RIJEČ GLAVNE UREDNICE

Historia magistra vitae (j)est

U ovom broju pročitajte o ratnoj bolnici u Topuskome, iz 1991. godine, koju dr. Josip Žunić tada osniva na temelju prije naučenoga o planiranju profesionalnog postupanja u situacijama koje zovemo katastrofama. Nažalost, rat nas je prije trideset godina iznenadio, unatoč tome što smo svi učili povijest koja se ponavljala otkako je svijeta i vijeka, i da je upravo ona učiteljica života. Uskoro će se obilježiti dvije godine novih iznenađenja i novih katastrofa. Jesmo li smjeli biti iznenađeni? Jesno li štogod naučili iz svojih i tuđih prethodnih života? Jesmo li se pripremali za katastrofe? Imaju li kurikuli medicinskih fakulteta predviđenu nastavu iz onoga što se engleski zove disaster medicine? Imaju li zdravstvene ustanove postupnike za ovakve situacije? Mogu odgovoriti redom. Naravno da jesmo smjeli biti iznenađeni jer imamo pravo živjeti spokojno kad god je to moguće. No životne stvarnosti su nas naučile da taj spokoj moramo osigurati i strukturiranim planiranjem neželjenih a predvidivih situacija. Jer ni pandemija ni potres nisu nove ni nepoznate nepogode. A naš današnji svijet a ni mi, današnji živući, izgleda da nismo odabrana generacija kojoj je sudba živjeti u raju. Ipak, nismo pripremljeni za katastrofe i nismo profesionalno naučeni kako postupati u ovakvim situacijama. Medicinskim fakultetima u Hrvatskoj tek predstoji uvesti obvezne kolegije iz ove, za nas liječnike, vrlo profesionalne materije. Pa ćemo tada s lakoćom kreirati postupnike, slično onomu što su liječnici učinili u Topuskom, 1991. Ipak, saznajemo o tečajevima izobrazbe iz ovakve medicine, o čemu također donosimo u ovom broju. Na vrhu ovog vala plivamo, plutamo, tonemo i izranjamo i ne znamo kuda nas nosi. Cjepivo nam nudi izgubljeni kompas i nadamo se da će ipak dovoljan broj svih oko nas to konačno prepoznati. Kako ne bismo samo iščekivali čudo koje nam očigledno izmiče. Donosimo iskustvo iz Švedske koja je svoj kompas ponovo pronašla i cijepljena uživa skoro staro normalno. A ovdje o Švedskoj pišemo čak iz tri pera, sasvim slučajno. Dr. Luka Vučemilo maestralno uspoređuje status zaposlenika Hrvatske narodne banke s liječničkim statusom. Pa bi bilo izvrsno

LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina

kad pročitano ne bi završilo samo s „pametnome dosta“. Nastavljamo s natječajem za liječničku priču. Tijekom sljedećih još deset mjeseci. Pozivam sve literate među nama da svojim uradcima obogate ovaj izbor. Komora i ove godine nagrađuje najzaslužnije među nama i za nas. Predložite takve, prema uputama iz natječaja. Iznimne u struci, znanosti i promidžbi naših interesa. Sa svakim studenim nas osvijesti vrijeme koje juri s nama i bez nas. I broji već 30 studenih od onoga 1991. kada su hrvatski branitelji, civili, ranjenici, liječnici i drugi posljednjim snagama odolijevali zlu. Zlu koje tu bitku nikada nije moralno dobilo. Studeni nas na to podsjeti. Da ne zaboravimo Vukovar, svetinju hrvatske povijesti!