Kana, ožujak 2016. by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina Broj Ožujak Cijena

XLVII 3/507 2016. 13 kn

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227

Sretan Uskrs! 4 Život u virtualnom svijetu

Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac

Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail KANA: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com

10 Bog – milosrdan otac i sadašnja

Uređuje: Uredničko vijeće.

12 Kršćanska sadašnjost – katedra s

Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović. Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14. Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o.

podijeljenost ljudi Bono Zvonimir Šagi

koje odjekuje Radosna vijest

14 Crkvenoslavenski – kulturni jezik Slavena

Razgovor: Anica Nazor

20 Koliko traje prijenos vlasti?

Darko Gašparović

22 Obiteljska kultura življenja na sve većoj kušnji

Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

Obitelj – s pravom u središtu pozornosti

Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337

46 O korizmi, o susretu i drugome

Političke teme: Tonči Tadić

Putopis

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.

23 Po srcu svome

pretplata@ks.hr

27 Valja mi na put

ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.

Stjepan Lice

Tomislav Salopek

43 Mt 25,40

Bali Ivana Ćepulić

Sonja Tomić

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Ožujak 2016.

26 Otajstvo i vrijeme

Vrijeme i svijest: Vedran Martinac

28 Božje i čovjekovo milosrđe

Vrijeme i riječ: Darko Tepert

30 S. Beatrica Krstačić Uskrs u misijama

40 Relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu Razgovor

44 Malula 54 Zlatko Šulentić (1893. – 1971.) Portret umjetnika

Pitanje sadašnjeg trenutka

Život u virtualnom svijetu

ečki povjesničar Philipp Blom tvrdi kako se novi bu dući društveni odnosi neće više događati na liniji odno sa između »lijevih« i »desnih«, nego će se svijet sve više dijeliti na one koji sanjaju jedan liberalni san i one koji sanja ju jedan autoritativni san. Naime, sve više ljudi izgubilo je vjeru da demokracija može biti društveni model budućnosti. Ona za htijeva mnogo vremena prilagodbe i uvijek vodi u nekakve kompromise. Ljudi, napro tiv, sve više traže brze odgovore na njihove potrebe, i to one odgovore koje njima naj više odgovaraju. Zato europskim društvi ma predstoje velike promjene. No, mnogi ljudi Zapadne Europe ne uviđaju problem niti žele takve promjene iskoristiti kao šan su za stvaranje bolje budućnosti. Premnogi ljudi očito žele živjeti i dalje svoj dosadaš nji bezbrižni život. Jednostavno ne shvaća ju da ne postoji ljudsko pravo na savršeno miran život u izobilju. »Salonski revolucionari« Da ovaj povjesničar ima pravo, dokazuje i činjenica kako je europski čovjek i politič ki otpor učinio ekstremno jednostavnim. Svoje građanske dužnosti ispunjava priti skom na tipku računala. Zavaljen u fote lju salona, na Facebooku vlastiti profil oboji francuskim trikolorom i tako iskazuje svo ju solidarnost s francuskim narodom na kon atentata u Parizu. Ili riječima »ne/sviđa mi se« iskazuje svoj stav glede izbjegličke krize. Tako iskazuje svoja stajališta u od

nosu prema svim previranjima u moder nim društvima, bilo na političkom, svjeto nazorskom ili kulturnom planu. Umjesto da na ulici iskazuje svoja stajališta, nose ći transparente po kiši i hladnoći, jednim »klikom« na ispravnu tipku pokazuje se kao angažirani građanin demokratskoga društva. I to ga ispunjava zadovoljstvom. Nije svjestan da je takav osjećaj zadovolj stva lažan. Društvene mreže, naime, su geriraju teme i stajališta kao gotove pro izvode. Ne potiču građanina da se osobno o

žamana dogodilo se arapsko proljeće. Druš tvene mreže odigrale su ulogu animiranja kritične mase ljudi koji nisu bili zadovoljni stanjem u društvu. No, revolucija se dogo dila na ulici, ne samo u virtualnom svijetu. Zato je postigla takve radikalne promje ne. Takav oblik protesta svakako ima važ nu ulogu. Prisiljava političare da razmišlja ju i onda kada im ne predstoje izbori. Tek se ondje, u konkretnome svijetu, mogu ja sno i glasno artikulirati stajališta i većine i manjine. To se ne može dogoditi putem

Salonski revolucionari Nije točno ono što se objektivno dogodilo, nego ono što mi je prijatelj rekao dok smo na stanici čekali autobus. Tako naš suvremenik, umjesto da na ulici iskazuje svoja stajališta, noseći transparente po kiši i hladnoći, jednim klikom na »ispravnu« tipku umišlja si da je angažirani građanin demokratskoga društva. nečemu informira, da razmišlja, prosuđuje. Teme i stajališta, poput nekog neprozirnog algoritma, sugerira netko u pozadini. Prava istina nije ono što se objektivno dogodilo, nego ono što mi je prijatelj rekao dok smo čekali autobus na stanici, a to je pročitao na društvenim mrežama. Stvara se tako neka kvo iluzorno i sterilno političko djelovanje, bez konkretnih ponuda rješenja. Virtualni odnosi Nasuprot takvim salonskim revolucio narima i propovjednicima sterilnog anga

Facebooka ili Twittera. Ove mreže izaziva ju često preuranjena stajališta i »pucnjeve«. Svako ozbiljno nastojanje za izricanjem sta jališta, svaku raspravu svode na niz parola o kojima se sudionici razilaze samo po riječi ma »ne/sviđa mi se«. Promatrah tako kako dvije djevojke sjede u kafiću, jedna nasuprot drugoj, i tijekom pola sata nisu međusob no progovorile ni riječi niti su međusobno izmijenile pogled, ali je svaka bila zaoku pljena svojim mobitelom. Priđem i, na moje iznenađenje, vidim kako one, udaljene sa mo širinom stola, međusobno razgovaraju GODINA XLVII br. 3/507

Piše: Josip Grbac

putem mobitela. Ne osjećaju potrebu jedna drugoj pogledati u oči ili uputiti riječ. Dvi je prijateljice koje su, putem Facebooka, po stale jedna drugoj strankinje. Njima je oči to lijepo. Ali sve oko njih kao da ne postoji, osim u virtualnome smislu. Samo virtualna »odgovornost« Ako se tako odgajaju sadašnje generaci je mladih, možemo li od njih očekivati ak tivnu ulogu u izgradnji budućega društva? Hoće li se znati oduprijeti snovima o op ćem liberalizmu i relativizmu ili snovima o potrebi izgradnje autoritativnoga društva? Jedno je sigurno: ni jedno ni drugo neće biti moguće učiniti sjedeći u vlastitim sa lonskim foteljama, te svoje mišljenje i svoj angažman svesti na »klikanje« po tipkama računala ili samo međusobno razgovara ti putem društvenih mreža. Nekakav do dir sa stvarnošću nužno je potreban. Neka kvo glasno izrečeno stajalište nužno je da te netko može čuti. Anonimno skrivanje iza vlastitih profila i vlastitih šifri ne dotiče ni koga, a još ga manje izaziva ili tjera na dje lovanje. Doći će i trenutak kada ćemo mo ći i glasati putem društvenih mreža. To je postala praksa kod nekih stranaka u našim susjednim zemljama. Tako provode unu tarstranačke izbore, tako se oglašavaju o svim relevantnim pitanjima. Međutim, po kazalo se da te stranke nisu sposobne pre uzeti odgovornost i ući u konkretno poli tičko djelovanje. Ostaju na razini protesta prema drugima, ili svoj angažman svode na izjave kako im se nešto sviđa ili ne svi Ožujak 2016.

đa, kako se s nečim slažu ili ne. Oni priča ju, a drugi kreiraju budućnost zemlje. Vir tualni svijet nije sposoban odgojiti čovjeka koji će se »oznojiti« kako bi svijet bio bolji. On odgaja građane koji su samo »virtual no« angažirani. Nameće se zaključak da našu budućnost kreiraju anonimni autoriteti, kreatori pro fila, gospodari društvenih mreža. Oni će odlučivati o tome kako će ova podjela svi jeta završiti, u sveopćem liberalizmu i re lativizmu ili u autoritativnom nametanju društvenih modela. Mi ćemo samo moći »klikati« po našim tipkama i govoriti sla žemo li se ili ne, sviđa li nam se to ili ne, ali nećemo imati nikakva utjecaja na stvar nost. Bečki povjesničar Blom dobro je uvi dio da će očekivanja većine ljudi u buduće mu društvu biti samo sanjarenje. Hrvatski virtualni svijet Sve ovo rečeno događa se i u našem, hr vatskom društvu. S obzirom na to da au toritativno društvo opravdano ne dolazi u obzir, osim možda kod neznatne manji ne, glavni »san« jest onaj o stvaranju druš tva sveopćeg liberalizma i relativizma. Tu je uloga virtualnoga svijeta jako agresivna. Različiti portali, društvene mreže i mno gi mediji, pogotovo HRT, dirigiraju našu stvarnost. Kreiraju sliku Hrvatske koja je samo virtualna, daleko od stvarnosti. Ka da se u javnosti pojave neka tema ili pro blem, oni su već unaprijed sročeni suklad no interesima kreatora virtualnoga svijeta. Možda uopće nije riječ o problemu, ali ga se

uporno stvara. Onda se dogodi sljedeći ko rak, kada nastupe dežurni kreatori virtual noga »javnog mnijenja« koje ni izbliza nije stvarno, nego umjetno stvoreno. Konač no na površinu ispliva slika jednoga laž nog, virtualno umjetno stvorenog »javnog mnijenja« koje, kao, po pravilu, sanja san o društvu liberalizma i relativizma. Što uop će nije istina. Takav san kod velike većine hrvatskih građana uopće ne postoji. Većina hrvatskih građana zalaže se za istinska demokratska načela i očuvanje onih vrijednosti koje su oduvijek bile te melj opstojnosti naroda. No, ovakva slika Hrvatske ne ide u svijet. Onamo ide nepo stojeća i lažna slika o narodu koju kreiraju virtualni autoriteti. Naravno zbog politič kih i ekonomskih interesa. Sve se to doga đa na veoma suptilan način. Većina građa na u svemu tome uopće ne sudjeluje. Nema vremena sjediti u udobnoj fotelji i »klikati« po računalima. Tako da kreatorima virtu alne i lažne slike Hrvatske ništa ne stoji na putu. Da apsurd bude veći, ti isti građani ove kreatore samo virtualne zbilje obilno plaćaju puneći državni proračun. Ako ništa drugo, prijeko je potrebno dobro odvagnu ti koji to od njih zaslužuju novac iz držav noga proračuna. Nije čudno što je ministar kulture u tom pokušaju dočekan »na nož«. Postoji strah da će se neki morati ustati iz udobnih fotelja i, umjesto »klikanja« po ra čunalima i šetanja po društvenim mreža ma, prihvatiti nekog stvarnog posla i na taj način zarađivati za kruh, kao što to mora činiti većina hrvatskih građana. 5

Škotski mučenik

Sveti Ivan Ogilvie

rošle godine slavilo se 400. godina mučeničke smrti prvoga škotskog sveca nakon godine 1250. Naziva ga se i škotskim mučenikom i apostolom Škotske. Isusovac John (Ivan) Ogilvie rođen je 4. srpnja 1579. u Drum-na-Keithu na obali Škotske. Bio je sin ugledne plemićke obitelji. Otac mu je bio kalvinist, a majka Agnesa, katolkinja. Dva su joj brata bila u Družbi Isusovoj. Kad je Johnu bilo tri godine, umrla mu je majka, a otac se poslije ponovno oženio. Otac i maćeha odgajali su ga u Kalvinističkoj Crkvi, a kad mu je bilo 13 godina, poslali su ga u Helmstedt u uglednu luteransku školu. Školovanje je poslije nastavio u Škotskome koledžu, gdje se upoznao s isusovcima i pristupio Katoličkoj Crkvi. Nastavio je školovanje na Isusovačkom sveučilištu u Olomoucu u Češkoj, te kod benediktinaca u Regensburgu. Nakon studija vratio se u Češku i god. 1599. stupio u novicijat Družbe Isusove. Na Stjepanje dvije godine poslije položio je prve zavjete u Grazu i počeo predavati gramatiku u Isusovačkoj školi, te usporedno studirati filozofiju na Isusovačkom sveučilištu koje je osnovano 1585./86. Kasnije je svoj profesorski rad nastavio na Isusovačkom koledžu i na Sveučilištu u Beču. Ponovno se vraća u Češku, gdje nastavlja studij teologije, te preuzima dužnosti u Družbi. Za svećenika je zaređen 1610. u Parizu i imenovan je ispovjednikom studenata Isusovačkog koledža u Rouenu. Srce ga je vuklo natrag u Škotsku iz koje je otišao kao dječak. Vratio se 1613. kriomice kao trgovac konjima John Watson, zajedno sa subratom Jamesom Moffatom i kapucinom Johnom Campbellom. Hrabrio je i potajno poučavao u vjeri malobrojne škotske katolike koji su trpjeli progon. Tako-

Isusov mir

đer je kriomice putovao do Londona i Francuske. Nakon što ga je Adam Boyd izdao 14. listopada, uhićen je i utamničen i okrutno mučen u Glasgowu i Edinburghu. Unatoč teškom višemjesečnom mučenju nije odustao od vjernosti Katoličkoj Crkvi, niti je odao druge tajne katolike. Mučiteljima je rekao da kralj, kojemu priznaje svu svjetovnu vlast, nema nikakve vlasti nad duhovnim. Pogubljen je 10. ožujka 1615. na Mercat Crossu te pokopan izvan gradskih zidina. Njegova pisma i svjedočenja tiskana su i dijeljena diljem Europe te potajno slana u Škotsku i Englesku. Proces za njegovo proglašenje blaženim pokrenut je god. 1629., a trajao je idućih 300 godina. Blaženim ga je proglasio papa Pio XI. 22. prosinca 1929., a svetim papa Pavao VI. 17. listopada 1976. Spomendan mu se slavi za britansku i američku Crkvu na dan mučeništva 10. ožujka, a za ostatak Crkve 14. listopada. Nacionalno škotsko svetište sv. Ivana Ogilviea je u crkvi sv. Alojzija u Glasgowu.

• Suzana Peran

Mir koji donosi Isus – uskrsli, pobjednik – može uslijediti kad budemo spoznali što to znači njemu se obratiti, kad promijenimo život i kad to obraćenje bude jače, ne samo od zla koje je oko nas nego i od straha, pa i onoga zadnjega, od smrti ili od gubitaka. Samo tako se prevladava zlo i grijeh. Kad nisu interesi i vlastita korist vrhovna mjerila, nego kad je riječ o životu koji se živi za nekoga i za nešto. Tada se ne čini zlo, tada se sve daje tome za što se živi. To je On živio za nas. Za nas se je predao. A da bismo mi to mogli kaže: Čekajte ovdje. Tako i nama danas poručuje: Evo, ovdje, primit ćete silu odozgo, Duha Božjega. Kad to spoznate, onda to možete i izvršavati. I ako vam se dogodi da jedanput padnete ili ne uspijete, imate uvijek živa Uskrsloga, koji će vas uvijek iznova micati, svojom Silom pokretati, da bi se obraćenje na otpuštenje grijeha moglo događati. Josip Turčinović GODINA XLVII br. 3/507

Kolumna Stjepana Balobana

Crkva – ekumenizam – politika

va su se znakovita događaja zbila početkom (veljača) 2016. godine koja bi mogla imati važ nu ulogu u ekumenskim odnosima izme đu Katoličke Crkve i pravoslavnih Crkava. Prvi je povijesni susret pape Franje i Kiri la, patrijarha Moskve i cijele Rusije (zrač na luka Jose Marti, Havana, Kuba, 12. velja če). Drugi je Pismo predsjednika Biskupske konferencije BiH kardinala Vinka Puljića, koje je 8. veljače 2016. uime svih članova BK BiH, kardinal Puljić uputio Irineju, patri jarhu Srpske pravoslavne Crkve. Pismo je pod naslovom »Reakcija Biskupske kon ferencije BiH na izjave patrijarha Irineja« službeno objavila Katolička tiskovna agen cija BK BiH 15. veljače 2016. Prvi će događaj, sasvim sigurno, utjecati na odnose između Katoličke i pravoslavnih Crkava u buduć nosti. Drugi događaj nedvojbeno će utjecati kako na ekumenske odnose Katoličke Cr kve u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini i Srpske pravoslavne Crkve, tako i na proble matiku, odnosno zapreke koje je postavila Srpska pravoslavna Crkva s obzirom na ka nonizaciju blaženoga Alojzija Stepinca. Ri ječ je o vjerodostojnosti onoga koji postav lja zapreke! Očekujemo da će cjeloviti tekst Pisma patničke Crkve iz Bosne i Hercego vine doći i do pape Franje, ali i do svih onih osoba i institucija u Vatikanu koje po svojoj funkciji odlučuju u vezi s ekumenizmom, a osobito u vezi s proglašenjem svetim blaže noga Alojzija Stepinca. Zašto ‘napadna šutnja’? Dok je prvi događaj u civilnim mediji ma u Hrvatskoj bio opširno i temeljito pri kazivan i tumačen, dotle je drugi događaj od tih istih medija i novinara bio napadno prešućen. Osim određenih portala ko ji su, uz komentare ili bez njih, prikazivali tekst, »Glas Koncila« je pod naslovom »Isti na se uporno prešućuje i iskrivljuje« (21. ve ljače 2016., str. 8. i 31.) donio cjeloviti tekst Ožujak 2016.

Pisma. Međutim, sadržaj Pisma kardina la Vinka Puljića oni civilni mediji (tiska ni i elektronički) i novinari koji su se po sljednjih mjeseci koristili svakom prigodom za pisanje o zaprekama koje Srpska pravo slavna Crkva postavlja glede kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca jednostavno su ignorirali. Zbog čega? Je li zbog toga što ne pobitne činjenice koje svjedoci događanja kardinal Puljić, biskup Komarica i drugi biskupi u BiH iznose, a odnose se i na dje lovanje Srpske pravoslavne Crkve, ne idu u prilog šabloni koju su u Hrvatskoj stvorili civilni mediji, to jest da su katolici i Kato lička Crkva u Hrvatskoj, pa onda i u BiH, jednostavno odgovorni i krivi za sve ono što se dogodilo u prošlosti? Ova ‘hrvatska šutnja’ o Pismu kardinala Vinka Puljića još jednom razotkriva sve one »čuvare tako zvane demokracije« u Hrvatskoj, bilo da je riječ o udrugama civilnoga društva, medi jima i medijskim djelatnicima bilo političa rima i intelektualcima javnim djelatnicima koji su gotovo ‘svakodnevno u medijima’. Istinska želja i kruta stvarnost? Može li se ekumensko približavanje kr šćanskih zajednica i Crkava promatrati iz dvojeno od konkretnih povijesnih i poli tičkih okolnosti naroda i država u kojima te zajednice i Crkve žive? Povijest pokazu je da su, nažalost, upravo društveno-poli tičke okolnosti bile uzrokom razdvajanja i razilaženja kršćanskih zajednica i Crkava. Odnosno, unutar crkvenih zajednica u ta kvim su situacijama prevladali oni crkveni službenici koji su na druge i drukčije od se be gledali prije svega kroz političke ili ne ke druge osobne ili nacionalne interese, a tek drugotno kroz evanđeoske i isusovske interese. A Isusovi su interesi jasni od po četka kršćanstva, to jest da »Svi budu jed no kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, ne ka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao« (Iv 17, 21). Riječ je o Isuso

voj svećeničkoj molitvi u kojoj on i danas poziva sve crkvene službenike, bilo katolič ke bilo pravoslavne, da im na prvome mje stu u njihovu životu i službi koje obnašaju bude vjera i vječna sreća konkretnih ljudi koji su im povjereni. Uvjeren sam da pa pa Franjo polazi s te, isusovske i evanđeo ske perspektive kada u današnjem vreme nu na različite načine pokušava pokrenuti ekumensko približavanje kršćana i Crkava. No, da bi se ta istinska želja mogla ostva riti, potrebno je, s druge strane, imati lju de koji jednako tako žele iskreno i evan đeosko približavanje Crkava. Vrijeme će pokazati koliko će simbolički susret pape Franje i patrijarha Kirila imati utjecaj na ‘krutu stvarnost’. Treba ipak jasno nagla siti da susret i odnose Rima i Moskve ne treba stavljati u kontekst proglašenja sve tim blaženoga Alojzija Stepinca. Time su bili u krivu svi oni, i crkveni i civilni kru govi, koji su tvrdili »da put iz Rima u Mo skvu vodi preko Beograda«. Ekumenizam i politika! Ekumensko zbližavanje katolika Hrvata i pravoslavaca Srba može se dogoditi isklju čivo na evanđeoskim temeljima i na iskre noj želji i konkretnim postupcima službe nika jedne i druge sestrinske Crkve. Riječ je o konkretnoj, nažalost, još uvijek ‘krutoj stvarnosti’ koju uglavnom ne mogu potpu no i cjelovito razumjeti predstavnici Kato ličke Crkve u Rimu koji su dopustili da se u proces proglašenja svetim blaženoga Aloj zija Stepinca pod ‘plaštem ekumenizma’ sa strane Srpske pravoslavne Crkve uključi politika. Upravo zbog toga držim da sadr žaj pisma biskupa BK BiH, koje je potpisao kardinal Vinko Puljić, može u ovome po vijesnom trenutku pomoći predstavnicima Katoličke Crkve u Rimu da razumiju aktiv nosti i nakane Srpske pravoslavne Crkve u postavljanju zapreka za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca. 7

Teološko razmišljanje

Božje milosrđe pretpostavlja čovjekov grijeh

davno se njeguje svijest o pove zanosti grijeha i ljudskih slabosti. To su slabosti u čovjeku koje čine siguran i unaprijed zadani put u či njenje grijeha. Ako se uzme bilo koji aspekt ljud skoga života i djelovanja u kojima se redovito po javljuje i čini grijeh, lako ih se prepoznaje upravo u povezanosti s ljudskim slabostima. Na tu či njenicu upućuje i reakcija osobne savjesti nakon počinjena grijeha, bilo činom ili propustom, ko ja u ovisnosti o nutarnjem iskustvu grijeha mo že reagirati na dvostruki način. Pritom je, daka ko, reakcija osobne savjesti temeljno uvjetovana osobama koje trpe posljedice počinjena grijeha. Prvo, ako počinjeni grijeh vrijeđa osobe koje su nam bliske i koje volimo, tada osobna savjest re agira žaljenjem. Žao nam je što smo povrijedili osobu koju volimo i koja nam znači u životu, bi la riječ o roditeljima, sestri ili bratu, supruzi ili suprugu, rođaku ili prijatelju, kolegici ili kolegi. Reakcija žaljenja zbog nanesene uvrede i neprav de voljenim osobama nekako je uvijek jača od re akcije povrijeđenosti voljenih osoba zbog pretr pljene uvrede i nepravde. Razlog tome nalazimo u svojevrsnom logičkom i moralnom opravdanju pretrpljene uvrede i nepravde u ljudskoj slabosti. Kad se osobe uistinu ljube, kada su vezane dubo kim emocionalnim, afektivnim i duhovnim ve zama, tada se nekako spontano javlja uzajamno žaljenje zbog počinjene i pretrpljene uvrede i ne pravde, ali i uzajamno opravdanje. Opravdanje se izvodi iz neuklonjive ljudske slabosti. Tako osobna savjest počinitelja reagira otprilike ova ko: »Nisam to svjesno i namjerno učinio. Jedno stavno se dogodilo. Što mogu? Jako mi je žao. Oprosti mi!« Osobna savjest povrijeđenoga rea gira otprilike ovako: »Razumijem te. Svi smo sla bi i grešni ljudi. To se može svakome dogoditi. Ubuduće više pripazi. Nemoj se sada zbog toga gristi. Opraštam ti!« Žaljenje nije kajanje za grijeh Reakciju žaljenja uzrokuje ljudska poveza

nost među osobama. No, žaljenje nije isto što i kajanje. Za razliku od žaljenja koje se očituje kao reakcija na ljudske slabosti, kajanje se očituje kao glas i poziv koji dolazi izvana i koji, kao takav, ne prepoznaje niti priznaje uzrok grijeha u ljudskoj slabosti, nego upravo suprotno, prepoznaje ga i priznaje isključivo u ljudskoj snazi. U tom smi slu kajanje izaziva čovjeka da se zamisli nad so bom i nad osobnom nebrigom i nemarom prema neuklonjivu moralnom zahtjevu za osobnim za laganjem i rastom, za bezuvjetnim poštovanjem bližnjega. Žaljenje uzrokuje svijest o neuklonjivoj ljudskoj slabosti i grešnosti, dok kajanje uzrokuje svijest o ljudskoj snazi, odnosno ljudskoj moguć nosti gospodarenja sobom i svojim djelovanjem, ljudskoj sposobnosti da se učini više i bolje, da se trajno i temeljito radi na sebi kako bi se postalo boljom i moralnijom osobom. Žaljenje je samoo pravdanje čovjeka spram sebe samoga kakav do ista jest. Kajanje je samooptužba čovjeka spram sebe samoga da nije kakav treba biti. Drugim ri ječima, žaljenje je čin laskanja i podilaženja sebi samima i drugima s mizernim opravdavanjem i pozivanjem na vlastite slabosti i nemoći. Kajanje je čin iskrenog i istinitog priznanja sebi i drugi ma da je čovjek grešno biće i da grijehom nano si uvredu i nepravdu Bogu, drugomu i sebi. Čin kajanja svjedoči da čovjek može i treba mnogo više i bolje negoli to pokazuje počinjeni grijeh zbog nemara, nebrige, površnosti i lijenosti. Ka janje doziva u pamet istinu o čovjekovu pozivu na više, bolje i savršenije. Grijeh uzrokuje ljudska snaga, a ne slabost Imajući pred sobom pretpostavljenu razli ku između žaljenja i kajanja, a koja pretpostav lja također dva različita shvaćanja grijeha, jedan kao stvar ljudske slabosti, a drugi kao stvar ljud ske snage, može se sada zaviriti u Sveto pismo i pokušati otkriti u čemu ono prepoznaje uzrok grijehu, jer eliminacija grijeha ovisi o eliminaci ji njegova uzroka, kao što u medicini dijagnoza

uvjetuje terapiju. Primjena terapije bez spozna je dijagnoze ugrožava život bolesniku makar se radilo o nekakvoj terapiji. Kao što terapija tre ba odgovarati uzrocima bolesti, tako i oslobođe nje od grijeha treba odgovarati uzrocima grije ha. Sveto pismo jednoznačno prepoznaje uzroke grijeha u ljudskoj snazi, a ne u ljudskoj slabosti. Uzrok grijeha nije u ljudskoj slabosti, jer ona sa mo otkriva čovjekovu sličnost s nagonskom i ne razumnom životinjom. Uzrok je grijeha u ljud skoj snazi, a ona otkriva čovjekovu sličnost s mudrim i slobodnim Bogom. Ljudska je snaga dakle u čovjekovoj sličnosti Bogu. Ta se snaga pokazuje u ljudskoj spoznaji ili razumu, u ljud skoj slobodi ili slobodnoj volji u djelovanju te u ljudskoj odgovornosti ili sposobnosti da čovjek na sebe treba preuzeti posljedice uzrokovane svojim slobodnim djelovanjem. Drugim riječi ma, ljudska je snaga ono što čovjeka uistinu čini čovjekom, to jest ono što čovjeka bitno razlikuje od životinje, a to ga istodobno čini bitno sličnim Bogu. Imajući to na umu, nema se razloga sne bivati nad tvrdnjom da žaljenje ne samo da nije zrela i čovjeka dostojna reakcija osobne savjesti na počinjeni grijeh nego žaljenje ne može biti ni kriterij, ni razlog, ni argument u traženju oprosta za počinjeni grijeh. Opsjednuto fiksiranje svijesti na žaljenje onemogućuje razvoj spoznaje pravoga uzroka i naravi grijeha te odvraća pozornost od jedine ispravne reakcije osobne savjesti na poči njeni grijeh, a to je kajanje. Razvodnjavanje grijeha razvodnjava milosrđe Crkva ne može samozadovoljno trljati ru kama i reći da njezina pastoralna praksa jed noznačno i neumoljivo računa s pravom naravi grijeha i, posljedično, s jednoznačnom i neumo ljivom primjenom jedine i prave terapije za gri jeh, a to je kajanje. Ova tvrdnja nema nikakve veze s molitvenim i liturgijskim formulama ko je verbalno i deklarativno dokazuju upravo su protno od rečene tvrdnje, nego ima veze s činje GODINA XLVII br. 3/507

Piše: Tonči Matulić

nicom da sve tamo od šestoga stoljeća, otkako su se pojavile prve pokorničke knjige (libri poenitentiales) i nastavno na njih srednjovjekovni priručnici za ispovjednike i pokajnike (manuale confessariorum et poenitentium) koji su se nastavili razvijati u vrijeme protureformacijske katoličke obnove, pred sobom smo imali jed nostranu fiksaciju na grijeh putem taksativnog nabrajanja onoga što vjernik treba izbjegavati da ne bi zaslužio vremenitu ili vječnu kaznu. U njima ne postoji sustavno izlaganje o nara vi i uzroku grijeha, činjenica koja je uvjetovala vezivanje kajanja za oslobođenje od kazne, a ne za oslobođenje od ropstva grijeha. Tako se ljud ska grešnost promatrala kao složena i zamrše na mreža ljudskih čina koje u praktičnom dje lovanju treba izbjegavati, a logika izbjegavanja stvarala je nekakvu kulturu »upravljanja grije hom«, »izoliranja grijeha« i »pojednostavnjiva nja grijeha« radi postignuća vječnoga spasenja. U pozadini je stajao strah od kazne za grijeh, a jedini lijek strahu jest ispovijed koja vraća mir u savjesti da je zaslužena kazna izbjegnuta. U takvom se ozračju kajanje za počinjeni grijeh povlači, a točnije je reći relativizira se, dok na mjesto istinskog kajanja nastupa neka vrsta pse udokajanja, u smislu pukoga psihičkog rastere ćenja od straha, jer je izbjegnuta vremenita ili vječna kazna. Tako je najprije pukla intimna ve za između kajanja i ljudske snage koja uzrokuje grijeh. To je imalo za posljedicu da se narav gri jeha nije shvaćala u neprijateljstvu prema Bo gu, bližnjemu i sebi samome, dakle i oholosti ljudske snage, nego u potrebi da se iziđe nakraj s ljudskim slabostima i nemoćima koje oteža vaju put u nebo. Događalo se i još se uvijek do gađa da se grijesi priznaju zbog osobne grižnje savjesti, zbog osobnoga žaljenja i, dakako, zbog osobnoga izbjegavanja kazne koja zastrašuje, ali s potpunom ili barem djelomičnom odsutnošću svijesti o pravoj naravi grijeha koja pokazuje čo vjekovu oholost i nemar za ljubav. Takvu svijest nije moguće izgraditi na temelju površnog i tak Ožujak 2016.

sativnog nabrajanja učinjenih zlih čina koje je trebalo izbjeći. Treba se vratiti Svetom pismu i u njemu otkriti pravu narav grijeha koja je nera skidivo povezana s čovjekovim odbijanjem Bo ga, s jedne, i Božjim milosrdnim prihvaćanjem čovjeka, s druge strane. SPAŠAVA Božje milosrđe, a ne čovjekova samodopadnost Prvo što treba naglasiti jest činjenica da u Novome zavjetu ima samo nekoliko osoba ko je iskreno priznaju svoj grijeh (usp. Lk 18, 13; 25, 40-42). Posrijedi je veliko neznanje o osobnome grijehu. Potvrdu toga nalazimo na više mjesta, a jedno je više nego indikativno. To je 25. poglav lje Matejeva evanđelja (usp. Mt 25, 31-46) u koje mu Isus naviješta posljednji sud na kojemu će se razvrstavati ovce i jarci, odnosno dobri i zli. Me đutim, na sudu su dobri i zli jednako iznenađe ni presudom nad njima, jer ono što znaju o se bi pokazuje se posve krivim (usp. Mt 25, 37-38. 44). Jedini kriterij suda jest milosrđe. Konkret na djela milosrđa prema bližnjemu svjedoče ot kupiteljsku djelotvornost Božjega milosrđa u Isu su Kristu. Tko se priznaje grešnim, otvara vrata milosrđu. »Dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije« (Rim 5, 8). Priznanje vlastite grešnosti i grijeha pretpostavka je za primanje milosrđa. Tko je uvjeren u vlastitu pravednost i dobrotu upravo se svrstao na suprotnu stranu od milosr đa, a time i od spasenja. Zbog toga je moguće da oni koji su nazvani ovcama i pozvani na desnu stranu u slavu uopće nisu vjerovali u Boga niti su vršili odredbe Zakona, ali nisu ni gajili uvjere nje u vlastitu pravednost i dobrotu, nego su nje govanjem empatije prema slabima i potrebitima i nesebičnim pomaganjem u zgodno i nezgodno vrijeme surađivali, i ne znajući, s božanskim mi losrđem. Moguće je također da su oni koji su na zvani jarcima i poslani na lijevu stranu u vječ nu muku vjerovali u Boga i savjesno provodili odredbe Zakona, ali su sami od sebe bili uvjere ni u svoju pravednost i dobrotu te zbog toga nisu

imali potrebe priznati se grešnima i surađivati s božanskim milosrđem. U tome se krije srž evan đeoske poruke. Nepriznavanje grijeha obeskrjepljuje milosrđe Srž evanđeoske poruke pokazuje se u zgodi o bogatašu i siromašnom Lazaru (usp. Lk 16, 19-31). Za razliku od siromašnoga Lazara koji je suprot no vlastitu uvjerenju došao u vječnu slavu, jer siromaštvo je bilo znak prokletstva, bogataš je suprotno vlastitu uvjerenju došao u vječnu mu ku, jer bogatstvo je bilo znak Božjega blagoslova. Samo uvjerenje o osobnoj grešnosti ima spaso nosne učinke. Nepriznavanje osobne grešno sti svjedoči i prispodoba o svadbenoj gozbi (usp. Mt 22, 1-14). Kralj domaćin izbacuje čovjeka ne prikladno odjevena za svadbenu svečanost. Mi slio je da se može provući a da ne prizna osobnu grešnost. Nepriznavanje zorno otkriva tako đer i zgoda o molitvi farizeja i carinika u Hra mu (usp. Lk 18, 10-14). Farizej je uvjeren u svo ju pravednost i dobrotu. Zbog toga mu ne treba Božje milosrđe pa se i ne kaje pred Bogom. Za razliku od farizeja, carinik je svjestan svoje greš nosti. Zbog toga se kaje i vapi za Božjim milo srđem. Koliko ljudi mogu precjenjivati osobnu pravednost i dobrotu, čime pokazuju kruto ne priznavanje i nepoznavanje svoje grešnosti, naj bolje svjedoče apostoli s Petrom u prvom planu: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti. A tako i svi govorahu« (Mk 14, 31). Svi znamo kako je završila ta samouvjerenost. Samo Isus dobro zna što je čovjeku (usp. Iv 2, 25) i ka že neprolaznu istinu: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« (Lk 23, 34). Naduta samouvjerenost u osobnu pravednost i dobrotu obeskrjepljuje mu ku i smrt Sina Božjega na križu na kojemu se objavljuje i daruje Božje milosrđe grešnomu čo vjeku. Božje milosrđe pretpostavlja čovjekov gri jeh, a otkupiteljska djelotvornost Božjega milo srđa pretpostavlja čovjekovo priznanje i iskreno kajanje za grijeh. 9

Vama djeco

Jedan bačen, sva tri izgubljena! K

ad mu je napokon sinulo da ne može Maca grliti bez prestanka, Drac se odmakne i spazi mladoga nepoznatog mačka. Pograbi ga za šapu kao utopljenik pluto i htjede mu reći nešto lije po, ali već nakon tri mjauka shvati da me lje bez glave i repa pa, zbunjeno se osmjeh nuvši, pozdravi i udalji se. Društvance se raspričalo. Zmaj Nedaj, kao vješt konobar, toči mlijeko da se pje nuša pa svakomu nudi čašu. No Drac ne uze. Nije mu bilo do pića, pogotovo ne do toga bijelog. Sav je još bio uronjen u srce, a u mozgu mu se vrtjela jedna jedina mi sao: Pomirili smo se. Nakon tolikih mjese ci! A onda se odnekud stvorio Mac i pru žio mu čašu. Smjesta ju je uzeo pa potegao gutljaj misleći da bi iz Macove šape iskapio i bočatu vodu, i blato i smrdljivu žabokre činu pa kako ne bi ovo lijepo bijelo! Razga lio se, jezik mu se razvezao pa se razbrbljao s dva mlada mačka kraj kojih se našao. Je dan lud za tehnikom, drugi Stvoritelja ljubi te je ostavio sve i guta knjige o Stvoritelju, Princu i Glasu. Ubrzo se tehnoljubac prikr pao Macu, a Žac ostao postrani i motrio… Druženje se bližilo kraju… *** Dvadesetak dana nakon Prinčeva ro đendana, baš kad je Drac dolazio s ma čorvajske postaje, naiđe Žac pa začuđeno mjaukne: – Što ti je? Rekao si da si se pomirio s Macom na Prinčevu rođendanu. A kad mi je stavio šapu na rame počeo si lepršati kao leptirić. Sad se vučeš kao miš iz ulja. – Nismo se pomirili – šapne Drac i su ze mu vrcnu iz očiju. – Samo sam se pona dao da jesmo, ali me nada zanitala! Sad je moderno biti milosrdan pa je htio pokaza

ti milosrđe oprostivši mi gadost koju vjeru je da sam učinio. A oproštenje nije isto što i pomirenje! Možeš nekomu oprostiti i pre kinuti s njim. – Pa… – zamišljeno će Žac – normalno, ako taj odseli ili umre. – Ali i ako kraj tebe živi. Oprostiš mu, više se ne srdiš i odlučiš hoćeš li započeti iznova, ili ćeš ga odbaciti jer ga smatraš ne vrijednim. Mac je odabrao to drugo. – O, pa ti si siguran da vidiš što mu je u srcu – osmjehne se Žac. – Nisam! Ali baš zato što ne vidim nje govo srce, smijem zaključivati iz ponašanja. Već osam mjeseci osim pozdrava nije sa mnom progovorio ni riječi. Za nj sam i da lje neupotrebljiva lažljiva stvar. I ako nema onih kojima vjeruje, drži se kao da ne po stojim i sve sam obavlja. Sad uglavnom ju trom vodi jedan ili oba sastanka sa svojim milima, a naš večernji izbjegava. Usto mi je znanac iz staroga društva povjerio da mu je uvažena što radi s mačićima rekla da sam lagao. Znanac me pozna dovoljno te zna da to nije moguće pa je uvaženoj i rekao. Oči to je većina čula da sam dobio nogu. Ostali vide iz Macova ponašanja. Možda to i želi da me ponizi. Promašaj! Poniženja gutam, ali me odbačenost i nepovjerenje razdiru. – A nije ti – ponešto zamišljeno će Žac – palo na um da ne zna kako bi to riješio? – Pametan je i mora znati da to najbo lje rješava razgovor, ali ga ni spočetka nije htio, niti sada ičim pokazuje da hoće. Pri je da neće! Evo, kad je maločas čekao na mačorvajskoj postaji, spazio me iza pred zadnjih vrata vozila pa je odjurio na zadnja. I da onda iznuđujem razgovor? Grozim se toga i zato odlazim. – A tvrdio si da voliš Maca koliko i sebe! – I volim – mirno će Drac. – Ne odlazim

tijelom jer Glas i dalje kaže »Ostani!« Val jda imam čekati dok se navrši jedno cijelo vrijeme. Iznutra odlazim. – Nisam siguran da razumijem – poma lo zbunjeno će Žac. – Nemaš što razumjeti. U sebi sam ubio nadu. I to je sve! – Takvo sve bjednije je od ništa – razlju ti se Žac. – Zar ti je ishlapjelo iz tintare da se u Prinčev zamak može ući jedino s ona tri ključa? Dva si imao, treći zamalo stekao, a sada bacaš drugi! S njime, tupane jedan, GUBIŠ sva TRI! I nećeš postati Prinčeva ku ćica! Jer ključevi su neraskidivo povezani. Nitko ne može vjerovati bez nade i ljubavi, ni nadati se bez vjere i ljubavi, ni ljubiti bez vjere i nade! – Uvijek mogu voljeti Stvoritelja – kri kne Drac, ali ga Žac silovito presiječe: – Ne možeš! Nitko ne može voljeti ne vidljivoga Stvoritelja, ako ne voli njegova vidljiva stvorenja. Dok smo na zemlji Nje ga voliš ili u SVAKOMU bližnjem, ili ni u ko mu! Ne utvaraj da Ga ljubiš onoliko koliko osjećaš za obitelj, prijatelje, mene ili Maca! Jer Ljubav je daleko iznad pukoga klupka osjećaja! Ljubi i kad mržnju dobiva! Stvo ritelja ljubiš ONOLIKO koliko lašca Brkača i mačketine ocrnjivačice! GODINA XLVII br. 3/507

Dječja nagradna križaljka

– E, pa ja mogu i njih ljubiti koliko tebe i Maca – zainati se Drac. – Samo naprijed, visosti – nasmije se Žac duboko se klanjajući kao što bi pred kraljem – rado bih da to vidim! – I vidjet ćeš, makar ja krepao – ražesti se Drac – ali prvo ću potražiti drugi ključ! *** Ustresen i vida zamućena od suza Drac je srljao pojma nemajući kamo. »Bit ću ku ćica! Podići ću drugi ključ od mrtvih, jest, naći ću ga sve da mi je to zadnje djelo na ze mlji«, mrmljao je između jecaja. – Stoj! Bez lozinke nema ulaska – zau stavi ga snažan mjauk i Drac razjapi oči. Pred njim sivi mačak raširio prozirna krila kroz koja se nazire ulaz u nekakvu špilju. Ili je možda tunel? Tko zna? Sonja Tomić Ožujak 2016.

Nagradni kupon Ožujak 2016.

RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 2: zrakoplov, autobus, vlak, brod. NAGRAĐENI: Viktoria Slunjski, Ciglenica 46, 43280 Garešnica. RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 3 pošaljite najkasnije do 25. ožujka 2016. na adresu: KANA, Marulićev trg 14, pp 434, 10001 Zagreb. 63

Biljna ljekarna

Cvijeće

Dugotrajna cvatnja maćuhica

kovičastih cvjetnica, na otvore-

nim nas prostorima oduševljava-

sada ima u izobilju, jest cikorija ili vo-

proljetnim mjesecima, osim lu-

vi slični maslačkovim, a te dvije biljke

jek maćuhica.

često i rastu jedna do druge, pa ih lju-

Maćuhice su dvogodišnje biljke i njihov

di često i zamjenjuju. No, to nije važno.

razvoj je započeo iz sjemena početkom lje-

Uberite listove i jedne i druge biljke pa

ta. Tijekom jeseni počinje cvatnja, koja se

pipremite ukusnu i zdravu salatu. Tako

privremeno zaustavi u zimskom razdoblju

ćete svojemu organizmu obnoviti snagu

i ponovno nastavlja u proljeće. Razvijene

i osloditi ga otrova.

sadnice sade se u jesen (listopad) ili prolje-

Upravo je cikorija izvrsna za proljet-

će (potkraj veljače). Ipak je preporuka sadi-

nu detoksikaciju organizma jer sadrža-

ti u jesen da bi se biljka dovoljno razvila do

va inulin, pektine, cikorin i kalij. Potiče

zime i u proljeće nastavila obilnijom cvat-

lučenje žuči, pospješuje probavu, djeluje

njom. Cvatnja u proljeće traje sve do pojave

kao diuretik, potiče metabolizam, sma-

velikih vrućina, kada se maćuhice postu-

njuje kolesterol u krvi, ublažuje tegobe

pno zamjenjuju ljetnicama. Pri nabavi sad-

pri kostobolji i reumi. Cikorija sadrža-

nica mora se obratiti pozornost na to da se

va, također, vitamin C, provitamin A te

odaberu sadnice sa zdravim zelenim listo-

magnezij, željezo i mangan. Inulin iz ci-

vima i mnoštvom cvjetnih pupova.

korije potiče rast i povećava broj dobrih

Maćuhice su vrlo otporne na niske tem-

bakterija u crijevima, što izravno djelu-

perature tako da i tijekom zime u vrtovima

je na imunost.

ili cvjetnim posudama izražavaju posebnu

Ljekoviti su svi dijelovi biljke. Kori-

zimsku ljepotu. Uzgajaju se u raznim boja-

jen, koji se ubire u proljeće ili jesen, su-

ma, jednobojne ili višebojne, a postoje gotovo u svim kombinacijama. Mogu se sadi-

pokrivači tla ispod drveća i grmova. Za ve-

ti u bilo koji tip tla, obično na razmak od 15

ćinu ljubitelja bilja prepoznatljivo je da po-

do 30 cm, na sunčana ili polusjenovita mje-

stoje sorte s »okom« i »bez oka«. Cvjetovi su različite veličine, sastavljeni od pet latica. Boja cvjetova je raznolika

Maćuhica imenom poznata i kao divlja

od crvene, purpurne, plave, ružičaste, ta-

maćuhica, sirotica ili gospina ljubica biljka

mnoljubičaste, žute, bijele ili narančaste.

je autohtono raspostranjena na livadama

Cvjetovi nekih sorata imaju i blagi miris.

Europe i Sjeverne Amerike. Današnja uzgoj-

Tijekom cvatnje jedino je potrebno ocva-

na maćuhica (Viola wittrockiana) dobivena

le cvjetove redovito odstranjivati kako bi

je križanjem divljih vrsta i u Europi se uz-

ujedno produljili cvatnju.

gaja od 16. stoljeća. Poznato je da je nasta-

Redovito pregledavajte svoje biljke i na

la križanjem između četiriju europskih vr-

prisutnost raznih štetnika i bolesti, a na-

sta: Viola tricolor i Viola lutea podrijetlom iz

padnute dijelove biljke ili cijele biljke obve-

središnje Europe, Viola cornuta s Pireneja,

zno odstranite i spalite kako se eventual-

te Viola altaica podrijetlom iz Grčke. Ime je

no prisutne gljivične bolesti ne bi širile na

dobila po švedskom botaničaru Veitu B. Wi-

zdrave biljke.

ttrocku. Od njezinog nastanka pa do danas

U slučaju jačeg napada bolesti ili štet-

križanjem je stvoren velik broj sorata. Zbi-

nika, obvezno se posavjetujte sa stručnom

jene su sorte prikladne za hladnija i vlaž-

osobom.

nija mjesta na kamenjaru, a puzajuće kao

doga samoniklog bilja. Jedna od

uz putove, šume i njive. Njezini su listo-

jati sve do ljeta kada završava životni vi-

ne od 10 do 20 cm.

lo bi konzumirati što više mla-

dopija. Ima je posvuda: na travnjacima,

sorti i temperaturama zraka, može potra-

sta. Ovisno o odabiru sorte narastu do visi-

ovim, proljetnim danima valja-

najzdravijih biljaka, čijih mladih listića

ju i cvjetovi maćuhica. Cvatnja, ovisno o

Cikorija Cichorium intybus

ši se na sjenovitu, zračnu mjestu i priprema kao čaj. No, tako osušen, može se samljeti i pržiti pa kuhan u vodi može biti zamjena za kavu. I cvijet cikorije može se sušiti i pripremati kao čaj. Mladi pak listići divlje cikorije toliko su ukusni da se već mnogo godina uzgajaju kultivirane cikorijine vrste. Tako cikoriju možete kupiti pod nazivom radič, i to u mnogim varijantama: crvene, zelene, žućkaste ili posve bijele boje, gorkog ili manje gorkog okusa. No, sve su te varijante vrlo zdrave. Pa, ipak, ako imate mogućnosti, prošećite u prirodu i uberite divlju cikoriju.

Tamara Rehak Biondić GODINA XLVII br. 3/507

Kuhinja

Nagradna križaljka

Pogačice od špinata Pripremite: 1 kg špinata, 10 dag dimljene slanine, 2 jaja, 10 dag ribanog sira, sol, papar, 2 režnja češnjaka, peršinov list, krušne mrvice, ulje.

Zakipite osoljenu vodu i u nju kratko uro nite očišćen špinat. Ocijedite ga i nasjec kajte. Slaninu narežite na male komade, is pržite i umiješajte u špinat. U rashlađenu smjesu dodajte jaja, ribani sir, papar, sol, protisnuti češnjak i nasjeckani peršin. Do dajte još i krušne mrvice kako bi poveza le smjesu. Oblikujte pogačice i ispežite ih u vrućem ulju. Grašak s vrhnjem Pripremite: 25 dag očišćenog graška, 1 dl kiselog vrhnja, žlicu brašna, sol, papar, peršin, maslac.

Grašak skuhajte u slanoj vodi i ocijedite. Vrhnju dodajte brašno i promiješajte. Ra stopite maslac, dodajte mu grašak, kratko propirjajte i dodajte vrhnje s brašnom. Pro kuhajte te dodajte sol, papar i nasjeckani peršin. Možete poslužiti kao samostalno je lo ili kao prilog pečenju.

Rezanci sa šparogama Pripremite: 1 vezicu šparoga, 5 dag dimljene slanine, 5 dag šunke, glavicu luka, 2 jaja, 2 dl vrhnja za kuhanje, 10 dag ribanog sira.

Luk sitno nasjeckajte i popržite na ulju. Sla ninu i šunku narežite i dodajte luku. Prži te i dalje, miješajući. Šparoge operite i na režite na manje komade te također dodajte luku, slanini i šunki. Jaja umutite te im do dajte vrhnje i ribani sir. Dodajte šparoga ma i kratko prokuhajte. Rezance skuhajte u slanoj vodi, ocijedite, isperite i umiješaj te u umak od šparoga. Odmah poslužite. Ožujak 2016.

Nagradni kupon Ožujak 2016.

RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 2: b račna ljubav, ne sagriješi bludno, pornografija, čistoća, preljub, požuda. NAGRAĐENI: Božica Belan, Franje Wolfla 2, 10000 Zagreb. RJEŠENJE KRIŽALJKE BR. 3 pošaljite najkasnije do 25. ožujka 2015. na adresu: KANA, Marulićev trg 14, pp 434, 10001 Zagreb.

Dogovor kuću gradi

Menci Clement Crnčić Retrospektiva u Galeriji Klovićevi dvori otvorena od 8. svibnja 2016.

etrospektivna izložba Mencija Klementa Crnčića nakon više od 25 godina, ko liko je prošlo od posljednje retrospektive, ponudit će jav nosti novo čitanje likovnog opusa toga ve likog umjetnika. Menci Clement Crnčić rođen je u Bru cku na Muri 3. travnja 1865. u staroj grani čarskoj obitelji. Otac mu se zvao Gašpar, a majka Marija Klementina Mayer. Nakon osnovne škole u Beču, četiri go dine niže gimnazije i tri više, odlučio se za stupanj slikarstva iz spisa Akademije likov nih umjetnosti u Zagrebu. Doznajemo da je iz Vojničke škole otpušten zbog fizičke nesposobnosti. Upisuje se na Bečku akade miju, a ostalo mu je zapisano da je njegov rad ocijenjen kao zadovoljavajući ili jako zadovoljavajući. Godine 1889. upisuje se na akademiju u Münchenu u klasu Grka Nikolaosa Gysi sa. Možda ljubav prema moru duguje svom profesoru. Najzanimljivija su djela »Slavo nac runi kukuruz« i »Djevojčica«. U jesen 1893. odlazi na studij grafike u Beč k veli kom njemačkom grafičaru Williamu Unge ru. Njihov je odnos prerastao u prijateljski. Godine 1894. Unger i Crnčić odlaze u Lo vran k slikarevu bratu Albertu zbog profe sorovih problema s plućima. Crnčićeva nepopustljivost prema slo bodi i neovisnosti stvaranja formirala se u prvoga dosljednog pejzažista, što slika u prirodi i iz prirode, prerađujući pejzaž vla stitom sviješću. Ta djela i skice koje nastaju u prirodi na putovanjima Istrom, Učkom, otocima Krkom, Lošinjem i posebice Ra bom najljepše su Crnčićeve impresije. Nažalost, sredina ih tada nije bila spre mna naručivati, inače bi ih bilo više. Crnčić izlaže na izložbama Društva hr vatskih umjetnika 1900. – 1901. u Umjet

ničkom paviljonu u Zagrebu. Dolazi u Za greb 1900. godine, kada mu je na inicijativu Društva umjetnosti u Ilici već izgrađen ate lje i postaje profesor na Obrtnoj školi 1903. godine.

Privatna škola Csikos – Crnčić posta je jezgra buduće Akademije po odobrenju Odjela za bogoštovlje i nastavu od 19. listo pada 1907., gdje djeluje do smrti 1930. godine. Vlado Petričević, dipl. ing. arh.

Neopozivo naručujem sljedeće naslove u izdanju Kršćanske sadašnjosti

Ime i prezime: .................................................................................................... Adresa (naziv ustanove)...................................................................................

M.P.

Pretplate i narudžbe slati na adresu: »Kršćanska sadašnjost«, Marulićev trg 14, pp. 434, 10 001 Zagreb Tel. 01 63 49 030; Fax 01 48 11 118

GODINA XLVII br. 3/507