SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM U HRVATSKOM VISOKOM ŠKOLSTVU

PROF. DR. TONĆI LAZIBAT,

SAŽETAK:

TOMISLAV BAKOVIĆ dipl. oecc.

Ekonomski fakultet Zagreb

Tijekom posljednjih godina uloga i značaj visokog obrazovanja značajno su porasli u cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj.

Problematici visokog obrazovanja izrazita je pažnja posvećena na području Europske Unije, što je posebno došlo do izražaja potpisivanjem Bolonjske deklaracije. Republika Hrvatska kao kandidat za skori pristup Europskoj Uniji mora. s posebnom pažnjom. pratiti sve preporuke Europske Unije koje se tiču visokog obrazovanja.

Predmet istraživanja u ovom radu je stanje kulture kvalitete na visokoškolskim sveučilišnim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Ovdje se radi se o izučavanju poznavanja problematike, postojanja strategije kvalitete kao i izučavanju eventualno postojećeg prakticiranja praćenja, ocjenjivanja i poboljšavanja kvalitete na hrvatskim fakultetima. Cilj je snimiti stanje kvalitete u tim ustanovama, kao i upoznati postojeće stavove i buduća stremljenja njihova rukovodstva glede uvođenja sustava upravljanja kvalitetom, kao procesa koji omogućava izravnu usporedbu s razinom kvalitete na istovrsnim ustanovama u Europskoj uniji.

SUSTAVI UPRAVLJANJA KVALITETOM U HRVATSKOM VISOKOM ŠKOLSTVU

UVOD

Ključne riječi: Sustavi upravljanja kvalitetom, visoko školstvo, kultura kvalitete.

Prepoznavanje i priznavanje kvalitete kao univerzalne i istovremeno specifične karakteristike, koja može svakog pojedinog domaćeg proizvođača visokoškolskog znanja, odnosno visoko obrazovanih kadrova ne samo uvesti na međunarodno tržište visokog obrazovanja nego ga i tamo održati, znači stvaranje bitne pretpostavke za uklapanje hrvatskog visokog obrazovanja u aktualne tokove podizanja međunarodne konkurentnosti Hrvatske. Podizanje razine kvalitete hrvatskog visokog obrazovanja preduvjet je ostvarivanja mogućnosti prijelaza studenata hrvatskih fakulteta na fakultete europskih sveučilišta, i obrnuto u skladu s načelima danas široko proklamiranog Europskog transfernog kreditnog sustava (ECTS, odnosno European Credit Transfer System).

Jedan od argumenata koji ide u prilog uvođenju sustava kvalitete u visoko obrazovanje je i taj što dolazi do stvaranja novog, masovnog, internacionalnog sustava visokog obrazovanja, kojeg karakterizira povećana mobilnost studenata i raznolikost obrazovnih usluga. Prema procjenama UNESCO-a krajem devedesetih

191

godina 1.6 milijuna studenata bilo je uključeno u visokoobrazovne standarde van svojih domicilnih zemalja.(1) Povećana mobilnost studenata putem raznih internacionalnih sustava prijenosa bodova poput ECTS-a uzrokovala je uvođenje dodatnih zahtjeva vezanih za kvalitetu obrazovnih programa pojedinih visokoškolskih institucija. Jedan od načina na koji visokoobrazovne institucije mogu dokazati kvalitetu svojih programa, organizacija ali i cjelokupnih procesa upravo je certifikacija međunarodno priznatom normom ISO 9000:2000, koja predstavlja osnovni standard za upravljanje kvalitetom. Radi se o normi koja je namijenjena svim vrstama organizacija, a u posljednje vrijeme posebno je aktualna njena primjena u obrazovnom sektoru.

Za potrebe ovog rada provedeno je originalno anketno istraživanje stavova, iskustava i planova rukovodstva fakulteta, odnosno dekana ili prodekana, o sustavima upravljanja kvalitetom u visokom obrazovanju u Hrvatskoj, kako bi se utvrdilo ne samo stanje kulture kvalitete već i utjecaj toga stanja na spremnost stapanja hrvatskog visokog obrazovanja s onim u Europskoj uniji.

Anketa je poslana na adrese 57 hrvatskih fakulteta, te su prikupljena 23 odgovora.

PRIMJENA SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM U VISOKOM OBRAZOVANJU Princip upravljanja kvalitetom primjenjiv je i na obrazovne institucije. Nije potrebno posebno isticati kako su za kvalitetu visokog obrazovanja podjednako zainteresirani privredni i javni sektor.

Privrednom sektoru kvalitetna radna snaga jamči povećanu konkurentnost i uspješnije poslovanje, dok je. s druge strane. država zainteresirana da se sredstva koja se izdvajaju za financiranje visokog obrazovanja utroše u što kvalitetnije obrazovne programe. Mnogi obrazovni djelatnici smatraju kako upravo Demingov koncept potpunog upravljanja kvalitetom(TQM) predstavlja najvažnije smjernice potrebne za reformu obrazovanja.(2) Ipak sektor visokog obrazovanja usvojio je managerske procese iz privatnog sektora vremenski jako dugo nakon što su oni iskušani i napušteni od strane privatnog sektora.(3) Procjena kvalitete može se promatrati kao protuteža kaosu koji uzrokuje globalizacija visokog obrazovanja. To je način na koji se dokazuje da

cjelokupni sustavi i pojedine organizacije visokog obrazovanja mogu na učinkovit način procesuirati stalno rastući broj studenata. Reforma visokog obrazovanja, zasnovana na kvaliteti, pruža institucijama veću slobodu u pogledu obrazovnih programa koje one mogu ponuditi na tržištu visokog obrazovanja. Istovremeno se u svim pojedinim zemljama osnivaju agencije čija je temeljna namjena nadzor nad kvalitetom visokoobrazovnih institucija.

U skladu s preporukama Bolonjske deklaracije, svaka obrazovna institucija dužna je izgraditi sustav kojim osigurava kvalitetu svojih outputa, drugim riječima. sustav upravljanja kvalitetom. Obzirom da ne postoji namjenski sustav upravljanja kvalitetom koji bi koristile samo obrazovne institucije jedno od rješenja je i implementacija sustava upravljanja kvalitetom prema intencijama norme ISO 9000.

Agencije zadužene za nadzor kvalitete visokog obrazovanja u sklopu svoje zadaće ocjenjuju djeluju li sustavi upravljanja kvalitetom pojedinih institucija na zadovoljavajući način, te stimuliraju li stalno unapređenje.

Sustavi osiguranja kvalitete moraju pokriti sve aspekte programa koji su važni za kvalitetu. To znači da institucije moraju imati interne procese koji ocjenjuju(4) • Studijske programe(sadržaj i strukturu) • Nastavu (uporabu resursa, kompetencije nastavnika, primjenu nastavnih planova) • Potrebnu infrastrukturu (knjižnicu, informatičku opremu, itd.)

PRIMJENA NORME ISO 9000 U VISOKOM OBRAZOVANJU Niz normi ISO 9000 međunarodni je standard za upravljanje kvalitetom koji je prvotno razvijen za primjenu u manufakturnoj industriji. S vremenom se pak njegova uporaba jako uspješno proširila i na uslužni sektor, dok ekspanzija njegove primjene u obrazovnim institucijama tek treba nastupiti.

U samom početku opisivanja primjene niza normi ISO 9000 potrebno je definirati dva temeljna pojma vezana uz obrazovanje, a to su kupac i proizvod obrazovanja. Pod proizvodom obrazovanja se podrazumijeva poboljšanje kompetencija, znanja i razumijevanja ili osobni razvoj studenata proizišao iz procesa učenja. Kupac je pak svaki student, javna organizacija ili industrijsko tijelo koje kupuje usluge od obrazovne institucije.(5)

192

U sljedećih nekoliko točaka ukratko su navedeni osnovni zahtjevi koje norma ISO 9000 postavlja pred visokoobrazovne institucije(6) • ISO 9000 traži od visokoobrazovnih institucija jasno definiranje poželjnih outputa obrazovanja putem pregovora s financijerima te istraživanja među studentima i poslodavcima.

• ISO 9000 traži temeljitu ocjenu studenata kako bi se osiguralo da udovoljavaju zahtjevima potrebnim za pohađanje obrazovnog programa.

• Potrebno je izvršiti i temeljitu ocjenu silabusa kako bi se osiguralo da udovoljava zahtjevima studenata.

• Proces predavanja mora se specificirati sve do postizanja optimalne učinkovitosti. Potrebno je konstantno nadzirati i proces predavanja i njegove rezultate u obliku outputa nastave.

• Predavačke dužnosti potrebno je raspodijeliti na temelju treninga i iskustva, isto tako potrebno je utvrditi eventualnu potrebu i osigurati dodatni trening za predavače.

• Postavljeni su i zahtjevi u svezi sa završnim testiranjem studenata koje je potrebno provesti na način da se zaista provjeri jesu li ostvareni zacrtani ciljevi vezani za output učenja.

• ISO 9000 također zahtijeva da se onima koji su zaduženi za rad cjelokupne institucije (dekanima) dodijele ovlasti, ali i odgovornosti za provođenje reformi potrebnih za ispravak eventualnih propusta vezanih za kvalitetu.

REZULTATI PROVEDENOG ANKETNOG ISTRAŽIVANJA MEĐU HRVATSKIM VISOKOŠKOLSKIM INSTITUCIJAMA Ocjena važnosti čimbenika za funkcioniranje fakulteta Anketirani rukovoditelji 23 fakulteta ocjenjivali su važnost pojedinih od 10 čimbenika potrebnih za funkcioniranje fakulteta ocjenama od 1 (najmanje važno) do 5 (najvažnije).

Ocjenjivani su sljedeći čimbenici: Sigurnost izvora financiranja; Sposobnost brze prilagodbe; Međunarodna suradnja; Potpora Ministarstva; Autonomija odlučivanja; Odlični kadrovi; Visoka kvaliteta znanstveno-istraživačkog rada; Visoka kvaliteta nastave; Dobra organizacija; i Primjena informacijskih tehnologija. Prosječne ocjene za svaki od spomenutih čimbenika dane su u Tablici 1.

S najvišom prosječnom ocjenom važnosti 5,0 ocijenjen je čimbenik «odlični kadrovi». Na drugom mjestu je «visoka kvaliteta nastave» uz prosječnu ocjenu 4,9, a kao treće slijedi «sigurnost izvora financiranja» s ocjenom 4,8. Četvrto mjesto dijele dva čimbenika «dobra organizacija» i «visoka kvaliteta znanstveno-istraživačkog rada»

Tablica 1. Prosječne ocjene važnosti pojedinih čimbenika za funkcioniranje fakulteta, prema mišljenju intervjuiranih rukovoditelja fakulteta (ocjena 1 – najmanje važno, a 5 – najviše važno)

193

s prosječnom ocjenom 4,7. Faktor «primjena informacijskih tehnologija» rangiran je kao peti uz ocjenu 4,5. Slijedi «autonomija odlučivanja» s ocjenom 4,4, dok sedmo mjesto uz ocjenu važnosti 4,3 dijele dva čimbenika «potpora Ministarstva» i «sposobnost brze prilagodbe». Posljednji, osmi rang je dan «međunarodnoj suradnji» uz najnižu prosječnu ocjenu važnosti 4,0.

STRATEGIJA KVALITETE FAKULTETIMA

NA

ispitanih) izjavilo je da je u njihovoj radnoj sredini ocjenjivana «kvaliteta nastave». Njih 5, ili 22% od ukupnog broja ispitanika, dalo je podatak da je na njihovom fakultetu u posljednje dvije godine ocjenjivana «kvaliteta znanstveno-istraživačkog i umjetničkog rada”. Područje «kvalitete popratnih službi fakulteta (referada, knjižnica)” ocjenjivana je na 4 fakulteta (oko 17% ispitanika), dok jedan dio rukovoditelja, njih 5 (22%), nije ocjenjivao ništa od navedenog.

Certifikat ISO 9001:2000 na fakultetima

Na pitanje o postojanju strategije kvalitete na fakultetima, 14 ispitanika (61%) su odgovorili da ta strategija postoji, ali tek neformalno, vidi Tablicu 2.

Kod 4 rukovoditelja (14% ispitanika) zabilježen je odgovor da na njihovom fakultetu ta strategija uopće ne postoji, a tek kod 5 fakulteta (22% ispitanika) postoji formalno ustrojena strategija kvalitete.

Područja ocjenjivanja kvalitete Ispitano je za koja su područja rukovoditelji analiziranih fakulteta ocjenjivali kvalitetu u posljednje dvije godine. Ponuđena su sljedeća tri područja za ocjenjivanje kvalitete: kvaliteta nastave; kvaliteta znanstveno-istraživačkog rada i kvaliteta popratnih službi fakulteta (referada, knjižnica). Na pitanje je bilo moguće dati više odgovora. Prema Tablici 3., najveći broj ispitanika, njih 18 (udio 78% od ukupnog broja

Na pitanje o posjedovanju ISO certifikata, pozitivno su odgovorili samo rukovoditelji dva fakulteta (9% od 23), od toga, jedan je dobiven 2000., a drugi 2003. godine.

Svi rukovoditelji onih fakulteta koji nemaju ISO certifikat mogli su izraziti svoj stav o tome kroz pitanje o planovima za certificiranje. Za analizu je raspoloživo 20 odgovora o planovima za certifikaciju. 7 (35%) dekana je odgovorilo da planira certificirati sustav kvalitete po normama ISO, dok ih 13 (čak 65%) to ne planira.

Tek tri dekana imaju nešto konkretniji plan glede vremena certificiranja, te navode da će to učiniti 2005., 2006. i 2007.

Prema anketi, velika većina od 91% ispitanika s hrvatskih fakulteta još nema ISO certifikat.

Prema planovima za certificiranje, koji postoje kod svega oko 1/3 onih koji nemaju ISO, i prema činjenici da tek troje ispitanika ima viziju kada bi

Tablica 2. Fakulteti prema postojanju strategije kvalitete

Tablica 3.Područja za koja su istraživani fakulteti ocjenjivali kvalitetu u posljednje dvije godine (N=23, moguće više odgovora) 194

Grafikon 1. Područja za koja su analizirani fakulteti (u %) ocjenjivali kvalitetu u posljednje dvije godine (N=23, moguće više odgovora)

se certificiranje za njih moglo realizirati, može se zaključiti da rukovoditelji većine fakulteta nisu još dovoljno informirani o nužnosti certificiranja, kao preduvjeta konkurentnosti na tržištu visokog obrazovanja, usklađivanja sa svjetskim i europskim standardima, a što osigurava ne samo mogućnost konkuriranja na međunarodnom, već i opstanak na domaćem tržištu visokog obrazovanja.

najviše pažnje, dok su neki drugi aspekti poput kvalitete studijskih programa i infrastrukture neopravdano zapostavljeni. S druge strane podaci o postojanju strategije kvalitete pokazuju nešto povoljnije stanje. Iako formalna strategija postoji u tek 22% institucija, čak njih 61% posjeduje neformalnu strategiju. Može se zaključiti kako bi aktivniji angažman državnih institucija po pitanju promocije i spremnosti na sufinanciranje certifikacije sustava kvalitete mogli izrazito pozitivno utjecati na broj certifikata.

ZAKLJUČAK Kao što je već spomenuto na samom početku rada podizanje razine kvalitete hrvatskog visokog obrazovanja nužni je preduvjet rasta konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Uzevši u obzir činjenicu kako hrvatska radna snaga u globalnim okvirima ne pripada zemljama s jeftinom radnom snagom, očito je kako će hrvatsko gospodarstvo tržištu morati ponuditi visokokvalitetne proizvode i usluge koji će na taj način opravdati nešto višu cijenu. Temelj kvalitete svih organizacija i njihovih outputa nalazi se upravo u provođenju kvalitetnih obrazovnih programa, što se posebice odnosi na sektor visokog obrazovanja.

Provedeno istraživanje pokazuje kako se trenutno stanje na hrvatskim visokoškolskim institucijama po pitanju kvalitete definitivno ne može smatrati zadovoljavajućim, čemu u prilog posebice idu podaci o broju ISO 9000 certifikata. Također je očito kako većina hrvatskih fakulteta najvažnijom smatra upravo kvalitetu nastave, čemu se i posvećuje

Bilješke 01 UNESCO; Towards an Agenda for Higher Education: Challanges and Tasks for the 21st Century Viewed in the Light of the Regional Conference, Paris, 1998.

02 Mehrotra, D., Applying Total Quality Management in Academics; http:// www.isixsigma.com 03 Birmbaum, R., Management Fads in Higher Education, Jossey Bass, San Francisco, 2001.

04 http://www.nokut.no/graphics/NOKUT/ Artikkelbibliotek/Brosjyrer_Publikasjoner/ Evalu_eng_04.pdf 05 Shutler P., Crawford L., The challenge of ISO 9000 certification in higher education, Quality Assurance in Education, Volume 6, No.3. 1998. str. 152-161.

06 Shutler P., Crawford L.,op.cit. pod. 5.

195

QUALITY MANAGEMENT SYSTEMS IN CROATIAN HIGHER EDUCATION

LITERATURA

SUMMARY

1. Birmbaum, R., Management Fads in Higher Education, Jossey Bass, San Francisco, 2001.

Increase of significance of higher education throughout whole world and consecutively in Croatia. The problem of higher education received significant amount of attention on are of European Union, leading to Bologna Declaration.

Republic of Croatia in status of candidate closely monitors all recommendations from EU regarding higher education. Subject of this paper is state of culture of Quality in higher education institutions. It covers current awareness state regarding this problem, current strategies as well as documenting current practice regarding monitoring, grading and improving of quality on Croatian universities. Goal of this paper is to capture current state of quality in these institutions as well as current positions of their management regarding this problem.

2. http://www.nokut.no/graphics/NOKUT/ Artikkelbibliotek/Brosjyrer_Publikasjoner/ Evalu_eng_04.pdf 3. Mehrotra, D., Applying Total Management in Academics; www.isixsigma.com

Quality http://

4. Shutler P., Crawford L., The challenge of ISO 9000 certification in higher education, Quality Assurance in Education, Volume 6, No.3. 1998.

5. UNESCO; Towards an Agenda for Higher Education: Challanges and Tasks for the 21st Century Viewed in the Light of the Regional Conference, Paris, 1998.

Summary: quality manageement systems, higher education, culture of quality.

196