Pored brodogradilišta Harland & Wolff u kojem je sagrađen pravi Titanik, na Queen’s Islandu u Belfastu, izgrađen je kongresno izložbeni centar „Titanic Belfast“ koji bi trebao podići razinu turističke potražnje u tom gradu. Idejni začetnici ovog koncepta bili su arhitekti Eric Kuhne i Mark Evans (Civic Arts / Eric R. Kuhne & Associates ) zajedno sa studijom Todd Architects koji su bili vodeći savjetnici. Koncept unutrašnjosti dizajnirala je Anne Lucas (Civic Arts), a završni dizajn dali su u studiju Kay Elliot Architects. Sadržaj za posjetitelje kreiran je u Event Communications. Ovaj opsežan projekt rađen je tako da svakim svojim dijelom asocira na sam Titanik, a bacite li samo jedan pogled na ovaj golemi kompleks obložen aluminijskim pločama shvatiti ćete da su u tome bili izuzetno uspješni! Titanic Signature Project Pod radnim imenom – Titanic Signature Project– ova je ideja zaživjela prije 5 godina, točnije 27.studenog 2008., objavom ministra Petera Robinsona da je vlada Sjeverne Irske odvojila 43,5 miliona funti za izgradnju nove turističke atrakcije. Ukupni očekivani iznos za dovršenje gradnje bio je procijenjen na 97 miliona funti (cca. 737 mil.kuna po tadašnjem tečaju). Koncept ovog projekta stvoren je u studiju CivicArts’ iz Belfasta, a ideja je da se pod istim „oklopom“ nađe objedinjena paleta kulturoloških i ekonomskih koristi, međusobno povezanih lajtmotivom Titanika koja bi financirala samu sebe ali i cijelu zajednicu. Naime, procijenjeno je da će se time otvoriti 600 novih radnih mjesta, a godišnja procjena potencijalnih posjetitelja kretala se oko 400.000.
i vidi sa slika, zamišljena je tako da asocira na provu broda koja se probija kroz valove, a i ostatak vanjštine i unutrašnjosti obiluje pomorskim metaforama. Fasada je u cijelosti obložena sa 3 000 trodimenzionalnih ploča od anodiziranog aluminija, svaka različitog geometrijskog oblika, složenih u strukturu fasade. Ploče različitih oblika su razvijene uz pomoć stručnjaka za izvođenje fasada Metallbau Frueh i proizvedene od strane Spanwall-a. Složene su u asimetričnom dizajnu kako bi lom i refleksija svjetlosti davali dojam bljeskanja valova na pučini, što je dodatno potencirano bazenima vode razmještenima oko baze građevine, a i sama se baza građevine naginje prema van pod kutom od 25 stupnjeva pojačavajući samim time dojam da se radi o brodu koji lomi valove.
Konkretni radovi su započeli 2009., sa namjerom da budu završeni za stogodišnjicu Titanikove prve (i posljednje) plovidbe u travnju 2012. Sama arhitektura ovog kompleksa, kao što se
Konzolne podne ploče koje se šire sa strana građevine nude dodatnu atrakciju bez da se zalazi u povijesne ostatke brodogradilišta, jer je namjera bila da se ta
9