COVID-19
Povijest se ponavlja, ili? nastala je strka koju su potaknuli oni koji se samo iz njima poznatih razloga ne žele cijepiti, a ne žele se niti testirati. I ne bih bila toliko razočarana da se nisu javile medicinske sestre i tehničari, oni s kojima radimo, koji su uz pacijente više vremena od liječnika, s toliko netočnih iskaza, neprovjerenih informacija i dezinformacija.
LJILJANA PODRUG, dr. med.
Dragi svi! Prošlo je pet mjeseci od moga pisanja za Liječničke novine. I iskreno, nisam mogla pretpostaviti da ću opet pisati, i zato nikada neću reći nikad. U broju od lipnja na papir sam prenijela svoje iskustvo sa sudjelovanja na Velesajmu, kamo sam kao liječnik specijalist kliničke citologije bila upućena iz matične ustanove da trijažiram osobe koje će se cijepiti. I bilo je lijepo, izvrsno organizirano. I tada sam pozvala sve liječnike, neovisno o tome jesu li iz bolničkog ili bilo kojega drugog zdravstvenog sustava, da se uključe, i učinili su to, i ponosna sam na sve nas. Naša je obveza, i moralna, i profesionalna, da u ovom trenutku budemo izvor istinitih i točnih informacija o dobrobiti cjepiva protiv bolesti koju uzrokuje SARS-CoV-2. Od trenutka kada se saznalo da će djelatnici u zdravstvu i socijalnoj skrbi na posao moći samo uz COVID potvrde, mislim i na cijepljene, one koji su COVID preboljeli, i one negativne na testu,
I tada dolazi 4. listopada, prvi dan primjene COVID potvrda, i već u prvim jutarnjim vijestima čujem o prosvjedu pred glavnim ulazom u KBC Zagreb. Po dolasku doma upalim TV i sada gledam ono što sam jutros slušala: razularena skupina ljudi viče, jedna žena ne da ministru Berošu da dođe do riječi, hoda za njim, vuče ga za rukav kao da joj je ukrao novčanik. Prepoznajem i samozvanoga fitness gurua koji je u vrijeme kad su mjere bile najstrože otvorio teretanu. I on iskaljuje gnjev na ministru, ravnatelj KBC-a mora zvati policiju. I tada dolazi ono najgore, čovjek u svećeničkoj odori iz svega glasa viče “Vješala, vješala!” prema ministru. Ne vjerujem, osjećam sram, vjernica sam, ali on ne pripada mojoj Crkvi. Bijesna sam, sutra saznajem da je svećenik isusovac, najobrazovaniji svećenički red u crkvi, kojoj je pripadao i velikan iz doba vješala i lomača, Ruđer Bošković. I razmišljam je li ova trojka koju sam uočila znala da viče ispod prozora Zavoda za dječju onkologiju i hematologiju gdje leže teško bolesna djeca, koju su medicinske sestre morale držati u krilu jer su bili tako uplašeni da su morale zatvoriti sve prozore i smirivati ih. Jesu li znali da u bolnici leži oko tisuće bolesnih ljudi, da se o njima brine oko pet tisuća zaposlenika, poštenih i vrijednih ljudi, jesu li znali da se u zemljama u razvoju jedna doza cjepiva dijeli na tri osobe. Ne znam, ali znam da se ona žena u crnom mora javno ispričati svima njima. Ne znam je li medicinska sestra
ili nije, no jedna je sestra rekla da ne želi da joj dva puta tjedno netko čačka nos, a bilo bi dobro da joj ta "četkica dođe i do mozga", zar ne? Također znam da se ispričati mora i fitness guru čija je kći plakala ispred teretane kada su joj tatu odveli u zatvor, a sada su zbog njenog oca plakala teško bolesna djeca, i zato umjesto mišića neka trenira svoj mozak. I na kraju, svećenik koji je zazivao vješala mora doći na odjel i ispričati se osobno svakom djetetu, medicinskoj sestri i liječniku, pa ako mu oni oproste, onda će i Bog, no napisat ću: “Nemoj mu oprostiti, Bože, jer je znao što čini!” Kada sam kao specijalistica školske medicine cijepila djecu, nitko, nikada, nije bježao, protestirao pred školom, niti su roditelji tražili ocjenu Ustavnog suda o cijepljenju npr. protiv hepatitisa B, koje je bilo uvedeno 1999. godine, a sada se cijepe i bebe u rodilištu. I kako je moguće da 22 godine poslije, u 21. stoljeću , kada ljudi turistički lete u svemir, netko može tako neodgovorno širiti laži o cjepivu protiv COVID-a, a kako smo ga samo čekali da bude proizvedeno i bude dostupno. I zato molim sve zdravstvene djelatnike da povjeruju znanosti, a oni koji se još nisu cijepili da učine taj korak i cijepe se! Nemojte propustiti priliku da ne bude kasno. I za kraj, priča mi kolegica koja se prije tjedan dana cijepila na Velesajmu, kako se sestra koja ju je cijepila hvali da ona to još zaobilazi, a to nije lijepo. Ja sam se cijepila u svojoj matičnoj ustanovi, sestra je bila stručna i srdačna, ali bez ikakvih dvojbi vezanih uz cijepljenje. Živimo u vremenu kad moramo biti dostojni svog poziva. Ines, hvala Vam! ljiljana.podrug@gmail.com
204 - studeni 2021. LIJEČNIČKE NOVINE
49
