RIJEČ GLAVNE UREDNICE
Medicina dvadesetiprvoga stoljeća Ovo je 201. broj Liječničkih novina i za potrebe obilježavanja „okruglog“ jubileja prelistavali smo prve dvije stotine brojeva. Nešto je zajedničko tom dvadesetogodišnjem vremenu – svojevrstan antagonizam prema liječnicima kojega Novine redovito bilježe duž te protekle vremenske crte. Iako se još nismo izborili za sva prava koja bismo željeli i trebali imati (zakon o plaćama liječnika), iako još nismo ostvarili niti primjenu svih prava koja kao liječnici imamo prema pozitivnim nacionalnim propisima (propisno plaćanje liječničkog rada), već se još moramo boriti i za opstanak onoga prava kojega formalno i praktično imamo, i to ne samo prema nacionalnim propisima, već i prema brojnim međunarodnim konvencijama. Radi se o prizivu savjesti koji bi trebao biti nedodirljivo pravo svakog liječnika i osigurati mu njegov integritet na način da mu omogućuje postupati prema svojim moralnim uvjerenjima. Pod krinkom naprednih ideja, pod parolom „života u 21. stoljeću“ nasuprot onome “u 17. stoljeću“, to nam se pravo poku-
6
LIJEČNIČKE NOVINE 200 - lipanj 2021.
šava ugroziti. Netočnom argumentacijom želi se prikazati kako je primjena priziva savjesti pri ostvarenju prava na pobačaj odgovorna za ugrožavanje života žene. A to jednostavno nije istina. I mi liječnici to znamo. No pošavši od tako formulirane netočne premise slijede i neprimjereni zaključci koji kriju kritiku priziva savjesti, europske stečevine sadržane u europskim i drugim međunarodnim konvencijama, a koju se nastoji poljuljati na uistinu perfidan način. Ovakav izazov vrlo lako polarizira neupućenu javnost, uglavnom nemedicinsku, ali i medicinsku pa i liječničku. Neki jednostavno misle drukčije i u svom pragmatizmu ne mare za pravo liječnika na postupanje u skladu sa svojom savjesti. Prizivom savjesti liječnici ne ugrožavaju život žene koja želi pobačaj. Pri tome ne ulazim u raspravu o ispravnosti određenih svjetonazora, već isključivo o pravu na priziv savjesti, kao civilizacijskom dometu, a ne reliktu nekih davnih vremena, ne kao anakronizmu, kakvim ga se želi prikazati. Ono o čemu bi trebalo detaljnije
obrazlagati su pojmovi vezani uz ovu temu čije značenje i sadržaj bitno utječu na stvarni doseg nametnute pravne obveze: što je zapravo pacijent, a što zdravstvena zaštita. Završit ću parafraziranim citiranjem pravnika J. Berdice i T. Nedića: „Savjest pojedinca jest pravo koje ne smije prijeći ni država ni pravni sustav.“ U ovom toplom ljetu pred nama neka vam je baš kako si želite. Do sljedećeg broja u rujnu, LADA ZIBAR glavna urednica Liječničkih novina
