IRINA I. ANTONOVA,
SAŽETAK:
SVETLANA N. BAŠINOVA,
Definicija kvalitete specijalističkog treninga implicira usporedbu broja osobnih i profesionalnih kvaliteta karakterističnih za osobu sa brojem karakteristika koje su potrebne za “idealno” profesionalno ispunjenje. To traži točne definicije profesionalno važnih kvaliteta, kriterija i ocjenjivanja kao i definiranje metoda za komparaciju. U Rusiji zahtjevi za profesionalno značajne kvalitete i vještine su dokumentirani ali efikasnost često korištenih metoda nije poznata. Problem evaluacije kvalitete treninga specijalista je riješen u elaboraciji metoda i kriterija za usporedbu profesionalnih kvaliteta s idealiziranima. Ovo je obavljeno pod uvjetom da su metode adekvatne profesionalnoj aktivnosti i efikasnosti uzevši u obzir vremenski i financijski trošak. Te efikasne metode usporedbe uključuju, u našem mišljenju, korištenjem testova baziranih na problemskim situacijama, menedžerskim igrama, natječajima za projekt sa zajedničkim tehničkim uvjetima.
SVETLANA A. KOVALJČUK, ALEKSANDAR A. SUHAREV Institut za gospodarstvo, upravljanje i pravo, Kazan, Rusija
OCJENA KVALITETE PRIPREME STRUČNJAKA
UVOD
Ključne riječi: kvaliteta obrazovanja, predškolsko obrazovanje, određivanje razine znanja
Određivanje kvalitete ili razine stručnog osposobljavanja kadrova podrazumijeva, prije svega, usporedbu sveukupnih osobnih i profesionalnih odlika karakterističnih za realnog čovjeka s hipotetičkim kvalitetama, koje su potrebne za „idealno“ (sa stanovišta društva ili potrošača) obavljanje profesionalnih obveza. Takva usporedba, sa svoje strane, zahtijeva jasno određenje profesionalno važnih kvaliteta, kriterija i stupnjevanja, kao i izbor metoda koje će se koristiti za uspoređivanje. U Rusiji su, za većinu postojećih struka, zahtjevi glede sveukupnosti profesionalno značajnih kvaliteta, znanja i navika, određeni u obliku opisa ETKS (jedinstvenog tarifno-kvalifikacijskog priručnika), profesiograma, službenih uputa (uz navođenje popisa izvršavanih obveza) ili obrazovnih standarda (koji određuju potreban minimum stručnog osposobljavanja). Međutim, učinkovitost obično korištenih, direktnih ili indirektnih, metoda usporedbe (stručni natječaji i olimpijade, savjetovanja, ispiti, poslovne igre, stažiranja, sadržajne analize, zaključci i sl.), nije velika. Isto tako ćemo primijetiti, da od postojećeg mnoštva takvih metoda, zbog specifičnosti posla i posljedica profesionalne pogreške (na primjer, za
141