Page 1


Uvodne misli

1


Uvodne misli

Josip Šimić

PUČKA POBOŽNOST U KRŠĆANSKOJ MISLI I NAUKU NAKON DRUGOGA VATIKANSKOG KONCILA

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2019.

3


Pučka pobožnost

Recenzenti: prof. dr. sc. Ante Crnčević dr. sc. Stjepan Čovo

Lektura: Gordana Bašić Kedmenec Korektura: Marijana Jakovljević Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Christian T. Belinc

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d.o.o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1078-5 Tiskano u ožujku 2019. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001021549.

4


Uvodne misli

PREDGOVOR

Ponovni i ubrzani rast zanimanja za pučku pobožnost pojavio se u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, a kao praktični protuodgovor na nesigurnost na praktično-teološkom i pastoralnom, ali i na socijalnom i kulturalnom planu toga vremena, koja je dovela do određenoga gubitka orijentacije na antropološkoj i religioznoj razini. To je ponovno dovelo pučku pobožnost u povlašten položaj kao sredstvo za navještaj kršćanske poruke na evangelizacijskom, pastoralnom i katehetskom planu. Točnije, to je otvorilo konkretne putove za pastoralnu praksu na pučkoj razini. Istraživanje, analiza i promišljanje koje susrećemo u ovom djelu (knjizi) nastoje dovesti u sklad socio-religioznu analizu sa crkvenim učenjem o pučkoj pobožnosti i djelatnu perspektivu na pastoralnom planu, a izbjeći puku tehničko-znanstvenu analizu. Autor nastoji vrednovati učiteljsku vrijednost brojnih dokumenata o pučkoj pobožnosti kao i rezultate brojnih istraživanja i studija o toj temi na području različitih humanističkih znanosti, poštujući stoljetno pastoralno iskustvo Crkve, kako bi bacio novo svjetlo na fenomen pučke pobožnosti u pastoralnom djelovanju. Takav ga pristup dovodi do hoda u graničnom području između različitih znanosti i izmirivanja njihovih pristupa i rezultata, što zahtijeva određen napor. Autor nastoji predstaviti pučko iskustvo vjere velikog broja vjernika u određenim vjerskim i društveno-političkim kontekstima. Činjenica koju ne smijemo zaboraviti jest nastojanje autora da, koliko je moguće, u analizu uključi i povijesnu pučku religioznu baštinu u njezinoj složenosti, pokazujući tako da u jednom ovakvom istraživanju i analizi treba imati u vidu življenu vjeru naroda Božjega u prošlim vremenima i izvore koji nam o tome svjedoče i pružaju nove pastoralne poticaje. U nastojanju iznošenja povijesnih korijena pučke pobožnosti i njihova ponovnog vrednovanja autor nastoji produbiti koncepte, značenje, izričaje u suvremenomu postkoncilskom vremenu, i to u različitim društvenim kontekstima. 5


Pučka pobožnost

Kako bi razjasnio zamršenost fenomena življene pučke pobožnosti i religioznosti u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća autor donosi različite pokušaje opisa i definiranja pučke pobožnosti na temelju njezinoga suvremenoga vjerničkog prakticiranja. Na kraju pučku pobožnost dovodi u vezu s dvotisućljetnim pravilom i načelom kad je vjera naroda Božjega posrijedi: sensus fidelium, sensus fidei, consensus fidelium.

ZAHVALA Želim zahvaliti subraći prof. dr. fra Anti Crnčeviću i dr. fra Stjepanu Čovi na njihovu čitanju knjige i korisnim savjetima i prijedlozima.

6


Kratice

KRATICE

AA AAS Acta Synodalia AG Anton ASSR BK BogSm CD CEI CELAM CIC 1917 CivCatt Coll Com(I) Com(S) Conc(F) Conc(I) CSEL

Apostolicam Actuositatem, dekret o apostolatu laika II. vatikanskog koncila Acta Apostolicae Sedis, Commentarium officiale, Rim, 1909.Acta Synodalia, Concilii Oecumenici Vaticani II, Typis polyglottis Vaticanis, Vatikan, 1970. Ad Gentes divinitus, dekret o misijskom djelovanju Crkve II. vatikanskog koncila Antonianum, Pontificia universitas franciscana Antonianum, Rim, 1, 1926. Archives de sciences sociales des religions, Pariz, 1973., 18/35 Biskupska konferencija Bogoslovska smotra, Teološki fakultet sveučilišta u Zagrebu Christus Dominus, dekret o pastirskoj službi biskupa u Crkvi II. vatikanskog koncila Conferenza episcopale Italiana Consejo Episcopal Latinoamericano Codex iuris Canonici 1917., Typis polyglottis Vaticanis, Vatikan, 1927. La Civiltà cattolica, Rim, 1, 1850. Collationes, Vlaams tijdschrift voor theologie en pastoraal, Gent, 17, 1971. Communio, Strumento internazionale per un lavoro teologico, Milano1972., 1Communio, Commentarii internationales de ecclesia et theologia, Sevilla, 1968., 1Concilium, Revue internationale de théologie, Pariz, 1965., 1Concilium, Rivista internazionale di teologia, Brescia, 1965., 1Corpus Scriptorum Ecclesiasticorum Latinorum

7


Pučka pobožnost

DACL DEdMÂ DH

DizSoc DizTeol DPPL

Dsp DV EdR ÉglCan EN EncCatt EncIt EncNov EncUniv EphMar EspritVie EstMar EtTrib Études EV FZPhTh

8

Dictionnaire d’ archéologie chrétienne et de liturgie (F. Cabrol – H. Leclercq), Libraire Letouzey et Ane, Pariz, 1924.-1953., 1.1-15.2, Dictionnaire encyclopédique du Moyen Âge, sv. 1-2, Éd. Cerf, Pariz, 1997. DENZINGER-HÜNERMANN, Enchiridion symbolorum, definitionum et declarationum de rebus fidei et morum, 37. izd., Herder, Freiburg/B. – Rim – Beč 1991. Dizionario di sociologia, Ed. Paoline, Rim, 1976. Dizonario teologico, J. B. Bauer – C. Molari, Ed. Cittàdella, Asiz, 1974. SACRA CONGREGATIO DE CULTU DIVINO ET DISCIPLINA SACRAMENTORUM, Direttorio su pietà popolare e liturgia: Principi e orientamenti, Libreria editrice Vaticana, Vatikan, 2002. Dictionnaire de spiritualité, ascétique et mystique, doctrine et histoire. Utemeljio Marcel Viller, Pariz, 1937., 1Dei Verbum, dogmatska konstitucija o božanskoj objavi II. vatikanskog koncila Encyclopédie des religions I-II, Bayard Édition, 1997. Église Canadienne, Montreal 1, 1968. Evangelii nuntiandi, apostolska pobudnica Pavla VI., 8. prosinca 1975., AAS 58 (1976.), 5-76 Enciclopedia Cattolica, Dir. Pio Paschini, Vatikan, 1948.-1954., 1-12, Supplemento 1969. Enciclopedia Italiana di scienze, lettere ed arti. Rim, 1929.-1939., 1-36, Supplemento 37-44, 1938.-1981. Enciclopedia del novecento, Istituto dell’Eciclopedia Italiana, Rim, 1975.-1984., 1-7, Supplemento 8-12 Encyclopaedia universalis, Pariz, 1-(23), 1968.-1986. NA 1, 1985– (23)1988. Ephemerides Mariologicae, Madrid, 1, 1951.Esprit et Vie, Langres, 1, 1969.Estudios Marianos, Madrid, 1, 1942.Etnološka tribina, Zagreb, Godišnjak hrvatskog etnološkog društva Revue catholique d’intérêt général, Publ. des pères de la Compagnie de Jésus, Pariz Enchiridion Vaticanum, Documenti ufficiali del Concilio Vaticano II e della Santa Sede, EDB, Bologna, 1966., 1Freiburger Zeitschrift für Philosophie und Theologie, Fribourg, Švicarska, 1954. -


Kratice

Gr GS Insegnamenti Insegnamenti KKC LessUnivIt LG L’ OR LV(L) Madonna MaisDieu Mar MarEra

MarStud MC Medellín

MilesImm

NA Not NRT

Gregorianum, Commentarii de re theologica et philosophica, Rim, 1920., 1Gaudium et spes, pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu II. vatikanskog koncila PAVAO VI., Insegnamenti, Tipografia poliglotta Vaticana, Vatikan, 1963.-1978., 16. sv. IVAN PAVAO II., Insegnamenti, Tipografia poliglotta Vaticana 1979.–2005., 27. sv. Katekizam Katoličke Crkve, HBK, Prijevod i slog GK, Zagreb, 1994. Lessico Universale Italiano, Istituto dell’Enciclopedia Italiana, Rim, 1968.-1981., 1-24 Lumen gentium, dogmatska konstitucija o Crkvi II. vatikanskog koncila L’ Osservatore Romano, giornale quotidiano politico religioso, Vatikan Lumière et Vie, Revue de formation et de réflexion théologiques, Lyon, 1951., 1/1La Madonna, peridico ufficiale per gli Atti del Comitato per l’Anno Mariano, Rim, 1953.La Maison Dieu, Revue de pastoral liturgique, Pariz, 1945., 1Marianum, Ephemerides Mariologiae, Rim, 1939., 1The Marian Era, World Annual of the Queen of the Universe, publisher M. Hegener, editor M. A. Habig, Franciscan Herald Press, Chichago 1960. 1Marian Library Studies, Dayton (Ohio), 1, 1953. Marialis cultus, apostolska pobudnica Pavla VI., 2. veljače 1974., AAS 66 (1974.), 113-168 La Iglesia en la actual transformación de América Latina a la luz del Concilio. Segundo Consejo Episcopal Latinoamericano, Medellín, 1968, Izd. Paulinas, Bogotá, 1968. Miles Immaculatae, Rivista trimestrale di cultura mariana e di formazione kolbiana, Centro internazionale della Milizia dell’Immacolata, Rim, 1965.Nostra aetate, deklaracija o odnosima Crkve s nekršćanskim religijama II. vatikanskog koncila Notitiae Congregationis pro cultu Divino et disciplina sacramentorum, Vatikan, 1965., 1Nouvelle revue théologique, Centre de documentation et de recherche religieuses de la Compagnie de Jésus, Namur – Bruxelles

9


Pučka pobožnost

NuovDizLiturg NuovDizMar NuovDizTeol OT

Nuovo dizionario di liturgia, a cura di D. Sartore e A. M. Triacca, Ed. Paoline, Cinisello Balsamo (Milano), 1993. Nuovo dizionario di mariologia, a cura di S. De Fiores e S. Meo, Cinisello Balsamo (Milano), 1985. Nuovo dizionario di teologia, a cura di G. Barbaglio e S. Dianich, Ed. Paoline, Rim, 1982. Optatam Totius, dekret o odgoju i izobrazbi svećenika II. vatikanskog koncila

Obnovljeni život, Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, Zagreb

PAA

Pontificium Athenaeum Antonianum

PAMI

Pontificia Academia Mariana Internationalis, Rim

Phase

Phase, Revista de pastoral litúrgica, Instituto superior de litúrgia de Barcelona, 1963., 1-

PL

Patrologiae cursus completus, Series latina, ed. Migne J. P., Pariz, 1844.

PO

Presbyterorum ordinis, dekret II. vatikanskog koncila o službi i životu svećenika

PresPast

Presenza Pastorale, Azione cattolica Italiana, Rim, 1938.-2000.

Puebla

La evangelización en el presente y en el futuro de América Latina. Tercera conferencia general del Consejo Episcopal Latinoamericano, Puebla 1979., Izd. CELAM, Bogotá, 1979.

QLP

Questions liturgiques et paroissiales, Louvain, 1919., -

RassTeol

Rassegna di Teologia, Rim, 1966., -

RegnoDoc

Il Regno-Documenti, quindicinale di attualità e documenti, Izd. Dehoniane, Bologna RHE Revue d’histoire ecclésiastique, Louvain, 1900., 1RevThéolLouv Revue théologique de Louvain, Louvain-la-Neuve, 1970., 1RicStSocRel Ricerche di storia sciale e religiosa, Rim, 1972., 1RivClerIt Rivista del Clero Italiano, Rim, 1920., 1RivDiocesTorino Rivista Diocesana Torinese, ufficiale per gli atti dell’Arcivescovo RivLi Rivista liturgica, Padova, 1914., 1RivPastLit Rivista di pastorale liturgica, Brescia, 1963./64., 1RivTeolMor Rivista di teologia morale, Bologna, 1969., 1/1RSR Recherches de Science Religieuse, Pariz, 1910., 1Sales Salesianum, Pontificio Ateneo Salesiano, Torino, 1939., 1SC Sacrosanctum Concilium, konstitucija o liturgiji II. vatikanskog koncila SE Synodus Episcoporum

10


Kratice

SlBož StEcum StFran Strom sv. Teol TeolEspir TLi UR VĐSB VidEsp VidRel

Služba Božja, Liturgijsko-pastoralna revija Makarska/Split 1960.Studi Ecumenici, Istituto di Studi ecumenici S. Bernardino, Venezia, 1983.Studi Francescani, Firenca, 1914., 1Stromata, San Miguel 21, 1965. svezak Teología, Buenos Aires, 1962., 1Teología Espiritual, Valencia, 1957., 1Tijdschrift voor Liturgi, Hekelgem, 1919./20., 1Unitatis redintegratio, dekret o ekumenizmu II. vatikanskog koncila Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije Vida Espiritual, Carmelitanos, Bogota (Kolumbija) Vida religiosa, Misioneros del Corazón de Maria (Claretianos), Madrid, 1967. -

11


Pučka pobožnost

12


Uvodne misli

UVODNE MISLI

U drugom poglavlju konstitucije Lumen gentium (LG) II. vatikanski koncil definira Crkvu kao narod Božji, koji ima zajedničko svećeništvo1 i osjećaj vjere2. Takav način promišljanja drži narod Božji djelatnim subjektom Crkve i u Crkvi. Kao jednu od glavnih zadaća naroda Božjega Koncil navodi kultualnu zadaću, u kojoj se živeći vjeru ostvaruje liturgijska i izvanliturgijska dimenzija katoličkoga bogoštovlja. Izvanliturgijska pobožnost ostvaruje se u pobožnim vježbama3, kojima pripada i onaj dio katoličkoga izvanliturgijskog bogoštovlja koji nazivamo pučka pobožnost. Pučka pobožnost, posebno ona marijanska, doživjela je procvat u dva pretkoncilska desetljeća, koja su bila označena različitim slavljima i događanjima, posebno obnovom marijanskih i uvođenjem marioloških kongresa, a sve je kulminiralo proglašenjem dogme Marijina uznesenja 1950. i Marijanskom godinom 1954. U vrijeme održavanja Koncila i neposredno nakon njega nekima je ovaj procvat pučke pobožnosti općenito, a posebno one marijanske, izgledao previše trijumfalistički, neutemeljen i posve pretjeran. Zato su uslijedile kritike koje su držale da u obnovi vjerničkog života, teološkog promišljanja i posebno bogoštovlja Crkve, treba ne samo kritički promotriti pretkoncilske oblike pučke pobožnosti nego ih čak i odstraniti iz crkvene pobožnosti. Koncilska obnova bogoštovlja bila je uz to usredotočena na obnovu liturgije. Oni koji su bili silno zaokupljeni provođenjem koncilske obnove, posebno obnovom liturgije, često su izvanliturgijsku pobožnost, umjesto da je usklade s liturgijom, ne samo ostavljali po strani nego su je i oštro kritizirali te jednostavno »izbacivali« iz crkvene uporabe. 1

Usp. LG 10: »(…) Sacerdotium autem commune fidelium et sacerdotium ministeriale seu hierarchicum (…)« (moji kurzivi).

2 Usp. LG 12: »(…) mediante supernaturali sensu fidei totius populi (…) Illo enim sensu fidei, qui a Spiritu veritatis excitatur et sustentatur (…)« (moji kurzivi). 3

Usp. SC 13: »Pia populi christiani exercitia (…)« (moji kurzivi).

13


Pučka pobožnost

Sve izraženija upozorenja i briga učiteljstva postaju razumljivi, jer se u to vrijeme govori i piše o krizi življene vjere, krizi teologije i pretjeranom odbacivanju pučke pobožnosti. Kriza je, čini se, bila puno više u teorijskoj viziji koncilske obnove kod pojedinih teologa i predstavnika pretkoncilskih obnoviteljskih pokreta, kao i lokalnih provoditelja koncilske reforme (tj. župnika i njihovih suradnika), negoli u življenju vjere naroda Božjega, preko liturgijskog i izvanliturgijskog bogoštovlja. Kriza ipak nije dotaknula srce crkvenog života, a to je vjera naroda Božjeg, posebno ona življena u liturgijskim slavljima i u izričajima pučke pobožnosti. Možemo ustvrditi s E. Toniolom4 da, kada je posrijedi marijanska pučka pobožnost, kako je pokoncilsko razdoblje puno pozitivnih prigoda. Crkveno učiteljstvo, posebno pape, u pokoncilskim desetljećima koje želimo istražiti i proučiti, nastojalo je poticati ispravnu pučku pobožnost, posebice marijansku, dajući joj nove poticaje.5 Istinska nakana učiteljstva bila je obnova liturgijske i izvanliturgijske pobožnosti, pošavši od koncilskih uputa izraženih u Konstituciji o liturgiji 6. Kad se govori o pučkoj pobožnosti, najuzvišenije mjesto u njoj zauzima pobožnost prema Bogu, priznavanje Božjeg milosrđa, njegove providnosti i čovjekoljublja iskazanog u Isusu Kristu, zatim pobožnost prema Bogorodici, te potom svetcima i anđelima. Tijekom četrdeset pokoncilskih godina Crkva je često progovarala o pučkoj pobožnosti. O tome svjedoče brojni papinski dokumenti, homilije i nagovori. O pučkoj pobožnosti raspravljala su i zasjedanja Biskupske sinode (dalje SE), posebno treće 1974. godine. Imamo i brojne dokumente kongregacija i drugih vatikanskih ureda. O ovoj temi progovorio je i CELAM, brojne nacionalne biskupske konferencije, a i pojedini biskupi. Ciljevi istraživanja Naš cilj je analizirati različite dokumente koji su progovorili o pučkoj pobožnosti, počevši od konstitucije o liturgiji SC 1963., pa do objave DPPL 2002.

4 Usp. E. TONIOLO, »Maria nella vita della Chiesa dal Concilio ad oggi«, Maria nel culto della Chiesa. Tra liturgia e pietà popolare. Uredio R. Falsini, izd. Opere Regalità, Milano, 1988., 7. 5

Usp. J. ŠIMIĆ, »Marijanska pučka pobožnost u učenju Crkve poslije Koncila«, Sveta Marija, izd. SlBož, Makarska, 1990., 33–51.

6

Usp. SC 9: »Sveto bogoslužje ne ispunja svu djelatnost Crkve.«; SC 12.: »Duhovni se život ipak ne sastoji samo od sudjelovanja u svetom bogoslužju.« i SC 13.: »Veoma se preporučuju pobožne vježbe kršćanskoga naroda, samo ako su usklađene s crkvenim zakonima i propisima, pogotovo kad se vrše po nalogu Apostolske Stolice.«

14


Uvodne misli

Prvo upozorenje o podcjenjivanju i odbacivanju pučke pobožnosti općenito bilo je izneseno na zasjedanju druge konferencije CELAM-a u Medellínu 1968., a i sam papa Pavao VI. upozorava na to u svojoj propovijedi u marijanskom svetištu La Bonaria u Cagliariu 1970. On je u svojem pontifikatu neprestano nastojao oko obnove marijanske pobožnosti, kako to i sam ističe u uvodu marijanske pobudnice Marialis cultus 1974.7 Odmah nakon već spomenutih dokumenata, neki drugi crkveni dokumenti počeli su uviđati svu pogrešnost stava onih koji su se negativno postavili prema pučkoj pobožnosti. O tome govore i dokumenti koji slijede nakon papine propovijedi u Cagliariu: katehetski direktorij Ad normam decreti 1971. i direktorij o pastoralnoj službi biskupâ Ecclesiae imago 1973. Naše istraživanje posebnu pozornost želi posvetiti 1974. i 1975. godini, jer su u tim godinama objavljene dvije papinske apostolske pobudnice: o obnovi marijanskog kulta – Marialis cultus (MC) 1974. i potrebi evangelizacije suvremenog svijeta – Evangelii nuntiandi (EN) 1975. O evangelizaciji i prikladnim pastoralnim sredstvima same evangelizacije raspravljalo je i treće zasjedanje SE 1974. ističući potrebu pastoralnog vrednovanja i oživljavanja pučke pobožnosti kao prikladnog sredstva evangelizacije, posebno one marijanske. Pobudnica EN jest plod analize trećeg zasjedanja SE 1974. Ovo razdoblje izabrao sam upravo zato što je uz papinske dokumente, homilije, nagovore i poruke, označeno zasjedanjima SE 1974., 1977., 1985., 1987. i SE američkih biskupa 1997., kao i dokumentima vatikanskih kongregacija i drugih ureda. Ono je također označeno različitim dokumentima CELAM-a: posebno drugim zasjedanjem u Medellínu 1968., dokumentom o pučkoj pobožnosti 1976., trećim zasjedanjem u Puebli 1979. i četvrtim zasjedanjem u Santu Domingu 1992. Različite nacionalne biskupske konferencije progovorile su, na neposredan ili posredan način, o našoj problematici, a dotaknut ćemo se poslanica filipinske, hrvatske, kolumbijske, ekvatorske, meksičke i peruanske biskupske konferencije. U ovom istraživanju prije svega želim u četrdesetogodišnjemu pokoncilskom razdoblju ispitati doktrinarne temelje pučke pobožnosti u različitim dokumentima i izjavama crkvenog učiteljstva. Ovo istraživanje ima nakanu ostvariti više ciljeva koje otkrivamo u dokumentima i izjavama crkvenog učiteljstva u pokoncilskom razdoblju. U tom smislu, kao prvi cilj, najprije ćemo vidjeti koncilske stavove izražene u konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium (SC), kako bismo vidjeli je li moguće govoriti o pučkoj pobožnosti posebno pošavši, barem posredno,

7

Usp. MC Uvod, AAS 66 (1974.), 113.

15


Pučka pobožnost

od koncilskih stavova. Zato je potrebno analizirati koncilske stavove o liturgiji i pobožnim vježbama. Drugi cilj našeg istraživanja jest analizirati, točnije istražiti, u pokoncilskom razdoblju međusobne doticaje i prožimanja između papinskog učiteljstva i drugih subjekata crkvenog učiteljstva: sinodalnog, dikasterijalnog i biskupskih konferencija, pa i nekih mjesnih biskupa. Diskusiju o pučkoj pobožnosti nakon koncila otvorio je dokument drugog zasjedanja CELAM-a u Medellínu 1968.: La Iglesia en actual transformación de América Latina a la luz del Concilio. Analizirat ćemo i opći katehetski direktorij Ad normam decreti 1971. i direktorij o pastoralnoj službi biskupa Ecclesiae imago 1973. Apostolsku pobudnicu MC 1974. analizirat ćemo podrobno u petom poglavlju. Isto tako, proučit ćemo treće zasjedanje SE 1974. koje je imalo radni dokument De evangelizatione mundi huius temporis i koje je puno raspravljalo o pučkoj pobožnosti – pučkoj religioznosti kao prikladnom sredstvu evangelizacije. Analizirat ćemo apostolsku pobudnicu EN 1975. kako bismo vidjeli da je ona, iako papinski dokumenat, zapravo plod trećeg zasjedanja SE 1974. Pavao VI. uzeo je sinodalne dokumente i sažeo ih u ovu pobudnicu. Vidjet ćemo i što o pučkoj pobožnosti kaže četvrto zasjedanje SE (1977.). Ovi dokumenti imali su velik utjecaj na crkveno učiteljstvo na mjesnoj razini, tj. na dokumente različitih biskupskih konferencija. Analizirat ćemo i dokumente CELAM-a prije trećeg zasjedanja u Puebli 1979., posebno Iglesia y religiosidad popular en América Latina 1976. Posebnu pozornost posvetit ćemo dokumentu iz Pueble: La evangelización en el presente y en el futuro de América Latina 1979. Spomenut ćemo i neke poslanice različitih prije spomenutih biskupskih konferencija. Kod nekih se dokumenata vidi velik utjecaj dviju papinskih pobudnica – MC i EN 48, kao i SE 1974. Treći cilj našeg istraživanja bit će detaljna analiza apostolske pobudnice MC, pomoću koje ćemo nastojati otkriti kako je papa Pavao VI. odlučio provesti reformu i obnovu pučke pobožnosti, posebno one marijanske. Kada povežemo stavove iznesene u MC s brojem 48 pobudnice EN i mnogim stavovima sinodalnih otaca na trećem zasjedanju SE 1974., otkrivamo svu važnost naše problematike, posebno onu kritičku, koja u prvom desetljeću poslije koncila prati pučku pobožnost. Da bismo bolje razumjeli nakanu Pavla VI., iznijet ćemo i neke njegove nagovore i poruke iznesene u različitim prigodama. To će nam pomoći u nastojanju analiziranja pokušaja obnove pučke pobožnosti kako je to Pavao VI. naumio provesti, ostajući vjeran uputama zacrtanim u dokumentima II. vatikanskog koncila: SC i LG VIII. Četvrti cilj istraživanja jest analiza brojnih dokumenta Ivana Pavla II. i nekih njegovih homilija i nagovora. Isto tako, analizirat ćemo i dokumente vatikanskih 16


Uvodne misli

kongregacija i drugih vatikanskih ustanova u vrijeme papinstva Ivana Pavla II., zaključno sa DPPL 2001. Već na početku svoga pontifikata papa Ivan Pavao II. progovorio je o pučkoj pobožnosti 1979., u apostolskoj pobudnici Catechesi tradendae u br. 54, u homilijama u Zapopánu u Meksiku 1979., u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio 1980., u svetištu Belem u Brazilu 1980. Nakon toga u nagovoru biskupima Basilicate i Apulije 1981., u nagovoru biskupima Seville i Granade 1982., kao i u raznim drugim prigodama poslije, kako ćemo vidjeti. U prigodi 25. obljetnice proglašenja konstitucije SC Ivan Pavao II. u apostolskom pismu Vicesimus quintus annus 1988., također govori o pučkoj pobožnosti. Potom slijede dokumenti: apostolska poslanica Dies Domini 1998., apostolska posinodalna poslanica La Iglesia en América 1999., apostolsko pismo Novo millennio ineunte 2001. i poruka Vi rivolgo con piacere upućena 21. rujna 2001. sudionicima plenarne skupštine Kongregacije za božanski kult i disciplinu sakramenata, u prigodi dovršenja DPPL. O pučkoj pobožnosti govore i različiti dokumenti vatikanskih kongregacija i drugih ureda: Kongregacija za nauk vjere progovara o našoj temi u naputku o teologiji oslobođenja Libertatis conscientia 1986.; Kongregacija za bogoštovlje u okružnici Il santo padre 1987. i u dokumentu Orientamenti e proposte per la celebrazione dell’anno mariano 1987.; tajništvo SE 1987. progovara o pučkoj pobožnosti u popisu pitanja i tema za sedmo zasjedanje SE 1987., iznesenim u Post Disceptationem; Međunarodna teološka komisija u dokumentu De fide et inculturatione 1988.; Kongregacija za evangelizaciju naroda u dokumentu Le giovani chiese 1989.; Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u naputku Varietates legitimae 1994.; Kongregacija za klerike u općem direktoriju o katehezi Concilium Vaticanum II 1997.; Tajništvo SE u prijedlozima za Američku SE u Elenchus finalis propositionum Placet ut 1997.; Središnji odbor za proslavu jubileja 2000. u Calendario dell’anno santo 2000, 1998.; Papinski savjet za kulturu u dokumentu Il processo di incontro 1999.; Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u naputku Liturgiam authenticam 2001.; Papinska komisija za kulturna dobra Crkve u okružnom pismu La Pontificia Commissione su »La funzione dei musei ecclesiastici« 2001. i Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u DPPL 2001. Peti cilj našeg istraživanja jest istražiti nazivlje upotrebljavano u različitim dokumentima i izjavama; pokušati potražiti definiciju ove stvarnosti koju Crkva naziva pučka pobožnost. U ovom pokušaju otkrit ćemo različite opise i pokušaje definiranja. Analizirat ćemo i različite oblike pučke pobožnosti, iznijeti sve pozitivne elemente, ne zaboravljajući podvrgnuti kritici one negativne. Šesti i završni cilj našeg istraživanja bit će pokušaj teološke analize nastanka različitih oblika pučke pobožnosti. U tom smislu poći ćemo od naroda Božjega, 17


Pučka pobožnost

koji je locus theologicus vjere i svakog bogoštovlja, pa tako i pučke pobožnosti, i pokušati vidjeti možemo li ovdje govoriti o stoljetnom načelu Crkve sensus fidei – consensus fidelium, tj. susrećemo li ga – može li se govoriti o tome javlja li se i u kojoj se mjeri pokazuje i ostvaruje u narodu Božjem – kod nastajanja raznih oblika pučke pobožnosti.

18


Uvodne misli

1


Profile for Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Pučka pobožnost  

Ova knjiga sustavno prikazuje koncilski pristup temi pučke pobožnosti, početno nesnalaženje teološke misli s njom u razdoblju neposredno nak...

Pučka pobožnost  

Ova knjiga sustavno prikazuje koncilski pristup temi pučke pobožnosti, početno nesnalaženje teološke misli s njom u razdoblju neposredno nak...

Profile for kshr