KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina LVI
Broj 1/603
Siječanj 2025. Cijena 3,00 €
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost«
Glavna urednica: Maja Petranović
Uređuje: uredničko vijeće
Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović
Izdavač:
Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14
Za izdavača: Stjepan Brebrić
Kontakti:
E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr
Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr
Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.
Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434
Rukopise i slike ne vraćamo.
Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva.
Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić
Račun:
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
Godišnja pretplata: 29,00 €
Inozemstvo: Zainteresirane molimo da se jave na e-mail pretplata@ks.hrili broj telefona 01 6349 044
Časopis je objavljen uz potporu Grada Zagreba
Stare novine – novi papir
Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju.
neka nam ova jubilarna godina koju smo otpočeli bude svima prilika za oživljavanje nade! Na tom našem putu, kao hodočasnika nade, Papa nas hrabri i nadahnjuje riječima: »Na kršćanima je ovu prekrasnu krjepost prenijeti u svijet, u odlučujućem trenutku za čovječanstvo. (…) Nada je naše sidro i naše jedro. Neka nas ona povede na hodočašće prema izgradnji bratskijeg svijeta koji sanjamo, u kojemu dostojanstvo čovjeka prevladava nad svim podjelama i u skladu je s majkom Zemljom. Hodočašće života ne plovi uvijek mirnim vodama. Puno puta osobna iskustva i svjetski događaji zahtijevaju apel na nadu s većim intenzitetom. U pomorskom žargonu 'sidrom nade' naziva se ono sidro koje neki brodovi drže u rezervi kako bi izveli hitne poteze koji im omogućuju stabilizaciju tijekom oluja. S njime izlazimo na 'otvoreno more', prema budućnosti koja je nepoznata, ali nas vidi za kormilom. Još jednom pozivam sve muškarce i žene dobre volje neka budu, među svakidašnjim ruševinama svijeta, neumorni graditelji nade; da budu svjetlo dok sunce tamni; da budu svjedoci suosjećanja dok okolo vlada rastresenost; da budu puni ljubavi i pažljivi usred raširene ravnodušnosti.« (Papa Franjo, Nada nikada ne postiđuje. Hodočasnici prema boljem svijetu, Kršćanska sadašnjost, 2025.)
Dragi čitatelji, Urednica
Hodočasnici nade jer nada ne razočarava
PIŠE: ANTE JERKOVIĆ
Ako ne znaš što je bilo… Ako ne znaš, milo moje, upitaj heroje.
M. P. T.
Ideja o obnovi starosaveznih jubileja zaživjela je u Katoličkoj Crkvi 1300. godine kada je tadašnji papa prvi put proglasio jubilej te pozvao kršćane da osnaže svoju vjeru sakramentalnim životom, praksom oprosta i hodočašćima na grobove apostolskih prvaka. Premda se na početku jubilarna godina proglašavala i živjela svake pedesete godine, od 1450. godine redovita jubilarna godina svakih je dvadeset i pet godina. Stoga i ova 2025. godina biva jubilarna. Dakako, jubilarna u odnosu na pretpostavljenu godinu Kristova utjelovljenja i rođenja.
Taj neshvatljivi događaj Božjeg utjelovljenja potaknuo nas je da vrijeme računamo do tog događaja i nakon njega. Stoga nas jubilej ponajprije podsjeća na Božju ljubav i želju da Bogu zahvalimo svojom ljubavlju. No govori nam istodobno i o važnosti prostora i vremena te nas potiče da svoju ljubav živimo u konkretnom prostoru i vremenu imajući na pameti, u srcu i molitvama sva vremena, sve prostore i sve ljude. Jer se kršćanska ljubav ne da ničim ograničiti.
Osim molitve za cijeli svijet, molit ćemo i za našu Katoličku Crkvu. Naime, ove godine je jubilej 1700. obljetnice održavanja Nicejskoga sabora, prvoga ekumenskog koncila u povijesti Crkve. Premda je povod za održavanje Nicejskoga sabora bio težak i mučan, a imao je i dugotrajne posljedice, ipak je taj sabor progovorio snagom apostolskog nauka i nadahnuća Duha Svetoga. Posebno valja spomenuti vjerovanje koje je sastavljeno u Niceji, a dopunjeno u Carigradu, a koje molimo na svakoj nedjeljnoj i blagdanskoj misi. To vjerovanje, koje većina od nas ne zna izmoliti samostalno, molimo svom snagom vjere u zajedništvu s drugim ljudima. I jasno nam pokazuje smisao i snagu Crkve. Kada ja posustanem, drugi mi pomognu i nastavljamo zajedno dalje. Kada drugi posustane, ja mu pomognem i nastavljamo zajedno dalje. Crkva je zajedništvo. U tome je njezina ljepota i snaga.
Dakako, Nicejski sabor meni je jako drag i zato što je na njemu kao jedan od sudionika bio i sv. Nikola. Onaj sv. Nikola koji djeci donosi darove. A njegov intervent na Nicejskom saboru do danas je poticaj na ozbiljno promišljanje.
2025
2. 1700
Osim molitve za cijeli svijet i za Crkvu, u ovoj godini jubileja molit ćemo i za hrvatski narod. Naime, potaknuti veličanstvenim obilježavanjem 1000. obljetnice hrvatskoga kraljevstva, što je proslavljena 1925. godine, i mi ćemo u svojim srcima i molitvama oživjeti uspomenu na našu slavnu i čistu prošlost kojom se možemo diviti i nadahnjivati se na njoj. Nadam se da ćemo i na vani to pokazati.
Jer stih hrvatske himne da svoj narod Hrvat ljubi može se čitati na dva načina. Možemo ga razumjeti kako Hrvati doista vole svoj narod, ali može se i čitati da barem Hrvati ljube svoj narod. Nevjerojatno je koliko je još u hrvatskoj javnosti prisutna mržnja prema svemu hrvatskome. Mržnja koja se iskazuje lažima i prešućivanjima.
Stoga je zadaća i ovoga jubileja da Hrvati zavole svoj narod. Posebno djeca. Budući da ih škola ni mediji ne uče ljubavi prema domovini, ostaje da ih, kao i u vremenima diktatura, tome uče obitelji. I Crkva. Molimo da Hrvati napokon upoznaju sebe. Da hrvatska javnost, školstvo, mediji, kultura i politika doista budu hrvatske. Jer nema napretka bez domoljublja i rodoljublja.
Osim molitve za cijeli svijet, Crkvu i Hrvatsku, u župi u kojoj imam sreću živjeti i sudjelovati proslavit ćemo i pedesetu godišnjicu ustanovljenja župe. I već smo započeli proslavu za taj naš jubilej. Prisjećamo se svih ljudi koji su u našu župu utkali svoje talente i svoje vrijeme. Na poseban ćemo se način prisjetiti mukotrpnog nastojanja da iziđemo iz novozagrebačkih katakombi te da, unatoč protivljenjima, sagradimo svoju crkvu i pastoralni centar. A protivljenja su, usput budi rečeno, bila u XXI. stoljeću kad smo već navodno živjeli u slobodi i demokraciji. I u navodnoj slobodi ispovijedanja vjere. Toliku količinu laži sustavno iznošenih u medijima vjernici moje župe podnijeli su baš katolički. Bez mržnje i uzvraćanja
zla, s molitvom na ustima, ljubavlju u srcu i krunicama u rukama. Kada bi trebalo nekome pokazati kako živi zajednica vjernika, ja bih ih pozvao na svoju župu i rekao: Dođite i vidite! Gledajte molitvene i sve druge zajednice župe. Gledajte zajedništvo i ljubav. Gledajte kako je crkva lijepa i uredna. Slušajte molitvu različitih molitvenih zajednica. Slušajte župnikove propovijedi i obavijesti. Slušajte mlade naše župe. Dođite i vidite.
Osim što je ovo jubilej cijeloga svijeta, Crkve, hrvatskoga naroda i naše župe, ova godina je i moj osobni jubilej. Sv. Jeronim napisao je knjigu De viris illustribus u kojoj je donio životopise 135 velikih ljudi koje je iznjedrila Katolička Crkva. Prvi na popisu je sv. Petar, a zadnji je sv. Jeronim. Tako i ja, budući da sam kao i on Dalmatinac, ova promišljanja završavam vlastitim jubilejom. Godine 1985. objavljena je moja prva pjesma i evo već četrdeset godina pišem želeći svjedočiti svoju katoličku vjeru, nadu i zahvalnost. Sv. Jeronim sebe je uvrstio u knjigu jer je bio svjestan svoje veličine. Ja sebe uvrštavam svjestan da postoji svijet u kojem postoji Crkva, da postoji Crkva u kojoj živi i hrvatski narod, da u hrvatskoj Crkvi postoji i moja župa, a u župi postojim ja te da i o meni ovisi kakva će biti moja župa i o mojoj župi ovisi kakva će biti Crkva u Hrvatskoj i o hrvatskim katolicima ovisi kakva će biti Crkva i o Crkvi ovisi kakav će biti svijet. Zato živimo kao hodočasnici nade jer nada ne razočarava.
Najvažnije stvari na svijetu postigli su ljudi koji su se nastavili truditi kad se činilo da više nema nade.
Kinezi za destinacije za odmor najradije biraju planine ili velike urbane centre, kao i gradove s bogatim kulturnim sadržajem i dugom povijesti, gdje uživaju u razgledavanju svojih povijesnih građevina i lokaliteta koji su ključni za razumijevanje nastanka njihove civilizacije. Povijesno važna mje-
sta poput Pekinga, Xi’ana ili Hangzhoua privlače milijune domaćih turista. Ti su gradovi simboli kineskog identiteta, a odlazak na Kineski zid gotovo da je dužnost svakoga pravog domoljuba. Ipak, posljednjih se godina bilježi sve veći interes za odmorom i na moru. No nije dovoljno imati samo sunce i more. Otok
Zhujiajian Strait Bridge je most koji povezuje otok Zhoushan i otok Zhujiajian. Otvoren je 1999. godine i bio je to prvi veliki most preko mora u istočnoj Kini. Godine 2011. otvoren je projekt proširenja mosta, a novi most paralelan sa starim mostom nazvan je Guanyin most. Most je dugačak 2907 metara i s njega puca pogled na more i otoke u Zhoushan arhipelagu.
Zhujiajian u Zhoushan arhipelagu pravi je primjer toga. Otok je poznat po Međunarodnom festivalu skulptura od pijeska, glazbenom festivalu, bogatom lokalnom kulturom i gastronomijom. Naravno, otok obiluje i predivnim plažama i s pu-
PIŠE: ANTONIJA PUTIĆ
Na otoku Zhujiajian možete uživati u predivnim pješčanim plažama, od koji su najpoznatije Nansha i Dongsha plaže. Mnogi parovi ovdje uživaju u romantičnim zalascima sunca, a posebno je lijepo kada su dani malo tmurni i ispunjeni maglom. Zrake sunca probijaju se do mora i tvore očaravajuću igru svjetlosti na površini.
Jedan od najpopularnijih festivala na Zhujiajianu je Međunarodni festival skulptura od pijeska koji se ove godine održao 25. put. Festival se održava na Nansha plaži, području koje okružuju šume, vidikovci, restorani i luksuzni smještaj. Izrade pojedinih skulptura mogu trajati tjednima, a zlatni pijesak koji se nalazi na plažama idealan je za izradu skulptura. Omiljena je to zanimacija svima koji posjete otok, ne samo umjetnicima koji dolaze na festival. Jako popularan je i East China Sea Music Festival, glazbeni festival koji privlači tisuće posjetitelja. Glazba koja se izvodi je raznolika, nastupaju bendovi, DJ-evi, suvremeni umjetnici, u sklopu festivala organizira se i noćna tržnica, kao i sportski sadržaji poput odbojke na pijesku.
no sunčanih dana. Ovaj peti po veličini otok u arhipelagu ima površinu od 74 četvorna kilometra, a u Kini ga zbog iznimne ljepote opisuju i kao biser usred mora. Pijesak na obalama Zhujiajiana ističe se svojom posebnom zlatnom nijansom, a koji mnogobrojnim plažama daje jedinstven izgled. Plaže se protežu na više od 6000 metara, a najpoznatija je plaža Nansha na kojoj se i održava festival skulptura izrađenih od pijeska. Plaža Dongshan najbolji je izbor za uživanje u zapanjujućem pogledu na zalazak sunca i surfanje. Ovdje je otvoren prvi centar za učenje surfanja u Kini, a osim surfanja, na otoku možete naučiti plivati, ali i pecati. Otok obiluje i biciklističkim stazama, planinarskim putevima, prostorima za rekreaciju. Na otoku je 2021. godine otvoreno novo turističko
naselje Guanyin selo, koje autentično dočarava drevnu arhitekturu i način života regije. Gosti tu mogu uživati u tradicionalnim vrtovima, jezercima, i čak 130 soba koje su namještene replikama tradicionalnog namještaja, ali uz udobnost modernog sadržaja. Otok nudi i luksuzne hotele, a sve je više i malih apartma-
na. Turisti željni potpunog mira mogu se odmoriti i u kampu, koji je također sve popularniji izbor za smještaj, pogotovo u ljetnim mjesecima.
Mnogi turisti dolaze u ovaj dio Kine i zbog iznimne gastronomske ponude, a ribarska sela nude turistima priliku da i sami probaju upecati ribe za ručak ili
Dongsha, Nansha, Qiansha, Lisha i Qingsha plaže uokvirene su zelenim brežuljcima i čistim plavim morem, stvarajući slikovito okruženje. Svaka plaža okružena je rtovima koji tvore prirodne uvale, s bujnim šumama koje grle pješčane obale. Plaže su poznate po finom, zlatnom, čistom pijesku, koji je rijedak duž kineske obale. Ali i po crnim oblutcima.
Nacionalni park Daqingshan na kineskom znači ‘veliko zeleno brdo’, a park je često obavijen maglom i oblacima. Kinezi tvrde da je upravo u te dane najbolje ići vidjeti park i popeti se na najviši vrh Qingshan na 378,6 metara nadmorske visine. S Qingshan vrha se čini kao da oblaci padaju u more koje okružuje otok. Vožnja kroz glavnu cestu pruža divan pogled na otočje, a na mnogim se dijelovima nalaze vidikovci s kojih puca pogled na beskrajno plavetnilo i susjedne otoke. Posjetitelji mogu uživati u zlatnom pijesku plaže Niuto, a tu su i predivni grebeni Maotiao i stijene Peng’an. Sve su to lokacije koje privlače zaljubljenike u prirodu i fotografiju. Park Zhujiajian Daqingshan poznat je po neobično oblikovanim planinama i velikom kamenju koje kao da izranja iz planina i šuma.
Kao slikovito odmaralište, Zhujiajian je poznat po svojemu prirodnom krajoliku, prostranomu plavom moru, svježem zraku i zlatnim pješčanim plažama. Do Zhujiajian otoka može se doći autobusom iz susjednih gradova, Ningboa, Hangzhoua i Šangaja. Otok ima i zračnu luku i redovite linije s gradovima u Kini, od studenoga vozi i redovita linija iz Hong Konga.
večeru. Ribarsko selo Zhangzhou nudi i smještaj s pogledom na more i brodove, ali i izvrstan izbor morskih plodova.
Zhujiajian je poznat i po uzgoju slasnih lubenica, koje svakako treba probati kad ste ovdje. Otok nudi i vegetarijansku pre-
Otočni turizam razvija se kroz četiri glavne tematske cjeline: plaže i skulpture od pijeska, prirodnu bioraznolikost, život i kulturu ribara koji tu žive tisućama godina, te bogatu budističku tradiciju. Na otoku turisti mogu posjetiti brojne budističke hramove, ali i posjetiti Putuoshan College of the Buddhist Academy of China. Akademija je otvorena 2010. godine, stil gradnje oponaša arhitekturu samostana iz razdoblja Tang dinastije, Akademija zauzima površinu od oko 200 000 kvadratnih metara. Cjelokupni dizajn temelji se na simetriji centralne osi, a ogroman kompleks podijeljen
hranu i to zahvaljujući činjenici da se na otoku nalazi i Budistička akademija te novotvoreni kompleks Guanyin Fajie.
je na različite funkcionalne zone, uključujući međunarodni konferencijski centar, hotel, hramove, administrativni centar, vrtove, jezerca, učionice, restorane za osoblje i studente, kampus. Biblioteka, koja čuva više od 50.000 knjiga, otvorena je i za posjetitelje. U neposrednoj blizini nalazi se novi kompleks Guanyin Fajie, otvoren 2021. godine posvećen budističkoj kulturi i tradiciji, a posebno Guanyin, božici milosrđa. Impresivni budistički kompleks pravi je primjer najsuvremenije tehnologije i tradicije, a na čak devet razina donosi priču o Guanyin.
Pitanje izbora
Povjerimo li Bogu naše odluke, uvijek smo na dobrom putu, koliko god se neizvjesnim činio!
Moja se djeca, poput većine njihovih vršnjaka, jako vesele čokoladnim jajima koja sadrže poklončić iznenađenja. Većinom su to teško odredivi predmeti čije slaganje zahtijeva veću umješnost i pribranost od onih kojima ja raspolažem, a zanimanje za igranje tom igračkicom traje znatno kraće od procesa njezinog sastavljanja. Kad god na polici trgovine vidim čokoladno jaje, padne mi na um školovanje mojeg potomstva. Odgovara davnašnjem sloganu pod kojim su se ta čokoladna jaja plasirala na našem tržištu – puno je iznenađenja! Prilagodba školskim obvezama mojim sinovima nije išla načinom i tempom koji sam zamislila. Ne znam zapravo kakve sam predodžbe o tome imala, ali nisam računala s mnogim izazovima s kojim smo se do sada susretali. Sigurno je samo kako ne manjka trenutaka u kojima se suprug i ja hvatamo za glavu nad slobodnim tumačenjem obveza, načina i rokova njihova izvršenja kojem se priklanjaju naši školarci. Doći na vrijeme kući poslije nastave ili se bez dogovora s roditeljima zadržati na igralištu? Uljudno se ponašati u razrednoj zajednici ili se upustiti u istjerivanje pravde šakama i ružnim riječima? Razborito raspolaganje džeparcem ili stihijski pohodi kioscima pod geslom »Ima se, može se!«? Nije jednostavno donijeti pravu odluku pred tolikim mogućnostima koje se pred nama prostiru. Odabiri koje su pod utjecajem trenutnih nagnuća spremni načiniti naši svojeglavi, avanturama skloni potomci nas roditelje potiču na zahvalne molitve Bogu na tomu što njihovi odabiri do sada nisu iznjedrili neku krajnje lošu posljedicu.
Poticajni razgovori o vrlinama poput odgovornosti, urednosti, marljivosti te važnosti dobrih odabira i uzročnoposljedičnih nizova koji mogu imati trajne posljedice svednevice su na repertoaru naših obiteljskih soareja. Rekla bih kako naša roditeljska nastojanja u konačnici luče dobar učinak, premda su naši sinovi iskazali junački otpor konvencionalnim
školskim običajima i normama. Na početku prvog razreda naš stariji sin, slobodni mislilac vođen snom izmigoljiti sustavu u koji se osjećao stiješnjen, suočio se s podugom »pridikom« svoga oca. Sretna što nije moj red na odgojne nagovore, povukla sam se sa scene događaja. Po završetku očinske puke, nezadovoljni me prvoškolac našao i pozvao na red ozbiljnim i strogim tonom: »Mama, kad si se udavala zar nisi imala nekih drugih prilika? Nije bilo boljeg izbora za muža?« Posve zbunjena pitanjem, zamolila sam za pojašnjenje: »Što nedostaje mom mužu? Prilično sam zadovoljna svojim odabirom.« Prvijenac
PIŠE: SANI GILJA
povrijeđenog ponosa bio je kritički raspoložen: » Zašto, recimo, nisi izabrala nekog manje strogog muža?« Ne sjećam se točno svojeg odgovora, no objasnila sam mu kako sam muža odabrala skroz svojevoljno unatoč silnoj strogosti kojom se odlikuje u odnosu prema sinovima koji ne pišu zadaće. Prvijenac, koji uvijek teži iscrpnim obrazloženjima, želio je znati još kako sam znala da je tako, po njemu prilično neobičan izbor, dobar za mene. Uvidjevši priliku za nastavak združene roditeljske akcije »Usmjerimo klince Dobru«, dala sam sve od sebe kako bih prvijencu pojasnila važnost razlučivanja izbora koji donose dobro od onih koji vode u pogrešnom smjeru. Slobodna volja i pregršt mogućnosti odabira koji nam se nude neki put će se učiniti teškim bremenom osjetljivijoj savjesti. Pridodajmo tomu nepromišljenost ili impulzivnu narav i posljedica odabira može biti teža i dugoročnija no što bismo željeli. Osobito je teško odvagnuti odluke koje se čine podjednako dobrima. Duhovni poziv ili obiteljski život? Poslovi koji se nude u podjednako perspektivnim poduzećima. Odabir između škola ili fakulteta za koje pokazuješ jednaku nadarenost. Teško je proći život bez ijedne odluke nad čijom smo se posljedicom barem malo zamislili i zapitali se bi li bilo bolje da smo odabrali drugačije. Sinu sam dala jednostavan »recept« zbog kojeg ja više ne zdvajam nad ničim: usrdna molitva Duhu Svetomu za dar razboritosti i mudrosti. Za sada se čini da ću ga još koji put morati podsjetiti na taj »recept«, ali sigurna sam u jedno: povjerimo li Bogu naše odluke, uvijek smo na dobrom putu, koliko god se neizvjesnim činio!
Zemlja na ugaru
PIŠE: s. VERONIKA MILA POPIĆ
Tkivo našega života čini i iščekivanje, a u njemu obnavljanje životne plodnosti, sijanje i žetva. Čekanje. Nada. Logika sjemena u prirodnome ritmu godišnjih doba. Rast do ploda što pretpostavlja protok vremena protkan strpljivošću. Ponajprije, da bi sjeme - zakopanoproklijalo i izraslo, potrebna je plodna zemlja. A plodnost se ne pretpostavlja, jer često protokom godina i kultivacije raznoraznih nasada, zemlja našega života istroši se te je potrebna njezina obnova, odmor. Tako, ratari poznaju jednu drevnu metodu obnavljanja plodnosti: ostaviti zemlju na ugaru. Nekoliko je oblika ovog postupka. Zemljište se može ostaviti neobrađeno, korišteno samo za ispašu stoke - to je jalov ugar. Ili, može se obrađivati bez sijanja te ga time jače izložiti vlazi, zraku, toplini i mrazu, i zemljišnim bakterijama - to je crni ugar. Moguće je zemljište zasijati nekom ugarnom biljkom, hranjivom za tlo, što nazivamo »zelenom gnojidbom«. Red, poslušnost zakonitostima ovoga procesa- koji u prirodi traje deset godina - a uz to i poslušnost godišnjim dobima, ishodit će plodnost zemlje po čekanju, koje nipošto nije pasivno. Uvijek se sa
zemljom i na njoj nešto događa. I u našem životu dakle dođu vremena obnavljanja plodnosti čekanjem, pitanjima, pozivom da neko naše životno zemljište ostavimo na ugaru. Sazrijevanje je to unutarnjega života: poslanja, prosudbi, osjećaja, dojmova, odnosa s Bogom i ljudima… Rađanje nove životne jasnoće u tišini zime kada nam mirniji, drugačije oblikovani dani donose jalov, crn ili zelen ugar naše nutrine. Taj se proces događa i da ga sami previše ne tražimo i stoga nas može i iznenaditi te - jer ga ne prepoznajemo - potaknuti tjeskobu, dosadu, bezvoljnost ili frustraciju. Korisno je tada podsjetiti se na to kako se osjećamo čekajući u redovitostima svagdašnjice. Što činimo? O čemu razmišljamo? Što za nas znači čekati s povjerenjem umjesto iščekivati bezvoljno? Sjetimo se i siromaha. Oni uvijek, doista uvijek, moraju na sve čekati: u redovima za hranu, za odgovor na upite za zaposlenjem ili smještajem, liječničkom ili socijalnom pomoći… Gorak kruh materijalnoga siromaštva i napuštenosti samo dodatno produljuje čekanje.
I, što učiniti u okolnostima neumitnoga životnog ugara, koji uključuje određeno nečinjenje i dugo čekanje na odgovor na pitanja? Glasoviti austrijski pjesnik Rainer Maria Rilke, u svojim Pismima mladom
postajanja umjetnikom. Rilke piše: »Tu ne postoji mjerenje vremena, tu ne vrijedi godina, a ni deset godina nije ništa. Biti umjetnikom znači: ne računati i ne brojiti; sazrijevati kao stablo, koje ne goni svoje sokove, nego smireno stoji u proljetnim olujama ne plašeći se da nakon njih ne bi moglo doći ljeto. Ono ipak stiže. Ali stiže samo strpljivima, koji ovdje stoje kao da je vječnost pred njima, tako bezbrižno mirni i široka duha. Svakodnevno to učim, učim to u boli kojoj sam zahvalan: strpljenje je sve!« Uz Rilkea, i priroda nas uči - naš poučak o ugaru. Obrađuj zemlju života, ali ne sij dok ne dođe vrijeme i prepoznaš pravo sjeme Riječi koje u tebi nalazi plodno tlo. Svoju zemlju, kad za to dođe vrijeme, ostavi kakvom jest. Miruj. Neka ono što je već u njoj - a dobro je i trajno - donosi plodove: čini dobro drugima, jer dobrota odmara, obnavlja i donosi plodnost tvome životu! Svoju njivu zasij kulturama koje hrane zemlju: njeguj vrline i kreposti, njeguj strpljivost - smireno stajanje u proljetnim olujama koje će slijediti, u bolima koje su dragocjene - kao da je vječnost pred tobom. A uistinu i jest. Vječnost je i s tobom i pred tobom. Uska vrata je otvaraju.
