Page 1


Bono Zvonimir Šagi PASTORALNE

DUHOVNE VJEŽBE 1, 2, 3 FO

»Kroz sada već više desetljeća, potaknut Drugim vatikanskim koncilom, pokoncilskim Općim sinodama biskupa u Rimu, čestim pobudnicama pokoncilskih papa, smatrao sam potrebnim, svake godine, što dublje ulaziti u duhovno promišljanje pastoralnih tema i osobno pa i poticanje pastoralno aktivnih svećenika, redovnika i župnih suradnika‑laika angažiranih u župnom pastoralu, koji je najzahtjevniji za osvježivanje vjere i Crkve kao ’sakramenta ili znaka i sredstva najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskoga roda…’ (LG,1). Održao sam tijekom svojih 60 godina svećeništva, i još više redovništva, preko 70 duhovnih vježbi za svećenike, redovnike i redovnice, po raznim mjestima, pa i u Rimu, u Kolegiju sv. Jeronima 1976., a ove pastoralne, na razne načine, za više skupina župnih suradnika, svake godine u raznim oblicima, po jedne tijekom svih godina pokoncilskog vremena«, piše u uvodnoj riječi svoga trosveščanog djela namijenjenog župama, svećenicima, vjeroučiteljima/ vjeroučiteljicama i suradnicima u pastoralu doajen koncilskoga pastorala u našoj Crkvi pater Bono Zvonimir Šagi. Riječ je tri knjige koje nose identični naslov, a tematska i namjenska razlika nazna‑ čena je u podnaslovima knjiga pa prvi svezak nosi podnaslov »Crkva – otajstvo zajedništva u Kristu Velikom svećeniku« i nastala je uz Svećeničku godinu 2009. godine. Drugi svezak podnaslovljen je »Biti čovjek vjere, nade i ljubavi u globalno otvorenome svijetu«, dok treći nosi podnaslov »Vjerova‑ ti – moliti – živjeti – djelovati«. Knjige se mogu nabaviti kao komplet koji je opremljen prikladnom kutijom i pojedinačno.

1

50

; 13 ijom kut kom ons n art 0k tsk 14 ple om ta: z/k ple uve eki ko m ;m na cm x 20 cije

na:

1 AT:

cije

RM

kn ;

4–

– 118 120

str. ,

J

edinova Velika povijest Crkve, čijem se uređivačkom poslu pridružio i Konrad Repgen, koju su autori počeli objavljivati sada još davne 1962. godine, već je i u Hrvatskoj, od objavljivanja njezina I. sveska 1972. godine, postalo nezaobilazno djelo za proučavanje opće povijesti Crkve. Do sada je na hrvatski jezik u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno 8 svezaka, s time da su svesci III i VI objavljeni u dva polusveska. Ovim devetim sveskom, kojim je obuhvaćena suvremena povijest Crkve od 1914. godine i početka Prvoga svjetskog rata pa sve do one suvremenosti u kojoj su autori zaključivali svoje djelo, odnosno do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zaokružuje se to monumentalno djelo, nezaobilazno za proučavanje crkvene povijesti. Ono je ipak pregledno, budući da je riječ o svjetskoj crkvenoj povijesti, pa će i dalje nacionalne povijesti imati što proučavati.

utor u ovoj knjizi s velikim oduševljenjem, zrelom teološkom erudicijom i dosljednom znanstvenom akribijom iznosi na vidjelo ljepotu dara nadnaravne, milošću dane i evanđeoske vjere, ali mu je pritom stalo pokazati i, štoviše, posvjedočiti da takva vjera nije prijetnja čovjeku i njegovoj slobodi, da ne umanjuje čovjeka i njegovu vrijednost, nego upravo suprotno: baš ona čovjeku omogućava da pronađe samoga sebe, tj. da postane istinski čovjek, da bude istinski slobodan i da zadobije jasan odgovor na pitanje o tajni vlastitoga postojanja. Valja konstatirati da je autor u knjizi otkrio brojne lijepe i privlačne crte vjere i vjerovanja, a promišljenim izborom nijansi i rakursa omogućio upoznavanje nekih novih i originalnih dimenzija vjere u aktualnome povijesnom trenutku Crkve i društva. Ova knjiga nije samo korisno štivo koje prenosi neke rezultate autorovih teoloških istraživanja i promišljanja, nego je vrijedno za kršćansku pouku, a nadasve poučno za duhovnu izgradnju, upravo stoga što autor ne skriva svoja osobna uvjerenja niti suzbija osobna oduševljenja o onome o čemu promišlja i piše.

Prof. dr. sc. Tonči Matulić

FO R

amarutova teologija je neobična ili barem neuobičajena. Ali nije riječ o ekstravagantnim idejama koje bi bile izazovne radi toga što hodaju po rubu ili su na granici krivovjernosti. Naprotiv, riječ je o teološki sasvim ispravnim stavovima u kojima se jasno odražavaju stavovi katoličkoga teologa nadahnutoga prije svega katoličkom teološkom tradicijom. No njegova neuobičajenost (ili neobičnost) je u tome što stavlja naglasak na počesto zaboravljene ili previđene sadržaje i vidove teološke misli. Njegov pristup stvarnosti je neobičan jer stvarnost ne promatra kontrastno, u svjetlu crno-bijele tehnike, već se poziva na mnogo šire sagledavanje onoga što bi moglo biti problematično. U toj »neobičnosti« pisat će o umjetnosti i ludičnosti, poetičnosti i ljepoti koja postoji u stvarnosti, samo je ne znaju svi prepoznati i o njoj pisati, a teolog bi po svome poslanju trebao to imati kao vlastitu zadaću.

: 13 MAT

r.

5 st

a, 39

nam

klap

100 kn

ez s ki uv

me x 20;

P

95 kn

njiga »Kako je lijepo moći vjerovati« sadržava šest cjelina od kojih svaka na svoj načinAdaje dragocjeni doprinos dubljemu razumijevanju i boljem poznavanju radosti i ljepote kršćanske vjere, ali i nade i ljubavi. Iz poglavlja u poglavlje autor potkrjepljuje svoju glavnu teološku tezu i duhovnu poruku koje čitatelja poput magneta privlače i čvrsto sljubljuju s knjigom da ne samo dalje čita, nego i da promišlja kako je i zašto je lijepo moći vjerovati. »Autor u ovoj knjizi s velikim oduševljenjem, zrelom T teološkom erudicijom i dosljednom znanstvenom akribijom iznosi na vidjelo ljepotu dara nadnaravne, milošću dane i evanđeoske vjere, ali mu je pritom stalo pokazati i, štoviše, posvjedočiti da takva vjera nije prijetnja čovjeku i njegovoj slobodi, da ne uma‑ njuje čovjeka i njegovu vrijednost, nego upravo suprotno: baš ona čovjeku omogućava da pronađe samoga sebe«, piše o knjizi Tonči Matulić. Autor je knjigu posvetio uspomeni nedavno preminulog teologa i pjesnika Ivana Goluba, a objavljena je kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskoga kulturnog centra.

280 kn

Anton Tamarut

K

x 23,7; tvrdi uvez s ovitkom, 678 str.

Kako je lijepo moći vjerovati

FORMAT: 17

Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić

FORMAT: 17

x 23 cm; tvrde korice; 196 str.

120 kn

Kako je lijepo moci vjerovati - KORICE.indd 1

ater Tonči Trstenjak već jedno desetljeće piše kratke priče za mjesečnik Glasnik Srca Isusova i Marijina. U biblioteci »Zrno« Kršćanske sadašnjosti 2013. godine objavljena mu je zbirka »Božićna pomoranča – priče jednog svećenika«. Njegove su priče satkane od onoga što je doživio i proživio čovjek bogat pastoralnim iskustvom i svakovrsnim događajima u tijeku 75‑godišnjeg života i rada. Nakana autora nije bila napisati priče za zabavu, nego nastojati da se u njima osjeti odsjaj življenja evanđelja u svakidašnjim životnim prilikama naših suvremenika. One nam također omogućuju da kroz odškrinuta vrata uđemo u svijet i živote ljudi očima i srcem svećenika koji već pola stoljeća obavlja zahtjevnu zadaću propovijedanja evanđelja. Literarnim oblikom priče autor evanđeosku poruku prilagođuje suvremenom čitatelju, budi u njemu osjećaje i potiče ga na razmišljanje.

20.5.2019. 19:15:03


Foto: john fornander

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina Broj Rujan Cijena

L 9/545 2019. 13 kn

Osnivač:  Centar za koncilska istraživanja,   dokumentaciju i informacije   »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Izvršni urednik: Tomislav Alajbeg Uređuje: uredničko vijeće Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb,   p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail:  ks.kana@gmail.com  urednistvo@ks.hr  pretplata@ks.hr Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o.,  10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak:  Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.  asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba

Koliko bi se naši mladi školarci složili s poslovicom »Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba«, teško je reći. Većinu nas u prisjećanju na to doba preplavi neka sjeta, kao na uminule, fantastične i blage spore dane kasnoga ljeta. No zašto se tako nostalgično sjećamo toga razdoblja da smo skovali čak i poslovicu? Svakako, za većinu nas to je vrijeme sigurnosti i bezbrižnosti, radosti koja je s njima povezana. No ima li s tim veze i to što smo u tom razdoblju gotovo svaki dan uspijevali otkriti nešto nama nepoznato, ta fascinacija novootkrivenim i ushićenost otkrićem da je svijet još uvijek veći od naših očekivanja? Čovjek je iznimno znatiželjno biće i nije li se u nama nešto gorko preokrenulo kada smo si, godinama kasnije, svaki djelić života ispunili beskrajnom navikom i strkom, uhodanošću i dosadom? Stoga i vi iskoristite početak školske godine da naučite nešto novo, napravite nešto što već dugo želite napraviti. Vjerojatno ćete se jednom, uz đačko doba, kao najljepšega sjetiti i razdoblja kad ste usprkos svim preprekama odlučili da je svijet još uvijek veći od većine očekivanja.

Iz sadržaja Crkva raste iz žive vjere i sakramenata  Bono Zvonimir Šagi  str. 10

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem

Turizam – blagoslov ili prokletstvo Hrvatske?  Tonči Tadić  str. 22

smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Rujan 

2019.

Kreativnost kao dar (svakom) čovjeku  Mirna Vukorepa  str. 30

3


Pitanje sadašnjega trenutka

Vladavina skupe administracije

N

edvojbeno je da Hr­ vatska, s obzirom na broj stanovnika, ima, usporedivo s drugim zemljama, prevelik broj državnih službe­ nika. Ako imamo u vi­ du da broj stanovnika koji ima Hrvatska živi u svakoj većoj europskoj metropoli, logično se postavlja pitanje kako bi funk­ cionirali npr. London, Pariz ili Madrid ka­ da bi ti gradovi imali tolik broj zaposlenih službenika, plaćenih iz državnoga prora­ čuna. Nevjerojatan broj tzv. savjetnika ne samo pri ministarstvima nego i kod obič­ nih općinskih načelnika ili gradonačelni­ ka, predstojnika raznih odjela u županija­ ma i općinama, bezbrojnih tajnika, tajnica, podtajnika, službenika u raznim državnim uredima kojima se možda ni broj ne zna. S takvim brojem službenika svaki bi veli­ ki grad krahirao. A vjerojatno svi ti veliki gradovi imaju veći proračun nego Hrvat­ ska. Godinama govorimo o nužnoj potrebi smanjenja državne administracije u Hrvat­ skoj, ali je više nego očito da to nitko ne želi učiniti i tako sebi i stranci na vlasti drastič­ no smanjiti broj glasova na izborima. Da svim tim nebrojenim potrebnim i nepo­ trebnim službenicima dobro ide, razvidno je iz jednostavne činjenice da još nismo ču­ li kako je neki državni službenik otišao iz Hrvatske u inozemstvo u potražnji za ve­ ćom plaćom, boljim standardom ili iz želje za napredovanjem. 4

1. Ugrožene kategorije Jasno da ovdje nije riječ o liječnicima i medicinskim sestrama, učiteljima i pro­ fesorima, djelatnicima u staračkim do­ movima, policiji i vojsci. Riječ je o stoti­ nama zaposlenika u svakome pojedinom ministarstvu, o djelatnicima u nebroje­ nim agencijama, komisijama, odborima. O svima njima ne bi trebalo govoriti kada bi nam državna administracija bila efika­ sna i brza, učinkovita i usmjerena na ra­ zvoj i boljitak Hrvatske. No, ne možemo se oteti dojmu da velik dio te administra­ cije neopravdano troši dobar dio državno­ ga proračuna. Nije stoga čudno što nam nedostaje liječnika, medicinskih sestara, zidara i kovača, a na natječaje za nekakvu državnu službu javljaju se na stotine ili ti­ suće. Čini se da je radno mjesto u neka­ kvoj službi državne administracije postalo najsigurnije i najisplativije. Gdje ćeš drug­ dje u Hrvatskoj ili u svijetu za posao koji obavljaš u nekom državnom uredu dobiti veću plaću i mirovinu? Hoćeš li je dobiti na nekom gradilištu? U bolnici ili školi? U policiji ili u nekom staračkom domu? Na nekom seoskom dobru? Eto zašto iz Hr­ vatske ne bježi nitko iz državne admini­ stracije, ali se masovno iseljavaju seljaci, liječnici, znanstvenici, stručnjaci na ra­ znim poljima. Mislim da bi ova nagađa­ nja potvrdila svaka eventualno provede­ na statistika, iako ne vjerujem da će itko za njom posegnuti jer bi pokazala istinu o hrvatskoj zbilji.

2. Komu povisiti plaće? Sada se vode pregovori o povećavanju plaća na mnogim razinama. Jedna od pod­ cjenjenijih skupina u tom smislu jesu li­ ječnici i zdravstveno osoblje. Ništa manje potrebni korektivi plaća postoje u policiji, školi, ali i u prijeko potrebnoj proizvodnji, posebno u nekim sektorima privatnog po­ duzetništva, gdje vlada svojevrsni kaos jer vlasnik gotovo samovoljno odlučuje o tome koliku plaću dati svojim djelatnicima, kada i hoće li im omogućiti godišnji odmor, pri­ mjereno ih nagraditi za prekovremeni rad. O tom sektoru kao da se država ne brine pa se radnici osjećaju prepuštenima sebi sa­ mima. Kako je inače objašnjivo da nam u jeku turističke sezone nedostaje sezonskih radnika? Jednostavno: ako žena mora cije­ li dan čistiti hotelske sobe za mizernu pla­ ću od dvije do tri tisuće kuna, logično je da od posla odustane i ide trbuhom za kru­ hom nekamo drugamo. Postoji li u ovoj zemlji autoritet koji će svakom poduzetni­ ku, strancu ili domaćemu, koji u Hrvatskoj stvara odlične profite, narediti koja je mi­ nimalna plaća što je mora dati, koliko mora plaćati prekovremeni rad, koliko slobodno­ ga vremena mora dati svakom radniku? Sve to je precizno regulirano samo za službeni­ ke u državnim uredima, ministarstvima i agencijama. Izvan toga vladaju samovolja i kaos. Pa, ako smo tako obilno »ekipirani« u svim državnim institucijama, pogotovo u ministarstvima, možemo postaviti i po­ malo »zločesto« pitanje kako to da se onda Godina  L  br. 9/545


Piše:  Josip Grbac

naše Ministarstvo unutarnjih poslova ba­ vi ponajprije povećavanjem kazni za pro­ metne prekršaje, što je svakako dobro, ali, sigurno, ne zahtijeva masu činovnika i sa­ vjetnika, ili pak kako to da se naš ministar zdravstva bavi ponajprije i uporno mišlju kako i za koliko povećati cijene cigareta i alkohola, što svakako nije za osudu, ali ne zahtijeva brojnu ekipu savjetnika za ostva­ renje tih zahtjeva?

prioritetna nije kategorija nastavnog oso­ blja u školama koje je preopterećeno i pre­ malo nagrađivano. Takvih kategorija ima još. Sigurno bi svaki građanin potpisao pri­ stanak da se jednom liječniku, stručnjaku o čijemu jednom pravom ili pogrešnom pote­ zu, ovisi život ili smrt čovjeka, dadne pri­ mjerena nagrada za njegovo znanje i njegov rad. Svaki čovjek koji, pred konac života, završi u nekoj ustanovi za starije i nemoćne

  Koje su to zasluge koje zahtijevaju primjerenu nagradu? Administracija države Hrvatske iznimno je preskupa, ali isto tako nedovoljno sposobna riješiti temeljne zahtjeve građana.   Pa tko onda smije prigovoriti građanima kada sa svojim zahtjevima izađu na ulice? 3. Zašto povisiti plaće? S etičkoga stajališta, u problematici po­ većanja plaća svakako bi trebalo gledati na prioritete. Prioritet su zdravlje ljudi, njiho­ va sigurnost, njihovo pravo na dostojan­ stven život. To su kategorije zdravstvenog osoblja, kao i osoblja koje radi u ustanova­ ma za zdravije starije osobe. Riječ je o naj­ ugroženijim kategorijama građana, bole­ snicima i starcima. Oni zaista zaslužuju ovakav tzv. beneficirani radni staž kakav dobivaju i npr. balerine! To je zatim katego­ rija sigurnosti, tj. službi koje se brinu za po­ jedinačnu i državnu sigurnost. Ništa manje Rujan 

2019.

osobe, potpisao bi zahtjev da se osoblje ko­ je se brinu za te ugrožene osobe primjereno nagradi. Vjerujem da bi svaki roditelj pri­ stao da se primjereno nagradi i svaki uči­ telj o čijem radu ovisi kakve ćemo građane i stručnjake imati u budućnosti. Zar ne bi bilo logično više brinuti o nagradama po­ licijskim djelatnicima koji svaki dan riski­ raju svoju dobrobit kako bi sve nas zaštiti­ li? Kako to da ne razmišljamo o onima koji svoje zahtjeve uglavnom ne iznose na uli­ cama i putem štrajkova, a to su naši umi­ rovljenici, koji nakon više desetljeća rada imaju mizerne mirovine? Sve su to katego­

rije koje se direktno tiču osobnog ljudskog dostojanstva, ali o njima duboko ovisi i do­ brobit sveukupnog hrvatskog društva i na­ roda u budućnosti. 4. Kakvi su kriteriji prosudbe o zaslugama Zato se postavlja ključno pitanje po ko­ jim se kriterijima vode oni koji odlučuju o tome kome i koliko povisiti nagrade za sa­ dašnji ili prošli rad. Koje su to zasluge ko­ je zahtijevaju primjerenu nagradu? Jesu li to činovnici i brojni državni službenici o čijem radu svakako, barem direktno, ne ovisi ži­ vot i smrt hrvatskog građanina? Možda su to brojne udruge civilnog društva od kojih mnoge postoje samo na papiru? Je li kriterij nagrađivanja nečiji uspjeh u profitu i zaradi, časti i vlasti, ugledu i političkoj pripadnosti, ili je to kriterij koji nagrađuje prvenstveno one koji se izravno brinu za očuvanje čovje­ kova dostojanstva? U Italiji postoje ozbiljni prijedlozi da se smanji broj parlamentarnih zastupnika, a ipak je riječ o zemlji koja ima više od 60 milijuna stanovnika. U nas ne sa­ mo što se o tome ne smije niti razmišljati, nego bi gotovo »sakrilegno« zvučilo kada bi netko postavio pitanje čime to oni zaslužuju tako visoka povlaštena primanja i mirovine. Administracija države Hrvatske iznimno je preskupa, ali isto tako nedovoljno sposob­ na riješiti temeljne zahtjeve građana. Pa tko onda smije prigovoriti spomenutim katego­ rijama građana kada sa svojim zahtjevima izađu na ulice? 5


J ed n os tav n os t Izabranice neba, mogu li te ljubiti hrabro uživati s tobom u danima duge svjetlosti bdjeti u noćima boli i straha od samoće Dođi, ako mi i presahne čežnja za tobom ako želje moje prekriju užitci šarenog trga ne obaziri se na hir srca i lice sumraka Kad budemo zajedno, raspetljat će se čvor zapetljanih misli, odmrznut će rijeka riječi pogled će ponovno dosegnuti visine duha oči duše gledat’ sunce, slušat’ more tijela

Anton Tamarut

6

Foto: harli marten

Gusta magla ostat će iza nas u ormaru, tamo gdje suvišne stvari čame, tamo gdje vrijeme na vješalicama visi i ogledala puna tuge u taštinu, u prazninu sivu zure.

Godina  L  br. 9/545


Kolumna Stjepana Balobana

Teologija i teolozi   u Hrvatskoj

P

ostoje događaji u životu kr­ šćanstva i Crkve koji s pravom izazivaju rasprave – protivljenja i slaganja – u kršćanskim zajed­ nicama, ali i šire u društvu. Tako je bilo i s »Prvom ljetnom školom teologije« u Du­ brovniku (14.–19. srpnja 2019.) pod nazi­ vom »Teologija u pluralnom društvu« ko­ ju nije organizirao jedan teološki fakultet ili teološka škola, nego jedan biskup, od­ nosno biskupija preko »Vijeća za kulturu i znanost« Dubrovačke biskupije.

Uloga teologa i uloga biskupa? Kada je prije održavanja dubrovački bi­ skup mons. Mate Uzinić poslao Dopis teo­ loškim fakultetima u Hrvatskoj, potiču­ ći profesore da animiraju svoje studentice i studente teologije za tu ‘novost’ koja se zbog ‘lošeg stanja u hrvatskoj teologiji’ or­ ganizira u Dubrovniku, kao profesori teo­ logije koji se desetljećima bavimo odnosi­ ma u Crkvi i društvu u Hrvatskoj (sve se može provjeriti u pisanim tekstovima, ali i nastupima) pitali smo se ne bi li takvu teo­ lošku školu trebalo organizirati teološko učilište, pa makar i na poticaj biskupa? Ako teolozi ili, kako ih neki »mladi teolozi« koji svoju teologiju potkrepljuju navodeći mje­ sta u inozemstvu gdje trenutačno studiraju ili djeluju (usp. Naš »Ne!« šutnji teologa ko­ ja omogućuje zloporabu kršćanstva, u: Jutarnji list. Magazin, 27. 7. 2019., 24–25) na­ zivaju »akademski teolozi«, u Hrvatskoj ‘ne rade na zadovoljavajući način svoj posao’, tada je uloga biskupa tražiti od njih da ‘ra­ de svoj posao’, to jest poticati, prozivati pa i koriti kako to radi i papa Franjo tražeći od biskupa da rade ‘svoj posao’ (usp. Evangelii gaudium. Radost evanđelja, br. 16.), a od teologa da rade svoj teološki posao koji ne mogu raditi biskupi (usp. Isto, br. 133–144). Držim da je upravo to iznimno važno ima­ Rujan 

2019.

ti na umu kada se javno raspravlja o doga­ đanjima prije, na, oko i nakon »Prve ljetne škole teologije« u Dubrovniku. Studenti i predavači – javnost Kao što su izvijestili mediji, na spo­ menutom je događaju sudjelovalo »četr­ desetak studenata teologije i teologa s ka­ toličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta« uz četiri gosta predavača iz Ri­ ma, Londona, Volosa (Grčka) i Zagreba s iznimno važnim temama njihovih preda­ vanja (Dijalog neće i ne može započeti sam od sebe, u: Glas Koncila, 28. srpnja 2019., 13) koja su željela produbiti glavnu temu »Teologija u pluralnom društvu«. O toj se temi može i mora raspravljati na različi­ te načine u teologiji, u Crkvi, kao i šire u ekumenskom i međureligijskom dijalogu. Međutim, jedno je o toj temi govoriti pred studentima različitih krš­ćanskih zajedni­ ca i općenito vjerskih denominacija, a ne­ što je sasvim drugo o toj temi znanstveno raspravljati na znanstvenim i stručnim skupovima teologa. Na takvim je znan­ stvenim skupovima poželjno imati teolo­ ga različitih pogleda na teologiju i situaciju u Crkvi. Svakako da je u Hrvatskoj važno raspravljati na jednoj i drugoj razni vode­ ći brigu o tome da se ‘ne upadne’ u sve prisutni trend površnosti u kojem ‘se najbolje snalaze’ stručnjaci za vjerska pitanja u ci­ vilnim medijima, kao i svi oni koji se na­ zivaju teolozima, a koji iz isključivo svojeg – uglavnom nedostatnog – poznavanja te­ oloških i crkvenih prilika žele u hrvatskoj javnosti nametnuti svoju viziju odnosa u Crkvi te Crkve i društva. U takvoj situaci­ ji oštećena je hrvatska crkvena i društvena javnost jer se – zbog nedovoljnog poznava­ nja izgovorene i posebno napisane teološke misli u posljednjih tridesetak godina – dobiva uglavnom nepotpuna, a često kriva

slika o onome što se događa u Crkvi. Ovi­ me apsolutno ne želim umanjivati uistinu velike probleme u kojima se nalaze kršća­ ni i Crkva kao i teologija i teolozi u Hrvat­ skoj, ali želim naglasiti da se ti problemi ne mogu riješiti inicijativama, poput »Prve ljetne škole teologije« u Dubrovniku, koli­ ko god one u javnosti dobrodošle. Tko je teolog u Hrvatskoj? Svi oni koji ‘ponešto’ poznaju teologiju i teologe u Hrvatskoj vjerojatno bi se složi­ li s konstatacijom da je danas teže nego što je to bilo prije 30-ak godina govoriti o to­ me tko se stvarno bavi teologijom te se sto­ ga za njega može reći da je teolog. Teškoća u procjeni proizlazi iz činjenice da je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. godine razmjerno velik broj ljudi studirao i postigao određenu titulu u teologiji, od di­ plome, magisterija do doktorata. Svi su oni teolozi, odnosno teologinje ako je riječ o ženama, vjernicama laikinjama ili redov­ nicama. Međutim, put do istinskog teologa tek je započeo određenom diplomom. Teologa se treba procjenjivati po njegovim plodovima, a to su pisana djela i nastupi, odnosno, ako je riječ o nastavniku na teo­ loškim učilištima, po njegovu nastavnom radu. Ali tko još čita i prati koje teme obra­ đuju i koje dileme dotiču hrvatski teolozi? Suočiti se s izazovima Činjenica jest da se i pred hrvatskim te­ olozima nalaze veliki izazovi kako teološ­ ki pristupiti novoj situaciji koja nastaje u Katoličkoj Crkvi općenito te u Crkvi u Hr­ vatskoj posebno. Hrvatski teolozi ne mo­ gu pobjeći pred pitanjem: Zašto nismo više prisutni u crkvenom i u društvenom pro­ storu u Hrvatskoj? Određene mogućnosti koje postoje, napose u crkvenome medij­ skom prostoru, potrebno je iskoristiti! 7


Ženska strana medalje

Rodna osjetljivost i pravednost u pastoralnom djelovanju Piše:  Ana Thea Filipović

R

asprave o rodu i rodnim ulo­ gama jedna su od glavnih te­ ma koje obilježavaju suvremenu osjetljivost u društvu, kulturi, znanosti, politici. Među različitim znače­ njima koja je u međuvremenu poprimio termin »rod«, ovdje ćemo njime označi­ ti društvena pripisivanja i konstruiranja spola kao biološke odrednice. Crkva kao globalna institucija živi i djeluje usred kul­ turnog razvoja, koji u pojedinim dijelovi­

16

ma svijeta različito propitkuje tradicional­ no oblikovanje rodnih uloga. Vjera Crkve utemeljena je na biblijskoj objavi koja pro­ miče ravnopravnost spolova. Ta je objava istodobno interpretirana jezikom i katego­ rijama društva koje spolovima pridaju ra­ zličitu vrijednost i nerijetko oblikuju rodne predodžbe i uloge na temelju nejednakosti, koja proizvodi daljnje nepravde. Crkva je danas pozvana, na temelju evanđeoskih vrijednosti, promicati ravnopravnost spo­

lova i tako dati svoj doprinos aktualnome društvenom razvoju. Kada je riječ o pastoralnom ili dušobriž­ ničkom djelovanju, važno je imati na umu da ono nije jednosmjeran proces u kojemu samo jedna strana daje (poučava, upućuje, usmjeruje, savjetuje), a druga prima, nego dijalog, višesmjerna komunikacija u vjeri i praćenje na putu sazrijevanja vjere. Pasto­ ralno djelovanje koje je rodno osjetljivo po­ lazi od postavke da je odnos među spolovi­

Godina  L  br. 9/545


d

anas se od žena više ne može očekivati i zahtijevati da se osjećaju uključene u muškom govoru i prepoznaju u muškim oznakama. Ono što ne dolazi do izražaja u jeziku nije prisutno ni u svijesti, a mali je korak od nevidljivosti prema podcijenjenosti.

ma te odnos prema spolu i rodu i teološki važno pitanje. To uključuje propitkivanje implikacija teoloških iskaza i pastoralnih odluka u crkvenoj praksi. Rodni koncepti obilježavaju osobne biografije i povijesti vjere Na oblikovanje vjere utječu brojni čim­ benici, primjerice osobna životna povijest, kulturološki utjecaji, generacijske razli­ ke, ali i očekivanja uloga na temelju spo­

zima vjernika obaju spolova. Iako razlike treba zapažati, ljude se ne smije fiksirati na te razlike. Razlike ne postoje samo iz­ među žena i muškaraca nego i između sa­ mih žena, odnosno muškaraca. Svrha rod­ no osjetljivoga crkvenog djelovanja nije tek zapažanje i opisivanje mogućih razlika u religioznosti žena i muškaraca nego kritič­ ka analiza koja prokazuje procese pripisi­ vanja koji su povezani s obezvrjeđivanjem i nepravdama.

  Budući da struktura uloga i crkveni jezik liturgije jačaju tradiciju poistovjećivanja Boga s muškošću i tako ženskim osobama otežavaju poistovjećivanje, potrebno je svjesno se truditi oko pristupa i jezika koji interpretiraju i ženska i muška iskustva te omogućuju širi spektar identifikacija.

la. Istraživanja o povezanosti roda (tj. vri­ jednosti, ponašanja i uloga koje određeno društvo ili zajednica pripisuje pojedinom spolu) i oblikovanja religioznosti pokazu­ ju da se religiozno ponašanje također uči u procesima interakcije i rodnih atribucija. Zato je potrebno osvješćivati i kritički pro­ pitivati obrasce religioznog govora i djelo­ vanja koji se pounutarnjuju i konstruira­ ju tijekom života. Budući da se povijesno, kulturno i društveno oblikovana religio­ znost očituje i u rodno različitim načini­ ma izražavanja, normama i senzibilitetima žena i muškaraca, u pastoralnom je djelo­ vanju potrebno također rodno osjetljivo ophođenje s iskustvima, potrebama i izra­ Rujan 

2019.

Djevojčice i dječaci stvaraju različite predodžbe o Bogu, a njihovi su rodni kon­ cepti utkani u te predodžbe. Kršćanska sli­ ka o Bogu uvelike je obilježena pojmovima koji imaju muške konotacije, jer se tradicio­ nalno Boga prikazivalo kao muško, iako to ne znači da mu se pripisivao biološki spol. Biblija, međutim, ne govori o Bogu samo u muškim slikama (stvoritelj, kralj, ratnik, pastir, ljubavnik) nego ga opisuje i ženskim osobinama (kao žena koja rađa, kao majka, kao dojilja). Neka empirijska istraživanja o religioznosti mladića i djevojaka u adoles­ centnoj dobi pokazuju kako predodžba o Bogu i odnos s Bogom mogu imati različi­ ta obilježja. Dok predodžba o Bogu u po­

Prof. dr. sc. Ana Thea Filipović redovita profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike Predsjednica Hrvatske sekcije Europskog društva žena u teološkom istraživanju Članica Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb

jedinom slučaju i u djevojaka može ima­ ti muške crte, dotle odnos s Bogom može biti obilježen ženskim osobinama. Tako primjerice djevojke svoj odnos prema Bo­ gu opisuju usporedbom s odnosom prema najboljoj prijateljici, a to je u djevojaka je­ dan od središnjih odnosa u adolescenciji. S druge strane, mladići svoj odnos prema Bogu češće opisuju slikama Boga kao stari­ jeg brata ili mentora. Može se pretpostaviti da se u tim predodžbama i iskazima odra­ žavaju različita društvena ponašanja dje­ vojaka i mladića u vršnjačkim skupinama. 17


Rodna osjetljivost kao sveobuhvatan i trajan zadatak Rodno osjetljivo dušobrižništvo promi­ šlja i posreduje sadržaje kršćanske vjere ta­ ko da osobama obaju spolova (a i onkraj njih) može ponuditi mogućnost identifi­ kacije. To ne znači da će se djevojčice, dje­ vojke i žene poistovjećivati samo sa žen­ skim, a dječaci, mladići i muškarci samo s muškim likovima iz Biblije i crkvene tra­ dicije. U empirijski ispitanim načinima ka­

zni odgoj češće se pripisuje ženama, pa zato ne čudi da se majke i bake navode kao naj­ češće osobe koje su utjecale na nečiju vje­ ru i religioznost. No upravo zbog takvog, tradicionalnog dodjeljivanja religijskog po­ dručja ženama, potrebne su ponude koje će se ciljano obraćati muškarcima, njihovim specifičnim pitanjima i temama, jeziku i načinu izražavanja. Iskustva u nekim ze­ mljama pokazuju da muškarci postavljaju religiozna pitanja i iznose moguća iskustva

ki oblik, koji ravnopravno tretira ženskost i ženske predodžbe o Bogu. Danas se od že­ na više ne može očekivati i zahtijevati da se osjećaju uključene u muškom govoru i pre­ poznaju u muškim oznakama. Ono što ne dolazi do izražaja u jeziku nije prisutno ni u svijesti, a mali je korak od nevidljivosti prema podcijenjenosti. Zato su u prošlosti žene i žensko iskustvo ostali uvelike nevid­ ljivi u mnogim područjima života, znano­ sti, kulture i religije.

  Osnaživanju žena da budu subjekti vlastita ljudskog i vjerničkog rasta i sazrijevanja te pastoralne brige svakako pomažu pozitivni ženski autoriteti, primjerice i pomoć drugih žena kao učiteljica i mentorica. ko djevojke i mladići procjenjuju ponaša­ nja tih likova može se dakako prepoznati utjecaj društvene i religijske socijalizacije, ali i utjecaj društvenih promjena u stajali­ štima prema ravnopravnosti spolova i rod­ nim pitanjima. Budući da struktura uloga i crkveni jezik liturgije jačaju tradiciju po­ istovjećivanja Boga s muškošću i tako žen­ skim osobama otežavaju poistovjećivanje, potrebno je svjesno se truditi oko pristu­ pa i jezika koji interpretiraju i ženska i muška iskustva te omogućuju širi spektar identifikacija. Važno je također da pastoralno djelova­ nje osmišljavaju i provode žene i muškar­ ci zajedno. Jedno istraživanje profesional­ nog habitusa vjeroučiteljica i vjeroučitelja pokazala je primjerice da vjeroučiteljice u vjeronaučnoj nastavi stavljaju naglasak na senzibiliziranje učenika za religiozna pita­ nja kao izvor poticaja za izgradnju vlastitog identiteta, dok je njihovim muškim kolega­ ma bilo važnije kognitivno sučeljavanje s vjerom. Rodno osjetljivo dušobrižništvo, s jedne strane, potiče na promišljanje o utje­ cajima i razlozima tih različitih naglasaka, a, s druge, pomaže uočiti da su oba aspekta u nastavi nužna i komplementarna. Rodna osjetljivost i rodna pravednost u pastoralnom djelovanju očituju se u ak­ tivnostima i programima koji su usmjere­ ni prema svima, ali katkada mogu zahtije­ vati i posebne ponude za žene, a posebne za muškarce. U obiteljskom kontekstu religio­ 18

s vjerom onda kada su sami između sebe dok se u prisutnosti žena ustručavaju go­ voriti tome. To zacijelo ima veze s odgojem i socijalizacijom, ali i mogućom emocio­ nalnom nesigurnošću na području vjere, jer u raspravama o drugim pitanjima češće su žene one koje se povlače u drugi plan. Jesu li potrebne posebne ponude pastorala žena i pastorala muškaraca? Osmišljavanje i oblikovanje specifič­ nih pastoralnih ponuda za žene (tj. sa že­ nama) ima smisla ondje gdje su žene tra­ dicionalno podzastupljene ili nenaviknute na ravnopravno sudjelovanje, odnosno on­ dje gdje su njihova iskustva nevidljiva, po­ tisnuta ili obezvrijeđena, a to znači ondje gdje je potrebno stvari dovesti u ravnote­ žu. Među različitim pastoralnim ponuda­ ma za žene uobičajene su duhovne vježbe i duhovne obnove, dani tišine, liturgijska i paraliturgijska slavlja, hodočašća, vođeni obilazak crkava i crkvenih muzeja, vikendseminari, studijski dani i slično. Osnaživa­ nju žena da budu subjekti vlastita ljudskog i vjerničkog rasta i sazrijevanja te pastoral­ ne brige svakako pomažu pozitivni ženski autoriteti, primjerice i pomoć drugih žena kao učiteljica i mentorica. Takvi primjeri i iskustva jačaju samosvijest i ohrabruju na vlastito mišljenje i djelovanje. U svim oblicima pastoralnih ponuda, zajedničkim i posebnim, važnu ulogu ima jezik koji cijeni i izražava i ženski gramatič­

U Crkvi su rašireni različiti ženski po­ kreti, potaknuti ženskim pokretima u društvu. Postoje također katoličke udruge koje propituju identitet i uloge muškaraca u Crkvi i društvu. Neki pokušaji iznošenja u crkvenu javnost mogućih specifičnih tema i pitanja muškaraca mogu se susresti u teo­ loškim istraživanjima, no u Crkvi se i tre­ nutačne rasprave o rodu najčešće svrstava­ ju u ženska i feministička pitanja. Budući da se danas događaju brze pro­ mjene s obzirom na rodne uloge (tj. pripisi­ vanja uloga), time se nužno mijenja i muški rodni identitet. Crkveni pastoral muškara­ ca treba pratiti muškarce na tom putu pre­ obrazbi, traženja i novih izazova, u smjeru spolne i rodne pravednosti utemeljene na biblijskoj vjeri, treba ih osnaživati za par­ tnersko oblikovanje svih područja života kako bi napredovali prema uspjelom i cje­ lovitom životu u sve većoj punini i slobodi. Iskustva u pojedinim zemljama već poka­ zuju kako se pastoral muškaraca biografski povezuje sa životnim situacijama muška­ raca, noseći njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe (usp. GS 1), pomaže im osvijesti­ ti različite utjecaje i donositi vlastite odlu­ ke, prati ih u krizama, brine se za muškarce samce i samohrane očeve, pridonosi pro­ mjeni društvenih uvjeta i pravnih okvira, promišlja o mogućim suvremenim oblici­ ma duhovnosti muškaraca i mnogo toga drugoga, ovisno o konkretnim potrebama i okolnostima. Godina  L  br. 9/545


Misli o ocu Cicéron, Rasprava o obvezama

Golema je nesigurnost očinstva, koje nikad nije unaprijed dano, poput majčinstva, već se za njega treba izboriti, doista izboriti, iz dana u dan, u svakom trenutku koji provodimo zajedno, kadšto blagim stiskom ruke ili nestašnom igrom, davanjem pravog odgovora na nezgodna pitanja, pokatkad riječima, a drugi put šutnjom, stalnim iskazivanjem osjećaja i samopouzdanjem pred nepoznatim. Pierre Péju, Rođenja

Vincent Roca, Otac prođe i nedostaje nam

Unuci su kruna starcima, a očevi ponos svojih sinova. Mudre izreke 17, 6

Kažnjavati treba rijetko, i uvijek obzirno; nagrađivati treba pokatkad, a milovati često; na taj će način očevi postići da ih djeca uvijek vole i poštuju.

Foto: danielle macinnes

Najbolje nasljedstvo i najbogatija baština koju neki otac može ostaviti svojoj djeci jest slava njegovih vrlina i njegovih dobrih djela; ukaljati tu slavu jesu bezbožnost i svetogrđe.

Otac nikada nije bivši: tko postane otac, ostane to doživotno.

Auguste de Labouïsse-Rochefort, Misli, zapažanja i razmišjanja

Priredila: Snježana Kirinić Rujan 

2019.

19


Meditacije

Karitas

K

aritas je najznačajnije dje­ lovanje Crkve. Pritom ne mi­ slim samo na materijalnu po­ moć u skloništu, hrani i novcu nego i to da nekoj siromašnoj starici treba cijepati drva, a još je važnije druženje s oni­ ma koji su jako osamljeni. Karitas je zapra­ vo svaka vrsta ljubavi. Karitas je i duhovna vježba, propovijed, liturgija, ogled i pjesma, sve crkveno je Karitas. Kritičari Crkve gledaju na nju samo kao na parazita koji sebično troši novac samo na sebe. Crkvi za gradnju crkava i njiho­ vo održavanje treba novac, treba novac i za održavanje župa i aktivnosti u njima, tre­ ba joj novac za škole i sveučilišta, ali najviše treba Crkvi novac za Karitas. Što će Crkvi uopće novac ako prije svega ne praktici­ ra Karitas? Novac i hrana silno su potreb­ ni za najpotrebitije i najsiromašnije mate­ rijalnim dobrima, ali sve im je to potrebno ne kao hladno davanje i trošenje, nego kao milosrdna ljubav. Zato treba obratiti po­ zornost i na mnoge duševne i duhovne »sitnice«. U emisiji »Otvoreno«, u srijedu 6. velja­ če 2019. na prvom programu HRT-a, emisiji koja je razgovor u studiju i suprotstavljanje različitih mišljenja, tema je bila bi li treba­ lo promijeniti ugovor sa Svetom Stolicom, s posebnim naglaskom na financiranje Cr­ kve. Iznenadilo me s kolikom se mržnjom i neznanjem protucrkvena strana obrušila na Crkvu. Crkva je sebični parazit koja si­ romašnim građanima oduzima golemi no­ vac iz proračuna. Da bi se izbjegli takvi i slični nespora­ zumi, Crkva bi se trebala što više nagla­ šeno posvetiti Karitasu, prije svega ma­ terijalnom, ali i sveopćem, duševnom i duhovnom. Nema ništa važnije od svakovr­ 42

sne Ljubavi. Osobito prema siromašnima. Zašto kod Majke Terezije materijalna pomoć ima tako malenu ulogu? Zato što u Indiji ima tako neizmjerno mnogo potpu­ nih siromaha da bi čak i najveća moguća materijalna pomoć bila tek kap u moru ne­ pregledne bijede. U Hrvatskoj je ipak druk­ čije. U nas nema ni izdaleka toliko izrazito siromašnih ljudi, pa bi materijalna pomoć mogla djelovati. Premda je još u vrijeme ta­ kozvanog socijalizma u Zagrebu bilo vrlo mnogo teških siromaha. Sjećam se da sam tada karitativno dje­ lovao kao član zajednice mladih na Jor­ danovcu u Zagrebu. Zajednica je nastala godine 1969. u velikoj mjeri nadahnuta po­ letom Drugog vatikanskog sabora. Potkraj šezdesetih mladi cijelog zapad­ nog i razvijenog svijeta bili su snažno pota­ knuti duhom obnove i mijenjanja društva. U demokratskim zemljama govorilo se o »sukobu generacija«. Pobuna mladih bila je vrlo šarolika i raznovrsna, od »djece cvije­ ća« i glazbe, hipijevskih komuna, te mladih pod utjecajem hinduizma i zenbuddhizma, do revolucionarnih ekstremnih ljevičara i barikada 1968. godine. Ubrzo su narkomanija, raspuštenost i hedonizam pojeli nezrelu masovnost »dje­ ce cvijeća«, dok je lijevi ekstremizam za­ glavio u slijepoj ulici terorizma. Ali ostale su male bazne zajednice mladih i njihova je važnost s vremenom rasla. Izrasle iz hipi­ jevskog romantizma i pokušaja obnove ro­ dovskog i bratskog društva u postvarenom tehnološkom okružju. U Hrvatskoj, gdje je politika bila tiran­ ska, a društvo pokvareno, ustrašeno i ne­ slobodno, vjerske zajednice mladih bile su oaza autentičnog i nonkonformističkog ži­ vota u pustinji vrlo otuđenog društva. Ri­

ječ je o malim zajednicama u kojima je ži­ vot bujao u slobodi, stvaralaštvu, osobnom prijateljstvu i ljubavi prema svima. »Bog je mlad«, rekao je papa Franjo, pa nije čudno da je upravo mlade najviše nadahnuo Dru­ gim vatikanskim saborom. Golem je bio ponor između vjerskih zajednica mladih i velike većine ostatka društva. Na Filozof­ skom su fakultetu profesori marksisti tada pisali o slobodnom i stvaralačkom čovjeku kao uvjetu istinske revolucije, ali, ako izuz­ memo Crkvu, gotovo je sav ostatak druš­ tva pod diktaturom bio neslobodan, pod­ ložan i otuđen. Paradoksalnim mi se činilo da je njihov ideal bio ostvaren samo u za­ jednicama mladih katolika, osobito u onoj zajednici kojoj sam pripadao, zajednici na Jordanovcu. Sjećam se kako smo doživljavali čude­ san osjećaj zajedništva u Ljubavi. Otkrili smo vlastitu riječ o Bogu, oslobođenu od paučine ustajala konzervativizma. U listu »Jordan« objavljivali smo pjesme, oglede, članke, a pokatkad smo čak igrali kazališ­ nu predstavu. Tri autora iz »Jordana« sada redovito pišu u »Kani«: Tomislav Salopek, Stjepan Lice i ja. Aktivnosti zajednice bile su silno razno­ like. Podjela je tih aktivnosti nemoguća. Gdje prestaje kulturno stvaralaštvo, a po­ činje molitva? Kako razlikovati karitativne od nekaritativnih radova? Kako razlikova­ ti igru od rada kada su upravo najvredni­ ji radovi razigrano slobodni? Pjevajući se radi, na predavanjima filozofira, moleći či­ ni, na izletima kritizira, veselo se pomaže siromasima i osamljenima, itd. Jedan Duh prožima sve, duh u kojemu su kultura, ra­ dost, rad, igra, stvaralaštvo, pomoć, gozba, napor, pjesma jedno te isto. Sve je Karitas. Josip Sanko Rabar Godina  L  br. 9/545


Zid D

ospjeli

smo, zapravo, u povijesti na neki kraj.

Čini se, do mjesta gdje više nema zidova, jer više ništa ne mogu zadržavati, ni od čega braniti. Kažu da je biblijski

Jerihon možda najstariji grad na zemlji s bedemima za koji se zna. Jošuine »jerihonske trublje« koje su ih, prema Bibliji, srušile možda sadržavaju suptilnu poruku da glasovi prodiru kroza zid, da glas može srušiti zid. Zid je, inače, čini se, uvijek imao svoje opravdanje kao zapreka, kao bedem, kao opomena, kao zaštita, kao zatvor. No uvijek je zid na kraju popustio,

Foto: Evgeni Tcherkasski

pa i onda kad se graditeljima činio vječnim. To vrijedi ne samo za zidove od kamena i betona nego i za one od papira, birokratske, i za one misaone, ideološke. Najteže je podići zidove protiv pitanja, zapravo protiv istine, jer se istina pred zidom pretvara u pitanje te dovodi sam zid u pitanje… • Vjekoslav Bajsić •

Rujan 

2019.

43


Kršćanska sadašnjost

S U R A D N J A

U G O V O R I

P R I Z N A N J E

S U R A D N J A

Kršćanska sadašnjost

Kršćanska sadašnjost

FORMAT: 16,5

x 25 cm; tvrdi uvez; 272 str.

CIJENA:

190 kn

Sveta

Mario Cifrak, Ružica Razum, Nenad Malović, Anto Barišić ur.

9 770353 282002

0 0 9 1 9

Cijena 190 kn

ZBORNIK RADOVA

jna druga pitanja jizi.

Cijena 290 kn

ISSN 0 35 3– 28 28

tolice, središta narodnoj

ISBN 978-953-11-1261-1

ISBN 9770353282002

Da život imaju

Da život imaju

možete pronaći u ovoj knjizi.

P

ovod za izdavanje opsežnog i vrlo bogatoga zbornika 70. je rođendan velikoga kancelara KBF‑a i zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, što je jedan od urednika i dekan KBF‑a prof. dr. sc. Mario Cifrak u predgovoru naznačio kao znak zajedništva. A to je temeljio na Apostolskoj konstituciji o crkvenim sveučilištima i fakultetima »Veritatis gaudim« pape Franje koji, među ostalim, kaže da »Veliki kancelar predstavlja Svetu Stolicu pri tom sveučilištu ili fakultetu, a njih pri Svetoj Stolici, promiče njihovo očuvanje i napredak te unaprjeđuje njihovo zajedništvo kako s partikularnom tako i s univerzalnom Crkvom«. »Kardinalov 70. rođendan slavimo i u velikoj obljetnici 350 godina postojanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu (…) Ovim zbornikom želimo stoga zahvaliti kard. Josipu Bozaniću na tome što ispunjava zadaću naučavanja, posvećivanja i što je pastir koji je došao vjernicima Crkve Božje ’da život imaju’«, piše Cifrak. Zbornik je podijeljen u četiri poglavlja: Pastir, Pastoral i odgoj, Filozofija i teologija i Povijest, a svoje znanstvene priloge iznijelo je više od trideset autora, od nadbiskupa i biskupa do akademika i profesora na sveučilištima.

zbornik u povodu 70. rođendana kardinala Josipa bozanića

metropolita i nadbiskupa zagrebačkoga i velikoga kancelara katoličkoga bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebu

8

FORMAT: 17,5

x 25 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 818 str. 6-7

Sveta Stolic

Zbornik u povodu 70. rođendana kardinala Josipa Bozanića, metropolita i nadbiskupa zagrebačkoga i velikoga kancelara Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

ISBN 978-953-11-1256-7

OdgOvOre na ova i brojna druga pitanja

živjeli naKoji su prioriteti Svete Stolice, središta anas prebivaju Katoličke crkve, u međunarodnoj zajednici?

susreta Koji su sveci i blaženici živjeli na ce i Republike područjima na kojima danas prebivaju Hrvati?

slične ugovore Koliko je bilo službenih susreta Republikapredstavnika Svete Stolice i Republike Hrvatske?

ave u suprotnosti Koje druge države imaju slične ugovore Crkva svaka u sa Svetom Stolicom kao Republika e i samostalne? Hrvatska?

Nikola Eterović

nosa između s načelom da su država i Crkva svaka u rvatskoj? svojem poretku neovisne i samostalne?

DA ŽIVOT IMAJU

SVeučIlIšte u ZAgReBu K AtO l I č K I B O g O S lO V N I fA K u lt e t

CIJENA:

290 kn

Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; ZADAR – Poljana Natka Nodila 7; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32

U G O V O R

Kršćanska sadašnjost

S U R A D N J

P R I Z N A N

S U R A D N J A U G O V O R I

U G O V O R I P R I Z N A N J E

ko je itko trebao napisati ovu knjigu, tada je to sasvim sigurno Nikola Eterović, nadbiskup i papinski nuncij u Saveznoj Re‑ publici Njemačkoj koji ovu materiju poznaje ponajbolje, budući da ga preporučuje sama služba diplomata Svete Stolice, u kojoj je proveo najveći dio svoga stručnog, svećeničkog i biskup‑ skog života. Nadbiskup Eterović, kako to u Predgovoru ističe zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, napisao je uistinu dragocjenu knjigu. »Nju je napisao ponajprije izvrstan poznavatelj onoga o čemu piše, a k tomu je čovjek koji u sebi, svojoj osobnosti i službi lijepo povezuje pojmove iz naslova knji‑ ge, jer je kao Hrvat skoro četrdeset godina u službi Svete Stolice. Osim toga, sam je dionik povijesnih događanja o kojima piše. Sve se to troje odražava u ovome djelu koje će mnogima pomoći poslužiti kao izvor točnih informacija i kao svojevrsni priručnik polazišta za stvaranje plodonosnih interpretacija«, piše kardinal Bozanić. Knjiga odgo‑ vara na više pitanja koja nas

zanimaju: Zašto se Sveta Stolica zauzimala za međunarodno priznanje RH, kakav pravni sustav odnosa između države i Crkve vrijedi u Hrvatskoj, je li suradnja Crkve i država u suprotnosti s načelom da su država i Crva svaka u svojem poretku neovisne i samostalne, koje druge države imaju slične ugovore sa Svetom Stolicom kao i Republika Hrvatska, koliko je bilo službenih susreta predstavnika Svete Stolice i Republike Hrvatske, koji su sveci i blaženici živjeli na područjima na kojima danas prebivaju Hrvati te koji su prioriteti Svete Stolice u međunarodnoj zajednici? Ova knjiga nezaobilazni je kompendij za svaku ozbiljnu knjižnicu, svjesnoga intelektualca i kršćanina.

Nikola Eterović

Stolica

P R I Z N A N J E

S

veta veta Stolica Stolica rvatska rvatska

iS i H i H i rv H rvatska H

A

Nikola Eterovi

Nikola Eterović

Profile for Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Kana, rujan 2019.  

Kršćanska obiteljska revija. Izlazi mjesečno i prati crkvene, društvene obiteljske teme.

Kana, rujan 2019.  

Kršćanska obiteljska revija. Izlazi mjesečno i prati crkvene, društvene obiteljske teme.

Profile for kshr