Ljubek

Davor Ljubek DAVOR LJUBEK DET NORSKE VERITAS ADRIATICA d.o.o., Zagreb davor.ljubek@dnvgl.com

SUSTAVI UPRAVLJANJA I ODRŽIVO UPRAVLJANJE OKOLIŠEM Stručni rad / Professional paper Sažetak Zahtjevi za očuvanje okoliša sve rigorozniji. Naglasak je na: transparentnosti poslovanja kao imperativu u socioekonomskom okruženju, očuvanju prirodnih resursa, povećanju svijesti organizacija i pojedinaca o potrebi zaštite okoline, uštedi u cilju poboljšanja ekonomskih performansi organizacija, poštivanju lokalnih i globalnih zakonskih zahtjeva, poticanju održivog razvoja u okviru sustava upravljanja; naglasku na rizicima u poslovanju uzrokovanim neusklađenošću s zakonskim zahtjevima. Novi kontekst organizacije s fokusom na dionike u poslovanju osigurava „Public licence“ i olakšava prihvat organizacije od strane lokalne zajednice. Primjena pozitivnih primjera iz prakse i podizanje svijesti sudionika u upravljanju okolišem i korelacija s ostalim sustavima upravljanja Ključne riječi: transparentnost poslovanja, očuvanje resursa, kontekst organizacije, pozitivni primjeri 1. UVOD Živimo u vrijeme kada priroda pokazuje svoje drugo lice kao odraz na ljudski nemar i nepoštivanje svjetske raznolikosti i nedostatak kontrole u očuvanju resursa koje čovječanstvo uveliko krši već nekoliko desetljeća. Povećanje svijesti o potrebi očuvanja našeg okoliša kao medija u kojem obitavamo te zahtjevi koji su pred nas postavljeni od strane budućih generacija, sve su prisutniji u svakodnevnom životu pojedinaca, organizacija, državnih struktura te cjelokupne međunarodne zajednice. Usporedo s povećanjem svijesti o potrebi očuvanja okoliša, razvijaju se i sustavi upravljanja. Jedna od opće prihvaćenih normi svakako je ISO 14001:2004. iako nije i jedini sustav upravljanja koji brine o okolišu. Ono što je do prije nekog vremena bila neravnopravna borba između pojedinaca/grupa orijentiranih na zaštitu okoliša i velikih korporacija kao glavnih uzročnika u onečišćenju okoliša u regionalno ograničenom području, preraslo je okvire pojedinačnih sukoba i potaknulo izgradnju sustavnog pristupa primjenom obvezujućih važećih propisa na globalnom nivou kroz primjenu međunarodnih protokola (Kyoto protokol 16/02/2005) EU direktiva i nacionalnih zakonskih propisa. Hrvatska je kao dio međunarodne zajednice pored ostalih 170 država ratificirala Kyoto protokol 27.04.2007. Ttime se obvezala na smanjenje šest stakleničkih plinova (ugljični monoksid, dušikovi oksidi, fluorirani ugljikovodici, perfluorirani ugljikovodici i heksafluoridi)[1] te prihvatila obvezu smanjenja plinova na nacionalnom nivou za 5% do 2012. Bazna pozicija definirana je na 34.62 mil. tona ugljičnog dioksida godišnje. U skladu s prihvaćenim uzancama, neophodno je pratiti ostvarenja u vidu smanjenja štetnog utjecaja. Sustav upravljanja okolišem stoga postaje nezaobilazan pristup u ostvarenju zadanih ciljeva.

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 145 -

Davor Ljubek 2. SUSTAVI UPRAVLJANJA I ODRŽIVO UPRAVLJANJE OKOLIŠEM Za adekvatni pristup u očuvanju okoliša svake organizacije, međunarodna organizacija za normizaciju (engleski International Organization for Standardization, kratica ISO) objavila je međunarodno priznatu normu ISO 14001 Sustav upravljanja okolišem – Zahtjevi za uporabu[2] koja propisuje zahtjeve za sustav upravljanja okolišem. Zahtjevi organizaciji pomažu u razvoju i primjeni politike i ciljeva. Ti zahtjevi uzimaju u obzir i relevantnu zakonsku regulativu te informacije o značajnim aspektima okoliša. Sama je norma napisana na način da ju je moguće primijeniti na sve vrste i veličine organizacija bez obzira na geografski položaj, kulturološke i društvene različitosti. ISO 14001 omogućuje poboljšanje u upravljanju aktivnostima kojima je glavna svrha razvoj politike okoliša, definiranje ciljeva, praćenje radnih procesa, poduzimanje aktivnosti za poboljšavanje vlastitih učinaka na okoliš te usklađivanje s zakonskim i normativnim zahtjevima. Važeće izdanje norme ISO 14001:2004 temelj je za učinkovito upravljanje aspektima okoliša. Važno je napomenuti da je tijekom siječnja 2015.g. izašla FDIS verzija (Final Draft International Standard) kojim se prihvaćaju zaključci o izmjenama postojećeg izdanja i novo izdanje norme biti će objavljeno ove godine (u rujnu).

2.1. Novi koncept sustava upravljanja okolišem kroz upravljanje rizicima Novo izdanje norme sustava upravljanja okolišem prema DIS ISO 14001:2015[3] ima značajan odmak u odnosu na postojeću normu ISO 14001:2004. Strukturalno, norma će biti istovjetna normi za sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001:2015, ali dopunjena primjenom dodatnih zahtjeva vezanih za upravljanje okolišem. Tvorci novog izdanja sustava upravljanja okolišem uzeli su u obzir i zahtjeve današnjice, ali i budućih naraštaja te su ih ugradili u sustav kroz 10 točaka. Procesni pristup u definiranju načina rada kroz novo izdanje ISO 14001:2015 vidljiv je iz slijedećeg algoritma [4] : Prepoznavanje rizika → (TN 4.1, 4.2, 4.3) → Određivanje konteksta org.

Evaluacija rizika→ (TN6.1) → Analiza rizika

Kontrola rizika→ (TN 6.2, 7, 8) → Razvoj plana upravlj.

↑ ← Prepoznavanje opasnosti prijetnji i prilika

← Evaluacija rizika

← Implementacija planova

Praćenje rizika (TN 8, 9, 10) → ↓ Praćenje rizika i kontrola ← Procjena poboljšanja sustava

Organizacija poboljšanjem performansi u očuvanju resursa mora pratiti svoje značajne aspekte i procjenjivati njihov rizik (potencijalni učinak) na svoje poslovanje. Pri tome je potrebno preispitivati način poslovanja i gledišta. Važno je uočiti što može krenuti krivo i to zatim definirati kao rizik. Nakon uočavanja potencijalnih rizika organizacija može razmotriti postojeću metodologiju rada te uvidjeti što je potrebno primijeniti kako bi se minimizirala vjerojatnost ostvarenja rizika te umanjila posljedica u slučaju ostvarenja rizika. Na kraju je potrebno provjeriti da li su primijenjene metode prihvatljive i u skladu s time definirati nove ciljeve za daljnje smanjenje utjecaja na okoliš.

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 146 -

Davor Ljubek 2.2. Zahtjevniji zakonski propisi Od ulaska Republike Hrvatske u okrilje Europske unije (EU) 01.07.2013. prihvaćene su direktive EU vezane za zaštitu okoliša. Nacionalna zakonska regulativa više nije jedina osnova za provođenje mjera za zaštitu okoliša već postaje samo jedan od čimbenika koju svaka organizacija mora provoditi u okviru redovnog poslovanja. Zakonski propisi su sve stroži. RH je još 2007.g. izradila Plan gospodarenja otpadom u RH za razdoblje 20072015.g[5] . U planu su navedeni temeljni ciljevi za učinkovito upravljanje otpadom u RH. Godine 2005. donesena je Strategija gospodarenja otpadom koja čini dio Nacionalne strategije zaštite okoliša. Neke od odrednica Nacionalne strategije odnose se na ocjenu postojećeg stanja u gospodarenju otpadom, strateške i kvantitativne ciljeve, mjere za postizanje ciljeva, smjernice, investicije i izvore financiranja. Nadzore nad provedbom Plana provodi Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (MZOPUG) koje 1x godišnje podnosi izvještaj Vladi RH. Planovi gospodarenja otpadom (županijski, Grad Zagreb, gradski i općinski) moraju biti usklađeni sa Strategijom i Planom na nivou države. U nastavku je prikazana tablica s gantogramom uspostave cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u RH. Tablica 1. Vremenski plan uspostavljanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u RH Razdoblje

2007. 2008.2009. 2010.2011.2012.2013.2014. 2015.

1. Donošenje planova gospodarenja otpadom (županijski, Grada Zagreba) 2. Uspostava županijskih i regionalnih CGO-a 3. Nadzor nad provedbom Plana i godišnje izvještavanje (provodi MZOPUG) Unutar prihvaćene i primijenjene Strategije izdvajaju se glavne odrednice i načela za provođenje zaštite okoliša. Prema prihvaćenim obvezama troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju se prema kriteriju količine i svojstava otpada uz primjenu načela „onečišćivač plaća” Ovi troškovi obuhvaćaju i zahtjeve za slijedeće vrste troškova: troškovi odvojenog sakupljanja otpada, troškovi prijevoza otpada kao i druge mjere gospodarenja otpadom.

Važeći propisi primjenjeni na području RH direktno su vezani uz rezolucije EU Vijeća o strategiji gospodarenja otpadom (97/76/01) koja se pak temelji na, tada važećoj direktivi o otpadu (75/442/EEC) i drugim europskim propisima na području gospodarenja otpadom. U normi ISO 14001 relevantni zahtjevi opisani su u okviru točke norme 4.3.2 Zakonski i drugi zahtjevi.

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 147 -

Davor Ljubek U toj se točki od organizacije koja ima implementiran (i certificiran) sustav upravljanja okolišem, zahtjeva da identificira i omogući primjenu važećih propisa koje je organizacija prihvatila, a vezani su za aspekte okoliša, te da odredi način primjene zahtjeva. U ovoj se točki vidi direktan utjecaj potrebe poštivanja važećih propisa, što je preduvjet da bi se izbjegla eventualna penalizacija organizacije u slučaju nepoštivanja važećih propisa uočene od strane nadležnih inspekcijskih tijela.

2.3. Naglasak na HLS i dionicima u upravljanju sustavom zaštite okoliša Za razliku od postojećeg sustava upravljanja okolišem prema ISO 14001:2004 gdje se navodi potreba za omogućavanjem dobre komunikacije u okviru organizacije kao i u komunikaciji s ostalim zainteresiranim stranama (točka 4.4.3 Komunikacija), u novom je konceptu ISO 14001:2015 odgovornost podignuta na nivo upravljanja HLS (High Level Structure) [4] kroz točku 4. Kontekst organizacije. U daljnjoj razradi točka 4.1 odnosi se na praćenje poslovnog konteksta organizacije i uvažavanjem unutarnjih i vanjskih čimbenika, dok se točka 4.2 odnosi na potrebe i očekivanja zainteresiranih strana. Kroz ove zahtjeve, organizacija je primorana identificirati i razumjeti čimbenike koji mogu potencijalno utjecati na njezino poslovanje i sustav upravljanja te mogu postati jedan od uzroka neostvarenja zadanih ciljeva.

Pri tome je bitno razumjeti prirodu poslovanja organizacije i vezanih dionika, jer je to obostrano aktivan proces. Drugim riječima, organizacija sagledava dionike koji mogu djelovati na njen rad (pozitivno ili negativno), ali isto tako i sve one na koje organizacija utječe svojim aktivnostima (pozitivno ili negativno).

Način upravljanja organizacijom uvijek kreće iz jedne polazne točke – Managementa. Novi pristup u upravljanju prepoznao je modus operandi (način rada) kao glavnu kariku u upravljanju što je i prezentirano kroz pristup vodstvu (HLS) u točki 5.1 i predanosti Uprave prema primjeni i monitoriranju sustava upravljanja okolišem. Od organizacije se zahtjeva da svoj fokus usmjeri prema ostvarenju zadanih ciljeva te se veći naglasak daje na kontrolu planiranih promjena, reduciranje neželjenih promjena i kontrolu outsorciranih procesa (podizvođači radova). U okviru praćenja ostvarenja ciljeva vezanih za zaštitu okoliša, veći naglasak trebao bi biti usmjeren na praćenje životnog ciklusa proizvoda. Ovo se poglavito odnosi na razmatranje korištenja/proizvodnje proizvoda koji su u skladu s uočenim aspektima okoliša imajući u vidu njihovo kasnije odlaganje i tretiranje po isteku uporabne vrijednosti.

Ovo je izuzetno bitno, imamo li u vidu činjenicu da je prema relevantnim prognozama, nastavkom sadašnjeg trenda rasta potražnje za resursima uz postojeći (nedovoljan) angažman u korištenju alternativnih izvora energije, predviđeno da će čovječanstvu do 2030. biti potrebna 1,5 planeta, a do 2050. neće biti dovoljne niti 2 planete za podmirivanje potreba. U okviru takvog predviđanja, uz povećanje cijene svih energenata fosilnog podrijetla, uz trend povećanja populacije i reduciranje raspoloživosti resursa, kao jedini logičan ishod nameću se globalni nemiri koji neminovno vode u realizaciju rata u vidu prihvatljive opcije za pribavljanje dodatnih resursa. Iz navedenog primjera vidljiva je nužnost primjene sustavnog upravljanja postojećim resursima na najracionalniji način, uz korištenje novih tehnoloških rješenja koja će doprinijeti boljem iskorištenju postojećih mogućnosti i prihvaćanju alternativnih rješenja.

2.4. Strategije održivog razvoja i dozvola okoline „Public licence“ Održivi razvoj nije nikakva novina. Organizacija svoje poslovanje mora uskladiti s razvojem na način koji će joj omogućiti prosperitet i stabilnost u poslovanju. Ništa drugačije nije ni u sustavu upravljanja okolišem. Održivi razvoj u sferi zaštite okoliša definiran je na globalnom nivou (UN, EU ISO), regionalnom (međunacionalni i nacionalni propisi) te na lokalnom

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 148 -

Davor Ljubek nivou (lokalni važeći propisi). Održivi razvoj omogućuje poslovni uspjeh putem uravnoteženog upravljanja raspoloživim resursima u okviru socioekonomskih elemenata te u skladu s primjenjivim zahtjevima vezanih za očuvanje okoliša. U okviru okolišnih aktivnosti fokus je na zaštiti prirodnog okoliša, korištenju alternativnih resursa, proizvodnji ekološki prihvatljivih proizvoda, reciklaži otpada te kontroli emisija u okoliš (zrak, vodu, tlo).

Primjena strategija u okviru zaštite okoliša u upravljanju organizacijom, omogućuje otkrivanje novih poslovnih mogućnosti. Jedan od primjera je racionalnije korištenje postojećih resursa primjenom novih načina u upravljanju energijom. Vrlo često se uštede ostvarene primjenom novih tehnologija i načina rada vraćaju već u prvoj godini primjene, dok ostale godine generiraju direktni benefit. Ponekad je, ovisno o veličini organizacije i ostvarenim uštedama, jednostavnije povećati produktivnost i kompetitivnost proizvoda/usluga korištenjem novih tehnologija, pri čemu ostvarena ušteda bude veća i efikasnija u odnosu na trošak povećanja prometa povećanjem prodajnih resursa. Kao jedan od pravaca u zaštiti okoline, potrebno je imati na umu i poslovanje u okviru društveno odgovornog poslovanja gdje lokalna zajednica ima svoja očekivanja. Istovremeno, od izuzetnog je značaja ispravnost komunikacijskog kanala (internog i externog). U internom komunikacijskom kanalu potrebno je obratiti pažnju na interne dionike (zaposlenici, dioničari, vlasnička struktura) s jedne strane te na externe dionike (lokalna zajednica, mediji, državne strukture, konkurencija, kupci) s druge strane kako bi i jedni i drugi bili adekvatno obavIješteni o primijenjenim načelima i ostvarenjima vezanim za zaštitu okoliša.

Organizacijama s integriranim sustavom u tome pomažu interni i externi auditi. Kao jedan od negativnih primjena u lošoj komunikaciji s lokalnom zajednicom primjer je danske kompanije Rockwool koja je 2008. u istarskom mjestu Potpićan, nakon svih zaprimljenih dozvola, došla u sukob s lokalnom zajednicom. Neodgovarajući komunikacijski kanal prema relevantnim dionicima doprinio je povlačenju „Public licence“ – dozvole za rad od strane lokalne zajednice. I tu su započeli problemi. Ipak, nakon nekog vremena sudionici spora počeli su aktivno komunicirati pa je tvornica, naposljetku, nastavila s radom i danas je jedan od svijetlih primjera u sustavu upravljanja okolišem.

Slika 1- Rockwool - problemi u komunikaciji[6]

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 149 -

Davor Ljubek 2.5. Primjeri dobre prakse i dozvola okoline (Public licence) Organizacije koriste sustavni pristup u upravljanju kombinirano s osobnim pro-aktivnim pristupom kako bi ih relevantni dionici što bolje prihvatili. U nastavku su navedeni primjeri dobre prakse lokalno i globalno 2.5.1 Primjer 1 - Bina Istra Primjer dobre prakse u lokalnim okvirima svakako je organizacija Bina Istra s područja Istarske županije. Bina Istra osim što je izvršila certifikaciju svojeg integriranog sustava upravljanja prema ISO 9001, ISO 14001 i OHSAS 18001, samoinicijativno provodi i externu evaluaciju ostvarenja interno zadanih ciljeva. Istovremeno je u kontinuiranom kontaktu s lokalnom zajednicom te se aktivno uključila u njihov život i rad putem potpornih akcija (pr. zapošljavanje invalidnih osoba iz regije, aktivno sudjelovanje u humanitarnim akcijama – doniranje vozila udruzi invalidnih osoba, dani otvorenih vrata i sl.). Navedene akcije daju vidljive rezultate te organizacija ima svesrdnu podršku lokalne zajednice.

Slika 2 – Bina Istra – komunikacija s dionicima putem web stranice[7]

2.5.2 Primjer 2 – Gradsko komunalno poduzeće Čakom Gradsko komunalno poduzeće Čakom bavi se provođenjem komunalnih aktivnosti na području međimurske županije. Sjedište firme nalazi se u Čakovcu. Jedno je od rijetkih komunalnih poduzeća koje je već sada usklađeno s zahtjevima EU i RH po pitanju prikupljanja i razvrstavanja otpada. Na području svojeg djelovanja u prikupljanju i odvozu komunalnog otpada, primijenili su neke od slijedećih načina rada; svaka kanta za komunalni otpad je čipirana, GPS-om se prati flota vozila za odvoz komunalnog otpada, u neposrednom su kontaktu s korisnicima usluga, promoviraju društveno odgovornog ponašanje putem letaka, vrše distribuciju dodatnih(besplatnih) vreća za sortiranje otpada (plastika, staklo, drvo, metal) po 12 vreća na godinu za svakog korisnika usluga, naplaćuju otpad po predanoj količini otpada – putem čitača na kanti. Na svojim web stranicama objavili su cijeli godišnji plan prikupljanja otpada

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 150 -

Davor Ljubek Slika 3- GKP Čakom – godišnji plan prikupljanja otpada [8]

2.5.3 Primjer 3 – Tomra Tvornica Tomra osnovana je prije 40 godina u Askeru (Norveška) sa svrhom sakupljanja iskorištene ambalaže za pića i njihove prerade u novu sirovinu. Tokom vremena profilirali su se u globalno poznatu kompaniju koja se bavi recikliranjem sirovina (posebice aluminijskih konzervi). Do danas su se razvili u nekoliko pravaca: izrada i dostava aparata za prihvat iskorištene ambalaže od pića, recikliranje, oporaba materijala, pružanje rješenja u kompaktiranju i baliranju materijala. Ovo je dobar primjer primijenjenih principa u zaštiti okoliša u sustavu upravljanja koje je doprinijelo razvoju cjelokupne kompanije od samih početaka do pozicije globalnog lidera.

Slika 4 – Tomra[9]

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 151 -

Davor Ljubek 3. ZAKLJUČAK Obzirom na vrijeme u kojem živimo, potrebe za energijom kontinuirano rastu. Na nama je da svojim promišljenim djelovanjem osiguramo svoju sadašnjost u zadovoljavanju potreba, imajući pritom na umu da svojim djelovanjem ne smijemo ugroziti budućnost naših najvažnijih dionika – budućih generacija. Pravilno upravljanje sustavima, predviđanje mogućih rizika u upravljanju aspektima okoliša, svojim pro-aktivnim djelovanjem možemo značajno utjecati na održivost razvoja i promicati temeljene vrijednosti svakog bića ove planete – život u skladu s prirodom. Poštivanjem Planete koja nam pruža dom, najbolje ćemo se odužiti sebi i onima koji dolaze iza nas.

LITERATURA [1] izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/ISO_14001 [2] HRN EN ISO 14001:2009 Sustavi upravljanja okolišem – Zahtjevi s uputama za uporabu [3] DNV GL – DIS ISO 14001:2015 – Implementing the changes rev 0 [4] DNVGL – ISO 9001 Transition course based on the ISO DIS 9k May 2014v1 [5] Plan gospodarenja otpadom u RH za razdoblje 2007-2015 [6] izvor: http://arhiva.nacional.hr/clanak/42413/neka-se-rockwool-sredi-ili-u-istri-nece-raditi [7] izvor : http://www.bina-istra.com/Default.aspx?sid=139 [8] izvor: http://www.cakom.hr/ [9] izvor: https://www.tomra.com/en/about-us/our-values MANAGEMENT SYSTEMS AND SUSTAINABLE ENVIRONMENTAL MANAGEMENT Summary Ever more rigorous requirements for environmental protection. The emphasis is on transparency as a business imperative in the socio-economic environment, conservation of natural resources, increase in awareness in organizations and individuals of the need for environmental protection, savings in order to improve the economic performance of organizations, respect for local and global legal requirements, promotion of sustainable development within the management system; emphasis on business risks caused by lack of harmonization with legal requirements. The new context of the organization with a focus on stakeholders in the business ensures Public Licence and facilitates acceptance of the organization by the local community. Application of good practices and raising awareness of participants in environmental management, and correlation with other management systems.

Keywords: transparency of business, conservation of resources, context of the organization, positive examples

15. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI 6. znanstveni skup Hrvatskog društva za kvalitetu 07. - 09. svibnja 2015. Primošten, Hrvatska

- 152 -