Riječi Života za konkretni život

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

IN MEMORIAM

Prof. dr. sc. fra BOŽO LUJIĆ (1946. – 2021.)

Kršćanska sadašnjost, u suradnji s Franjevačkom provincijom Bosne Srebrene i franjevačkim samostanom sv. Ilije u Zagrebu, objavljuje ovu knjigu propovijedi, uz izraze osobite zahvalnosti, u spomen na svojega dugogodišnjeg suradnika, plodnog autora i dragog prijatelja fra Božu Lujića.

Učinit ću od tebe za ovaj narod zid od mjedi, neosvojiv.

Borit će se protiv tebe, al' te neće nadvladati, jer ja sam s tobom, da te spasim i izbavim.

Jeremija 15, 20

1

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

LITURGIJSK A POMAGAL A 94

Korektura: Petra Zoranović Ana Boras

Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Tihomir Turčinović

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić © Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2022.

Tisak: Tiskara Zelina d. d., Sveti Ivan Zelina Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1660-2 Tiskano u veljači 2022.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001126325.

2

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

BOŽO LUJIĆ

Riječi Života za konkretni život Komentar liturgijskih čitanja, misli vodilje i konkretne propovijedi

Za liturgijsku godinu C

K R Š Ć A N SK A SA DA Š N JO S T Zagreb, 2022.

3

PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

6

SADRŽAJ

SADRŽAJ

Predgovor za godinu C . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 DOŠAŠĆE Vrijeme došašća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Prva nedjelja došašća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Druga nedjelja došašća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Treća nedjelja došašća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Četvrta nedjelja došašća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 BOŽIĆNO VRIJEME Božić – misa polnoćka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Božić – danja misa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sveti Stjepan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Svetkovina Svete Bogorodice Marije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Druga nedjelja po Božiću . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Bogojavljenje – Sveta tri kralja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Krštenje Gospodinovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

49 56 42 63 69 75 81 87

KORIZMA I VAZMENO VRIJEME Vrijeme priprave za Uskrs – korizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97 Prva korizmena nedjelja – Čista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Druga korizmena nedjelja – Pačista . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Treća korizmena nedjelja – Bezimena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 116

7

SADRŽAJ

Četvrta korizmena nedjelja – Sredoposna ............................................................. 123 Peta korizmena nedjelja – Gluha............................................................................. 132 Cvjetnica – nedjelja muke Gospodnje .................................................................... 139 Veliki četvrtak – proslava večere Gospodnje ......................................................... 149 Veliki petak ................................................................................................................. 156 Velika subota – vazmeno bdjenje ............................................................................ 166 Nedjelja uskrsnuća Gospodinova ............................................................................ 171 Druga uskrsna nedjelja ............................................................................................. 177 Treća uskrsna nedjelja ............................................................................................... 183 Četvrta uskrsna nedjelja ........................................................................................... 190 Peta uskrsna nedjelja ................................................................................................. 197 Šesta uskrsna nedjelja ............................................................................................... 204 Uzašašće Gospodinovo – Spasovo .......................................................................... 212 Sedma uskrsna nedjelja ............................................................................................ 219 Duhovi – Pedesetnica ............................................................................................... 227 NEDJELJE KROZ GODINU Druga nedjelja kroz godinu ..................................................................................... 237 Treća nedjelja kroz godinu ...................................................................................... 244 Četvrta nedjelja kroz godinu .................................................................................. 252 Peta nedjelja kroz godinu ........................................................................................ 259 Šesta nedjelja kroz godinu ....................................................................................... 266 Sedma nedjelja kroz godinu .................................................................................... 273 Osma nedjelja kroz godinu ..................................................................................... 281 Deveta nedjelja kroz godinu ................................................................................... 288 Deseta nedjelja kroz godinu ..................................................................................... 294 Jedanaesta nedjelja kroz godinu ............................................................................. 301 Dvanaesta nedjelja kroz godinu .............................................................................. 308 Trinaesta nedjelja kroz godinu ................................................................................ 314 Četrnaesta nedjelja kroz godinu ............................................................................. 321

8

SADRŽAJ

Petnaesta nedjelja kroz godinu ............................................................................... 328 Šesnaesta nedjelja kroz godinu ................................................................................ 336 Sedamnaesta nedjelja kroz godinu ......................................................................... 343 Osamnaesta nedjelja kroz godinu .......................................................................... 350 Devetnaesta nedjelja kroz godinu .......................................................................... 357 Dvadeseta nedjelja kroz godinu ............................................................................. 364 Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu .................................................................... 371 Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu .................................................................. 378 Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu .................................................................... 385 Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu ................................................................ 392 Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu ..................................................................... 400 Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu .................................................................... 408 Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu ................................................................. 416 Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu ................................................................... 423 Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu ................................................................. 430 Trideseta nedjelja kroz godinu................................................................................. 437 Trideset i prva nedjelja kroz godinu ....................................................................... 444 Trideset i druga nedjelja kroz godinu .................................................................... 451 Trideset i treća nedjelja kroz godinu ...................................................................... 458 Isus Krist – kralj svega stvorenja ............................................................................. 466 BLAGDANI GOSPODNJI, SVI SVETI, DUŠNI DAN Svetkovina Presvetoga Trojstva................................................................................ 475 Svetkovina Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo – Brašančevo .................................. 481 Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica..................................................................... 487 Sveti Josip.................................................................................................................... 494 Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa ................................ 502 Rođenje Blažene Djevice Marije – Mala Gospa ................................................... 509 Svi sveti ...................................................................................................................... 515 Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije............................................................. 523

9

SADRŽAJ

10

PREDGOVOR ZA GODINU C

PREDGOVOR ZA GODINU C

Ova knjiga pod naslovom „Riječi Života za konkretni život. Komentar liturgijskih čitanja, misli vodilje i konkretne propovijedi. Liturgijska godina C“ predstavlja nastavak prethodnih dviju knjiga s istoga teološko-pastoralnog područja, već objavljenih u izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost. Jedna od tih knjiga sadrži propovijedi i razmišljanja za Gospodinove, Marijine i svetkovine svetaca, te neke prigodne propovijedi i biblijska razmišljanja pod naslovom „Naviještati Boga milosrđa u današnjem vremenu“ (2016.). Druga je knjiga propovijedi pod naslovom „Osobno sijati riječ istine, ljubavi, milosrđa i dobrote“ u kojoj su liturgijska čitanja i njihov teološki komentar, misli vodilje i konkretne propovijedi za liturgijsku godinu B (2020.).

I u najnovijoj je knjizi primijenjena ista metodologija kao i u prethodnoj: navedeni su biblijski tekstovi za određenu nedjelju ili svetkovinu, ti su tekstovi potom teološko-sadržajno analizirani, na temelju tih analiza naznačene su neke teme kao misli vodilje za pripremanje homilija, te je na kraju donesena i konkretna propovijed. Prednost je takve metodologije prvenstveno u tomu što se na jednome mjestu mogu naći različiti materijali neophodni za pripremu nedjeljnih homilija, kao i različite mogućnosti za njihovu temeljitu pripremu.

Suvremeno iskustvo, naime, potvrđuje da vjernici postaju sve kritičniji prema onome što se iznosi kao Isusova poruka, ali i sve zahtjevniji kad je posrijedi i sadržaj i forma propovijedi. Često ne podnose agresivnost govora propovjednika jer ih on i u onako stresnom vremenu još više uznemiruje umjesto da ih smiruje i otvara putove vjere i nade. Isto tako nerijetko ne razumiju ispražnjeni i uštavljeni, te vrlo često i previše uopćen, teološki diskurs gdje se samo nabrajaju pojedini pojmovi koji su svojim neprestanim ponavljanjem već davno izgubili iskustveno značenje i snagu uvjerljivosti. Govor o tome da Bog ljubi ljude, da ih spašava u Isusu, da im daje svoju milost, da je prisutan u ovome svijetu u kojem su teorija i praksa dva antipoda, postaje katkada posve neuvjerljiv i ideologiziran zbog načina izlaganja, bez obzira što je s gledišta teološkog nauka ispravan i ortodoksan. Čini se da nedostaje povezanosti teorije i prakse, života i riječi, konkretnog iskustva i poruke.

11

PREDGOVOR ZA GODINU C

Taj problem zacijelo nije od jučer, ali je u ovoj globalističkoj kulturi i civilizaciji postao doista dubok, toliko dubok da se gube granice između vjernika i nevjernika, katolika i nekatolika, svećenika i običnog čovjeka, teologa i dnevnog političara, zapravo granice između onoga što Isusova poruka jest i dnevno-političkih prepucavanja i jeftinih ideoloških nadmudrivanja. Dobiva se dojam da se gubi istinski vjerski i kršćanski identitet u općem gubljenju identiteta u ovom globalističkom poimanju svijeta.

Naime, u ime nekog apstraktnog univerzalnog bratstva niječe se ono vlastito, i u vjerskome i u kršćanskome i u nacionalnome smislu, i bježi se u metahistorijski svijet u kojem se, zapravo, potiru sve razlike i svaki oblik identiteta. Pojedini ljudi postaju obični brojevi bez lica i srca, narodi zbroj tih brojeva, a svijet prostor nadmetanja u ideološkom i liberalno-globalističkom smislu. Nažalost, i naše naviještanje „evanđelja“ često je proizvod takvih strujanja na općem planu te nosi, uz svoje stare „bolesti“ moraliziranja s visoka ili čudnoga psihologiziranja i one praznoga politiziranja, pa se katkada ne razaznaje je li neki političar teolog ili teolog političar. Ovim uratkom trudio sam se probuditi svijest o potrebi temeljitijih biblijsko-egzistencijalnih priprema za propovijedanje, kao i svijest o važnosti i svježini teološkoga govora i njegove povezanosti sa životom.

Bez daljnjega je život, u najširem smislu riječi, najvažniji pojam u cjelokupnoj biblijskoj poruci, pa je u tom smislu i dan naslov ovoj knjizi „Riječi Života za konkretni život“. Biblija je, naime, nastala u životu onakvom kakav jest, govori i usmjerava prema životu kakav bi trebao biti i daje snagu da se takav život doista i ostvari. Stoga je samo ona poruka, koja potvrđuje i pospješuje život, istinska biblijska poruka i samo su oni istinski propovjednici kršćanstva koji tu poruku života shvaćaju, o njoj ispravno zbore i za nju se u konkretnoj stvarnosti i zalažu.

Ovu knjigu s tako egzistencijalnim naslovom posvećujem Franjevačkom samostanu Plehan, vjerskom, nacionalnom i kulturnom središtu posavskoga kraja.

Plehan to zacijelo i zaslužuje, jer je on više od samoga imena, više od samoga prostora, više od same tradicije, više i od samih zgrada, zapravo, jer je on sve to i opet ono više: u njemu je zgusnuta povijest ljudi toga kraja, njihovi konkretni životi i nastojanja, njihov znoj i suze, njihova vjera i nada, njihova nastojanja da se na tom prostoru održe, njihova svijest o pripadnosti hrvatskom narodu te konačno njihova neupitna ljubav prema rodnoj grudi. Zbog svega toga Plehan je bio, jest i treba i dalje ostati svjetionik u tami zla, nesnalaženja, općih i osobnih izdaja, sebičnosti i koristoljublja, ali svjetionik koji će, unatoč svemu tomu, i u budućnosti pokazivati mogućnost opstanka onoga što on jest.

12

PREDGOVOR ZA GODINU C

Uz pojam Plehana kao navedeni simbol vezani su mnogi časni franjevci koji su u prošlosti radili na očuvanju, izgradnji i učvršćivanju njegova postojanja i sadržaja. No postoje također i danas franjevci koji se bore da simbol Plehan ostane, te su uložili i ulažu doista dosta truda u tom smjeru. Na ovom bih mjestu spomenuo samo fra Ivana Ćurića koji se prvi vratio na ruševine razrušenoga Plehana, spavao sâm u jedino nerazrušenoj sušnici, potom u malom kontejneru u vrijeme kad nigdje nikoga u okolici nije bilo i kad mu je život bio u opasnosti. Upravo je on očistio prostor od ruševina minirane crkve i samostana i započeo graditi novi Plehan.

No Plehan čine jednako tako i vjernici i stanovnici cijelog tog područja. Ovom knjigom zahvaljujem i njima, bez obzira gdje živjeli. I za njih je Plehan svetinja i nose ga u sjećanju i u srcu kao zavičaj duše. I njima je stalo da Plehan ostane simbol vjere, tradicije, nade i svjedočanstva. Bez njih bi se možda ovaj simbol i ugasio, ali s njima zacijelo neće.

Kao i obično, zahvaljujem i Kršćanskoj sadašnjosti što je pokazala osjećaj da i ova knjiga zavređuje objavu upravo u toj izdavačkoj kući. Svim čitateljicama i čitateljima ove knjige želim da u njoj osjete vrijednost biblijske poruke, potrebu njezina čitanja, tumačenja i razumijevanja, kao i njezina širenja. Pri tome ne mislim samo na profesionalne propovjednike, nego i na vjernike kojima knjiga može poslužiti kao prikladna priprema za konkretnu nedjelju ili pojedinu svetkovinu.

Božo Lujić

13

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – PAČISTA

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA  PAČISTA Biblijski tekstovi Prvo čitanje Post 15, 5-12.17-18 U one dane: Bog izvede Abrama i reče: »Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.« A onda doda: »Toliko će biti tvoje potomstvo.« Povjerova Abram Gospodinu i uračuna mu se u pravednost.

I reče mu Gospodin: »Ja sam Gospodin koji sam te izveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed.« Abram upita: »Gospodine moj, po čemu ću razaznati da ću je zaposjesti?« Odgovori mu: »Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednoga golubića.« Sve mu to Abram donese i rasiječe na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; pticâ nije rasijecao.

Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. Kad je sunce bilo pri zalazu, pade Abram u dubok san i obuze ga jeza, mrak velik. Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goruća zublja te prođu između onih dijelova. Toga je dana Gospodin sklopio savez s Abramom rekavši: »Potomstvu tvome dajem zemlju ovu od Rijeke egipatske do Velike rijeke, rijeke Eufrata.« Drugo čitanje Fil 3, 17.4, 1 Braćo: Nasljedovatelji moji budite i promatrajte one koji žive po uzoru koji imate u nama. Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu. Stoga, braćo moja ljubljena i željkovana, radosti moja i vijenče moj, tako – čvrsto stojte u Gospodinu.

Evanđelje Lk 9, 28b-36.

U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovje110

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – PAČISTA

ka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Teološka analiza biblijskih tekstova Post 15, 5-12.17-18 Početak ovoga poglavlja obilježen je trostrukim obećanjem: obećanje velike nagrade, obećanje potomka i obećanje brojnoga potomstva. Gospodin obećava na početku Abrahamu veliku nagradu, ali što ta nagrada po sebi vrijedi ako Abraham nema potomka. Za Abrahama bi sin bio najveći mogući dar koji bi mu Bog mogao podariti. Ipak, Bog će podariti Abrahamu i sina, ali isto tako njegovo obećanje ide i prema Obećanoj zemlji. To je obećanje u budućnosti i zato ga Abraham, kao i sina, treba primiti u vjeri. Abrahamova je veličina u tomu što vjeruje u nevjerojatno Božje obećanje: zemlja i u njoj nebrojeno potomstvo. Abrahamova nagrada nalazi se zapravo u obećanju koje će se tek u budućnosti ostvariti.

Naspram takvoga nevjerojatnoga Božjega obećanja Abraham iskazuje svoju čvrstu vjeru i nepokolebjivu odanost, svoje duboko povjerenje u Boga. Takav Abrahamov stav Bog je uzeo u obzir i prihvatio kao ispravan: to je Abrahamu bilo uračunato u pravednost jer je Abraham cijeli svoj život i cjelokupnu svoju egzistenciju postavio na Boga, on se u potpunosti na njega oslonio. Upravo se u toj značajci Abrahamova stava krilo pravo biblijsko shvaćanje vjere prema kojem se čovjek u potpunosti oslanja na Boga i njegovo obećanje.

Bog sam vrjednuje takvu vjeru i kao svoj odgovor sklapa svoj savez kao posebnu vrstu odnosa s Abrahamom, čovjekom istinske vjere u Boga. Međutim, ispunjenje obećanoga spasenja dogodit će se tek u Obećanoj zemlji slobode. U samom činu sklapanja saveza Abraham je posve pasivan – on je u dubokom snu jer je samo tako sposoban za prihvaćanje Božjega nevjerojatnoga obećanja. Bog zapravo daje Abrahamu znak saveza: Abraham rasijeca žrtvu na dvije polovice, a 111

DRUGA KORIZMENA NEDJELJA – PAČISTA

potom Bog čini svoje. Bog je u obliku vatre prošao između ovih dviju polovica i sklopio savez s Abrahamom obećavajući mu zemlju i potomstvo.

Fil 3, 17.4, 1 Pavao traži od Filipljana da budu njegovi nasljedovatelji. Ta se misao uvijek iznova u raznim oblicima javlja kod Pavla. Ipak, nasljedovanje apostola proteže se u dva smjera: sam Pavao nije uzor sam po sebi nego je njegovo nasljedovanje usko vezano uz njegov odnos prema Isusu Kristu. U tom odnosu Pavao postaje ono što jest, a iz tog odnosa trebali bi i kršćani postati ono što bi zaista trebali biti: Kristovi nasljedovatelji i Apostolovi nasljedovatelji.

Drugi smjer zadire u praksu samih kršćana jer i oni jedni drugima trebaju biti uzori u svome svakodnevnome životu. Kršćani se u svojoj vjeri međusobno učvršćuju vršeći praktično ono što je vršio Isus, a što propovijeda i vrši Pavao. Pavao želi postaviti zapravo čvrste temelje vjere protiv krivovjerja. A bit krivovjerja sastoji se u sablazni križa. Njih Pavao veoma sažeto i snažno ocrtava: „Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko.“ Oni žele postići svoju sreću u onome zemaljskome, izbjegavajući svaki napor, svako izlaganje opasnosti, zapravo izbjegavajući vlastiti križ.

Lk 9, 28b-36.

Lukin izvještaj o Isusovu preobraženju pretpostavlja isti kontekst kao i onaj u Marka: Isus je na putu u Jeruzalem da u odbačenosti, muci i smrti dovrši svoje poslanje te u uskrsnuću pokaže Božju nadmoć nad smrću i mržnjom. Naspram takve Isusove odluke, njegovi učenici ne bi željeli ići tim putem i slijediti Isusa jer im se iz ljudske perspektive čini da taj put nema smisla ni logičnog opravdanja.

Tekst se nalazi u dijelu evanđelja o opisu Isusova puta u Jeruzalem.

Na prvi pogled, Lukin opis na Taboru jako sliči onomu Markovu. Pa ipak ima razlika koje je važno uočiti i istaknuti. Isus se uspinje na Tabor da se tamo pomoli. Za Luku je molitva važan kontekst preobraženja jer za vrijeme molitve događa se čudesna promjena. Sam pak opis na Taboru podsjeća na Isusovu agoniju u Maslinskom vrtu. I tamo kao i u ovome opisu, Isus moli dok učenici spavaju, tamo Isusa tješe anđeli, a ovdje su predstavnici Staroga zavjeta Mojsije i Ilija. I tamo kao i ovdje, Isus spremno ide u smrt za druge; i tamo kao i ovdje, Bog potvrđuje opravdanost takva Isusova puta. Zanimljivo je isto tako da Luka za Isusovu smrt rabi pojam izlazak čime se podsjeća na Božje oslobađajuće djelovanje u Egiptu kad je Božjom snagom izraelski narod bio izveden iz ropstva. Time Luka naglašava Božje povijesno-spasiteljsko djelovanje.

112

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

CVJETNICA  NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

Biblijski tekstovi Prvo čitanje Iz 50, 4-7 Gospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.

Drugo čitanje Fil 2, 6-11 Krist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!« – na slavu Boga Oca. Evanđelje Lk 22, 14-23, 56 MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUSA KRISTA PO LUKI Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. I reče im: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.« I uze čašu, zahvali i reče: »Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe.« I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva.« »A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje.« I oni se po139

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

češe ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti. Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. A on im reče: »Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći?

Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje. Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih. Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.« Petar mu reče: »Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt.« A Isus će mu: »Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš da me poznaš.« I reče: »Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?« Oni odgovore: »Ništa.« Nato će im: »No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: ‘Među zlikovce bi ubrojen.’ Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.« Oni mu rekoše: »Gospodine, evo ovdje dva mača!« Reče im: »Dosta je!« Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: »Molite da ne padnete u napast!« I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: »Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!« A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.

Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: »Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!« Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: »Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?« A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: »Gospodine, da udarimo mačem?« I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: »Pustite!

Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast tminâ.« Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka

140

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: »I ovaj bijaše s njim!« A on zanijeka: »Ne znam ga, ženo!« Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: »I ti si od njih!« A Petar reče: »Čovječe, nisam!« I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: »Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!« A Petar će: »Čovječe, ne znam što govoriš!« I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« I iziđe te gorko zaplaka. A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: »Proreci tko te udario!« I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće i rekoše: »Ako si ti Krist, reci nam!« A on će im: »Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje.« Nato svi rekoše: »Ti si, dakle, Sin Božji!« On im reče: »Vi velite! Ja jesam!« Nato će oni: »Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!« I ustade sva ona svjetina. Odvedoše ga Pilatu i stadoše ga optuživati: »Ovoga nađosmo kako zavodi naš narod i brani davati caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj.« Pilat ga upita: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš!« Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!« No oni navaljivahu: »Buni narod naučavajući po svoj Judeji, počevši od Galileje pa dovde!« Čuvši to, Pilat propita da li je taj čovjek Galilejac. Saznavši da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji i sam bijaše onih dana u Jeruzalemu. A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je već odavna želo vidjeti zbog onoga što je o njemu slušao te se nadao od njega vidjeti koje čudo. Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao. A stajahu ondje i glavari svećenički i pismoznanci optužujući ga žestoko. Herod ga zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuče ga u bijelu haljinu i posla natrag Pilatu. Onoga se dana Herod i Pilat sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji. A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« Ali oni

141

CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE

navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.’ Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas!’

Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?« A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih s njime pogube. I kada dođoše na mjesto zvano Lubanja, ondje razapeše njega i te zločince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke. Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali se i glavari govoreći: »Druge je spasio, neka spasi sam sebe ako je on Krist Božji, Izabranik!« Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom govoreći: »Ako si ti kralj židovski, spasi sam sebe!« A bijaše i natpis ponad njega: »Ovo je kralj židovski.« Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: »Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas!« A drugi ovoga prekoravaše: »Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on – on ništa opako ne učini.« Onda reče: »Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje.« A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« Bijaše već oko šeste ure kad nasta tama po svoj zemlji – sve do ure devete, jer sunce pomrča, a hramska se zavjesa razdrije po sredini. I povika Isus iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« To rekavši, izdahnu. Kad satnik vidje što se zbiva, stane slaviti Boga: »Zbilja, čovjek ovaj bijaše pravednik!« I kad je sav svijet koji se zgrnuo na taj prizor vidio što se zbiva, vraćao se bijući se u prsa. Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi i žene koje su za njim išle iz Galileje. I dođe čovjek imenom Josip, vijećnik, čovjek čestit i pravedan; on ne privoli njihovoj odluci i postupku.

Bijaše iz Arimateje, grada judejskoga i iščekivaše kraljevstvo Božje. Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Zatim ga skinu, povi u platno i položi u grob isklesan u koji još ne bijaše nitko položen. Bijaše dan Priprave; subota je svitala.

A pratile to žene koje su s Isusom došle iz Galileje: motrile grob i kako je položeno tijelo njegovo. Zatim se vrate i priprave miomirise i pomasti.

142

SVETKOVINA PRESVETOGA TROJSTVA

SVETKOVINA PRESVETOGA TROJSTVA

Biblijski tekstovi Prvo čitanje Izr 8, 22-31 Ovo govori Mudrost Božja: »Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; oblikovana sam još od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. Rodih se kad još nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije brežuljaka. Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubinâ; kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji: bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme; igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova.« Drugo čitanje Rim 5, 1-5 Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!

Evanđelje Iv 16, 12-15 U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i – navješćivat će vama.« 475

SVETKOVINA PRESVETOGA TROJSTVA

Teološka analiza biblijskih tekstova Izr 8, 22-31 U ovome ulomku iz Mudrih izreka opisana Mudrost predočuje svoje svjedočanstvo o svome podrijetlu. S literarne strane uočava se kako je ovaj ulomak različit od svih ostalih u ovome poglavlju, ali različit je također i od svih drugih u prvih devet poglavlja. Mnogi biblijski stručnjaci istraživali su ovaj ulomak u odnosu na slične tekstove u egipatskoj književnosti. Izrael je zacijelo poznavao mudrost okolnih naroda. U znatnoj mjeri tu je mudrost preuzeo i prilagodio svojoj vjeri u jednoga Boga.

Istinska se mudrost ne može izvesti iz snage stvorenja, nego ona dolazi od Boga. Zanimljivo je kako Mudrost sebe predstavlja kao nešto najvrjednije što je Bog stvorio i to prije svega drugoga. Zato se u tom smislu može smatrati Božjom miljenicom. No Mudrost stoji, isto tako, u uskoj povezanosti sa stvorenjem i kao takva darovana je stvorenju i povezana s njime. Mudrosti se u ulomku pripisuje svjedočenje o Božjoj stvaralačkoj djelatnosti, ali također i vlastito djelovanje.

Božja Mudrost, tvrdi se u ulomku, prisutna je u svemiru kao svjedokinja Božjeg stvaralačkog djelovanja, ali ona je i bliska ljudima, jer im osvjetljuje put i pokazuje im kamo trebaju ići kroz život.

Ulomak zacijelo želi reći da Mudrost, s jedne strane, dolazi kao dar od Boga, a s druge strane, da je svakako bliska ljudima, te da je personificirana kao osoba.

Time se hoće naglasiti kako Mudrost nije neki apstraktni pojam, nego posve dinamična i kreativna, posve konkretna i djelotvorna Božja snaga koja se pokazuje ne samo u stvaranju svijeta i svemira, nego i u njegovu vođenju. Zato se u Mudrim izrekama susreću upute o konkretnom društvenom i osobnom ponašanju.

Rim 5, 1-5 Pavao u ovome ulomku raspravlja o opravdanju vjerom onih koji su ga doista i iskusili, što se gramatički izražava osobnom zamjenicom mi, a pod time se konkretno misli na kršćane. Oni koji su opravdani, imaju nepomućen i nezapriječen odnos prema Bogu, a ujedno su postigli mir i pomirenje s Bogom, i to po Isusovoj smrti iskupljenja. Upravo im je Isus omogućio nesmetan pristup Božjem prijestolju kao i pristup Bogu, ali jednako tako i pristup Božjoj milosti. Pavao potvrđuje da kršćani u svemu tomu ostvaruju čvrste temelje svoje egzistencije, kao i svoj identitet.

Apostol vješto kratkom rečenicom poklikom „I ne samo to!“ ulazi u prostore svakodnevne egzistencije kršćana i zorno pokazuje kako je ona obilježena broj-

476

SVETKOVINA PRESVETOGA TROJSTVA

nim nevoljama. No Apostol ne jadikuje nad tom činjenicom, nego u svemu tome traži pozitivan stav prema svakidašnjoj zbilji, svjestan da su u starozavjetnoj predaji pravednici bili stalno progonjeni i u svakovrsnim nevoljama.

Bilo bi zanimljivo malo dublje ući u teologiju Pavlove tvrdnje da nevolje rađaju postojanošću, a postojanost prokušanošću, a prokušanost nadom. Naime, sve te odrednice podsjećaju na sadržaje vjere u starozavjetnoj teologiji opisane hebrejskim glagolom aman u objema gramatičkim konjugacijama nifala (vjera daje temelj i postojanost ljudskoj egzistenciji) i hifila (vjera izražava dinamičan odnos prema stvarnosti i uključuje snagu, pokret, i u konačnici nadu u budućnost). Na koncu, Pavao stiže do konačne odrednice čovjekova postojanja: Božja ljubav izlivena je u ljudska srca po Duhu koji je ljudima od Boga darovan. Time Pavao teološki i egzistencijalno povezuje tri stožerne krjeposti vjeru, nadu i konačno ljubav. Sve je to vezano uz Boga kao njihov istinski izvor.

Iv 16, 12-15 Ulomak predstavlja dio Isusova oproštajnoga govora od svojih učenika na Posljednjoj večeri, koji ima značajno mjesto i ulogu u Ivanovu evanđelju. Isus zacijelo hoće priopćiti svojim učenicima da im nije sve rekao što je imao reći, ne zato što je nešto namjero želio sakriti, nego jer njegovi učenici to u tom trenutku ne bi mogli sve to razumjeti, a Isus ih ne bi htio ni u kojem slučaju time opterećivati.

Isus je zato to poučavanje ostavio za buduće vrijeme kad njega neće biti, ali će ih postupno poučavati njegov Duh kojega Isus naziva Duhom Istine. Isus izrijekom spominje postupno poučavanje o budućnosti i budućim događajima, kao i o stvarnome smislu Isusove muke i smrti, i to tek kad Isus pošalje svoga Duha.

Neke se stvari zapravo trebaju prvo dogoditi da bi tek onda mogao nastupiti postupni proces razumijevanja i prihvaćanja. To se doista vrlo često i susreće u evanđeljima kad učenici ističu kako nisu razumjeli Isusa i njegove riječi, no nakon uskrsnuća, prisjećaju se da im je o tome višekratno govorio.

Postoji određena logika u Isusovu govoru o Duhu, o sebi i svome Ocu. Sva trojica međusobno su povezana u zajednicu. Duh će navješćivati ono što čuje od Isusa, uzimat će od njega i davati ga učenicima, a potom Isus tvrdi da je sve što ima Otac, zapravo, njegovo, pa će i Duh uzimati od Isusa i posredovati dalje, a to znači od Boga. Zapravo, Isus je povezan s Bogom koji ga šalje, a Duh je povezan s Isusom koji opet šalje Duha. To je jedinstvo u različitosti, ali i jedinstvo u bitnoj povezanosti.

477