Kana, kršćanska obiteljska revija, rujan 2021.

Kršćanska obiteljska revija

OBITELJSKI SAVJETNIK Godina LII

Rujan 2021.

9 | 566

Cijena 13 kn

NOVA ŠKOLSKA GODINA DJEČJIM OČIMA

Ivan Šarčević

Bog ili bogatstvo don Lush Gjergji

Svetica života i ljubavi – Majka Terezija Martina Vuk-Grgić

Moralni stres RAZGOVOR: prof. dr. sc. Stjepan Baloban

Nemojmo zaboraviti, evanđelje je trajni poziv na promjene!

U spomen Josip Grbac

Cijepljenje – čin ljubavi?

Tonči Tadić

Povratak Kabula u 13. stoljeće

Stjepan Lice

Živio sam u vrijeme fra Bonaventure Dude

O, kako je govorio fra Bonaventura Duda!

85 kn

U proslovu ove knjige Stjepan Lice pomalo suzdržano piše da smisao ovih stranica nije predstaviti fra Bonaventuru Dudu na sustavan način, nego pokušati prikazati kako se on u svojoj iskričavosti i utišanosti odrazio i nastanio u njegovu životu i njegovoj duši, posvjedočiti o njegovim tragovima zauvijek utisnutima u putove kojima prolazi.

FORMAT: 13,50 x 20 cm; meki uvez; 90 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

110 kn

A N S E L M

G R Ü N

Blaga slova dobre rijeci za cijeli zivot

Anselm Grün majstor je umijeća riječi. Njemu uvijek iznova uspijeva uputiti dobre riječi ljudima u svim lijepim, ali i tamnim vremenima njihova života – dobre riječi koje osnažuju i štite, koje pomažu i iscjeljuju i prate čitatelja na njegovom životnom putu.

FORMAT: 16 x 21,5 cm; meki uvez; 244 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina Broj Rujan Cijena

LII 9/566 2021.

13 kn

Osnivač:

Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 6 3 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.

Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo.

Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva.

Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba

Dragi čitatelji, evo nas u rujnu, nakon kratke ljetne stanke. Nadam se da je ljeto mnogima donijelo barem malo odmora i odmaka od godišnje kolotečine. Neizvjesnost, problemi i izazovi nisu nestali, možda smo se samo uspjeli bolje ili lakše nositi s njima.

Pred vama su kao i uvijek tekstovi koji svjedoče aktualne probleme i raznovrsne teme koje će Vas potaknuti na razmišljanje i pomoći vam u kršćanskom razumijevanju i djelovanju.

U današnjem glasnom svijetu i vremenu, kada se u nas vrlo lako uvlači imperativ nadglasati druge svojim stavovima i »istinama«, kako u medijskom prostoru tako i na osobnim razinama, stavljam pred vas misao iz knjige »Zrenje riječi« s. Veronike Mile Popić. »Diskretan čovjek izgovorenim riječima ne želi izazivati razdor, ne ogovara!

Svoje riječi prosijava sitom dobra i ljubavi nadasve. A potom i mudrosti. I stoga, ne bismo li bili diskretniji, ne bismo li čuvali svoje riječi te riječi i postupke svojih bližnjih, moramo, dakle, biti ‘više kod sebe’, gospodari vlastitih misli, riječi i djela. Više ljudi promišljeni, više ljudi umjereni. Više ljudi – svoji. Više ljudi Dobrom vođeni.« (Zrenje riječi, KS, Zagreb, 2021.)

I ovim brojem Kana nastoji da svi budemo više ljudi – svoji; više ljudi Dobrom vođeni! Želim vam ugodno i plodonosno čitanje!

Iz sadržaja Smrt stručnosti Krešimir Cerovac str. 12

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo

I muslimani slave Dan žena Martin Svilanović str. 26

vodu i energiju.

Rujan

2021.

3

Obljetnica

Svetica života i ljubav (5. obljetnica kanonizacije)

Ostavština Majke Terezije: novost i aktualnost

Ž

ivot i djelo Majke Terezije ima dva izvora koja su pripremila ovaj veliki dar za Katoličku Crkvu i svijet: Tradicija i obiteljsko iskustvo, kao i albanska nacionalna vjekovna tradicija koja se temelji na gostoprimstvu, darežljivosti i brizi za druge, koji su se sveli na ove važna načela: kruh, sol i srce, kao i Kuća je Božja i gostova, dakle sakralnost gostoprimstva i međuljudskih odnosa, kao preduvjet stvaranja zajednice i zajedništva među ljudima, koja se danas formulira ovako: jedinstvo u različitosti.

Dugovjekovno kršćanstvo iz apostolskih vremena, mučeništvo, iskustvo kršćanskog života u obiteljskom i župnom okruženju, koja se temelji na Isusovim riječima: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40), koju naša Majka Terezija znade, prihvaća, živi i svjedoči svima, kao odnos, vezu, život za Boga – Ljubav i Čovjeka – brata ili sestre.

Njezin je život bio znakovit i značajan za sve ljude bez razlike na vjeru, boju, kastu, 10

Piše: don Lush Gjergji

dob jer je snagom vjere i nadahnućem ljubavi nadišla sve granice, bila je iznad svih da bi bila i ostala Majka svima, kao Svetica života i ljubavi. Taj sveopći svijet temelji se na vrijednostima života svakog čovjeka, koji poprima ukus, sadržaj, puninu i ljepotu, sam u ljubavi. Majka Terezija shvatila je i prihvatila, živjela i svjedočila da je Bog sveopći i dobri Otac svih ljudi, izvor života i ljubavi.

Dosljedno takvoj vjeri, ona je živjela i svjedočila ovo: Što Bog meni daruje, život i ljubav, ja uzvraćam Njemu, po svakom čo-

NADA – neprestano djelovanje s ljubavlju i za ljubav, za ljude bez nade, s načelom: »Tamo gdje je život u opasnosti, moramo biti mi.« LJUBAV – žrtva i darivanje sebe svima, bez poštede i očekivanja zasluge, biti i ostati Svetica ljubavi. Ljubav, koja čini život lijepim, radosnim, punim smisla i sadržaja...

Univerzalna Majka za život i ljubavi Poslanje Majke Terezije jest univerzalna ljubav prema životu; mjesto djelovanja je svijet, cijelo čovječanstvo; metodologija je kršćanska ljubav; svrha osloboditi se be Njezin je život bio smislene i razarajuće patnje; način potznakovit i značajan za puno i slobodno sudjelovanje u njihovu životu, gdje je povlašten Isus koji danas sve ljude bez razlike na pati u napuštenim i odbačenim osobama. vjeru, boju, kastu, dob, Nitko u povijesti čovječanstva, kao ni u jer je snagom vjere i kršćanstvu, nije započeo takvo djelo, bez nadahnućem ljubavi ijednog isključivanja, nacionalnog, vjernadišla sve granice, bila skog, društvenog, klasnog, i samo je ona, a preko nje Bog, uspjela ujediniti sve: buje iznad svih da bi bila i diste, hinduiste, muslimane, kršćane, ateostala Majka svima, kao iste, agnostike, snagom vjere i nadahnuSvetica života i ljubavi. ćem ljubavi, potvrđujući, prihvaćajući, služeći i ljubeći u svakom čovjeku svoga vjeku bratu ili sestri, po djelotvornoj ljubavi. bližnjega, brata ili sestru, još više, Isusa Temelji života Majke Terezije konkreti- samoga. zirani u njezinim djelima jesu: vjera, nada i ljubav.

Patnja – blagoslov, a ne prokletstvo VJERA – za Majku Tereziju jest traže- Patnja, bijeda, siromaštvo, guba, kao i svanje Boga u čovjeku i čovjeka u Bogu, u sva- ka druga teškoća, nije prokletstvo ili osukom vremenu i prostoru na svijetu, nikada da Božja, nego milost, prilika za svjedočene razdvajajući Boga od Čovjeka ni Čovje- nje naše ljubavi prema Bogu, u tim ljudima ka od Boga. koji i dalje pate, ali bez nekog smisla i saGodina LII br. 9/566

avi – Majka Terezija

držaja. Ona je vidjela, prepoznala, služila i voljela Isusa Krista u onima koji više nisu imali ljudski lik, govoreći ovako: Siromasi nam daju priliku služiti i voljeti Isusa koji pati u njima... Mir svijetu dolazi preko siromašnih ljudi. Oni su to prisiljeni biti, dok smo mi siromašni za ljubav Kristovu i kada bismo bili slični i jednaki njima po patnji, siromaštvu... Prava ljubav je uvijek žrtva i davanje.

Potpuno i besplatno darivanje Okosnica njezina života i djela jest besplatno i potpuno darivanje, uvijek s ljubavlju i zbog ljubavi, s radošću i zahvalnošću. Često je govorila ovako: Ako ništa drugo ne možeš dati drugima, onda barem osmijeh, jer on ne košta ništa, a daje mnogo... Radost mora biti blago našeg života... Svaki put kad Rujan

2021.

susretnete Isusa Krista u siromasima, nasmijte se. Ako se ne želite nasmijati Isusu u siromasima, bolje ne izlazite van, ili se vratite brzo u samostan...

Tako je najsiromašnija na svijetu, Majka Terezija, više od drugih pomogla svijetu siromašnih, ne samo financijski, nego najviše duhovno i moralno, jer se darovala besplatno i potpuno, s radošću i Božjom ljubavlju po čovjeku. Tri okosnice i poruke glase: bez ljubavi i žrtve, život nema smisla; samo će ljubav spasiti svijet; djela ljubavi djela su mira i ostaju svjedočanstvo i duhovna poruka Majke Terezije svima nama. »Kontemplativne usred svijeta« Ovima se želi reći da su Misionarke Ljubavi, potpuno posvećene Bogu, kroz mo-

litvu, meditaciju, klanjanje, pokoru, i, kao posljedica takvog života, djeluju u svijetu s ljubavlju na djelu, prema načelu: Sve za Isusa, u Isusu i s Isusom.

Majka Terezija je govorila: Ako prepoznajemo, volimo, služimo, hranimo se Isusom Kristom samo u misi i euharistiji, to je premalo. Mi molimo, meditiramo, klanjamo se, sudjelujemo na misi, primamo Isusa u euharistiji, kako bismo mogli nastaviti ovo »druženje« po »stolu brata ili sestre«. Ako tražimo i služimo Isusu u našim siromasima, tada smo kontemplativne usred svijeta.

Zbog svega ovoga naša Majka Terezija bijaše i dugo će ostati u povijesti čovječanstva i Katoličke Crkve, »peto« živo evanđelje, evanđeoska novost, Misionarka Ljubavi, Majka svijeta, patnje, a sada Svetica života i ljubavi.

11

Vrijeme i riječ

Bog na strani malenih i izgubljenih

Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.

U

današnjem je vremenu važno biti utjecajan, moćan ili barem slavan. Evanđelje stavlja naglasak na sasvim drukčiji životni stav. Malenost u međusobnim odnosima reflektira se na odnos prema onima koji su izgubili vjeru ili koji se traže.

Biti najmanji Isusov Govor o Crkvi započinje pitanjem njegovih učenika o tome tko je najveći u kraljevstvu nebeskom, a Isus im kao uzor postavlja dijete i poziva ih na poniznost.

Nakon toga ih upozorava da moraju paziti da ne bi sablaznili ili prezreli nijednoga od onih najmanjih, potom izgovara sljedeću prispodobu: »Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih« (Mt 18,12 – 14).

Nakon pitanja svojih učenika o tome tko je najveći, Isus ih poučava da je to pogrešno pitanje. Pravo je pitanje kako biti naj38

Piše: Darko Tepert

(Ez 34, 16)

manji. Vjernik mora biti poput djeteta ako želi ući u kraljevstvo nebesko i mora se poniziti ako želi biti najveći u kraljevstvu nebeskom. Dijete je postavljeno kao uzor ako

Vjernik se mora sjetiti da Isus od njega traži da bude malen i ponizan kao dijete. Svaki je vjernik pozvan da bude malen pred Bogom i malen pred ljudima oko sebe, ne samo u Crkvi nego i u društvu. To je najbolja kršćanska pozicija. je ovisno o svojim roditeljima. Ono bez njih ne može. Tako se i Kristov učenik mora poniziti najprije pred Gospodinom, a onda i pred svojom zajednicom. Na kraju Isus samog sebe uspoređuje s djetetom. Biti malen i ponizan isto je kao biti Krist.

Isus potom želi naglasiti da takvi maleni i ponizni uživaju osobitu Božju zaštitu.

U novozavjetnom načinu govora sablazan

označuje onu situaciju u kojoj se nekoga navodi da posrne, osobito da posrne u vjeri ili mu se pak onemogućuje pristup vjeri.

On i dalje govori svojim učenicima, onima koji su u kasnijoj Crkvi viđeni kao stupovi Crkve, pa stoga njih i upozorava da budu pažljivi prema onima čija vjera možda nije snažna ili čija je vjera jednostavna. Sudbina onoga koji bi naveo nekoga na otpad od vjere, na posrnuće u vjeri, jest oganj vječni.

Bog je uvijek na strani malenih i nemoćnih pa se zato nijednoga od njih ne smije prezreti. Ovdje se, zasigurno, može i mora prepoznati odgovornost teologa i bibličara, ali i svećenika i svih vjeroučitelja, koji moraju voditi brigu o vjeri malenih i onih koji možda nisu dovoljno poučeni u vjeri. Naravno da nedovoljno poučene treba poučiti, no pritom valja paziti da im se ne razruše temelji na kojima mogu graditi svoju vjeru.

Povlastica izgubljenih Isus nastavlja ovu temu kad govori o zalutaloj ovci. Da bi naglasio važnost problema, on započinje pitanjem: »Što vam se čini?« Ono treba potaknuti učenike na razmišljanje. Slika stada i ovaca kojom je oslikan Božji narod bila je prisutna već u Starom zavjetu. Osobito je to vidljivo kod proroka Godina LII br. 9/566

Ezekiela (Ez 34). I ondje se spominju ovce koje su u gorama (Ez 34, 6), a Bog osobno kaže: »Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno« (Ez 34, 16). Čini se da se Isusova prispodoba nadahnjuje upravo na ovom starozavjetnom tekstu.

Ipak, ondje, kao i u drugim sličnim starozavjetnim tekstovima, uvijek je riječ o cije­lom stadu o kojem se ovaj božanski pastir brine. Ideja o devedeset i devet ostavljenih ovaca i o potrazi za jednom zalutalom Isusova je novost. Očito je riječ o članovima zajednice, Crkve, koji su zalutali i za kojima valja poći u potragu. I oni su ovdje viđeni kao oni maleni koje se ne smije prezreti.

Devedeset devet ovaca ostaje »u gorama«. Gore označuju nesigurno okruženje.

Pastir ostavlja glavninu stada u nesigurnim okolnostima, dok traži onu jednu zalutalu.

On tako postupa jer su one ipak zajedno.

Ona jedna i osamljena u većoj je opasnosti.

I danas bi pastiri u Crkvi, prije svega biskupi i svećenici, najviše truda trebali ulagati u one koji su na rubu vjere ili koji ne vjeruju.

Vjernici su ionako uvijek zajedno i sigurni te im ne treba stalno utvrđivati vjeru.

Nije jasno iz Isusove prispodobe zašto je jedna ovca zalutala. Iz prethodnoga se konteksta čini da je zalutala zbog ponašanja ostalih članova zajednice. Ipak, pastir Rujan

2021.

ne traži krivce, nego traži zalutaloga. Kako se vidi iz završetka prispodobe, pastir je ovdje sâm Gospodin, ali Gospodin koji od svojih učenika zahtijeva nasljedovanje.

Velika radost zbog nalaska zalutale ovce pokazuje kolika je vrijednost svakoga pojedinog člana zajednice. Nitko u Crkvi nije beznačajan, a osobito su vrijedni oni koji zalutaju. Njima treba biti usmjerena sva pozornost zajednice.

Katkad mi, vjernici, hvatamo svoje pozicije u Crkvi. I nije tu riječ o onim pozicijama gdje će tko sjediti na misi, nego je riječ

Bog se ne skriva onima koji ga traže Bog svojom prisutnošću prati iskreno traženje u koje se upuštaju osobe i skupine da pronađu potporu i smisao svome životu. On živi među građanima promičući solidarnost, bratstvo, želju za dobrim, istinu, pravdu. Ta se prisutnost ne smije neprirodno stvarati, već treba biti otkrivena i pronađena. Bog se ne skriva onima koji ga traže iskrena srca, premda to čine nasumce, na neodređen i nejasan način. (papa Franjo, Apostolska pobudnica Radost evanđelja, 71).

o tome tko će imati više utjecaja, tko će biti važniji, tko će biti bliže nekomu tko slovi kao duhovni autoritet, tko će primiti više časti i tko će biti ugledniji. Vjernik se mora sjetiti da Isus od njega traži da bude malen i ponizan kao dijete. Svaki je vjernik pozvan da bude malen pred Bogom i malen pred ljudima oko sebe, ne samo u Crkvi nego i u društvu. To je najbolja kršćanska pozicija.

Nekomu se može činiti da će ga u stavu poniznosti drugi iskorištavati, da će njegova slabost i poniznost biti drugima poticaj da ga još snažnije gaze. Tada se valja sjetiti da je Bog na strani poniženog i potlačenog i da, kako to Isus kaže u Evanđelju, njegov anđeo uvijek gleda lice Očevo. Kad čovjek poput Isusa dragovoljno prihvati poniženje, bliže je Ocu. Vjernik bi se pred ovom prispodobom uvijek morao pitati je li među onih devedeset devet ovaca ili se lakše prepoznaje u onoj jednoj, izgubljenoj. Ako mu se kada dogodi da osudi vjernika koji kaže nešto što se ne slaže sasvim s istinama vjere, vjerojatno je među onih devedeset devet ovaca. Ako mu se kada dogodi da ogovara nekoga tko se udaljio od vjere, vjerojatno je među onih devedeset devet ovaca. Ako mu se kada dogodi da svisoka promatra nekoga tko tek traži svoju vjeru i nije baš sve razumio, vjerojatno je među onih devedeset devet ovaca. A je li to doista tako? Zapravo, baš tada čovjek postaje ona jedna ovca koja je zalutala. Zalutao je od prave kršćanske vjere čim osuđuje brata ili sestru. Čim ogovara, daleko je zalutao. Ako svisoka promatra drugoga, potrebna mu je pomoć da se vrati. Zapravo se svi pokatkad nalazimo i u jednoj i u drugoj ulozi. Važno je to prepoznati. Čovjekova svijest da je i on kadšto zalutala ovca pomoći će mu da ima razumijevanja za druge zalutale. Pomoći nekomu tko je zalutao jest Božje djelo. To je važnije negoli održavati neke uobičajene skupove ili pohađati redovite zajednice ili družiti se s onima za koje se zna da su dobro i da su čvrsti.

Pri pomaganju drugima da nađu pravi put važno je sredstvo molitva. Koliko je to moguće, treba biti blizu zalutaloj osobi ili osobi koja se traži. Treba imati razumijevanja. Poput Isusa, valja suosjećati. I uz sav trud i djelovanje drugih vjernika, nečiji povratak vjeri uvijek je Gospodinov uspjeh, a ne ljudski.

39

Izlog Kršćanske sadašnjosti

U spomen velikom bibličaru T

Božo Lujić Biblijsko svjetlo vjere na putu života: Biblijske teme vezane uz egzistenciju suvremenog čovjeka Kršćanska sadašnjost: Biblica 22, Zagreb, 2018.

42

rećeg lipnja ove godine, na Tijelovo, iz tijela se iselio veliki bibličar Božo Lujić, ostavivši bogatu duhovnu baštinu. U nizu bibličara franjevaca on se ističe nastojanjem da Bibliju učini egzistencijalno važnim i prepoznatljivim govorom suvremenom čovjeku. Biblija i jest Knjiga u pravome smislu riječi koja govori svevremenu i nenadoknadivo važnu poruku budućnosti. Potrebni su ljudi poput autora ove knjige koji će nam onodobnost biblijskih korijena učiniti razumljivom i aktualnom.

Božo Lujić rodio se u Osječku kod Donje Dubice 1946. Nakon osnovne škole u zavičaju, pohađa klasičnu gimnaziju u Visokom.

Upisuje filozofsko-teološki studij u Sarajevu, poslijediplomski na Teološkom fakultetu u Ljubljani, gdje je magistrirao temom Poziv i poslanje proroka Jeremije, a doktorirao radom Iskustvo Boga i čovjeka u Jeremijinoj knjizi.

Upisuje dodatni studij, a potom i magisterij biblijskih znanosti na Papinskom biblijskom institutu u Rimu, zatim studij na Franjevačkom biblijskom institutu u Jeruzalemu. Diplomirao je i germanistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Zaređen je za svećenika 1974. kao član franjevačke provincije »Bosne Srebrene«.

Duži niz godina glavni je i odgovorni urednik časopisa »Jukić«; član uredništava časopisa »Bosna Franciscana«, »Biblija danas«, »Svjetlo Riječi«; voditelj projekta novoga prijevoda Svetoga pisma SZ-a i sâm prevoditelj više biblijskih knjiga s hebrejskoga na hrvatski u organizaciji Hrvatskoga biblijskoga društva.

Bio je član Europskoga teološkoga društva, Biblijskoga instituta KBF-a i njegov predsjednik te

pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta, kao i predavač na poslijediplomskom studiju na KBF-u. K tomu, organizator je i vodič studijskih putovanja po Svetoj zemlji.

Studenti ga pamte kao svestrana, zanimljiva i živahna profesora biblijskih znanosti Staroga i Novoga zavjeta na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, njemačkoga jezika na gimnaziji u Samoboru, profesora na Katedri Svetoga pisma Staroga zavjeta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu i na Evangeličkomu teološkom fakultetu »Matija Vlačić Ilirik« u Zagrebu.

Autor je dvaju sveučilišnih udžbenika: Starozavjetni proroci i

Godina LII br. 9/566

Božja vladavina kao svijet novoga čovjeka; 13 knjiga i više od 300 znanstvenih, stručnih i stručno-popularnih radova.

Svjetlo u tami U predgovoru ovomu opsežnom djelu od 567 stranica sâm autor napominje da su tu sabrani članci sa znanstvenih skupova, objavljeni po raznim časopisima i zbornicima. Biblijske su teme usko vezane za ljudsku egzistenciju i predočuju presjek njegova rada. Tih je 27 tema poput »raznobojnih kamenčića u veličanstvenom mozaiku velikog projekta šalom u kojem su na djelu Bog i čovjek«. Sve to u konačnici upućuje na Isusa Krista i gradi biblijsku vjeru »koja svijetli na putu života i daje dublji smisao i egzistencijalnoj tami« te »sve povezuje u koncert nade i konačne radosti«.

Koncert biblijske vjere Biblija je složena knjiga s mnogo spisa nastalih u različito vrijeme, oblikovanih u raznovrsnim književnim vrstama i oblicima. Za dobro razumijevanje Biblije nužno je to imati u vidu. Dojmljiva je Lujićeva analiza Abrahama kao praoca vjere koji unatoč iskustvu smrti, vjeruje u život. Kako vjerovanje podrazumijeva razumijevanje poziva, potrebno je uvijek iznova prericati Božji zov. Otud i tema novih prijevoda Biblije: to nije samo pitanje jezika nego i premošćivanje jaza između ondašnje civilizacije, kulture i poimanja govora, a nadasve poznavanje ishodišta poruke i smisla.

Koliko su biblijske teme suvremene, najbolji je primjer ekologija. U Bibliji, ona je usko vezana za antropologiju i teologiju. Na temelju biblijske spoznaje o Bogu došlo se i do linearnoga shvaćanja povijesti koja ima svoje ishodište i svoju Vertikalu. I u teškim trenutcima čovjek zna da ima budućnost toliko dugo dok je svjestan Vertikale, odnosno Božje intervencije u povijesti. Kad je izgubi, zapada u krizu i beznađe. Obraćenje je stalna mogućnost povratka mira koji Bog nikad ne nameće silom, nego ga daje s ljubavlju. Kraljevstvo je Božje u osobnom odnosu, tek u njemu čovjek postaje osoba. U mnoštvu racionalnih svjetova i mnoštvu biblijskih predaja, jedini hermeneutski ključ jest ljubav. »Na kraju mnoštvo glasova biblijske vjere s početka ove knjige vodi harmoniji lica Boga milosrđa.« S puta života Radi boljeg uvida, nabrojimo neka poglavlja: Mnogo glasova u koncertu biblijske vjere, Abraham unutar »oblaka svjedoka« vjere, Biblijska vjera kao temelj i snaga života, Lingvističke teorije prevođenja i novi hrvatski prijevod Biblije, Rujan

2021.

Dijalog – temelj ljudske i biblijske stvarnosti, Ekologija u svjetlu biblijsko-teološke poruke, Biblijski Bog rata ili Bog nenasilja, Vukovar iz biblijsko-teološke perspektive žrtve, Biblijsko obraćenje kao mogućnost egzistencijalne promjene, Isus – graditelj mostova mira, Pogled na čovjeka iz Božje perspektive, Božje kraljevstvo – relativizacija politike, Božja i ljudska vladavina: nova logika i novo poimanje vlasti, Ljubav prema neprijatelju: vrhunac Isusove poruke, Bog istovremeno i milosrdan i pravedan...

Moderni čovjek trebao bi stoga usvojiti nešto od iskustva biblijskog čovjeka i vratiti znanju antropološku i teološku dimenziju te imati pred očima biblijsku sliku o važnosti spoznaje onoga što je dobro, a što je štetno za život. Posvijestiti da život ima vlastitu Vertikalu koju je opasno ugrožavati i rušiti znanjem – kao da bi znanje bilo oprečno toj Vertikali.

Izdvojimo jednu misao iz prvog poglavlja: »Uviđamo da je svijet u svojoj biti stvoren kao različitost i da se u tim različitostima, koje vrlo često stvaraju nemale napetosti, evolucijski razvija«. Pluralnost i povezanost moraju se jednako njegovati.

Valja nam truditi se stvarati jedinstvo u različitostima. Biblija u svojoj biti isključuje svaki oblik fundamentalizma.

Stil i ciljano čitateljstvo »Knjiga je po svojoj naravi, metodologiji, znanstvenom aparatu znanstvena i na znanstvenim i racionalnim pretpostavkama utemeljena, pa stoga pretpostavlja određeno teološko i biblijsko predznanje, ali je isto tako i duboko životna, što joj daje posebnu vrijednost i omogućuje da i oni čitatelji koji nisu vrhunski teološki izobraženi, ali pokazuju zanimanje za biblijsko-egzistencijalne teme, mogu u njoj pronaći ohrabrujućih uvida i poticaja za obogaćivanje vlastite egzistencije.« To obogaćivanje odnosi se pije svega na prihvaćanje raznovrsnosti, drugih i drugačijih kao mogućnost ljubavi. Svi koji traže vezu između Biblije i svakidašnjeg života i svjetla u tamnim trenutcima kao čitatelji ove zahtjevne knjige mogu naći odgovore i uživati u jasnoći pisanja i cjelovitosti sustava. Korisno pomagalo teolozima i studentima teologije.

Autor je knjigu posvetio Kršćanskoj sadašnjosti s kojom je plodno surađivao i s kojom dijeli ista nastojanja oko suradnje Crkve sa suvremenim svijetom.

Mirko Ivanjek

Božo Lujić

43

JEŽ Piše: s. Veronika Mila Popić o šumi, širom, bez staze, puta, Ježurka Ježić povazdan luta…« Tijekom blagih, vedrih ljetnih i jesenskih večeri naše okućnice i vrtove, kao i parkove, često posjećuju šumski ježevi, stručno rečeno: bjeloprsi europski ježevi. U Hrvatskoj su zaštićeni jer su važna karika u prirodnom ekosustavu. Lutaju oni kilometrima tražeći hranu, kako to Ćopić u svojoj basni slikovito pripovijeda, i to uvijek se vraćajući u svoje gnijezdo. Čujemo im njuškanje, šuškanje, tapkanje, pa i upozoravajuće puhanje – osjete li od nas ugrozu. Ježeva je osobitost tijelo pokriveno oštrim bodljama koje su djelotvorna obrana u opasnosti. Ježevo klupko, uspravne bodlje usmjerene prema van u svim smjerovima, prilagodljive i pokretljive, učinile su da jež ima vrlo malo prirodnih neprijatelja.

Upravo zbog bodlji, njihove oštrine, ali i promptne reakcije na ugrozu, jež u umjetnosti simbolizira dodir ili opip – jedno od pet osjetila. Znamo, taj je osjet temeljan za našu interakciju s vanjskim svijetom. Naše tijelo odgovara na dodir, toplinu, hladnoću, mekoću, grubost, oštrinu… Tijelo prepoznaje i prijatelja i neprijatelja, dobar ili štetan utjecaj, te se sukladno tomu približava ili bježi. No, uz izvanjske utjecaje, osobitost je čovjekova tijela reakcija i na unutarnje: na »dodir« iznutra koji teče preko duhovne dimenzije. Naime, mi i tijelom spoznajemo duhovne stvarnosti. Dobrota, ljepota, istina donose nam »približavanje« – radost, mir, ushit, pokret, kreativnost, otvorenost. A ono zlo, ružno, lažno uzrokuje bol, povlačenje, nemir, zatvorenost.

I naše dakle tijelo spoznaje Dobrotu, Bož-

50

ju nazočnost, iznutra i izvana. Spoznaja Božjega govora – dobrote, cjelovito je dakle iskustvo. Prepoznato, utječe na čitava čovjeka i time na cjelovitost, dakle zdravlje.

Uz ovu, prvu »ježevu pouku«, koju simbolikom donosi umjetnost, još nešto važno možemo naučiti od ježa, i to razumijevajući izraz »ježevska politika«. Zbog bodlji, ježeve reakcije na opasnost koja se očituje u sklupčanu tijelu, ovaj termin nosi značenje obrambenosti, zatvorenosti, besplodnosti, samodovoljnosti bez kreativnosti. Navedeni su atributi neizravni pokazatelji nečega jako važnoga, a to je da katkad prijatelja smatramo neprijateljem. Kako to? I – kojeg prijatelja? Onog najvažnijeg. Naime, dragocjenim čovjekovim prijateljem, čuvaricom njegova života, nazvana je – savjest. Božji je to glas u nama. Sluša li čovjek taj glas, čuva svoj život. Međutim, to se ne događa uvijek. Odgovor na poticaj savjesti, dakle na prijateljsko upozorenje, može biti otvorenost i posluh, ali i sklupčanost – zatvorenost i neposluh.

Ovo, potonje, uzrokuje grižnju savjesti. U istome slijedu može se razviti i ušutkana savjest, prekrivena i zanemarena. Koji su znakovi krika savjesti u neposluhu i zatvorenosti? Znamo li čitati »ježevsku politiku«, prepoznat ćemo ih. Reakcija obrambenosti i opravdavanja mnogo govori o tome na kojim smo područjima potrebni obrata. Gdje nas nešto bode ili kamo su usmjerene naše bodlje. Gdje nema dobrote – a trebalo bi je biti. Priznati krivnju, oprostiti, put je vraćanja u »gnijezdo«, kući, Ocu. Jednostavan je to put otvorena života »bez bodlji«, čiji su dragocjeni plodovi mudrost, mir, radost, kreativnost, zajedništvo…

Godina LII br. 9/566

eČasoslov je aplikacija za mobilne uređaje s pomoću koje možete moliti službenu liturgijsku molitvu Crkve bilo kada i bilo gdje.

Barbara A. Misztal

Teorije društvenog sjećanja

Pamćenje je društveno jer svako pamćenje postoji u odnosu s onim što dijelimo s drugima.

170 kn

Knjiga Teorije društvenog sjećanja pruža prvi sveobuhvatni uvid u sociologiju pamćenja. Ovo područje istraživanja, koje se brzo širi, prikazuje kako se kroz tekstove, slike, mjesta, rituale i iskustva stvaraju, održavaju i reproduciraju prikazi prošlosti.

FORMAT: 17 x 24 cm; meki uvez; 262 str.; BIBLIOTEKA: Priručnici

Ivan Macut

Teologija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj Teolozi za vrijeme NDH nisu šutjeli, nego su progovarali o važnim teološkim pitanjima.

Sustavno i pregledno djelo, jasan i precizan metodološki pristup, kvalitetan znanstveni kritički odnos prema problematici i velik broj izvora korištenih, obrađenih ili predstavljenih u ovom rukopisu, daju knjizi Teologija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj visoku znanstvenu vrijednost i stručnu kvalitetu.

FORMAT: 17 x 24 cm; meki uvez; 388 str.; BIBLIOTEKA: Volumina theologica

170 kn

M ali princ za male i velike ljude kako ga je iznova otkrio

Anselm Grün Posebnost ovog izdanja su misli odličnog p. Anselma Grüna koje je napisao za svako poglavlje. Time on nikako ne želi propisati kako trebamo čitati knjigu, već želi pomoći čitatelju da u slikama ove knjige prepozna sebe s bogatstvom svoje duše.

89 kn

Samo se srcem dobro vidi.

FORMAT: 22,7 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 60 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

www.ks.hr ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; ZADAR – Poljana Natka Nodila 7; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32

  

ISSN 0353-2828

