljubac“ koristi se u filmu „Grbavica“. Dosta mojih pjesama koketira s filmom. Pjevam pjesmu „Tešanj“ koja je bila u filmu „Gori vatra“. Vaša pjesma „Iznad Tešnja“ u našoj je školi vrlo popularna i mi je volimo nazivati himnom Glazbene škole. Nema koncerta ni natjecanja da se ne svira ili pjeva, a na probama puhačkog orkestra redovito se čuju tonovi ove pjesme kada se trube usviravaju. Kako to komentirate? Dobro, super, paše. Paše kad je dobra pjesma i kad ste ipak vi u glazbenoj školi pismena raja, slušate pismenu muziku na pismen način i čim se neke pjesme nađu u tom repertoaru, znači da to vrijedi.

Čime ispunjavate svoje slobodno vrijeme? Pa, u Sarajevu imam kod jedne benzinske pumpe motel koji je periferno, van grada i više sam osoba koja voli hodati, po brdima, po šumi. Volim prirodu. Ali, volim i čitati. Sada manje čitam kako mi je oštećeno oko kad sam nastradao, ali ponekad još uvijek čitam kada naiđe dobra knjiga. Čitam i novine. One mi dođu kao hrana jer ja nisam na internetu, nisam tehnički tip (nije da nisam tehnički pismen), nisam za čitanje na internetu. Volim novine kao novine. Da ih prolistam, da malo pljunem. (Sad mi Halid demonstrira kako čita novine... Puuuuno smijeha s obje strane, op.) Na kraju, što biste preporučili mladim glazbenicima i ostalim čitateljima našeg časopisa? Da slušaju dobru muziku, dobru glazbu. I da prate rad onih koji vrijede. To je to. Puno vam hvala. Živi bili!

PRILOZI

Moja je novinarska avantura započela kada sam negdje u Bjelovaru uočila plakat koji najavljuje koncert Halida Bešlića u našoj Školsko-športskoj dvorani. Odmah sam znala da ću ići na taj koncert. 12. listopada 2013. u 19h (sat vremena prije koncerta) 20-ak minuta čavrljala sam s Halidom i nisam se razočarala - u potpunosti je potvrdio moja očekivanja. Vjerojatno svi znate tko je Halid Bešlić, a neke zanimljive podatke o njemu, njegovoj karijeri i životu možete saznati u našem razgovoru koji slijedi.

da niste otišli putem glazbe? Imate li još kakve interese? Neki posao bih radio sigurno, ali zasada ne znam koji točno. To ne mogu da kažem. Nešto bi se našlo.

puno obožavateljica. Kako vaša supruga Sejda reagira na to? Ma dobro, navikla je. Što će. (Nema ljubomore, znači, op.) A što će, kud će. Nema, prestari smo. (Ponovno se svi skupa smijemo, op.)

Koliko vam je važan izgled na nastupima? Sami birate odjeću ili ipak imate uz sebe nekog modnog stručnjaka? Nemam. Ja sam tu sam. Meni ne paše nikakav modni stručnjak, he-he-he. Vjerojatno ste tijekom karijere imali i imate

try 37


Adventski susret za mlade u Crkvi sv. Antuna Padovanskog Bjelovar Piše: Ana Marija Lipak

Vijesti iz glazbene povijesti Piše: Alida Sokolović Na priloženoj retro-fotografiji snimljeno je Pjevačko društvo “Gruda” u Rovišću, početkom 30-ih godina prošloga stoljeća. Ništa neobično; između Prvog i Drugog svjetskog rata pjevački su zborovi, u okviru

Pripremio: Eugen Pranjić U župnoj crkvi svete Ane u Bjelovaru, 24. studenoga 2013., svečanim koncertom obilježen je spomendan svete Cecilije – zaštitnice crkvene glazbe. Pod ravnanjem voditeljice župnih zborova i dirigentice, sestre Virginije Kolić, Dječji zbor, Zbor mladih te Mješoviti zbor, uz nastup gostujućih glazbenih umjetnika, profesora i učenika Glazbene škole Vatroslava Lisinskog iz Bjelovara, izveli su bogati glazbeni program. Nastupili su Emanuel Pavon, Vanda Dabac, Marta Balenović i Vanda Novoselec, prof., kvartet klarineta pod vodstvom profesora Mladena Novoselca, a orgulje je svirao profesor Vedran Milić.

38 try

Na repertoaru su se našli ugledni domaći skladatelji: Martinjak, Lešćan, Topić, Marović, Tomašić, ali i univerzalne veličine sakralne glazbe kao što su Bach, Nardelli, Haydn, Taclik, Engelhardt i ostali. Župna crkva svete Ane bila je pretijesna za sve zaljubljenike crkvenog pjevanja i glazbe. Svečanom koncertu nazočio je veći broj uglednih Bjelovarčana, počevši od bjelovarskog gradonačelnika, ravnatelja bjelovarskih osnovnih i srednjih škola, društvenih djelatnika, gostiju iz Zagreba i okolnih mjesta, predstavnika kulturno – umjetničkih društava, većeg broja svećenika biskupijskog dekanata, časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove iz Zagreba te župljana matične, ali i ostalih župa sa područja Bjelovarsko-bilogorske biskupije. Nadahnutom izvedbom, scenskim nastupom, ali i pomno odabranim repertoarom, publika je imala priliku uživati i ući u područje „glazbene duhovnosti“, što se posebice osjetilo u toplom nagrađivanju dugim i spontanim pljeskom svake izvedbe.

Marko Perkovic Thompson u Bjelovaru Pripremio: Eugen Pranjić 21. prosinca 2013. u Bjelovaru je nastupio poznati hrvatski pjevač Marko Perković Thompson. U krcatoj Školsko – športskoj dvorani pokraj 4. OŠ odzvanjali su Thompsonovi hitovi koji su kroz zadnjih petnaestak godina dizali medijsku prašinu zbog svojih tekstova te zbog stava i svjetonazora koji promiče poznati pjevač. Unatoč medijskoj cenzuri koja se provodi nad Perkovićem, on i dalje okuplja stotine tisuća ljudi diljem Hrvatske i inozemstva na svojim koncertima koji nisu ništa drugo nego pravi festivali promicanja tradicionalnih hrvatskih vrijednosti (vjera, obitelj, ljubav i domovina) te prisjećanja na hrvatske branitelje i one koji su tijekom povijesti položili svoje živote na oltar domovine. Sam koncert je bio izuzetno dinamičan i energičan. Novi bend koji prati Thompsona

S obzirom na to da ovakav oblik susreta nije česta pojava u našemu gradu, publika je bila pozitivno iznenađena što se moglo zaključiti po odličnoj komunikaciji s izvođačima. Zahvaljujući Matiji Gečeku, koji ih je maksimalno animirao, slušatelji su pljeskali, dizali ruke u zrak, pjevali zajedno s izvođačima, jednom riječju - slavili. Susret je na trenutke podsjećao na koncerte američke gospel glazbe. Zbog velikog oduševljenja publike, za bis je izvedeno još nekoliko pjesama. Nakon susreta fra Josip pozvao je sve prisutne na mali domjenak i druženje u župnoj dvorani za susrete, gdje su se čule same pohvale i pozitivni komentari. Stoga, vjerujemo i nadamo se da će u danima koji slijede biti što više ovakvih susreta i okupljanja jer je to nešto što doista „podiže“ i uveseljava naš grad i njegove žitelje. na njegovoj turneji odlično zvuči na čelu s Tihom Orlićem, basistom koji već dugi niz godina surađuje s Markom. Tu je i naše gore list, Ivan Ivanković koji se odlično snašao u ulozi prvog gitarista. Zvuk novog albuma je malo „žešći“ u odnosu na prijašnje albume, no to nije zasmetalo mnogobrojnim obožavateljima koji su i nove pjesme brzo prihvatili i pjevali mnoge hitove kao „Geni kameni“, „Diva Grabovčeva“, „Samo je ljubav tajna dvaju svjetova“ gotovo tri sata zajedno s Thompsonom. Ovo je već treći put da je Thompson nastupio u Bjelovaru, ali nadam se da će doći i četvrti put promovirati neki novi album, ne samo zbog odlične atmosfere koja je uobičajena na svakom njegovom koncertu, nego i zbog vrhunskog glazbenog užitka kojeg pruža njegov prateći band.

SALATE

Koncert u crkvi sv. Ane

Seljačke Sloge, ogranka za kulturu i prosvjetu Hrvatske seljačke stranke, djelovali i u drugim selima širom Hrvatske. Međutim, nama zanimljive su dvije pjevačice toga zbora, Ana Matula i Sofija Štogl, i njihova povezanost s glazbenicima iz naše škole. Naime, djevojka Ana Matula (sjedi predzadnja s desne strane) baka je glavne urednice Trythonusa, a Sofija Štogl (koja sjedi do nje, zadnja s desne strane) prabaka je mladih kornista Denisa Štogla i Ivana Oškere. Među pjevačima također se nalaze Ivo Matula, Anin otac, i Ivan Štogl, Sofijin suprug. Ne zaboravimo spomenuti i zborovođu, vjerojatno učitelja, Viktora Crnkovića.

Božićno i adventsko vrijeme godine obično je bogato raznim glazbenim događanjima, koncertima, susretima. Jedan od takvih susreta održan je i u subotu 21. prosinca 2013. godine u Župi sv. Antuna Padovanskog u Bjelovaru. Organizator ovoga susreta za mlade (i one koji se tako osjećaju) bio je fra Josip Pasariček - novopridošli franjevac spomenute župe, ujedno i glazbenik s dva objavljena studijska albuma (poznate pjesme: Molitva vojnika i Betlehemska sveta noć). Budući da je raspjevani fra Josip veliki zaljubljenik u glazbu, zamislio je i organizirao ovaj susret kao glazbeno-kršćansku meditaciju čija bi glavna misao i neiscrpna tema bila ljubav.

Poslije meditacije (tzv. nagovora), u kojoj je fra Josip govorio o tri vrste ljubavi (Eros, Philia, Agape), slijedile su pjesme o ljubavi u dva slijeda, poput: My Heart Will Go On, Daruj nam mir (na tri jezika), Skalinada, Agnus Dei, Molitva vojnika, La musica di notte, I Look to You itd. Izvođači ovih pjesama bili su akademski glazbenik Saša Kiralj (klavijature), fra Josip Pasariček (gitara i vokal), Matija Geček (vokal) i Ana Marija Lipak (vokal).

try 39


Razgovor s ljesnjakom

Oda glazbi Piše: Dominik Šabić

Razgovarao: Dominik Šabić Za ovaj posebni broj Trythonusa razgovarao sam s jednim posebnim gostom. On je, naime, jako tajnovit i ne voli baš pričati pa je cijeli posao bilo teže obaviti nego inače. Dame i gospodo, s ponosom vam predstavljam ekskluzivnog gosta: naravno, to je naš lješnjak!

- Je li te za života pokušala odnijeti vjeverica?

- Bok! Molio bih te da nam kažeš nešto ukratko o sebi – koliko si dugo zorio, kad si ubran i gdje?

- Zašto mi ne odgovaraš na pitanja?

- (...) - Oprosti, možeš li malo glasnije, nisam te čuo. - (...) Ne odgovara mi. Mislim si, možda je ostao bez teksta ili ne zna odgovor. Brzo spašavam situaciju pa postavljam drugo pitanje:

- (...) Oke. Prvi put je slučajnost, drugi put koincidencija, al’ treći put nema više...

- (...) Opet šuti, a ja gubim strpljenje. - Pa dobro jel’ si toliko glup da ne znaš baš ništa? - (...) - Aha, da, shvatio sam. Inatiš se, jel tako? Provociraš!

- Znaš li možda tko te ubrao?

- (...)

- (...)

Oke, dosta je bilo. Izvadio sam džepni nožić i moj dragi lješnjak je za čas – prosvirao. ALI, doslovno – napravio sam od njega fućkaljku! :)

Možda ni ovo ne zna... Pa kud je taj gled’o kad su ga brali...

POUKA: Lješnjaci NE govore!

Hej, prijatelju, pišem ti u miru. Čuješ li ove silne svađe i prepirke što kruže po našem društvu? Oduvijek je tako bilo. Kroz cijelu povijest, ljudi se bore jedni protiv drugih. Svađaju se, nameću svoja stajališta i uvijek su u pravu, a nikad se ne postave u kožu drugoga. Došlo je vrijeme kada jedni druge dijelimo s obzirom na njihova stajališta, a ne prema njihovim djelima. Važno je jesi li za ili protiv. Jesu li te zagolicale ove riječi? Vidiš li što je društvo napravilo od nas? Podijelilo nas je. Jedni će poduzeti sve da pobijedi njihovo mišljenje, drugi da pobijedi njihovo, a zapravo ni jedni ni drugi nemaju svoje mišljenje. Zbilja, nemaju ga jer mišljenje ne može stati u samo jednu riječ. Zašto ne bi postojala treća opcija? Ili četvrta? Nažalost, ljudi istu grešku rade s glazbom. Pogledaj samo vječno pitanje opere: „Što je važnije – riječ ili glazba?“ Kako je Eduard Hanslick uopće mogao napisati knjigu u kojoj točno kaže što je dobro u glazbi, a što nije. To je glazba za njega i drago mi je što ispunjava sve njegove uvjete, ali svatko želi pronaći glazbu za sebe. Da, to je služba glazbe – da bude s tobom kada ju trebaš, da u potpuno različitim okolnostima ostavi potpuno različiti trag u tebi. Kad si tužan da podijeli s tobom tvoju bol, kad si sretan da te podigne do zvijezda od ushićenosti, kad si zaljubljen da te odvede u svijet sanjarenja i pobudi sve ono najljepše u tebi. Uistinu, to je svrha glazbe!

40 try

Molim te, nemoj nikada omalovažavati drugoga zbog glazbe koju sluša. Znaj, ne postoji prava glazba. Postoji samo prava glazba za tebe i ona ne treba biti samo jednog žanra. Nekada će ti trebati polagana, nekada živa, nekada zanosna, nekada ritmična, nekada zabavna glazba... sve ovisi o trenutku. Takvi smo mi ljudi. Svaki dan nam nosi nešto novo i prilagođavamo si glazbu svojim potrebama. Glazba je tu za čovjeka i to je jedina prava istina o glazbi; oduvijek i zauvijek.

SALATE

Danas ljudi, baš kao i prije, mnogo pametuju koja je glazba dobra, samo što je na tapeti tzv. zabavna glazba, a ne klasična kao prije. Kada pitaš nekoga što sluša, reći će ti: „Sve osim narodnjaka!“ Pod ovim „sve“ misli na svu zabavnu komercijalnu glazbu: rock, pop, fusion, techno, punk i sl. ALI, toj osobi najednom smetaju narodnjaci. Zašto? „Jer su narodnjaci za seljake“. Najbolje je kad tu istu osobu navečer vidiš u narodnjačkom klubu i to „zbog društva“. Fejs je pun natpisa kao: „Ne slušaj narodnjake, umri prirodnom smrću!“ Odakle tolika mržnja i netolerancija među tako mladim i još neiskvarenim ljudima? Na kome to svijet ostaje? Narodnjaci nisu ništa drugo, nego zabavna glazba, a zabavna glazba, kako joj ime kaže, služi – zabavi.

U čemu je onda problem? Zar netko ne smije slušati narodnjake ako je to za njega zabava? Zar netko ne smije uživati u njima ako mu je to užitak? Ljudi, različiti smo i upravo to je ono što ovaj svijet čini tako posebnim i zanimljivim. Sve dok je glazba iskrena i dok se radi s pravom namjerom, radi se o dobroj glazbi kojeg god žanra da je. Nasuprot tome, postoji i glazba koja nije iskrena i koja se ne radi s dobrom namjerom. Radi se, naime, o komercijalnoj glazbi koja ima jednu jedinu svrhu, a to je prodaja. Ta glazba nema dušu jer je „sklepana“ na brzinu i proizvodi se, kao u tvornici. No, ako i takva glazba zadovoljava tvoje potrebe, onda je ona u redu. Ipak, najvažnije je da glazba zadovolji čovjeka kakva god da je.

try 41


Zašto mi se spava pod satom solfeggia, a nije mi dosadno na satu harmonije? Logično, spava vam se zbog vaše niske koncentracije. To bi vam rekao svaki doktor, no ja ću vam reći da se to događa zbog vašeg neznanja o zabavnosti solfeggia... Pokušajte s profesoricom dogovoriti da primjere koje pjevate prvo otpjevate slogom koji se vama svidi (meni je osobno najdraži “trol lol lol“), a tek onda solmizacijom... Isto tako trebali biste pokušati vašu nastavu približiti praksi, teoriju shvatiti kao pojam koji vas čini “stručnijim”, a praksu kao pojam koji vas čini sposobnijim... P.S. Nisu sve profesorice “otvorene” za pjevanje slogom “trol”! xD

doktor

Doktore, muha me ometa u vježbanju partitura. Što da radim?

42 try

Zar niste čuli za fugu u “m”- molu? Probajte odsvirati tu fugu na nekom srcedrapajućem glazbalu poput violine. Muhe reagiraju najčešće tako da se rasplaču i odlete… Neke od žalosti i uginu. P.S. Možda ćete imati posla s čišćenjem uginulih muha… Muhine suze dobre su za poliranje violine ;) Svi ljudi oko mene slušaju cajke, ja ih ne podnosim… Što da učinim? Kako da to promijenim? Zavoli ih! xD Šalim se, naravno... Probaj s kompromisom ili probaj više promovirati u društvu svoju omiljenu vrstu glazbe...  Možda im se svidi… P.S. Likovi koji slušaju cajke uglavnom će biti protiv drugog tipa glazbe i napasti te: “E TOO TI NEŠT SE PRAVIŠ PAMETAN AJMO TE TUĆ EEE”, stoga, ako se misliš petljati u to, budi spreman potrčati… Sviram u Big Bandu u kojem sam jedini trombonist, užasno mi je dosadno, ne znam kako da se zabavim… Pa kakav vam je to Big Band s jednim trombonistom? Znam da se osjećaš usamljeno i da su tvoje potrebe da veslaš s nekim za vrijeme tvoja 23 takta pauze velike, no probaj pronaći nekog tko bi ti bio utjeha, npr. trubače. P.S. Ako te još i tjeraju da stojiš u zadnjem redu, daj otkaz -.Kako provjeriti koji je kalibar mog tromb(l)ona? Kalibar vašeg tromb(l)ona vrlo je lako izmjeriti: Prije svega treba začepiti otvor za usnik plutenim čepom. 1. Napunite svoj tromblon do vrha vrućom vodom. 2. Vodu izlijte u posudu kojoj možete izračunati volumen. 3. Kada vam je poznat volumen vašeg tromb(l)ona, vrlo je jednostavno po računici dimenzija vašeg tromb(l)ona i volumena izračunati kalibar vašeg tromb(l)ona. Ako ste mislili na trombon… Vjerujte mi, od tog podatka

nećete biti pametniji… P.S. U pravilu kalibar tromb(l) ona iznosi 22 mm… Zašto ne bismo mogli instrumente prati u vešmašini? Volio bih da mi kažeš kako bi nagurala harfu u vešmašinu… :D Užasno me nervira “bas” mojih staraca dok spavaju… Ne mogu to ignorirati! Upomoć! Ako ti starci tako spavaju, vjerojatno i ti imaš “bas” u snu. Predlažem polijevanje vodom... Najučinkovitije je, ali uzrokuje minimalno dva tjedna kazne bez osnovnih egzistencijalnih navika današnje mladeži. Malo bezopasniji način je zatvaranje vrata i prozora koji su u bilo kakvom kontaktu s “basom” i mogu izazvati trenje... A za krajnju soluciju probaj čepiće... P.S. Mislim da je vrijeme da počneš spavati u svojoj sobi :*

glazbena kronika iz naseg hodnika Pripremili: Gordan Branković i Ana Faletar BAKICA VOZAČICA Nepoznati počinitelj (fotograf u Domu umirovljenika) u kasnim je popodnevnim satima 23. listopada 2013. godine punoljetnom učeniku Glazbene škole G.B. (18) zamijenio naočale zbog slikanja za vozačku licencu. Slika na vozačkoj dozvoli nije vjerodostojna budući da G.B. na njoj vjerojatno ima naočale neke

Moja cimerica pjeva u snu… Ja polako ludim i ne znam što da učinim? Zapjevaj s njom :D Mrzim kad netko svira moju violinu, pogotovo kad taj netko nema veze s glazbom i kad ima dugačke nokte… Što da učinim?! Odreži joj nokte. P.S. Neće više svirati tvoju violinu, niti će ti biti više prijateljica xD Kako nastaje ton na klaviru?

bakice. Policija istražuje slučaj. USPUHANI DODO Maloljetni učenik D.Š. (16) prilikom sviranja duda redovito ostaje bez zraka. Pretpostavlja se da je uzrok manjak krvi u alkoholu te probušena donja šuplja vena. Nakon medicinskih konzultacija istome je zabranjeno sviranje svih puhačkih instrumenata. HAVANIZACIJA Učenici četvrtog razreda M.H. (18) i M.Č. (18) uporno očekuju nastavu povijesti glazbe u lokalnom ugostiteljskom objektu «Havana» koji se ističe bogatom ponudom pisanih ispričnica, bezalkoholnih pića i karakterističnom «malo hladnijom» kavom.

zaboravljenog skladatelja Antonia Salierija informirajući puk prezentacijama o njemu. Toliko se predao životu i djelu spomenutog umjetnika, da je i sam zamalo izgubio život. Nakon nekoliko sati prezentiranja, P.Z. se onesvijestio, ali je, na svu sreću, prošao bez vidljivih ozljeda. Za svaki slučaj, u izradi je njegova krvna slika.

“BRM - BRM” U posljednjih nekoliko mjeseci auto-škola se mnogim maturantima pokazala puno važnijom od glazbene, stoga je profesorica A.S. podignula tjeralicu za učenicima G.B. i M.H. Nagrada za svaku informaciju koja može pomoći u pronalaženju učenika je set žigovanih ispričnica. ROMANTIČNA VOŽNJA Prilikom posjeta Božićnoj priči u Grabovnici, maloljetni P.Z. (16) te punoljetne urednice Trythonusa A.F. (<20) i A.S. (>20), poneseni blagdanskim duhom, provozali su se zaprežnim kolima i priuštili si jedinstven doživljaj “drndanja po blatu u mraku”, zajedno s kobilom koja je poznata šampionka u daljinskom jahanju.

SIMFONIJA RASTANKA Kao u Hayndovoj Simfoniji rastanka, i naš zbor polagano gubi svoje izvođače. Sa zbora odlaze jedan po jedan, odnoseći sa sobom svoj instrument: sopran, alt, tenor ili bas. Hoćemo li dopustiti da na kraju od cijelog zbora ostanu samo dva pjevača? TI SI MILKO, MOJA, MOJA, MOJA... Godina 2013. obilježavala se kao “Godina Milke Trnine” (naše proslavljene operne pjevačice). Kako to već biva, svjetski poznati umjetnici obično dolaze iz nekih “zabiti”. Dali smo se u potragu za mjestom Križ, da bismo se uvjerili kako se Milkin kraj diči svojom divom, ali mještani Križa za nju nisu ni čuli. DVIJE RUKE - DVA KLAVIRA Pijanist virtuoz, maloljetni P.Z. (16), primijetio je kako jedan klavir nije dostojan njegove izvedbe Alla Turce te se odlučio iskušati u sviranju na dva klavira istovremeno.

SALATE

U Trythonusovoj ordinaciji savjetuje vas Bruno

Bišćan

Doktore, jedan učenik saksofonist tako grozno svira da me boli glava i nije mi dobro. Što da radim? HELP! Kao prvo, pretpostavljam da je taj učenik mlađe generacije i da se vaša glavobolja događa zbog njegove nerazvijene dijafragme i početničkog neznanja. Kao saxofonist predlažem vam da koristite takozvanu tehniku “sviraj, a ne sviraj”. Predložite mu i nahvalite pisak masivne tvrdoće (proporučujem vandoren 4 1/2). Kao stariju osobu poslušat će vas i moći će vježbati sax, ali tona, naravno, neće biti... Tona nema, tehnika napreduje, a vaša glavobolja uspješno je nestala... ;) P.S. Možda ćete imati osobnih problema s njegovim profesorom, tako da se probajte kloniti profesora…

NEUMORNI PREZENTATOR Mladi ambiciozni povjesničar glazbe P.Z. (16) s velikim žarom htio je oživjeti pomalo

try 43


glazboskop

Pripremili: Ana Faletar i Dominik Šabić

VAGA 24.9.-23.10. Posao - Glazbeno ste vrlo talentirani, još samo kad biste malo više vježbali. Talent bez vježbe ne znači ništa!

OVCA (21.3.-20.4.) Posao - Zvijezde vam poručuju da je zanimanje frizera kao stvoreno za vas. Dakle, ostavite se beskorisnog blejanja i škare u ruke! Ljubav - Nemate sreće jer je ovčje srce teško dobiti svima... osim lovcima! Zdravlje - Nemojte ići rogovima kroz zid. To vam neće donijeti ništa dobro, osim što će vas boljeti glava. Recept - Klasika je najbolja, zna se što ovce jedu. Ostanite na travi i zobi.

Ljubav - Prestanite se truditi oko svake/svakog koju/koga vidite i posvetite se jednoj osobi. Zdravlje - Samo tako, sokići i lišće. Kako vam je krenulo, za čas ćete biti modni mačak. Recept – Sve znate. Trebali biste otići korak dalje i živjeti od zraka i sunca.

44 try

BLIZANCI 21.5.-21.6. Posao – Pravi ste besposličar! Nismo sigurni znate li što je to lopata!

Ljubav - Za ovo područje ste već odavno mrtvi, no ne očajavajte. Mogla bi vam, umjesto smrtne, doći kakva besmrtna ljubav.

Ljubav - Bolju situaciju niste mogli poželjeti, ruže cvjetaju!

Zdravlje - Svi znamo da bikovi vole hranu, no nemojte pretjerati s čokoladom, čipsima i špekom.

Zdravlje - Trebali biste se ozbiljno pozabaviti svojim izgledom, ne možete takvi među ljude. Tablete za mršavljenje čine čuda!

Recept - Da biste spriječili negativan utjecaj stresa na vaš organizam, pijte svaki dan sok od limuna koji ćete zasladiti s 3 žlice smijeha i 200 ml prokuhanih lijepih misli.

LAV 23.7.-22.8. Posao - Vaša profesionalna karijera ovisi o količini jabuka i cikle. Sirove, naravno! Ljubav - Prijeđite preko povremenih trzavica s voljenom osobom. Nije vrijedno živciranja kad znate da se volite bez obzira na sve. Zdravlje - Zdrav k’o lav! Čak toliko da trebate smanjiti unos voća i jesti više mesa. To će vas izvući. Recept - Vama treba smijeha u životu. Okružite se ljudima, pozitivnim razmišljanjem, te konzumirajte čašu ljubavi svaki dan. Najbolje je kombinirati sve odjednom.

Ljubav - Zvijezde vam se smiješe jer ni vi nećete dobiti smrtnu ljubav. Razmislite o tome da stanete pred oltar s glazbom.

Ljubav - Pravi ste sretnik! Pronaći ćete partnera koji će biti s vama onda kad će vam biti najteže.

STRIJELAC 23.11.-21.12 Posao - Ovo je godina vašeg trijumfa u poslovnim vodama. Bit će teško sve stići na dvije strane, ali sve će vam se to jednog dana isplatiti. Uostalom, to za vas nije nikakav problem!

Zdravlje - U zadnje vrijeme previše se naprežete, usporite malo.

Zdravlje - Ne sjedajte za volan tako olako, moglo bi se svašta dogoditi. Nosite štitnik za desno oko. Čisto prevencije radi.

Ljubav – Vaša romantična strana posebno je naglašena. Na svu sreću, naići će netko tko će ju znati cijeniti.

Recept - U sljedeće tri godine čeka vas pojačana angažiranost oko posla. Da biste se pripremili, pijte svaki dan čašu energije u koju ćete dodati pola ocijeđenog optimizma.

Recept- U zadnje vrijeme ste si dopustili podosta uživanja u hrani. Trebali biste samo malo smanjiti. Recimo, 3 lista salate bi trebala biti dosta.

Zdravlje -Mogli biste malo pripaziti na to da spavate dovoljno. Stalna aktivnost remeti vam prirodan ritam, ali ako dobro organizirate obveze, sve se stigne. Recept -Za vas je idealan svježe cijeđen sok od optimizma, daje vam dovoljno energije da izdržite dolazeću radnu sezonu, a uz to prepun je esencijalnih tvari: ljubavi, zadovoljstva i sreće.

Recept - Za vas ništa. Na dijetu!

DJEVICA 23.8.-23.9. Posao -Svi znamo da ste perfekcionist, no nemojte poslovne suradnike opterećivati svojom opsjednutošću da sve bude savršeno, jer ništa na ovom svijetu nije savršeno.

JARAC 22.12.-20.1. Posao - Samo nastavite tako vrijedno raditi i budite uporni. Marljivost se uvijek isplati.

VODENJAK 21.1.-21.2. Posao - Čeka vas puno posla «preko bare», budite odlučni, posvetite mu se i iskoristite priliku.

Ljubav - Vi ste jako osjećajna osoba, zato ste često povrijeđeni. Morate se naučiti obraniti, nisu svi ljudi dobronamjerni.

Ljubav - Partner vam je prava koza/jarac, ali ne očajavajte, niste jedini. Jarcima/kozama uvijek netko nabije rogove.

Ljubav - Vaša bolja polovica vas voli i obožava, pazite da ne upropastite savršenu vezu svojim egoističnim ispadima.

Zdravlje - Ma bolje ne može! Nastavite sa sokom od cikle da bi vam kosa ostala crvena.

Zdravlje - Ograničite broj nastupa na otvorenom da se ne biste prehladili.

Zdravlje - Više se krećite i zdravije se hranite, oslabili ste. Recept – Vama bi «pasala» jedna topla juha koju ćete skuhati s mnogo pažnje. Pazite da u nju obavezno stavite 6 žlica podrške, 8 kapljica vedrine i 100 g nade u prahu, a ostale sastojke dodajte po želji.

Recept - Ne bi bilo loše da si ponekad priuštite muffin punjen razumijevanjem, toplinom i ljubavlju.

Recept - Naučite slušati savjete; u tome vam može pomoći svakodnevno ispijanje čaja. Ubacite u njega listiće razumijevanja i zasladite ga žličicom poštovanja.

KRAVA 22.2. – 20.3. Posao - Mislite manje na posao, a više na sebe. Vaše radoholičarske navike mogle bi vas odvesti u krajnost i iscrpjeti do krajnjih granica. Ljubav - Plijenite pozornost gdje god se pojavite; pazite što radite, osoba s kojom ste u vezi mogla bi izgubiti povjerenje u vas.

SALATE

RAK 22.6.-22.7. Posao - Zvijezde naglašavaju da je veliki glumački talent u pitanju. Još ako se spoji s glazbom... Vaša budućnost je u operi!

BIK (21.4.-20.5.) Posao - Marljivo radeći 8 sati na dan možda jednog dana postanete šef i radite 12 sati na dan!

ŠKORPION 24.10.-21.11. Posao - Samo se držite harmonike i zvijezde vam obećavaju da ćete biti najveća legenda na ovim prostorima.

Zdravlje – Avanturama je došao kraj! Muči vas strgana noga i gotovo je. Plačite koliko hoćete, nema vam spasa. Hitno veterinaru! Recept - Preostala vam je samo jedna djetelina.

try 45


Mali Ptić

Uz 3., 4. i 5. stavak Beethovenove Pastoralne simfonije Tekst: Bruno Bišćan Ilustrirala: Marinela Roher

Uplašeni ptić luta šumom jer se izgubio.

Jato ptica leti preko planina kroz šumu.

Velika ptica hvata Malog Ptića.

Leti s njim u gnijezdo. Ostavlja Ptića u gnijezdu... Love ga po gnijezdu. Ptići žele pojesti Malog Ptića.

... odlazi po još hrane. Mali Ptić polijeće i uspijeva pobjeći.

Dolaze na svoje stablo gdje se ptići igraju i cvrkuću.

Polijeću i lete zaigrano.

Leti prema suncu.

DESERTI

Mali Ptić izdvojio se iz jata.

46 try

Veselo leti.

try 47


Leti veselo po šumi i vidi cvijeće...

vjeverice...

krticu i mravinjak...

I dok ležim u postelji, moje misli hrle k tebi, moja besmrtna ljubavi, tu i tamo veselo, pa opet tužno, iščekujući od sudbine hoće li nas poslušati. Ja mogu samo živjeti s tobom ili ne živjeti uopće… Tek sam probuđen u život, još imam krmelje. Očima svojim gledam svijet. Čudesan i divan. I divim mu se sve dok mi jednom ne zavali šamarčinu u lice. Puf! I ne znam na čemu sam. Tražim uzroke, razmatram posljedice. Kako ću dalje, pitam se. Ah, trebam još toliko toga naučiti... Traži svoje jato na njihovom stablu...

Tražio sam te posvuda. Padao sam, dizao se, nastavljao dalje. Kao da se ništa dogodilo nije. I nakon svake kušnje vraćao sam se još jači i odlučniji. U meni je rasla želja, u meni je gorjela strast! Trebao sam te. Ljubav je postala jača od svega, uspio sam nemoguće! Pobijedio sam samog Sebe! Uspio sam pregaziti tog stvora, smlaviti ga do kraja, to čudovište! I tada, tek tada mogao sam te poljubiti. U trenutku kreacije zaboravljam svijet. I tako mi je lijepo u trenu koji postaje vječnost. Prelijevamo se jedno u drugo. Strast se pretače u harmoniju užitaka. Sreća leti poljima zvukova. Poljima boja i mirisa. Svaki se atom naježi, svaki dah zastane u trenutku zanosa. I tada znam: ovdje počinje raj...

grmlje puno hrane. ali na drvetu nema nikog. Leti šumom i primjećuje ptice kako lete na jug.

Ali što kad prođe taj trenutak? Što kad nestaneš? Što ako je sve to bila laž? Ma kakva vječnost! Moram se vratiti među smrtnike! Moram obavljati sve one isprazne stvari koje društvo od mene očekuje. Moram upasti u kolotečinu tromosti, zamora i predrasuda. Moram trpjeti nesnosne gluposti koje proždiru zdravu pamet! Ja to moram! Jer nema mi druge. Kako mi se samo gadi pogled u stvarnost, u kaos nemira i tjeskobe, gdje od žalosti srce puca. Kako je samo tužno biti tako hendikepiran! Kakva je samo ludost sve to gledati, a ne moći ništa. O, ljudi, zašto smo tako čudna vrsta?

* Dijelovi teksta označeni kurzivom citati su iz neposlanog pisma koje je Ludwig van Beethoven napisao 6./7. srpnja 1812. Pismo je pronađeno u skladateljevoj ostavštini i ne zna se kome je bilo upućeno.

Priključuje se jatu, no zastane i mahne šumi.

48 try

DESERTI

Zauvijek tvoj. Zauvijek moja. Zauvijek zajedno.*

Dominik Šabić

Glazbo moja, ja ovdje ne pripadam. Ja želim više, ja želim iskreno. Odlazim zauvijek. Odlazim s osmijehom na licu i srećom u džepu, s puninom radosti u srcu. Letim šumi, hrlim izvoru, pjevam pticama. Daleko, gdje još pokvarena ljudska noga nije kročila. Daleko, radosti moja! I ondje ćemo se susresti, u miru, na osami. Onda kada zavirim duboko u sebe, tada ću te pronaći. Nakon toliko traženja u filozofiji, doći ćeš mi u najvećoj jednostavnosti. Znam, već me čekaš raširenih ruku i raduješ mi se od srca. A ja ti obećajem: živjet ćemo kako samo tebi priliči. U lakoći postojanja.

Besmrtnoj ljubavi

Dobro jutro...

try 49


Uz Fantastičnu simfoniju Hectora Berlioza... tekst i ilustracije izmišljao: Dominik Šabić

DESERTI

50 try

try 51


Trythonus Masterchef Reality Season 15 The professionals 2014

52 try

Mary

Eugene

Bruby

Annie

Mrs. Oâ&#x20AC;&#x2122;Sokolowitch

Dominique

Trythonus br. 21, 2014.  

Časopis učenika glazbene škole Vatroslav Lisinski, Bjelovar

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you