COVID-19
Kako se nose s COVID-19 u zemlji sreće?
Dr. sc. MELITA ČAČIĆ HRIBLJAN, dr. med. University Hospital Copenhagen Rigshospitalet, Danska Dva petka u Kopenhagenu za vrijeme pandemije COVID-19. Petak je, oko 18 sati, mrak u Kopenhagenu. Iako pada kiša, biciklom se vraćam s posla. To nikada ne bih napravila u Zagrebu (mislim na kombinaciju bicikl, kiša i odlazak na posao), no „When in Rome, do as Romans do“. Već dulje vrijeme mi je to potpuno normalan obrazac ponašanja, a tako to radi i većina mojih kolega. Od početka korona pandemije niti jedan dan nisam koristila javni prijevoz, sve rješavam biciklom ili pješice i tako održavam „socijalnu distancu“ poznatu pod parolom „Držite razmak!“. No, da se vratim na petak koji je Dancima tradicionalno dan za izlaske, pa je grad uvijek pun mladih. No, večeras je značajnije više ljudi. Prolazim pokraj Tivolija (treći najstariji zabavni park na svijetu) pred kojim se čeka u dugačkom redu za ulazak. Autobusne stanice preko puta prepune su mladih. Niti jedan od nekoliko stotina nema masku, ni na stanici, niti u autobusima. Ta gužva i neimanje maske podsjetilo me da danas moram prepraviti već napisan članak za Liječničke novine, jer ako ga hitno ne pošaljem pisat ću ponovo s obzirom na učestale promjene u posljednja dva-tri tjedna po pitanju epidemije u Danskoj. Bicikliram dalje i čudim se zašto je toliko policije u gradu i zašto se čuju sirene. To je jako neobično za Kopenhagen koji je ove godine osvojio prvo mjesto na popisu najsigurnijih gradova na svijetu. Indeks sigurnosti gradova rangira destinacije prema osobnoj sigurnosti, sigurnosti okoliša, infrastrukture, digitalne sigurnosti i sigurnosti po pitanju zdrav-
54
LIJEČNIČKE NOVINE 205 - prosinac 2021.
lja. Globalna pandemija nije odmogla, već, dapače, podigla razinu društvene kohezije koja je Dancima jako važna. Jedan je od temelja danske kulture koja rezultira visokom razinom povjerenja i sigurnosti. Možda se moje kolege koje čitaju ovaj članak čude zašto je ovo sve bitno za stvaranje slike o životu u doba pandemije, ali iz danske perspektive su zajedništvo i povjerenje važan temelj njihova društvenog uređenja. Razmišljam, što bi mogao biti uzrok neuobičajenim gužvama u gradu i prisutnosti policije na ulicama. I onda se sjetim da je Black Friday, i sve protumačim navalom na dućane. No, nakon dolaska kući, poslije pregledavanja vijesti shvatim da i jesam i nisam pogrešno shvatila stanje u gradu. Da, gužva i prometni kolaps koji je uslijedio jest bio vezan za Black Friday, ali ne, većina tih mladih nije išla u kupovinu nego su podržali prosvjed protiv „Dana prekomjerne potrošnje“ koji neke aktivističke skupine smatraju odgovornima za intenziviranje klimatske krize. Dok već danima pratim/pratimo kako u mnogim europskim gradovima stotine, pa i tisuće ljudi protestiraju protiv cijepljenja, COVID potvrda ili bilo kojih drugih mjera u suzbijanju pandemije, Danci u jeku pandemije i ponovnog uvođenja mjera protestiraju protiv nebrige za okoliš. To puno govori o tome kako se nose i kako doživljavaju ovu situaciju. Mjere protiv COVID-a nisu problem, one su nužno zlo, ali nebriga o okolišu jest problem. To, također, puno govori zašto je Danska, zajedno s drugim državama na sjeveru, već godinama na vrhu liste najsretnijih zemalja svijeta. Ako ne prva, ove godine „tek“ treća, iza Finske i Islanda. Puno govori i činjenica da sam na gore spomenutom bicikliranju s posla kući prošla pored Happiness Research Instituta, ustanove osnovane prije dvadesetak godina s ciljem unaprjeđivanja osjećaja sreće i blagostanja (teško je ovdje naći prikladan hrvatski pojam, neke riječi zaista nije moguće prevesti) na osobnoj i društvenoj razini. Biti sretan i zadovoljan Dancima je izrazito važno. Na radnome mjestu osobito. Vodeći kadar (šefovi) ima obvezu da stalno unaprjeđuje taj segment u radnoj sredini. Moj zavod (Department for Clinical Neurophysiology, University Hospital Copenhagen) prošli je petak imao „Temadag“, tematski radni sastanak posvećen upravo tome. Svi liječnici zavoda bili smo obvezni sudjelovati na tom sastanku od 8 do 20 sati, posvećenom organizaciji i unaprjeđenju radne sredine i radnog
procesa, da bi svi bili zadovoljni na radnome mjestu. Sastanak je organiziran u jednom hotelu u Kopenhagenu, uz doručak, ručak i večeru, dva radna psihologa koji su moderirali sastanak i uz rasprave, društvene igre i malo yoga vježbi pokušali s nama naći rješenje kako u godinama koje dolaze imati bolje uvjete rada. Naglasak na korona infekciju bio je gotovo beznačajan. Meni, koja imam više od 20 godina radnog iskustva u Hrvatskoj, tako nešto uvijek teško pada. I dalje mi je to strano i uglavnom nerazumljivo (kako bismo mi rekli, „traženje kruha preko pogače“), no Dancima je normalo i važno. Tu korona ne mijenja puno, to je problem koji imamo sada, ali treba gledati u budućnost i na trajne teme (sreća i zadovoljstvo pojedinca i populacije, ekološka pitanja i druge važne ili manje važne stvari). Taj petak bio je i dan bez nošenja maski, bez održavanja razmaka. Jedan uobičajeni petak iz perspektive doktora koji radi u Danskoj. Druženje, druženje i druženje. Mislim da nije potrebno spomenuti da taj dan klinički neurofiziolozi u Kopenhagenu nisu radili ili, bolje rečeno, nisu radili s pacijentima. Radili su na sebi i svojoj struci. Za dobrobit pacijenata.
Pandemija COVID-19 u Danskoj 2019. - 2021. No, da se vratim na srž članka, a to je epidemija COVID-19 i kako se Danci stvarno s njom nose. Kada sam prije 3 do 4 tjedna napisala prvu verziju ovog članka, stanje je bilo više nego idealno u usporedbi s Hrvatskom (ali i drugim zemljama južno od Danske). NIKAKVIH ograničenja nije bilo. Nisu se ni spominjale COVID potvrde, a nošenje maski je ukinuto prije nekoliko mjeseci kada je korona prestala biti „samfundskritisk sygdom“, opet pojam za koji ne znam da ga hrvatski sustav koristi, a u engleskom prijevodu bi bio „socially critical illness“. Epidemija COVID-19 je shvaćena kao nešto s čime se mora naći suživot, a rješenje za mekanu kohabitaciju bilo je cijepljenje koje su Danci prihvatili bez puno pogovora kad im je bilo ponuđeno. Osobno ne poznajem niti jednu osobu ovdje koja nije cijepljena. Svi moji kolege na poslu su cijepljeni, dio već sada trećom dozom. Nitko, ali baš nitko oko toga ne pravi pitanje.
