KULTURA

Dr. Đana Vanjak Bielen, abdominalna

kirurgica iz KB-a Dubrava, strastvena je poklonica jahanja i redovito jaši na svom konju Charliju na zagrebačkom Hipodromu. Za razliku od svojih sugovornika, jahanjem se bavi „tek“ desetak godina, tijekom kojih je zbog obiteljskih obveza imala prekid od dvije-tri godine. „Počela sam jahati 2008. godine u KK-u Hiperion u Maksimiru, a poslije sam otišla u KK Trajbar, gdje sam ostala 4 - 5 godina, a sad sam već četvrtu godinu članica KK-a Zagreb, na Hipodromu“, pojašnjava dr. Vanjak Bielen. „Jahanje je želja iz djetinjstva, no tada je bilo vrlo teško dolaziti redovito u jahačku školu jer su se termini preklapali s radnim vremenom mojih roditelja, a sama nisam mogla ići. Umjesto jahanja trenirala sam odbojku jer je Dom odbojke na Mladosti bio blizu, prisjeća se dr. Vanjak Bielen.

Koliko je zahtjevno imati vlastitoga konja? „Jako.“, kratko navodi prof. Poljaković. „I to ne prvenstveno financijski – iako niti tu komponentu ne možemo zanemariti. No zahtjevno je najviše vremenski. Konj je životinja prirode – puno više nego neke druge domaće/pripitomljene životinje. Njemu treba kretanje i društvo. Konj je u prirodi neprekidno u pokretu i u krdu. I ako mu to ne omogućimo u (za njega) neprirodnim uvjetima, sigurno će se loše osjećati i na kraju i oboljeti. Zbog toga mu treba posvetiti puno vremena. I to je ono što je najteže osigurati ako, naravno, imaš drugi posao, ne živiš uz konja, a imaš i druge obveze i interese. No, s druge strane, kolikogod je teško redovito odlaziti na jahanja po svim vremenskim uvjetima – nagrada je veliko zadovoljstvo koje nam druženje s konjima pruža.“, ukazuje prof. Poljaković. Profesorica smatra da nije slučajno da su konji psihoterapeuti i da omogućavaju terapiju ne samo osobama s motoričkim invaliditetom, već i onima sa smetnjama prilagodbe ponašanja, autizmom i posttraumatskim stresnim poremećajem. „Konj je životinja koja će značajno manje pokazati emocije i privrženost, ali će nepogrešivo osjetiti svaku našu emociju i prilagoditi Doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović-Čugura, dr. med., rođen je 1963. godine u Sinju, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Po završetku MEF-a u Zagrebu volontira na KBC-u Zagreb, na Odjelu abdominalne kirurgije. Specijalizaciju iz opće kirurgije završio je u KBC-u Sestre milosrdnice gdje i danas radi. Godine 2008. postaje subspecijalist abdominalne kirurgije. U međuvremenu završio je magistarski rad, primarijat, doktorat te docenturu na MEF-u u Splitu. Radi na Odjelu gornjeg probavnog trakta Kirurške klinike KBC-a Sestre milosrdnice s posebnim naglaskom na minimalno invazivnoj kirurgiji.

svoje ponašanje. Pokazat će nam da se možemo osloniti na njega – i to ne samo doslovno. Konj je pravi veliki prijatelj i suradnik. A oči konja su jedne od naizražajnijih očiju životinjskog svijeta. Dakle, imati vlastitog konja velika je obveza, ali i golema radost i pomoć u bijegu od svakodnevnih poslova ili nesretnih događaja.“, naglašava prof. Poljaković. „Konj je velika obveza i malo tko to radi sam.“, nastavlja priču dr. Vanjak Bielen. „Za početak, konja ne možete povesti sa sobom na godišnji odmor ili na put, tako da brigu oko jednoga konja često vode dvije ili više osoba. Često tako dijele i troškove, no to nije uvijek tako, nekad plaćate nekom drugom da se brine o konju kad vi ne možete.“, pojašnjava dr. Vanjak Bielen. „Čišćenje boksa i hranjenje konja obavljaju štalari, vođenje štale zadaća je kluba i klub se brine o nabavi sijena, zobi, slame, piljevine i održavanju štale, no svu ostalu brigu i organizaciju vodi vlasnik konja – izjahivanje, timarenje, nabavu dodatne hrane, potkivanje, cijepljenje, kupovinu i održavanje opreme, plaćanje veterinarskih troškova, troškove odlaska na turnire i slično“. Dr. Vanjak Bielen navodi da ljude najčešće zanima koliko košta konj. „To je kao da pitate koliko košta auto. Raspon se kreće od poklonjenog konja pa do više desetaka milijuna eura/dolara, često cijenu znaju samo prodavatelj i kupac. Cijenu konja određuje mnogo toga – kvaliteta uzgojne linije, zdravstveno stanje, postignuti rezultati. Mnogi se novopečeni zaljubljenici u jahanje zalete i kupe vrlo skupe konje, misleći da su time kupili i uspjeh“. Dr Vanjak Bielen smatra da su česta zamka skupi konji iz dobrih štala s kojima su radili izvrsni jahači i treneri. Takvi nisu pogodni za početnike jer često ne toleriraju greške u jahanju i tada