Kana, kršćanska obiteljska revija, prosinac 2020.

Kršćanska obiteljska revija

U SPOMEN Godina LI

Prosinac 2020.

12 | 558

Cijena 13 kn

OTAC BONO ZVONIMIR ŠAGI

Krešimir Cerovac

Na Božić je u svijet ušla nada Aldo Sinković

Pogonska snaga 84-godišnjeg pape Franje

Sretan Božić i blagoslovljena nova godina!

Đurica Pardon

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet…

RAZGOVOR: doc. dr. sc. Krunoslav Novak

»U početku bijaše komunikacija« U spomen Josip Grbac

Tolerancija i diskriminacija kršćana

Tonči Tadić

Izbori, laži i obmane

Lorenzo da Fara & Remigio Battel (priređivači) Michel Roquebert

SVETI DOMINIK Crna legenda

130 kn

Crna legenda već stoljećima govori da je sv. Dominiku bila povjerena Inkvizicija, odnosno istraga protiv krivovjeraca. U stvarnosti, Dominik je preminuo dvanaest godina prije osnivanja Inkvizicije. U ovoj knjizi pratite sudbinu čovjeka blistave inteligencije i čudesne volje, u borbi s najtežom duhovnom krizom s kojom se Crkva suočila prije reformacije.

FORMAT: 14 × 22,5 cm; meki uvez; 300 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

SVAKIDAŠNJE MEDITACIJE IZ SPISA SV. LOVRE BRINDIŠKOGA

180 kn

Sv. Lovro Brindiški piše: »Riječ Gospodnja je svjetlo za um i vatra za volju, da čovjek uzmogne upoznati i ljubiti Boga.« Ova knjiga meditacija sv. Lovre nahranit će vam dušu i omogućiti da »opipate bilo« jednog crkvenog naučitelja koji je proslavljenoga Gospodina, koji je postao našim bratom, učinio središtem svojega života i djelovanja.

FORMAT: 13,5 × 21,2 cm; meki uvez; 602 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

Julián Carrón - Andrea Tornielli

GDJE JE BOG? Božo Lujić

140 kn

OSOBNO SIJATI RIJEČ ISTINE, LJUBAVI, MILOSRĐA I DOBROTE

Kršćanska vjera u doba velike neizvjesnosti »Što će nas uvjeriti da slijedimo Krista i ostanemo kršćanima?

To može samo divljenje koje nas obuzima zbog jednog susreta i spoznaja da se početna ljepota toga trenutka uvijek iznova događa u našem životu.« Poznati vatikanist Andrea Tornielli proveo je četiri dana u razgovoru s don Juliánom Carrónom, predsjednikom pokreta »Comunione e liberazione« te je na duboka pitanja dobio još dublje odgovore.

Komentar liturgijskih čitanja, misli vodilje i konkretne propovijedi

FORMAT: 14,5 × 21,6 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 240 str.; BIBLIOTEKA: Polazišta

Bibličar fra Božo Lujić, autor brojnih djela biblijske tematike, u ovom komentaru čitanjâ za godinu B, traga za zdravim biblijskim idejama i porukama. Svjež pristup u koji je uloženo mnogo truda ovoga vrsnog poznavatelja Biblije, uvest će čitatelja u pojedinu nedjelju ili blagdan i pružiti bolje razumijevanje Božje riječi u konkretnoj stvarnosti.

FORMAT: 16,5 × 23 cm; meki uvez; 448 str.; BIBLIOTEKA: Liturgijska pomagala

150 kn

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina LI Broj 12/558 Prosinac 2020.

Cijena 13 kn

Osnivač:

Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.

Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo.

Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva.

Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba

Dragi čitatelji, Bog nam dolazi ususret u malom betlehemskom djetetu koje širi ruke da bi bilo primljeno. Neka nas ova Božja blizina kojom je dotaknuo najveće dubine naše čovječnosti ispuni nadom i ljubavlju. Sretan i blagoslovljen Božić i Nova godina! »Razmatrati jaslice znači razmatrati i ovaj plač, znači naučiti slušati ono što se događa uokolo te imati srce osjetljivo i otvoreno za žalost bližnjih…

Razmatrati jaslice odvojene od života koji ih okružuje značilo bi od Božića učiniti lijepu priču koja bi u nama pobudila dobre osjećaje, ali koja bi nas ostavila bez stvarateljske snage Radosne vijesti koju nam utjelovljena Riječ želi darovati. …

U ovom Djetetu, Bog nas poziva da se ispunimo nadom. Poziva nas da stražarimo za mnoge koji su pali pod teretom očajanja koje nastaje zbog nailaska na mnoga zatvorena vrata…« (Papa Franjo, Rodio se za nas, Zagreb, KS, 2020.)

Iz sadržaja Nova socijalna enciklika »O bratstvu i socijalnom prijateljstvu« Stjepan Baloban

Stare novine – novi papir

str. 7

Odvojenim prikupljanjem

Dar i darivanje

smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo

Tereza Salajpal str. 40

vodu i energiju.

Prosinac

2020.

3

Pitanje sadašnjega trenutka

Tolerancija i diskrim »Svaki oblik fundamentalističke netolerancije šteti odnosima među pojedincima, skupinama i narodima.

Obvežimo se živjeti i poučavati vrednote poštovanja, ljubavi sposobne prigrliti različitosti i davanja prioriteta dostojanstvu svakoga ljudskoga bića«, poručio je papa Franjo u 16. studenoga, na Međunarodni dan tolerancije

U

jednom dječjem vrtiću mala trogodišnja djevojčica zapjevala je pjesmu »Marijo o Marijo, o kako lijepa si«. Tu ju je pjesmu naučila pjevati njezina baka. Jednoj djelatnici tog vrtića, praktičnoj vjernici, prilazi druga djelatnica, ne baš vjerski nastrojena, i priupita kako dopušta djevojčici pjevati pobožne pjesme u vrtiću gdje borave i djeca drugih vjeroispovijesti. Ova joj mudro odgovara: »Zašto ta djevojčica ne bi smjela pjevati katoličku pobožnu pjesmu, a u tom istom vrtiću posebno se kuha hrana za djecu muslimana koja ne smiju jesti svinjetinu?« I ta, druga djelatnica se zamisli pa kaže: »Pa imaš ti pravo!« Ovo je samo mali primjer kako je tolerancija iznimno problematičan i višeznačni pojam. Svaki oblik fundamentalističke netolerancije šteti odnosima među pojedincima, skupinama i narodima. Obvežimo se živjeti i poučavati vrednote poštovanja, ljubavi sposobne prigrliti različitosti i davanja prioriteta dostojanstvu svakoga ljudskoga bića, poručio je papa Franjo u tweetu 16. studenoga, na Međunarodni dan tolerancije.

1. Što je tolerancija?

U ovom izričaju pape Franje razvidno je da tolerancija sama po sebi nije dovoljna.

Naime, moguće je drugoga, njegov načina razmišljanja i djelovanja, tolerirati iz neke prisile, nužde, jer smo prisiljeni na to kako ne bismo postali zoološki vrt. Za ispravno 4

shvaćanje tolerancije važno je znati motiv koji stoji iza tolerancije, tj. važan je razlog zašto drugoga toleriramo. Papa je uvjeren da iza tolerancije mora uvijek postojati neka doza ljubavi. Tradicionalno je tolerancija značila puku snošljivost, značila je prisilno podnositi drugoga, pogotovo kada druge mogućnosti nema. Bila je prvi i najniži stupanj kvalitete međuljudskih odnosa. Ovakvo poimanje nastoji ispraviti i de-

Piše: Josip Grbac čila njezina baka i kojoj je jedini motiv djetinja ljubav prema Gospi?

2. Komu smeta tolerancija?

Kineske komunističke vlasti i danas provode kampanju sustavnog uklanjanja križeva iz svih crkava. Od travnja o. g. samo u provinciji Anhui odstranjeno je iz crkava 500 raspela. Tomu se ne usude suprotstaviti čak ni biskupi iz tzv. Katoličkog pa-

Na djelu je svojevrsna amnezija za sve ono čime su kršćanstvo, njegovi izvrsni predstavnici, ljudi Crkve, ali i znanosti, kulture i umjetnosti, pridonijeli tomu da danas živimo u zemlji i društvu koji imaju sve predispozicije da budu ogledni primjer tolerancije među ljudima. finicija tolerancije koju je UNESCO dao još 1995. godine, a glasi: Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira. Kako dakle može nekome smetati što malena djevojčica pjeva pjesmu koju ju je s ljubavlju nau-

triotskog udruženja koje priznaje i nadzire kineska vlada. Biskup te pokrajine, kojega su vjernici molili da se oglasi u povodu takvog ateističkog vandalizma, rekao je da se ne želi suprotstaviti vlasti. Od 2018. godine, od kada ta kampanja traje, iz mnogih kineskih provincija uklonjeno je na tisuće križeva, uz »opravdanje« da se oni ne uklapaju u zakone o urbanističkim planovima gradova. Očito kod kineskih vlasti postoji strah da se mnogi Kinezi ne priklone »opasnom« kršćanstvu koje zagovara slobodu i toleranciju te na taj način može ugroziti kolektivizam i jednoumlje. Tako je u komunističkoj Kini. Ali u demokratskim SjeGodina LI br. 12/558

riminacija kršćana dinjenim Američkim Državama ubojstvo jednog Afroamerikanca izazvalo je seriju uklanjanja spomenika, onih krivih i onih nedužnih. U Kaliforniji je stradao misionar indijanskog podrijetla jer su ga rušitelji prepoznali kao eksponenta kolonijalizma. Čak je i Cristoforo Colombo, čašćen kao otkrivač Amerike, postao simbol svega zla tzv. Novoga svijeta. Je li se to netolerancija uvukla i u najdublje pore demokratskih društava?

3. Dan sjećanja na progon kršćana A što tek reći o pretvaranju velebne tisućljetne crkve Hagia Sofija u džamiju, čin protiv kojega su više protestirale pravoslavne Crkve nego ona Katolička? Glasnogovornik grčke Vlade rekao je da je taj čin »uvreda kršćanskog svijeta«. Taj čin samo je jedan od primjera gotovo sveopće netolerancije prema kršćanima. Prema izvješću Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) o počinjenim zločinima iz mržnje prema kršćanima u Europi tijekom 2019., u Francuskoj je od ukupno 144 zločina počinjena iz mržnje većina njih bila uperena protiv katoličkih crkava. Slične se situacije odnose i na Njemačku, Španjolsku i Italiju. Riječ se o napadima na katoličke svećenike, paleže katoličkih crkava, uništavanje likova Blažene Djevice Marije, uništavanje savjetovališta za trudnice i krađe Presvetoga iz svetohraništa. Najnoviji je primjer napad islamista u crkvi u Nici gdje je ubijeno troje ljudi. Kako bi se kod ljudi probudila svijest o tom žalosnom fenomenu, Rumunjska je odlučila odrediti nacionalni Dan sjećanja na žrtve progona kršćana koji je tamošnji parlament ustanovio za dan 16. kolovoza. Toga dana sve relevantne zgrade raznih državnih institucija bit će obasjane crvenom bojom. Ono što može začuditi jest činjenica da se ovoga puta Europska komisija nije, kao što se moglo očekivati kada je progon kršćana u pitanju, usprotivila takvoj odluci. Daniel Prosinac

2020.

Gheorghe, zastupnik u rumunjskom parlamentu, koji je bio začetnik zakonske odluke o Danu sjećanja, rekao je kako se time htjelo mladim ljudima pokazati na značenje kršćanstva u rumunjskom društvu i podučiti ih o katastrofalnim posljedicama progona kršćana danas. Možda bi taj rumunjski slučaj mogao biti primjer mnogim zapadnim zemljama s većinskim kršćanskim stanovništvom.

4. Simbolika križa Nismo ni mi u Hrvatskoj imuni na netolerantne ispade i situacije protiv drugih i drukčijih, naravno, i protiv kršćana, a pogotovo protiv katolika i Crkve općenito. I što je najgore, često ispada kao da je izričaj protiv Crkve ili vjere znak nekakve »naprednosti« ili »avangarde«. Dok Rumunji smatraju kako im je kršćanstvo bitno za opstanak i razvoj društva, mnogima se to čini kao smetnja. Na djelu je svojevrsna amnezija za sve ono čime su kršćanstvo, njegovi izvrsni predstavnici, ljudi Crkve, ali i znanosti, kulture i umjetnosti, pridonije­li tomu da danas živimo u zemlji i društvu ko-

ji imaju sve predispozicije da budu ogledni primjer tolerancije među ljudima. To će svakako biti teško postići jer nam primjeri netolerancija svakodnevno stižu iz najviših slojeva društva, od predsjednika države, Vlade, Sabora, pojedinaca i skupina, medija i nevladinih organizacija civilnoga društva. Postoji opasnost da se kršćani u Hrvatskoj počinju nelagodno osjećati zato što su pripadnici Crkve, vjernici, katolici.

Jer im, poput one »tete« u vrtiću, svakojaki »naprednjaci« mogu spočitnuti kada se javno prekriže, kada javno pokazuju svoju vjeru, kada idu nedje­ljom na misu. Hrvatska obiluje obilježjima koja dokazuju kršćanski karakter ljudi koji u njoj žive. Ti se spomenici ne daju tako lako srušiti. Pogotovo je nemoguće srušiti onaj centralni spomenik koji je simbol istinskog i konačnog Božjeg otkupljenja, a to je Kristovo raspelo koje su naši predci »posijali« diljem zemlje. Da taj simbol mnogima smeta, nije ni čudno, jer je on označivao skandal i provokaciju od samih početaka kršćanstva. Možda i danas mnogi u njemu vide samo smrt, a ne vide u njemu znak pobjede, slobode i ljubavi.

5

U spomen

Otac Bono – lučon ideje Kršćanske sa Bono Zvonimir Šagi pripadao je najužemu krugu graditelja i razvijatelja istraživačke, informacijske i izdavačke djelatnosti Kršćanske sadašnjosti tijekom proteklih pola stoljeća. Kršćansku sadašnjost generacije naših vjernika i intelektualaca prepoznaju u provedbi koncilske liturgijske, biblijske, teološke i pastoralne obnove i kroz tisuće književnih naslova te neusporedivo više časopisnih svezaka. No Kršćanska sadašnjost – često su to isticali upravo o. Bono, njegov brat profesor Tomislav Janko Šagi-Bunić, profesor Aldo Starić i drugi – jesu i ljudi. Mnogo je ljudi prolazilo kroz Kršćansku sadašnjost. Neki su se od njih i zadržali. Tomislav Janko Šagi Bunić prije više desetljeća govorio je o potrebi sastavljanja prosopologije Kršćanske sadašnjosti, predviđajući da će s vremenom mnoga imena neizbježno pasti u zaborav, zajedno s onime što je njihov vlastiti doprinos koncilskoj obnovi na ovim našim prosto-

10

rima. Ime o. Bone ne može biti zaboravljeno jer on je svojim značenjem za Kršćansku sadašnjost njezino prepoznatljivo lice i bez osobe o. Bone pomisao je na Kršćansku sadašnjost nezamisliva baš kao što je nezamisliva Kršćanska sadašnjost kao stvarnost bez te osobe.

Dugo bi trajalo nabrajanje svega po čemu ćemo pamtiti doprinos o. Bone razvoju Kršćanske sadašnjosti. Evociramo samo bitno i samo u obrisima. Od samih početaka pa sve do posljednjih dana – evo, do posljednjega pisanoga teksta objavljena u listopadskome broju Kršćanske obiteljske revije Kana, u rubrici Kršćani u svijetu, paradigmatskoga naslova za sav njegov teološko-pastoralni angažman (»Dijalog – ključ mira u sadašnjem vremenu«), o. Bono neumorno je pisao za književna i časopisna izdanja Kršćanske sadašnjosti.

U nizovima Kršćanske sadašnjosti, koncilski nadahnutima, objavio je gotovo dvadesetak pretežno opsežnih autorskih knjiga koje se po svojoj tematici odreda ističu aktualnošću i ljubavlju prema Crkvi i svome narodu pozivom na ono bitno za svakoga tko je Kristov učenik: biti kršćanin danas. Živjeti kršćanstvo sada, ne ni u prošlosti ni u budućnosti. Zbog toga su njegova teološko-publicistička promišljanja osobito značajna za vrijeme bivše države u sustavu nesklonu Crkvi i kršćanstvu, u kojemu je nalazio putove javnoga kršćanskoga angažmana onda i tamo gdje su drugi u tome vidjeli samo prostor neuspjeha i razlog povlačenja, pa i getoizacije, kako tada, tako i kasnije. Ali ništa manje

nije prednjačio u razumijevanju crkvenih i društveno-političkih okolnosti u vrijeme tranzicijskih procesa i ostvarenja demokratskih sloboda u suverenoj hrvatskoj državi.

Malo tko je tako jasno upirao prst u po sebi očekivane opasnosti koje proizlaze iz neodgovornoga odnosa prema čovjeku, osobito onomu najranjivijemu, primjerice u procesu pretvorbe i privatizacije, kada se uime kršćanima imanentnih vrijednosti pokatkad činila nepravda i snažio grijeh struktura.

Pojedincima, koji kršćanstvo ni prije ni poslije nisu shvaćali u iskustvu osobne i crkvene vjere na evanđeoski i koncilski način, bio je na meti kritika samo zbog njihovih s kršćanskom vjerom teško spojivih mentalnih sklopova ili možda samo zbog disonantnosti gledom na njihove vlastite u mnogočemu iskrivljene ideje o društveno-političkoj funkciji religije, a da ipak nitko od tih kritičara – pokatkad zavidnika,

Godina LI br. 12/558

onoša koncilske sadašnjosti pa i mrzitelja i ocrnitelja – nikada nije uspio, štoviše, nije niti pokušao osporiti njegove teološke analize i kršćanski radikalizam evanđeoskoga razlučivanja. Teško bi im to polazilo za rukom jer o. Bono crpio je na izvorima, na Evanđelju i Drugome vatikanskom koncilu, koji pak nije bez razloga nazivan i novom Pedesetnicom u Crkvi.

Autentična kršćanska prosudba konkretne stvarnosti u sadašnjosti ljudske povijesti – to je, osim u njegovim autorskim knjigama, također opazivo u časopisnim edicijama Kršćanske sadašnjosti kojima je on bio ili glavni urednik ili član uredničkoga vijeća: Svesci, AKSA, Kana, Služba riječi.

Otac Bono nalazi se na čelu Kršćanske sadašnjosti, kao predsjednik njezine Skupštine, od 1992. do 2009. godine. Važno je to razdoblje u povijesti ove nakladničke kuće Zagrebačke nadbiskupije jer u njemu dolazi do smjene prve i vjerojatno najplodonosnije generacije teologa i angažiranih vjernika laika. U tim je godinama trebalo ne samo opstajati, nego i utirati puteve budućega razvoja. Zajedno s drugima koji su podmetnuli svoja leđa, o. Bono bio je u tim trenutcima uistinu lučonoša koncilske ideje i ujedno zaštitnik napukle trske.

Rado se sada prisjećamo oca Bone koji otvara svečanu proslavu pedesete obljetnice Kršćanske sadašnjosti simboličnim paljenjem svijeće, kao predstavnik dotadašnje generacije njezinih pregalaca, vjerujući u njezinu budućnost i ostavljajući svu svoju dragocjenu popudbinu na putu kojim su

Prosinac

2020.

sada pošli i drugi, u istoj onoj nadi s kojom su prije istim putem prolazili mnogi hrabreni riječima Josipa Turčinovića da »cilj pripada putu«.

Rado se sada prisjećamo mnogih lijepih trenutaka susreta s njime, ali činimo to i s razumljivim osjećajem tuge, jer nedostajat će nam taj skromni kapucin teolog, izgleda koji nikoga ne može zaplašiti – iako je nekoga, tko zna zašto, mogao isprovocirati – a tako snažnih riječi koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Najviše će mnogima nedostajati njegove uporne riječi ohrabrenja.

Imao ih je za svakoga u kome je prepoznavao iskreno nastojanje oko zajedničkoga dobra i temeljno opredjeljenje za uvjereno

življenje kršćanskoga poslanja u podjednakoj odgovornosti za Crkvu i društvo, a da nikomu, osobito ne neistomišljenicima, to a priori nije pripisivao kao očiti nedostatak.

Znao je biti vrlo izravan i nerijetko polemičan, ali ne pamtimo da bi svjesno povrijedio drugu osobu, drugoga čovjeka. Ravnao se ne samo mišlju, već ovjerovljenim stavom da je čovjek čovjeku dar. U tome stavu neumorno nastojanje oko dijaloga u istini, pravednosti i ljubavi ostaju poticaji i pouke za sve kojima je otac Bono čitavim svojim bićem i cijelim svojim predanim životom svjedočio Isusa Krista kao otajstvo Božje ljubavi prema svakome čovjeku.

Stjepan Brebrić

11

Putovima cjelovite ekologije

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet…

Dok mi iščekujemo Božić i nadamo se vlastitu otkupljenju i spasenju, razmislimo i o tome da otvorimo vrata obnove i spasenja našem planetu.

S

vake se godine podsjećamo da je došašće vrijeme nade i iščekivanja, vrijeme osvješćivanja naših težnji za boljim i ljepšim svijetom. Tijekom došašća rastemo u vjeri da će nepravde svijeta biti ispravljene. Nadamo se da će ono što je slomljeno biti obnovljeno. Živimo u nadi da će se međuljudski odnosi popraviti. Vjerujemo da će se ljudi obratiti. Uzdamo se da još uvijek postoji barem malo dobre volje među ljudima za boljim i ljepšim danima. Trudimo se prevladati razdijeljenosti, pronaći mir i jedinstvo. Došašće je vrijeme molitvenih vapaja i poziva svih stvorenja da razlomljeni i razjedinjeni svijet opet postane zdravim i cjelovitim. Čitavo stvorenje iščekuje spasenje Nije potrebno vraćati se u daleku po­v ijest.

Promotrimo li samo prošlu godinu, od prošlogodišnjeg došašća, možemo vidjeti da svijet u kojem živimo, nažalost, nije postao nimalo bolje mjesto. Dubokoj čežnji za promjenom i želji da mnogo toga na našem planetu bude drukčije, ljudskom se rodu pridružuje čitavo stvorenje koje žudi i željno iščekuje spasenje i otkupljenje (usp.

Rim 8, 19). Tijekom prošle godine čitav je svijet osjetio razornu snagu požara u područjima amazonskih prašuma. Toplinski valovi prouzročeni klimatskim promjenama donijeli su u Europi i Africi rekordno visoke temperature i obilne kiše koje su u bujicama nanijele velike štete mnogim sta26

Piše: Đurica Pardon

novnicima našeg planeta. Razvoj zarazne pandemije do sada nepoznatim koronavirusom ugrozio je živote milijunima ljudi.

Zajedno s ljudima, mnogim životinjskim i biljnim vrstama sve više prijeti opasnost od nestanka i izumiranja. Sve što postoji čezne i žudi za tim da se dosadašnje ponaša-

Adventska promjena srca, naša nutarnja priprava za Božić, nije cjelovita ako ne promijeni naše vanjsko ponašanje. nje ljudi, dosadašnji tijek događanja i dosadašnji smjerovi u razvoju svijeta promijene i postanu drukčiji. Svijet u kojem živimo vapi za tim da sve postane drugačije, da se promijeni. Ono što smo do sada mislili i onako kako smo se do sada ponašali dovelo je čitav svijet, cijeli planet Zemlju, u stanje razbijenosti i sloma iz kojega hitno trebamo izlazak.

Vrijeme došašća nije samo vrijeme čekanja blagdana Božića, nego je to doba u kojem postajemo svjesni naših trenutačnih tjeskoba i muka, naših loših međuljudskih odnosa i našeg lošeg odnosa prema svijetu u kojem živimo. Došašće je vrijeme nade da će nam Božjim dolaskom svanuti zora spa-

senja, pokazati se novi i drukčiji svijet. Adventsko iščekivanje otvara nam vrata razmišljanja o novom svijetu u svjetlu nade u otkupljenje koje se sprema i događa u otajstvu Božića, blagdanu Božjeg dolaska. Božićno slavlje tako snažno naglašava Božji dolazak na zemlju, među nas, u naš život, u našu stvarnost. U adventskom iščekivanju koje prethodi božićnom slavlju, posvješćuje se u nama nada i čežnja da se za Božji dolazak pripremimo, da svijet učinimo pogodnim mjestom za njegov dolazak. Došašće tako snažno naglašava duboku potrebu da se na cijelom planetu promijeni dosadašnji način ljudskog života, da se promijene međuljudski odnosi, da se promijene odnosi ljudi prema drugim stvorenjima, da se čitava Zemlja, čitav svijet, i sva stvorenja na njemu, pripreme za slavlje rođenja, dolaska Isusa Krista – Spasitelja svijeta.

Krist je Spasitelj svega svijeta Vrijeme ulaska Isusa Krista u svijet označuje prekretnicu stvarnosti. Kristov je dolazak početak preokreta, trenutak od kojega Bog preobražava sve naše odnose. Iščekivanje Kristova rođenja i njegova dolaska na zemlju iščekivanje je ponovnog ujedinjenja svih stvorenja u Božji svijet i ozdravljenja odnosa među svim stvorenjima. Dok iščekujemo ovogodišnji Božić, valja nam se ozbiljno uputiti putovima ekološkog obraćenja, a svoj vjernički život uskladiti s načelima cjelovite ekologije o kojoj govori paGodina LI br. 12/558

pa Franjo u enciklici Laudato Si’. Nitko se od nas ne spašava sam. Događaj Isusova rođenja nije samo događaj spasenja za ljudski rod. Bog Otac nije poslao svoga sina samo radi nas i radi našega spasenja nego i radi svih stvorenja i čitavog svijeta. Isus nije došao na zemlju samo radi ljudi nego je poslan svim stvorovima što ih je načinio njegov Otac. Nažalost, zbog ljudskoga neodgovornog ponašanja prema stvorenjima, čitav svijet, čitava Zemlja, nalazi se u životnoj opasnosti. Čitavom je svijetu potreban Spasitelj. Božji naum spasenja čitavog svije­ ta i sve Zemlje ponovna je uspostava odnosa međusobne povezanosti i sklada među svim stvorenjima. Spasenje koje donosi rođenje Isusa Krista ne obnavlja samo odnos između Boga i ljudi. Svijet u kojemu živimo nije samo naš, ljudski, nego je Zemlja

i nastojanja oko našega spasenja, valjalo bi se, barem u ovom došašću, zapitati kamo nas je takav pristup svijetu i stvorenjima oko nas doveo. Svijet u kojemu živimo nije označen samo rasapom sustava stvorenja koja jedna drugima podržavaju život nego je riječ i o rasapu i razjedinjenosti ljudskog roda na duhovnoj i moralnoj razini. Ekološka kriza i moralna kriza ljudskog roda rastu zajedno. Isto tako i briga za Božja stvorenja ide rukom pod ruku s moralnim popravkom ljudskog društva. Ne možemo odvojiti brigu o svom spasenju od brige za stvorenja. Božić je blagdan u kojemu slavimo Kristovo utjelovljenje. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet da je poslao svoga Sina. Svojim ulaskom u materijalnu stvarnost druga Božanska osoba, Bog sam se »ušatorio« među nama. Nastanio se. Svo-

dom svim stvorenjima. Božja briga za dobrobit svijeta uključuje sva stvorenja, sve ljude i sve oblike postojanja i života. Isus Krist je Spasitelj svega svijeta i ujedinitelj svih stvorenja.

Ne postoje čisto duhovne brige kao što ne postoje ni čisto materijalne brige. Bog ne odvaja materiju od Duha i Duh od materije. Fizički i materijalni svijet također je prostor i mjesto Božje prisutnosti. Ako smo do sada mislili da je briga za okoliš samo briga za materijalnu stvarnost, te smo je odvajali od naših duhovnih briga

jim postajanjem čovjekom Bog se uvezao u zemaljsku stvarnost života svih stvorenja. Bog se ukorijenio u zemaljsku stvarnost. Bog se uzemljio!

Prosinac

2020.

Aktivna priprema za Božić i djelotvorno slavljenje Došašće nije vrijeme pasivnog čekanja, nego željnog i djelatnog iščekivanja. U došašću nam je dužnost pripremiti same sebe i čitav svijet za proces obnove. Došašće je vrijeme rasta u razumijevanju i shvaćanju načina i oblika ujedinjenja stvorenja. U

došašću nam treba proučavati mogućnosti povezivanja i ujedinjavanja, promatrati stvorenja oko nas i upoznavati ih kako bismo se i mi uklopili u zajednicu života s njima. Došašće je vrijeme propitivanja našega dosadašnjeg načina života unutar zajednice stvorenja, kao i provjere ispravnosti izvršenja naše dužnosti da svim stvorenjima mudro gospodarimo i za njih se odgovorno brinemo na sliku Božju i na način kako bi to Bog činio. Bog ne isključuje materijalni svijet iz procesa otkupljenja i spasenja. Dok mi iščekujemo Božić i nadamo se vlastitu otkupljenju i spasenju, razmislimo i o tome da otvorimo vrata obnove i spasenja našem planetu, da tijekove života drugih bića preusmjerimo prema boljoj stvarnosti. Promislimo na koji bismo način sudbinu naše umiruće Zemlje usmjerili prema ozdravljenju i iscjeljenju.

Adventska promjena srca, naša nutarnja priprava za Božić, nije cjelovita ako ne promijeni naše vanjsko ponašanje. Duhovno stanje nije odvojeno od poslovanja. Stanje našeg gospodarstva i poslovanja povezano je sa stanjem našega srca. Ljubav prema Bogu očituje se u ljubavi prema ljudima koji su pogođeni nepoštenim poslovnim potezima i ekološki štetnim biznisima. U došašću pripremimo svoje srce suosjećajnim odnosima ne samo prema ljudima nego i prema prirodi oko nas. Trudimo se da se žalovanje i bolovanje stvorenja ugroženih ljudskim ponašanjem promijeni i da se preobliči u radosno slavlje zbog blizine dolaska otkupljenja i spasenja. Posijmo sjeme nade i radosnog iščekivanja umjesto guranja stvorenja svijeta oko sebe u propast. Svojim dobrim djelima ražarujmo nadu da svijet može biti bolje mjesto, prostor međusobne brige i spasenja. Došašće je vrijeme darivanja i pokazivanja dobre volje. Božićna obnova svijeta događa se našom darežljivošću, ali i potporom ljudima koji se brinu za hranu koja će se naći na našim obiteljskim stolovima. Kupnjom i nabavom hrane uzgojene rukama naših zemljoradnika i dobivene plodnošću naše zemlje izravno podižemo nadu u bolje sutra naših seoskih gospodarstava i stanovnika naših sela. Sve je međusobno povezano. Briga za čovjeka, osobito za one najugroženije članove našega društva, izravna je briga za našu domovinu, za našu Zemlju.

27

Aktualno

Pogonska snaga 84-godišnjeg pape Franje

Katolička Crkva, izložena napadima s raznih strana, brani se, ali ne podiže zidove, nego nastoji na poticaj pape Franje širiti evanđeosku poruku ljubavi i na periferijama unatoč raznovrsnim virusima.

P

otkraj i početkom godina mediji iznose opširna izvješća o djelatnosti 84-godišnjeg pape Franje.

Rođen je, naime, u argentinskom glavnom gradu Buenos Airesu pred Božić, 17. prosinca 1936., a 13. ožujka 2013. 114 kardinala izabralo ga je za 266. Petrova nasljednika. Iako se na prvi pogled ne čini, tijekom njegova gotovo sedmogodišnjeg pontifikata došlo je do velikih promjena i izmjena, ne samo u upravi Svete Stolice i Države grada Vatikana, koje mediji pomno prate, nego i u načinu pastoralnog pristupa ljudima.

Kardinali su ga za to i izabrali. Nije ga zaustavila ni pandemija. Iako i sam krhka zdravlja, pojačao je svoju pastoralnu i administrativnu djelatnost. Nastojao je na sve načine ostati povezan s narodom, iako je zbog pandemije morao odustati od međunarodnih i lokalnih putovanja i obilazaka vjernika tijekom općih audijencija.

Mediji su redovito prenosili njegove jutarnje svete mise iz Doma sv. Marte i nadahnute propovijedi, obrede velikoga tjedna i poruke oboljelima, njihovim obiteljima, rodbini, zajednicama i onima koji su se na jedan ili drugi način brinuli o virusom zaraženim ljudima. Nalazio je uvi30

jek prikladne riječi utjehe. Izgledalo je da i on s njima trpi.

Njegova pogonska snaga tijekom proteklih sedam godina nije popustila, već korača odvažno naprijed, ne obazirući se na kritike i postavljene mu zamke, uzrokovane uglavnom promjenama i neslaganjima u Rimskoj kuriji, koja sve više zadobiva međunarodno obilježje.

Javnost upozorava na posljedice pandemije, čemu je posvetio ne samo niz audijencija nego i encikliku »Fratelli tutti«, o – kako stoji u podnaslovu – »bratstvu i socijalnom prijateljstvu«. Papa smatra da je potrebno ljude liječiti ne samo od virusa uzročnika bolesti COVID-19, nego i od društveno-gospodarskih virusa, a za to je potrebno prije svega izgraditi »solidar-

Piše: Aldo Sinković no i participativno« društvo. Njegovi su mu prethodnici ostavili u nasljedstvo niz teških problema, među kojima se najteži odnose na pedofiliju i na obnovu Rimske kurije te sređivanje financija. Njegova pogonska snaga tijekom proteklih sedam godina nije ipak popustila, već korača odvažno naprijed, ne obazirući se na kritike i postavljene mu zamke, uzrokovane uglavnom promjenama i neslaganjima u Rimskoj kuriji, koja sve više zadobiva međunarodno obilježje. Nedavno je obnovljeno Vijeće kardinala za pomoć Papi u upravljanju sveopćom Crkvom pripremilo dokument o obnovi Rimske kurije na temelju kojeg će biti izrađen novi statut koji će zamijeniti onaj Pavla VI. »Regimini Ecclesiae universae«.

Nekima je bilo teško prihvatiti činjenicu što talijanski mentalitet u upravi Kurije sve više nestaje. Talijani su nakon stoljetnih običaja izgubili privilegij izbora pape iz svojih sredina, i to kratkom vladavinom njihova posljednjeg pape Luciania, Ivana Pavla I. U međuvremenu je posve izmijenjen i sastav eventualnih konklava. Više od polovice kardinala s pravom glasa imenovao je papa Franjo, znatno proširivši njihov broj na izvaneuropske kontinente.

Godina LI br. 12/558

Uz nemale teškoće i veliko nerazumijevanje, papa Bergoglio uspio je odstraniti, poput Isusa, iz »hrama Kurije«, koja je bila nedodirljiva, »trgovce«, pročistivši Institut za religijska djela, odnosno Vatikan-

sku banku IOR i samo Državno tajništvo, oduzevši mu nakon brojnih skandala i nadzor nad financijskim pothvatima Svete Stolice, što je, naravno, izazvalo oštre reakcije i negodovanje u pogođenim sredinama.

Postoje dakle tri vrste oporbenjaka: teoloških, disciplinskih i društvenih, koji ga kritiziraju i napadaju i preko društvenih mreža, zaboravljajući da bi zbog onoga što oni traže još prije pedeset godina bili proglašeni hereticima. Napadaju njegove govore, njegove enciklike i posebno njegovo stajalište prema migrantima, siromasima i zapostavljenima. Razočarani su i oni koji su one večeri kad se Jorge Mario Bergoglio pojavio na središnjoj loži bazilike sv. Petra, očekivali neku vrstu »revolucije«, preokreta u unutrašnjem životu Crkve i čak na području nauka, posebno ukidanje celibata i ređenje žena. To su bile nade »progresističke fronte«, koja je očekivala ne samo disciplinske, nego i neke doktrinalne promjene.

U Hrvatskoj je, osim toga, uzrok napada na papu Bergoglia njegovo popuštanje pred Srpskom pravoslavnom Crkvom u pogledu kanonizacije blaženog kardinala Alojzija Stepinca.

Teolog Rosario Vitale smatra da nema govora o nekim revolucionarnim epohalnim pothvatima pape Bergoglia. Dapače, njegov je pontifikat u skladu s linijom koju su zastupali i njegovi prethodnici. Papa Franjo naučio nas je na razboritiji stil. Katolička Crkva, izložena napadima s raznih strana, brani se, ali ne podiže zidove, nego nastoji na poticaj pape Franje širiti evanđeosku poruku ljubavi i na periferijama unatoč raznovrsnim virusima.

Nekoliko manje poznatih stvari o papi Franji Poznato je da je Papa, najugledniji i najvažniji građanin Grada Vatikana, rođen 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu u Argentini te da je u konklavama 2013. izabran za 266. Petrova nasljednika. Manje je, međutim, poznato da je: 1. njegovo rodno ime Jorge Mario Bergoglio i da potječe iz Italije, odakle su se njegovi roditelji iselili u Argentinu; 2. poznaje razne jezike: španjolski, talijanski i njemački, a služi se i engleskim, francuskim i portugalskim; 3. odstranjen mu je dio pluća jer je još kao dijete bio zaražen tuberkulozom; iako je odavna prešao mirovinsku dob, radi mnogo; ima mladenačko srce.

4. potvrdio je da zna plesati, posebno tango. U Argentini je tango i danas u modi među mladima.

5. u mladosti se bio i zaljubio. »Riječ je o prijateljici s kojom sam redovito išao na ples, dok nisam otkrio Prosinac

2020.

svoj redovnički poziv«, povjerio je autorima svoje biografije. Prema tome, nije posrijedi neki skandal.

6. kao i brojni drugi studenti koji ne raspolažu financijskim sredstvima, morao je raditi d a bi se mogao uzdržavati u vrijeme studija. Bio je čuvar u jednoj diskoteci.

7. bio je strastveni nogometaš i navijač NK »San Lorenzo«; 8. papa Franjo obnaša mnoge dužnosti i nosi odgovornosti te je i njemu potreban odmor, koji redovito provodi u srpnju u Vatikanu. Najsimpatičniji mu je film »Babettina gozba«. Riječ je danskoj drami iz 1987.

9. papa Franjo prvi je papa s američkog kontinenta.

Posljednji papa izvan europskog kontinenta bio je Grgur III. (731. – 741.) podrijetlom iz Sirije.

31

Zdravlje i duša

Dar i dariva

Ono najljepše i najcjenjenije je poklonjeno, ne zarađeno – zato sa sobom donosi i drugi dar, osjećaj zahvalnosti.

P

ribližava se vrijeme velikih blagdana, Božića i Nove godine, vrijeme darivanja, kojima pret­hodi Sv. Nikola – darovatelj malenih. Stoga ću simbolično značenje i emocionalne poruke koje nose dar, način uručivanja i primanja dara, pokušati oslikati sljedećom crticom. Zaokupljena mislima na smrt, pratila sam pogledom kapljice krvi snažnog mladića - tako mi je poticajno razjasnio moj liječnik - koje su 40

Lou Andreas Salome kap po kap klizile u moju žilu. Časkom bih pogledom obuhvatila buket crvenih ruža, dar kolega i dugo pogledom upijala tajanstvenu ljepotu cvijeta orhideje u čaški. Dok sam mislima iščitavala darom poslane poruke dragih bližnjih, moja je duša na daljinu osjećala usrdnu molitvu prošnje moje majke.

Sve su to bili darovi (krv, poticajna riječ, ruže i orhideja, molitva) ispunjeni dubokim simboličnim i emocionalnim poru-

kama koje sam prepoznavala, na svjesnoj i nesvjesnoj razini, i iščitavala srcem.

U suvremenom društvu - usredotočenom na novac, probitke, nadmetanje, moć, položaj - uobičajeni su skupi, pa i prekomjerni pokloni u raznim prigodama: svadbe, krštenja, krizme, rođendani, blagdani i sl. Pri darivanju, pojednostavnjeno gledano, možemo govoriti o namjeri onog koji daruje, doživljaju primatelja dara i samom daru. Darovatelj uručivanjem dara i Godina LI br. 12/558

vanje darovani primanjem dara, riječima i izražajem lica, međusobno izmjenjuju emocionalne poruke čijeg značenja mogu i ne moraju biti svjesni, iako one djeluju na njihove međusobne odnose. Taj međuodnos u da-

Dobivat ćemo sve što nam pripada izgradimo li sposobnost primanja.

Rabindranath Tagore rivanju zna biti vrlo složen, pokatkad i ranjiv, jer dar prenosi poruku koju primatelj dara nesvjesno prepoznaje. Tako je prekomjerni dar (linija i odjeća) otac krizmanika doživio kao podcjenjivanje i poniženje. Ogorčeno je prokomentirao: »Zar sam ja takav bijednik, takva mizerija u njihovim očima, da svojem djetetu ne mogu kupiti ni odjeću?« Darom darovatelj, bez traga poniznosti, može isticati svoju nadmoć nad darivanim. Svrha mu nije istinsko darivanje, nego isticanje nadmoći i natjecanje i/ili očekivanje bogatijeg povrata poklonjenog. Takav dar nije dar srca, već obvezuje.

Veličina dara nije povezana s materijalnom vrijednosti, nego onim iza, teško izrecivim i dragocjenim. Dar vrijedi koliko je srca u njemu! Tu mislim na zahvalnost i zahvaljivanje koji su gotovo nerazdvojivi od dara i darivanja.

Ima li većega besplatnog dara, s dubljom životnom porukom, od darovane krvi - koja znači život? Ima li ljepše poruke i dublje zahvalnosti izražene darom siromašne i napuštene starice, koja starinski mali križ (jedino blago koje posjeduje) – daruje svom liječniku. Te darujuće ruke iznad su ruke koja je primila te veličanstvene darove. Takve darove ljudi srca pamte i čuvaju cijeli život.

Prosinac

2020.

Piše: prim. mr. sc. Tereza Salajpal, dr. med. neuropsihijatar

Mudra, darovana Riječ, kojom se prenosi poruka i poduka dar je, nezaslužen, koji primamo od naših učitelja, roditelja, liječnika i bližnjih. Potkrepljujem to mislima Sörena Kierkegaarda: Neka je hvala onom, koji upućuje prave riječi čovjeku kojeg je životna tuga obuzela i do kraja razgolitila. Dobro odabrana, darovana riječ, liječnika i/ili prijatelja- bližnjeg, može biti životodajna - poticajna i iscjeliteljska, u teškim životnim okolnostima.

Cvijeće je prekrasan dar - premda simbolične poruke cvijeta suvremeni čovjek više ne iščitava. Cvijeće je puno emocionalno nesvjesnog strujanja koje može blažiti zadobivene rane. Svojom jedinstvenošću, bojom, nježnošću i mirisima djeluje iscjeliteljski - životno poticajno govori: Značiš mi u životu… živi …raduje me tvoja blizina…

Način kako darujemo i primamo dar govori o nama. Trebamo darovati na način da se darom ne uzdižemo iznad darovanog i znati primiti dar otvorena srca i sa zahvalnošću. Ima osoba kojima dar nije nikada dovoljno dobar i dovoljno velik jer

smatraju da su zaslužili bolje i više.

Najvrjedniji i najljepši su besplatni nezasluženi Bogom dani darovi: sluh, vid, govor, zdravlje, život, ljubav i sloboda posvješćuje nam A. de Mello. Besplatan i nevidljiv dar je i molitva, čiju snagu i vrijednost osjećaju ranjeni i potrebiti Božje blizine.

Najveći dar koji poklanjamo jest naše dragocjeno vrijeme, naša prisutnost i predano slušanje. Dječje povjeravanje roditelju ili nekoj osobi je dar. Dobra ocjena je dar roditelju i učitelju. Slušanje liječnikovih uputa dar je liječniku. Posjet prijatelju i/ili oboljelom u domu i bolnici je dar. Mi smo dar jedni drugima!

Svaki je čin ljubavi već u ovom životu početak vječnog života, dok svako uskraćivanje ljubavi znači smrt.

Joseph Campbell To se odnosi na svaki susret, bilo u obitelji, bilo u društvu. Slušanjem bližnjeg, našeg sugovornika, mi mu darujemo ne samo svoje vrijeme nego i uho srca, te pažljivim slušanjem poručujemo: Ti si mi važan... Raduje me tvoja prisutnost.

Sveti je dar povjeravanje naših najdubljih osjećaja i proživljenog prijatelju – povjerljivoj osobi! Svaki dar podrazumijeva i zahvalnost koju izražavamo darivanjem i primanjem dara. Zahvalnost je osjećaj koji proizlazi iz naših dubina, iz našeg srca - stoga otvara vrata i Nebeskih dvora. To podrazumijeva svakodnevno posvješćivanje najvrednijih i nezasluženih darova - duboku zahvalnost Stvoritelju na darovanom.

41

Odrastamo Piše: s. Veronika Mila Popić

orak po korak, hodeći došašćem, stigosmo do Božića. Prateći sjaj zvijezde koja se nazirala negdje u daljini, na obzoru, i koju smo čeznuli vidjeti povjerovavši u naviještenu riječ o Njegovu skorom dolasku. Slušajući pjev raspjevane crkve o proslavi ove svetkovine i odmakom dana nakon proslave, ubrzo ćemo primijetiti da nas redovitost života ponovno obuhvaća svojom zahtjevnošću. Možda ćemo se, vođeni tim osjećajem mijene, upitati (a i bit će uistinu dobro da se upitamo): Jesmo li i još jednim Božićem prošli nepromijenjeni? Jer, još jedne godine u božićnom vremenu imali smo prilike dodati dragocjen kamen u kuću naše odrasle vjere. Koju ćemo graditi dok god živimo! I još jednom, o Božiću, imali smo prilike Duhom u sebi spoznati da je obećanje ispunjeno: da je Dijete Isus uistinu rođeno - za nas; i da je Dijete, odvažno, u poslušnosti Očevoj volji, zakoračilo u život. Ono je već rođenjem prigrlilo odraslu vjeru križa koja se očitovala u neimanju sigurnosti svoga doma, tople postelje. Očitovala se i u bijegu pred tiraninom, potom i u svijetu u kojem će nevini stradati zbog toga što je On rođen za nas, rođen da nas spasi. No u tom istom svijetu - unatoč svemu tomu i zbog svega toga - zvijezde će jasnije sjati donoseći ljudima vjere sigurnost Božjega zahvata u ljudsku povijest. Emanuel, Bog je s nama. On nas vodi!

I još jedan Božić darovan nam je, i to s velikim povjerenjem: dobili smo još jednu priliku odrastati u vjeri i primiti Boga koji nam dolazi. Dijete Isus od-

48

lučujuća je riječ spasenja. Riječ koja bijaše kod Boga.

Riječ koja je svjetlost, u kojoj tame nema nikakve…

Od čije punine svi primamo, milost na milost. Snažne su riječi svjedočanstva koje izgovara životom ovo Dijete, a navodi ih evanđelist Ivan u svojem Proslovu koji donosi božićna liturgija Crkve (Iv 1, 1 – 18).

Ta je riječ i Mudrost Božja, kako čitamo u Knjizi Sirahovoj (24, 1 – 12). Po Božjemu naumu, Mudrost se nastanila u Jakovu, ušla je u našu baštinu. Značajno je primijetiti da ovaj odlomak o Mudrosti obiluje glagolima koji označuju trajnost: mudrost »neće prestati«, »nastanit će se« i »ukorijeniti«. Bog nema mijene. On ne prestaje. On je postojan, čvrst, uvijek vjeran, nepromjenjivo milosrdan i dobar… Nama nestalnim ljudima, promjenjivima, koji se tako teško ukorjenjuju u tlo vjere i u njemu rastu, katkad je zahtjevno razumjeti ovu dimenziju Božje nazočnosti u našim životima. Božju trajnost - koja se kao svjetlo probija u naše tmine. Kao utiha u našim olujama. Kao izobilje u našem siromaštvu. Kao snaga u nemoći našeg hoda rubovima egzistencije. Kao oproštenje i pomirenje u našim grijesima i slabostima. Kao providnost u težini spoznaje putova za sebe, naše bližnje i one koji su nam povjereni. Od svega toga, i još mnogo, mnogo toga, satkana je odgovornost primanja Djeteta Isusa i odluke »božićna« rasta. Povjerovati iznova o Božiću, obnoviti u sebi vjeru u Boga koji jest, koji ne prolazi i koji je s nama. Jer, s njime hodimo, sigurni, od rođenja… pa do vječnosti!

To je još jedan božićni, postojan kamen u kući života naše odrasle vjere.

Godina LI br. 12/558

Anton Tamarut

Željko Reiner

JA MU VJERUJEM

URONJEN U TVOJU SVJETLOST

Molitveni uzdah

Zašto se Bog smije?

Ivanu Golubu

Gospodine, daj mi uživati u sitnome daru, u običnome danu, u svakome času.

uvijek mi je dušu razgalilo tvoje da je čovjek homo ridens jer je slika onoga koji je Deus ridens nasmijani čovjek odraz je nasmijanog Boga a obojica se smiju jer je život igra homo ludens et Deus ludens obojica se igraju skrivača malo se Bog skriva a čovjek ga traži malo se čovjek skriva a Bog ga traži no i ti i ja znamo naći će jedan drugoga svaki put i to će biti trajno zauvijek

Lirika ove knjige prožet će čitatelja djelićem duha koji progovara u ovim stihovima i osvojiti ga jednostavnošću i poniznošću.

80 kn

80 kn

Treća zbirka pjesama Željka Reinera sva je u osluškivanju Božjega duha i daha u pustoši čovjekove egzistencije koju je Krist kadar ispuniti svojom zrakom milosti.

FORMAT: 16 × 22 cm; meki uvez; 96 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

FORMAT: 14,3 × 20,6 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 132 str.; BIBLIOTEKA: Zrno

Slavica Dodig

DJECA I MLADI U BIBLIJI Ovo je knjiga koja proučava djetinjstvo i mladenaštvo u biblijskim tekstovima. Riječ je o biblijskoj antropologiji djetinjstva, mladoj znanstvenoj grani koja proučava život djece u nekoj zajednici, njihovo mjesto i ulogu u društvu. Saznajte koji je bio položaj djece u Bibliji, što Biblija govori o začeću, porođaju, trudnoći, sportu, bolesti, zlostavljanju, smrti djece te koja je simbolika djece u Bibliji, kao i mnoštvo drugih zanimljivih detalja, sve u ovoj knjizi.

Djeca su radost, sreća i budućnost svake zajednice, svakog društva.

80 kn 01220

FORMAT: 14 × 21 cm; meki uvez; 156 str.; BIBLIOTEKA: Izvan nizova

www.ks.hr

9 770353 282002

ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; ZADAR – Poljana Natka Nodila 7; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32