Biljana Kovačević Zelić, Aleksandra Deluka-Tibljaš,Vesna Dragčević BILJANA KOVAČEVIĆ ZELIĆ Sveučilište u Zagrebu, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb biljana.kovacevic-zelic@rgn.hr ALEKSANDRA DELUKA-TIBLJAŠ Sveučilište u Rijeci, Građevinski fakultet, Rijeka deluka@gradri.hr VESNA DRAGČEVIĆ Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet, Zagreb vesnad@grad.hr
OSIGURAVANJE KVALITETE U VISOKOŠKOLSKOM SUSTAVU JESU LI MIŠLJENJA KREATORA I PROVODITELJA ZAKONA IDENTIČNA? Stručni rad/Professional paper Sažetak Agencija za znanost i visoko obrazovanje osnovana je u Republici Hrvatskoj 2005. godine u skladu sa Zakonom o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju kao neovisna nacionalna agencija. Temeljna zadaća Agencije je skrb o osiguravanju kvalitete znanstvenih ustanova i visokih učilišta u RH, koja se provedbeno ostvaruje kroz nekoliko postupaka: inicijalna akreditacija, reakreditacije institucija, tematsko vrednovanje, vanjska neovisna prosudba sustava za kvalitetu. Reakreditacijom se provjerava zadovoljava li pojedina institucija propisane nužne uvjete i standarde kvalitete i do koje razine. Vanjska prosudba sustava je usmjerena na provjeru sustava za kvalitetu. Određeni broj visokih učilišta pored obvezujućih postupaka osiguravanja kvalitete prema spomenutom Zakonu, uveo je dodatno i sustav upravljanja kvalitetom prema normi ISO 9001 ili proveo međunarodnu akreditaciju, za tehničke studije uobičajeno preko njemačke agencije ASIIN. U članku će biti prikazani različiti postupci vrednovanja u visokom obrazovanju koje provodi AZVO prema propisima u RH, praktična iskustva u provedbi već spomenutih postupaka od strane AZVO-a, međusobni odnos postupaka provjere kvalitete kojega provode različite institucije (AZVO, ASIIN), te kritički osvrt na osiguravanje potrebnih resursa kao nužnog preduvjeta za uspješno uvođenje i održavanje sustava osiguravanja kvalitete na visokim učilištima. Ključne riječi: osiguravanje kvalitete, visoko učilište, akreditacija, reakreditacija 1. UVOD Bolonjska deklaracija koja je usvojena na Ministarskoj konferenciji 1999. godine kao jedno od temeljnih načela uz reformu studijskih programa u tri ciklusa, uvođenje jedinstvene mjere studentskog opterećenja (ECTS - European Credit Transfer and Accumulation System), promicanje mobilnosti navodi i uspostavu sustava osiguravanja kvalitete [1]. Uspostavljanje sustava kvalitete od tada se prepoznaje u Europskom visokoškolskom prostoru (EHEA European Higher Education Area) kao jedan od temeljnih preduvjeta za usporedivost diploma i kvalifikacija. Na Konferenciji u Pragu 2001. ministri EU zaključuju da je „potrebno razviti nacionalne sustave osiguravanja kvalitete, primarno na sveučilištima i ostalim institucijama koje provode visoko obrazovanje, osigurati suradnju meðu njima te ih uključiti u Europsku mrežu za osiguravanje kvalitete“ [2]. Kao ključne elemente evaluacije sustava definira se: unutarnje vrednovanje, vanjsko vrednovanje, sudjelovanje studenata, objavljivanje rezultata i
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 193 -