Samo evanđelje je revolucionarno

POL A ZIŠTA

89

R A ZGOVOR I • S V J E DOČ A NST VA

13

Prijevod Josip Balabanić Lektura Karmela Prosoli Korektura Nera Meštrović Tihana Pšenko Miloš Prijelom Marijan Tkalec Oprema Tomislav Alajbeg

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zagreba.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 isbn 978-953-11-1380-9 Tiskano u studenome 2020. cip zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001080278.

ÓSC A R RODR ÍGU EZ M A R A DI AG A • A N TON IO C A R R I ERO

Sámo evanđelje je revolucionarno Crkva danas je Crkva sutrašnjice u Franjinim reformama

K R Š Ć A N S K A S A DA Š N JO S T ZAGR EB, 2020.

Naslov izvornika: Óscar Rodríguez Maradiaga, Solo il Vangelo è rivoluzionario. La Chiesa di oggi e quella di domani nelle riforme di Francesco. Una conversazione con Antonio Carriero © 2017 Edizioni Piemme Spa Milano – Italy www.edizpiemme.it © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

1.

Od Don Bosca do Vatikana Salezijanski kolegij. Ljubav prema teologiji.

Evanđelje i mladi. Susret s Ivanom Pavlom II.

Tko je Óscar Andrés Rodríguez Maradiaga, prema ...

Maradiagi?

Ja sam čedo don Bosca. S njime sam se susreo vrlo rano.

Bilo mi je šest godina kada me otac poveo u salezijanski kolegij, u kojem je živio njegov ispovjednik. Vidjevši toliku djecu i mlade kako se igraju u dvorištu, iznenadio sam se i oduševio.

Moj je otac to opazio pa mi reče: »Ovdje ćeš ići u školu.« Bijaše mi to najveći dar koji sam mogao dobiti. Već sljedeće godine tamo sam bio u prvom razredu osnovne i kolegij mi postade drugi dom.

Nije tomu davno da sam susreo kolumbijskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, koji je bio salezijanac i student 5

Od Don Bosca do Vatikana

fi lozofije, a zatim je napustio salezijansku družbu i otišao u Njemačku da bi doktorirao iz fi lozofije. Razgovarali smo o obiteljskom ozračju koje vlada u salezijanskim krugovima, pa mi je rekao: »Salezijanska kuća nama je bila obitelj.« Kod kuće smo obojica imali roditelje, sestre, braću ... ali naša kuća bila je ta salezijanska škola.

Bilo je tu glazbe, igre, bilo je živosti, bilo je »kumpanija«, toga prastarog uzorka za suvremeni asocijacionizam. Doista, među prijateljima smo se osjećali ugodno tako da su nas morali nukati da odemo svojim kućama, jer nam se nije dalo ići. Bitnu sastavnicu tamo je činilo obiteljsko ozračje.

Ravnatelj salezijanac, kojega sam imao od četvrtog razreda osnovne do pretposljednje godine, bio mi je kao don Bosco. Poslije je postao nadbiskupom. Jednom drugom salezijancu – Nijemcu, koji je bio prava ljudina, bit ću zauvijek zahvalan što sam toliko zavolio kemiju i fiziku da sam poslije nekoliko godina odlučio obje studirati i potom predavati.

Ne podsjeća li Vas crvena kardinalska odjeća na ministrantsku?

Upravo tako. Dječake u toj odori (koju prvi put odjenuh u dobi od 8 godina) zvali su »popićima«, i tako odjeveni bili smo pokraj oltara. Da bih mogao ministrirati, morao sam ustati u 5 sati, pa bih bez zajutarkovanja (jer tada je vrijedio propis biti natašte od ponoći) trčao u crkvu. Odjenuo bih se i posluživao kod mise na latinskom jeziku koji, pravo 6

Od Don Bosca do Vatikana

reći, tada nisam gotovo ništa razumio. Molili bismo krunicu i poslušali neku pouku iz katekizma. Zatim trkom na zajutrak i u 7:30 već bih bio u razredu.

Katkada me je školski ravnatelj, koji je poslije bio moj nadbiskup, odveo da poslužujem kod mise u sestrinskoj školi. Mi dječaci natjecali smo se da tamo pođemo jer to bijaše jedini način da vidimo djevojke. Jednom, kada smo se vratili, upitao me je želim li biti svećenik. Spremno sam odgovorio »da«.

O tome sam govorio svojoj majci. Ona je zaplakala i rekla kako sam još malen da odlučujem, da nisam dovoljno zdrav i da bih morao tražiti očev pristanak. On mi je međutim kazao da sam preveć pustopašan da bih bio svećenik i da bi me već sutradan lovili unaokolo nakon ulaska u sjemenište. No, uostalom, prije odlučivanja o tome, valjalo bi završiti gimnaziju.

Bio sam vrlo žalostan. Bio sam razočaran. Potisnuo sam svoje snove u stranu i odlučio postati pilot, kao neki moji rođaci. Volio sam letjeti pa sam njegovao tu svoju drugu strast čitajući knjige o zrakoplovstvu, učeći engleski, jezik pilotâ, rišući zrakoplove i pretvarajući crteže u modele.

Vi ste njegovali dvije glavne »strasti«: znanost i glazbu.

Odakle upravo one?

Prvu mi je ucijepio jedan svećenik salezijanac, pravi genij.

Druga je, pak, iz obitelji. Moj otac, došavši s posla, uvijek je slušao glazbu, s ploča, a starija sestra svirala je glasovir.

7

Od Don Bosca do Vatikana

Tako sam i ja počeo ponešto svirati pa me je otac upisao u glazbenu školu. Ustrajao sam samo dva do tri mjeseca, jer mi se nije svidjelo što ja subotom popodne, kad se moja braća igraju, odlazim učiti solfeggio. Na sreću, u kolegij je došao jedan mladi španjolski salezijanac, koji je izvrsno svirao harmoniku. Bilo mi je 14 godina i u to sam se glazbalo smjesta zaljubio. Sljedeće godine salezijanac je premješten, a ja sam nastavio učiti na svoju ruku.

Po završetku gimnazije pošli ste k ocu da nastavite razgovor od prije više godina?

Bijaše to otprilike sredinom siječnja 1960. godine. Pošao sam k ocu i rekoh mu: »Sjećaš se obećanja koje si mi dao u vezi s mojom odlukom da budem svećenik?« Nije bilo potrebno trošiti mnogo riječi. Ukrcao sam se u auto, s kovčegom i harmonikom, i pošli smo k salezijancima da uđem u novicijat. Njih sam odabrao jer sam živo želio poučavati i biti odgojitelj. A salezijanci su u tome bili majstori.

Zar u salezijanaca ne bijaše ničega što Vam se nije sviđalo?

Jedna stvar koja me je jako čudila bijaše činjenica da su svećenike premještali iz jedne zemlje u drugu, iz jedne kuće u drugu, ne dajući mnogo objašnjenja, prethodno gotovo i ne rekavši ništa dok ne bi započela nova školska godina. Gledao sam kako svećenike, klerike, braću pomoćnike premještaju u druge države, i to mi se činilo vrlo okrutnim,

8

»Óscare, trebam tvoju pomoć«

6. »Óscare, trebam tvoju pomoć« Vijeće kardinala kao pomoć Papi. Reforma Rimske kurije. Karijerizam u Crkvi.

Kako se dogodilo da Vas je Franjo pozvao da koordinirate Vijećem osmorice (poslije devetorice) kardinala? Kako ste to doživjeli?

Najprije silno uzbuđenje, premda smo dobri prijatelji. Po sebi se razumije da kada je netko izabran za papu, k njemu se moglo doći jedino zatraživši audijenciju u Prefekturi Papinskog doma. Toga dana boljela me je noga zbog nekakvog prijeloma, ali taj telefonski razgovor ublažio mi je boli. Nalazio sam se u Rimu, u kući honduraškog veleposlanika gdje sam stanovao, i zazvonio je telefon: »Iz Vatikana, tko me zove?« Bio je Franjo. »Sveti Oče!« »Čuj, što 59

»Óscare, trebam tvoju pomoć«

radiš u nedjelju poslije Angelusa?« »Ono što mi Vi kažete, Svetosti.« »Dođi kod mene, ovdje u Domu svete Marte na objed.« Rekoh u sebi: Kako to da me Papa, četiri dana nakon izbora, poziva na objed?

Taj je objed bio vrlo ugodan, a prije toga dogodilo mi se da sam samo jednom večerao s Ivanom Pavlom II., nijednom s Benediktom XVI. koji gotovo nikada nije pozivao na objed jer je vrlo skromno jeo.

Dakle, tijekom objeda Papa mi reče: »Nakanio sam napraviti jedno Vijeće kardinala ovako, ovako i ovako ...« U glavi je već imao sva imena. »Osjećaš li se sposobnim da budeš koordinator Vijeća?« »Dobro, Svetosti«, odgovorio sam, »ako Vi to od mene tražite, moram ...« I nije to bio jedini put da smo zajedno objedovali. Katkad sam zamolio audijenciju, a on bi rekao da nema vremena i dodao da se nađemo na objedu. Zadnji put bilo je to 4. rujna 2016., u prigodi kanonizacije Majke Terezije. U tim zgodama možemo govoriti otvoreno. Toliko puta mi rekne: »Reci mi jasno što kažu da nije dobro.« Franjo je ponizan čovjek.

Ne želi čuti samo hvale, nego i kritiku.

Prema kojim su kriterijima izabrani članovi Papina Vijeća?

Prema kontinentima. Jedan iz Oceanije, jedan iz Azije, jedan iz Afrike, jedan iz Europe, a kako je Amerika različita, jer kao da se sastoji od dvaju kontinenata, jedan je kardinal s engleskoga govornog područja, a drugi sa španjolskoga.

Zatim, zatražio je jednoga iz vatikanske uprave, a mi smo mu predložili da nam se pridruži državni tajnik, jer on 60

»Óscare, trebam tvoju pomoć«

mora provesti reformu i bez njega to ne bi išlo. Uglavnom, radilo se prema tim kriterijima.

Jeste li kao don Boscov sin ikada pomislili da ćete biti blizu Pape i njegov savjetnik? Kako živite i što Vašemu duhovnom životu kaže ta odgovornost koju Vam je Papa povjerio?

Sigurno nisam, nikada nisam na takvo što pomislio. Uvijek sam sebe vidio kao salezijanca, za neka svoja očekivanja već starim, no vazda usred mladih, odnosno kao onaj koji poučava u školi, vodi neku glazbenu skupinu, ispovijeda. Nikada nisam pomislio na biskupstvo kao mogućnost, još manje da ću postati kardinal. Božji putovi doveli su me do suradnje sa Svetim Ocem. Da sam mogao birati svoj put, nikada ne bih bio to što jesam jer je moja zamisao o duhovnom životu uvijek bila biti otac i pastir mladima. No don Bosco je govorio da bilo koji napor ako je riječ o pomoći papi, nije napor. U takvom duhovnom raspoloženju živim sadašnju odgovornost.

Kako ide reforma Rimske kurije?

Prvo pitanje s kojim smo se suočili bilo je ekonomsko pitanje: poslije rada dvaju povjerenstava (jednoga o financijama, a drugoga posebno o IOR-u) osnovano je Tajništvo za ekonomiju. Zatim, došlo je vrijeme za reformu nekih kanona Zbornika kanonskog prava. Zatim smo se posvetili komunikacijskom čvoru s jednim novim dikasterijem koji, prvi put, ujedinjuje sve vatikanske medije, reformi koja će, da bi bila posve dovršena, zahtijevati barem tri godine: smanjiti 61

»Óscare, trebam tvoju pomoć«

osoblje Radio Vatikana i imati osmišljeniju politiku komunikacije. Upravo se radi na obnovi sredstava priopćivanja, jer su mnogi uređaji već zastarjeli. Na uklanjanju tih golemih antena koje strše iznad Radio Vatikana, zbog kojih je bilo natezanja i s talijanskom državom poradi zračenja; a tu su i antene kratkog vala koji više ne koristi ni jedna zemlja.

Zatim, tu je reforma Dikasterija za »laike, obitelj i život« i Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja koji ujedinjuje [papinska vijeća] »Cor unum«, »Pravdu i mir«, »Pastoral za dušebrižništvo zdravstvenih djelatnika« i »Pastoral za dušebrižništvo selilaca i putnika«. Upravo radimo na nuncijaturama, na Državnom tajništvu, Kongregaciji za biskupe, te za kulturu i odgoj.

Dakle, imamo još mnogo posla. Umjesto da najprije napišemo uredbu, konstituciju, radije želimo najprije pokrenuti i provesti promjenu. Službeni dokumenti bit će napisani tek na kraju reforme. Ovo Vijeće kardinala nije samo radi reforme Kurije: kada se jednom izradi konstitucija, to neće biti i završetak za Vijeće C9. Vijeće je trajno. Možda neće biti nas savjetnika, to da, jer nam mandat traje samo pet godina, ali nastavit će s radom kao novo vijeće.

Nakon komesarijata braći franjevcima od Bezgrješne i, novijega, Malteškom redu, netko je rekao da Papa nije, kako se voli predstavljati, čovjek milosrđa nego da je, čim se pružila prilika, pokazao snagu svoje vrhovne vlasti. Je li Franjo doista takav?

Novine pišu što ih volja. Ne poznaju Bergoglia. On je pravi svećenik, nije čovjek od vlasti, nego isusovac, i to je važno 62

Sadržaj

SA DR ŽAJ

1.

OD DON BOSCA DO VATIK ANA Salezijanski kolegij. Ljubav prema teologiji.

Evanđelje i mladi. Susret s Ivanom Pavlom II. stranica 5

2.

PASTIR U LATINSKOJ AMERICI Teologija oslobođenja. Korupcija u politici.

Borba protiv trgovine drogom. stranica 27

3.

ODSTUP BENEDIKTA XVI. Slučaj Vatileaks. Rasprava u konklavama.

Pitanje IOR-a. stranica 35

4.

I STIŽE FR ANJO S KR AJA SVIJETA Susret s biskupom Bergogliom. »Papa revolucionar«. Revolucija evanđelja. stranica 43

121

Sadržaj

5.

FR ANJIN SAN Crkva »izlaska«. Crkva »siromašna za siromahe«. Crkva »nemirna«. Rasprava o apostolskoj pobudnici Amoris Laetitia. stranica 49

6. »ÓSCAR E, TR EBAM TVOJU POMOĆ« Vijeće kardinala kao pomoć Papi. Reforma Rimske kurije. Karijerizam u Crkvi. stranica 59

7.

SÁMO EVANĐELJE JE R EVOLUCIONAR NO Odreknuće od »kulture odbacivanja«. Pozornost prema posljednjima. Prihvaćanje migranata. stranica 75

8. »NE ZIDOVE, NEGO MOSTOVE« Progonjene Crkve. Druge kršćanske vjeroispovijesti.

Dijalog kao metoda u Crkvi i izvan Crkve. stranica 91

122

Sadržaj

9.

PORUK A MILOSR ĐA Izvanredna sveta godina. Sveta vrata svijeta. Plodovi Jubileja. stranica 97

10.

TKO PR EMA FR ANJI NIJE MILOSR DAN? Otpori reformi. Katolici konzervativci. Prema većem kolegijalitetu u Crkvi. Teologija papinstva. stranica 101

11.

EVANĐELJE NA MR EŽI (INTER NETU) Evangelizirati u digitalno doba. Dvojica papa na društvenim mrežama. Svećenici i časne sestre na »mreži«. stranica 111

123

Cijena 110 kn ISBN 978-953-11-1380-9