Rimski misal, Red mise s narodom

 Rimski misal red mise s narodom Priredio vlč. Tomislav Hačko

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2023.

Liturgijska pomagala 97

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1828-6 Tiskano u studenome 2023.

UVOD Za čovjekov život možemo reći kako nije samo sastavljen od različitih osoba, događaja i stvari već i od različitih obreda ili rituala – počevši od onih svakodnevnih, pa sve do tjednih, mjesečnih ili godišnjih. U taj kontekst govora o obredu smješta se i govor o svetom, ali i o slavlju tijekom kojeg čovjek iskazuje svoje štovanje prema tom svetom.

Budući da čovjek želi svim svojim bićem sudjelovati u određenim slavljima, jer ih i shvaća kao mjestâ i vremenâ odmora, jednostavnosti i odmaka od svakodnevnice, za što djelatnije sudjelovanje u slavlju mogu se onda postaviti i neka temeljna pitanja poput: Tko slavi? Koga se slavi? Što se slavi?

Zašto se slavi? Kako se slavi?

Euharistijsko slavlje (misa) zauzima središnje mjesto u životu vjernika, a da bi se moglo što djelatnije sudjelovati u tom slavlju, traže se odgovori na prethodno postavljena pitanja, a oni se mogu pronaći u konstituciji Drugoga vatikanskog sabora o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium, br. 7: »Radi izvršenja tako velikoga djela, Krist je uvijek prisutan svojoj Crkvi, napose u bogoslužnim činima. On je prisutan u misnoj žrtvi, kako u osobi služitelja – ‘isti se onaj sada prinosi po služenju svećenikâ, koji se tada prinio na križu’ – tako i najvećma pod euharistijskim prilikama. (…)

Krist si zaista u tako velikom djelu, kojim se Bog savršeno proslavlja i ljudi posvećuju, uvijek pridružuje Crkvu, svoju predragu Zaručnicu, koja zaziva svojega Gospodina i po njemu iskazuje štovanje vječnome Ocu. S pravom, dakle, bogoslužje vrijedi kao vršenje Kristove svećeničke službe; u njemu se pomoću osjetilnih znakova označuje i na način svojstven pojedinom znaku udjelotvoruje posvećenje čovjeka, a otajstveno Tijelo Isusa Krista – naime Glava i njezini 3

udovi – vrši cjelokupno javno bogoštovlje. Stoga je svako liturgijsko slavlje – kao djelo Krista svećenika i njegova Tijela koje je Crkva – u najizvrsnijem smislu sveto djelo, čijoj djelotvornosti gledom na isti naslov i isti stupanj nije ravno nijedno drugo djelo Crkve.«

Nalazeći se pak pred tako velikim i svetim otajstvom, ostaje odgovoriti i na posljednje pitanje: Kako se slavi? »Majka Crkva živo želi da se svi vjernici privedu punom, svjesnom i djelatnom sudjelovanju u bogoslužnim slavljima koje zahtijeva sama narav bogoslužja i na koje kršćanski narod – ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni’ (1 Pt 2, 9; usp. 2, 4-5) – snagom krsta ima pravo i dužnost.« (SC, br. 14)

U ostvarenju te želje Crkva uči: »U bogoslužnim slavljima neka svatko, bio to služitelj ili vjernik, obavlja svoju zadaću i čini samo ono i sve ono što mu pripada prema naravi stvari i prema liturgijskim propisima.« (SC, br. 28)

te istodobno potiče: »Neka se radi promicanja djelatnoga sudjelovanja vodi briga o poklicima puka, odgovorima, psalmima, antifonama, pjesmama kao i o činima, odnosno gestama i o držanju tijela. U pravo vrijeme neka se obdržava također sveta šutnja.« (SC, br. 30)

Slijedeći ove poticaje Crkve koje je dala prije točno šezdeset godina, ali i izrečene želje svetih rimskih prvosvećenika Pia V. i Pavla VI. o liturgijskom jedinstvu (usp. Apostolska konstitucija kojom se proglašuje Rimski misal obnovljen odredbom ekumenskog sabora vatikanskog II.) te osluškujući i vidjevši potrebe vjernika koji sudjeluju na euharistijskim slavljima, a na inicijativu vlč. Vladimira Magića, župnika 4

Župe sv. Marka evanđelista, Zagreb – Gornji grad i rektora akademske crkve sv. Katarine, uređen je i ovaj liturgijski priručnik za misno slavlje.

Riječima sv. Pavla VI., pape, iz već citirane Apostolske konstitucije: »nadamo se da će ga vjernici prigrliti kao pripomoć koja će posvjedočiti i utvrditi uzajamno jedinstvo sviju...« »Naš je Spasitelj na Posljednjoj večeri, one noći kad je bio predan, ustanovio euharistijsku žrtvu svojega tijela i svoje krvi da time kroz stoljeća ovjekovječi žrtvu na križu, dok ponovno ne dođe, te da tako svojoj ljubljenoj Zaručnici Crkvi povjeri spomen-čin svoje smrti i svojega uskrsnuća: sakrament dobrote, znak jedinstva, svezu ljubavi, vazmenu gozbu u kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog buduće slave.

Stoga Crkva usmjeruje svoju brižljivu skrb na to da vjernici ne prisustvuju tom otajstvu vjere poput tuđinaca ili nijemih gledatelja, nego da time što to po obredima i molitvama dobro shvaćaju, svjesno, pobožno i djelatno sudjeluju u svetome činu; da se poučavaju riječju Božjom; da se krijepe za stolom Gospodnjega Tijela; da zahvaljuju Bogu; da se uče prinositi sami sebe time što prikazuju neokaljani žrtveni prinos ne samo po rukama svećenika nego također zajedno s njime te da se tako po Kristu posredniku iz dana u dan usavršuju u jedinstvu s Bogom i među sobom, da konačno Bog bude sve u svima.« (SC, br. 47-48)

O spomendanu sv. Jeronima, prezbitera i crkvenog naučitelja, 30. rujna 2023. godine vlč. Tomislav Hačko 5

PRIPRAVA ZA MISU Slijedeći poticaje Crkve, Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije na poseban način potiče i naglašava: “U otajstvu euharistije vjera Crkve pronalazi svoj sa­žetak i svoj najjasniji izražaj te se slavlje euharistije tiče svekolikoga života vjere. Stoga se preporučuje da se, osim brige za ljepotu i dostojanstvo slavlja, vodi briga i za trenutke priprave, kao i za vrijeme zahvale i zajedništva nakon slavlja. Trenutci zajedničke pripra­ve odgajaju vjernike za pravovremen dolazak na misu i grade odgovornost za zajedništvo slavlja, a mogu biti ispunjeni osobnom molitvom i pripravom u ti­šini...”

Dakle, kako bi se mogli pripraviti za misno slavlje, potrebno je doći barem 5 minuta prije njegova početka. Za misu se možemo pripraviti ovom ili nekom drugom osobnom molitvom: Majko ljubavi i milosrđa, Blažena Djevice Marijo! Ja bijedan i nevrijedan grešnik, utječem se tebi svim srcem i dušom i molim tvoju dobrotu: kao što si stajala uza svoga preslatkog Sina dok je visio na križu, tako stoj i uza me bijedna grešnika i uza sve svećenike što danas prinose istu žrtvu ovdje i u cijeloj svetoj Crkvi. Izmoli nam milost da prinesemo dostojnu i ugodnu žrtvu pred licem svevišnjeg i nerazdjeljivog Trojstva. Amen.

10

UVODNI OBREDI Kada svećenik pristupa k oltaru, svi ustaju, a on u znak štovanja ljubi oltar. Za to se vrijeme izvodi ulazna pjesma za vrijeme koje se, ako se kadi, pokadi oltar i križ.

Nakon toga slijedi: Svećenik: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Narod odgovori: Amen.

Svećenik, šireći ruke, pozdravi narod: Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Svetoga Duha sa svima vama. ili Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. ili Gospodin s vama.

Narod odgovori: I s duhom tvojim.

Svećenik ili đakon ili drugi prikladan službenik može vrlo kratko uvesti vjernike u misu dana.

Potom slijedi pokajnički čin. Svećenik pozove vjernike na pokajanje ovim ili sličnim riječima:

11

B

raćo i sestre, priznajmo svoje grijehe da mognemo proslaviti sveta otajstva.

Na taj poziv svi kratko u tišini pred Bogom razmisle što su sagriješili. Zatim svi nastave: Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama, braćo, da sagriješih vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom: i udarajući se u prsa, kažu: moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh. zatim nastave: Zato molim blaženu Mariju vazda Djevicu, sve anđele i svete, i vas braćo, da se molite za me Gospodinu, Bogu našemu.

Slijedi svećenikovo odrješenje: Smilovao nam se svemogući Bog, otpustio nam grijehe naše i priveo nas u život vječni.

Narod: Amen. _____________________________________

12

Drugi način: Svećenik: Smiluj nam se, Gospodine.

Narod odgovori: Jer smo sagriješili tebi.

Svećenik: Pokaži nam, Gospodine, milosrđe svoje.

Narod: I spasenje svoje daj nam.

Slijedi svećenikovo odrješenje. _____________________________________ Treći način: Svećenik: Gospodine, koji si poslan izliječiti srca slomljena, smiluj se.

Narod: Gospodine, smiluj se.

Svećenik: Kriste, koji si došao pozvati grešnike, smiluj se.

Narod: Kriste, smiluj se.

Svećenik: Gospodine, koji sjediš zdesna Ocu da nas zagovaraš, smiluj se.

Narod: Gospodine, smiluj se.

Slijedi svećenikovo odrješenje.

13