Utjeha filozofije. Consolatio philosophiae by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

CONSOLATIO PHILOSOPHIAE Anicius Manlius Severinus Boethius

UTJEHA

FILOZOFIJE

BOETIJE

Recenzenti: prof. dr. sc. Stjepan Kušar izv. prof. dr. sc. Danijel Tolvajčić

Prijevod: Šimun Selak Lektura: Katica Majdandžić-Stupac Korektura: Anto Gavrić Iris Košćak Grafičko uređenje i oprema: Donat Košćak

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 2

29.09.2021. 11:14:37

ANICIUS MANLIUS SEVERINUS BOETHIUS BOETIJE

CONSOLATIO PHILOSOPHIAE

UTJEHA FILOZOFIJE Priredio Alojz Ćubelić

Kršćanska sadašnjost Dominikanska naklada Istina Zagreb, 2021.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 3

29.09.2021. 11:14:37

Izdaju: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Dominikanska naklada Istina, Zagreb, Kontakova 1 Za nakladnike: Stjepan Brebrić Anto Gavrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1324-3 (KS) ISBN 978-953-6814-58-9 (DNI) Tiskano u rujnu 2021. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001110213.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 4

29.09.2021. 11:14:37

Sadržaj Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........................................ 7

UVOD .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........................................ 9 Prva knjiga .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... Druga knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... Treća knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... Četvrta knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... Peta knjiga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .......................................

11 16 21 24 28

Bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... 30

UTJEHA FILOZOFIJE Knjiga prva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... 36 Knjiga druga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....................................... 66 Knjiga treća .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..................................... 102 Knjiga četvrta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..................................... 152 Knjiga peta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..................................... 194 Analitičko kazalo i kazalo imena .. . . . . ..................................... 225 Bio-bibliografski podaci o Alojzu Ćubeliću .............................. 233

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 5

29.09.2021. 11:14:37

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 6

29.09.2021. 11:14:37

Predgovor Alojz Ćubelić Ideja da se objavi Boetijeva Utjeha filozofije u prijevodu na hrvatski jezik se rodila prije dvadesetak godina. Tada mi je, naime, gospodin Šimun Selak pokazao tekst rukopisa u kojem je, ako se ne varam, preveo ‘ugrubo’ Utjehu s latinskog izvornika na hrvatski jezik. Podržavši ga u toj početnoj inicijativi zajedno smo dovršili prijevod svih pet knjiga. Vrijeme je odmicalo, a budući da je riječ o odista jedinstvenom djelu ranoga srednjega vijeka, valjalo se potruditi oko kompletiranja svih važnih elemenata za pripremu hrvatskog izdanja. Smatrali smo da trebamo pripremiti i objaviti dvojezično izdanje kako bi ne samo bolji poznavatelji ove problematike nego i oni manje upućeni mogli imati uvid i vrednovati svu dubinu i bremenitost Boetijevih promišljanja. Nakon brojnih odgađanja konačno je došao i taj dan da se odvažimo ovaj ‘posao’ privesti kraju. U prvom redu na ovom mjestu se zahvaljujem prijatelju Šimunu Selaku na strpljenju, svojim studentima (Stipe Odak, Dejan Šota, fr. Josip Župan, Ines Stanković, Marko Leskovar, Bojan Sokol, Marijana Katoliković i Drago Bijelić) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, koji su pomogli da predstavimo, komentiramo i analiziramo osnovne ideje Boetijeve Utjehe filozofije. Potom se zahvaljujem studentu s KBF-a Vjeranu Laziću koji je pomogao pri odabiru i pripremi kazala pojmova i imena. Jednako tako se zahvaljujem gospodinu Stjepanu Brebriću što je prihvatio da Kršćanska sadašnjost objavi ovo važno djelo u suradnji s Dominikanskom nakladom Istina u Zagrebu kao suizdavaču, na čelu s Antom Gavrićem. Zahvaljujem se recenzentima Stjepanu Kušaru i Danijelu Tolvajčiću što su pregledali prijevod, uvod, bilješke i ostale priloge te dali korisne primjedbe, sugestije i savjete. Osim toga zahvaljujem gospodinu Donatu Košćaku koji se svesvrdno i znalački zauzeo da pripremi ovo djelo za tisak. I konačno zahvaljujem svima onima koji su me poticali da Boetijevo remek djelo Utjeha filozofije ugleda svjetlo dana.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 7

29.09.2021. 11:14:38

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 8

29.09.2021. 11:14:38

Uvod Sve misli ako su kadre promijeniti nečiji život ne mogu biti sadržane u jednoj knjizi. Sva mudrost svijeta i čovječanstva tek djelomice biva izložena stoljećima kako bismo se donekle približili njezinoj punini i bogatstvu. Tako nekako stvari stoje i s filozofijom. Ili pod onim što mislimo da jest filozofija. Ili onim što bi trebala biti filozofija. U svakom slučaju stojimo pred jednom neiscrpnom zadaćom pred kojom unaprijed znamo da ne možemo biti pobjednici, ali ne želimo, niti možemo ostaviti budućim naraštajima baš ništa. U tom kontekstu vrijedno je čak i tapkati u mraku da ne bismo nazočili pobjedi ništavila i besmisla. Knjiga koja vam je pred očima je ishod dugogodišnjeg rada na prijevodu s latinskog na hrvatski jezik i predstavljanju, komentaru i analizi Boetijevog remek djela Utjeha filozofije. Utjehu filozofije bismo mogli nasloviti Posljednji dani osuđenika na smrt jer zapravo predstavlja napor da se u zatvoru osuđeni na smrt hvata u koštac s bezvremenskim filozofskim pitanjima. Divljenje koje je to latinsko djelo iz VI. stoljeća potaknulo, ipak, ne odaje tragične okolnosti njegovog sastavljanja. Riječ je o remek djelu europske misli jer je takoreći samo sebi dostatno. Ono je takvo i ostalo premda ne znamo pojedinosti njegova nastanka između torture i iščekivanja njegove egzekucije. Ono je istodobno svjedočanstvo kako se moguće misaono i spekulativno uzdići do neslućenih razmjera unatoč tiraniji i smrti. Knjiga je napisana u zatvoru u iščekivanju izvršenja smrtne kazne. Djelo je nadahnuto platonizmom, stoicizmom, a posebice neoplatonizmom. Sastoji se od pet knjiga. Napisano je u prosimetru, prozi i stihu. Prozu čine dijalozi, a svaka od 38 pjesama prijelaz su iz jednog poglavlja u drugo. Riječ je o posve neobičnom djelu koje je na stanovit način zadužilo čovječanstvo zbog literarne i filozofske vrijednosti. Boetijevo djelo napisano je upravo u tom okružju.1 Anicije Manlije Severin Boetije (u nastavku Boetije) ubraja se među najvažnije pobornike tradicionalnog odgoja i obrazovanja, književne i filozofske misli. Podrijetlom je iz stare kršćanske obitelji Anicija.2 Boetije je 1

Usp. Boethius, Anicisus Manlius Severinus. (2009). Encyclopaedia Britannica. Ultimate Reference Suite. Chicago: Encyclopaedia Britanica; Juraj Pavić - Tomislav Zdenko Tenšek, Patrologija, Zagreb 1993., 318.

Usp. Boetije, Utjeha filozofije, Podgorica: Oktoih, 1999., str. 27.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 9

29.09.2021. 11:14:38

UTJEHA FILOZOFIJE

obnašao brojne službe kod Teodorika čiji je bio savjetnik i predsjednik vlade (magister officiorum). Osim toga bio je senator, kvestor i konzul. Posve je razumljivo da je u tom svojstvu dolazio u susret s brojnim utjecajnim osobama političkog i kulturnog života toga vremena. Imao je i brojne neprijatelje koji su ga optužili da je sudjelovao u zavjeri i dosluhu s Justinom, carem Istočnog rimskog carstva protiv Teodorika.3 Boetije se, prema tome, nalazi u nimalo zavidnoj situaciji nepravedno optuženog pravednika i čovjeka koji umjetničkim stvaralaštvom pribjegava okrepljujućem zaklonu Muza pokušavajući izbjeći okrutnost preteške stvarnosti. No, postavlja se pitanje može li lažljiva narav umjetnosti, kćerke sjene, ikada prekoračiti razinu varljivosti, iskočiti iz klupka neplodnog kruženja obmane? Čini se da poezija ne oslobađa od beznađa.

*** Latinski tekst: ANICIVS MANLIVS SEVERINVS BOETHIVS, Philosophiae consolationis, Libri quinque, Karl Bühner (Hrsg.), Heidelberg: Carl Winter - Universitätsverlag, 1947.

Usp. Boetije, Utjeha filozofije, Podgorica 1999., str. 27.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 10

29.09.2021. 11:14:38

I. Prva knjiga Uvodna pjesma završava pitanjem nesretnog pravednika koji govori o svojoj prošlosti: Zašto ste me, prijatelji, toliko puta hvalili da sam sretan? Onaj koji je pao nije stajao čvrsto na nogama. Pitanje čvrstog stajanja ukazuje zapravo na temeljnu antropološku dimenziju. U čemu se sastoji stabilnost ljudske egzistencije? Koje su odista trajne vrjednote? Kome se pojedinac može obratiti za pomoć? Utjehu osjećaji, jamačno, neće osigurati. Muze, nekad zvane prijateljicama zore, u očima Filozofije nisu ništa drugo nego prijateljice noći, vješte suputnice koje letargičnu dušu slatkorječivo prate na putu za propast, hraneći ju svojim slatkim otrovima. One su, naime, te koje neplodnim trnjem čuvstava uništavaju obilnu žetvu razumskih plodova i ljudski duh privikavaju na bolest, a da ga ne oslobađaju. Filozofiju upoznajemo kao ženu s dugom poviješću, ali se njezin stan ne može vezati uz samo jedno vrijeme. Njezina pojava nije nova, već je svevremenska. Ona poprima razinu čovjeka, ali se ne zadržava na prosječnoj čovječnosti nego svojom glavom dodiruje nebo. Tako u sebi ujedinjuje i prošlost i sadašnjost i budućnost. Ona spaja imanentno i transcendentno. Njezine haljine su odraz nepojmljivog sjaja, pomno izvezene njezinom mudrošću i dubinom, u sebi neuništive, ali oštećene mnogim nedostojnim rukama koje su za sebe prisvajale njezin sjaj. Ne možemo a ne zamijetiti da nije samo zatvorenik taj koji treba utjehu nego da utjehu treba i sama Filozofija, koja želi za sugovornika nekoga tko zna vrjednovati i prepoznati njezinu ljepotu. Ona se pokazuje kao pratiteljica, majka i brižna supruga svojim učenicima koje ne napušta niti ostavlja same u nevolji. Zanimljivo je zamijetiti da se trenutak prepoznavanja događa onda kada subjekt napušta svoju žalost, kada izlazi iz stanja duše koje iskrivljuje njegove spoznajne mogućnosti i kada upire svoj pogled prema nebu. On kaže: 1. Isto tako, kada mi se raspršila magla žalosti, pogledao sam na nebo i pribrao se kako bih prepoznao lice liječnice. 2. Zato, kad sam svrnuo oči na nju i upro pogled, spazih svoju hraniteljicu, Filozofiju, na čijem sam ognjištu od djetinj11

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 11

29.09.2021. 11:14:38

UTJEHA FILOZOFIJE

stva boravio. 3. Upitah zatim: „Zašto si ti, o učiteljice svih kreposti, spustivši se s vrha neba, došla u ovu samoću moga progonstva? Zar da bi i ti sa mnom kao okrivljenica trpjela zbog lažnih optužbi“? – 4. „Zar bih mogla“, odvrati ona, „napustiti tebe, gojenče, a da podijelivši s tobom patnju, ne podijelim i teret koji si podnio zbog omraženosti moga imena? 5. Filozofiji, dakako, ne bi dolikovalo ostaviti na putu nevina čovjeka bez pratnje.4 Analizirajući dublje, čini se da je osnovno pitanje prve knjige pitanje ljudske slobode. Suočavamo se s pitanjima: U čemu se ona sastoji?, Tko je nad njom nadležan?, Tko je može oduzeti? Odgovor Filozofije na ta pitanja neće biti empatična solidarnost u jadikovanju nego otrježnjujuća grubost suočavanja s istinom slobode koja se ne sastoji samo u lišenosti vanjske prisile nego u slobodi duha. Onaj tko ima pristup čovjekovoj unutrašnjosti ima moć vezivanja ili davanja slobode. Filozofija ga pita: Zašto se samo jadnici dive tiranima koji bespomoćno bijesne? Ničemu se ne nadaj niti se plaši i razoružat ćeš srdžbu nemoćnika; a tko god drhti od straha i želje, jer nije postojan ni neovisan, odbacio je svoj štit i izgubio svoje mjesto te sam veže okove koji ga mogu sapeti. Želi mu predočiti da je pitanje slobode pitanje stava o slobodi. Zatvorenik osuđen na smrt izgubit će svoju slobodu tek u onom trenutku kad nemoćno i rezignirano pristane uz namjeru neprijatelja da ga zarobi i kada svoje kule otvori onima koji ih žele pustošiti. Iz tog razloga čuje: 11. Zato nema ništa začuđujuće što smo životnoj pučini izloženi olujama koje bijesne oko nas, jer je naše najdublje određenje prezirati one najgore. 12. Premda postoji brojno mnoštvo tih zlih ljudi, treba ih, ipak, prezirati, jer ih ne vodi nijedan vođa, nego samo besciljno i mahnito lutaju na sve strane. 13. Kada bi se nekad ta vojska svrstala protiv nas i snažno nas napala, naš bi vođa svoje čete povukao u tvrđavu, a oni bi bili zauzeti otimanjem beskorisna plijena. 14. A mi bismo se odozgor njima smijali, dok grabe bezvrijedne stvari, sigurni od čitave te bijesne navale i utvrđeni opkopom koji nasrtljiva glupost ne može nadvladati. Može se stoga zaključiti da se subjekt nalazi pred zadatkom da ponovno zadobije svoju slobodu, izgubljenu samosažaljenjem, pesimizmom i očajem. On je treba pridobiti poput brojnih prethodnika jer su bili prijatelji Filozofije. Tko onda može oduzeti slobodu? Moćnici zasigurno ne, reći će Filozofija. Isprovociran svojom situacijom zatvorenik joj predbacuje ravnodušnost u pogledu patnje pravednika, jer je sama kroz Platonova usta potvrdila sreću države kojom upravljaju prijatelji mudrosti. Subjekt se žali: 4

Svi prijevodi iz uvodne studije na hrvatskom jeziku jesu iz djela kojega objavljujemo dvojezično.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 12

29.09.2021. 11:14:38

Uvod. Prva knjiga

7. Slijedeći dakle taj savjet, koji sam od tebe naučio u skrovitoj dokolici, želio sam ga pretvoriti u djelo javnoga upravljanja. 8. Ti i Bog, koji je u tebe usadio duhove mudraca, znadete da me na službu nije privukla nijedna druga težnja osim zajedničkog dobra svih ljudi. 9. Odatle teške i nepomirljive nesuglasice sa zlim ljudima, te sam prema slobodi savjesti uvijek prezirao uvredu moćnika, e da bih očuvao pravdu. On sada, pogođen lažnim optužbama političke naravi od pravih zločinaca, nedokazane krivnje, baš zbog dosljednosti njezinog naloga ljubavi prema istini, leži utamničen prebirući u sebi pitanje užasnog usuda: 42. Tako nije dosta da mi nije ništa koristilo poštovanje prema tebi, nego si još ti preko toga povrijeđena mojom nesrećom. 43. Moja su se zla nagomilala dotle, što većina ne misli na stvarne zasluge, nego gleda na ishod sudbine i smatra da je samo ono uspješno što je podarila sreća. Zato se događa da dobar glas prije od svih napušta nesretnike. (…) samo bih rekao da je krajnji teret zle sudbe to što, dok se bijednima izmišlja nekakav zločin, vjeruje se da su zaslužili ono što podnose. 45. Meni su pak oduzeli cijeli imutak, lišili me službi, i, osramoćen, podnio sam kaznu zbog dobročinstva. 46. Čini se ipak da vidim opačine zločinaca dok plivaju u radosti i veselju, te svakoga najvećega očajnika dok prijeti novim lažnim optužbama. Kako obrazložiti aporije unutar kojih čovjek živi? Slijedeći dobro, dobit ćemo zlo, i unatoč tome bi trebao i dalje u dobru ustrajati? Kako to opravdati ako ne postoji neki prosuditelj dobra veći od društvenog sustava, veći od ljudske politike i snažniji od njihovih odluka? Boetije u svom djelu hoće pokazati kako je dobro vrlina, upravljena svom snagom za djelovanje. Dobro se samo bori za sebe. Oni koji se zalažu za zlo slijepci su i u svojoj zaluđenosti moć demonstriraju osvajanjem nevažnih tričarija. Oni su i posve izgubljeni jer zlo ne može dugo djelovati snažno. Ono nema neku svoju vrjednotu koja je imanentno gura naprijed, nego želi prisvojiti sebi vrjednote koje mu ne pripadaju – vrjednotu dobra. Tako samo rasipa svoju snagu, ostaje zatvoreno u prolaznosti kojima se zadovoljilo i njegova smrt će biti različita od smrti pravednika utješenog Filozofijom. Trajne vrjednote su nutarnje! Želja starog proročišta da čovjek upozna samog sebe, ostat će izgleda stalna vizija ljudske povijesti i njenih ideala. Boetije u svom tekstu na jednom mjestu piše da je bilo naroda na Kavkazu koji nikada nisu čuli za Rimsko carstvo, a bili su njegovi suvremenici. Dakle, slava i veličina toga imperija nije prodrla do svih, već je ostala ograničena na prostoru koji je svakako bio velik ali, ipak, ograničen. Tako se odredila vlast i moć ali i autoritet. Kritičar i moralist Boetije izvodi iz te činjenice životnu filozofiju, pa se, stoga, ne treba čuditi što je takvo, već se usmjeriti na trajne vrjednote. Tako je Rimski imperij poslužio kao dostatan razlog da veličine kakve god bile prolaze. Ako pak sve 13

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 13

29.09.2021. 11:14:38

UTJEHA FILOZOFIJE

prolazi što ostaje? Je li čovjekova egzistencija uopće moguća pod vidom „vječnosti“ (sub specie aeternitatis) u kojoj bi se tada tražilo samo ono što je u rangu tog odnosa kao putu koji vodi k tome cilju? Ta bojazan od relativnog i trenutnog vodi duh i misao, postojanje i djelovanje u područje koje bi moglo i trebalo poslužiti kao uporište i zaštita. Što će izliječiti umornog bolesnika, nekadašnjeg zaljubljenika u filozofiju i prirodne znanosti, onoga tko uviđa red u svemiru, ali u jednom trenutku ne može pojmiti i red među ljudima? Njegovu situaciju može promijeniti samo povratak na izvore, na ideju da svijetom vlada božanska providnost: 20. Najveću nadu u tvoje ozdravljenje polažem u tvoje istinito mišljenje o upravljanju svijetom, jer vjeruješ da je ono podvrgnuto ne slijepoj slučajnosti nego božanskom razumu; zato se ništa ne boj, već će ti iz ove najmanje iskrice zasjati životna toplina. Dobro se dobrim opravdava, dobro živi samo za sebe i, ukoliko je čvrsto i samo sebe svjesno, neprijatelj ga ne može pokoriti. Ono neminovno ostaje jedina vrjednota koja preživljava. Pruža li Utjeha filozofije utjehu? Je li filozofija u mogućnosti pomoći zatvoreniku ne samo da prihvati situaciju i da se pomiri s njome, nego mu pomoći da krene dalje, prema konačnom miru kroz filozofiranje? Stoga, postoji li utjeha u Utjesi filozofije? Odgovor je zapravo potvrdan u nekoliko mogućih tumačenja. Latinski naslov De Consolatione philosophiae dopušta trostruko tumačenje jer se „philosophiae“ može protumačiti kao objektni genitiv pa se radi o utjesi koju Filozofija prima (dakle, utjeha Filozofiji), može se protumačiti kao subjektivni genitiv (dakle, utjeha koju Filozofija daje), te napokon kao genitiv korijena koji upućuje da se radi o utjesi koja se pronalazi u samom filozofiranju. Filozofija tješi zarobljenika koji trpi loš odnos zlih ljudi koji su ga izveli iz javne arene i doveli u zatvor. Ona ga također tješi pomažući mu da razumije stvari koje su njemu trenutno najvažnije: mjesto zla u svijetu kojim upravlja dobar i pravedan Bog i odnos ljudske slobode, mogućnosti i božanske providnosti. Na sličan način sam zatvorenik tješi gospođu Filozofiju za čije se haljine kaže: 3. Haljine joj istančanim umještvom bijahu satkane od najtanjih niti, i to od neraskidive tkanine, a kako sam poslije od nje doznao, sama ih bijaše sašila vlastitim rukama; poput zadimljenih slika, njihov izgled bijaše prekrila nekakva hrđa zapuštene starine. A nešto kasnije: 5. Tu istu haljinu ipak bijahu rastrgale ruke nekih nasilnika i svatko je razgrabio djeliće, kako je tko mogao. 14

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 14

29.09.2021. 11:14:38

Uvod. Prva knjiga

Prema tome Boetiju je stalo da prouči mjesto čovjeka u ovom svijetu, prema prirodi i njegovoj sudbini. Pitanja se odnose na mogućnost ostvarenja sreće, te uređenja i opstojnosti materijalnog svijeta kao čovjekova ovozemaljskog boravišta i djelovanja. Teoretskim putem nastoji spoznajom prirode i čovjeka utvrditi što daje smisao i vrijednost ljudskom životu.5 Ispravan odnos prema prirodi i društvu osnovni je smisao ljudskog života. Da bi se ostvario treba proučavati ne samo prirodu, koja je prema Boetiju jednaka božanstvu i umnom savršenstvu, već i vlastitu prirodu. Boetije također raspravlja o istinskim i prividnim vrjednotama, ljudskim i božanskim zakonima pravde i istine, moralnoj uzvišenosti i izopačenosti, dobru i zlu, Božjoj dobroti i ljubavi koja upravlja svijetom, te tako neizmjerno utječe na svijest ljudi, moralna i vjerska osjećanja i filozofska uvjerenja.

Usp. Boetije, Utjeha filozofije, Podgorica 1999., 46.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 15

29.09.2021. 11:14:38

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 34

29.09.2021. 11:14:39

CONSOLATIO PHILOSOPHIAE

UTJEHA FILOZOFIJE

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 35

29.09.2021. 11:14:39

KNJIGA PRVA METRUM I Ja koji sam nekoć skladao pjesme1 u naponu snage, jao, plačući, prisiljen sam započinjati žalobne napjeve2. Evo mi raspojasane Muze nalažu što da pišem i kvase lice istinskim elegijskim suzama3. Njih, barem, nikakav strah nije mogao spriječiti da me ne prate na mom putu. One nekoć bijahu slava sretne i krepke mladosti a sada ublažuju moj usud slomljenog starca. Starost je, naime, ubrzana nevoljama, nastupila odjednom4, a bol je zapovjedila da započne njeno vrijeme. Niz glavu se slijevaju preuranjene sjedine a smežurana koža treperi na iscrpljenom tijelu. Sretne li ljudske smrti, koja se ne miješa u mladenačka ljeta, a dolazi u žalosti, često dozivana. Jao, kako se oglušuje o jade bijednika i u bijesu odbija sklopiti uplakane oči! Dok je nevjerna sudbina bila sklona nepostojanim dobrima, tužan čas gotovo bijaše potopio moju glavu; sada, jer je oblak promijenio lažljivi izgled, mrzak život se odugovlači u nemilu boravištu. Zašto ste me, prijatelji, toliko puta hvalili da sam sretan? Onaj koji je pao nije čvrsto stajao na nogama.

Kasiodor među Boetijeva djela navodi Carmen bucolicum. Ne poznajemo njegovu mladenačku poeziju.

Usp. Seneka, Oktavije, I, 322: Scindit vestes Augusta suas, Laceratque comas, rigat et moestis Fletibus ora.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 36

29.09.2021. 11:14:39

LIBER PRIMUS METRUM I « Carmina qui quondam studio florente peregi, Flebilis heu maestos cogor inire modos. Ecce mihi lacerae dictant scribenda Camenae Et veris elegi fletibus ora rigant. 5

Has saltem nullus potuit pervincere terror, Ne nostrum comites prosequerentur iter. Gloria felicis olim viridisque iuventae, Solantur maesti nunc mea fata senis.

Venit enim properata malis inopina senectus 10 Et dolor aetatem iussit inesse suam. Intempestivi funduntur vertice cani Et tremit effeto corpore laxa cutis. Mors hominum felix, quae se nec dulcibus annis Inserit et maestis saepe vocata venit. 15

Eheu, quam surda miseros avertitur aure Et flentes oculos claudere saeva negat! Dum levibus male fida bonis fortuna faveret, Paene caput tristis merserat hora meum;

Nunc quia fallacem mutavit nubila vultum, Protrahit ingratas impia vita moras. Quid me felicem totiens iactastis, amici? Qui cecidit, stabili non erat ille gradu. »

Usp. Ovidije, Tužaljke, IV, 1: Me quoque musa levat Ponti loca iussa petentem, Sola comes nostrae perstitit illa fugae.

⁴

Boetije je tada imao oko 45 godina.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 37

29.09.2021. 11:14:39

UTJEHA FILOZOFIJE I

PROSA 1 1. Dok sam to u sebi šutke premišljao i perom bilježio plačnu tužaljku, učinilo mi se da mi je nad glavom zastala žena veličanstvena pogleda, očiju gorljivih i prodornijih preko uobičajene moći ljudi, živahne puti i neiscrpne krepčine, i premda doduše bijaše tako vremešna nikako se ne bi moglo povjerovati kako pripada našemu naraštaju; teško je bilo odrediti joj stas. 2. Sad se, naime, snižavala do prosječne ljudske mjere, a sad se činilo da vrškom glave dotiče nebo; što je više uzdizala glavu tako je prodirala u samo nebo, a ljudi se uzalud obazirahu za njom. 3. Haljine joj istančanim umještvom bijahu satkane od najtanjih niti, i to od neraskidive tkanine, a kako sam poslije od nje doznao, sama ih bijaše sašila vlastitim rukama; poput zadimljenih slika, njihov izgled bijaše prekrila nekakva hrđa zapuštene starine. 4. Na njihovu donjem rubu moglo se pročitati uvezeno grčko slovo Π, a na gornjem Θ5, a između obadva slova činilo se da se pružaju stube označene poput ljestava, po kojima se uspinjalo od donjega do gornjega slova. 5. Tu istu haljinu ipak bijahu rastrgale ruke nekih nasilnika i svatko je razgrabio djeliće, kako je tko mogao. 6. U desnoj ruci držala je knjižice, a u lijevoj pak žezlo. 7. Kada je ugledala pjesničke Muze kako stoje do moga uzglavlja, tumačeći riječima moj plač, malo se ganula i planula mrkim očima: 8. Tko je, upita, dopustio ovim azališnim bludnicama da se približe ovom bolesniku6, kad već ne samo da nikakvim lijekovima ne mogu ublažiti njegove boli, nego ih povrh toga hrane slatkim otrovima? 9. One su, naime, te koje neplodnim trnjem čuvstava uništavaju obilatu žetvu razumskih plodova i ljudski duh privikavaju na bolest, a da ga ne oslobađaju. 10. Kada bi vaše laskavosti zavele nekoga bezbožnika, kao što je to vaš običaj, smatrala bih da je to lakše podnijeti – naš trud, naime, ne bi nimalo patio od toga – ali ovaj je othranjen na elejskim7 i akademskim učenjima8? 11. No, radije odlazite, sve do smrti slatke Sirene, i ostavite ga mojim Muzama da ga njeguju i izliječe. ⁵

Slova π i θ. Ta grčka slova upućuju na to da Boetije razlikuje praktičnu i spekulativnu mudrost. Čovjek se pomalo uzdiže od jedne ka drugoj. Pretpostavlja se njegova kreposnost koja se dovršava sudjelovanjem u božanstvu.

⁶

Slično razmišlja i Platon u Republici, gdje zapravo kritizira državne pjesnike zbog nemoralnih poruka i mlitavih melodija. Boetije, međutim, ne odbacuje filozofske Muze.

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 38

29.09.2021. 11:14:39

PHILOSOPHIAE CONSOLATIONIS LIBER I

PROSA 1 1. Haec dum mecum tacitus ipse reputarem querimoniamque lacrimabilem stili officio signarem, astitisse mihi supra verticem visa est mulier reverendi admodum vultus, oculis ardentibus et ultra communem hominum valentiam perspicacibus, colore vivido atque inexhausti vigoris, quamvis ita aevi plena foret, ut nullo modo nostrae crederetur aetatis, statura discretionis ambiguae. 2. Nam nunc quidem ad communem sese hominum mensuram cohibebat, nunc vero pulsare caelum summi verticis cacumine videbatur; quae cum altius caput extulisset, ipsum etiam caelum penetrabat respicientiumque hominum frustrabatur intuitum. 3. Vestes erant tenuissimis filis subtili artificio indissolubili materia perfectae, quas, uti post eadem prodente cognovi, suis manibus ipsa texuerat; quarum speciem, veluti fumosas imagines solet, caligo quaedam neglectae vetustatis obduxerat. 4. Harum in extremo margine II Graecum, in supremo vero Θ legebatur intextum atque in utrasque litteras in scalarum modum gradus quidam insigniti videbantur, quibus ab inferiore ad superius elementum esset ascensus. 5. Eandem tamen vestem violentorum quorundam sciderant manus et particulas, quas quisque potuit, abstulerant. 6. Et dextra quidem eius libellos, sceptrum vero sinistra gestabat. 7. Quae ubi poeticas Musas vidit nostro assistentes toro fletibusque meis verba dictantes, commota paulisper ac torvis inflammata luminibus : 8. « Quis », inquit, « has scenicas meretriculas ad hunc aegrum permisit accedere, quae dolores eius non modo nullis remediis foverent, verum dulcibus insuper alerent venenis? 9. Hae sunt enim, quae infructuosis affectuum spinis uberem fructibus rationis segetem necant hominumque mentes assuefa ciunt morbo, non liberant. 10. At si quem profanum, uti vulgo solitum vobis, blanditiae vestrae detraherent, minus moleste ferendum putarem, — nihil quippe in eo nostrae operae laederentur —, hunc vero Eleaticis atque Academicis studiis innutritum? 11. Sed abite potius, Sirenes usque in exitium dulces, meisque eum Musis curandum sanandumque relinquite.» ⁷

Eleaćani, to jest Parmenid i Zenon, kojima je Aristotel udijelio čast utemeljitelja dijalektike.

⁸

Platoničari. Akademija je bila vrt smješten blizu Kolone koji je Platon kupio i tamo je poučavao. Zemlja je postala vlasništvo udruženja koje je slavilo svake godine feštu Muza. Ta praksa se održala sve do Justijanova razdoblja (529).

Consolatio Philosophiae - Boetije.indd 39

29.09.2021. 11:14:39

Utjeha filozofije zasigurno je bilo najčitanije filozofijsko djelo kroz cijeli srednji vijek sve do u 17. stoljeće. Zarana su bili sačinjeni njegovi prijevodi na staroengleski i starofrancuski te kasnije na sve druge moderne jezike europskih naroda. Djelo diše duhom sinteze platonskih, aristotelskih, stoičkih i neoplatonskih elemenata, duboko promišljenih i vješto sintetiziranih, i to pod vidikom filozofije ne samo kao „učene discipline” – u čemu je Boetije bio pravi virtuoz kako to pokazuju ostala njegova djela – nego i filozofije kao „umijeća življenja” i „umijeća umiranja”, što nije nevažno kad se ima u vidu autorova neposredna suočenost sa smrću. Povrh toga, djelo obiluje definicijama pojmova koji su ušli u tradiciju filozofijske misli i mjerodavni su u njoj sve do danas: persona — osoba, natura — priroda/narav, beatitudo — blaženstvo, fortuna — usud/sreća, aeternitas — vječnost itd. Stjepan Kušar

Samo se djelo sastoji od pet knjiga koje ukupno sadržavaju trideset i osam poglavlja, napisanih u kombinaciji stiha i proze. Boetije Utjehu filozofije piše u zatvoru, nepravedno osuđen, očekujući izvršenje smrtne kazne. Djelo u stvari prikazuje kako izgleda jedan filozofijskim uvidima proživljen i oblikovan život. Kroz dijalog s „Muzom filozofije“ autor iznalazi odgovore na sva bitna „egzistencijalna“ pitanja, a pritom se prokazuju lažne alternative (poput pjesničkih muza). Filozofija je zbiljska „hraniteljica“ na čijem je ognjištu autor „od djetinjstva boravio“ i koja osvjetljava činjenicu da je onaj tko je dobar kako sretniji tako i jači, a da onaj tko je odan zlu, iako može biti fizički moćniji, slabiji i nesretniji, jer ga njegova nepravednost čini takvim. Filozofija nam pomaže da u punini istinski proživimo svoj život, unatoč očitim poteškoćama i situacijama u kojima se čini da oni „zli“ prosperiraju. Danijel Tolvajčić

ISBN 978-953-11-1324-3