Treći dio DJELO DUHA SVETOGA
230
srednjemu vijeku tako i u sadašnjosti, na doprinos kršćanstva priznavanju jedinstvenoga dostojanstva osobe, dostojanstva žene i slobode savjesti. Pustimo samo za trenutak na stranu Crkvu u povijesti naše zapadne kulture i pitajmo se što tada još preostaje. Pustimo po strani socijalna i karitativna uređenja Crkava u našemu sadašnjem društvu i pitajmo se kako bi sve to tada izgledalo. Time još uopće nije rečeno ono najvažnije. 40 Prije svega Crkva je do danas budno čuvala sjećanje na Isusa Krista. Bez nje ne bi bilo nikakvog evanđelja i nikakvog Svetoga pisma. Bez nje mi ne bismo ništa znali o Isusu Kristu i o nadi koju nam je on donio.
Niti jednostrana polemika niti jednostrana apologetika ne mogu opravdati Crkvu. Ipak se svijetla i tamna strana Crkve u njezinoj povijesti i sadašnjosti ne mogu izjednačavati. Posljednji odlučujući sud kršćanina o Crkvi može se stvoriti samo u vjeri. Ne kaže se uzalud u ispovijesti vjere: »Vjerujem u Crkvu.« Crkva je, dakle, uključena u naše 244 vjerovanje u Božje spasenje po Isusu Kristu u Duhu Svetome. Ona je na koncu stvarnost vjerovanja. Vjernik ispovijeda da je Božji Duh na djelu u potpuno vidljivom i katkad posve bijednom liku Crkve u provizor257-258 nom tijeku povijesti i slabostima grijeha. Vjernik, dakle, ne poriče ništa i ne isključuje ništa od onoga što je u Crkvi vidljivo i što treba uvijek pročišćavati i obnavljati. No ipak on vidi u vidljivoj stvarnosti Crkve jednu dublju i obuhvatniju stvarnost na djelu. Tako za Crkvu u jačoj mjeri vrijedi ono što apostol Pavao kaže za samoga sebe: Ona nosi blago Isusa Krista u zemljanim posudama da bi bilo jasno da izvanredna snaga dolazi od Boga, a ne od nas (usp. 2 Kor 4,7). 2.
Crkva u Božjoj povijesti s ljudima
2.1 Crkva u povijesti spasenja Početak Crkve dosiže do u početke povijesti čovječanstva. Bog poziva i posvećuje čovjeka, ali ne kao izoliranoga pojedinca, nego kao biće koje je vezano na zajednicu te samo u zajednici može naći svoje ispunjenje (usp. LG 9; GS 32). Nitko ne može sam vjerovati i sam biti kršćanin; nitko ne može samome sebi očitovati evanđelje. Svatko je upućen na druge koji će mu svjedočiti vjeru te ga nositi i podržavati u njegovoj vjeri. Svatko je uvršten u veliki lanac vjernika i u zajedništvo vjernika omeđeno