UTJEHA FILOZOFIJE
prolazi što ostaje? Je li čovjekova egzistencija uopće moguća pod vidom „vječnosti“ (sub specie aeternitatis) u kojoj bi se tada tražilo samo ono što je u rangu tog odnosa kao putu koji vodi k tome cilju? Ta bojazan od relativnog i trenutnog vodi duh i misao, postojanje i djelovanje u područje koje bi moglo i trebalo poslužiti kao uporište i zaštita. Što će izliječiti umornog bolesnika, nekadašnjeg zaljubljenika u filozofiju i prirodne znanosti, onoga tko uviđa red u svemiru, ali u jednom trenutku ne može pojmiti i red među ljudima? Njegovu situaciju može promijeniti samo povratak na izvore, na ideju da svijetom vlada božanska providnost: 20. Najveću nadu u tvoje ozdravljenje polažem u tvoje istinito mišljenje o upravljanju svijetom, jer vjeruješ da je ono podvrgnuto ne slijepoj slučajnosti nego božanskom razumu; zato se ništa ne boj, već će ti iz ove najmanje iskrice zasjati životna toplina. Dobro se dobrim opravdava, dobro živi samo za sebe i, ukoliko je čvrsto i samo sebe svjesno, neprijatelj ga ne može pokoriti. Ono neminovno ostaje jedina vrjednota koja preživljava. Pruža li Utjeha filozofije utjehu? Je li filozofija u mogućnosti pomoći zatvoreniku ne samo da prihvati situaciju i da se pomiri s njome, nego mu pomoći da krene dalje, prema konačnom miru kroz filozofiranje? Stoga, postoji li utjeha u Utjesi filozofije? Odgovor je zapravo potvrdan u nekoliko mogućih tumačenja. Latinski naslov De Consolatione philosophiae dopušta trostruko tumačenje jer se „philosophiae“ može protumačiti kao objektni genitiv pa se radi o utjesi koju Filozofija prima (dakle, utjeha Filozofiji), može se protumačiti kao subjektivni genitiv (dakle, utjeha koju Filozofija daje), te napokon kao genitiv korijena koji upućuje da se radi o utjesi koja se pronalazi u samom filozofiranju. Filozofija tješi zarobljenika koji trpi loš odnos zlih ljudi koji su ga izveli iz javne arene i doveli u zatvor. Ona ga također tješi pomažući mu da razumije stvari koje su njemu trenutno najvažnije: mjesto zla u svijetu kojim upravlja dobar i pravedan Bog i odnos ljudske slobode, mogućnosti i božanske providnosti. Na sličan način sam zatvorenik tješi gospođu Filozofiju za čije se haljine kaže: 3. Haljine joj istančanim umještvom bijahu satkane od najtanjih niti, i to od neraskidive tkanine, a kako sam poslije od nje doznao, sama ih bijaše sašila vlastitim rukama; poput zadimljenih slika, njihov izgled bijaše prekrila nekakva hrđa zapuštene starine. A nešto kasnije: 5. Tu istu haljinu ipak bijahu rastrgale ruke nekih nasilnika i svatko je razgrabio djeliće, kako je tko mogao. 14
Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 14
29.09.2021. 11:14:38