Ova knjiga sustavno prikazuje koncilski pristup temi pučke pobožnosti, početno nesnalaženje teološke misli s njom u razdoblju neposredno nakon Koncila, stanoviti otklon pastorala od pučke pobožnosti, te ponovno otkriće pobožnosti kao teološkoga mjesta i jednoga od dragocjenih oblika življenja vjere. Knjiga zaokružuje koncilsko razdoblje i desetljeće do kraja 20. st., oslanjajući se poglavito na crkvene dokumente i govor Učiteljstva, na rasprave u okviru zasjedanja Biskupske sinode te na tijekove unutar teološke misli. Iako se na našem području pisalo o fenomenu pučke pobožnosti i religioznosti, ova je knjiga ipak novost i osvježenje te obogaćenje naše teološke misli na tome području.