Putokazi sreće

Putokazi sreće

Blaženstva i svjedočanstva vjernika

L j u b av • R a d o s t • M i r

Mišljenja o knjizi

U knjizi Putokazi sreće, Blaženstva i svjedočanstva vjernika jasno se potvrđuje važnost razumijevanja Crkve kao zajednice. U zajedništvu, u kojem se vjernici uzajamno brinu za dobro jedni drugih, može se roditi ovakva knjiga koja će s jedne strane prikupiti dragocjeno blago Crkve u tumačenju blaženstava, a s druge je strane svjedočanstvo vjernika da su Božje riječi istinite i djelotvorne u konkretnom životu čovjeka, sa svim njegovim radostima i nadama, žalostima i tjeskobama. U ovoj Svetoj godini Izvanrednoga jubileja milosrđa ne smijemo zaboraviti da biti milosrdan i voljeti bližnje znači opraštati, naviještati i svjedočiti. Blaženstva, koja je Isus izgovorio u Govoru na gori, putokazi su sreće koji čovjeka usmjeravaju na put koji nije lagan, štoviše, pozivaju na umiranje sebi, ali tim se umiranjem donosi obilan rod. Ne može čovjek biti na tom putu i zadržati stare putove. Put je to na kojem čovjek snažno osjeća da nije sam, da ga na ramenima u pravi život nosi Milosrdni Otac koji oprašta, ozdravlja i daje snagu. Stoga odajem priznanje svima koji su u ljubavi prema bližnjima uložili trud da to blago i ta svjedočanstva ponude drugima te i oni život imaju. kardinal Josip Bozanić nadbiskup zagrebački

U svakom su vremenu ljudi žudili za srećom. Također je bilo i onih koji su nudili put do sreće. Mnogi su zavedeni tim ponudama ostali prazni i razočarani. I unatoč svim neuspjelim pokušajima, čovjek uporno teži za srećom. To je u njega, u dubinu njegove duše, Stvoritelj usadio. Ova knjiga riječju i slikom pruža putokaz čovjeku da u traženju sreće ne zaluta, nego otkrije tajnu života ostvarena na putu blaženstava. Ove se retke čita s posebnim osjećajem proživljavanja traženja sreće. Slike mu otkrivaju unutarnji pogled na tom putu. Svatko će na svoj način iščitavati i otkrivati tajnu traženja puta do sreće. Otkrivat će Boga koji mu jedini može zadovoljiti tu čežnju. Nije uzalud pjesnik rekao: Da, to ljudsko srce u šaku bi stalo, ali ga cijeli svijet ne može ispuniti, doli jedini Svemogući. kardinal Vinko Puljić nadbiskup metropolit vrhbosanski

Na naslovnici knjige Putokazi sreće jedinstvena je i nezaboravna slika: Krist u bjelini, glava u zanosu uzdignuta prema nebu, a ruke ispružene u daljinu gdje se spajaju s bijelim oblakom koji seže do vječnosti. A dolje, sva bjelina s Isusova vela pretvara se u stopala masline koje se čvrsto vežu uz tlo zemlje. Krist je na gori povezao nebo i zemlju, Boga i čovjeka.

Ova čudesna knjiga od prvoga do zadnjega retka pokazat će čitateljima koliko su jake spone božanske ljubavi, milosrđa i milosti s onima koji u Njega vjeruju. Ovo je pravi priručnik za vjernike. S njim se dodiruje sam Bog, koji stalno stvara novoga, preobražena čovjeka.

Slika Put ljubavi, radosti i mira vodi nas prema Svjetlosti kroz krajolik rajske ugode i upućuje vječni poziv na svetost svima nama. Kroz ovu knjigu anđeli djelotvorno prate putove našega spasenja, pri čemu zajedno s njima pjevamo: Svet! Svet! Svet! dr. sc. fra Bonaventura Duda, bibličar

Mišljenja o knjizi Put k sreći pokazao je Isus, u Govoru na gori blaženstava, kad je na najjednostavniji, najjezgrovitiji i najkraći način, govoreći o blaženstvima, ukazao na put sreće: za svakoga čovjeka, za cijeli ljudski rod, za sva vremena.

Bio sam jednom na toj gori gdje je Gospodin govorio. Osjećao sam se sretnim i povlaštenim što sam na tom svetom tlu. A kad god pročitam, odslušam ili u sebi ponavljam riječi Gospodnje o blaženstvima, to jest o sreći, osjećam i slutim da je pravi put k sreći Isus sâm: on je put, istina i život. On je trajno i blago svjetlo na putu života.

Ova knjiga o blaženstvima, svjedočanstvima vjernika, meditaciji blaženstava i plodovima Duha Svetoga, pomoći će svima koji se nalaze na putu ili tek kreću na put ispunjenja svoje osobnosti, ispunjenja svojega života. Ona je pravi putokaz k sreći, k ispunjenju života onako kako nas je upućivao Gospodin. Sretni su oni koji glas i poziv Gospodinov u sebi čuju, razumiju i slijede. Oni obnavljaju lice Zemlje. Oni su sol Zemlje. Oni su nada za budućnost. akademik Josip Bratulić Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Svi se od pamtivijeka slažu u tom da čovjek po naravi teži za srećom. Sreća i u klasičnoj kršćanskoj viziji svijeta zauzima središnje mjesto. Dovoljno je prisjetiti se čuvene Augustinove izjave da se nemirno čovjekovo srce može smiriti istom u Bogu.

Za knjigu Putokazi sreće želim istaknuti dvije stvari. U dijelu, u kojem naši eminentni bibličari tumače blaženstva, sretno se susreću visoka stručnost i čitljivost. Ova knjiga, poput vrsna priručnika za vjernike, u dijelovima: Svjedočanstva vjernika, Meditacija blaženstava i Plodovi Duha Svetoga, daruje čitateljima praktične smjernice za njihov vjerski život i ostvarenje istinske sreće.

Knjiga je obogaćena briljantnim umjetničkim slikama koje, s odabranim pripadajućim riječima Božjim i molitvama, čine čvrstu poveznicu s njezinim cjelokupnim tekstom.

Hvala Bogu na ovom velikom vjerskom djelu. prof. dr. sc. p. Ivan Šestak, dekan Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu

U kontekstu današnje društvene krize i izazova nove evangelizacije ova je knjiga velik doprinos dubljemu razumijevanju Isusovih blaženstava. Autori su na razumljiv način dali tumačenja blaženstava, konkretna ljudska iskustva prenijeli su donoseći svjedočanstva vjernika, navodeći i upute za meditaciju blaženstava te plodove Duha Svetoga: ljubav, radost i mir. Na taj se način čitatelje upućuje i ohrabruje da poruke blaženstava prihvate čitavim svojim bićem. Ovo je jedinstveni priručnik za vjernike, pravi dragulj duhovne literature. Umjetničke su slike tako znalački odabrane da svaka od njih živo govori o porukama koje iz teksta knjige proizlaze.

S blaženstvima, kao i s čitavim Isusovim Govorom na gori, otvaraju nam se najdublji i najotajstveniji unutarnji putokazi za život i moralno ozdravljenje svijeta. Uvjeren sam da će svi oni, koji budu čitali ovu knjigu, otvorena duha i srca osjetiti sreću Isusovih učenika. prof. dr. sc. fra Anđelko Domazet, dekan Katolički bogoslovni fakultet u Splitu

Mišljenja o knjizi Ljudi su vrhunac Božjeg stvaranja, a komunikacija između Boga i čovjeka odvija se na različite načine. U Isusu Bog je izrekao samoga sebe, zato je On Božja Riječ, Emanuel – Bog s nama. Živi kruh koji je sišao s neba za život svijeta, Svjetlo svijeta koje vodi u život. Isus je svojim riječima i vlastitim životom tumačio ono što je zapisano u Bibliji, a autori Putokaza sreće svojim riječima i vlastitim životom tumače Srce Evanđelja, Isusov Govor na gori o blaženstvima.

Ova fascinirajuća knjiga iznimno je važna i aktualna. Ona je putokaz ljubavi, radosti i mira, temeljnih sastavnica istinske sreće. Molitva je razgovor s Bogom, a meditacija duboko poniranje u duhovni život kako bi se čovjek što više mogao približiti Bogu. Sreća je u spoznaji Boga. Ljubav sve više raste što je dublja spoznaja Boga. Knjiga Putokazi sreće čitateljima nudi praktične smjernice kako se kroz meditacije blaženstava i otvaranje Duhu Svetom može naći autentična sreća, ljubav, radost i mir. prof. dr. sc. Miro Jakovljević Akademija medicinskih znanosti Hrvatske

Jesmo li u kulturno prilagođenim oblicima kršćanstva zaboravili da se evanđelje naviješta siromašnima (evangelizare pauperibus) i započinje proglasom o dolasku jubilejske godine milosti Gospodnje (Lk 4, 18-19). Mesija je tu, a s njim su prvi oni koji su u očima svijeta posljednji. O tim posljednjim sretnicima govore blaženstva (Mt 5, 3-10) pred kojima, kao pred najtežim ispitom, i danas dršću kršćani. Od prvoga do posljednjega retka, knjiga Putokazi sreće oblikovana je kao kuća riječi koje su život (Iv 6, 63). Njezino srce čine Isusove riječi i svjedočanstva vjernika; portalni ulaz otvaraju teološki uvodi i tumačenja blaženstava; meditacije su nosivi zidovi; a ljubav, radost i mir kao plodovi Duha Svetoga njezina su krovna punina. prof. dr. sc. Ruža Pšihistal Filozofski fakultet u Osijeku

U ovom fascinantnom i jedinstvenom priručniku za vjernike svatko će za sebe pronaći pravi način kako spoznati i prihvatiti Boga preko ljubavi prema bližnjemu. Unatoč tomu što ga je napisalo 26 autora, svi njegovi dijelovi međusobno su povezani, ujednačeni, jasni, svima razumljivi i uistinu lako čitljivi. Nakon teološkoga i socijalnoga razmatranja blaženstava, iznesena su dirljiva i neizmjerno poučna svjedočanstva vjernika o njihovu susretu s Istinom. Impresivno je da se meditacija blaženstava objašnjava u vidu tečaja meditacije, i to na izuzetno jednostavan način.

Ako uza sve navedeno na kraju posebno istaknemo način na koji su u priručniku objašnjeni plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost i mir, te se pohvalno izrazimo s obzirom na izbor umjetničkih slika s pratećim tekstovima, pojmovnik i pogovor knjizi, uvjerena sam da će ovo djelo izazvati golem interes mnogobrojnih čitatelja. Konačno, prirodno je da svi ljudi imaju potrebu i želju upoznati putokaze sreće. prof. dr. sc. Ana Planinc-Peraica Predsjednica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva

Mišljenja o knjizi Knjiga Putokazi sreće, Blaženstva i svjedočanstva vjernika izvrstan je priručnik koji omogućuje razmatranje njihovih stvarnosti i pomaže njihovu razumijevanju i doživljavanju. Isusova blaženstva trebala bi zapravo stalno prosvjetljivati čovjekove oči srca.

Svaki čovjek, napose kršćanin, trebao bi neprestance mjeriti svoj život, svoj izbor i svoje odluke po mjeri Isusovih riječi, usklađivati svoje misli, riječi i djela s Isusovim proglasom temeljnih pretpostavki Božjega svijeta. Vjerujem da će napor, što su ga autori i suradnici uložili u izradu ove knjige, pronaći brojne čitatelje ne samo u kršćanskim vjernicima nego i u svima onima kojima je do pravednijega svijeta. Isusova blaženstva upućuju na civilizaciju nenasilja, ljubavi i mira. Za tim danas čeznu svi ljudi dobre volje, cijelo čovječanstvo. Osobito mi je drago što se knjiga Putokazi sreće pojavljuje u Svetoj godini milosrđa, u kojoj smo više i jače pozvani biti milosrdni jedni prema drugima, činiti djela milosrđa, pretjecati jedni druge u ljubavi. Kao kršćani od Božjega milosrđa živimo. mr. sc. Božidar Petrač predsjednik Društva hrvatskih književnika

Svaki čovjek želi biti sretan, stoga već i sam naslov knjige Putokazi sreće izaziva znatiželju i potiče da ju se uzme u ruke. Ovaj priručnik za vjernike usmjerava čitatelje na promišljanje blaženstava iz Isusova Govora na gori te na svjedočanstva vjernika koji događaje iz svojega života osjećaju s poveznicom na Božju riječ i Božju nakanu. Kako bi blaženstva prožela cijelo ljudsko biće, u knjizi su objašnjene i meditacije blaženstava koje na pristupačan način omogućuju svakom čovjeku dobre volje i žedne duše da dođe do Gospodina. Od velikoga je značaja da su u četvrtom dijelu knjige teološkim rječnikom objašnjeni plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost i mir. Knjiga je upotpunjena vrhunskim umjetničkim slikama, pojmovnikom, pogovorom i citatima poznatih teologa iz kojih se dodatno iščitavaju dragocjene poruke.

Duh Sveti nesumnjivo je prožeo izdavački pothvat ovoga iznimnog izdanja, na kojem su radili mnogobrojni autori i suradnici jer se tekstovi doživljavaju kao cjelina koja je sadržajno, stilski i tematski ujednačena. Zbog iznimno značajnoga sadržaja, koji ova knjiga posjeduje, čitatelji će ju sigurno sa zadovoljstvom prihvatiti jer će ih ona obogaćivati i voditi prema radosnom i predanom životu. Hvala svim autorima i suradnicima na knjizi! prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac Pravni fakultet u Zagrebu

U središtu su pozornosti, svih koji su pisali ovu knjigu, blaženstva, dakle Isusov program kako postići sreću. Milosrđem je Isus oplemenio starozavjetna obećanja i udahnuo im život. On stalno govori i brine o sreći naroda, za razliku od poganskih bogova koji misle samo o svojoj sreći. Slijediti Krista – siguran je put prema sreći! To iščitavamo iz svakoga retka ove posebne knjige, ovoga časoslova sreće. Znalci nam u njoj pokazuju da se domašaj mnogih mudrih izreka, pa tako i blaženstava, može razumjeti samo ako razumijemo ozračje u kojem su iskazane, jer bi nam se inače mogle učiniti kontradiktornima i nejasnima. Svjedoci nam kazuju svoje koliko lijepe, toliko i potresne priče o Božjem milosrđu i njegovoj brizi za čovjeka. Nezaustavljiva potraga za izgubljenim križićem ili za voljenom osobom očiju boje kestena, 33 svećenikova dana u kninskom zatvoru ili uporna redovnikova briga za one siromašne i ranjene – sve nas vodi prema zaključku da je On uvijek na našoj strani i da je mjera kršćanske ljubavi ljubav bez mjere. Moramo Isusu reći DA, a to ćemo lakše i predanije učiniti uz ovu knjigu. akademik Stjepan Damjanović Predsjednik Matice hrvatske

Kazalo

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11

Prvi dio Blaženstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Krist na žalu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Uvod u blaženstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Tumačenja blaženstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

Drugi dio Svjedočanstva vjer nik a . . . . . . . . . . . . . . . . . 77 Na putu u Emaus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79 Uvod u svjedočanstva vjernika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 Svjedočanstva vjernika po blaženstvima . . . . . . . . . . . . . . . 91

Treći dio Meditacija blaženstava . . . . . . . . . . . . . . . . . 131 Meditacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uvod u meditaciju blaženstava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Meditacija blaženstava s osvrtom na tumačenja blaženstava . . . .

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika . . . .

Meditacija blaženstava u svakodnevnom životu . . . . . . . . . . .

133 135 145 163 181

Četvrti dio Plodovi duha svetoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189 Put ljubavi, radosti i mira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Uvod u plodove Duha Svetoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Ljubav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Mir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

191 193 203 213 225

Kazalo

Pogovor Isusova BlaĹženstva i prispodoba o milosr dnom ocu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 Povratak izgubljenog sina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239

Dodatak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 249 Pojmovnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Autori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Suradnici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

SadrĹžaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

251 269 271 273

Predgovor

Poštovani čitatelju, u ruci imaš nesvakidašnju knjigu s vrlo obećavajućim naslovom Putokazi sreće. Dok mnogi traže lagane putove do varljive sreće, podnaslov knjige Blaženstva i svjedočanstva vjernika otkriva da je ovdje riječ o nečem drugom. Knjiga je plod srca i uma, a još više ozbiljne meditacije skupine ljudi koji su u Isusovim blaženstvima otkrili zakopano blago evanđelja, njime obogatili svoj život i učinili ga sretnijim, a to svoje iskustvo žele podijeliti s tobom.

Pronaći pravi put do istinske sreće blagoslov je Božji. Jednom su Isusa pitali koliki je broj onih koji se spašavaju, a on im nije odgovorio na to pitanje, ali im je dao odgovor na daleko važnije i složenije pitanje, koje glasi: Koji put vodi do prave sreće i vječnoga spasenja?

Svaki čovjek razapet je između svoje čežnje za punim životom s Bogom i protivne sile koja ga u tom sputava. Svatko ima problema sa svojim bogatstvom koje ga želi zarobiti. Pritom nije važno pitanje kako je veliko to bogatstvo, već kako je jaka naša navezanost na ono što imamo i u što polažemo svoju sigurnost. Uvijek je odlučujuće pitanje koliko je čovjek slobodan, a koliko zarobljen nečim što mu priječi put k pravoj sreći. Život je više od onoga što o njemu znamo. Vrijednosti su više od onoga što od njih ostvarujemo. Naše je znanje krhko, ali smo svejedno pozvani što dublje spoznati moć ljubavi. Naša je dobrota djelomična, ali smo svejedno pozvani na ostvarenje ljubavi. Naučiti ljubiti preduvjet je da bismo mogli snažnije doživljavati stvarnosti, ali i preduvjet za život u sreći. Naučiti ljubiti možemo samo od Onoga koji je sam Ljubav.

Ljubav koja nikada ne osuđuje, ne kritizira, ne okrivljuje, već savjetuje, upozorava, uči što je za nas bolje. Ta je ljubav sam Bog. Knjiga Putokazi sreće namijenjena je svim ljudima jer je težnja za srećom duboko utisnuta u ljudsko srce, a ono je nemirno i nesretno dok je ne pronađe. Srce je za nju stvoreno.

Knjiga je napisana tako da se njome može lako služiti. Štoviše, u njoj su dane potrebne upute i savjeti kako je treba čitati i kako meditirati.

Krajnji je cilj knjige dovesti čovjeka do susreta s Bogom živim, do njegove ljubavi. Onaj kojega nije pohodila Božja ljubav vrlo teško može doći do vlastitoga samospoznavanja i do komunikacije s Gospodinom.

11

Predgovor

Te dvije stvarnosti isprepleću se u svojoj međuovisnosti kao temeljni uvjeti za život čovjeka u ljubavi. S ovom knjigom nastojimo pokazati put do tih istinskih vrijednosti za kojima čezne svako ljudsko biće. Ta je čežnja izvorno božanska: Bog ju je čovjeku usadio u srce da ga privuče k sebi jer je samo on može ispuniti. (KKC 1718) Kako su blaženstva srž Isusova propovijedanja te siguran i provjeren put do osobne čovjekove sreće, bilo je prije svega potrebno, u što kraćim crtama i na što jednostavniji način, dubokim i razgovijetnim teološkim promišljanjima protumačiti poruku svakog pojedinog blaženstva.

Tako je nastao prvi dio knjige pod naslovom Blaženstva. Cilj je ovoga teološkog dijela knjige omogućiti čitatelju da razumije Isusov Govor na gori. Tumačenjem blaženstava čitatelju se, u naznakama i još donekle maglovito, otkriva da su blaženstva program sreće za koju Isus želi da je već sada živimo. Također, razmatranjem blaženstava čitatelj otkriva da im je sâm Isus dao smisao jer ih je do kraja živio. Kad se Isus rodio, anđeli su navješćivali mir ljudima dobre volje. I od čitateljâ ove knjige očekuje se da u dobroj volji prihvate i u svojoj molitvi prime veličanstvene darove Božje. Nakon što su ove prikazane stvarnosti, tumačenjima blaženstava, postale razumljive, potrebno ih je srcem doživljavati.

Tako je nastao drugi dio knjige pod naslovom Svjedočanstva vjernika. Svjedočanstva vjernika imaju za cilj omogućiti čitateljima da dožive susret s problemima drugih ljudi i načinima na koje se oni s njima nose.

Ljudska iskustva s Bogom pokazuju kako Bog proniče ljudsko srce te da, bez istinskoga poznavanja i prihvaćanja sebe kao ljubljenoga djeteta Božjega, nije moguće krenuti putem budnijega življenja blaženstava, a onda ni dohvatiti istinsku ljubav. Svjedočanstva progovaraju o načinima na koja je Bog tražio čovjeka, kako im se otkrivao da bi s njima ušao u prisnu komunikaciju. Ona progovaraju i o tom kako su njihovi autori uspjeli pobijediti potrebe tijela, svoje navezanosti. Te navezanosti predstavljale su prepreku na njihovu putu do slobode. Sva ta doživljena iskustva imaju za cilj probuditi čežnju za dubljim uranjanjem u Riječ: Njega slušajte. (Mt 17, 5) Nakon ovoga postavilo se pitanje: na koji način i kojim sredstvima ispuniti tu čežnju, ako još uvijek nije ostvaren susret čovjeka s Bogom živim. Dok se taj susret ne dogodi, čovjek se ne može s potpunim povjerenjem prepustiti volji Božjoj jer još nije osobno iskusio da takvo povjerenje sa sigurnošću može Bogu dati.

Odatle je proizašao treći dio knjige pod naslovom Meditacija blaženstava. Cilj je ovoga dijela knjige, uz pomoć šesnaest pripremljenih meditacija, dovesti čitatelja na put samospoznavanja, osluškivanja i pre12

Predgovor

poznavanja Riječi u njegovoj nutrini; do otkrivanja njezinih poruka, savjeta, upozorenja, pohvala, jasnoga doživljaja da Bog doista progovara srcu koje ga traži, do otkrivanja te neizrecive ljubavi Božje spram svakoga čovjeka. Čovjek iz ovih meditacija ne može izići nepromijenjen jer će doživjeti kako mu se Bog daruje i otkriva, kako mu objavljuje svoje tajne i ulijeva vjeru koju polagano počinje doživljavati kao dar.

Posljedično razvija se sve čvršći odnos povjerenja. Čovjek više ne može zanijekati da je potrebit Gospodina, ako želi razvijati svoj život u ljubavi. Jasno osjeća obilje plodova koje je u tako kratkom vremenu dobio na dar, osjeća da ulazi u bliski odnos s Bogom. Otkriva da je to za njegovo najveće dobro. Ukratko, kršćanska se meditacija ovdje shvaća kao prijateljsko druženje s Bogom. Osoba će, uz milost Božju, prihvatiti volju Božju kao vrhunsku normu svojega života. Duša prožeta voljom Božjom postaje mjestom kroz koje Duh Sveti prolazi i ulazi u ovaj svijet.

A putem kojim Duh Sveti prolazi ostaju njegovi darovi: ljubav, radost i mir. Tko u svojoj molitvi susretne Boga i srcem prihvati Isusova blaženstva, on sam postaje širiteljem Kristova miomirisa. Tko u sebi nosi i sam živi Isusova blaženstva, postaje, a onda i širi Kristov miris (usp.

2 Kor 2, 15). Bez obzira na snažno doživljeno iskustvo susreta, koje se po meditacijama može steći, čovjek je u stalnoj kušnji da brzo zaboravi na primljene milosti. Kako je tijelu potrebna hrana, isto je tako i duša žedna napojiti se riječju Božjom kako bi rasla, razvijala se i u vjeri do kraja ustrajala. Stoga su postojanost i ustrajnost u susretanju s Riječi nužne. No, potrebno je, uz htjeti, i znati kako se ustrajno susretati s Riječi, a onda posljedično i sa samim sobom. Stoga su, na kraju ovoga dijela knjige, čitatelju dane upute za svakodnevnu meditaciju blaženstava. Čovjek želje kaže: Hoću vidjeti Boga. Žeđ za Bogom gasi se vodom života vječnoga. (KKC 2557) Onima koji su obogaćeni i ohrabreni Isusovom blagom riječi, potrebno je bilo i sistematizirati njezine plodove kako bi čitatelj mogao lakše prepoznavati što mu je sve darovano, za čim još čezne i što bi još želio dohvatiti.

Tako je nastao četvrti dio knjige pod naslovom Plodovi Duha Svetoga u kojem je ponuđen teološki uvod u plodove Duha Svetoga, te je na pitak način istaknuta njihova poveznica s blaženstvima, a onda su predstavljena i pobliže opisana tri najvažnija dara: ljubav, radost i mir.

Darovanim plodovima Duha Svetoga možemo najbolje doživjeti Očevu radost što smo krenuli putem obraćenja i druženja s njim. Lijepa haljina, koju Otac daje izgubljenom sinu (Lk 15, 11-24), prsten, svečana gozba jesu simboli novoga života kojima nas Otac dariva. Da bismo darove 13

Predgovor

mogli primiti, potrebno je doživjeti bezuvjetnu ljubav koju Otac ima prema svakom svojem djetetu iz čega će onda izvirati sve veće povjerenje u Božje djelovanje, jačati vjera da Ljubav ima srce i jasno gledanje kakvo to srce jest. Trojnim odnosom ljudske radosti pokazano je da se radost očituje prema sebi, prema drugom i prema djelovanju i stvaranju.

Radost se čuje, vidi i očituje, omogućuje puninu života jer čini ljude prilagodljivijima i radinijima. Ona čini da želimo s drugima dijeliti dobro, pomoći, surađivati.

Knjiga je na kraju dodatno obogaćena važnim biblijskim, teološkim i liturgijskim pojmovima. Ono što se katkada pretpostavlja kao poznato, a zapravo nije, ovdje se na razumljiv način objašnjava.

Posebno želim istaknuti da se sa svih šest slika, s pripadajućim tekstom i citatima na pregradnim listovima, šalju čitateljima poruke koje se mogu nazvati Božjim darom. Sve su ove slike u potpunom međusobnom suglasju s cjelokupnim tekstom knjige. Među njima je i izuzetno dragocjena i poučna slika na kraju knjige, Povratak izgubljenoga sina, za koju Henry Nouwen kaže: »U njoj je cijelo evanđelje. U njoj je i cijeli moj život. U njoj su i svi životi mojih prijatelja.« Objedinjujući tekst knjige njezin je Pogovor, u kojem se na razumljiv način daje teološko tumačenje svih njezinih dijelova, uključujući i umjetničke slike. Pritom je, kao središnja poveznica svih poruka, koje iz cjelokupnoga teksta i slika proizlaze, uzeta Prispodoba o milosrdnom ocu.

Isusova blaženstva put su i putokaz do istinske sreće. Sreća u ovom kontekstu nije lijepo raspoloženje, odnosno prolazna emocija blagostanja, a najmanje grešni užitak. Istinsku sreću nalazimo u duši ispunjenoj ljubavlju, radošću i mirom. Ona nosi dušu koju ispunja Kristov duh.

Isusova blaženstva nije lako razumjeti, a još ih je teže živjeti. Zato se ona mogu poistovjetiti s onim uskim i trnovitim putom koji vodi u život.

Blago onima koji ova blaženstva ne zaobiđu, nego prihvate kao dragocjeno blago koje ima moć donijeti duši ljubav, radost i mir, odnosno sreću koja nema i neće nikada imati kraja. Za tu nas je sreću Bog stvorio.

Zahvala. Hvala dragomu Bogu što je putem Duha Svetoga, Malim tečajem kršćanstva Kursiljom, pomogao meni i cjelokupnom autorskom timu pokretanje i dovršenje ovoga projekta.

Naime, početkom 2014. godine voditelj Kursilja za Hrvatsku, vlč.

Andrija Vrane, sa svojim je suradnicima osmislio i pokrenuo pripreme za proslavu 40. godišnjice vrlo uspješnoga djelovanja ovoga međunarodnog kršćanskog tečaja u Hrvatskoj. Te pripreme temeljile su se na 14

Predgovor

proučavanju blaženstava, na svjedočanstvima vjernika, na meditaciji blaženstava, a sve s ciljem ulaženja u dublji i prisniji odnos s našim Stvoriteljem. Kao sudionik ovih priprema, osjetio sam duboko u nutrini kako mi Duh Sveti ukazuje da je ovim putem posijano zrno koje će izrasti u knjigu. Sve što se dalje događalo u stvaranju i dovršetku ovoga priručnika za vjernike, čvrsto sam uvjeren, odvijalo se uz pomoć i vodstvo Duha Svetoga.

Svim autorima od srca zahvaljujem, a njih je 15 teologa i 11 ­laika, što su svojim znanjem, sposobnostima i osjećajem za timski rad, strpljenjem te uloženim vremenom omogućili da uspješno dovršimo započeti posao.

S radošću ističem da su u stvaranju ovoga djela dragocjenu pomoć pružili svi suradnici, njih 77, davanjem svojih prijedloga, savjeta i svjedočanstava vjernika, te na taj način u velikoj mjeri unaprijedili njegovu kvalitetu.

Dragi čitatelju, ovim putem želim Ti posvjedočiti svoje uvjerenje da se ništa ne događa slučajno, da se uistinu sve događa prema Božjem planu.

Naime, mada su mi moji vrlo religiozni roditelji usadili vjeru, krstili me i krizmali, a sami u punom smislu živjeli vjeru, spletom životnih okolnosti do pred 6 godina bio sam vjernik bez praktičnog vjerničkoga života. Tada sam osjetio i čuo unutarnji glas: Počni moliti! Od tada svakodnevno molim, svakodnevno meditiram (usmena molitva, razmatranje, kontemplacija). Osjećam da mi molitva i euharistija stalno potvrđuju da živim u vjeri, putokaz su mojoj sreći i vode me k Bogu.

Uslijedili su mnogobrojni tečajevi, među kojima posebice ističem: Deset zapovijedi Božjih, Kursiljo i Duhovne vježbe svetoga Ignacija, zatim hodočašća u Mariju Bistricu, Trsat, Sinj, Lourdes, Rim i Svetu Zemlju, stalno proučavanje vodeće vjerske literature i redovito sudjelovanje na svetim misama. Posebno osjećam u duši i tijelu sreću i mir Božji zbog toga što sam ljude, koje sam na bilo koji način u životu povrijedio, zamolio da mi oproste, a svima onima koji su mene povrijedili zauvijek sam oprostio. Uvjeren sam da je to bio pravi Božji recept.

Da se ništa u životu ljudi ne događa slučajno, spoznao sam i po još jednom iskustvu. Nakon što sam se podsjetio svih svojih mnogobrojnih velikih patnji i iskušenja, kroz koja sam od djetinjstva do danas prošao, pitao sam se: zbog čega su te patnje i iskušenja snašle baš mene? Tada sam dobivao odgovor kako je Bog uvijek imao svoj plan, a on mi je u konačnici donosio sreću.

Ta sreća mi se na najbolji mogući način iskazala i time što mi je Bog dao da s ovim izvrsnim i blagoslovljenim timom autora i suradnika sudjelujem u stvaranju ovoga priručnika za vjernike.

15

Predgovor

Svoju veliku zahvalu dugujem urednicima i recenzentima knjige.

Unutar autorskoga tima neizmjerno se zahvaljujem gospođi Biserki Bodulić, p. Miji Nikiću, mons. Ivanu Šašku, p. Peri Vidoviću i fra Anti Vučkoviću. Oni su mi nesebično i od sveg srca pomagali u osmišljavanju sadržaja i unapređivanju kvalitete cjelokupnoga teksta ove knjige.

Među suradnicima posebno zahvaljujem vlč. Andriji Vrani koji je Malim tečajem kršćanstva Kursiljom posijao sjeme od kojega je izrasla ova knjiga.

Profesor dr. sc. Tonči Matulić, moralni teolog i bioetičar, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, svesrdno je poticao cjelokupni rad na ovom projektu i dao dragocjene prijedloge za njegovo što uspješnije dovršenje. Ovim putem iskazujem mu svoju veliku ­zahvalnost.

Pateru Slavku Pavinu, voditelju duhovnih vježbi svetoga Ignacija u Zagrebu, koji je vrlo uspješno proširio moja znanja o molitvi putem razmatranja i pateru Zdravku Kneževiću, voditelju duhovnih vježbi svetoga Ignacija u Osijeku, koji je izvršio prvu redakciju trećega dijela knjige Meditacije blaženstava, dugujem duboku zahvalnost.

Slikar Zvonimir Šepat izradom slika – Objava blaženstava, Krist na žalu, Na putu u Emaus, Meditacija, Put ljubavi, radosti i mira – dao je velik doprinos očekivanomu poslanju ove knjige. Neizmjerno mu zahvaljujem.

Lektorici, Mariji Steli Filipović, zahvaljujem što je svojim znanjem, pažnjom i upornošću postigla da cjelokupni tekst knjige bude jezično korektan.

Golemu potporu tijekom cjelokupnoga rada na ovoj knjizi imao sam od svih članova svoje obitelji. Među njima posebice ističem sve vrste pomoći, savjeta i sugestija koje sam dobivao od svoje supruge Zore.

Mogu slobodno izjaviti da je ona u ovu knjigu ugradila svoje znanje, srce i dušu. Duboko sam joj zahvalan.

Na kraju, na osnovi konkretnih doživljaja u svim fazama nastajanja ove knjige, od ideje do njezina završetka, duboko vjerujem da su svi njezini autori i suradnici bili posrednici preko kojih je djelovao Duh Sveti. Hvala dragomu Bogu!

Ivan Vajić U Zagrebu, uoči Uskrsa, 26. ožujka 2016. godine

16

Prvi dio

Blaženstva

Spoznaja Boga posljednja je svrha čovjeka. A posljednja svrha čovjeka i bilo kojeg umskog bivstva zove se sreća ili blaženstvo.

Sv. Toma Akvinski

Krist na Ĺžalu

Riječ Božja Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: ‘Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!’ Oni brzo ostaviše mreže i pođu za njim.

(Mt 4, 18-20)

Krist na žalu Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za velika djela da love srca božanskom riječi.

O Bože, zar si pozvao mene?

Tvoje usne moje rekoše ime.

Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.

Ja sam siromašan čovjek, moje blago su predanost tebi i srce čisto da idem s tobom.

O Bože, zar si pozvao mene…

Ti trebaš dlanove moje, moga srca ražaren plamen i kaplje znoja, samoću moju.

O Bože, zar si pozvao mene…

Ti i ja krećemo danas lovit srca na moru života, a mreža bit će riječ Božja prava!

O Bože, zar si pozvao mene…

Uvod u blaženstva

Uvod u blaženstva Blaženstva i Govor na gori U književnom su smislu blaženstva (Mt 5, 3-12) početak velikoga Govora na gori (Mt 5 – 7) u kojemu se nalaze najljepše, ali i najzahtjevnije Isusove riječi upućene onima koji su ga spremni slijediti. Zato se taj Govor nerijetko naziva »srcem evanđelja« ili »evanđeljem u evanđelju«. Te riječi imaju programski karakter za njegovu buduću zajednicu vjernika, za Crkvu. Ima tumača koji će reći da je to osnovni zakon ili ustav njezina života i ponašanja. Sve to moramo imati na umu da bismo shvatili mjesto i ulogu blaženstava u sklopu toga velikog Govora.

A da bismo shvatili neki govor, nije dosta samo se usredotočiti na njegov sadržaj, već moramo znati komu je i zašto upućen. Ponajprije, treba znati da Isus taj govor nije izgovorio odjednom. Sudeći prema najstarijem, Markovu evanđelju, Isus je govorio prigodice, »ad hoc«, dajući kraće pouke o određenoj temi ili raspravljajući s protivnicima o nekim nametnutim pitanjima. Pritom se najčešće služio slikovitim govorom u prispodobama ili kraćim mudrim izrekama, što su njegovi jednostavni slušatelji mogli razumjeti. Pišući kasnije svoja djela, evanđelisti su iz obilja očuvane predaje o Isusovu životu i učenju, kako kaže Sabor, »neke stvari probrali, a nešto saželi ili – s obzirom na prilike u Crkvama – razvili« (DV, 19).

U tom oblikovanju građe u veće govorne cjeline Matej je pravi majstor. Stvarajući od srodnih manjih tekstova velike govorne cjeline, Matej je želio u svom evanđelju Isusa istaknuti kao jedinoga Učitelja (Mt 23, 8) Crkve i tako dati odgovore na pitanja koja su se u međuvremenu u njoj pojavila. Polazeći od činjenice da se u Matejevu evanđelju nalazi pet Isusovih govora, mnogi tumači misle da je time svojim čitateljima htio poručiti kako je to nadomjestak za pet knjiga Mojsijeva zakona, te kako je htio Isusa prikazati kao novoga Mojsija koji okuplja novi Božji narod, Crkvu. U tom smislu treba shvatiti i naglašavanje da Isus svoj govor drži na gori (Mt 5, 1), kao što je i Mojsije objavu primio na gori Sinaju. Čitatelj Matejeva evanđelja već je pripravljen na ono što ga očekuje u Govoru na gori. On zna da u Isusovoj osobi preda nj stupa Emanuel 21

Prv i dio

* Blaženstva

– Bog s nama (Mt 1, 21), kojega je Otac na krštenju objavio kao svojega Sina (3, 17) i koji je već započeo propovijedati Radosnu vijest o Kraljevstvu (4, 23). U središtu Govora na gori ne stoji čovjek, već Bog kojega Isus objavljuje kao Oca, kojemu se njegov učenik smije tako obraćati u molitvi (6, 7-15). Ono što Isus stavlja pred svoje slušatelje nije nikakav neumoljiv zakon koji čovjeka suočava s njegovom nemoći, već ponajprije ima oblik radosnoga navještaja koji želi oduševiti i pokrenuti. To se posebice odnosi na njegov početak koji poznajemo kao blaženstva (5, 3-12).

Paradoksna stvarnost Na čovjeka, koji se prvi put susreće s blaženstvima, taj osebujni tekst u dvostrukom smislu djeluje zbunjujuće. Iako je najavio Isusovo učenje (Mt 5, 2), evanđelist donosi riječi koje više imaju nekakav pjesnički ili filozofski izraz nego što bi bile stvarno učenje u smislu iznošenja nekoga novog znanja, neke moralne pouke ili ispravljanja pogrešnoga tuđeg mišljenja. No, još više zbunjuje paradoksan sadržaj tih riječi. Grčki pojam makarios, koji prevodimo s »blažen«, u stvari znači »sretan«.

U grčkoj literaturi izvorno je korišten za opis mitskoga svijeta bogova koji su smatrani beskrajno sretnima, za razliku od ljudi koji to nisu.

Među onima koje Isus smatra blaženima, odnosno sretnima nema nikakva razloga za to. U prvom dijelu blaženstava (5, 3-6) to su ljudi koji su u životu uskraćeni za nešto važno i potrebno: siromasi (duhom), ožalošćeni, krotki, gladni i žedni. U drugom dijelu (5, 7-9) nalazimo ljude s takvim unutarnjim stavom, odnosno vrlinama koje od čovjeka zahtijevaju velik napor, ali zato svijet čine boljim: to su milosrdni, čista srca, mirotvorci. Čitav taj niz zatvaraju »progonjeni zbog pravednosti« koji su također nazvani blaženima (5, 10).

Ako Isus sve te kategorije ljudi naziva blaženima, to je isto kao da im na tom čestita. Prema uobičajenim ljudskim mjerilima, to bi se moglo smatrati gorkom ironijom jer te se riječi protive »zdravomu« ljudskom razumu i posve ignoriraju životnu stvarnost. Takvim ljudima zasigurno nitko nema razloga zavidjeti na njihovu stanju. Očito je da Isus ima drukčija mjerila i kriterije. A njih otkrivamo u bližem i širem kontekstu.

Upadno je da uz prvo i posljednje blaženstvo stoji dodatak: »njihovo je kraljevstvo nebesko« (5, 3.10). Prema tomu, kraljevstvo nebesko, to jest Matejeva inačica kraljevstva Božjega, koje Isus naviješta, predstavlja novi obzor kao nužnu pretpostavku da bi se shvatilo Isusova blaženstva.

22

Uvod u blaženstva

To potvrđuje i nešto širi kontekst. Nakon što je Matej donio programsku rečenicu Isusova javnog djelovanja: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« (4, 17) i nakon što je izvijestio o pozivu prvih učenika (4, 18-22), on u središte stavlja Isusovu aktivnost po kojoj se kraljevstvo nebesko već počinje ostvarivati, a ta se aktivnost očituje u »liječenju svake bolesti i svake nemoći u narodu« (4, 23).

Onkraj ljudske logike i ponašanja Što, dakle, Isus želi tim riječima koje su više nadahnut pjesnički izljev njegove duše ili proročki zanosan govor negoli neka konkretna religiozna ili moralna pouka? Svaki čovjek, ako blaženstva čita bez ikakvih predrasuda, spontano će osjetiti da su ona zrcalo istinskoga humanizma, odraz neiskvarene ljudskosti, zato što su onkraj uobičajene čovjekove sebične usredotočenosti na bogatstvo, posjed, moć, ugled… To je razlog da se tim riječima dive i nekršćani, koji sanjaju bolji svijet, pogotovo pjesnici i filozofi. Tako primjerice Mak Dizdar, nadahnut tim riječima, pjeva: »Tako još nitko ovdje na zemlji govorio nije. Govori on nama dakle i smjerno i vjerno. I silno govori on nekada kao da fijuče bičem. S medom i pelin daje nama u svojoj čaši. Nikad nas nitko ne časti takvim pićem… Čuli smo eto sada njegove riječi kakve ne govoraše nitko prije. Zato blago nama i zato jao nama, jer tako još nitko govorio nije.« (M. Dizdar, Kameni spavač, 66sl.)

Za kršćanina blaženstva su još puno više od toga. On će u njima prepoznati zrcalo teološke antropologije jer te su riječi obilježene čvrstom nadom u kraljevstvo Božje. One zato ne nude nikakav utopijski optimizam, već istinsku nadu u budućnost s Bogom. Iz njih ne progovara samo mudrost židovskoga rabina, već puno više autoritet onoga tko u Božje ime naviješta njegovo kraljevstvo. A to se najbolje prepoznaje u Isusovu stavu prema tadašnjim autoritetima u židovstvu: »Čuli ste da je rečeno starima…, a ja vam kažem!« (5, 21-48) Blaženstva ne usmjeravaju čovjekov pogled u neku daleku budućnost, niti mu obećavaju nagradu tek nakon ovoga života, već posve suprotno. Ona su upućena ljudima koji žive duh evanđelja, u isto vrijeme kao čestitka i snažan poticaj za ostvarenje kraljevstva Božjega sad i ovdje, očekujući u budućnosti njegovu puninu i konačnu nagradu.

Poruka Isusovih blaženstava bit će nam jasnija, ako ih usporedimo s blaženstvima koja nalazimo u Starom zavjetu. Svoj blagoslov nad plemenima Izraelovim Mojsije završava riječima: »Blago tebi, Izraele!

23

Prv i dio

* Blaženstva

Koji narod kao tebe Jahve spašava?« (Pnz 33, 29) Psalmist, opisujući dramu spasenja i opiranje bezbožnika Božjemu Pomazaniku, kliče: »Blago svima koji se njemu utječu!« (Ps 2, 12) Isto blaženstvo on povezuje s narodom Božjim Izraelom, kad kaže: »Blago narodu kojemu je Jahve Bog, narodu koji on odabra sebi za baštinu.« (Ps 33, 12) Riječ je dakle o prednosti Izraela pred drugim narodima i vjernika pred nevjernikom i zato su nam ova starozavjetna blaženstva logična. Pogotovo to vrijedi kad znamo da je starozavjetni vjernik držao kako Bog vjernost i naroda, i pojedinca nagrađuje već ovdje dugim životom i materijalnim blagostanjem.

Drukčije je s Isusovim blaženstvima i s onima što stoje na početku Govora na gori, kao i s onima izvan njega. U njima se sve svodi na čovjekov odnos prema Isusu, dok ovozemaljsko blagostanje prestaje biti nekakva vrednota. Isusova riječ: »Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba« (Mt 11, 6), čovjeku ne ostavlja nikakva drugog uporišta osim Isusove osobe. Zato će Isus Petru, koji je brže od drugih učenika naslutio tajnu njegove osobe, reći: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj nebeski.« (Mt 16, 17) A na klicanje one žene iz puka: »Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!« Isus odgovara također blaženstvom: »Još više blago onima koji slušaju riječ Božju i drže je.« (Lk 11, 27sl.)

Spasenje kao dar i zadatak Isus nije veličao ni siromaštvo, ni žalost, ni glad, ni žeđ kao gorke činjenice koje prate ljudski život, niti je to isticao kao nekakav životni ideal.

Ali je, s druge strane, očito da su mu posebno bili na srcu ljudi kojima je to bila životna sudbina, zbog koje oni nisu gubili pouzdanje u Boga.

Dapače, od njega su sve očekivali. Zato su takve već u Starom zavjetu s posebnim poštovanjem zvali »siromasi Jahvini«. Isusova ljubav, koja ne isključuje ni jednoga čovjeka, posebno je usmjerena na takve koji između sebe i Boga nisu stavljali ni bogatstvo, ni moć, ni ugled i zato su ponuđeno spasenje mogli prihvatiti kao djeca (usp. Mk 10, 15). Na njima se stoga ostvaruje ono što bi Isus rado izrekao nad svima: blago vama! Onim drugima, koji su zbog prolaznih dobara proigrali spasenje, upućena je njegova oštra riječ »jao« (usp. Mt 23).

Isusova riječ spasenja upućena je svima, a samo je takvi doista doživljavaju kao Radosnu vijest. Blaženstva su najbolji primjer novosti Isusova evanđelja. Ona su veliko obećanje i dar koji traži odgovor. U su24

Uvod u blaženstva

sretu s tom riječi sva ljudska mjerila i sve vrednote postaju relativne.

Spasenje je ponuđeno svima, i to ponajprije onima koji ni kod ljudi, ni kod Boga nemaju nikakvih zasluga. Jer, ono ne ovisi o zaslugama i prednostima, već jedino o čistoći ljudskoga srca i iskrenosti ljudskih nakana. Blaženstva su u isto vrijeme Isusova čestitka svima koji su prepoznali poruku spasenja i otvorili joj se, kao i poticaj čovjeku da živi i djeluje u duhu te nove stvarnosti što je započela s Isusom.

Tako shvaćena, blaženstva su veličanstvena uvertira u Govor na gori koji sadrži Isusove najvažnije moralne zahtjeve. Te zahtjeve mogu shvatiti i u život pretočiti samo velika srca, prethodno zahvaćena Isusovim blaženstvima. Mjesto blaženstava na početku Govora na gori ima nešto zajedničko s mjestom Ps 1 na početku Psaltira. Tih 150 Izraelovih pjesama predstavljaju najzreliji plod starozavjetne teologije i duhovnosti.

Njihov urednik, čovjek koji se pobrinuo za redoslijed koji imaju u biblijskom kanonu, nije bez razloga na početak stavio psalam koji započinje: »Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih…, već uživa u Zakonu Jahvinu« (Ps 1, 1-2). Taj psalam kao da pozdravlja čitatelja koji upravo ulazi u čarobni svijet slavljenja Boga saveza, kako bi se pridružio svim stvorenjima koja ga slave i kako bi našao zaštitu u njemu. Ps 1 zato je s dobrim razlozima nazvan portalom kroz koji se ulazi u velebnu zgradu psalama. Tu ulogu imaju i blaženstva u odnosu na Govor na gori, najljepšu zgradu evanđelja.

Je li Govor na gori ostvariv?

Nikakvo čudo što su Govor na gori, pa tako i blaženstva, kao ključ za njegovo razumijevanje, često bili predmet rasprava o tom jesu li ti visoki zahtjevi uopće ostvarivi u životu. Dugo je među katolicima vladalo mišljenje kako je to moral samo za one koji su se odlučili Isusa nasljedovati izbližega. O njima se govorilo kao o »evanđeoskim savjetima« po kojima bi trebali živjeti redovnici i redovnice, dok su za obične vjernike dovoljne zapovijedi. U protestantizmu vladalo je mišljenje kako blaženstva doduše oplemenjuju čovjekovo mišljenje i uvjerenje, ali su u praksi neostvariva.

Današnja biblijska znanost misli drukčije. Nema nikakve dvojbe da Isus nije govorio samo užemu krugu učenika, već svima. Oko njega je »veliko mnoštvo naroda« (5,1), a to je slika buduće Crkve. Isus govori svima, ali ne u obliku nekih novih zapovijedi i zabrana, kako bi nadomjestio Mojsijev zakon (usp. 5, 17). On svoje slušatelje nastoji oduševiti 25

Prv i dio

* Blaženstva

za kraljevstvo Božje koje je u nekoj drugoj prigodi usporedio sa sitnim gorušičinim zrnom koje polako, ali sigurno izrasta u naočitu stabljiku, ili s malo kvasca koji je dovoljan da kruh dobije pravi okus. A da su njegove riječi upućene svima, evanđelist podsjeća u svom završnom komentaru ističući da je »veliko mnoštvo naroda bilo zaneseno njegovim učenjem« (7, 28).

Blaženstva imaju za cilj pokrenuti ljude koji će biti preobražajna snaga svijeta. Ona su poput vrela ognjišta s kojega se širi toplina evanđelja, evanđelja koje je daleko više od zakona i zapovijedi. Dok zapovijedi imaju za cilj čovjeka zaštititi od utjecaja zla, evanđelje kao Radosna vijest spasenja, u čovjeku oslobađa i potiče najplemenitije kreativne sile za mijenjanje njega samoga i cijeloga svijeta. Zato je Isus na početak svojih uputa, u kojima traži ostvarenje »nove pravednosti« (5, 20), stavio riječi pune zanosnoga nadahnuća, riječi koje ne poznaju mjeru i ograničenje. Zar bi bez takva uvodnog teksta uopće bilo moguće govoriti o ljubavi prema neprijatelju i tražiti da uzor kršćanske savršenosti bude Otac nebeski (5, 43-48)? Zato se i može reći da je »mjera kršćanske ljubavi ljubav bez mjere« (sv. Franjo Saleški).

Princip djelovanja Unatoč svemu, mnogi kršćani polaze od beznadne društvene i političke slike svijeta i nemoćno se pitaju: što tu mogu promijeniti Isusova blaženstva? Već su i Židovi prije Isusa razmišljali slično, naočigled tolikoga zla i tolikih zločinaca. U tim razmišljanjima nastala je legenda prema kojoj u svakom naraštaju ima 70 pravednika zbog kojih Bog neće uništiti svijet. I povijest Crkve potvrđuje da ni ona ne živi od stotina milijuna svojih članova koji su to katkad samo po imenu, već od relativno malobrojnih svojih pravednika nadahnutih ljepotom i širinom evanđelja.

Jasno je da se neće ništa promijeniti ako blaženstva čitamo isključivo u svjetlu društvene i političke stvarnosti. Tada smo u napasti zaključiti kako su ona neprimjenjiva i neostvariva na tim područjima. Puno je bolje pitati se mogu li, nakon što sam se suočio s blaženstvima, sebe pronaći među onim mnoštvom koje je ostalo zadivljeno Isusovim riječima. Nadalje, mogu li prihvatiti da je u tim riječima doista izražena volja Božja koja se tiče mene osobno? Još korak dalje, jesam li spreman u svojem životu barem pokušati učiniti to što Bog od mene traži? Ako osjećam da ne mogu iskreno dati pozitivan odgovor, to je znak da mi 26

Uvod u blaženstva

je vjera slaba. Ali ni to me ne treba uplašiti, ako sam spreman, poput Isusovih prvih učenika, koji su također bili »malovjerni« (usp. 6, 30; 8, 26; 14, 31), ostati u njegovoj blizini i biti otvoren za daljnje učenje.

U tom učenju važno je shvatiti da Isus ne ostaje samo kod teško shvatljive teorije, već želi konkretne korake. Odgovor na njegovo učenje nije ponavljanje: »Gospodine, Gospodine!«, već konkretno vršenje »volje nebeskoga Oca« (7, 21) i u onim slučajevima koji katkad nadilaze naše ljudske mogućnosti. A za to je potrebna ne samo čvrsta vjera da je Gospodin trajno s nama (28, 20) već i »prilična porcija kreativnosti i mašte prožete ljubavlju« (H. Merklein). U tom smislu Merklein je i kraljevstvo Božje u današnjim okolnostima života definirao kao »princip djelovanja«. Kao kršćanin morao bih se uvijek iznova pitati, što je princip mojega djelovanja, što pokreće moj život? Evanđelje ili nešto drugo?

27

Meditacija blaženstava s osvrtom na tumačenja blaženstava

7.

Blago mirotvorcima Meditacija riječi Božje (Iz 11, 6-8)

Molitva pred meditaciju. Dođi, Duše Sveti, u ovo moje današnje razmatranje. Otvori moje srce da se počnem spoznavati u istini, onakvoj u kakvoj me poznaje moj Stvoritelj. Potakni me na razumijevanje Svetoga pisma, koje ću sada razmatrati, i pomozi mi otkriti poruku koju mi Gospodin šalje za moj život u ovom danu.

Predmet meditacije. Blago mirotvorcima.

Riječ Božja. Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu kao govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. (Iz 11, 6-8) Razmatranje. Gledam te, Gospodine, i slušam tvoju riječ upućenu meni, ovdje i sada. Kažeš: Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi…

Razmišljam: Izaija nam govori o raju, a ja, Gospodine, gledam oko sebe, pa mi se čini kako je sve oko mene upravo protivno raju i bliže nekom paklu nego raju. Je li Izaija bio sanjar, koji nije poznavao okrutnost i tamne strane života, ili je bio toliko preobražen, toliko obuhvaćen tvojom milošću i toliko je živio u tvojoj ruci, pod tvojim vodstvom, da se uvijek ponovno vraćao u stanje prvotnoga raja i isti je taj raj vidio u, istina dalekoj, ali i za njega, i za nas stvarnoj budućnosti?

Molitva. Isuse, ja se često previše uzdam u sebe, a tebe zaboravljam, kao da te ne vidim, kao da te nema. Ja sam krhak, slab, a zaboravljam da si ti život i snaga, jakost i sigurnost koja mi je potrebna. Ostavljam tebe, izvor žive vode, a kopam sebi bunare koji nisu izvori, koji presušuju, koji ne drže vodu. Ne upuštam se u avanturu s tobom, nego mislim da ću to i bez tebe učiniti, a onda srce nema mira. Ti si onaj koji donosi mir državama, narodima, ali i pojedincima, i svakomu ljudskom srcu.

Ti si taj koji može sve nas preobraziti, ali ja to ne shvaćam. Ti si taj koji 159

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

može kamena srca pretvoriti u srca za druge, vukove u jaganjce, risove u kozliće. Pomozi mi upustiti se u avanturu s tobom. Onda mi neće biti potrebne nikakve zemaljske avanture, onda će nemirno srce naći svoj mir u tebi. Isuse, pomozi mi prepustiti se tebi, ufati se u tebe, uzdati se u tebe, biti hrabar s tobom.

Zahvala. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. (Ps 23, 4)

160

Meditacija blaženstava s osvrtom na tumačenja blaženstava

8.

Blago progonjenima zbog pravednosti Meditacija riječi Božje (Iv 15, 18-21)

Molitva pred meditaciju. Dođi, Duše Sveti, u ovo moje današnje razmatranje. Otvori moje srce da se počnem spoznavati u istini, onakvoj u kakvoj me poznaje moj Stvoritelj. Potakni me na razumijevanje Svetoga pisma, koje ću sada razmatrati, i pomozi mi otkriti poruku koju mi Gospodin šalje za moj život u ovom danu.

Predmet meditacije. Blago progonjenima zbog pravednosti.

Riječ Božja. Ako vas svijet mrzi, znajte da je i mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no, budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: »Nije sluga veći od svojega gospodara.« Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. (Iv 15, 18-21) Razmatranje. Gledam te, Gospodine, i slušam tvoju riječ upućenu meni, ovdje i sada. Kažeš: Ja sam vas izabrao iz svijeta… Ako su mene progonili i vas će progoniti.

Razmišljam: puno puta bi mi bilo lakše da me toliko ne voliš i da me nisi izabrao iz svijeta. Čini mi se da bi mi bilo lakše da si me ostavio u svijetu, da poput ostalih »uživam« u grijehu i slastima koje su nama, kršćanima, zabranjene. To mi je za oko tako zamamno i za mudrost, čini se, poželjno. No, kad čovjek malo dublje zagrebe u ljudske sudbine takvih »srećkovića«, lako je uvidjeti koliko su zapravo boli prouzročili sebi i svojim bližnjima.

Molitva. Hvala ti, Isuse, što si pogledao na moju neznatnost i privukao me k sebi. Ti znaš da nisam stvoren zato da budem zao. I ja sâm osjećam da ne želim drugima nanositi bol. Molim te, pomozi mi da budem ponosan na tvoje izabranje, i da radije prihvatim biti povrijeđen nego da ja povrijedim druge. Kad navale kušnje na mene, budi mi blizu i ti mi 161

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

pomozi, jer samo uz tvoju pomoć mogu ustrajati u dobru. Bez tebe ne mogu učiniti ništa. Ne dopusti da se ikad odijelim od tebe.

Zahvala. Kako je dobar Bog čestitima, Bog onima koji su čista srca! A meni umalo noge ne posrnuše, zamalo koraci ne okliznuše, jer zločincima zavidjeh motreći sreću grešnika. (Ps 73, 1-3)

162

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika Postupak meditacije svjedočanstva vjernika Pod ovim naslovom daju se objašnjenja o načinu kako je autorica osobno meditirala osam odabranih svjedočanstava vjernika i to prema istim koracima koje su koristili autori meditacija blaženstava s osvrtom na tumačenja blaženstava (Molitva pred meditaciju, Predmet meditacije, Riječ Božja, Razmatranje, Molitva i Zahvala).

Meditacije blaženstava s osvrtom na tumačenja blaženstava predstavljaju svojevrstan putokaz za meditacije blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika.

Autorica je stvorila svoju Molitvu pred meditaciju, istovjetnu za svih osam meditacija, koja glasi: »Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.« U svakoj od ovih osam meditacija autorica je za predmet meditacije odabrala jedno od svjedočanstava vjernika, svrstano u određeno blaženstvo. Kao poveznicu na predmet meditacije, uzela je pripadajuću mu riječ Božju koja je za tu svrhu bila već odabrana i napisana na početku svakoga od tih svjedočanstava.

Autorica je za svaku meditaciju posebno pozorno pročitala dotično svjedočanstvo i tražila njegovo suglasje s pripadajućom riječi Božjom.

Ona je pritom povremeno zastajala kako bi to svjedočanstvo što jače doživjela u svojem srcu i u svojoj duši, tražeći poveznice sa svojim životom.

Iz razmatranja vidljivo je na koji način autorica postavlja sebi određena pitanja, kako gleda na samu sebe, svoja ograničenja, svoje malenosti, propuste i pogreške. Promišlja o porukama koje su joj meditacijom postale jasnije, te uočava plodove Duha Svetoga koji joj se ovim putem daruju.

163

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

Ovim je razmatranjima autorica tražila poveznicu između isječka iz njezina života i odabranoga predmeta meditacije.

U predzadnjem koraku svih meditacija, autorica je stvorila svoju vlastitu molitvu u kojoj moli da poruke iz njezinih razmatranja uđu duboko u njezino srce, te da življenjem svjedoči o darovima i plodovima Duha Svetoga. Vidljivo je da ona moli s vjerom da to što moli, već i prima.

Na kraju svake od svojih meditacija, autorica izražava zahvalu. Iz njezinih je zahvala vidljivo da uvijek treba znati reći hvala, i za dobro i za zlo, jer to je najbolji put prema ljubavi, radosti i miru.

164

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

Meditacije svjedočanstava vjernika po blaženstvima

1.

Blago siromasima duhom Meditacija svjedočanstva Izgubljen i nađen

Molitva pred meditaciju. Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.

Predmet meditacije. Na kakve sve čudesne načine Bog poziva čovjeka, privlačeći ga sebi u zagrljaj. Neumoran je u ponavljanju koliko smo mu važni, neprocjenjivi i od njega ljubljeni. Ipak, potrebni su nam i razni, nama vidljivi, znaci njegove ljubavi da bismo je u cijelosti prihvatili. Autor svjedočanstva sebe doživljava osobom koja zbog grijeha nije zaslužila biti ljubljenom od Boga, a to nikada nije bila Božja logika, što ponekad tako lako zaboravimo. Kada ga Bog na čudesan način dotiče svojom ljubavi i pokazuje da mu je stalo do njega, bez obzira na to što je i kakav je, autor doživljava potpuno obraćenje. Prihvaćen je i ljubljen!

Neprihvaćanje sebe može razviti osjećaj nečistoće. Zato, čistoća se i nečistoća više odnose na to kako čovjek sam sebe razumijeva, i koliko je to razumijevanje plod suradnje s Providnošću i Istinom.

Riječ Božja. Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. (Lk 4,18-19) Razmatranje. Kakav je moj odnos s Bogom? Čime se hranim? Ima li u tom mojem odnosu nekih strahova da će mi nešto biti oduzeto, ako 165

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

Bogu sve prepustim? Želim si odgovoriti na pitanje: zašto mi je tako teško sve predati Ocu na upravu? Kakva je narav mojih prepreka na putu potpunoga oslobođenja? Isus mi se svakoga dana daje za hranu, nije mu potrebna nijedna moja stvar, žedan je mojega oslobođenja od svake neslobode. Razmišljam o Riječi: Blago čovjeku koji nije zgriješio riječima i kojega ne muči grižnja zbog grijeha. Blago čovjeku kojega ne optužuje vlastita savjest i koji se nije odrekao nade. (Sir 14, 1) Koje su moje neslobode uzroci mojih grijeha? Mogu li za sebe reći da sam strpljiva osoba koja u Boga polaže svoje ufanje?

Molitva. Bože, hvala ti za ovu tvoju riječ koju si mi dao na razmatranje. Željela bih biti čista prisutnost, bez posjedovanja ikakvih namjera koje bi me učinile zanimljivom, bez želje za ičim određenim, osim da tebi služim po volji tvojoj. Molim te, Bože, tako očisti moje srce i udijeli mi strpljivost kakvu ti imaš prema svakom stvorenju. Čeznem u punini živjeti ovu tvoju riječ: Blago siromasima duhom…. Pomozi mi u tom, molim te.

Zahvala. Hvala, Gospodine, što već uslišavaš moju molitvu. Hvala, Gospodine, što već sada, dok ovo izgovaram, srce osjeća novu radost i novo stvaranje. Osjećam, rađaš me na novi život. Hvala ti što si mi pokazao kako prihvatiti svoju prosječnost. Hvala ti na životnosti koju sam tom spoznajom zadobila. Hvala ti na spoznaji da je za moje najviše dobro tražiti tvoju prisutnost u svemu što mislim i činim. Hvala ti za strpljivost kojom me na taj životni stav privikavaš.

166

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

2.

Blago onima koji tuguju Meditacija svjedočanstva Oči boje kestena

Molitva pred meditaciju. Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.

Predmet meditacije. Zašto i kako su upravo patnja, bol, trpljenje, gubitak voljenih, često puta put do Božje ljubavi koja mijenja život? Ljudska ljubav ima svoje granice. Pred zidom boli, ona ostaje bespomoćna i potrebita utjehe, te se možda zato lakše otvara. Tako je autorica, počevši s molitvom, primila dar susreta s Isusom u svojem srcu. To iskustvo mijenja kvalitetu njezina života. Postaje moguće prihvatiti gubitak muža, pustiti sina da ode. Božja ljubav mijenja joj smjer gledanja. Moguće joj je vidjeti radost života, Božju skrb za čovjeka u patnji, koju patnju on preuzima na svoja leđa. U čemu autorica drugačije od mene odgovara na pitanje: što to život čini životom?

Riječ Božja. Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka i sina čovječjeg, koji je kao trava?…Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: Ti si narod moj! (Iz 51, 12.6) Razmatranje. Bog zna da gubitak boli i kako boli. On ne čeka, hrli nam u susret i nudi lijek našoj boli – nudi nam susret koji omogućuje novi pogled, drugačije gledanje stvarnosti života i svega onog što nas oblikuje. Ponekad se doživljavamo gubitnicima, ali istina je da u naravi uvijek i vazda samo primamo. Razmišljam do kamo dopire moj pogled?

Gledam li još uvijek u gubitak, žalost ili sam otvorena za susret koji omogućuje rast u vjeri? Mene su silno žalostile muke članova moje obitelji, a Boga je žalostila moja navezanost na njih. Bilo je potrebno iskusiti vlastitu nemoć da bih zavapila, a tada mi je Isus dao sebe na dar, izvor radosti i mudrosti koja mi je pokazala: dok robujem navezanostima, nema u meni dovoljno oslobođenoga prostora za ljubav.

167

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

Molitva. Bože, hvala ti za ovu tvoju riječ koju si mi dao na razmatranje. Molim te, uzmi sve moje navezanosti! Obriši suze bola i pročisti mi pogled da mogu sva događanja i sve osobe gledati tvojim očima.

Moje misli zamijeni svojima. Moje viđenje stvarnosti, svojim viđenjem.

Osposobi me da svjedočim kako se onomu koji vjeruje, sve okreće na dobro. Udijeli mi milost postojanosti u kušnjama. Čeznem u dubini spoznati ovu tvoju riječ: Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti.

Zahvala. Hvala, Gospodine, što već uslišavaš moju molitvu. Hvala, Gospodine, što već sada, dok ovo izgovaram, srce osjeća novu radost i novo stvaranje. Osjećam, rađaš me na novi život. Hvala ti za čežnju kojom me stalno privlačiš k sebi. Hvala za spoznaju da sve naše ljudske ljubavi izviru iz tebe. Hvala za iskustvo da, kad imam tebe, sve imam.

Hvala ti za tvoju riječ koja je Tijelom postala. Hvala ti za neprocjenjivi dar roditeljstva. Hvala ti za supruga kojim si me blagoslovio. Hvala ti što si u svojem zemaljskom životu prošao sve naše patnje i boli. Samo onaj koji je i sam iskušavan, može iskušavanima pomoći.

168

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

3.

Blago krotkima Meditacija svjedočanstva Blagost prema drugima

Molitva pred meditaciju. Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.

Predmet meditacije. I sama sam iskusila da, kada moja pitanja odu u krivom smjeru, kao primjerice: kako se on/a može tako ponašati?; zašto me ranjava? i sl., Bog uvijek reagira i najprije mi pokazuje stanje moje duše. A pokazati mi stanje moje duše uvijek je bio korak prema mojem čišćenju, prava milost Božja. Svi smo na različite načine agresivni, često svoje agresije nismo ni svjesni. Ali, kada je doživimo od drugoga, događa se da agresiju ne znamo prepoznati kao nemoć agresivnoga i u agresivnom vidjeti napadnutoga čovjeka koji vapi za pomoći.

Riječ Božja. Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi ugađamo. Svaki od nas neka ugađa bližnjemu na dobro, na izgrađivanje.

A ni Krist nije sebi ugađao, nego kao što je pisano: »Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.« Uistinu, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu.

(Rim 15, 1-4) Razmatranje. Razmišljam o tom znam li uistinu svoju pravu vrijednost ili očekujem od drugih da mi je potvrde, ili sam potpuno svjesna da je ona već u meni? Što za mene znači da Duh Boga živoga živi u meni?

Potiče li me ova spoznaja da i ja podmetnem svoja leđa pod križ nemoćnoga, kako to autorica ovoga svjedočanstva čini? Gdje su još uvijek moje zapreke? Kako vidim svoje poslanje na Zemlji? Kako doživljavam svoju odgovornost za duše onih koje mi Bog stavlja na put? Opravdana vjerom, autorica je stekla mir s Bogom, i zato može podnositi slabost slabih, a ne sama sebi ugađati.

Molitva. Bože, hvala ti za ovu tvoju riječ koju si mi dao na razmatranje. Bože, pomozi mi da se mogu odreći svakog svojega plana i svoje 169

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

pouzdanje staviti u tvoje ruke. Želim, Oče, biti vođena, a ne voditi samu sebe. Pomozi da budnije bdijem nad svojim mislima. Udijeli mi milost slušanja i prepoznavanja tvojega vodstva u svim životnim okolnostima.

Ne dopusti da živim i doživljavam svoju stvarnost kao nešto što samo vlastitim umom mogu dohvatiti, izmjeriti, procijeniti ili očima vidjeti.

Skini takve mrene s mojih očiju, Oče. Pomozi mi da do kraja i bez zadrške živim ovu tvoju riječ: Blago krotkima, jer će baštiniti zemlju!

Zahvala. Hvala, Gospodine, što već uslišavaš moju molitvu. Hvala, Gospodine, što već sada, dok ovo izgovaram, srce osjeća novu radost i novo stvaranje. Osjećam, rađaš me na novi život. Hvala ti za iskustvo da se tek mijenjajući sebe po milosti tvojoj, mijenja stvarnost u kojoj živim.

Hvala ti za milost vjere i mogućnost sakramentalnoga života. Hvala ti za veću otvorenost spram drugih. Hvala ti za svaku osobu, a posebice za one koje su podigle prolome negativnosti u meni i omogućile mi da vidim svoje pravo lice. Hvala i za one trenutke kada nisam znala reći hvala i »trpljenju« s kojim si sa strpljenjem, razumijevanjem, suosjećanjem, opraštanjem… podnosio moju nezahvalnost.

170

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

4.

Blago gladnima i žednima pravednosti Meditacija svjedočanstva Trideset tri dana kninske tamnice

Molitva pred meditaciju. Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.

Predmet meditacije. Čovjek je doveden pred zid. Naizgled, više ništa nema svoje značenje ni vrijednost. Ni završena škola, ni položaj u društvu, ni veze i poznanstva, ni obitelj, ni prijatelji. Čovjek je ostavljen na milost i nemilost neprijatelju koji će činiti s njim što ga je volja. Nema više čak ni prava pozivati se na život, a kamoli na pravdu ili neko drugo svoje pravo. No, povjerenje u Božju ljubav autora ostavlja na životu, da bi nam posvjedočio: Ne boj se Zla i njegovih slugu, Bog je Gospodar!

Riječ Božja. Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. On je k’o stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi. (Ps 1, 1-3) Razmatranje. Nisam u svojem životu nikada, kao autor ovoga svjedočenja, stajala tako ogoljeno i u svim segmentima potpuno obespravljeno naspram života. Ipak, otkrivam situacije u kojima sam uporno inzistirala na svojim pravima i u pogledu posla, i radnoga mjesta, i u pogledu braka, zdravlja, odnosa s drugim ljudima. Inzistirajući pak na tim svojim pravima, često sam sebe činila nezadovoljnom, ponekad rezigniranom, ponekad agresivnom, ponekad sam reagirala ljutnjom, svađom, pa čak i srdžbom. Razmišljam o svim situacijama života kada mi je bila uskraćena sloboda odlučivanja, a slijedila sam savjete opakih i zato kušala duboku bol i patnju. Autor je molio, opraštao i blagoslivljao! – svoju je radost našao u Zakonu Gospodnjem. Snaga pravednika proizlazi iz intime njegova bića – ima unutarnju radost koja osnažuje njegovu orijentaciju. Tvoja riječ: Blago žednima i gladnima pravednosti…, budi čežnju u mojem srcu da i ja budem takvom 171

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

i u tako ekstremnim situacijama, u kakvoj se zatočenik kninske tamnice našao.

Molitva. Bože, hvala ti za ovu tvoju riječ, koju si mi dao na razmatranje. Molim te, oprosti mi na svim mojim ljutnjama zbog toga što drugi nisu ispunili moja očekivanja. Molim te, operi njihova srca koja sam zarobila i tvrdoglavo progonila vlastitim očekivanjima, a moje srce učini tako čistim da mogu ispuniti svako njihovo očekivanje. Gospodine, daj mi čisto srce. Srce koje ne progoni, srce koje ne zarobljava. Srce oslobođeno od svakog očekivanja spram bližnjih, jer moja pravda nije tvoja pravda. Pomozi da to nikada ne zaboravim, molim te.

Zahvala. Hvala, Gospodine, što već uslišavaš moju molitvu. Hvala, Gospodine, što već sada, dok ovo izgovaram, srce osjeća novu radost i novo stvaranje. Osjećam, rađaš me na novi život. Kako je lijepo oćutjeti da si uvijek spreman sve oprostiti i novim učiniti. Hvala za milost opraštanja, koja oslobađa. Hvala ti za sve samozatajne molitelje diljem svijeta po kojima nas čuvaš od mnogih zala. Hvala ti za blaženu djevicu Mariju, sv. Josipa, sve anđele i svete. Hvala ti što me svakoga dana iznova rađaš u novoga čovjeka.

172

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

5.

Blago milosrdnima Meditacija svjedočanstva Divota od života!

Molitva pred meditaciju. Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.

Predmet meditacije. Svjedok je prepoznao životno poslanje na koje ga Bog poziva. Odazvao se bez zadrške i svim svojim bićem. Rezultat toga neizrecivi su plodovi ljubavi i djela koja je Bog po njemu činio. Naučio je u svakom čovjeku prepoznavati Krista, posebice u siromasima. Osjećam ovaj pomak ljudskoga srca kao meni još uvijek nedoživljenu ljubav, ali ipak u nutrini doživljavam s njim njegov usklik: Divota od života!

Riječ Božja. Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti?… Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova? Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila. (Jak 2, 14.20-22) Razmatranje. Rad je izvor velike radosti, blagoslovljeno sredstvo za rast i napredak. Nameće se pitanje: Čiju slavu tražim u svom radu i postupanju, i da li u svojim izborima prethodno nastojim steći ispravnu nakanu, želju, i ispravan cilj? Razmišljam o svim situacijama kada to kod mene tako nije bilo, i o svim razlozima zbog čega tako nije bilo.

Nameće se odgovor: svaki put kada sam odbila prinijeti na žrtvenik svojega sina Izaka i odlučila voditi se vlastitom pameti, svojim željama, ići svojim putem, ne tražeći ili zanemarujući volju Očevu, rad se pretvarao u mukotrpnost probijanja s mnogim protivštinama. Promišljam i o svojem odnosu prema siromasima, napuštenima, usamljenima, zaboravljenima, općenito bližnjima, te kako i koliko sam se angažirala upoznati taj neviđeni svijet.

Molitva. Bože, hvala ti za ovu tvoju riječ, koju si mi dao na razmatranje. Pomozi mi da uvijek čvrsto stojim u volji tvojoj. Daj mi raspoloživo 173

Tr eći dio

* Meditacija blaženstava

srce koje će uvijek i bez zadrške spremno odgovarati na tvoje pozive.

Pomozi mi naučiti prepoznavati tebe u svakom čovjeku. Nauči me u svim situacijama jasno sagledavati da moje spasenje ne ovisi o tome što ja činim. Daj mi milost da srcem prihvatim u cijelosti dar spasenja, da se moja duhovna umrtvljenost nanovo rodi u radost, mir, molitvu, ljubav. Odgovori, Gospodine, na moju žudnju da duboko proniknem i živim tvoju riječ: Blago milosrdnima, jer će postići milosrđe!

Zahvala. Hvala, Gospodine, što već uslišavaš moju molitvu. Hvala, Gospodine, što već sada, dok ovo izgovaram, srce osjeća novu radost i novo stvaranje. Osjećam, rađaš me na novi život. Hvala ti na svakom napredovanju u spoznaji i ljubavi. Hvala ti što si mi dao okusiti koliko si dobar Gospodin, koliko ljubiš mene i svakoga čovjeka. Hvala ti što me i dalje pozivaš za svojega suradnika i što me na tom putu nikada ne ostavljaš samu. Hvala ti za sve moje pretke, obiteljsku molitvu, milost zajedništva. Toliki beskraj mogućnosti i ljepote stvorio si za mene, da bih bez prestanka mogla samo klicati: Divota od života! Hvala ti.

174

Meditacija blaženstava s osvrtom na svjedočanstva vjernika

6.

Blago čistima srcem Meditacija svjedočanstva Stvoreni smo za velika djela

Molitva pred meditaciju. Duše Sveti, oživi sve što je u mojem srcu mrtvo i podigni ga na novi život. Učini da budem ljubav po tvojoj ljubavi, radost koja obasjava i tamo gdje je tama, mir koji će širiti tvoj miomiris. Molim te.

Predmet meditacije. Dramatično iskustvo patnje, duše i tijela! Kao da je duševna bol prouzročila onu tjelesnu. U takvom stanju čovjek ne vidi smisao života. Bol i žalost potpuno mu prekrivaju vidike. Najteže se tada suočiti sa samim sobom, sa svojom bijedom, sa svojim rasulom, kako kaže autorica. Jednom to ipak valja učiniti. Kaže: … puna jada i bespomoćnosti, raspadala sam se pred Gospodinom. Očito je nužno potpuno umiranje sebi i onomu ljudskom, da bi čovjek kriknuo iz dubine napaćene duše i zazvao pomoć. Takav vapaj rastvara Nebo i rađa novi život. Ono što Bog čini, obuhvaća cijelu osobu! Poslije sve izgleda drugačije. Iskustvo Božje ljubavi kida lance ovisnosti, liječi dušu i tijelo te daje iskusiti da smo Bogu dragocjeni, vrijedni, važni, posebni. S Bogom sve ima smisla, a smisao daje radost životu. Zato autorica počinje i završava svjedočenje s iskazom radosti i hvale. Usmjereni na kušnje i borbe života, malo kad pridajemo radosti ono mjesto koje ona zaslužuje.

A Bog nas upravo na radost poziva!

Riječ Božja. Tko će uzići na Goru Jahvinu, tko će stajati na svetom mjestu njegovu? Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. (Ps 24, 3-5) Razmatranje. Riječ Božja potiče nas na radost. Iskusila sam da zahvaljivati znači imati potpuno povjerenje: Bog vodi moj život. On dopušta samo ona događanja koja služe mojoj nutarnjoj izgradnji, izlječenju i oslobođenju, da se po meni i mojim snagama baš ništa ne događa, već da je jedini Bog taj koji sve čini, a ja sam samo produžena ruka Njegova, ako dam svoj pristanak. Iz toga pristanka i gledanja Boga kako 175

Z a kl j uč na m išl j e nja r ec e nz e nata Jubilejska godina milosrđa osobita je prigoda za Isusove učenike da pokažu kako znaju komu su povjerovali (2 Tim 1, 12) te da su, zahvaljujući putokazima s Gore blaženstava, otkrili Put dobrote, milosti i krotkosti. Knjiga Putokazi sreće, plod je uma i srca mnogobrojnih autora i suradnika koji su Tominim duhom provjere i traženja otkrili veliko blago koje sada povjeravaju čitateljima. Priključimo im se u prepoznavanju tih putokaza i usvajajmo Isusove ustavne odredbe, propise i zakone koje je izgovorio na Gori blaženstava. Neka ova razmišljanja učvrste vjeru našu da smo ovdje prolaznici i putnici, a naš život koracanje žurno. I dok slijedimo spomenute putokaze, koji nas vode k Putu, prikladno je ponavljati sa sv. Augustinom: Nemirno je srce naše dok u Gospodinu ne otpočine. (Ispovijesti, I.,1,1) nadbiskup dr. sc. Želimir Puljić predsjednik Hrvatske biskupske konferencije

Svako istinsko bavljenje znanošću vodi prema vjeri, misao je i velikanâ Crkve: svetoga pape Ivana Pavla II., blaženoga Alojzija Stepinca, kao i najvećih svjetskih znanstvenika. Prije 14 milijarda godina, u trenutku stvaranja svemira nezamislivim velikim praskom (u početku bijaše svjetlost), Bog je stvorio također i prirodne zakone (u početku bijaše riječ) koji vladaju u materijalnom svijetu. Pred tim prirodnim zakonima čovjek-istraživač sve se više divi Stvoritelju: i u onom što može razumjeti, i u onom što nadilazi mogućnosti dubljega razumijevanja, kao što je fizika atoma, deterministički kaos i šifra života – genom. Tako čovjek, sa svojim iskušenjima, i vrlinama, i slobodom sve više osjeća koliko je malen pred nedokučivim Božjim čudesima i pred Božjom ljubavi. I osjeća poniznost, skromnost i divljenje.

Poruke blaženstava, koje se iščitavaju iz ovoga vrhunski pripremljenoga priručnika, univerzalne su. Neizmjerno su značajne i korisne svim ljudima. Svi težimo postignuću sreće koja se očituje u ljubavi, radosti i miru. Čestitam svim autorima i suradnicima koji su osmislili i stvorili ovo veliko djelo. akademik Vladimir Paar Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Čitajući iznimno nadahnuto djelo Putokazi sreće, ilustrirano impresivnim umjetničkim slikama, slijedeći Blaženstva, Svjedočanstva vjernika, Meditaciju blaženstava, Plodove Duha Svetoga i Pogovor, susrećemo se s biserom u literaturi na temu sreće. Quid amino satis? Doživljaj sreće postaje imperativ u dominantnoj kulturi materijalizma i relativizma. Izolirana od duhovnoga poimanja svetosti života promiče iluziju civilizacijskoga uzleta uz uvjet zdravlja, ljepote i posjedovanja. Putokazi sreće dotaknut će dušu i srce čitatelja, osvijestiti odsjaj Božje ljubavi i milosti, utisnuti ovisnost o apsolutnoj istini i slobodi izbora. Oblikujući polako svijest o smislu postojanja u svjetlu vjere, u zahvalnosti za zlatnu nit providnosti koja nas tiho i dostojanstveno vodi u sjedinjenje sa Svevišnjim. prof. dr. sc. Jasenka Markeljević Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Cijena 150 kn 

 

ISBN 978-953-11-0989-5