DŽEMAL AGANOVIĆ, JPK Toplana, Sarajevo ZIJAD MILIŠIĆ, EMIR ĆERIMOVIĆ, Asocijalcija građana DDD Sarajevo Bosna i Hercegovina
SAŽETAK U radu se daje generalizirani pristup integriranju sistema upravljanja na osnovu sistemsko-procesnog pristupa i upravljanja rizikom.
UVOD Bez obzira na aktivnosti kojima se upravlja, bilo da je to upravljanje kvalitetom, upravljanje zaštitom okoline, upravljanje zdravljem i sigurnošću na radu ili upravljanje drugim aktivnostima/procesima osnovni principi upravljanja su načelno slični. Organizacija može da se opredjeli da za svaku (grupu) aktivnost(i) razvije i održava poseban sistem upravljanja ili da sve, odnosno neke (ili sve) od tih sistema, integrira. Pri opredjeljenju koji pristupom da se ide neophodno je imati u vidu cjelokupnu zlatnu nit razloga1, dobre strane i nedostatke svakog pristupa, prioritete organizacije i sl.
PRISTUPI INTEGRIRANJU SISTEMA UPRAVLJANJA
INTEGRIRATI ILI NE? U novije vrijeme raste pritisak na proizvođače da pokažu efikasnu kontrolu sigurnosti i kvaliteta za svoje proizvode. U tome kontekstu se proizvođačima postavljaju zahtjevi zadovoljavanja obilja kodeksa prakse specifičnih za industrijski sektor. Trend je prisutan i za neke sisteme upravljanja, koji, mada neobavezujući, sve više postaju de facto standardi. Integracija tih i takvih sistema u QMS je kritična. Sa druge strane, iskustva, ali i analize, pokazuju da ISO 9000:2000 najčešće može lako da objedini zahtjeve takvih standarda. Izdvojeni sistemi upravljanja imaju prednost u tome što daju zaokružen sistem u potpunosti prilagođen aktivnosti kojom se upravlja. Sa druge strane, to sa sobom nosi rirzik da u pojedinim rješenjim u sistemu upravljanja budu nepotrebne razlike u praksi, što može u značajnoj mjeri da oteža ukupno upravljanje organizacijom. Najveća opasnost u ovome prilazu upravljanju je u postojanju mogućnosti da pojedina rješenja u različitim sistemima budu međusobno suprotstavljena, čime
Ključne riječi: integrirani sustavi upravljanja, kvaliteta, okolina, HACCP 111
1 Zlatna nit razloga obuhvata: stratešku namjeru preduzeća; kompetentnosti; procese; resurse; outpute (izlaze); strateški odgovor; izazove; te kapacitet za učenje. Očigledno je da svaki od navedenih entiteta u najvećem broju preduzeća ima i okolinsku dimenziju, odnosno svojevrsnu dimenziju održivog razvoja. To se naročito odnosi na proizvodna preduzeća.