Issuu on Google+

Eho 2010./BR.1

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

NAKON PETNAEST GODINA POSTOJANJA , MOSER I LIPS VANJSKI SURADNICI

Borut Zagoranski

“BITI GLAZBENIK U DANAŠNJEM DRUŠTVU JE VELIKA PRIVILEGIJA”

Vjera Odak

63. Coupe Mondiale održan u Hrvatskoj

Denis Modrušan “SMJER U KOJEM SE KREĆEM JE DOBRA GLAZBA”

Mladi & Uspješni Amadej Herzog Marija Vukoja Karmen Antunović Matej Marjanović

Miradet Zulić

MUZIČKA TAKMIČENJA I NJIHOVA ULOGA I ZNAČAJ U DRUŠTVU

Franko Božac

ZVUCI HARMONIKE U NAJELITNIJIM LONDONSKIM KONCERTNIM DVORANAMA

OGŠ Slavka Zlatića

PREKO STOTINU KONCERATA GODIŠNJE

Slavko Magdić

“IZUZETNO SAM PONOSAN”


23 NATJECANJA

Dalibor Boljun / Susreti harmonikašamjesto druženja i sklapanja prijateljstava Harmonikaški centar / Hrvatsko natjecanje za harmoniku u Daruvaru Sanja Nuhanović / Bela pl. Panthy - natjecanje za orkestre koje želi ponuditi nešto više Vjera Odak / 63. Coupe Mondiale održan u Hrvatskoj Cynthia Wang /See you next year in China!

36 STRUČNI ČLANCI

SADRŽAJ Časopis za harmoniku, 2010. IZDAVAČ

4

Trg A. G. Matoša 3 43000 Bjelovar URL: www.harmonikaski-centar.hr E-mail: info@harmonikaski-centar.hr GLAVNI UREDNIK Marija Plentaj UREDNIŠTVO Anamarija Nerad, Saša Bastalec, Marija Plentaj SURADNICI Miradet Zulić, Denis Modrušan, Marija Golub LEKTOR Martina Škrinjar NASLOVNICA Harmonika, autor: Marija Plentaj OBLIKOVANJE I GRAFIČKI DIZAJN Plentaj© NAKLADA Digitalni primjerak 2/

/ 2010

OBRAZOVANJE

Osnovna glazbena škola Slavka Zlatića, Poreč / Preko stotinu koncerata godišnje Sveučilište Jurja Dobrile u Puli / Nakon petnaest godina postojanja, moser i Lips vanjski suradnici Borut Zagoranski / Biti glazbenik u današnjem društvu je velika privilegija

15 STUDIJ U INOZEMSTVU

Franko Božac / Zvuci harmonike u najelitnijim londonskim koncertnim dvoranama Igor Krizman / Studij u Hannoveru me impresionirao

Miradet Zulić / Mogućnosti i perspektive muziciranja na harmonici - osvrt na Svjetski kup u Varaždinu Miradet Zulić / Muzička takmičenja i njihova uloga i značaj u društvu

41 DIRIGENTSKI KUTAK

Denis Modrušan / Smjer u kojem se krećem je dobra glazba Slavko Magdić / Izuzetno sam ponosan

50 MLADI & USPJEŠNI

Karmen Antunović / Harmoniku sam odabrala bez puno razmišljanja Matej Marjanović / Podrška roditelja i profesora mi je vrlo bitna Marija Vukoja / Pa nek’ bude harmonika! Amadej HerZog / Relacija Velika Britanija - Slovenija

P

oštovani!

Pred Vama je prvi broj specijaliziranog časopisa kojim želimo približiti osobe i događanja iz svijeta harmonike. Možda je dovoljno spomenuti da je prošle godine u Hrvatskoj po prvi put održan Coupe Mondiale, zatim Međunarodni harmonikaški festival te Hrvatsko natjecanje za harmoniku, a pretprošle godine i Ljetni glazbeni kamp. U namjeri da se duh istih, a i svih ostalih događanja zabilježi te lakše podijeli sa svima koji to žele, odlučili smo se za digitalni oblik izdanja. Pozivamo Vas da nas slobodno kontaktirate za sve informacije i priče, a mi ćemo ih pokušati objaviti. Svaka Vaša sugestija ili bilo kakav prijedlog su dobrodošli te Vas pozivamo na suradnju! Iskreno se nadamo da ćete uživati u Vašem Ehu. Uredništvo

58 SEMINARI

Tomislav Novak / Ljetovanje uz glazbu

64 IZ SKLADATELJSKOG PERA

69 BLITZ VIJESTI

2010 /

/3


Osnovna glazbena škola

OBRAZOVANJE

Slavka Zlatića, Poreč

Piše: Kolektiv harmonikaškog odjela

PREKO STOTINU KONCERATA GODIŠNJE POVIJEST UKRATKO

Osnovna glazbena škola Slavka Zlatića osnovana je pri Pučkom otvorenom učilištu Poreč 1974. godine. Od samog početka djelovanja škola je imala tri odjela: harmonikaški,

4/

/ 2010

klavirski i puhački odjel, stoga je harmonikaški odjel jedan od najstarijih. Školske godine 2002./03. osnovao se i Područni odjel osnovne glazbene škole u Vrsaru gdje je od samog početka osnovan i harmonikaški

odjel. Posljednjih desetak godina s obzirom na pojačani interes djece za glazbenim obrazovanjem, izvanredne rezultate na natjecanjima, brojne koncerte i uspjehe, škola doživljava pravi procvat. Uz redovitu djelatnost

Osnovna glazbena škola ‘’Slavka Zlatića’’ iz Poreča je zadnjih desetak godina napravila veliki pomak u svom glazbenom djelovanju. Učenici su vrlo često podrška jedni drugima na pozornici, a istovremeno i konkurencija. Što su sve radili da postignu dobru atmosferu u školi te da sa puno ljubavi djeca prihvate glazbeno obrazovanje, otkrit će nam u svom predstavljanju. i programe, škola već duži niz godina organizira i velike i vrijedne projekte: međunarodno violončelističko natjecanje „Antonio Janigro“, hrvatsko pijanističko natjecanje “Pianoforte Poreč”, gitarističko natjecanje

„Porečki tirando“, Dane gitare, Dane glasovira, Dane harmonike, Dane flaute i Dane violine, koncerte „Ponovo zajedno“ i brojne kulturne projekte koji daju značajan doprinos kulturnom životu i promociji grada Poreča i Istre.

Svojom djelatnošću prisutna je u gotovo svim kulturnim događanjima u gradu i šire, s preko stotinu koncerata godišnje te brojnim nastupima, gostovanjima, snimanjima za radije i televizije.

2010 /

/5


OBRAZOVANJE ŠKOLA DANAS Školu danas pohađa 311 učenika, koje uči 27 učitelja uz mogućnost izbora učenja šest instrumenata: harmoniku, klavir, gitaru, violinu, flautu i violončelo. Ravnateljica: Sanja Radetić-Fatorić Učitelji harmonike: Vilijana Šugar, Ana Šterpin-Zagoranski, Anamarija Lovrečić (predstojnica škole), Tamara Ignjatović i Paolo Peruško. U školi je danas 51 učenik harmonike i to 43 učenika u Matičnoj školi u Poreču i 8 učenika u Područnom odjelu u Vrsaru. ATMOSFERA U ŠKOLI - UČITELJI U školi vlada pozitivna, poticajna i prijateljska atmosfera, učitelji harmonike djeluju timski, često se međusobno savjetuju i pomažu, odlaze poslušati nastavu kolega, međusobno izmjenjujući nove ideje i iskustva. Njeguje se i suradnja s drugim učiteljima i odjelima u Školi. Učitelji nastoje motivirati svakog učenika poštujući njihov individualni razvoj i afinitete. Izuzetno je dobra suradnja s roditeljima koji su često uključeni u aktivnosti i doprinose još boljem

napretku i razvoju svakog učenika te unapređenju cijelog harmonikaškog odjela. Zahvaljujući zajedničkom radu svih profesora harmonike, učenici harmonikaškog odjela osjećaju se kao dio tima, na natjecanjima bodre jedni druge iako su često sami sebi konkurencija. Ono što je jako pozitivno je činjenica da vrlo motivirani učenici koji čine većinu, povlače za sobom i one manje motivirane. Nerijetko se događa da upravo učenici potiču odlaske na pojedina natjecanja i koncerte, što posebno veseli učitelje i roditelje. ATMOSFERA U ŠKOLI - UČITELJI Glazbena škola je djeci postala i mjesto u kojemu se mogu sastajati i družiti. Nerijetko učenici dolaze i vježbaju u školi, a dolaze ranije na satove poslušati i nastavu svojih prijatelja. Uspješnost timskog rada se posebice odražava u harmonikaškom orkestru, kojemu se za potrebe pojedinih projekata pridruže i učitelji harmonike, ali i ostali učitelji škole.

KONCERTI Učenici i učitelji puno nastupaju. Izuzetno je bogata javna djelatnost harmonikaškog odjela, a harmonikaši su prisutni na gotovo svim koncertima u organizaciji škole, na gostovanjima i na važnim svečanostima u gradu i šire (Koncerti Škole, Koncerti dobrodošlice, emisije „Majstori svirači“ na HRT-u, Harmonikaške večeri u Vrsaru…) Škola njeguje dugogodišnju suradnju sa svim osnovnim školama Poreštine i okolice, a učenici i učitelji harmonike često nastupaju na događanjima u gradu Poreču, općini Vrsar, na raznim gostovanjima i drugim manifestacijama. Škola njeguje i suradnju s odjelom za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile te s ostalim glazbenim školama Istre. U Poreč rado dolaze i glazbenici iz Virovitice, Požege, Zaboka, Utrechta te će ove godine u Poreču gostovati i orkestar harmonika „Harmonic Sanfona orkestar“ iz Beča. Tijekom zadnjih godina harmonikaši su nastupali na gostovanjima u Virovitici, Požegi, Slavonskom Brodu, Zaboku, Labinu, Grožnjanu, Opatiji, Erbezzu (Italija) te su osim u glazbi, uživali u zajedničkom druženju. Učenici su često smješteni u obiteljima svojih vršnjaka, učenika glazbene škole domaćina, iz čega se izrode dragocjena prijateljstva od kojih neka ostaju i za cijeli život. Porečkoj su publici poznati i koncerti učitelja, na kojima harmonikaši redovito nastupaju kao solisti i u raznim komornim sastavima, ponekad i s bivšim kolegama i bivšim učenicima. Naime, ima već nekoliko godina kako je harmonikaški odjel osnovao Komorni sastav profesora harmonike koji redovito nastupa i nailazi na veliko oduševljenje i podršku učenika i roditelja. Velik broj koncerata najčešće završi druženjem nakon koncerata i izvan nastave što doprinosi razvijanju dobrih međuljudskih odnosa i potencijala svakog pojedinca. NATJECANJA Posljednjih godina učenici i učitelji harmonike redovito odlaze na regionalna, državna i međunarodna natjecanja u zemlji i inozemstvu: Međunarodni susreti harmonikaša u

6/

/ 2010

u Puli, Festa internazionale della fisarmonica u Erbezzu, Italija, Hrvatsko natjecanje za harmoniku u Daruvaru, regionalna i državna natjecanja u organizaciji Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, natjecanje „Fisa…armonie“ i „ARSNOVA“ u Trstu, Međunarodni susreti harmonikaša u Beltincima, Slovenija, Međunarodni muzički festival Aranđelovac, Srbija. U tom se razdoblju osvojio zaista velik broj vrijednih nagrada od kojih vrijedi istaknuti međunarodni uspjeh harmonikaškog orkestra koji je 2009. godine u Erbezzu (Italija) proglašen apsolutnim pobjednikom cjelokupnog natjecanja te mu je tom prilikom uručena i nova harmonika. Primjerice, samo protekle školske godine ukupno 23 učenika, jedan komorni sastav i harmonikaški orkestar škole na natjecanjima su osvojili 86 nagrada: 20 prvih, 42 druge i 22 treće nagrade te posebne nagrade za najbolju izvedbu djela hrvatskog autora i nagradu „Gervasio Marcosignori“ za najbolju izvedbu cjelokupnog natjecanja. S obzirom na broj učenika harmonike

u protekloj školskoj godini, od 48 harmonikaša, njih 50%, dakle 23 učenika i svi članovi harmonikaškog orkestra, nastupali su na natjecanjima i osvajali nagrade, a neki učenici su i višestruko nagrađivani. Svako natjecanje, kao i svaki drugi javni nastup učenicima je dragocjeno iskustvo u njihovom osobnom razvoju, poticaj za daljnje napredovanje, kao i bitan faktor u stjecanju samopouzdanja, a učiteljima dodatna motivacija i potvrda njihovog rada. Također, natjecanja su i prilika učenicima da se usporede i čuju kako sviraju njihovi vršnjaci iz drugih glazbenih škola. Dodatnu motivaciju djeci predstavljaju i izleti koje svake godine organizira Grad Poreč i Općina Vrsar, za sve nagrađene učenike. Tako su učenici imali priliku posjetiti i razgledati Plitvička jezera, Postojnu i Lipice, Bled i Bohinj, Motovun, te omiljeni Gardaland i Mirabilandiju. DANI HARMONIKE Važna uloga na godišnjem kalendaru harmonikaškog odjela pripada

2010 /

/7


OBRAZOVANJE Danima harmonike, projektu kojeg su osmislili učitelji harmonike, a započeo je prije četiri godine. Osmišljen je u cilju obogaćivanja redovne nastave, kako za učenike tako i za učitelje, a ujedno i u svrhu promocije ovog instrumenta. Na koncertima u sklopu Dana harmonike sudjeluju i sviraju svi učenici harmonike Glazbene škole, gosti iz glazbenih škola istarske, primorsko-goranske i ličko-senjske županije. Prilika je to da se na jednom mjestu okupe mladi i perspektivni glazbenici iz tri hrvatske županije, da učitelji i učenici izmijene svoja iskustva te da se dogovore buduća gostovanja i širenje suradnje s drugim školama. Poseban je i tradicionalni koncert studenata studija klasične harmonike Sveučilišta Jurja Dobrile iz Pule koji mladim harmonikašima ukazuje kako se predanim radom i trudom mogu postići veliki rezultati te im ukazuje u kojem se smjeru mogu razvijati. U sklopu Dana harmonike, svake godine gostuju i renomirani pedagozi i umjetnici (Borut Zagoranski, Denis Modrušan i Slavko Magdić). Ove su se godine Dani harmonike održali od 14. do 19. ožujka, a gostovala je Mateja Zenzerović, koja je održala koncert te seminar za učenike i profesore. Učitelji se redovito usavršavaju, aktivni su i često odlaze na seminare i koncerte (seminari u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje, Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga, Ljetne škole harmonike u Puli, seminari u Sloveniji, Svjetski kup harmonikaša u Mađarskoj i Hrvatskoj, trožupanijska stručna vijeća učitelja harmonike, seminari u sklopu „Dana harmonike“), a kad ZA KRAJ god je moguće vode i svoje učenike. Odlična atmosfera, često i obiteljska, intenzivna javna djelatnost,

veliki entuzijazam, predanost i timski rad mladih, kreativnih, sposobnih profesora posljednjih godina rezultirao je izuzetnim razvojem harmonike u OGŠ „Slavko Zlatić“ u Poreču. Isto tako želimo istaknuti veliku podršku roditelja, svih djelatnika Škole, grada Poreča, općine Vrsar i općine Funtana, koji su nabavili kvalitetne instrumente i omogućili da djeca i učitelji imaju dobre uvjete za napredak i razvoj. Isto tako ističemo i jako dobru suradnju s osnovnim školama i veliko razumijevanje i podršku učitelja, razrednika i ravnatelja osnovnih škola koje pohađaju naša djeca.

Studij klasične harmonike na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli

NAKON PETNAEST GODINA POSTOJANJA, MOSER I LIPS VANJSKI SURADNICI Harmonika svoj intenzivan razvoj kao instrument doživljava u drugoj polovici 20. st, kada se i otvaraju prve katedre za studij harmonike. Danas, jedina visokoobrazovna ustanova za harmoniku u Hrvatskoj se nalazi u Puli, na Odjelu za glazbu pri Sveučilištu Jurja Dobrile. Postoji već punih šesnaest godina i do sada su kroz nju prošle mnoge generacije. Kojim je putem prošao taj odjel od osnivanja do danas, rekao nam je pročelnik Odsjeka za klasičnu harmoniku doc. Denis Modrušan. Harmonika se, po svome povijesnome nastanku, svrstava u red mlađih glazbenih instrumenata. Njezin nastanak datira u prvu polovicu XIX. stoljeća, a svoj intenzivan razvoj doživljava u drugoj polovici XX. stoljeća, kada se i otvaraju prve katedre za studij harmonike u više europskih država. Nekako u isto vrijeme,

8/

/ 2010

u Hrvatskoj se, zahvaljujući prije svega velikom entuzijazmu i neumornom radu pedagoga, dirigenta i aranžera Stanka Mihovilića, grad Pula promovira kao jedno od najznačajnijih središta cjelokupnoga događanja vezanog za razvoj harmonike i njenu popularizaciju. Stoga je razumljivo da je inicijativa i želja za unapređenjem nastavnog procesa i kvalitetnijim obrazovanjem glazbenika harmonikaša potekla iz Pule, što je i rezultiralo otvaranjem studija harmonike na tadašnjem Pedagoškom fakultetu 1993. Tek nešto više od petnaest godina postojanja studija i nije tako veliki period, ako ga uspoređujemo sa studijima klavira, violine, pjevanja ili ostalih instrumenata na muzičkim akademijama u Hrvatskoj ili Europi. No, s obzirom na to da je to jedini studij harmonike u Hrvatskoj, u Pulu dolaze studirati učenici iz različitih gradova Hrvatske pa i iz susjednih

zemalja - Pula, Poreč, Rijeka, Delnice, Karlovac, Bjelovar, Zagreb, Vukovar, Osijek, Vinkovci, Varaždin, Požega, Krapina, Slavonski Brod, Križevci samo su neki od gradova odakle nam dolaze studenti, a iz Slovenije su to - Maribor, Slovenski Konjic, Ptuj, Murska Sobota, Lenart, Kotlje. Od otvaranja, studij je upisalo više od pedeset studenata, a do danas ih je uspješno diplomiralo preko trideset. Harmonika je kao afirmirani koncertni instrument sve prisutnija na koncertnom podiju. Stoga je i studij klasične harmonike na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli usmjeren ne samo na odgoj budućih pedagoga, nego se u radu sa studentima velika pozornost posvećuje i pripremanju za nastupe, te stvaranju navika i vještina potrebnih koncertnim izvođačima. Na tom putu, mentori studentima omogućuju nastupe na različitim koncertima i natjecanjima. Brojni rezultati

2010 /

/9


OBRAZOVANJE postignuti na državnim i međunarodnim natjecanjima potvrda su pravilno odabranog smjera i postavljenih ciljeva. Prije dvije godine, povodom obilježavanja 15. godina osnivanja Odsjeka za klasičnu harmoniku, napravljena je analiza i popis postignutih nagrada do osnutka Odsjeka. Tada je zabilježeno da je na županijskim natjecanjima osvojeno dvadeset i pet prvih nagrada, na državnim natjecanjima četrnaest prvih, deset drugih i tri treće. Na Susretima harmonikaša u Puli osvojeno je trinaest prvih, tri druge i četiri treće nagrade; na svjetskim trofejima osvojena je jedna prva, šest drugih, tri treće, jedna peta i jedna šesta nagrada; na natjecanju za Svjetski kup osvojena je jedna četvrta, jedna peta i dvije sedme nagrade. Na natjecanju u Castelfidardu (u Italiji) osvojene su dvije prve nagrade, tri četvrte, jedna šesta nagrada; na natjecanju u Erbezzu (u Italiji) osvojena je jedna prva nagrada; na natjecanju u Trstu osvojeno je sedam prvih nagrada i četiri druge nagrade; na natjecanju u Klingenthalu (u Njemačkoj) osvojeno je peto mjesto, a na natjecanju “Grand prix” u Rijeci osvojena je jedna prva nagrada. To su rezultati solističkih nastupa, nastupa komornih ansambala i Akademskog harmonikaškog orkestra. Broj nagrada nezaustavljivo raste, pri čemu se posebno ističe plodna prošla 2009./2010. akademska godina tijekom koje je osvojeno desetak vrijednih nagrada. Posebno smo ponosni na uspješno položene prijamne ispite za poslijediplomski studij na vodećim svjetskim akademijama u Londonu i Hannoveru naših studenata B. Zagoranskog, F. Božca, A. Herzoga, I. Krizmana i V. Gorupa, od kojih su B. Zagoranski i F. Božac već uspješno završili studij, I. Krizman svoj studij sigurno privodi kraju, te su se uključili u rad Odsjeka za klasičnu harmoniku. Isto tako, vrijedi istaknuti Dražena Košmerla koji u zvanju višeg asistenta predaje kolegij klasična harmonika, a trenutno je na doškolovanju te je upisao četverogodišnji postdiplomski studij harmonike na Nacionalnoj muzičkoj akademiji P. I. Čajkovski u Kijevu. Ne smijemo zaboraviti ni Ivana Šverka koji je ove godine u

10 /

/ 2010

dalekoj Finskoj na prestižnoj Sibelius akademiji upisao postdiplomski studij. Neizostavno mjesto u aktivnostima Odsjeka zauzima koncertna djelatnost. Studenti, diplomanti i profesori Odsjeka aktivni su na raznim koncertnim podijima te redovito sudjeluju u brojnim projektima solističkoga, komornog ili orkestralnog sviranja. Izdvajaju se česti nastupi profesora Boruta Zagoranskog, Franka Božca, Amadeja Herzoga s različitim simfonijskim, komornim, gudačkim orkestrima i komornim ansamblima, kao što su: Sveučilišni orkestar Jurja Dobrile u Puli, Varaždinski komorni orkestar, Slovenska filharmonija, Mariborska filharmonija, Simfonijski orkestar AG Ljubljana, Simfonijski orkestar “Savitra”, Gudački orkestar “Amadeus”, London sinfonietta, ORF Symfony Orchestra, Ansamble 10/10, Royal Academy of Music Symphony Orchestra, Royal Liverpool Philarmonic Orchestra, University of Manchester Symphony Orchestra te Royal College of Music Symphony Orchestra, u Hrvatskoj i izvan nje (Velika Britanija, SAD, Slovenija). Ističu se i brojni koncerti, natjecanja i turneje Akademskoga harmonikaškog orkestra koji s velikom požrtvovnošću ide putem postavljenog cilja - promoviranja harmonike kao akademskog glazbala. Također, ponosni smo na izuzetne uspjehe koje postižu naši ansambli, posebice nekoliko generacija koje su s Kvintetom harmonika Sveučilišta Jurja Dobrile održali koncerte diljem Hrvatske te gostovali u Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, Makedoniji i Njemačkoj. Naši solisti nastupali su u najboljim dvoranama: Dvorana Vatroslav Lisinski i dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu, Gliptoteka HAZU, Slovenski dom Zagreb, dvorana Slovenske filharmonije u Ljubljani, dvorana Kolarčeva univerziteta u Beogradu, Koncertne dvorane Muzičkih akademija u Hannoveru, Skopju i Ljubljani, Unionska dvorana i dvorana Slovenskega narodnega gledališča u Mariboru, Wigmore Hall u Londonu, Queen Elisabeth Haal, Liverpool Philarmonic Hall, Cornerstone – Hope at Everton, Cosmo Rodelwald Concert Hall, BBC Studio Alba, Duke’s Hall, Nothingam Playhouse, Oxford Playhause...

Pronalaženje svoga mjesta na koncertnim pozornicama nezamislivo je bez originalne literature. Aktivnosti mentora i studenata Odsjeka potaknuli su pojedine hrvatske skladatelje da se u svome opusu okrenu i harmonici pa je tako nastalo više djela za harmoniku solo ili harmoniku s raznovrsnim komornim ansamblima. Među brojnim skladateljima koji su dali svoj veliki doprinos nastanku novih djela su: Đ. Dekleva-Radaković, B. Shehu, M. Brajković, Ž. Brkanović, M. Miletić, D. Bobić, I. Josipović, A. Marković i B. Okmaca. Značajan doprinos cjelokupnim nastojanjima za podizanjem kvalitete i povezivanjem Odsjeka s drugim studijima harmonike rezultiralo je angažiranjem dvoje vodećih svjetskih pedagoga, Elsbeth Moser iz Njemačke i Friedricha Lipsa iz Rusije. Njihov udio u radu Odsjeka, uz sve dosadašnje dosege i rezultate, dodatna je potvrda da studij klasične harmonike Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli možemo svrstati uz bok najznačajnijih visokoškolskih ustanova u Europi. Piše: Pročelnik Odsjeka za klasičnu harmoniku, Denis Modrušan, docent

“BITI GLAZBENIK U DANAŠNJEM DRUŠTVU JE VELIKA PRIVILEGIJA” Od 1939. g. postoji Akademija za glasbo u Ljubljani, no tek 2009./2010. otvoren je studij harmonike. Sve češća prisutnost harmonike na koncertima u Sloveniji, dugogodišnje postojanje ostalih razina glazbenog obrazovanja, te razvoj kvalitetne originalne slovenske literature za harmoniku, rezultat su otvaranja harmonikaškog odjela. Dugo očekivani kolegij prihvaćen je s puno entuzijazma sa strane kolega i studenata. Više o svemu tome reći će nam Borut Zagoranski, docent na odjelu za glazbu studija klasične harmonike AG u Ljubljani. 2010 /

/ 11


OBRAZOVANJE

B

orut Zagoranski, docent je na Akademiji za glasbo u Ljubljani i docent na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Nastupa kao solist, u različitim komornim sastavima i orkestrima u Europi i šire. Član je međunarodnih ocjenjivačkih sudova na natjecanjima za harmoniku, održava stručna predavanja te vodi seminare po glazbenim školama i međunarodnim ljetnim školama za harmoniku. U razgovoru s njim saznali smo više informacija o studiju harmonike u Ljubljani. Docent ste na Akademiji za glasbo u Ljubljani na kojoj je prošle godine odobren Studij klasične harmonike na Odjelu za glazbu. Harmonika je vrlo popularan instrument u Sloveniji, zašto je i koliko dugo bilo potrebno čekati da se otvori Odjel? Kao rezultat kvalitetnog razvoja literature za klasičnu harmoniku u drugoj polovici 20. st. počelo je otvaranje prvih visokoškolskih odsjeka za harmoniku u svijetu uopće, a prvi u tome su bili Konezervatorij u Trossingenu, Njemačka te Gnesin institut u Moskvi. Nakon toga slijedilo je otvaranje odsjeka i na drugim značajnijim akademijama po Europi, kao na Sibelius akademiji u Helsinkiju, Kraljevskoj akademiji u Kopenhagenu i Londonu. Svugdje su se ti odsjeci otvarali uz određene poteškoće, ponajviše zbog mjere skeptičnosti odgovornih ljudi prema harmonici kao klasičnom instrumentu. Budući da je harmonika vrlo mlad koncertni instrument i nije sastavni dio simfonijskog orkestra, njezine koncertne mogućnosti najčešće nisu bile poznate čak niti među profesionalnim glazbenicima. Zasigurno je na 12 /

/ 2010

otvaranje odsjeka harmonike na na visokoškolskim ustanovama, pa tako i ovog u Ljubljani, uvelike utjecao razvoj kvalitetne originalne literature za harmoniku. Renomirani slovenski skladatelji (Rojko, Globokar, Lebič, Golob) posvetili su značajna djela svojih skladateljskih opusa upravo harmonici. Sve češća prisu-tnost harmonike na koncertnim događanjima u Sloveniji, kao i dugogodišnji pritisci iz ostalih razina glazbenog obrazovanja (GŠ, SGŠ), rezultirali su otvara-njem dugo očekivanog odsjeka harmonike na AG Ljubljana s akademskom godinom 2009./2010. i time je harmonika postala ravnopravni instrument sa svim drugim klasičnim instrumentima u Sloveniji. Kako je prihvaćen Studij te harmonika kao klasičan instrument? Tko još osim Vas predaje harmoniku? Uvođenje studija harmonike zasigurno je pridonijelo svježini cijele akademske zajednice na AG Ljubljana. Kolege i studenti drugih odsjeka na to gledaju s puno entuzijazma kao i kroz prizmu nekih novih koncertnih mogućnosti. Prošle godine, kad je studij i otvo- ren, izabran je i novi dekan koji je po struci gitarist. Studij gitare je uz harmoniku jedan od najmlađih odsjeka na AG Ljubljana i upravo je i on jedan od najzaslužnijih da se taj studij i u konačnici otvorio. Poučen vlastitim iskustvom oko problematike novih odsjeka, posebno je naklonjen novom odsjeku harmonike kojemu pruža svu potporu. Za stručne predmete koje obuhvaća studij harmonike, AG Ljubljana je angažirala kolegu Primoža Parovela i mene koji smo ujedno i prvi habilitirani profesori za harmoniku u Sloveniji. Kakve sve uvjete imaju studenti klasične harmonike u Ljubljani?

Kakav je sistem studiranja i uređenje Akademije? S bolonjskom reformom visokog obrazovanja u Europi kojoj su glavni ciljevi izgradnja otvorenog, konkurentnog visokoškolskog prostora i samim time veća mobilnost i zapošljavanje studenata, i AG od prošle akademske godine uvodi programe usklađene s bolonjskom reformom. Svi studiji, pa tako i studij harmonike, dijele se na dodiplomski studij (3 godine) nakon kojeg se stječe prva diploma (Bachelor Degree) i na diplomski studij (2 godine) nakon kojeg se stječe druga diploma (Master Degree). Tijekom diplo-mskog studija moguće se usmje- riti na pedagoški ili umjetnički smjer, a isto tako moguće je studirati oba smjera paralelno. Da bi se zaposlilo u glazbenom obrazovanju, što je i cilj većini studenata, potrebno je završiti oba studija koja traju ukupno 5 godina. Kad studenti prve generacije završe diplomski studij - uvest će se i postdiplomski studij. Akademija ima vrlo široku paletu odsjeka od kojih su za studente harmonike možda najinteresantniji odsjeci za staru glazbu, jazz i kompoziciju. Studenti harmonike imaju puno mogućnosti da preko izbornih predmeta (orgulje, čembalo, poznavanje stare glazbene izvođačke prakse, ornamentika, jazz combo sastavi, jazz harmonija, improvizacija itd.) i vlastitim afinitetima obogate svoj studij. Kako za domaće tako i za strance postoje razne mogućnosti stipendiranja. AG nudi i mogućnost izvanrednog studija (studij uz rad), što je rijetkost u visokoškolskom glazbenom obrazovanju instrumentalista. Osim što ste dosta nastupali kao solist, nastupali ste i kao član komornih sastava. Postoji li na Akademiji skupno muziciranje, recimo u obliku nastave komorne glazbe, i

koliko je važan takav oblik muziciranja? Kakva su Vaša iskustva? Po Vama, s kojim se instrumentom najviše može uporediti harmonika kao svojevrsna kombinacija? Komorna glazba je svakako važan kolegij u obrazovanju glazbenika na svim razinama glazbenog obrazovanja pa tako i na studiju. Na AG komorna glazba je obavezan kolegij na svim godinama studija, osim na prvoj kad ona može biti izborni predmet. Studenti preko tog kolegija razvijaju mnoge važne vještine od kojih je možda najznačajnija slušanje, i upravo je ta vještina jedan od važnijih segmenata umijeća zajedničkog muziciranja. Zapažam da su studentima te sposobnosti jako važne i za solističko sviranje te se puno lakše i brže razvijaju kroz kolegij komorne glazbe. Svaki instrument ima svoje akustične specifičnosti pa stoga potičem studente da nastoje surađivati s različitim instrumentima kako bi stekli i različita iskustva. Harmonika je zbog svojih zvučnih mogućnosti vrlo privlačan instrument u komornoj glazbi, kako kompozitorima tako i ostalim instrumentalistima. Da je to zaista tako, potvrđuje i podatak da je jedan od najvećih glazbenika 20. st., čelist Mstislav Rostropovič, u svojim memoarima na osnovu svojeg iskustva sviranja s harmonikom, zapisao da bi čelisti u budućnosti trebali više svirati u kombinaciji s harmonikom kako bi tek otkrili sve mogućnosti čela.

studija mora skupiti određen broj tzv. ECTS bodova. Dakle, ako student ispuni sve obaveze studija u svakom semestru stječe po 30 ECTS bodova. Taj bodovni sustav u praktičnom smislu uvelike olakšava mobilnost studenata. Preko ureda za međunarodnu suradnju studenti se mogu svake godine natjecati za međunarodne programe razmjene studenata od kojih je sigurno najpoznatiji Erazmus program. Taj program, studentu koji je izabran za razmjenu, nudi i stipendiranje za vrijeme trajanja razmjene. Najčešće te razmjene traju od jednog do dva semestra i nakon toga student se vraća u matičnu ustanovu gdje prenosi na razmjeni stečene ECTS bodove. Razmjena studenata je moguća sa svim akademijama s kojima AG ima potpisan sporazum o razmjeni studenata, a koji se svake godine proširuje. Prema bolonjskoj reformi visoko obrazovanje podijeljeno je na dodiplomski, diplomski i postdiplomski studij te je svaki taj dio obrazovanja zasebna zaokružena cjelina. Studenti se stoga često odlučuju da te stupnjeve obrazovanja završavaju na različitim ustanovama. Tu je mobilnost još puno jednostavnija jer se student može primjerice nakon završenog dodiplomskog studija upisati na diplomski studij na bilo kojoj drugoj akademiji koja ima programe usklađene s bolonjskom reformom, naravno ako pri tome zadovoljava uvjete za upis.

Postoji li mogućnost razmjene studenata? Ako da, između kojih država i na koji način?

Koliko trenutno imate studenata? Jesu li svi iz Slovenije ili ima i stranih državljana? Koji su uvjeti postavljeni stranim državljanima za stjecanja prava studiranja?

Upravo već spomenuta bolonjska reforma visokog obrazovanja ima među svojim glavnim ciljevima i veću mobilnost studenata. Da bi student završio određeni stupanj

U mojoj su klasi trenutno tri studenta harmonike i to iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. Na studij se pod jednakim pravima uz državljane Slovenije mogu upisati i svi

državljani država EU kao i država BIJELA KRONIKA s kojima Slovenija ima potpisan međunarodni sporazum o razmjeni studenata, među kojima je i Hrvatska. Kandidati iz tih država se na prijamnom ispitu potpuno jednakopravno rangiraju na osnovu rezultata s prijamnog ispita i uspjeha iz srednjoškolskog obrazovanja. Kakav je kulturni život u Ljubljani? Kakve su mogućnosti koncertiranja? Vjerujem da je za jednog mladog glazbenika to prilično važno. Ljubljana je glavni grad i ujedno i kulturno središte Slovenije. Dva profesionalna simfonijska orkestra, opera i balet, mnoštvo festivala kao i drugih koncertnih organizacija, stalna koncertna publika, garancija su za mnoštvo glazbenih događanja. Naravno da je uz glazbene događaje mnoštvo i ostalih kulturno-umjetničkih manifestacija. Studenti imaju priliku sudjelovati na više koncertnih ciklusa koje organizira Akademija. U Ljubljani djeluje nekoliko koncertnih organizacija koje imaju koncertnu sezonu namijenjenu mladim glazbenicima i na čije natječaje se studenti mogu svake godine prijavljivati. Bogato kulturno zbivanje u Ljubljani također pruža mogućnost da se studenti svojim zalaganjem uključe u razne manifestacije gdje ima potrebe za glazbenim intermezzima. Mnogi organizatori, pa i sami studenti, su već otkrili da harmonika može, u usporedbi s nekim drugim instrumentima kojima je potrebna klavirska pratnja, biti velik adut kod raznih koncertnih angažmana. Kvalitetan studij glazbe općenito puno je više od uvježbavanja određenog broja kompozicija godišnje na glavnom predmetu. U tom razdoblju studenti se izgrađuju kao glazbene ličnosti i pri tome kvalitetno kulturno okruženje zasigurno ima veliku važnost.

2010 /

/ 13


OBRAZOVANJE I za kraj, recite nam što se traži na prijamnom ispitu za Studij klasične harmonike? Koja bi predznanja, informacije, kakve stavove i vještine trebao imati pojedini mladi glazbenik – učenik koji se priprema za Akademiju, da bi zadovoljio kriterije i očekivanja studija i njegovih mentora? AG Ljubljana je članica Sveučilišta u Ljubljani čija služba vodi kompletnu proceduru upisa studenata koja je dostupna na mrežnim stranicama Sveučilišta. Program prijamnog ispita za harmoniku usklađen je s programom mature za predmet harmonika u Sloveniji koji je praktički izjednačen i s programom u Hrvatskoj. Sve pojedinosti oko programa prijamnog ispita su dostupne na mrežnim stranicama AG Ljubljana. Kandidati koji nisu maturirali u Sloveniji moraju na prijamnom ispitu uz harmoniku polagati i prijamni ispit iz općih glazbeno-teorijskih pre-

dmeta. AG Ljubljana ima svake godine u veljači i informativan dan. Tamo budući studenti mogu iz prve ruke doći do svih informacija vezanih za studij. Korisne savjete i upute budući studenti mogu dobiti i od starijih kolega, kao i svojih profesora. Uz potrebno glazbeno predznanje i druge psiho-fizičke sposobnosti, da bi kandidat bio uspješan student, trebao bi imati što jasnije ciljeve čime će se baviti nakon završenog studija i na koji način smatra da mu upravo taj studij može pomoći na tom putu. S tim saznanjima student će moći kvalitetno iskoristiti vrijeme studija i iz samog studija izvući što više vještina koje će mu biti potreban kapital u radu nakon završetka studija. Jedan od temeljnih ciljeva studija je osposobiti studenta za samostalan rad nakon završetka vještina koje će mu biti potreban kapital u radu nakon završetka studija. Jedan od temeljnih ciljeva studija je osposobiti studenta za samostalan rad nakon završetka studija pa je stoga samoinici-

jativnost svakog budućeg studenta vrlo važan faktor. Svi ti spomenuti parametri od kandidata traže određenu mjeru zrelosti, motiviranosti za studij i posljedično uz kvote upisnih mjesta, utječu na rezultate prijamnog ispita samog kandidata. Komisija na prijamnim ispitima za kandidata odrađuje vrlo odgovoran zadatak gdje nastoji kroz prijamni ispit, priloženu dokumentaciju i često i razgovor s kandidatom procijeniti hoće li kandidat moći uspješno pratiti i završiti odabrani studij. Činjenica je da svaka profesija, pa tako i glazbena, ima dvije strane medalje. Bez obzira na sve nedostatke koje dakako ima i naša profesija, gledajući iz više aspekata, moje je mišljenje da je biti glazbenik u današnjem društvu velika privilegija. Razgovarala: Anamarija Nerad

“Uvođenje studija harmonike zasigurno je pridonijelo svježini cijele akademske zajednice na AG Ljubljana. Kolege i studenti drugih odsjeka na to gledaju s puno entuzijazma kao i kroz prizmu nekih novih koncertnih mogućnosti.” 14 /

/ 2010

ZVUCI HARMONIKE U NAJELITNIJIM LONDONSKIM KONCERTNIM DVORANAMA

“U London sam se zaljubio od prvog trenutka kad sam stupio nogom na Liverpool Street” 2010 /

/ 15


STUDIJ U INOZEMSTVU

N

akon završetka dodiplomskog studija u Puli i nekoliko godina radnog staža, Franko Božac upisuje postdiplomski studij u Londonu. Nakon bogatog iskustva dobivenog na Royal Academy of Music, otvaraju mu se mnoga vrata te započinje svoju koncertnu djelatnost. Dovoljno je spomenuti da je prilikom jednog koncerta na kojemu je svirao posjećenost ljudi bila oko 30.000. Franko Božac je, između ostalog, bio i moj profesor na današnjem Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, a priliku za ovaj intervju smo uspjeli dogovoriti između njegovih mnogobrojnih koncerata i putovanja kojima je u zadnje vrijeme dosta zaokupljen. Na samom početku moram Vam priznati da imate odličnu web stranicu. Vidim da ste vrlo svjesni tog medija pa me zanima Vaš stav o novim medijima. Jesu li oni važni u današnjem svijetu, gleda li se vani drukčije na njih? Isto tako sam primijetila da imate i svoj logo. Svakako. Važnost medija je od velikog značaja. Danas je posebno bitan Internet i vrlo je važno „zaživjeti digitalno“ kako bi ljudi mogli brže i kvalitetnije doći do željenih informacija. Moramo uvijek ići u korak s vremenom i pridržavati se pravila koja u određenom trenutku vrijede. Svako vrijeme nosi svoju kvalitetu, a danas je to kvaliteta brzine. Ljudi nemaju vremena za gubljenje i potrebne su im jasne, brze i kvalitetne informacije koje se mogu pronaći na jednome mjestu. U svijetu je osobni website s popratnim sadržajima potpuno uobičajena pojava gotovo svakog glazbenika koji se profesionalno bavi glazbom. To nije stvar

16 /

/ 2010

prestiža, već potreba koja je neminovna, a u koju je potrebno puno uložiti. Moj je logo dizajnirao gospodin Neven Udovičić, a website izradio prof. Branko Škara. Logo je također u funkciji približavanja informacija zainteresiranim promotorima i u ulozi je stvaranja brenda i prepoznatljivosti. Jeste li toga postali svjesni kad ste došli u London ili ste i prije imali neke ideje o tome? Također mi recite kako je došlo do Vašeg usavršavanja u Londonu, gdje i što ste točno završili, kod kojih profesora, koliko dugo ste bili tamo...? I prije sam bio svjestan važnosti medija i kakvu ulogu oni imaju, ali više-manje u teoretskom smislu. Međutim, pri dolasku u London, obzori Vam se stostruko prošire, a Vi dobivate uvid u praktičnost medija. Čovjek bi uvijek trebao raditi na sebi. Kritike i pohvale bi trebao shvaćati kao smjernice u vlastitoj evoluciji i kao glazbenika i kao čovjeka i to s vječitom tendencijom i žarkom željom za neprestanim nadograđivanjem, učenjem i usavršavanjem. Svatko u svom životu ima životno raskrižje koje ga odvede u novu pustolovinu koja mu može promijeniti čitav život. Postoje trenuci kada ste duboko uvjereni da je to što radite dobro za Vas i Vaše bližnje te kada Vam nešto iznutra govori da to jednostavno trebate učiniti. Upravo se to dogodilo meni: godinu dana prije nego što sam počeo pohađati poslijediplomski studij na elitnoj Royal Academy of Music, položio sam prijamni ispit za PGdip (poslijediplomski studij harmonike) te sam iduće dvije godine studirao u klasi prof. Owena Murraya u Londonu. Taj je studij zamišljen kao most između akademizma i koncertnog podija u teoretskom i praktičnom smislu.

Kako Vas se dojmio sam grad? Kakav je tempo života, koliko se karakter ljudi razlikuje od našeg? U London sam se zaljubio od prvog trenutka kad sam stupio nogom na Liverpool Street. Dinamičnost kojom su se ljudi kretali, brzina, internacionalnost ljudi, kultura i živopisnost boja koje su me svakodnevno okruživale odavale su dojam grada koji nikada ne spava, grada u kojem je sve moguće, gdje ni u jednom trenutku nećete osjećati dosadu, i grada u kojem se nećete osjećati strancem. London je grad u kojem Vam se slučajni prolaznik, ako ga zbog žurbe ili nespretnosti okrznete, obrati s: „I’m sorry sir!“. Grad u kojem se događa asimilacija stanovništva iz svih krajeva svijeta, a razlika autohtonog stanovništva (koje je de facto u manjini) i novopridošlih stanovnika se gubi, osjećate se (ili sam se barem ja tako osjećao) stopljeni zajedno s njima u jednu veliku i važnu cjelinu kojoj je ime - London. Ako me pitate po čemu se ljudi razlikuju ovdje i tamo, onda će moj odgovor biti prvenstveno, po individualizaciji. Tamo su ljudi iznimno individualizirani ili bolje rečeno otuđeni jedni od drugih jer su prilike upravo takve. Biznis, profesionalnost i uspjeh su na prvom mjestu, a onda tek ostalo. Imam osjećaj da bih o toj temi mogao pričati danima, ali o tome možda više nekom drugom prilikom. Jeste li ikada poželjeli i ostati tamo? Svakako! Bio sam veoma blizu toga! Bio sam došao do tog stadija da ne mogu živjeti bez tog okruženja, bogatstva, kulture, otvorenosti uma i duha. Naime, prilikom polaganja audicije za profesora harmonike, dobio sam posao kao predavač na Morley

college-u, u strogom centru Londona u kojem mnogi poznati profesori s eminentnih akademija, kao što je Trinity College of Music, Guildhall, Royal College of Music, rade honorarno. Ovaj mi je posao trebao poslužiti i kao vrlo dobra odskočna daska za buduću karijeru. Međutim, iako sam bio prvi na listi, morao sam otkazati jer sam samo dva tjedna prije toga potpisao ugovor s poznatom kazališnom kućom New End Theatre u Londonu... Zbog tog sam ugovora, koji je uključivao izuzetno mnogo angažmana i putovanja koja su se poklapala, morao otkazati posao na Morley College-u. Uvijek žalim zbog toga. S druge strane, za uspjeh i probitak morate uložiti minimum desetak godina napornog rada, dokazivanja i izuzetnog žrtvovanja. Tek tada počinjete ubirati plodove svog rada. Kad sam se vratio u rodni zavičaj sve je izgledalo tako tužno i tmurno da se u idućih godinu dana nikako nisam mogao priviknuti, bio sam jako tužan. Srećom (ili nesrećom), čovjek posjeduje jedno veoma moćno sredstvo koje mu pomaže da prebrodi takve situacije, a to je proces zaboravljanja i ponovnog prilagođavanja. Vjerujem da ste u Londonu stekli mnogo poznanika, ali i vrijednih kontakata. Tko su ljudi koji će Vam duže ostati u sjećanju i s kojima možda želite surađivati i na profesionalnom polju? Da, stekao sam izniman broj poznanika i prijatelja od kojih su većina izvanredni glazbenici koji su stekli veliku popularnost i zavidan profesionalni nivo koji neprestano raste i sazrijeva. Mogu reći da nema ni jedan kontinent na ovoj kugli zemaljskoj s kojeg nisam stekao poznanike i prijatelje s kojima i danas redovito održavam kontakte. S puno njih

sam već surađivao, s nekima i dalje surađujem, a u planu su i buduće suradnje, tako da se želje neprestano ostvaruju. Svakako tu moram spomenuti i suradnju s izvanrednim dirigentima i orkestrima s kojima sam imao čast surađivati i s kojima bih želio i nastaviti surađivati, a ima naznaka da bi se to uskoro trebalo i realizirati. Nadalje, imao sam priliku surađivati sa svjetski poznatim pedagozima različitih profila (glasovira, violine, viole, violončela, čembala, gitare, flaute, trube, klarineta, udaraljki, harfe, specijalista za baroknu glazbu, suvremenu glazbu itd.) od kojih sam puno naučio te ih još uvijek posjećujem i dalje učim od njih. Kako se u jednom Londonu gleda na naš instrument? Koliko je on raširen i prihvaćen? Ovo je iznimno interesantno pitanje. Naime, u tom je podneblju (prvenstveno na Royal Academy of Music) harmonika iznimno dobro prihvaćena. Zbog toga su se zvukovi harmonike čuli u gotovo svim najelitnijim londonskim koncertnim dvoranama kao što su: Wigmore Hall, Queen Elizabeth Hall, Royal Albert Hall, Barbican itd. Mislim da je to od izuzetnog značaja jer je u tom slučaju naš instrument stavljen uz bok svim ostalim instrumentima te ga se tretira s poštovanjem. Kako ste do sada zadovoljni s Vašim razvojem karijere? Osim solističke karijere, imate i svoj duo. Recite nam nešto o tome. Čovjek ne bi trebao nikad biti u potpunosti zadovoljan, uvijek ima puno toga što bi se moglo napraviti bolje i više. Međutim, preduvjet za to mora biti isključivo ljubav i predanost tom pozivu jer ako to nije tako, rezultat će biti samo osjećaj praznine i neispunjenosti koja vodi u nezadovoljstvo

i depresiju. Zato uvijek gledaj dalje, radi, stvaraj, trudi se s istinskom ljubavlju i poletom malog djeteta pa će rezultati doći sami po sebi iako oni na kraju i nisu toliko bitni, u stvari, bitan je put. Istina je, imam i svoj duo čije je ime „Duo Mascagni“ (ime je dobio po talijanskom skladatelju i dirigentu Pietru Mascagniu), a naziv nismo izmislili mi, već naši promotori i agenti. Duo Mascagni je osnovan 2007. god. na Royal Academy of Music u Londonu, kao rezultat suradnje između mene i malteške pijanistice Charlene Farrugie, koju glazbeni kritičari i publika nazivaju “enfant terrible of Maltese Piano”. Smatra se jednom od najboljih pijanista ikada proizašlih s malteške glazbene scene. U dobi od 13 godina svirala je s Nacionalnom malteškom filharmonijom i tako stvorila rekord kao najmlađa glazbenica koja je ikada svirala s tim orkestrom. Evo samo nekoliko isječka iz novina i kritika poznatih pijanista koji su iskazali svoje mišljenje o Charlene Farrugi kao pijanistici: ”...Njezine briljantne oktave, impozantni akordi, izvanredne terce i ugodan staccato imaju brzinu, preciznost i sjaj koji se mogu usporediti s nekim od najvećih pijanista našega vremena“, “The Sunday Times of Malta”; “Najnadarenija pijanistica kojoj predstoji blistava pijanistička budućnost”, Manuel Villet (službeni korepetitor legendarnog Yehudi Menuhina); “Pijanistica koja posjeduje izvanredne glazbene sposobnosti, njezin recital u Jacqueline du Pré Hall-u ostavio je sjajan umjetnički dojam”, M. Papadopulos; “Pijanistica iznimnog talenta”, legendarni Gary Graffman. Inače Charlene nastupa u velikim dvoranama diljem svijeta, kao solist i s orkestrima, između ostalog po Francuskoj, Irskoj, Malti, Hrvatskoj, Mađarskoj, SAD-u, Belgiji, Nizozemskoj, Italiji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Monaku, Velikoj Britaniji… 2010 /

/ 17


STUDIJ U INOZEMSTVU Trenutno radi na svom doktoratu te privatno studira u Italiji kod jednog od najboljih svjetskih pedagoga, profesora Borisa Petrushanskya. Za kraj, planovi? Na webu vidim da Vam je kalendar pun raznih događanja i koncerata. Planovi projekata se rade godinu, dvije unaprijed tako već sada imamo naznake što će se dogoditi u 2012./13. godini. Ima dosta projekata koji su u tijeku i koji bi

se uskoro trebali objelodaniti. U planu su i turneje (kao solist, kao član različitih komornih ansambala i Dua Mascagni te kao solist s raznim orkestrima), a svakako je tu i pedagoški rad koji me dodatno ispunjava i motivira te upotpunjava kao glazbenika. Razgovarala: Marija Plentaj

STUDIJ U HANNOVERU ME IMPRESIONIRAO

Razgovarala: Marija Plentaj

S Igorom Krizmanom sam se zadnji put susrela na Svjetskom kupu harmonike koji je bio održan u Varaždinu. Odmah mi se učinilo kako bi on bio zanimljiv sugovornik kao natjecatelj u jednoj od kategorija. Budući da smo studirali u isto vrijeme u Puli te smo se od prije dobro poznavali, našli smo se neobavezno u jednom kafiću i odradili intervju, a sve to u pauzi između nekih kategorija koje smo htjeli poslušati te probe Svjetskog orkestra. Intervju je protekao vrlo ležerno, a Igor je odgovarao na pitanja u maniri glazbenika koji iza sebe ima već podosta sličnih razgovora “u nogama”. U Hrvatskoj još nema postdiplomskog studija iz harmonike, i svi koji se odluče za taj stupanj obrazovanja moraju otići u inozemstvo. Jedan od njih je Igor Krizman. On je izabrao Njemačku. Daljina, jezik, drugačija kultura, novi ljudi… samo su neke od situacija s kojima se susretao. Gdje se trenutačno nalaziš i čime se baviš? Ja sam trenutno na postdiplomskom studiju u Hannoveru. Ta razina studija zove se Solisten Klasse. U Njemačkoj traje 18 /

/ 2010

2010 /

/ 19


STUDIJ U INOZEMSTVU 2 semestra. To se događa zbog promjene jezika, promjene profesora... Tako da bi to možda mogli poistovjetiti s ovim novim sistemom bolonje 4+1. Ja sam otišao u Hannover nakon završetka svog studija i upisao prvo “K” razinu. To sam diplomirao u 2. mj. 2010. godine pa sam tada imao poseban prijamni za ovu razinu koju sad studiram, a to je Solisten Klasse. To je najviši stupanj studija u Njemačkoj. Dakle, nisu ti uzeli u obzir ispit s “K” razine da ti ujedno bude prijamni i za ovu sljedeću? Ne, priznali su mi diplomu koju sam ovdje odradio, ali sam morao položiti i prijamni ispit za tu razinu. Međutim, bez obzira što sam kasnije bio njihov student, za svaku razinu studija ponovno je prijamni ispit. Na našim akademijama, koliko sam ja upoznat s bolonjskim sustavom, funkcionira 4+1 i automatski se upisuje dalje. Možda je uvjet eventualno odlična ocjena na završnom ispitu, to nisam siguran. U Njemačkoj u svakom slučaju moraš imati odličnu ocjenu i moraš dodatno položiti i taj prijamni. Za taj Solisten Klasse je posebno stroga selekcija i koncipira se komisija koja je jednaka za sve instrumente. Prijamni se provodi u dva dana i najcjenjeniji profesori s raznih odjela tog fakulteta odlučuju je li ta umjetnička razina prihvatljiva za Solisten Klasse ili ne. Dok su za ove druge razine uvijek prijamni organizirani po odjelima. Reci mi, kako si se odlučio za nastavak svog studija baš u Hannoveru? Za Hannover sam se odlučio zato što sam čuo već za prof. Elsbeth Moser koja predaje tamo, za njene uspjehe, i umjetničke i pedagoške. Tada sam se počeo i raspitivati kakav je gore studij. S druge strane, 20 /

/ 2010

STUDIJ U INOZEMSTVU imao sam s njom prilike raditi na nekoliko Master Klasseova u Puli gdje je ona bila pozvana u sklopu Međunarodne ljetne škole i čak kasnije od Fakulteta. Imao sam također priliku od svojih prijatelja direktno dobiti povratnu informaciju kakva je tamo situacija na studiju jer su oni već bili tamo. Kod njih sam se raspitao kako ona radi, kakva je atmosfera uopće, što pruža, koje su prednosti studija u Hannoveru, što se tiče Akademije i što se tiče grada. Kad sam skupio sve te informacije - onda sam se odlučio za Hannover. Koji su bili tvoji prvi dojmovi kad si došao tamo? Na početku sam bio impresioniran svime zato što je za mene to bila velika promjena. Hannover je, kao prvo, puno veći grad od Pule, ima daleko bogatiju kulturnu scenu, Akademija broji preko 2000 studenata. Takva atmosfera je za mene bila vrlo motivirajuća, uopće za rad, lijepo sam se osjećao u tom okruženju, upoznavao sam brojne ljude iz cijeloga svijeta. Akademija je izuzetno internacionalna i, tako kažu, a i ja vjerujem u to s obzirom na rezultate studenata, jedna od najboljih u Europi, a samim time i u svijetu. Ima izvrsne profesore koji su na svjetskom glasu. Pomalo sam se upoznavao s događanjima na fakultetu, posjećivao razne koncerte klasa, orkestra fakulteta itd... Za mene je to stvarno bilo jedno sasvim novo iskustvo, izuzetno pozitivno i motivirajuće. Bio sam prepun dojmova na početku. Kasnije su se svi dojmovi pomalo slegli i filtrirali u nekakvo određeno iskustvo. Jesi li nekog poznavao kad si došao tamo? U Hannoveru studira još uvijek, a i studirala je i prije mene moja najbolja prijateljica, Mateja Zenzerović. Mi se stvarno poznajemo od malena. Krenuli smo

zajedno u OKUD-u pa onda preko srednje glazbene škole u Puli. Nakon toga je ona otišla na studij u Hannover, ja sam ostao u Puli, ali eto, sad opet studiramo gore zajedno. Od nje sam i dobio najviše informacija. Koliko često dolaziš u Pulu i kako tvoja izbivanja podnosi tvoja bolja polovica? To je možda najbolje nju pitati... (op.a. smijeh... ona je kraj nas). U svakom slučaju nije jednostavno. Zato što, koliko god taj put i nije toliko skup, mislim, relativno, sve je skupo kad nemaš love, i nije to neki veliki iznos i da se to organizirati, međutim, nema smisla dolaziti u Pulu na 2 dana. Znači, doći ćeš barem na 7 dana. A slobodan period od 7 dana je vrlo teško pronaći zato što se stvari dosta intenzivno događaju i stalno je nešto prisutno, nekakvi projekti, neke probe s komornim sastavima i imaš jako puno posla za solističku pripremu. Također, s prof. Moser imam satove redovno svake sedmice. Vrlo je teško isplanirati pogodan trenutak kada si uzeti tu pauzu. Ja se trudim koliko je to moguće sve izbalansirati i u svakom slučaju sam uvijek za božićne i novogodišnje praznike kući i u 3. mj. kad imamo semestarsku pauzu. Međutim, nekad i Tamara dođe kod mene pa nekako uspijevamo. Kako ti se sviđa način rada na toj Akademiji i kakav je u usporedbi s našim sustavom rada? Kako na osnovu toga izgleda tvoj tipičan dan tamo? Pa dobro, što znači “tipičan dan”? Tipičan dan za jednog studenta instrumentalnog odjela izgleda otprilike ovako - probudiš se, doručkuješ, vježbaš, ručaš, vježbaš... Ja više vježbam popodne i predvečer, to je moj bioritam. Moj tipičan dan se sastoji od određenog vremena provedenog u

vježbanju, i od određenog vremena provedenog s prijateljima. Znači, svaki dan popijemo zajedno kavu, odemo na ručak, imamo neku aktivnost sportsku ili zabavnu ili se navečer ode na neki koncert itd... Ali mislim da za svakog instrumentalistu koji malo ozbiljnije studira, kao ja, koji trenutno sad gore na ovoj razini studija nemam nikakvih drugih predavanja osim harmonike... Znači, nemaš teoretskih predavanja? Teoretskih predavanja nemam, mogu fakultativno, ako baš imam interes, otići na neka predavanja i slušati ih.

jednog studenta. Tako da je tu lista čekanja velika i ima malo i politike, koji profesor je utjecajniji itd... Tako da se ne možeš osloniti samo na to, već se u stvarnosti trebaš dati u nekakav, ajmo reći skoro… U potragu? U potragu za orkestrom! Prije si morao, ako si svirao negdje izvan Hannovera ili izvan Njemačke uopće, osigurati komisiji da dođe tamo, a sada ipak možeš poslati snimku ili DVD. Ti si u klasi Elsbeth Moser. Dojmovi o njoj?

Ja sam izuzetno zadovoljan. Mislim da sam jako puno naučio Imaš li na kraju završni rad na od nje. Mislim da sam stekao već neku temu ili je tvoj završni rad, u poprilično solidne osnove i ovdje biti, tvoj koncert? na studiju u Hrvatskoj. U radu s njom, meni je izrazito bilo bitno da Za ovu razinu studija program do nekog glazbenog djela i izrade je koncipiran tako da se moraju pristupa skladbi dođemo u popoložiti tri dosta velika ispita. Ta gledu diskusije i dijaloga. Ona mi tri ispita se sastoje od: 2x po sat dozvoljava da i ja imam svoje ideje, vremena solističkog recitala te ali ih međusobno diskutiramo, pola sata komorne. Pod prvi ispit usklađujemo i tražimo najbolja bi spadalo sat vremena programa izvođačka rješenja da bi te ideje solistički i pola sata komorne. izrazili. Taj način rada mi se zaista Drugi ispit bi bio kao solistička izuzetno sviđa, jer ima profesora večer, ali malo veće forme koncikoji inzistiraju isključivo na svom piran koncert. Dok na prvom ispitu vidu interpretacije. S druge strane, moraš imati različita razdoblja, ona kao izvođač mi je također na drugom ispitu si čak slobodan dala jako puno dobrih savjeta u po izboru programa, iako moraš pogledu samog vladanja instruimat određeni koncept i određenu mentom pa i u pogledu prstometa. ideju, ali dozvoljeno je da sviraš Naravno, to sve ide nekako spončak i kompozicije jednog autora i tano i jedno s drugim naprijed, napraviš tematsku večer. Treći ispit kako se razvijaš, kako se dolazi do je koncert s orkestrom. Taj ispit kod određenih problema u skladbama nas na Akademiji nije moguće poti se problemi rješavaju. Ona je lagati s klavirom (na nekim drugim žena koja već ima 60 i nešto goakademijama je moguće). Na našoj dina, izuzetno bogato izvođačko Akademiji inzistiraju da sviraš s iskustvo i na području komorne orkestrom i ti moraš sam pronaći muzike i solistički, puno uspjeha, orkestar. Možeš se prijaviti za surađivala je s puno vrhunskih školski orkestar, međutim tu je jako svjetskih muzičara kao Gidon puno studenata, lista čekanja je Kremer, Boris Pergamenščikov, ogromna... Školski orkestar radi po Maria Kliegel... Stvarno je radila projektima, imaju jedan projekt po najrazličitije vrste komornih sasemestru i tu ima mjesta za samo stava i naravno da je onda i od tih

muzičara puno toga i sama naučila i drugačije pristupala i svom instrumentu na temelju tih iskustava. Ona i danas ima jako puno energije, volje, želje i entuzijazma da prenese svoje znanje. Zaista se može reći da nju taj pedagoški posao ispunjava, predano ga radi, ima ogromnu klasu, u suštini, rijetko koji profesor ima 20-ak studenata u klasi. Pet dana u tjednu je na Akademiji... Plus toga još i svira. Naravno da onda iza svega toga ima jako puno pozitivnog što jedan student od nje može i dobiti. Jesi li imao probleme s jezikom kad si došao tamo? Kako si njime ovladao? Ma nikako... (op.a. smijeh). Moje poznavanje njemačkog je bilo izuzetno nisko i poprilično loše. Međutim, služio sam se jako dobro engleskim jezikom. Bila je i sreća da moja profesorica vlada s kojih 5-6 svjetskih jezika, tako da mi nije bio nikakav problem komunikacirati s njom. Ali u većini situacija s engleskim je moguće komunicirati s 90% studenata tamo, pošto dolaze od svuda. No, na postdiplomskom studiju to nije uvjet. Za dodiplomski studij je uvjet. To sam te baš htjela pitati, je li i tebi bio uvjet? Ne. Još je i moja profesorica napisala Akademiji da će sa mnom održavati nastavu na engleskom jeziku i da se ja odlično služim tim jezikom. Kakav je standard života gore? Imaš li neku stipendiju? Da, imam sreću da imam jednu poprilično uglednu njemačku stipendiju. To je stipendija DAAD. To je kratica za Njemačku akademsku službu za razmjenu studenata. To je jedna ogromna organizacija koja financira studije iz svih 2010 /

/ 21


STUDIJ U INOZEMSTVU područja, ima svoje podružnice po čitavom svijetu i promovira njemačku akademsku zajednicu. Selekcija je dosta rigorozna jer ta organizacija nije sastavljena od nekih službenika, menadžera i poslovnih ljudi koji skupljaju papire, nego zaista za svako područje studija organiziraju stručnjake iz tog područja. Ta stipendija mi je sasvim dovoljna za moje osnovne životne potrebe tamo i to mi je olakšavajuća okolnost jer se mogu maksimalno posvetiti studiju, ne moram se brinuti oko financija, oko poslova itd. Prvu godinu nisam imao tu stipendiju pa sam onda i radio neke studentske poslove. Hannover je poznat kao sajmište jer imaju svakih mjesec dana neke sajmove, općenito je velik grad i ima jako puno nekih mogućnosti, puno jednostavnije se dolazi do tih nekih osnovnih sredstava za život, nego kod nas. Naravno, ima i puno više mogućnosti za svirati, nastupa u sklopu kakvog koncertnog ciklusa ili na nekom festivalu, manjem koncertu, na nekim privatnim zabavama, poslovnim skupovima, organizacijama koje imaju dodjele nekih nagrada, neku svoju godišnjicu itd. Konzumacija kulture je jednostavno na jednoj višoj razini u toj zemlji, i općenito potreba za kulturom je izraženija pa ljudi onda traže i interesiraju se za mlade muzičare. Čak i na samoj Akademiji postoji osoba koja je zadužena za odnose s javnošću, koju određene organizacije ili privatne osobe mogu jednostavno nazvati i tražiti nešto interesantno za tu i tu manifestaciju. To su mali koncerti, ali se može pristojno zaraditi. Koje uspjehe bi izdvojio kao najveće do sad? Neke nagrade, koncerte? Pa... neki moj prvi rezultat na koji sam izrazito ponosan je bila

22 /

/ 2010

1. nagrada na Državnom natjecanju 1998. godine. Nastupao sam i na Međunarodnim susretima harmonikaša u komornim sastavima, kao solist, s orkestrima, međutim, izdvojio bih nastup na Svjetskom trofeju. A evo, i sad se nalazimo na jednom takvom trofeju… Tako je. A prvi put sam nastupio na Trofeju 2001. godine. Gdje je to bilo? To je bilo u Lorienu, u Francuskoj, za mene jedno ogromno i nezaboravno iskustvo. Natjecanje se sastojalo od 3 kruga, ja sam se tada natjecao kao junior. Otišao sam na to natjecanje bez ikakvih očekivanja, a osvojio sam 3. nagradu. Sve su to vrijedna iskustva

i nastupi na tim natjecanjima zato što je svako natjecanje specifično za sebe, a i onda sam se pomalo kroz sva ta iskustva upoznavao s tim faktorom različitog mišljenja komisije. Kad sam bio mlađi mislio sam, samo da što bolje odsviram to ću bolje proći. No, kasnije sam shvatio da i neki drugi aspekti igraju vrlo bitnu ulogu. Počeo sam drugačije gledati na neke uspjehe ili neuspjehe na samom natjecanju, tako da ih ne bi izdvajao kao nešto presudno. Nažalost, harmonikaška natjecanja su još uvijek takva da ona ne donose jednom glazbeniku neke veće prilike, osim nekoliko prilika za pojedini koncert, i zaista nema pravog menadžmenta koji onda otvara određena vrata nekakve koncertne karijere ili takve mogućnosti kao što je to slučaj kod drugih instrumenata. Tako da onda po tom pitanju ne bih stavio možda akcent na natjecanje kao nešto presudno u određivanju nekakvog životnog puta jednog glazbenika.

“Hannover je puno veći grad od Pule, ima daleko bogatiju kulturnu scenu, Akademija broji preko 2000 studenata. Takva atmosfera je za mene bila vrlo motivirajuća, uopće za rad, lijepo sam se osjećao u tom okruženju, upoznavao sam brojne ljude iz cijeloga svijeta.”

Što sad nakon studija? Povratak u Pulu? Imaš li neke ciljeve, planove? Ja se u svakom slučaju pla-niram vratiti u Hrvatsku. To ovisi o nekoliko aspekata, o određenim događanjima u Hannoveru, tamošnjim projektima, mogućnostima. S druge strane, pratim i situaciju koja se događa u Hrvatskoj. Gledat ću da biram trenutak povratka tako da se imam na što vratiti, dakle, određena mogućnost za zaposlenje jer je to jedan vrlo bitan segment. Ne samo napustiti situaciju u Hannoveru i doći na “ništa”. Nadam se da ćeš se što prije vratiti. Hvala na razgovoru. Hvala i tebi.

2010 /

/ 23


NATJECANJA

Susreti harmonikaša -

mjesto druženja i sklapanja prijateljstava Razgovarala: Marija Plentaj Ovaj intervju radimo povodom činjenice da si ti ove godine preuzeo vođenje organizacije Međunarodnih susreta u svoje ruke. Reci mi - kako si se nosio s tom ulogom, kako je sve prošlo i kako si zadovoljan? Pa iskreno, prošlo je iznad očekivanja. To mi je ponuđeno od strane Upravnog odbora OKUD-a Istre, a i moram reći da se nekako

prirodno nametalo da ja budem nasljednik Damira Bužlete, pošto sam bio njegov učenik godinama, i godinama sam bio na Susretima i kao solist i osvajač Kupa u komornom sastavu i orkestru. Bio sam već i puno godina prije u svemu tome, i u Odboru i nekako, kažem, nametalo se samo po sebi…

Dakle, i prije si bio u samoj organizaciji. Da. Još tada sam stekao puno prijatelja iz svijeta harmonike i puno iskustva, tako da su sada svi i stali na moju stranu i mislim da sam stvarno odradio, uz veliku pomoć naravno ostalih dvadesetak, neću reći radnika, već prijatelja koji su bili u organizaciji Susreta, velik posao.

Dakle, to je ta pomoć sa strane. Znači oko dvadesetak ljudi sudjeluje u samoj organizaciji te manifestacije?

Susretima kao natjecatelj. Kako ti se natjecanje činilo onda, a kako sad iz današnje perspektive?

Nešto više od dvadesetak. Najčešće članovi harmonikaških orkestara i članovi OKUD-a.

A... teško je to komparirati... Nekako, ne znam, mogu primijetiti da što se kvalitete tiče, iz godine u godinu drastično raste. Vidi se da se ti natjecatelji sve više posvećuju tome i da su stvarno jako dobri. Moram reći da je nekad Srbija bila daleko iznad svih, a sada se već polako i ostale zemlje približavaju tom nivou. Ima fantastičnih orkestara. Ove godine, konkretno, to su bili orkestri iz Slovačke i Francuske, a bili su u samom rangu s našim Akademskim orkestrom. Nije više ni tako rijedak slučaj da netko iz drugih zemalja, konkretno, Bosna ove godine, koja me iznimno oduševila, odnese veći

Reci nam nešto o samoj povijesti te manifestacije.

Nalazimo se na Ljetnom kampu u Tinjanu, u konobi, u samom srcu Istre. Kasno je ljetno popodne. U pozadini se čuju udaraljkaši, u tijeku je pauza prije večere, dječji žamor dopire s bazena, a Talijani za susjednim stolom glasno razgovaraju... Idealan trenutak za razgovor s kolegom koji je ove godine preuzeo konce Međunarodnih susreta u Puli. Riječ je o Daliboru Boljunu. Razgovor ugodni pročitajte u nastavku… 24 /

/ 2010

Susreti su danas međunarodno priznato natjecanje harmonikaša uvršteno u svjetske kalendare glazbenih zbivanja, to je susret glazbenih talenata, pedagoga, koncertista, dirigenata, skladatelja... Prvi susret harmonikaša održan je 1964. godine. Od 1983. godine odvija se bienalno, a od 2008. svake godine. Znam da si i sam sudjelovao na

broj nagrada. Bosna je ove godine imala jako dobre sudionike, dosta pobjednika, a i neke apsolutne pobjednike u svojoj kategoriji. To me baš veseli, da se, u biti, sve zemlje približavaju onome što je prije bila recimo Srbija. Dugo si na tim Susretima i možeš li primijetiti, i sam si spomenuo, taj neki trend? Postoji li neka zemlja koja je ipak malo dominantnija od druge? Neki natjecatelji iz te zemlje ili tako nešto? Ili ne postoji? Pa... pošto se Susreti održavaju u Puli, onda je to Hrvatska. Najčešće su to hrvatski predstavnici. Mada kažem, nema pravila. Ove godine je bilo puno Slovaka i Čeha, zahvaljujući Ladislavu Horáku koji je promovirao to u svojoj i u susjednim zemljama, ali 2010 /

/ 25


NATJECANJA svake godine oduševi neka druga zemlja i iznenadi svojim dolaskom. Već sam rekao, ove godine je to bila Bosna i Hercegovina sa svojim orkestrom, komornim sastavima, a pogotovo solistima koji su bili osvajači u svojim kategorijama i apsolutni pobjednici. Jedno pitanje vezano uz samo natjecanje. Pretpostavljam da je natjecanje godinama raslo. Imaš li neki podatak koliko je sudionika na natjecanju bilo, recimo te 1964., a koliko ove 2010. godine? Čitao sam baš o tim brojkama pošto sam voditelj toga, i mogu reći da je trend da broj sudionika sve više raste. Nekad je tu bilo možda 100-tinjak, 200-tinjak natjecatelja, sada ih je već 600, mada je u onim “zlatnim godinama”, 70-ih i 80-ih, znalo čak i tada biti do 600 solista. Ove godine je bilo 300-tinjak solista, a ostalih 300 je spalo na komorne sastave i orkestre. Susreti su oduvijek bili odlično posjećeni, a broj sudionika varira od godine do godine, od kojih 500-tinjak do čak njih 1500, 90-ih godina prošlog stoljeća! Probaj izdvojiti neke od najpoznatijih i najvećih imena koja su do sada bila u komisiji ili nastupala na nekim od koncerata. Komisija je uvijek u sastavu svjetski renomiranih glazbenika, i to ne samo harmonikaša. Tu ima i klavirista i poznatih pedagoga, dirigenata, koncertista… Iskreno, ne bih nikoga izdvajao. Sve su to moji prijatelji. Znači, nisu samo iz harmonikaške branše. Da, to su ujedno prijatelji i jako dobri ljudi, tako da jednostavno ne bi izdvajao nikoga. Svi su tu nekom svojom zaslugom. 26 /

/ 2010

NATJECANJA Reci mi svoje mišljenje o tome zašto bi se neki učenik trebao okušati na nekom od natjecanja? Što ono nosi? Je li to samo pozitivno iskustvo ili vidiš i neke negativne strane? Pa evo, mogu reći na svom primjeru, ja sam kretao kao solist. Bio sam prisutan na svakom Susretu i moram reći da na početku nisam baš blistao. Meni je 1. nagrada na Susretima, a i sada mislim da je tako, nešto što nije dostupno svakom. To je neki luksuz. I ja moram priznati da kao solist nisam osvojio 1. nagradu, ali opet, stekao sam puno iskustva, stekao sam puno prijatelja, neki od njih su danas i u žiriju ovdje, neki su sa mnom u organizaciji Susreta... U svakom slučaju, to je jedan plus. I ako je i bilo loših i negativnih stvari, to se sve zaboravi. Puno je emocija, suza, veselja, a na kraju se to sve svede na jedno prijateljstvo i druženje, pogotovo s ljudima s kojima se ne vidiš po godinu, dvije, tri i onda se “susretneš” na Susretima. Otuda i taj naziv - “Susret harmonikaša”. Da... Nekako uvijek uz Pulu i Međunarodne susrete vežemo i Ljetnu školu harmonike. Kakvi su planovi vezani konkretno uz nju? Pa evo, 2011. ću “oživjeti” Ljetnu školu. Stali smo prije četiri godine na brojci od šesnaest, tako da 2011. planiram napraviti ponovno Ljetnu školu koja će biti samo za soliste za prvu godinu, a kasnije planiramo i komorne i orkestar. Predavači će biti, Miljan Bjeletić iz Srbije, Jovica Đorđević iz Austrije, Matea Zenzerović iz Njemačke i Mario Stefano Pietrodarchi iz Italije. Odvijat će se od 4. - 9. srpnja 2011. god. u prostorijama OKUDa Istre (od ponedjeljka do subote), a koncerti će biti u Franjevačkom samostanu.

Planiraš li iduću godinu uvesti neku novinu u samo natjecanje ili misliš da je ono samo po sebi već dobro postavljeno i nema potrebe ništa mijenjati? U razgovoru s, nazvat ću ih prijateljima, svim tim eminentnim ljudima koji su bili u komisiji, došao sam do saznanja da bi ipak trebalo promijeniti malo propozicije, a sve u smislu dovođenja što većeg broja natjecatelja i približavanja Susreta svima. Kažem, nekada su Susreti bili luksuz, doći u Pulu je značilo da si stvarno dobar. Sada želim da to bude pristupačno svima i bit će sigurno promjena u samim kategorijama. Imate li neke posebne nagrade, sponzora kojeg bi spomenuo? Naveo bih kao sponzora drugu godinu zaredom Hrvatsko društvo skladatelja koje će ponovo novčanom nagradom nagraditi predstavnika koji najbolje odsvira skladbu hrvatskog autora, i samim time potaknuti, nadam se, hrvatske skladatelje da što više pišu za harmoniku. Evo, i za kraj imaš jedinstvenu priliku pozvati natjecatelje na iduće Susrete. Spomeni nam i točne termine. Pa evo, pozivam natjecatelje koji su se opredijelili za taj instrument da dođu u Pulu od 19. do 22. travnja 2011., da muziciraju, da uživaju s nama, da se druže. Kažem, rezultat nije toliko bitan. Steći ćete tu puno prijatelja, puno poznanstava, puno kontakta koji će vam biti potrebni kroz daljnje školovanje i kroz daljnji život. Mislim da nema ništa ljepšeg od toga. Dalibore, hvala ti na razgovoru. Hvala tebi.

HRVATSKO NATJECANJE ZA HARMONIKU U DARUVARU U posljednjih nekoliko godina, kvaliteta sviranja na instrumentu podigla se na vrlo visok nivo. S druge strane, puno je toga na području klasične harmonike ostalo gotovo neotkriveno. Mladi smo profesori koji bi htjeli neke stvari tek istražiti, proširiti vidike te dalje napredovati, stjecati određena znanja i vještine pa tako pokušati realizirati i neke zajedničke ideje. I kao takvi, krenuli smo putem i izvanškolskih okvira... Izlaz iz naša „četiri zida“, najprije smo tražili putem raznih natjecanja za harmoniku koja su nam, zapravo, svima bila na „dohvat ruke“. No, već tada, zaključili smo da je nekolicina takmičenja dostižna samo pojedincima. Kako prosjek ne čine pojedinci, odlučili smo se svi bolje upoznati i povezati kako bi se mogli još češće viđati i razmijenjivati pedagoška iskustva s namjerom da pomognemo jedni drugima oko razine kvalitete sviranja na harmonici, pa smo krenuli družiti se i po školama. Tako smo jednom prilikom, uoči „Susreta“ u Puli, dogovorili da napravimo zajedničko prosviravanje naših učenika, i tada smo se nas troje našli u Daruvaru. U razgovoru, nakon toga, iznesena je ideja o mogućnosti osnivanja natjecanja, kako bi se svi nalazili na tom jednom mjestu...

Natjecanje bi svojim uređenjem trebalo stvoriti uvjete koji bi poticali naše pedagoge i njihove učenike da prisustvuju tom susretu kroz koji bi pokušali jedni drugima pomoći te zajedničkim snagama započeti rad na nekim novim projektima. S druge strane, smatramo da su sva ovakva ili slična događanja neophodna kako bi promovirali i popularizirali instriment, pogotovo u manjim sredinama. Cilj nam je otkrivati i motivirati mlade nadarene glazbenike te poticati razmjenu iskustava i druženje među njima. U svrhu natjecanja, pokušati ćemo i potaknuti skladatelje da pišu nove skladbe za harmoniku putem javnih natječaja te pokušati uvesti i koncerte te organizirati stručne skupove i javne rasprave. Iskreno se nadamo, da će u budućnosti natjecanje u Daruvaru biti zapravo jedno lijepo druženje za pedagoge i učenike harmonike na kojem će, dakle, unapređivati svoja stručna znanja putem planiranih javnih rasprava, susreta, savjetovanja i javnih nastupa, sklapati neka nova prijateljstva i rađati neke nove ideje.

Pišu: Marija Plentaj, Saša Bastalec, Anamarija Nerad

2010 /

/ 27


NATJECANJA Budući da se radi o natjecanju harmonikaških orkestara, možete li nam pojasniti službeni naziv natjecanja? Zašto “festival”?

BELA PL. PANTHY NATJECANJE ZA ORKESTRE KOJE ŽELI PONUDITI NEŠTO VIŠE Slavonski Brod je na temelju dugogodišnje tradicije njegovanja harmonikaškog orkestralnog muziciranja osnovao festival na međunarodnoj razini. Snovi su bili jači od bilo koje prepreke te u narednim godinama s ponosom očekuju orkestre iz cijeloga svijeta. Sanja Nuhanović, organizatorica festivala, otkriva nam kako je prošla realizacija prvog, te kako vidi budućnost festivala. 28 /

/ 2010

U studenom 2010. god. prvi put je održan Međunarodni festival harmonike Bela pl. Panthy u Slavonskom Brodu. Koji su bili uvjeti za sudjelovanje na festivalu? Prvi međunarodni festival harmonike “Bela pl. Panthy” je festival koji je imao za cilj okupiti i ugostiti harmonikaške orkestre. S obzirom da je Slavonski Brod grad u kojem se njeguje umijeće orkestralnog muziciranja već gotovo 50 godina, bilo je logično organizirati rkestara, a izostaviti komorne sa stave te na taj način izbjeći dupliranje Pulskih susreta koji su okupljalište svih kategorija. Natjecanju su mogli pristupiti svi koji

bilo je logično organizirati natjecanje harmonikaških orkestara, a izostaviti soliste i komorne sastave te na taj način izbjeći dupliranje Pulskih susreta koji su okupljalište svih kategorija. Natjecanju su mogli pristupiti svi koji zadovoljavaju elemente forme orkestra i to u tri kategorije (prema dobi sudionika): A kategorija – do 15 godina B kategorija – 15 – 19 godina C kategorija – bez dobne granice S obzirom da smo kao organizatori upoznati s relativno malim brojem učenika harmonike po osnovnim i srednjim školama, a kako znamo da je za orkestar potrebno najmanje 13 članova, u propozicije smo utkali i mogućnost sudjelovanja 30% starijih članova od predviđene dobne granice za A i B kategoriju.

Moram priznati da smo dugo razmišljali o samom nazivu ovog događanja i u početku je bilo nekoliko varijanti. Ono što je svakako presudilo u korist postojećeg imena je činjenica da smo svim sudionicima željeli ponuditi nešto više od samog natjecanja, nešto što nedostaje svim natjecanjima na kojima smo mi imali priliku sudjelovati. Natjecateljski dio jest i treba biti prioritet svih natjecanja, ali ne treba umanjiti vrijednost svih drugih elemenata zbog kojih se svi ti vrijedni i predivni ljudi nađu na istom mjestu. Na svim natjecanjima sudionici su prepušteni sami sebi što je ponekad, a mogu reći i jako često, nezgodno; pogotovo ako se nalazite u tuđoj zemlji. Jednostavno nemate priliku upoznati voditelje ostalih orkestara, porazgovarati, družiti se i zajedno zasvirati. Ti “nedostaci” bili su naša vodilja u organizaciji te smo našim gostima ponudili sljedeće: besplatan razgled grada uz pratnju turističkog vodiča, posjet gradskoj tvrđavi uz “Living history” program, posjet Katarinskom sajmu koji se u istom terminu održava već tradicionalno u našem gradu, zajedničku večeru svim sudionicima koji su bili na Svečanom koncertu otvorenja te DVD svih festivalskih događanja. Inače, riječ “festival” označava događanje kojim se nešto slavi i veliča, a u korijenu riječi je i riječ “fešta”. Mislim da takav naziv ovakvog događaja daje samom događanju jednu novu i veću dimenziju. Dakle “festival”- zašto ne?! Povodom ove manifestacije, podignuta je i bista Beli pl. Panthyu.

Teško je ukratko opisati tko je Bela pl. Panthy, pogotovo ako ste imali tu sreću i čast poznavati ga. Uz to, novine su nezahvalan medij za ovo pitanje jer da smo pred kamerama, jedan osmijeh na mom licu rekao bi Vam više od tisuću riječi. Beci je prije svega bio velik čovjek. Osoba koja je tu, spremna pomoći, potaknuti, pružiti podršku, nenametljivo sugerirati i uvažiti svačije mišljenje. Za većinu nas koji smo prošli kroz njegove ruke, bio je drugi otac. U kulturnom životu grada i šire treba ga istaknuti kao glazbenika, pedagoga, skladatelja, dirigenta, a uz to i kao vizionara, nenadmašivog entuzijastu, poliglota i vrsnog organizatora. Utemeljio je i vodio Brodski harmonikaški orkestar od 1966. godine. Sve članove nije zvao učenicima, nego svojom djecom. Bio je učitelj u punom smislu te riječi, ali ne i samo učitelj glazbe, nego i učitelj života. Koliko je bilo orkestara na natjecanju? U kojim kategorijama su se natjecali? Na natjecanje se prijavilo 6 orkestara, a sudjelovalo ih je 5. Četiri orkestra natjecala su se u C kategoriji, a jedan u A kategoriji. U B kategoriji nije bilo prijavljenih natjecatelja. Koji je bio sastav žirija, a kakvi su bili kriteriji? Kako ste zadovoljni s ocjenama budući da se i Vaš orkestar natjecao? Kako su se plasirali drugi orkestri?

Žiri je bio sastavljen od 3 člana. Denis Modrušan iz Hrvatske, predsjednik žirija te članice Melita Čičić iz Bosne i Hercegovine i Nataša Gehl iz Srbije. Nastupe svakog orkestra ocjenjivali su prema elementima ocjenjivanja predviđenim u propozicijama. Tri su orkestra osvojila prvu nagradu, a ujedno su to orkestri koji su osvojili i novčane nagrade koje su sponzorirali grad Slavonski Brod, tvrtka Pigini te tvrtka Jurić promet. Brodski harmonikaški orkestar izuzetno je zadovoljan brojem bodova i osvojenom nagradom jer nam natjecateljski dio nije bio prioritet u ovom cjelokupnom događanju. Veliki projekti obično zahtjevaju i velike financijske izdatke. Jeste li ste imali problema s financijama i jeste li zadovoljni postignutim? Kada nešto “sanjate” i snovi Vam se ostvare, možete reći da ste uspjeli. To se upravo dogodilo s organizacijom ovog 1. Festivala. Trud i rad se isplatio, a za to su, osim nas samih, zaslužni i brojni sponzori. Najveći sponzor ovog događanja bio je grad Slavonski Brod bez čije financijske injekcije ne bismo mogli realizirati sve što smo željeli. Ovo dakako nije prvi put da Grad prati rad Brodskog

Možete li ukratko reći tko je ustvari bio Bela pl. Panthy? 2010 /

/ 29


NATJECANJA

VARAŽDIN - DOMAĆIN

HARMONIKAŠIMA IZ 30-ak ZEMALJA SVIJETA

„Natjecateljski dio jest i treba biti prioritet svih natjecanja, ali ne treba umanjiti vrijednost svih drugih elemenata zbog kojih se svi ti vrijedni i predivni ljudi nađu na istom mjestu.“ harmonikaškog orkestra. Prije 2 godine, u akciji koju smo pokrenuli za prikupljanje sredstava za obnovu instrumentarija, upravo je Grad donirao novac za 3 harmonike (oko 120.000 kn). Uz to moram istaknuti kako je gradonačelnik dr. Mirko Duspara uspio naći sredstva za još jednu harmoniku te nam je taj iznos uplaćen nekoliko dana poslije održavanja samog Festivala. Od ostalih sponzora izdvajam Brodsko-posavsku županiju, Turističke zajednice grada Slavonskog Broda i Brodsko-posavske županije, Kazališno-koncertnu dvoranu “Ivana Brlić-Mažuranić”, tvrtke Pigini, Jurić promet, Feravino, Jamnica, Ožujsko, Astralis travel, Grafit, Baketarić, tiskare TDA i Delta, a i mnoge druge koji su pomogli kada je trebalo. Treba svakako zahvaliti i medijima koji su pratili sva 30 /

/ 2010

događanja i pomogli na taj način da se glas o ovom Festivalu čuje daleko. Koji je cilj ovog festivala? Što očekujete od njega i kako ga vidite u budućnosti?

žirija, sponzora i medija nakon održanog 1.Festivala odlučili smo sljedeći održati 2011. godine u istom terminu. Stoga, pozivam sve orkestre na 2. međunarodni festival “Bela pl. Panthy” koji će se održati u Slavonskom Brodu 26. i 27. studenog. 2011.godine. Naša službena stranica je www.festivalbela-panthy.com, a na njoj možete pronaći sve potrebne podatke.

Glavni cilj, nas kao organizatora, je okupiti u Slavonskom Brodu svake godine sve veći broj orkestara. Natjecanja ovog tipa, gdje sudjeluju samo harmonikaški orkestri, nema puno. Stoga Razgovarala: Anamarija Nerad svakako težimo da Slavonski Brod postane svojevrsni centar orkestralnih zbivanja. Osim natjecanja tu je i prilika za druženje, razmjenu iskustava, notnih materijala te mogućnost ostvarivanja suradnje orkestara iz raznih područja. Potaknuti tim ciljevima, ali i odličnim reakcijama sudionika,

Natjecateljski duh prestižnog 63. Coupea Mondiala udomaćio se u Varaždinu. Ugostiti 30 zemalja svijeta, sresti eminentne koncertiste i pedagoge, te vidjeti i biti dio svjetskog nivoa sviranja, zaista je bilo veliko zadovoljstvo i velik događaj u listopadu 2010.g. Tjedan u kojemu je održana manifestacija Svjetskog kupa za harmoniku u Varaždinu je iza nas. Sve kategorije, sastanci, koncerti... Razgovarali smo s Vjerom Odak, organizatoricom 63. Coupe Mondiala u Varaždinu i predsjednicom Hrvatskog društva harmonikaških pedagoga.

Prof. Odak, kako se osjećate nakon svega danas? Sad imate i neki vremenski odmak na cijelu situaciju. Pripreme za 63. Coupe Mondiale krenule su sredinom 2008. god. kada sam s ovim impozantnim projektom upoznala gradonačelnika grada Varaždina, Koncertni ured Varaždin i ravnatelja Glazbene škole u Varaždinu te ih informirala o značaju ove svjetske manifestacije, kao velikom organizacijskom obvezom Hrvatskog društva harmonikaških pedagoga, kao organizatora - domaćina ovog prestižnog natjecanja. Dakle, od lipnja 2008. god. do listopada 2010.god. moj život, a poslije i mojih bliskih suradnika, bio je fokusiran na ovaj za nas izuzetno zahtjevan projekt, kako u organizacijskom tako i financijskom smislu. Meni osobno trebalo je nekoliko mjeseci da počnem shvaćati da je to iza mene, i da počnem osjećati zadovoljstvo da je iza mene jedan izuzetno uspješan i po mišljenju mnogih sudionika najbolje organiziran Coupe Mondiale. U ovoj rečenici sam citirala izjave članova žirija: Mirca Patarinija, Miljana Bjeletića, Heather Masefield, Joan Sommers, koji su intervjue dali i HTV-u.

Koliko je vremena bilo potrebno da se organizira manifestacija na ovakvom nivou? Kada su počele pripreme i koliko je ljudi bilo uključeno u organizaciju? Intezivnije pripreme za Coupe Mondiale nastavljaju se od jeseni 2009. god., a odnose se na organizaciju smještaja za sudionike, organizaciju mjesta natjecanja, koncipiranje i osmišljavanje Svečanog koncerta otvorenja, Koncerta hrvatskih harmonikaških orkestara i Završnog koncerta na kojem je nastupio i World Accordeon Orchestra. Za realizaciju svega gore navedenog velike zasluge ima tajnik HDHP-a prof. Saša Bastalec, koji je dao svoj velik doprinos, od koordinacije i kontakata s izvođačima, što uključuje i koordinaciju s dirigenticom Joan Sommers, do rješavanja putnih viza za sudionike te pomoć u rješavanju svih obveza i problema koji su ”neminovna popratna pojava“ ovakvim projektima. Kako se natjecanje približavalo, tako su se povećavale i obveze, traženje sponzora, pripremanje tiskovnih materijala... Kako se povećao obim poslova tako su se aktivno uključili i svojim velikim radom dali izuzetan doprinos: prof. Ljerka Pašalić, prof. Valentina Bašnec, prof. Kristijan Potočnjak i prof. Moreno Vinceković, ravnatelj Glazbene škole u Varaždinu. 2010 /

/ 31


prvih naših razgovora na sastancima HDHP-a izbor pao upravo na Varaždin. Kakvi su komentari natjecatelja na grad? Po reakcijama brojnih sudionika i pohvalama o Varaždinu, kao gradu, te pohvalama i čestitkama za organizaciju Coupe Mondiale koje smo primili sa svih strana svijeta (Novi Zeland, SAD, Kina, Estonija, Srbija, BIH i dr.), imamo razloga biti ponosni na sve što smo predstavili svijetu, a tim više što smo to uspjeli u ovom teškom, recesijskom vremenu.

troškove. Za mene, kao nositelja ovog projekta, kao predsjednicu Organizacijskog odbora i najodgovorniju osobu za realizaciju istog, bio je to ogroman zadatak, koji je uključivao puno energije i truda kod pronalaženja sponzora, koje je zbog teške ekonomske situacije i recesije bilo vrlo teško pronaći. Uz potporu Grada Varaždina,

Ministarstva kulture i Zagrebačke banke, uspjeli smo ovaj projekt “privesti kraju”. Zahvalni smo na pokroviteljstvu i predsjedniku RH, dr.sc. Ivi Josipoviću, koji je na taj način dao na važnosti ovom događaju. Razgovarala: Marija Plentaj

Tko izabire stručni žiri? Vi kao organizator ili C.I.A.? Spomenite neka svjetska imena koja su bila u ocjenjivačkim sudovima. Natjecanje je pratio stručni žiri od ukupno 18 članova, a izbor članova žirija vrši Muzički komitet C.I.A.-e. Od priznatih harmonikaških pedagoga u radu žirija sudjelovali su Viacheslav Semionov, Vojin Vasović, Zoran Rakić, Raimondas Sviackevicius, Jacques Mornet i mnogi dr. Kako je 63. Coupe Mondiale protekao izuzetno dobro i na visokom stručnom i profesionalnom nivou, zahvaljujući Organizacijskom odboru od ukupno šest članova,

danas, poslije jedne vremenske distance, usuđujem se reći da je to bila - ”šestorka veličanstvenih”. Kako to da je Hrvatska došla “na red”, tako reći. Vjerujem da je za dolazak Svjetske harmonikaške udruge C.I.A.e bilo potrebno i svojevrsno lobiranje. Kako Vam je to pošlo za rukom? Organizacija 63. Coupe Mondiale povjerena je HDHP-u na kongresu C.I.A.-e održanom u listopadu 2004. u Pontalieru (Francuska). Te godine, a i godinu dana prije na Coupe Mondiale u Estargonu, Mađarska, osim naših natjecatelja, predstavnika Hrvatske, natjecanje je pratila i grupa od 30

32 /

/ 2010

nastavnika harmonike iz Hrvatske. Mislim da smo na mnoge ostavili dojam respektabilne i aktivne strukovne udruge pa je i to imalo utjecaja na odluku C.I.A.-e o dodjeli organizacije 63. Coupe Mondiale u Hrvatskoj. Nakon što ste doznali da će Hrvatska biti idući domaćin, kako je odabir pao na Varaždin? O odluci gdje da organiziramo Coupe Mondiale nismo trebali puno dvojiti budući da naš “barokni biser“ i grad kulture, Varaždin, po svom sadržaju, zadovoljava sve potrebe: adekvatne prostore za natjecanje (HNK i Glazbenu školu), blizinu hotelskog smještaja, tako da je već kod

Iz kojih su sve zemalja bili sudionici ovog Svjetskog kupa? Na 63. Coupe Mondiale sudjelovali su natjecatelji iz ukupno 29 država: Brazil, Kina, Novi Zeland, Rusija, Moldavija, Estonija, Francuska, Italija, Austrija, Njemačka, Švedska, Finska, Portugal, Hrvatska, Crna Gora, Srbija, BIH, Makedonija i dr. Manifestacija na svjetskom nivou mora imati dobru financijsku pozadinu. Jeste li imali sreće sa sponzorima? Tko je bio pokrovotelj natjecanja? S materijalne strane, priprema ove impozantne svjetske manifestacije iziskuje velike financijske 2010 /

/ 33


NATJECANJA

See you next year in China! Written by: Marija Plentaj During my stay in Varaždin on 63rd Coupe Mondial I encountered a very pleasent girl from China. She was a competitor in Varyete category and was just contesting that day. I thought I could try and have a conversation with her to talk about her stay in Croatia and also get some information about accordion and its placement in China. Her name is MengWei Wang and comes from Shanghai. She shared with me that her first impressions of Croatia and Varaždin were that the city was very refined and that everything was very quiet and at ease. Compered with the country were she lives, she had the feeling everything was realy calm here and she was very satisfied with here stay. This was here first time to enter Coupe mondial competition. Altough she didn’t won any prize she felt quite satisfied because this was her first time in such a large competition. Generaly, she lookes at the competition like a stage on wich one can show themselves. Every competitor is excellent and as long as one shows the best of him/ herself on this stage they are the final winners no matter of the final result. But she wasn’t alone on this competiotion. Beside her, there were 7 more competitor, also her friends, from China. She started compiting with variete music three years ago but have always played it. About next Coupe mondial in China, she thinks it’s a rare chance for here.The arrival of next year Coupe mondial can better reflect the exchange of chinese and foreign students, especially in terms of the accordion. Of course, she feels very proud. Next year Coupe mondial is in Shanghai China. Wang will participate in the group Senior Virtuoso Entertainment Competiton. She said that she want’s to see me again there. Dear Wang - likewise!

34 /

/ 2010

2010 /

/ 35


STRUČNI ČLANCI

Piše: prof. dr. Miradet Zulić

STRUČNI ČLANCI

Mogućnosti i perspektive muziciranja na harmonici

Rijetke su prilike da se jedno od svjetskih značajnijih harmonikaških takmičenja, koja se održavaju svake godine u različitim zemljama, održi u Hrvatskoj. Čast da krajem 2010. godine organizira Svjetski kup pripala je gradu Varaždinu i Hrvatskom udruženju harmonikaških pedagoga. S obzirom na činjenicu da se ovo takmičenje prethodnih godina održavalo na drugim kontinentima (2007. - SAD, 2009. - Novi Zeland) a 2011. će domaćin biti Kina, onda treba imati u vidu navedene činjenice i objektivno konstatirati da su harmonikaši iz Hrvatske imali privilegiju što su imali mogućnost prisustvovanja jednom ovakvom skupu. Svjetski kup harmonikaša – Coupe Mondiale – organizira Confédération Internationale des Accordéonistes (CIA), a prvo takmičenje održano je 1948. godine u Švicarskoj. Osim ovog takmičenja, sličan naziv ima i takmičenje Trophée Mondiale, kojeg organizira Confédération Mondiale de l’Accordeon. Ovo udruženje osnovano je tri godine kasnije – 1951. godine, a razlozi su, najvjerovatnije, različiti pogledi na razvoj udruženja, harmonike i takmičenja. Takmičenje se godinama održavalo u samo dvije kategorije: juniori i seniori. Vremenom, razvojem harmonike i zastu36 /

/ 2010

- osvrt na Svjetski kup u Varaždinu -

pljenosti instrumenta u više muzičkih žanrova, uvodile su se nove kategorije: virtuozna muzika juniori i seniori, posebna kategorija samo za klavirsku harmoniku, zatim kamerna muzika (samo jedna kategorija) te digitalna harmonika. Uvođenjem novih kategorija, neminovno je da se satnica takmičenja mora odvijati paralelno u najmanje dvije kategorije. Time su i slušatelji uskraćeni za kompletan užitak, jer se moraju odlučiti koju kategoriju u kojem terminu žele da prate. U ovom slučaju, blizina dvorana u kojima se takmičenje odvijalo, omogućavala je potrebnu ‘’pokretljivost’’ i donekle ublažila taj hendikep. Inače, takmičenja se održavaju po ustaljenom redoslijedu: otvaranje takmičenja, centralni takmičarski dio, zatim, u danima takmičenja organizira(ju) se koncert(i) i na kraju završni koncert. Tako je bilo i ovaj put. Za organizaciju takmičenja, sve čestitke pripadaju predsjednici Hrvatskog udruženja harmonikaških pedagoga Vjeri Odak, kao i profesorima harmonike Muzičke škole u Varaždinu. Što se tiče same asocijacije Confédération Internationale des Accordéonistes (CIA) i njenog funkcioniranja, analizu bi ostavili za neku drugu priliku. Prostor u daljem tekstu je iskorišten za održani koncert povodom otvaranja takmičenja.

Česte su prilike da se na otvaranju (ili u toku) takmičenja organizira koncert na kojem bi nastupio solista na harmonici, ili neki kamerni ansambl. Tom prilikom, izvođačima se isplati honorar, i to je najjednostavniji vid organiziranja koncerta, odnosno “popunjavanja’’ sheme takmičenja. Koncert koji je održan povodom otvaranja takmičenja u Varaždinu, suprotan je prethodno navedenim činjenicama. Naime, na koncertu je nastupio Harmonikaški orkestar Sveučilišta Juraj Dobrile iz Pule, zatim Varaždinski kamerni orkestar i solisti na harmonici. Nekoliko kompozicija hrvatskih kompozitora izvedenih na ovom koncertu doživilo je praizvedbu, dok su neke od njih ranije komponirane. Dakle, u samom pripremanju ovog koncerta, bilo je potrebno mnogo ranije inicirati pisanje novih djela, raditi na štampanju kompozicija, angažiranju orkestra, dirigenta, solista, uvježbavanju i održavanju proba. S obzirom na različitosti mjesta življenja svih sudionika, uvježbavanje i održavanje proba je iziskivalo dodatne napore. Iz navedenih činjenica, za ovakav vid koncerta, neovisno o organiziranju takmičenja, slobodno se može tvrditi da je to bio dobro osmišljeni projekat. Orkestri, dirigent i solisti su bili na zavidnom nivou što je bilo i nagrađeno dugotrajnim aplau-

zom od strane brojnih posjetitelja. Ovom prilikom je potrebno istaći jednu činjenicu, a koju prisutni na koncertu možda nisu primijetili, a neki vjerovatno i nisu znali (naročito gosti iz inozemstva), da su dirigent, solisti, i kompozitori izvedenih djela (uz nekoliko izuzetaka), radno angažirani na Sveučilištu Jurja Dobrile – Odjelu za glazbu, Odsjeku za klasičnu harmoniku u Puli. Ovaj vid umjetničke djelatnosti je u potpunosti, i na najbolji mogući način opravdao postojanje i djelovanje navedenog odjela. Osim solističkog izvođenja, te orkestarskog muziciranja, harmonika kao instrument klasične muzike veliku perspektivu ima upravo u kompozicijama pisanim za harmoniku i orkestar, kao i u kamernim ansamblima u kojima je harmonika prisutna u kombinacijama s drugim instrumentima. Ove kompozicije i za same kompozitore predstavljaju ne samo nedovoljno istraženo područje, već i ogromno prostranstvo i mogućnost u istraživanju i izražavanju novih ideja i sadržaja. Najbolji pokazatelj je da je u kategoriji kamernih ansambala, prvo mjesto osvojio duo – harmonika i klarinet iz Francuske. Posljednjih godina se i na takmičenju u Puli pojavljuju kamerni ansambli u raznim kombinacijama iz raznih zemalja, i već redovito osvajaju najviše bodova u svojim kategorijama. Ono što otežava umjetničku djelatnost ovih kombinacija jesu organizacionotehničke mogućnosti. Naime, da bi se mogla ostvariti određena kombinacija harmonike s drugim instrumentima, potrebno je u svojoj sredini imati na raspolaganju kvalitetne izođače na raznim instrumentima.Tek tada je moguće razmišljati o eventualnim kamernim ansamblima različitih instrumenata.

U toku takmičenja, osim navedenog koncerta otvaranja takmičenja, održan je i koncert harmonikaških orkestara iz Hrvatske, te upotpunio sliku o orkestarskoj harmonikaškoj sceni u Hrvatskoj. Za razliku od koncerta otvaranja, završni koncert takmičenja na kojem su nastupili pobjednici iz kategorija osmišljen je kao masovni koncert revijalnog karaktera, sa velikim brojem izvođača u orkestru. To je uticalo i na određivanje prostora za završni koncert, što je iz navedenog morala biti sportska dvorana. Samim time bilo je potrebno i ozvučenje harmonika na kojima su nastupili pobjednici, što je opet omogućilo i rezultiralo velikom broju posjetitelja. Ako bi se sa prethodno navedenim činjenicama (sportska dvorana, ozvučenje) završni koncert posmatrao izdvojeno, on se ne bi mogao komparirati i biti na nivou vrhunskih takmičenja na drugim instrumentima. Ali, ako bi imali u vidu kvalitet koncerta otvaranja takmičenja, te na kategorije drugih žanrova muzike u okviru takmičenja, onda ovakav vid organiziranja završnog koncerta može imati opravdanje. Svjetskim kupom održanim u Varaždinu, hrvatski harmonikaši mogu biti izuzetno zadovoljni sa više aspekata: pokazali su visoko umijeće u organiziranju jednog ovakvog skupa, predstavili se originalnim djelima hrvatskih kompozitora, orkestrima, dirigentima i solistima, i na najbolji način iskoristili pruženu priliku.

ovoj oblasti dovodi do određenih nerazumijevanja harmonike kao akademskog koncertnog instrumenta. Historijski posmatrano, u umjetnosti je uvijek prisutan hermeneutički problem, odnosno problem nerazumijevanja. Ovaj problem prisutan je i u muzici kao jednoj od vrsta umjetnosti, jer se ona (muzika) često posmatra kao čisto dekorativna umjetnost, a muzička djela kao dekorativni produkt. Hermeneutički problem prisutan je i kod harmonike, instrumenta koji je obilježio XX stoljeće, odnosno, kod kompozicija pisanih za harmoniku i muzike koja se izvodi na ovom instrumentu. Sposobnost razumijevanja i procjenjivanja muzičkog djela zavisi i od predrasuda, kao uslova razumijevanja polazne tačke hermeneutičkog problema. Ako uzmemo u obzir najvažniji hermeneutički uslov, susret s predajom, to jest da nam se nešto obraća, neposredan, doživljajni kontakt s harmonikom i muzikom koja se izvodi na ovom instrumentu, preduslov je svih saznanja o njenim karakteristikama i estetskim vrijednostima.”

Kao potvrda ovim razmišljanjima mogu se navesti dva pasusa iz knjige (autora – potpisnika ovih redova) Harmonika – osnovni prikaz kroz historijat, literaturu, pedagoška iskustva i predstavnike. “Nedovoljno poznavanje harmo-nike kao instrumenta i zbivanja u 2010 /

/ 37


STRUČNI ČLANCI

Piše: prof. dr. Miradet Zulić

STRUČNI ČLANCI

MUZIČKA TAKMIČENJA I NJIHOVA ULOGA I ZNAČAJ U DRUŠTVU

Prof. dr. Miradet Zulić je profesor harmonike i kamerne muzike u Srednjoj muzičkoj školi u Tuzli i docent za predmet Historija muzike na Muzičkoj akademiji u Sarajevu

Takmičenja u oblasti muzike održavaju se od davnih vremena, od antičke Grčke gdje su najbolji muzičari bili nagrađivani pa preko svjetovne muzičke prakse srednjeg vijeka. Poznato je da je u prethodnim stoljećima i među mnogim muzičarima postojao rivalitet sa težnjom da se njihovo muziciranje javno stepenuje odnosno ocjeni. U većini slučajeva to su bila međusobna takmičenja tadašnjih mlađašnih muzičara, a sve radi međusobnog prestiža i statusa u narodu i kod vladara.1 Pored ovih takmičenja, konkursi su raspisivani i za kompozitore na kojima su nagrađivane najbolje kompozicije, a na nekim konkursima te nagrade nisu bile zanemarljive.2 Prošlo stoljeće obilovalo je brojnim takmičenjima za razne instrumente, kamerne ansamble, horove, orkestre, kompozitore... Sedamdesetih godina veoma popularna bila su takmičenja koja je organizirala Muzička omladina. Mladi dirigenti su također imali svoja takmičenja, a jedno od najpoznatijih međunarodnih takmičenja svakako je Evrovizijsko takmičenje mladih muzičara. Svaka zemlja članica Evrovizije bira svog predstavnika, bez obzira na kojem instrumentu

svira, i koji ima priliku da pokaže svoje umijeće i majstorstvo na svom instrumentu. Sve učesnike ocjenjuje žiri sastavljen od vrhunskih umjetnika, a u finalni dio se plasira osam mladih izvođača koji nastupaju s orkestrom.3 Pojedina društva su oduvijek pridavala značaj ovakvim manifestacijama. Jedno od njih je bivši Sovjetski Savez koji je filtrirao prijavljene učesnike za međunarodna takmičenja. Odnosno, prvo su u svojoj zemlji organizirali izbor predstavnika pa onda samo najbolje, naravno, uz društvenu podršku, slali na takmičenja. Ovakav način pristupa društva velikim i značajnim muzičkim i uopšte kulturnim manifestacijama davao je izuzetno pozitivne rezultate. U mnogim zemljama se ovakav vid organiziranja i podrške društva nije primjenjivao. Među prvima koji su prihvatili ovaj sistem bili su Poljaci. Naime, od osnivanja poznatog Međunarodnog Šopenovog klavirskog konkursa 1927., predstavnici iz Poljske nisu imali nikakave društvene podrške. Uvidjevivši na koji način veoma uspješno funkcioniraju predstavnici Sovjetskog Saveza, Poljaci su od 1948. odabirali

svoje predstavnike koji su se za konkurs dalje pripremali pod nadzorom pedagoške komisije, specijalno formirane za tu svrhu. Već na konkursu održanom 1949. ovakav način funkcioniranja i podrške od strane šire društvene zajednice donio je očekivane rezultate. Među pet prvoplasiranih takmičara, samo je jedan bio iz Sovjetskog Saveza dok su četiri predstavnika bila iz Poljske.4 S obzirom da se godišnje održavaju mnoga državna i međunarodna takmičenja, uvijek postoji određen broj situacija u kojima članovi žirija nemaju isto mišljenje.5 Mnogima je u sjećanju 1980. godina kada je poslije nastupa Ive Pogorelića na Šopenovom konkursu u Varšavi, uslijed razmimoilaženja u mišljenjima došlo do napuštanja takmičenja od strane nekoliko članova žirija. Ovaj događaj je Pogoreliću kasnije donio veliku popularnost. U pojedinim zemljama su spoznali da organiziranje takmičenja ima i sasvim neku drugu ulogu, a to je da veliki broj učesnika može donijeti određene prihode u oblasti turizma. Zbog toga, u nekim zemljama takmičenja organiziraju turističke zajednice. Iz razum-

1 Poznati su deuli Mozart (26 god.) – Clementi (29), Liszt (26) – Talberg (25). 2 Pariska Académie des Beaux-Arts je na konkursu Grand Prix de Rome dodjeljivala dvogodišnji boravak u Rimu. Između ostalih, dobitnici ove nagrade bili su: H. Berlioz, G. Bizet, C. Debussy. (Muzička enciklopedija 2, str. 638.) 3 Dovoljno je reći podatak da je 1999. žirijem predsjedavao Lord Yehudi Menuhin a finalisti su nastupali sa Bečkim simfoničarima.

38 /

/ 2010

ljivih razloga, organizator na tim takmičenjima dodjeljuje nešto više nagrada jer na taj način stimuliše veći broj učesnika, a samim time i više prihoda. Davajući tim takmičenjima i osvojenim nagradama veći značaj od stvarnog, mnogi takmičari i pedagozi su povratkom u svoju zemlju ta takmičenja predstavljali kao ‘’Evropska ili svjetska takmičenja’’. Na prostoru bivše SFR Jugoslavije, Zajednica muzičkih škola i Udruženje muzičkih pedagoga su organizirale Republičko i Savezno takmičenje. Na Saveznom takmičenju pravo učešća su imali samo oni takmičari koji su prethodno na Republičkim takmičenjima osvojili prvu nagradu. Posmatrajući sa današnjeg aspekta, ta takmičenja su imala svoju ogromnu vrijednost kao i značaj u cijelom društvu. Znalo se da se prvo mora osvojiti prva nagrada na republičkom takmičenju, pa mjesec dana poslije učestvovati i na Saveznom takmičenju. Ako se osvrnemo malo na funkcioniranje većine takmičenja, pravilnik o bodovanju takmičara predviđa da svi oni učesnici koji osvoje u prosjeku 90 bodova i više osvajaju prvu nagradu. Na taj način je moguće da u jednoj kategoriji bude više prvih nagrada, naročito u mlađima kategorijama koje su i najbrojnije. Ovim principom se dodjeljuju druge, treće nagrade i pohvale. Međutim, „problemi“ nastaju kada se mladi takmičari vrate u svoje sredine jer te nagrade se tada obično izgovaraju kao osvojeno

mjesto. Da bi se istakao značaj osvojene nagrade (odnosno „mjesta“), precizno se navede broj učesnika u određenoj kategoriji, a onda se kaže i osvojeno mjesto. Na primjer, od pedeset takmičara jedne kategorije učesnik osvoji treću nagradu sa osvojenih 70 bodova. Time bi taj takmičar možda bio na četrdesetpetom mjestu na listi. Međutim, u stvarnosti se navede tačan broj učesnika, a onda se kaže da je taj učenik osvojio treće mjesto. Još tužnije je kada se za dobijenu pohvalu za učešće kaže osvojeno četvrto mjesto. S obzirom da u današnjem vremenu postoje brojni mediji, te informacije se veoma brzo plasiraju u javnost. Tako nam se dešava da se poslije održanog takmičenja, u najtiražnijem dnevnom listu pojavljuju članci sa izvještajima iz različitih gradova u kojima se govori da je muzička škola iz „tog i tog mjesta“ osvojila najviše nagrada na prethodno održanom takmičenju. Naravno da ovdje odgovornost snose i rukovodstva škola koja proslijeđuju takve informacije. Postoje mišljenja da je takav vid brojnosti nagrada izuzetno pozitivan, jer na osnovu brojnosti nagrada mogu se potraživati dodatna finansijska sredstva od institucija. Imajući u vidu današnju situaciju u kojoj se nalaze muzičke institucije u regiji, ovaj vid dodjeljivanja nagrada nalazi svoje opravdanje. Međutim, treba sagledati i drugu stranu, tj. da li ovaj način vrednovanja, odnosno bodovanja, ostavlja i neke neželjene popratne posljedice? Posmatrajući sa sociološko-

-psihološkog aspekta, negativne posljedice se javljaju nešto kasnije. Naime, u periodu poslije takmičenja učenici, nastavnici, roditelji pa i školske rukovodne strukture uživaju u „blagodetima osvojenih nagrada“ i u tim momentima svima je divno i krasno. Bez prisutnosti opravdane dobronamjerne kritike, učestale pohvale kroz neobjektivno sagledavanje kvaliteta sviranja, mogu da dovedu do zabluda, kako od strane nastavnika tako i od strane učenika. Jer, njegovanje muzičkog opažanja i sposobnosti estetskog procjenjivanja i izražavanja, povećava i opštu osjetljivost učenika na estetsku vrijednost svega što ga okružuje. Neke županije u Bosni i Hercegovini, kao npr. Sarajevska, dodijeljuju stipendije svim onim učenicima koji osvoje prvu nagradu na Federalnom takmičenju, bez obzira iz koje oblasti. To je izuzetno pohvalno, ali se tako dešava da stipendiju u oblasti muzike dobijaju oni učenici koji su u svojoj kategoriji bili možda i deseti po redoslijedu (ako je bilo dodijeljeno deset prvih nagrada u toj kategoriji), a da prvi i najbolji iz te kategorije ne dobije bilo kakvu stipendiju, jer županija u kojem živi nema sluha za takve stvari. Pa iako bi bilo zainteresiranih osoba u društvenim strukturama koje bi dale određenu podršku, samim informacijama koje dobiju putem medija, a koje govore o mnogim prvim nagradama osvojenim iz raznih sredina, iste dovode u nedoumicu i razmišljanje u

4 Ježevska, Zofia: Frederik Šopen, Beograd: ΠΛΑΤΏ, 2002., str. 92; 5 Na Drugom međunarodnom takmičenju Muzičke omladine održanom u Beogradu 1972., takmičenje su pratila tri stručna žirija: zvanični (međunarodni) - sastavljen od eminentnih muzičkih pedagoga, zatim žiri mladih muzikologa i kompozitora zemalja učesnica i žiri Saveza kompozitora tadašnje Jugoslavije. Sva tri žirija su se razišla u svojim odlukama o dodjeli nagrada a najupečatljivije je bilo kada je žiri mladih muzikologa i kompozitora kao najboljeg proglasio takmičara, kojeg je zvanični žiri postavio kao donju granicu svog redoslijeda. (Veselinović, Mirjana: Povodom Drugog međunarodnog takmičenja Muzičke omladine održanog u Beogradu od 30. septembra do 7. oktobra, Muzika i reč br. 2, Beograd: Prvi časopis studenata Muzičke akademije, 1972.)

2010 /

/ 39


STRUČNI ČLANCI ispunjeno učenjem i vježbanjem, a koje opet zahtijeva naporan i strpljiv rad. Dugotrajan i iscrNa taj način, takmičenja sa velikim pan rad, obavljen kroz nastavu brojem dodijeljenih prvih nagrada i vježbanje, kruniše se javnim nastupom, koncertom ili učešćem gube na značaju, a samim time i na većoj podršci u društvu. Ovim na takmičenju. svakako najviše gube pojedinci, oni koji istinski osvoje prva Poznati Ruski pijanist i pedagog mjesta odnosno najviše bodova Natan Perelman u svojim aforizmiu svojoj kategoriji. Devalviranjem ma kaže: “Neujednačenost u takmičenja i brojnosti dodijeljenih ocjenjivanju izvođača rezultat je magneta u ušima ispitne komisije. nagrada, i njihov talenat ostane neprimjećen ili zanemaren.6 U talentiranih i dobronamjernih članova komisije magnet privlači dobro, a u sveznajućih zanatlija Malo da se osvrnemo i na samo loše.” (Perelman, Natan: Na problematiku članova žirija. satu klavira, Zagreb: Jakša Zlatar, Uobičajeno je da članovi žirija 2004., str. 37) na takmičenjima budu istaknuti muzički pedagozi. Međutim, Ipak, ne treba gubiti iz vida ponekad se desi da se moraju činjenicu da takmičenja fiksiraju zadovoljiti i neki drugi kriteriji, nivo mladih muzičara u jednom zastupljenost škola, ‘’regionalni’’ vremenskom intervalu, tako da je kriteriji, a na međunarodnim ustvari najbolji pokazatelj vrijeme. takmičenjima i ‘’kontinentalni’’ Osvajanjem prve nagrade ili prvog kriteriji. Tako nam se dešava da mjesta, takmičar je dobio priliku u žirijima budu pedagozi koji niti su nekada bili istaknuti takmičari, da se i ubuduće pokaže i dokaže. a niti istaknuti pedagozi učesnici Naravno da takmičenja imaju i takmičenja, što stvara sumnju u 7 svojih negativnih strana. Jedno objektivnost i pristrasnost. od njih je razočarenje učesnika prouzrokovano neuspjehom, Poznato je da nastupi na konodnosno neosvajanjem očekivane certima i takmičenjima izuzetno nagrade. Ta razočarenja često su pozitivno i stimulativno djeluju u prouzrokovana nerealnim „plaprocesu učenja. Značajan zaniranjem“ osvajanja nagrade od datak svakog pedagoga je da strane učenika, pedagoga, roditekod učenika podstakne želju za izvođenjem. Od tog momenta pa lja pa i same škole. Naredni probdo samog izvođenja potrebno lemi su da se određeni programi je duže ili kraće vrijeme koje je odnosno kompozicije sviraju i po ispravnost svojih odluka.

više godina i sa tim programom se učestvuje na raznim takmičenjima, zatim da njegovanje nezdravog takmičarskog duha od strane pedagoga dovodi do neželjenih posljedica kod učenika.8

“SMJER U KOJEM SE KREĆEM JE DOBRA GLAZBA”

Potrebno je naglasiti da je osim takmičarskog karaktera, cilj takmičenja otkrivanje mladih talenata,9 doprinos daljoj popularizaciji i propagandi ove vrste umjetnosti, te da ostvari nova poznanstva, prijateljstva i druženja mladih. Pored toga, značaj i uloga koje imaju takmičenja je u tome što bi ona trebala da afirmišu mlade muzičare odnosno talente, te na njih usmjeri pažnju društva kako bi u svom daljem obrazovanju i napredovanju dobili neophodnu podršku šire društvene zajednice. Pruženom podrškom talentima, društvo bi imalo ogromnu korist. Mnogi od njih osjećali bi da imaju moralnu obavezu (ili bi imali ugovornu obavezu) da društvu koje je ulagalo u njih trebaju kasnije i uzvratiti. Ovako nam ostaje činjenica da bez podrške sredine i društva, mnogi potencijalni talenti se utapaju u opšte društveno sivilo, a oni koji imaju snage, želje i volje, a naravno i finansijskih sredstava osiguranih najčešće iz obiteljskih budžeta, nastavljaju školovanje u većim evropskim centrima odakle se rijetko koji vraća u domovinu.

“...ljudi misle kako je jedna harmonika sama po sebi već orkestar, a to je baš i ona sintagma koju volimo istaknuti - harmonika je toliko bogata svojim mogućnostima da ona sama zamjenjuje puno toga.”

Rad je saopšten na 5. Međunarodnom simpoziju ‘’Muzika u društvu’’ održanom od 26. do 28. 10. 2006. u Sarajevu i objavljen u: Zbornik radova, Čavlović Ivan (ur.), 6 Ne treba se bojati da će smanjenjem broja nagrada doći do pada broja učesnika. Najbolji primjer je Festival Šopenove muzike oržan 2004. u Tuzli, gdje je odziv učesnika bio odličan iako su dodijeljena samo tri prva mjesta a ostali su dobili zahvalnice za učestvovanje. Kao dugogodišnji učesnik mnogih takmičenja bilo kao takmičar, pedagog ili član žirija, autor ovog teksta je mišljenja da se najčešće prva tri mjesta već sama po sebi izdvoje a da mnogi nesporazumi i nezadovoljstva dolaze od plasmana narednih desetina učesnika. 7 Poznati Ruski pijanist i pedagog Natan Perelman u svojim aforizmima kaže: Neujednačenost u ocjenjivanju izvođača rezultat je magneta u ušima ispitne komisije. U talentiranih i dobronamjernih članova komisije magnet privlači dobro, a u sveznajućih zanatlija samo loše. (Perelman, Natan: Na satu klavira, Zagreb: Jakša Zlatar, 2004., str. 37) 8 Perelman, Natan: Savremeni se mladi izvođači dijele na tri kategorije: natjecateljofile, natjecateljofobe i fahnatjecatelje. (Perelman, Natan: Na satu klavira, Zagreb: Jakša Zlatar, 2004., str. 18) 9 Ovdje se pod nazivom talenti ne smiju miješati razna takmičenja ″mladih talenata″ koja nam uporno već nekoliko godina serviraju mnoge televizijske kuće. (Vidjeti u: Čavlović, Ivan: Forsiranje ″talenata″ kao zamjena za kulturnu konzistenciju, Muzika br. 23, Sarajevo: Muzikološko društvo FBiH i Muzička akademija, 2004.

40 /

/ 2010

Razgovarale: Marija Plentaj i Anamarija Nerad

2010 /

/ 41


DIRIGENTSKI KUTAK

D

enis Modrušan, predstojnik Odsjeka za klasičnu harmoniku, docent je na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli gdje predaje kolegije Klasična harmonika, Dirigiranje i Orkestar. Kao dirigent Akademskog harmonikaškog orkestra Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli te kao gost-dirigent Varaždinskog komornog orkestra, nastupio je na Koncertu svečanog otvorenja svjetskog natjecanja za harmoniku „63. Coupe Mondiale-a“ koji je 19. listopada 2010. bio održan u Varaždinu. Tom prilikom smo porazgovarali s njim o održanom koncertu te njegovoj dirigentskoj karijeri. Nastupali ste na Koncertu otvorenja na ovom Svjetskom kupu. Kako ste bili zadovoljni s koncertom, što ste izvodili, s kojim orkestrom?

Okmace i „Aproksimato“ Baskhima Shehua, koji je dobio popularno ime „Zujalica“ upravo zbog toga što je cijeli materijal od samog početka u nekim kromatskim nizovima i, ustvari, ima taj efekt zujanja. Ovo je 17. Aproksimato. Onaj koji smo često izvodili s Akademskim orkestrom je bio br. 5. Gdje su ostali i da li se izvode? Nije možda brojčano bitno jesu li svi napisani i napravljeni. Meni se čini da je prof. Shehu i neke skice koje je radio numerirao i ima ih i zadržava u tom obliku - kao neku ideju: 5., 6., 7., 8., ali niz nastavlja dalje jer ih namjerava dovršiti. Zanima nas sljedeće - studirali ste harmoniku i dirigiranje. U kojem trenutku je prevladala ljubav prema dirigiranju?

Pa prevladala je u jednom trenutku... To je malo opširniji peKoncert je bio s Akademskim riod mog života, počinjao je rat, harmonikaškim orkestrom trebalo se vraćati i... Čak je moja Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, neka intencija i bila nastaviti studij kojeg dobro znate (op.a. dobro harmonike, usavršavati se na manam je poznat iz studentskih gisteriju i paralelno upisati studij dana), i Varaždinskim komornim dirigiranja. Međutim, to je upravo orkestrom koji je bio pratio godina kada se u bivšem Sovjetsoliste iz Pule - Boruta Zagoranskom savezu školarina počela skog, Franka Božca i Dražena naplaćivati i to je bila stavka koja Košmerla, a izvodio se repertoar je odigrala bitnu ulogu. Ja sam hrvatskih skladatelja. Cijeli konprvo planirao upisati nastavak cert je bio zamišljen na način da harmonike, ali se pokazalo da me se predstave domaći skladatelji i interesira i dirigiranje. Činjenica izvođači te njihov repertoar, tako da nisam mogao financirati dupli da je u prvom dijelu izvedena studij natjerala me da izaberem. „Hrvatska suita“ Mladena Tarbuka Razmišljao sam i zaključio da bi i „Ditiramb“ Ive Josipovića, a drugi bilo bolje da imam i jedno i drugo, dio, budući da je gospođa Vjera nego da nastavim samo jedno. Odak još od samog početka tog Od tog trenutka moraš se definiprojekta imala ideju da se potivno posvetiti onom što studiraš i takne neki domaći autor da napiše vremenski nije baš moguće, kad neku novu skladbu, smo završili počinješ s drugim studijem, puno uz „Eshaton“ Davora Bobića koji se baviti još i harmonikom. Tako je do sada dva puta izveden. da je kod mene bila jedna dosta Imali smo i 3 premijere: djela Đeni duga pauza u svekolikom bavljeDekleva-Radaković “Nevera” (prvi nju, i sviračkom, a čak su i neki instavak suite), „Parafraze“ Branka teresi ostali postrani jer se moraš 42 /

/ 2010

posvetiti jednom potpuno novom svijetu, novom zvuku u kojem se itekako ima što istraživati i raditi. Znamo da volite raditi s orkestrom. I sami smo svirali par godina u Vašem orkestru. Otkud ta energija za rad s orkestrom i zašto vas privlače više orkestri od nekih solo projekata? Zato što je orkestar praktički kao jedan instrument, a i energija koja izvire iz same glazbe… Hm, inspirativno pitanje o kojem bi se dalo na dugo i na široko pričati! Za taj poziv, osim nekih drugih faktora, mora prevladati i želja da stalno komunicirate s orkestrom, odnosno s ljudima, i to s velikim brojem ljudi. Jer kad sviraš solo instrument - sam si sa sobom, sam rješavaš probleme, izlaziš na scenu i to predstavljaš publici, a ovdje je primarno nužna ta komunikacija s glazbenicima koji, ustvari, čine taj tvoj instrument kojeg ti samo, na neki način, “uštimavaš”. Onda svi zajedno, ako uspiješ napraviti program kako treba i “ako se lijepe stvari dogode”, za što nikad nema garancije, a uvijek se nadamo takvim trenucima, i ta energija uzajamna koju i publika daje izvođaču, kao što i orkestar daje energiju - naprave nešto više. Ali ta energija u radu, ako na nju mislite, to prije svega, po meni, proizlazi iz same glazbe. Postoji li neki repertoar ili neki žanr koji najviše volite raditi s orkestrom? U kojem smjeru se krećete? Dobra glazba! To je jedini kriterij za glazbu u kojoj ja mogu sebe ispuniti. To je presudno. Dugo se govori o stvaranju profesionalnog harmonikaškog orkestra, ne samo u Hrvatskoj, nego općenito u svijetu. Zanima

nas konkretno Vaša vizija. Situacija je očito već zrela. Zašto se on ne pokrene ako je već takva situacija?

prihvaćena formacija. U našim krugovima je dobro prihvaćena i dobro znana, publika to voli, ali generalno, kad nekom spomeneš harmonikaški orkestar, ljudi pitaju: Sad, trebalo bi definirati što to “Što je to?” jer nekima nije jasno. I znači i koji bi trebali biti preduvjeti jedna kolegica mi je baš nedavno za to da situacija bude zrela? rekla kako ima zemalja gdje Činjenica je da kadra imamo harmonikaški orkestri uopće ne dovoljno, ali to nije jedini uvjet. sviraju. A zašto se ne svira? Jer Za pokretanje takvog orkestra ljudi misle kako je jedna harmonipotrebno je imati i jasno definirane ka sama po sebi već orkestar, a to ciljeve, ali i jasno definiranu bazu je baš i ona sintagma koju volimo za financiranje, viziju toga što se istaknuti - harmonika je toliko takvim orkestrom želi postići, kako bogata svojim mogućnostima da bi on trebao djelovati. Jer, već ona sama zamjenjuje puno toga. je bilo nekih pokušaja, ali su bili Nije onda ni čudno kad ljudi kažu: nedugoročni. “A kaj? Zašto se onda treba uopće skupljati?” Sam taj pojam orkestra Ali kao što postoji simfoje nešto na čemu se još treba nijski orkestar, puhački itd. i poraditi tako da se on još dodatno taj harmonikaški bi imao jedan profilira, da se standardiziraju novi zvuk i lijepo bi se uklapao neke stvari jer i mi sami dosta u cijelu priču orkestara. plivamo od nivoa sviranja, programski i repertoarski, a i do toga To prije svega nije široko s kakvim smo instrumentima, a i

onda još kakvim se putem želi ići. Mislim da ima i premalo skladatelja koji bi napisali ili su napisali stvarno kvalitetna i ozbiljna djela s kojima ti možeš onda izlaziti, ja bih rekao, na neku svjetsku scenu pa da to onda bude onako kako ja to vidim. Raditi pandan nečemu, to već postoji u Hrvatskoj. To su ti tamburaški orkestri koji sviraju onda većinom transkripcije nekih popularnijih djela klasike. Mislim da to nije pravi put jer za takvu formu već znamo. Tu onda svira svatko i svakako. Vjerujem da treba poraditi na tomu da se motiviraju skladatelji koji bi mogli napisati dobar komad, kao što smo već neke spominjali - Mladen Tarbuk, Davor Bobić, Ivo Josipović; da je to put kojim treba ići i da bi se onda s takvim orkestrima i takvim programom moglo doći na veliku svjetsku scenu i ukazati na taj tip orkestra. 2010 /

/ 43


Uz sve te obaveze imate li vremena za hobije? Pa imam. Imam nekoliko kolega i prijatelja koji imaju sličan ritam mojem. Oni su me i naučili nečemu, a to je da polako ulazimo u neke godine kada je hobi nužnost, utoliko što treba održati taj tip hobija ili neki tonus mišića i sačuvati zdravlje za neka vremena koja tek dolaze. U principu pokušavam te stvari imati kao neku vrstu obaveze, ne zato što to mora biti tako, nego zato što se jedino tako stignem organizirati. Pokušavam ne propustiti te stvari koje volim: ribe, šetnje, tune, more... Sve je to jako zanimljivo i interesantno i, u principu, ne znam gdje bih prije. Neki planovi za budućnost? Imate li koji projekt na kojem radite, neko natjecanje u vidu, na koje planirate ići? Što se tiče Pule i pulskog harmonikaškog orkestra to većinom zavisi i od broja studenata. Ove godine sam sretan što imamo toliko studenata upisanih u akademskoj godini 2010./2011. To su 23 studenata i nadam se da ću s tom generacijom uspjeti odraditi više projekata nego što sam možda ranijih godina kad je bilo manje studenata jer onda to diktira i izbor programa. Ovo bi mogla biti plodna godina samim time što su oni već brojčano prisutni u toj mjeri. Za sada planiramo otići u Slavonski Brod na 1. međunarodni festival harmonike, a dogodine ćemo vidjeti. “Susreti” će biti sigurno, međutim to sve opet zavisi od jedne druge stvari, a svi znamo da su to financije. Pa se sve veže jedno na drugo. A projekti... Idete li na Regionalno natjecanje? Ove godine su orkestri. Možda, ali planova ima uvijek dosta. Volio bih poraditi na notografiji za orkestre tako da se publiciraju stvari koje su još uvijek u rukopisima pa prepisane, redaktirane... To su još dosta nesređeni materijali i želja mi je od svih tih snimljenih materijala, kojih već sad ima podosta, makar nisu svi u istim uvjetima snimani i iste kvalitete, napraviti nešto, izdati CD, tako da se i snimkama dođe do jednog šireg kruga slušatelja. Mislim da bi to bilo interesantno. Nadamo se da ćete u tomu i uspjeti! Hvala Vam na razgovoru. Hvala i Vama. 44 /

/ 2010

DIRIGENTSKI KUTAK “...treba poraditi na tomu da se motiviraju skladatelji koji bi mogli napisati dobar komad, kao što smo već neke spominjali - Mladen Tarbuk, Davor Bobić, Ivo Josipović; da je to put kojim treba ići i da bi se onda s takvim orkestrima i takvim programom moglo doći na veliku svjetsku scenu i ukazati na taj tip orkestra.”

S

“...IZUZETNO SAM PONOSAN...”

lavko Magdić je docent za klasičnu harmoniku na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Njegovi studenti dobitnici su mnogih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima, a i sam je sudjelovao u istima kao član i predsjednik prosudbenih vijeća. Redaktor je mnogih novih skladbi za harmoniku, autor mnogobrojnih priredbi za solo harmoniku, voditelj stručnih skupova i seminara, autor metodičkog priručnika. Poznat je i u ulozi dirigenta koji je ravnao najpoznatijim simfonijskim orkestrima u regiji (Zagrebačka filharmonija, Beogradska filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Varaždinski komorni orkestar). Za svoj dugogodišnji umjetnički i pedagoški rad dobio je više nagrada i priznanja. Ovaj intervju nastao je kao osvrt na koncert Svjetskog orkestra povodom 63. Coupe Mondiala u Varaždinu (op.a. intervju napravljen poslije jedne probe).

probe za 10 minuta glazbe, vidim da se većina ljudi pripremila unaprijed, znači, pročitan je tekst, naučeno je sve, a sada ostaje, na neki način, samo to usklađivanje koje je zapravo i bit glazbe. Ja mogu reći da sam, sveukupno gledano, zadovoljan. No, što znači biti zadovoljan? Uvijek to može bolje, naravno, i ima tu još dosta prostora, ali ja sam generalno zadovoljan. Evo, razgovarao sam tu i s autorom Fritzom Doblerom i on mi je jučer dao još neke naputke i rekao što bi on i kako želio određena mjesta izvesti. Danas sam ga ponovno pitao i rekao je da zvuči puno bolje i da je za tako kratak rok razumljivo teško očekivati da se napravi nešto više. Prema tomu, ne možemo govoriti unaprijed jer koncert još nije bio i vrlo je nezahvalno tako govoriti apsolutno, ali, mislim generalno gledajući, da je to - to.

Kako napreduju probe, kako ste zadovoljni? Kako je raditi sa Svjetskim orkestrom?

Od hrvatskih orkestara sudjelovali su: Bela pl.Panthy iz Slavonskog Broda, dva orkestra iz Zagreba - SKUD Ivan Goran Kovačić i HGGD Sloga te harmonikaški orkestar Stanko Mihovilić iz Pule, plus, u rad orkestra su se uključili i neki članovi žirija i ljudi iz svjetske harmonikaške organizacije

Pa s obzirom na netipičnost situacije - satnica je jako ispunjena i nema puno prostora za probe i za izradu nekih detalja, s obzirom da sam imao 2 puta po 45 minuta

Tko je sudjelovao u ovom orkestru?

kojih isto tako nije malo. Tako da je to jedan skup vrlo različitih ljudi - ovdje sjede ljudi iz Novog Zelanda, Rusije, Amerike, Austrije, Njemačke, Finske, Litve... da koga ne izostavim... iz Velike Britanije… U čemu je razlika u radu s ovim orkestrom u odnosu na orkestre s kojima ste radili do sada? Pa… Ovdje je pretpostavljam velika barijera jezik, budući da su ljudi iz različitih dijelova svijeta. Vidim da govorite na engleskom, ruskom… Pa da... treba se prilagoditi tomu. To je osnovna stvar. Osnovna stvar za dirigenta je to da izvođači razumiju ono što bi on od njih želio dobiti, jer ako to ne razumiju, onda je zaista teško raditi. E sad, dirigentske škole su tako postavljene da se dirigent obrazuje do te mjere da on rukama, mimikom i cijelim tijelom pokazuje ono što bi želio, ali bez nekog verbalnog kontakta se ne može raditi i tu, naravno, sve treba prilagoditi situaciji. Što se ovog orkestra tiče, trebaju neki naputci na hrvatskom, na engleskom, možda tu i tamo malo na ruskom ili kojem drugom jeziku, ali da se ne izgubi puno vremena, jer smo limitirani s njim. Što se tiče iskustava i razlika, naravno, tu treba voditi računa i napraviti 2010 /

/ 45


DIRIGENTSKI KUTAK bitnu razliku. Radio sam s dosta tih profesionalnih simfonijskih i gudačkih orkestara. Tamo je ipak sve drugačije i drugačiji je pristup. Imao sam priliku raditi projekte i na dosta Ljetnih škola za kojih 5 dana - ozbiljne cjelovečernje koncerte, i ne samo ja, i moji kolege, i rezultati su uvijek bili na jednom dosta profesionalnom i solidnom nivou jer ljudi dođu s puno entuzijazma i s puno želje i volje da se nešto napravi i onda je to lakše. Čak, ponekad, je i lakše nego u profesionalnom orkestru čiji članovi ponekad “odrađuju” posao onako jer ga “moraju”... Ovdje ljudi sviraju jer ne moraju. Ovdje ne moraju svirati, ali žele svirati. I to je razlika i tu je onda isto tako jedan malo drugačiji odnos.

“Kao Varaždinac se mogu na neki način podičiti tim događajem - da je Svjetski kup uopće održan u Varaždinu i da sam ja tom prigodom dirigirao jednim takvim orkestrom.”

46 /

/ 2010

iskustava, ali su sve to neka posebna iskustva. Na večerašnjem koncertu izvodite s orkestrom i djelo njemačkog skladatelja Fritza Doblera - Werziade. Na probama imate prisutnog i samog skladatelja. Recite, kako je raditi na nekom komadu kada Vas u isto vrijeme sluša i njegov skladatelj? Osjećate li veći pritisak?

Za mene osobno nije veći pritisak. Samo je pomoć. I prije sam spomenuo, jučer sam na probi došao do maestra, autora i skladatelja Fritza Doblera s partiturom i pitao ga neke stvari. On mi je ukazao par nekih mjesta koje bi on želio da se malo više istaknu na neki način i to smo Sad ste spomenuli te druge orke- danas pokušali malo doraditi. Sad, koliko smo uspjeli, to će pokastre s kojima ste radili. S kojim zati koncert. Međutim, prema orkestrom do sada Vam je bilo najdraže raditi? Postoji li takav? njegovim riječima on je izrazio tako neko zadovoljstvo s obzirom, opet ponavljam, na uvjete koje S kojim orkestrom mi je bilo imamo, to ne smijemo zaboraviti, najdraže raditi? Recimo, s na broj proba i sve ostalo. Tako Orkestrom Stanko Mihovilić. da je to samo dobrodošla pomoć, Tijekom dugogodišnjeg rada na Ljetnim školama zaista smo ostva- da sam skladatelj može ukazati na pojedina mjesta kako ih on vidi. rili jednu prisnu i dobru suradNo, u nekim dijelovima sam se nju. Izvodili smo programe zaista na vrlo, vrlo solidnom nivou, složio s njim, a u nekim dijelovima sam mu se unaprijed ispričao jer, tehnički vrlo zahtjevne skladbe i recimo, srednji dio u Werzijadi s različitim solistima koji su bili osjećam malo drugačije i tako tu uključeni, od Petera Soavea i Aleksandra Skljarova te drugih, da sam mu rekao da ću ga napraviti drugačije, nego kako on smatra nekoga ne izostavim, ali u svai molio ga da mi dopusti tu slokom slučaju, od harmonikaških bodu jer ja to drugačije i ne mogu orkestara - s tim orkestrom mi odraditi. Ne mogu raditi onako je bilo zaista zadovoljstvo raditi. kako ja to ne osjećam. Prema Što se tiče profesionalnih orkestara to je druga priča. Radio sam tomu, to je uvijek neki kompromis dosta s Varaždinskim komornim i pokušavaju se pronaći najbolja orkestrom koji ima opet neku svo- rješenja. ju specifičnost, sa Zagrebačkom, Uz vas, večeras, orkestrom dis Beogradskom filharmonijom i tako... Nemam opet previše nekih rigira i gospođa Joan Cochran-

Sommers. Jeste li imali priliku razgovarati s njom i kakvo je Vaše mišljenje o njoj? U svakom slučaju gđa. Sommers je bogata iskustvom i radom s orkestrima. Osobno je toliko ne poznajem. Imali smo priliku jedanput se sresti u Velikoj Britaniji na jednom natjecanju. Tamo smo se upoznali, a sada ovdje ponovno sreli. Ona je zaista puno radila, i s različitim harmonikaškim orkestrima. Osobno mislim, a ovo je zaista moje osobno mišljenje, ali mislim da ćemo se svi složiti, za ovakav kratak period skladba koju dirigira gđa. Sommers, bez obzira na prethodne pripreme i sve to skupa, pošto je ona izuzetno zahtjevna, ritmički prije svega, zaista je vrlo teško to izraditi i dovesti na onaj nivo na koji bi ona to željela da ima više mogućnosti i proba i da se može malo više posvetiti tomu kako bi se to moglo napraviti. Mislim da sasvim dobro zvuči s obzirom na okolnosti. Pretpostavljam da ste dosada bili već na nekoliko Kupova. Možete li usporediti organizacijski i od strane posjećenosti prijašnje i ovaj Kup? Gdje ste do sada sve bili? Ne toliko na Kupovima, ali bio sam na dosta međunarodnih natjecanja, u različitim funkcijama, od člana prosudbenih komisija pa predsjednika stručnih odbora pa sam vodio i svoje studente i učenike na natjecanja te sam imao priliku vidjeti različitu organizaciju. Mislim da se Varaždin kao grad ovdje zaista potrudio, i prije svega, to natjecanje organizirao i ne samo organizirao, nego i iskoristio za promociju na za2010 /

/ 47


DIRIGENTSKI KUTAK iskoristio za promociju na zaista jedan vrlo lijep način. Prije svega ja bih ovdje izdvojio koncert otvaranja koji je bio na jednom visokom umjetničkom dosegu, ne samo zbog harmonikaškog orkestra našeg Sveučilišta, nego smo i čuli tri praizvedbe i jednu noviju skladbu, sve djela hrvatskih skladatelja koja su svi u kasnijim razgovorima vrlo pozitivno ocijenili. To je jedan segment. Drugi segment je taj da su dvorane u kojima se odvijaju natjecanja zaista koncertne dvorane. Dobro, danas je ovo zbog… Zbog broja sudionika u orkestru? Zbog broja, jer nemamo ovdje takav koncertni prostor u koji bi na pozornicu stavili toliki broj ljudi, ali me iznenadilo da je ta dvorana (op.a. sportska dvorana) akustički vrlo, vrlo solidna, tako da nema nekih većih problema zbog toga. Međutim, dvorana u glazbenoj školi je jedna prekrasna koncertna dvorana. Osim toga, smještaj je za same sudionike izuzetno važna stavka. Ovdje je smještaj u neposrednoj blizini svih događanja pa nema nekih velikih problema oko transporta. Četvrta stvar - evo, ja sam danas bio na 3. krugu kategorije senior i to je bila puna dvorana (op.a. znam, jer sam i sama jedva našla mjesto na kraju dvorane, i pripremala se za intervju). Bila je puna dvorana ljudi! To me izuzetno veseli i znači da su ljudi do��li jer ih to zanima. Ja sam Varaždinac, ovdje sam rođen, ovdje sam išao u glazbenu školu, u gimnaziju, radio sam ovdje na glazbenoj školi. Prema tomu, ja sam izuzetno ponosan i moji kolege i prijatelji s kojima sam imao priliku kontaktirati rekli 48 /

/ 2010

su mi da su oduševljeni sa svim događanjima, a oni nisu profesionalni glazbenici, nego su ljudi koji vole harmoniku, koji su nekad u nekoj svojoj životnoj dobi svirali nešto i vole instrument i glazbu, vole doći i čuti sve što se događa oko Kupa. Tako da, cjelokupno gledajući, ja smatram da je tu Hrvatsko društvo harmonikaških pedagoga napravilo jedan zaista velik, velik posao, da se u ovim uvjetima u kojima mi danas živimo i radimo organizira to na način na koji je to sve i organizirano. Prema tomu, ja svima čestitam, uključujući sve, od predsjednice gđe. Vjere Odak pa do tajnika Saše Bastaleca koji mi je bio od velike pomoći i puno smo kontaktirali i razgovarali oko različitih problema, pronazili rješenja, uvijek je spreman pomoći, a i drugim kolegama, Valentini Bašnec, Kristijanu Potočnjaku i ostalima koji su tu pomogli. Kakav bi po Vama bio značaj dolaska Svjetskog kupa harmonike u Hrvatsku? Vjerujem da se zemlje ne biraju nekim slučajnim odabirom, već po nekim zaslugama u harmonikaškom svijetu.

plasirati u 2. krug. Prema tomu, držimo korak sa svjetskim vrhom i tu smo negdje, nadostaje nam još malo da budemo s njima. Sveukupno gledajući, tu je napravljen jedan veliki posao. Za kraj, je li Vam drago što je kao grad održavanja manifestacije odabran Varaždin, a ne recimo Zagreb? Jer znamo da tu s Vaše strane ima i lokal patriotizma. Da, pa naravno da mi je drago! I ne samo to, izuzetno sam ponosan jer ja sam Varaždinac uvijek bio i uvijek ću ostati. Prema tomu, kao Varaždinac se mogu na neki način podičiti tim događajem, da je on uopće održan u Varaždinu i da sam ja tom prigodom dirigirao jednim takvim orkestrom koji je impozantan po broju ljudi i naravno da je to jedna čast i jedan ponos, a na kraju krajeva i rezultat jednog dugogodišnjeg rada i truda grada Varaždina i Glazbene škole da se promovira instrument i da se postignu neki određeni rezultati. Hvala na razgovoru i sretno na koncertu! Hvala.

Razgovarala: Marija Plentaj

Pa da, opet je to zasluga HDHPa i prije svega gđe. Vjere Odak. Zahvaljujući njoj, prije svega, i Društvu, Kup je došao u Varaždin. Za nas je to bila prigoda čuti vrhunske izvođače, natjecatelje, mlade ljude koji provode sate, dane i godine vježbajući kako bi usavršili svoje sviranje na instrumentu. A i pokazati naše orkestre… Da, da... a osim toga bilo je tu i naših natjecatelja. Oni nisu uspjeli ući u 3. krug, ali su se uspjeli 2010 /

/ 49


MLADI & USPJEŠNI

HARMONIKU SAM ODABRALA BEZ PUNO RAZMIŠLJANJA Razgovarala: Marija Golub Iskreno, nema negativnih reakcija. Dapače, uvijek su me podržavali i pratili na svim nastupima i na natjeHarmoniku sviram od svoje osme canjima. Premda neki moji prijatelji godine. Započela sam kod prof. prije nisu gledali na harmoniku kao Marije Murk, a nastavila kod mag. na klasičan instrument, kasnije su art. Volodimira Balyka. Sveukupno promijenili mišljenje. sviram 10 godina. Voliš li svirati i vježbati i da li ti se Kako to da si izabrala baš taj baš uvijek? instrument? Ja jednostavno obožavam svirati Od malena sam uvijek bila na jer harmonika je postala dio mene neki način povezana s glazbom i ne mogu zamisliti da se bavim pa me tata zato i odlučio upisati u nekim drugim zanimanjem. Sviđa glazbenu školu. Na audiciji su me mi se taj svijet glazbe i umjetnosti i tražili da odaberem između klavira uvijek imam volje, jedino kad imam i harmonike, a ja sam odabrala puno natjecanja i kad dugo sviram harmoniku bez puno razmišljanja. isti program zna doći do malog zasićenja, ali to je sasvim normalno. Imaš li možda najdražeg skladatelja? Ako da, kojeg i zašto baš njega? Karmen, koliko dugo sviraš harmoniku?

Pa svaki skladatelj mi je na poseban način drag. No, među najdražima su mi J. S. Bach, za kojeg smatram da je na vrhu svih skladatelja, a uz njega su mi dragi F. Angelis i J. Derbenko. Budući da si djevojka i sviraš harmoniku, kako tvoji prijatelji reagiraju na to? Imaju li neke predrasude? Iskreno - nema negativnih predrasuda?

Ima li dana kada ne sviraš i nedostaje li ti tada harmonika? Na žalost, zna se dogoditi da ne sviram harmoniku preko tjedna jer sam u školi od jutra do navečer i jednostavno ne stignem ili jedva stignem vježbati što mi naravno nedostaje, ali zato to nadoknadim vikendom i s po 5-6 sati vježbanja. No, kad se pripremam za natjecanje onda koristim svaki slobodan trenutak i vježbam toliko i preko tjedna. Jesi li bila na nekim natjecanjima? Gdje? Bila sam na mnogim natjecanjima i aktivno sam se počela natjecati već od prvog razreda osnovne glazbene škole. Prvo natjecanje

mi je bilo na Međunarodnim susretima harmonikaša u Puli gdje sam do sada bila više puta, a još sam se natjecala na državnim natjecanjima i svakako bih izdvojila Svjetski trofej harmonike koji se održao u Portugalu u 9. mjesecu 2009. godine. U 4. mjesecu 2010. godine bila sam i na Međunarodnom natjecanju harmonikaša u Kozani u Grčkoj. Već 3 godine za redom odlazim i na Međunarodno natjecanje u Erbezzo, u Italiju. Zahvaljujući natjecanjima obišla sam i proputovala cijelu Hrvatsku: Zagreb, Viroviticu, Varaždin, Slavonski Brod, Dubrovnik i Opatiju. Bila sam i član tria harmonikaša s kojim sam se isto natjecala te osvojila prvo mjesto na Međunarodnim susretima harmonikaša u Puli. Koje su tvoje dosadašnje nagrade? Nagrade su visoke: imam osvojenih osam prvih nagrada, sedam drugih nagrada, jednu treću te osvojeno 7. mjesto na Svjetskom trofeju. Jesi li upoznala na tim natjecanjima i neke nove prijatelje? Upoznala sam puno novih prijatelja na natjecanjima. Čak iz drugih država, iz Portugala, Italije, Moldavije, Rusije... Kad god negdje odem, upoznajem nove ljude te se tako povežemo. Sve nas povezuje prvenstveno harmonika i ljubav prema harmonici. Razmjenjujemo iskustva i razgovaramo o tehnici i načinu izvođenja nekih kompozicija. Sviđa mi se jer smo svi na neki način slični i jer imamo iste interese. Drago mi je što se bez obzira na udaljenost uvijek sjetimo jedni drugih. Gdje god odem predivno mi je i svaki put se radujem novom natjecanju i putovanju. Koliko se često danas čuješ s njima?

50 /

/ 2010

Čujem se s njima koliko god je to moguće. Danas je puno lakše jer postoji i Internet pa se češće čujemo. Izmjenjujemo iskustva u vježbanju i dogovaramo sljedeće susrete na natjecanjima. A sada jedno teško pitanje - što za tebe znači glazba? Glazba za mene znači život, tj. ne mogu zamisliti život bez glazbe. Ona me uvijek oraspoloži, i kada sam tužna. Uglavnom, dan mi ne može proteći bez glazbe. Što voliš slušati? Volim slušati klasiku jer je ona posebna vrsta glazbe koja uvijek pozitivno utječe na mene. Uz klasiku volim poslušati rock i pop 70-ih i 80-ih godina. Imaš li slobodnog vremena? Imam jako malo slobodnog vremena, a njega najčešće koristim za slušanje glazbe, čitanje knjige ili izlazak s prijateljima. Je li ti je žao što nemaš puno slobodnog vremena? Da ne sviraš harmoniku, što bi radila s tim slobodnim vremenom? Niti malo mi nije žao što nemam puno slobodnog vremena. Vrijedi se žrtvovati i odricati radi harmonike i sviranja jer se to isplati. Na kraju me uvijek čeka jedno veliko zadovoljstvo, predivna iskustva i najljepše uspomene koje ću uvijek pamtiti. Imaš li vremena za kakav hobi? Baviš li se kakvim sportom? Nemam niti jedan hobi, a sportom se ne bavim jer za to nemam vremena. Jedino ponekad vozim bicikl kad stignem. Karmen, hvala ti na ovom intervjuu i želim ti i dalje puno uspjeha s harmonikom! Hvala Marija! I tebi također.

2010 /

/ 51


PodrSka roditelja i profesora mi je vrlo bitna

PA NEK’ BUDE HARMONIKA!

Razgovarala: Marija Golub U kratkom razgovoru s Matejom Marjanovićem, mladim harmonikašem, doznala sam par zanimljivih stvari o njemu. Na samom početku mi je rekao kako instrument svira već 8 godina, a harmoniku je odabrao zato što je to po njemu najljepši instrument na kojemu se mogu svirati raznovrsni žanrovi glazbe. Otkrio nam je kako je i njegov otac također svirao harmoniku i kako ga je dosta stvari upravo on naučio. Trenutačno je u srednjoj glazbenoj školi u Požegi i učenik je 2. razreda. Iako je očito glazbeni talent, Matej priznaje da unatoč tome dnevno vježba oko 2 sata, ali da ipak ne vježba baš svaki dan zbog drugih obaveza. Osobito voli ići na natjecanja na kojima je do sada imao izvrsne rezultate. Spomenuo mi je 1. nagradu s Međunarodnog natjecanja u Kragujevcu, dvije prve i jednu 2. nagradu s Međunarodnog natjecanja u Trstu, dvije prve i jednu 2. nagradu iz Pule, 1. nagradu s Državnog natjecanja u Daruvaru, 2. nagradu s Državnog natjecanja u Varaždinu... Kad sam mu čestitala na osvojenim nagradama priznao mi je da ima dana kada mu se ne da vježbati (op.a. to daje nadu i nama ostalima!), ali ako si zacrta nešto i želi što bolje proći, onda mu ne pada teško ni višesatno vježbanje. Budući da ide u glazbenu školu, rekao mi je kako nema puno vremena, ali to shvaća kao jednu obavezu koju mora što savjesnije riješiti. Svira i u školskom orkestru i komornom sastavu, a priznao mi je da nekad zna i zaraditi džeparac svirajući harmoniku. Poslije srednje škole misli upisati Akademiju za harmoniku, a za sve mlade glazbenike ima i savjet: “U svijetu glazbe su najpotrebniji rad, volja, dobar instrument, ali i podrška roditelja i profesora.”

Razgovarala: Marija Golub Evo za početak jedno lagano pitanje. Koliko godina sviraš harmoniku? Harmoniku sviram punih 14 godina jer sam krenula jednu godinu kasnije u osnovnu glazbenu (u 4. razred), pa sam završila dvije godine u jednoj. Jesi li sada završila svoje školovanje ili imaš još koju godinu pred sobom?

52 /

/ 2010

Završila sam svoje školovanje 7. rujna 2010. god. kad sam i diplomirala u klasi prof. Slavka Magdića, i to kao prva generacija bolonjskog sustava, što znači da taj studij traje 5 godina (4+1), a titula koja se dobiva je magistar muzike.

mi je učiteljica bila Marija Džidić koja je sad u mirovini. U srednjoj sam malo mijenjala profesore, tako da sam prvi srednje završila kod profesorice Lidije MaksićPetrović, a drugi kod prof. Ivane Volf, a ostatak srednje i maturu kod profesora Saše Bastaleca.

Gdje si išla u školu i tko ti je bio profesor?

Je li bilo teško to školovanje?

Osnovnu i srednju glazbenu školu sam završila u Požegi. U osnovnoj

Moje školovanje je bilo dosta ist. Volim kada je sve odlično i super, a to zahtijeva puno više 2010 /

/ 53


MLADI & USPJEŠNI rada i truda nego inače. No, baviti se umjetnošću nije ni inače lako jer zahtijeva svakodnevno vježbanje i ulaganje u sebe kako bi se što bolje ostvario napredak. Međutim, sav taj napor, sati i sati vježbanja, učenja, borbe s tremom, kada se sve spoji s ljubavlju i željom za glazbom, imaju u konačnici ono što ispunjava i usrećuje svakog mladog učenika, studenta, a na kraju i glazbenika, a to je kada publika svojom srdačnošću i pljeskom to prepozna i nagradi. Unutarnje ispunjenje koje dolazi na kraju je neprocjenjivo i najbolje u toj cijeloj priči. Sigurno si bila i na nekim natjecanjima. Gdje sve i koje nagrade si osvojila?

MLADI & USPJEŠNI rem kod mene, iako svi misle da što više sviraš i nastupaš, trema nestaje. Meni se čini da, nažalost, to nije točno. Trema uvijek postoji, samo što je nekad pozitivna, a nekad i negativna, što zna biti i demotivirajuće. S godinama nastupanja raste iskustvo nošenja s tremom. Naravno, ovisi o vrsti nastupa, pritisku od strane sebe i drugih, o karakteru kompozicije i naposljetku o želji za što boljim plasmanom na natjecanjima. No, koncerti pred publikom su uvijek ljepše iskustvo i uvijek je prisutna samo pozitivna trema jer su očekivanja s jedne strane manja, u smislu ocjenjivanja i nagrađivanja, a s Jesi li na svim tim natjecanjima druge strane je puno jača želja za prenošenjem „onog nečeg“ osjetila neku tremu? što svatko od nas može pronaći i prenijeti onima koji su došli Trema je uvijek prisutna, ba-

Sudjelovala sam na rasnim natjecanjima: državnom natjecanju u Hrvatskoj, solo i s komornom, u Varaždinu, Opatiji, na međunarodnim natjecanjima u Italiji (Trst, Castelfidardo), u Njemačkoj (Klingenthal), na Svjetskom kupu u Škotskoj, na Međunarodnim susertima harmonikaša u Puli… A mogu reći da sam većinom osvajala prve i druge nagrade. Posebno sam ponosna što sam u izboru 30 najboljih studenata u Hrvatskoj odbitnica i Top stipendije te Rektorove nagrade kao najbolji student Odjela za glazbu u 2007./2008. akademskoj godini.

jednostavno uživati u glazbi, bez predrasuda i kritiziranja. Imaš li možda neki savjet kako se nositi s tremom? Nekakav univerzalan „recept“ za tremu ne postoji. Svatko ima neke svoje sisteme i pripreme pred nastup. Ono najvažnije, što je meni pomoglo, jest pozitivno razmišljanje i vježbanje. Znači što manje onog: “Joj, što ako pogriješim? I stanem? Što ako ne bude savršeno?” jer to te uništava i potiče onu negativnu tremu. Treba se uvijek baviti glazbom, umjetnošću, a ne opterećivati se notama. Što više se posvetiti muziciranju i uživanju u tom trenutku, a ne očekivati savršenstvo izvedbe jer ono kao takvo ne postoji. Postoji samo drukčije, a ono što je bolje ili manje dobro je stvar ukusa, o kojima se ne raspravlja. Jesi li bila na nekim seminarima? Bila sam nekoliko puta na Ljetnoj školi u Puli, kod profesora Skljarova, Semjonova, Đorđevića, kod profesorice Moser, kod prof. Lipsa, prof. Magdića... Da li si na tim seminarima uvijek aktivno sudjelovala ili si nekada samo slušala druge? Često puta sam bila aktivan sudionik seminara, ali uz to sam i pasivno slušala druge. Jesi li nešto naučila i kada si samo došla slušati druge?

“Zauzeti svoje mjesto i biti JA, a ne netko drugi, jest smisao bavljenja umjetnošću...” 54 /

/ 2010

Mislim da se nekada može više naučiti kad se samo sluša druge jer stvari gledaš iz drugačije perspektive i bolje uočavaš greške koje sam radiš. Manje si opterećen samim sobom, a više se fokusiraš na ono što čuješ i vidiš. I kad se spoji to pasivno

slušanje i aktivan rad na sebi, mislim da rezultati kad-tad dođu do izražaja. Zašto si u početku izabrala harmoniku, a ne neki drugi instrument? Harmoniku sam odabrala čisto slučajno jer na klaviru nije više bilo mjesta, a moj tata je nekad davno svirao harmoniku pa je na upisu on sam rekao i odabrao: “Pa nek’ bude harmonika!” Što za tebe znači glazba?

je, po meni, najvažnije kroz taj cijeli put. Slušati velike umjetnike - da, težiti prema njima - da, htjeti biti kao oni - ne. Čar umjetnosti je biti poseban, drugačiji od drugih i po tome se isticati. Zauzeti svoje mjesto i biti JA, a ne netko drugi, jest smisao bavljenja umjetnošću, a to znači dati svoje nešto onome čime se baviš, a kroz glazbu su granice po tom pitanju beskonačne, i nikad do kraja istražene.

Glazba za mene znači puno toga. To je moj stil života jer - odrastati svakodnevno uz glazbu, prvo kroz učenje i školovanje, a onda polako i kroz formiranje mene kao osobe, definitivno znači da je glazba bila ta koja me na neki način odgojila i definirala u ono tko sam i što želim. Svakodnevno tražiti, vježbati, istraživati notu po notu, kompoziciju po kompotežiti savršenstvu, izbjegavati površnost, i stalno otkrivati nešto novo i napredovati. Što bi poručila mladim glazbenicima? Moja poruka mladim glazbenicima bila bi da se svaki trud, svaki sat vježbanja, napora pa čak i ponekad prolaženje kroz krize, preispitivanje jesam li na pravom putu… uvijek isplati. Iz osobnog iskustva govorim da ponekad naša očekivanja i želje ne dođu u trenutku kad mi to želimo, ali važno je znati da jednom dođu i da sve uvijek dođe na svoje. Najvažnije je biti uporan i ustrajan, ne posustati i ne odustati jer sve što je u životu vrijedno postiže se velikim trudom i radom, a glazba, i umjetnost općenito, je itekako vrijedna jer samo odabranima se pruži prilika biti dio tog posebnog svijeta. Zadržati osobnost, individualnost 2010 /

/ 55


MLADI & USPJEŠNI

RELACIJA VELIKA BRITANIJA SLOVENIJA

Amadej Herzog, nekadašnji student klasične harmonike Odjela za glazbu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, završio je postdiplomski studij na “Royal Academy of Music” u Londonu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja; apsolutni je pobjednik prestižnog RAM Club Prize natjecanja koje je održano u Dukes Hallu u Londonu. Nastupa diljem Europe, a u planu ima i koncerte u SAD-u. Zanimalo nas je kakve su životne prilike profesionalnog bavljenja glazbom koncertiranjem.

Postdiplomski studij - most između studijskog i profesionalnog glazbenog života

Zavšili ste postdiplomski studij u Londonu. Namjeravate li tamo i ostati? Koje su bitne razlike između studiranja i magisterija? Trenutno djelujem na relaciji Velika Britanija - Slovenija. London je kozmopolitski grad koji glazbenicima nudi puno mogućnosti za koncertnu djelatnost, tako da, bez obzira gdje sam ili ću tek biti, nastojim koristiti te prednosti koje mi nudi London. Postdiplomski studij u Londonu je zapravo most između studijskog i profesionalnog glazbenog života zbog kojeg sam imao mogućnost upoznati i surađivati s mnogo vrhunskih glazbenika te ostvariti određene kontakte koji su zapravo jedan dobar početak profesionalnog glazbenog života. Čime se trenutno bavite?

Razgovarao: Saša Bastalec 56 /

/ 2010

“Surađujem sa skladateljima iz cijelog svijeta koje sam imao priliku upoznati tijekom postdiplomskog studija u Londonu. S njima radim na originalnom repertoaru za harmoniku te na taj način promoviram harmoniku kao koncertni i akademski instrument. Sviram i u različitim komornim sastavima među kojima bih istaknuo suradnju s hrvatskim čelistom Stjepanom Hauserom.”

Surađujem sa skladateljima iz cijelog svijeta koje sam imao priliku upoznati tijekom postdiplomskog studija u Londonu. S njima radim na originalnom repertoaru za harmoniku te na taj način promoviram harmoniku kao koncertni i akademski instrument. Najveći dio svog vremena, osim rada na literaturi za harmoniku solo, posvećujem komornoj te scenskoj glazbi. Sviram i u različitim komornim sastavima među kojima bih istaknuo suradnju s hrvatskim čelistom, Stjepanom Hauserom. Recite nam nešto o tom iskustvu s violončelistom Stjepanom Hauserom. Kako je započela

vaša suradnja? Stjepana sam upoznao tijekom studija u Puli, a kasnije smo u Londonu bili cimeri te smo na posljetku postali dobri prijatelji. Sjećam se da bi ponekad nakon vježbanja, u pauzi, došao u moju sobu s instrumentom i tako bi često zajedno nešto odsvirali. Iz te neke naše zezancije nastala je i naša suradnja. Svirati sa Stjepanom je uvijek nešto novo, uzbudljivo te interesantno. Skladatelji su već napisali i posvetili nekoliko djela za naš duo čije smo skladbe praizveli u Londonu. U tijeku su novi projekti i nove skladbe s kojima želimo promovirati glazbu pisanu za harmoniku i violončelo. Koji je Vaš sljedeći nastup i može li se od toga živjeti? Koliko često koncertirate i gdje ste sve nastupali? Koji je po Vama, Vaš najuspješniji nastup? Sljedeći je moj solo recital kojeg ću održati u travnju na Royal Academy of Music u Londonu koji je zapravo dio moje nagrade za apsolutnu pobjedu na prestižnom RAM Club Prize 2010., natjecanju za sve instrumente svih formacija. Neke koncerte imam već daleko unaprijed rezervirane, ali se često zna dogoditi i da se ponudi koncert za kojeg ti jave samo par dana ranije. Zato treba uvijek biti spreman te imati što više repertoara za različite predstave. Ponekad dobijem mogućnost za nastup svaki tjedan, a katkad je to vrlo rijetko. Zbog toga je jasno da tu neke financijske sigurnosti nema. Jednostavno morate voljeti raditi, svirati i živjeti skromno, ali na neki način morate voljeti i avanturistički život kojeg iniciraju koncerti diljem Europe. Tako sam imao priliku nastupati u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Grčkoj, Belgiji, Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Za najbolji nastup bi trebali pitati publiku koja sluša koncert, ali mogao bih istaknuti recimo koncert s Birmingham Symphony Orchestra i Mariinsky Theatre Orchestra pod dirigentskom

palicom maestra Valeria Gergieva u rasprodanoj Birmingham Symphony Hall (UK) te koncert „Maria de Buenos Aires“ - tango operete, s Fugata kvintetom u Ateni, u Grčkoj. Kako rješavate transport instrumenta kada je u pitanju dalek put? S transportom instrumenta, a pogotovo s harmonikom, uvijek ima problema. Kad je u pitanju avion, uzimam harmoniku uvijek sa sobom u kabinu. Poznajem ljude koji su dopustili staviti vlastiti instrument u prostor za prtljagu i dobili natrag prilično oštećene instrumente. Na većini letova je dopustivo uzeti ručnu prtljagu maksimalne težine do 10 kg. Sam instrument je naravno teži i veći pa tako ne odgovara avionskim sigurnosnim propisima o ručnoj prtljazi, bez obzira što je harmoniku moguće bez problema staviti u avionski pretinac iznad glave kod većine aviona. Kod jeftinijih avionskih kompanija kupujem, kao i većina glazbenika, dvije karte - jednu za mene i jedan „extra seat“ za instrument pa je i zato duplo skuplje. Međutim, oko nacionalnih prijevoznika, bilo to u Europi ili u SAD-u, do sada nisam imao nekih problema, tako da mi je bilo dopušteno ići na avion s jednom kartom, naravno uz malo sreće. Nedavno smo se, mi glazbenici, izborili za svoja prava u smislu da je moguće na avion uzeti instrument kao „hand luggage“ u veličini gitare, bez da se plati „extra seat“ (za sada vrijedi samo za kompaniju Easyjet). U protivnom, još sve ovisi o dobroj volji službenika i stjuardesa na aerodromu. Neki su više, a neki manje tolerantni. Uglavnom, ako želim izbjeći neugodne situacije, radije putujem s instrumentom po cijeni dviju karata. Planovi za budućnost? Vidjet ću kakve će sve biti mogućnosti. U planu je snimanje CD-a i koncerti u SAD-u zbog kojih se jako veselim i koji bi mi osobno puno značili. Uglavnom, pokušat ću što više koncertirati i promovirati harmoniku kao klasičan instrument, ali i raditi kao pedagog i na taj način prenositi svoja znanja i iskustva na mlađe generacije.

2010 /

/ 57


preuzeo vođenje organizacije Međunarodnih susreta u svoje ruke. Reci mi - kako si se nosio s tom ulogom, kako je sve prošlo i kako si zadovoljan? Aha.. pa iskreno - iznad očekivanja je prošlo. To mi je ponuđeno sa strane Upravnog odbora OKUDA Istre, a i moram reć da se to nekako nametalo prirodno da ja budem taj nasljednik Bužletin, pošto sam ja bio njegov učenik godinama, i godinama sam bio na Susretima i kao solista i osvajač Kupa u komornom sastavu i orkestru i.. bio sam već i puno godina prije u svemu tome, i u Odboru i nekako, kažem, nametalo se prirodno.. I u samoj organizaciji? Da. Nije mi bilo teško. Stekao sam puno prijatelja iz svijeta harmonike i puno iskustva, pogotovo na Svjetskim trofejima i tako da su svi stali na moju stranu i stvarno sam odradio, i uz veliku pomoć naravno ostalih dvadesetak, neću reć radnika, ali prijatelja koji su bili svi u organizaciji Susreta. Dakle, to je ta pomoć sa strane. Koliko ljudi sudjeluje u samoj organizaciji te manifestacije? Pa kažem, dvadesetak i više. Najčešće, ovoga, članovi harmonikaških orkestara i članovi OKUDA. Reci nam nešto o samoj povijesti te manifestacije.

Ljetni glazbeni kamp, Tinjan

Susreti su danas međunarodno priznato natjecanje harmonikaša uvršteno u svjetske kalendare glazbenih zbivanja - susretište glazbenih talenata, pedagoga, koncertista, dirigenata, skladatelja... Prvi susret harmonikaša održan je 1964. godine. Od 1983. godine odvija se bienalno, a

58 /

/ 2010

preuzeo vođenje organizacije Međunarodnih susreta u svoje ruke. Reci mi - kako si se nosio s tom ulogom, kako je sve prošlo i kako si zadovoljan? Aha.. pa iskreno - iznad očekivanja je prošlo. To mi je ponuđeno sa strane Upravnog odbora OKUDA Istre, a i moram reć da se to nekako nametalo prirodno da ja budem taj nasljednik Bužletin, pošto sam ja bio njegov učenik godinama, i godinama sam bio na Susretima i kao solista i osvajač Kupa u komornom sastavu i orkestru i.. bio sam već i puno godina prije u svemu tome, i u Odboru i nekako, kažem, nametalo se prirodno.. I u samoj organizaciji? Da. Nije mi bilo teško. Stekao sam puno prijatelja iz svijeta harmonike i puno iskustva, pogotovo na Svjetskim trofejima i tako da su svi stali na moju stranu i stvarno sam odradio, i uz veliku pomoć naravno ostalih dvadesetak, neću reć radnika, ali prijatelja koji su bili svi u organizaciji Susreta. Dakle, to je ta pomoć sa strane. Koliko ljudi sudjeluje u samoj organizaciji te manifestacije? Pa kažem, dvadesetak i više. Najčešće, ovoga, članovi harmonikaških orkestara i članovi OKUDA. Reci nam nešto o samoj povijesti te manifestacije.

Susreti su danas međunarodno priznato natjecanje harmonikaša uvršteno u svjetske kalendare glazbenih zbivanja - susretište glazbenih talenata, pedagoga, koncertista, dirigenata, skladatelja... Prvi susret harmonikaša održan je 1964. godine. Od 1983. godine odvija se bienalno, a

preuzeo vođenje organizacije Međunarodnih susreta u svoje ruke. Reci mi - kako si se nosio s tom ulogom, kako je sve prošlo i kako si zadovoljan? Aha.. pa iskreno - iznad očekivanja je prošlo. To mi je ponuđeno sa strane Upravnog odbora OKUDA Istre, a i moram reć da se to nekako nametalo prirodno da ja budem taj nasljednik Bužletin, pošto sam ja bio njegov učenik godinama, i godinama sam bio na Susretima i kao solista i osvajač Kupa u komornom sastavu i orkestru i.. bio sam već i puno godina prije u svemu tome, i u Odboru i nekako, kažem, nametalo se prirodno.. I u samoj organizaciji? Da. Nije mi bilo teško. Stekao sam puno prijatelja iz svijeta harmonike i puno iskustva, pogotovo na Svjetskim trofejima i tako da su svi stali na moju stranu i stvarno sam odradio, i uz veliku pomoć naravno ostalih dvadesetak, neću reć radnika, ali prijatelja koji su bili svi u organizaciji Susreta. Dakle, to je ta pomoć sa strane. Koliko ljudi sudjeluje u samoj organizaciji te manifestacije? Pa kažem, dvadesetak i više. Najčešće, ovoga, članovi harmonikaških orkestara i članovi OKUDA. Reci nam nešto o samoj povijesti te manifestacije.

Susreti su danas međunarodno priznato natjecanje harmonikaša uvršteno u svjetske kalendare glazbenih zbivanja - susretište glazbenih talenata, pedagoga, koncertista, dirigenata, skladatelja... Prvi susret harmonikaša održan je 1964. godine. Od 1983. godine odvija se bienalno, a

LJETOVANJE UZ GLAZBU Razgovarala: Marija Plentaj

“Nakon što diplomiramo, svatko si nađe posao, a bavimo se delikatnim poslom i dosta je sam po sebi izoliran. Ako pogledamo društveni dio života gdje možemo spojiti neke tematske večeri, zajednička predavanja gdje se možemo družiti, malo je takvih događanja, zato sam odlučio sve te stvari spojiti u tih tjedan dana i vidjeti da li bi to moglo funkcionirati.”

2010 /

/ 59


SEMINARI

SEMINARI

V

elika novost u harmonikaškom svijetu Lijepe naše bila je i organizacija 1. Ljetnog glazbenog kampa u Tinjanu. Tim povodom odlučila sam porazgovarati s njegovim začetnikom, Tomislavom Novakom. Budući da je oko organizacije kampa imao pune ruke posla, nakon par dana boravka u Tinjanu uspjela sam razgovarati s njim tek predzadnji dan održavanja, u jednoj opuštenijoj atmosferi, na izletu koji je bio organiziran u obližnjoj šumi. Oko nas su polaznici koji se igraju i šale, a Tomislav se brine oko roštilja te još stigne svako toliko odgovarati i na pitanja. Slijedi jedan razgovor s vrlo zaposlenom osobom. Istog smo radili u par navrata, a u njemu nije ništa klasično pa ni forma koja se stalno prekida. Tomislave, kako si? (op.a. Tomislav i ja smo studirali zajedno pa otud takva prisnost) Pa, danas bolje nego jučer. Kako danas bolje nego jučer? (op.a. smijeh na mom licu, a već nas prekidaju s pitanjima o količini kruha) Da… Kako napreduje roštilj? Gasi mi se vatra, ali hvala Bogu, čovjek je izmislio pivo! Hoćeš preživjeti do kraja kampa? Ma daaa… (op.a. smijeh). Ovo je predzadnji dan, ovo je sad najljepše. Zato bi trebalo puno više uživati danas jer, to nam je to. Što smo prošli, prošli smo! Budući da si ti i inicijator ovog projekta, reci nam za početak kako si došao na ideju ovog kampa? Pa, nema mjesta gdje bi se mladi profesori, konkretno, moji pri-

60 /

/ 2010

jatelji, kolege profesori i ja našli i uživali, a usput i doveli svoje učenike i naučili i njih nešto. Nema takvog mjesta gdje bi se svi našli. Osim toga, velik je jaz... Svaki profesor je u svojoj prostoriji, u svojoj školi; petnaest škola, petnaest profesora, petnaest učionica, svaka učionica za sebe, to ne vrijedi apsolutno ništa. I zato se ovdje možemo naći, roštiljati, raditi, dijeliti uloge i pokušati mijenjati stvari koje nam se ne sviđaju. (op.s. prekidamo intervju zbog toga što isti trpi česte upadice te ga nastavljamo idući dan...) Tomislave, kako si došao na ideju ovog kampa? Eto, svi smo studirali zajedno i družili se. Ti studentski dani su nešto što bi svaki čovjek sebi trebao priuštiti, te 4 godine takvog načina života. Nakon što diplomiramo, svatko si nađe posao, a bavimo se delikatnim poslom i dosta je sam po sebi izoliran. Ako pogledamo društveni dio života gdje možemo spojiti neke tematske večeri, zajednička predavanja gdje se možemo družiti, malo je takvih događanja, zato sam odlučio sve te stvari spojiti u tih tjedan dana i vidjeti da li bi to moglo funkcionirati. Zašto si odabrao Tinjan za mjesto tih održavanja i susreta? Zato što je to mjesto gdje radim, a dogodilo se da je i taj hardware, sve te pozicije koje su potrebne za tako nešto da bi se organiziralo, imam ovdje. Tu imam podršku općine, podršku restorana, imamo prostore gdje možemo izvoditi te naše koncerte, imamo idealno mjesto. A i Istra sama po sebi nudi jedan poseban štih.

Reci nam nešto više o samom mjestu, jer vjerujem da malo ljudi zna za Tinjan. Tinjan, to je jedan mali kaštel usred Istre, u samom centru, ima 1800 stanovnika, ima svoju povijest, svoj Županski stol koji je na jednom predivnom mjestu s kojeg se pruža pogled na Dragu gdje je nekad teklo more, ima veliku crkvu, staru ulicu koja ima zid srama gdje su još davno znali kažnjavati lopove. Dakle, ljudi su se direktno iz crkve spuštali prema centru, prolazili kraj njih te ih pljuvali… O strašno... No, što kažu sami mještani o ovoj ideji i naglom porastu populacije u njihovom mjestu? Jesi li imao prilike s njima pričati? Kako reagiraju? Da, da… pa u Istri prevladava taj temperament “zatvorenih škura”, a pogotovo je izražen u središnjoj Istri - “ne diram te, ne diraj me”. Prije ih je dosta pružalo otpor, ali ove godine je već drastična razlika. Recimo, orguljaš iz Istre je došao ove godine na koncert i čak pomogao našoj orguljašici da nađe dobre registre kod sviranja...

Aha! Znači, napredak? Znači, napredak! Iako, sad su neke totalno druge dimenzije problema naišle, unutarnji i organizacijski problemi između nas 15 profesora. Stvari su se malo zapetljale, stvari koje prošle godine nisu došle do izražaja, koje se prije nisu primjećivale. Na prvom kampu je bio samo jedan problem, a taj je bio da on - započne, da završi i dalje se održi. Mislim da su to normalne etape rasta i razvoja, tzv. dječje bolesti... Reci mi kakve su bile reakcije polaznika, predavača i roditelja na prošli kamp? Prošlim kampom su bili svi oduševljeni. To se osjetilo. Ove godine se vidi da su malo zbunjeni jer su radili dvostruko više nego prošle godine i postali su jako umorni. Ali na kraju krajeva za taj rad će biti najsretniji kad završi kamp. Koliko je polaznika u prosjeku na kampu? Oko tridesetak…

Zvončiće!

Koliko predavača?

Tzv. zvončiće, da... (op.a. smijeh), a prošle godine nije ni došao na koncert. Eto, tako se malo-pomalo skidaju te barijere.

Profesori su iz cijele Hrvatske, kontinentalne, Istre, Dalmacije, Slavonije... 15 profesora.

Znači, prvi kamp je prošao. Kako si bio zadovoljan odazivom i realizacijom kampa? Bio je predivan. To je bio prvi Kamp na kojemu je bila jedna erupcija emocija. Što misliš, koje stvari su bile dobre, a za koje si kasnije vidio da bi se mogle promijeniti? Probaj usporediti ovogodišnji i prošlogodišnji kamp. Ovogodišnji kamp je puno organiziraniji, manje emocija, a više razuma.

Znam da organizacija ovakvog projekta zahtjeva i veliku pomoć, i u broju ljudi, ali i financijsku. Tko su ljudi koje najviše pogađa taj teret organizacije uz tebe i kako stojiš sa sponzorima?

Sve u stvari pogađa Udrugu. Uži krug Udruge čine Izabella Szabo, Helena Mostarkić, Branko Širola i ja, a cijelu Skupštinu čine ostalih 11 profesora koji sudjeluju i u radu Kampa. Financijski teret ide također na teret Udruge. Mi se trudimo oživjeti jednu udrugu koja bi trebala biti za djecu, u kojoj bi se ona trebala razvijati kreativno uz glazbu, znači, nije cilj Udruge da se djeca bave isključivo glazbom, nego kreativni razvoj uz glazbu. Sponzori? Sponzori - općina daje jedan dio, županija daje mali dio i neki tinjanski obrtnici su platili jedan obrok recimo. Uglavnom, općina je ta koja najviše pomaže. ... i ima sluha. Ima, da! Opiši mi jedan tipičan dan u kampu iz perspektive učenika. Gdje se održava nastava, gdje su smješteni polaznici, kako se druže? Znači, polaznici bi trebali zaspati do 11 navečer u prostorima župe Tinjan koja prima 24 polaznika. Jedan kat je za djevojke, a drugi kat je za momke. Buđenje je u 8 ujutro kada kreće i doručak. Doručak bi trebao trajati do 8:45 kad bi trebao započeti svako jutro jedan sastanak, jedan mali brifing između profesora i učenika, da se rezimira prošli dan, da se vidi je li bilo nekih problema ili poteškoća koje bi se tog dana trebale riješiti. U 9 sati bi trebale početi vježbe opuštanja i disanja koje bi malo djecu opustile i pripremile za to jedno radno dopodne. Rad bi krenuo u 9:15 i trajao do 13 sati. Tad je odmor od pola sata i u 13:30 je ručak. Djeca bi trebala ručati u 13 do nekih 14:30 kada bi ručak trebao biti gotov i tad bi se trebalo odmarati jedno 3 sata, do kojih 17, 17:30… U 18:30 kreću večernje radionice. Sad, to može bit orkestar, to može bit komorna nastava, razne radionice, ovisno o tematici kampa.

A probaj mi opisati svoj dan kampa? (op.a. smijeh) Budim se ujutro i zaspim navečer! Kako i gdje ovisno na koji dio ljeta se odnosi! Što djetetu pruža ovaj kamp? Trebao bi pružiti jednu oazu mira, rada, discipline, samokontrole, jedan godišnji odmor, jedno ljetovanje uz glazbu. Slijedeći kamp, po meni, bi trebalo podijeliti na junior, middle i senior klasu, tako da bi juniori provodili svoje ljetovanje uz malo opušteniji rad, middle klasa bi provela svoje ljetovanje uz srednju količinu rada dok bi seniori proveli svoje ljetovanje s glazbom uglavnom uz dosta rada,kontakta s profesorima, rada na komornoj glazbi, ali taj rad bi trebao biti ispunjen još uz kupanje, odmaranje, plivanje i aktivnostima koje se mogu raditi uz more. I to je to! U 7 dana, uz dobar program, dijete bi moglo postići dobre rezultate, ali doživjeti i to ljeto. Jer, obično dijete ode na more i bude prepušteno samom sebi, ako si ne nađe prijatelja, uglavnom mu zna biti dosadno. Ovo je jedno drugačije ljetovanje, a s vremenom ga namjeravamo što kvalitetnije organizirati. Možeš li se sjetiti neke najzanimljivije anegdote iz kampa? Najzanimljiva anegdota iz kampa mi je bila kad je mali Janko Adamek zakasnio na autobus prošle godine! Svi su se već spremili i krenuli, a Janko je zaspao. Ja sam sjedio u jednom kafiću, a Janko dolazi i upita: “A di su svi?” Rekli smo mu da su ostali otišli, a on pošto je ostao, da neće svirati. Taj njegov radosni usklik, i taj odskok koji je napravio i taj neki svoj pačji ples... To je bilo nešto najsmješnije što mi se dogodilo na kampu.

2010 /

/ 61


“Ovaj kamp bi djetetu trebao pružiti jednu oazu mira, rada, discipline, samokontrole, jedan godišnji odmor, jedno ljetovanje uz glazbu.”

Ovaj kamp ima i svoju temu. Reci nam nešto o ovogodišnjoj temi. Tema je filmska glazba. Aha, tema ovogodišnjeg kampa! Za djecu je napravljeno 15 filmskih aranžmana i to sviraju u komornim sastavima, a također imaju i skladbe koje su radili sa svojim nastavnicima. Sve to izvode na Završnom koncertu.

I za kraj, što misliš o ideji za ovaj časopis? Lijepa stvar, hvale vrijedna, daj nam Bože više toga! Hvala na razgovoru!

Spomeni neke filmove iz kojih su preuzete skladbe... Amelie, Austin Powers, 12 tema iz 12 crtića, onda imamo Schindlerovu listu, Kuma, Piano… Osim ovog kampa ti se baviš i nekim drugim projektima. Probaj nam reći nešto ukratko o tome. Pa evo, jedan od zadnjih projekata je bilo uređenje Centra medija, obrazovanja i kulture, skraćeno, CMOK, kojeg smo radili po poznatom hrvatskom jezikoslovcu Josipu Voltiću koji je rodom iz Tinjana. U CMOK smo uveli Internet i stavili 2500 knjiga. To je jedno mjesto koje smo napravili da bi poslužilo Udruzi, ali zapravo i jako dobro dođe i za kamp jer tu u kampu dijete ima mjesto gdje može čitati knjige, odmoriti se, pogledati nešto na televiziji, ići na Internet i tako... Koji su planovi za iduću godinu? Imaš li već neku temu u vidu? Tema ima nekoliko. Jedna od njih je i Astor Piazzolla… Vidjet ćemo, to je još ipak rano... A kad se počinje s pripremama? Počelo se prije 4 mjeseca. Za idući kamp? Da! (op.a. smijeh)

62 /

/ 2010

2010 /

/ 63


IZ SKLADATELJSKOG PERA prof. RuĹžici Vuk

2

Fantazija

! " #!

za harmoniku solo Con moto

*** #

shake) "!"" (Bellows ) )) ! # # $ # !

% $! !

p

&

*** #

&

)) ) #

&

)) ) # &

) # &

Samir Nurki! Redakcija: S. Bastalec

&

++ #

++ #

) # &

++ #

++ #

) #

++ # #$

15

++ #

++ #

) #

++ #

++ #

# % ) $

++ #

++ #

++ #

# )

20

) #$ #

++ #

++ #

++ #

# ) ++ #

# ') ) #

# )

++ #

43

,

p % % " # -. -

++ + # #

- -

-

" ! " !

&'''''''''''''''

poco rit.

- (- - (, !

.

. .

(. .

- (- - - - - - - - - - - - (semplice

. .

,!

&''''''''''''''' " # (- - - - - - - - - - - - - (- - (- - - (, ! "# . (. . . molto rit.

45

( ) ) ( )

# ) ) # ) #

. .

. .

Rapidamente

"# /

(Senza B.sh.)

rall.

mf

"# . .

# )

# ) ) # ) #

# ) ) # ) #

) #

++ #

++ #

mp

poco accel.

" # - (- - - - - - - - - - - - - (-

# ) ++ #

++ #

++ #

# )

# ) ) # ) #

%$ ) #

# )

$

% ,

!% " # ! ,.

- - - - (- - - - - - - - - - - - - (-

,!

40

++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ #++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ $ # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # # ) #

"!! loco

B.B.

9

% ) $ #

Andante mesto 37

*

) .

. . +

Allegro energico

! !%" % % % " # - - - - - %- - - - - - %- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

48

Adagio

"" ! " # $! ++" mp +* % $" * !

27

32

# $ +++ ++ % + $

+

+

+ *** *

+

*

& +

+

+* ++"

*

+

*** **

+

& * #

vibrato

,+

*

+

& +

+

*** **

mp

" # -%

*

+

+

( & '( + #

! ! vibrato

#

! !

-

-

%-

-

-

%-

-

%-

-

-

%-

-

-

%-

-

(%- - - - - - - - - - - - - - - % # " (- - - - - %- - - - - - %- - - % %

49

" # (-%

--

--

%-

--

--

%-

--

%-

-

-

%-

-

-

%-

-

Copyright Š samir.nurkic@gmail.com

64 /

/ 2010

2010 /

/ 65


&* * * * * * % $

50

$ % ** &

**

**

)* % $ & )* * * * *

&* ** &

51

$ % )** & *' % $ +

**

**

52

*

mf

) &*

* & * * * * * * * * **

**

** &

**

* &*

**

** &

**

* &*

* ** * ** * * * &* * * &* * &* *

$ % ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** & & & & & & & -

( )-. %

* *

* *

* *

* *

* &*

* *

* * * * * * & * * * * *

$

* * * ** * * * * &* * * &* * &* *

* *

* &*

* *

#"-

". " *"

/ 2010

# (( " ! ((

( )"

61

( ()

) *

)

# (( ((

)

3

! " )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) # # # # # # # # # # # # + !" + +

+ + +

poco accel.

63

fp

! " )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) (( # # # # # # # # # #

$

Presto

3

* ** * * * * &* * * &* *

** ** ** ** ** ** ** ** ** ** "! & & & &

!"

% % % % )) ))% )) ))% )) ))

$" + % f

+ %

71

% ! " ))% )) $ +% "

% ))

$ % "+

% ))

% % % )) ))% )) )) ))%

% ))

% )) % +

+ %

% ))

% +

76

% ! " ))

% ))

% ))

% )) ))% ))% ))%

% )) )%

$

+ % % +

% ))

+ %

% + + %

% %+ + %

% +

% +

% ))

% ))

% ))

% % )) )) ))% +%

% )) % +

% ))

% ))

% )) ))% ))% ))% +%

% ))

% ))

% ))

% )) ))%

% ))

% ))

% + rall.

% + + %

% + + %

% + + %

% +

% +

% +

& + +

(Senza B.sh.)

& +

! !

Tempo I

* +

-*

* 3

*

! # " $ % " ** ** ** **)** ** ** ** ** ** ** ** " ** ** ** ** ** ** ** ** " ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** & & & & & & & & & & & & & & 66 /

4

65 (Bellows shake)

""" ! * / * * * * * * * * * * * * * ,* * "!

$ % )** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** & & & & & & & &

! $ % " * * * *)-&&&

&* * &*

* *

* * * * * * )* * * * * * * * * &* * * &* * &* * * &* * * &* *

f

58

* &*

* * *)* * * * * * * * * * * * * * * * *)*

*

sp

56

* *

* * *

3 * * * )* * * * * * * ,* * * * * * * * * *) * )--

*' (+

$ % --

**

&*

* * * * * & * * * * * *

* &* * * * * * & * * * * * * * *

$ % ** ** ** ** ** ** ** ** ** ** & & & & 54

** &

&*

3

" $# !'" ) !" * )

84

mf

3 ) ) ) ,) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ) ), ) ,((

! " )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) )) ,)) )) )) )) )) )) )) )) # # # # # # # # # # # # 2010 /

/ 67


BLITZ VIJESTI 5

+'

86

$ % **

+ + +)+ + + + + + + + + + + + + + + + +)+

+

&,

sp

$ % ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ( ( ( ( ( ( (

+ + + ++ + + + + (+ + + (+ + (+ +

f

$ % )++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ( ( ( ( ( ( ( ( 90

! $ % " + + + +)** ((((

3

+ ++ + + + + (+ + + (+ +

""""$# ! + +++ + + + + + + + /+ + "! $ . + + +

*

& % )*-

88

+ + + + + + + + + + "! (+ + (+ + + (+ + + (+ +

"" +"

#* "*

+ ,

*+

+

+

3

$ % "! ++ ++ ++ ++)++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ #" ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ "" ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ** % $ **

* +"

93

+ ,

* *+

+

( ** * *

+

3

$ % ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( $% -

+ + . 1 2 + 0 3 $ % ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ ++ . 1 2 ( ( ( ( ( ( ( ( ( ( poco accel.

95

Presto. Risoluto

"""" loco !

* * *

68 /

/ 2010

(+ ++ + ff

2

2

4

(+ 1 ,

4

ss. gli

(+ + + /+ )(++ ) + 2 % + + $ + /(+ + + + + ) + + + (+ + ) + + ( & + + + + + + + + + + + 2 %+ + + + + + + + + + + ( ( ( ( ( S.B.

97

Đeni Dekleva Radaković izdala je novu zbirku “Sviram i uživam”. Riječ je o zbirci za djecu nižeg uzrasta.

&

Sastoji se od 14 naslova: MIR 3+4 Melodija Preludij u starom stilu Alla fugheta Choral Marš Mali vlak Mali marš Veselo dijete Pčela Zaigrana djeca Dvije muhe Skladbe su pisane pretežno za bariton basove, ali ima pokoja i sa standard basovima. Zbirka je tiskana krajem 2010. godine, a osim ove prof. Radaković ima ih još trinaest, za koje je možete kontaktirati na ddekleva@ ffpu.hr i 00385 99 3777014. Ivan Šverko Osvojeno 1. mjesto na Međunarodnom natjecanju harmonike Arrasate Hiria, a održano od 4. - 8. prosinca 2010. god. po 18. put u istoimenom gradu Baskijske pokrajine (Španjolska), osiguralo mu je ponovnu potvrdu njegovog dobrog rada. Radi se o jednom od najrespektabilnijih natjecanja koncertne harmonike. Natjecanje se odvija u dva kruga (prvi krug obavezne kompozicije, drugi krug 30 min. slobodnog programa). Na natjecanje se prijavilo petnaestak kandidata iz Poljske, Finske, Rusije, Srbije, Danske, a žiri je bio sastavljen od poznatih harmonikaških pedagoga (Matti Rantannen, Vojin Vasović, Inyaki Alberdi i dr..)

(2008.)

Prvo mjesto uključuje novčanu nagradu te koncertnu turneju po Španjolskoj sljedećeg prosinca, kao i koncert na nadolazećem Ljetnom festivalu harmonike u Kragujevcu, gdje ovaj mladi glazbenik ide u srpnju ove godine. 2010 /

/ 69


70 /

/ 2010


EHO