Libra Libera 31

Kad sjedim na klupi okružen ljudima, pomislim: “Jesu li ti ljudi doista ovdje? Jesu li ovdje?” Izgleda kao da se voze povrh velike praznine i da to ne znaju. Kao da putuju na vrhu velikog vala; jedva da su nazočni. Glave im se ljuljaju pri kretanju; ruke im se čudno njišu, a stopala jure za njima. Mislim: “Ne postoje; ne postoje.” Oni su komadić nečega što pluta povrh golemog oceana ništavila; stoga imam pravo pitati jesu li uopće ovdje. Čine, neprestano nešto čine. Čine i ne razumiju svoj čin premda tijekom svakog sata nešto čine. Ja činim nešto tijekom svakog sata, a čvrstoća mozga i glave kao da je jedva tu, pluta navrh oceana praznine. Činim. Oni čine. Oni uvijek čine, a to i ne shvaćaju. Ponekad zaurlam na njih: “Jebem vam, što to činite!” a oni se ne obaziru na mene, nego nastavljaju; kako godine u ovoj zemlji prolaze, oni me vide sve manje i manje.

Ja ne razumijem što oni čine, ali znam da neprestano čine, neprestano plutaju navrh tog velikog oceana praznine. Pa se pitam: “Jesu li ovdje? Jesu li oni uopće ovdje?” Jer mi se ponekad čini da jedva postoje.

Bio jednom čovjek u kasnim dvadesetima, pomalo pretio, a koji je već počeo sijediti. Nikad se u životu nije seksao. Život i posao počeli su mu se raspadati pred očima pa je posjetio terapeuta. Čovjek se lijepo ponašao i imao je dobro srce, ali psihologinja se prema njemu ponašala ružno.

Ustrajala je u tvrdnji da je potisnuo probleme i bijes te da će sigurno nekoga silovati ne učini li štogod u vezi toga. Rekao je da je imao prigoda za seks, ali se osjećao vrlo ranjivo kad je bio blizu nekoga. To ga je uplašilo.

No terapeutkinja je nastavila biti zla prema njemu; osjećala je da je on silovateljsko smeće premda nije ništa učinio. Stoga je jednog dana uzeo sa sobom aktovku u koju je stavio vrlo velik i oštar nož. Tijekom seanse izvadio ga je i položio ga na stol pokraj svoje ruke. Terapeutkinja je bila previše zaprepaštena i uplašena da bi vrištala. Sjedila je i blijedjela. On neko vrijeme nije ništa govorio, a onda je rekao: “Odlazi odavde. Idi.” Ona je ustala i otrčala iz prostorije.

Kad je policija upitala čovjeka zašto je to učinio, rekao je da joj je htio pokazati da je milostiv. Policiji tu nija našla nikakva smisla, ali ja jesam.

Sva djeca u ovoj zemlji rađaju se s četiri noge i s kopitima. Po rođenju šalje ih se u divljinu, gdje ostaju tri godine. Ondje narastu i sazriju. Kad navrše tri godine, dolazi marokanski crnac koji im odsijeca kopita. Na njihovim mjestima izrastu šake i stopala. Kako bi ih pripremio za gradski život, marokanski crnac im raspori prsa, izvadi srce i zamijeni ga svežnjem slame ili pruća. Djeca zatim uđu u malu kukuljicu koja se sama od sebe oblikuje od njihova mesa. Tako spavaju nekih sedam godina. Negdje izvan grada su polja sa stotinama tih kukuljica koje su u raznim stupnjevima razvoja. Kad, kao odrasli ljudi, iziđu iz kukuljica nakon sedam godina, dolaze u grad u odijelima i kravatama te počinju živjeti kao građani.

Marokanski crnac je vrlo važan tim Indijancima. Mnogo je hramova u kojima ga obožavaju. Drže svoju crnu spermu u staklenkama i svakog mjeseca je predaju vatri ispred njegova lika. Mladići često prodaju svoju spermu starim i impotentnim muškarcima tako da i oni mogu sudjelovati.

Jednom sam sjedio na klupi u parku kadli se preda mnom pojavio marokanski crnac, gol kao i uvijek. Pritisnuo je svoja usta o moja i upuhao mi krv u glavu. Glava mi se toliko napunila njegovom krvlju, da mi je stražnji dio glave jako natekao. Crnac mi je zatim nožem probušio stra163