Biskup i jedinstvo kršćana: ekumenski vademecum (D-191)

Dokumenti 191

Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana

BISKUP I JEDINSTVO KRŠĆANA: EKUMENSKI VADEMECUM KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

PAPINSKO VIJEĆE ZA PROMICANJE JEDINSTVA KRŠĆANA BISKUP I JEDINSTVO KRŠĆANA: EKUMENSKI VADEMECUM

Dokumenti

191

Prijevod:

Slavko Antunović Stručna lektura:

Ivan Macut Jezična lektura i korektura:

Marijana Jakovljević Prijelom:

Marijan Tkalec

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1551-3 Tiskano u rujnu 2021.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001112340.

PAPINSKO VIJEĆE ZA PROMICANJE JEDINSTVA KRŠĆANA

BISKUP I JEDINSTVO KRŠĆANA: EKUMENSKI VADEMECUM

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2021.

Naslov izvornika: Documento del Pontificio Consiglio per la Promozione dell’Unità dei Cristiani »Il Vescovo e l’unità dei cristiani: Vademecum ecumenico« © Libreria Editrice Vaticana, 2020. © za hrvatsko izdanje: Hrvatska biskupska konferencija, 2021.

PREDGOVOR

Služba povjerena biskupu jest služba jedinstva, bilo unutar njegove biskupije bilo između mjesne Crkve i sveopće Crkve. Ta služba stoga ima posebno značenje u traženju jedinstva svih Kristovih sljedbenika. Odgovornost biskupa za promicanje jedinstva kršćana jasno je potvrđena u Zakoniku kanonskog prava Latinske Crkve među zadaćama njegove pastoralne službe: »Prema braći koja nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom neka se odnosi s ljudskošću i ljubavlju i neka podupire ekumenizam kako ga shvaća Crkva« (kan 383 3 CIC 1983.). Shodno tome, biskup ne može promicanje ekumenizma smatrati naprosto tek jednom od mnogih zadaća u svojoj raznolikoj službi, službom koju bi mogao i trebao odlagati u odnosu na druge, naizgled važnije, prioritete. Biskupovo zalaganje oko ekumenizma nije moguća dimenzija njegove službe, nego dužnost i obveza. To se još jasnije vidi u Zakoniku kanona Istočnih Crkava, koji sadrži poseban odjeljak posvećen ekumenskoj zadaći, u kojemu se posebice preporučuje da pastiri Crkve »revno rade na domišljatom sudjelovanju u ekumenskom radu« (kan. 902-908 ZKIC 1990.). U službi 5

jedinstva, biskupova pastoralna služba obuhvaća, dakle, ne samo jedinstvo njegove vlastite Crkve nego i jedinstvo svih krštenih u Krista.

Ovaj dokument, Biskup i jedinstvo kršćana: ekumenski vademecum, koji je izdalo Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana, nudi se kao pomoć dijecezanskim biskupima kako bi im se pomoglo da bolje razumiju i ispune svoju ekumensku zadaću. Vademecum je nastao na zahtjev plenarne skupštine toga Papinskoga vijeća. Tekst su sastavili službenici Vijeća u dogovoru sa stručnjacima i uz odobrenje mjerodavnih dikasterijâ Rimske kurije. Radosni smo što ga sada objavljujemo uz blagoslov svetog oca, pape Franje.

Predajemo ovaj dokument u ruke biskupima iz cijeloga svijeta, u nadi da će na ovim stranicama moći pronaći jasne i korisne smjernice koje će im pomoći voditi mjesne Crkve povjerene njihovoj pastoralnoj skrbi, prema onom jedinstvu za koje je Gospodin molio i na koje je Crkva neopozivo pozvana. kardinal Kurt Koch predsjednik † Brian Farrell naslovni biskup Abitinea tajnik

6

P O P I S K R AT I C A

ZKIC ZKP ED

Zakonik kanona istočnih Crkava (1990.)

Zakonik kanonskog prava (1983.)

Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu (1993.), Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana EG Evangelii gaudium (2013.), Apostolska pobudnica pape Franje o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu LG Lumen gentium (1964.), Dogmatska konstitucija o Crkvi Drugoga vatikanskog koncila PVPJK Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana UR Unitatis redintegratio (1964.), Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog koncila UUS Ut unum sint (1995.), Enciklika svetog Ivana Pavla II. o ekumenskom nastojanju

7

8

UVOD

1. Traženje jedinstva pripada samoj bîti Crkve

Gospodinova molitva za jedinstvo svojih učenika »da svi budu jedno« povezana je s poslanjem koje im On povjerava, »da svijet uzvjeruje« (Iv 17,21). Drugi vatikanski koncil naglasio je da podjela među kršćanskim zajednicama »otvoreno proturječi Kristovoj volji, na sablazan je svijetu i nanosi štetu najsvetijoj stvari: naviještanju Evanđelja svemu stvorenju« (Unitatis redintegratio [UR]). Ako kršćani nisu vidljiv znak ovoga jedinstva, oni ne ispunjavaju svoju misijsku dužnost privesti sve ljude spasonosnom jedinstvu, to jest zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. U tome smislu razumijemo zašto je nastojanje oko jedinstva bitno za naš identitet Crkve i zašto je sveti Ivan Pavao II. u svojoj povijesnoj enciklici Ut unum sint mogao zapisati »traženje jedinstva nije neki čin prepušten na volju ili oportunizam, nego je zahtjev koji izvire iz same biti kršćanske zajednice« (Ut unum sint [UUS] br. 49, usp. br. 3).

9

2. Stvarno, iako nepotpuno zajedništvo

U dekretu Drugoga vatikanskog koncila o ekumenizmu, Unitatis redintegratio, prepoznaje se da su oni koji vjeruju u Krista i krste se vodom u ime Oca, Sina i Duha Svetoga, uistinu naša braća i sestre u Kristu (usp. UR br.

3). Po krštenju se »pritjelovljuju Kristu« (UR br. 3), uistinu se pritjelovljuju raspetomu i proslavljenom Kristu te preporađaju za sudjelovanje u božanskom životu (UR br. 22). Koncil je, k tome, prepoznao da su zajednice kojima ta braća i sestre pripadaju urešene mnogim bitnim elementima koje Krist želi za svoju Crkvu, da ih Duh koristi kao »sredstva spasenja« i da imaju stvarno, iako nepotpuno, zajedništvo s Katoličkom Crkvom (usp. UR br. 3). U dekretu se pobliže određuju ona područja našega crkvenoga života u kojima prebiva to zajedništvo, te se nastoji razaznati u čemu to i u kojoj mjeri crkveno zajedništvo varira od jedne kršćanske zajednice do druge. Na kraju, prepoznajući pozitivnu vrijednost drugih kršćanskih zajednica, u Unitatis redintegratio također se priznaje da zbog rane razdijeljenosti kršćana »za samu Crkvu biva teže u svakom pogledu izraziti puninu katolištva u samoj stvarnosti života« (UR br. 4).

3. Jedinstvo kršćana tiče se cijele Crkve

»Skrb za ponovnu uspostavu jedinstva«, napisali su oci Drugoga vatikanskog sabora, »tiče se cijele Crkve, 10

kako vjernikâ tako i pastirâ: ona obvezuje svakoga pojedinog od njih već prema njegovoj sposobnosti, bilo u svagdašnjem kršćanskom životu bilo u teološkim i povijesnim istraživanjima« (UR br. 5). Inzistiranje Koncila na tome da ekumensko nastojanje zahtijeva predano zalaganje svih vjernika, a ne samo teologâ i crkvenih vođa u prigodi međunarodnih dijaloga, više je puta naglašeno u kasnijim crkvenim dokumentima. Sveti Ivan Pavao II. u Ut unum sint piše da »nastojanje oko ekumenskog dijaloga […] daleko je od toga da bude samo odgovornost Apostolske Stolice, nego se tiče i svake mjesne ili partikularne Crkve« (UUS br. 31). Stvarno, iako nepotpuno zajedništvo koje već postoji između katolikâ i drugih krštenih kršćana može se i mora istodobno produbljivati na više razina. Papa Franjo lijepo je to sažeo: »Hoditi zajedno, moliti zajedno, raditi zajedno«. Dijeleći kršćanski život s drugim krštenicima, moleći s njima i za njih te pružajući zajedničko svjedočenje naše kršćanske vjere, mi rastemo u onom jedinstvu koje je Gospodin želio za svoju Crkvu.

4. Biskup kao vidljivo načelo jedinstva

Kao pastir stada, biskup ima točno određenu odgovornost sabirati ga u jedinstvo. On je »vidljivo počélo i temelj jedinstva« u svojoj partikularnoj Crkvi (Lumen gentium [LG] br. 23). Služenje jedinstvu nije samo jedna od mnogih zadaća biskupove službe, već predstav11

lja njegov temeljni vid. »Biskup mora osjećati hitnost promicanja ekumenizma« (Apostolorum successores [AS] br. 18). Zauzetost oko jedinstva, ukorijenjeno u njegovoj osobnoj molitvi, mora karakterizirati svaki vid njegove službe: u njegovu naučavanju vjere, u njegovoj sakramentalnoj službi i odlukama vezanim uz pastoralnu skrb koju obnaša, pozvan je graditi i jačati ono jedinstvo za koje je Isus molio na Posljednjoj večeri (usp. Iv 17). Daljnja dimenzija te službe jedinstva očituje se u prianjanju Katoličke Crkve uz ekumenski pokret. Slijedom toga, biskupova skrb za jedinstvo Crkve proteže se i na »one koji još ne pripadaju jednomu stadu« (LG br. 27), ali su naša duhovna braća i sestre u Duhu na temelju stvarnih, iako nepotpunih veza zajedništva koje povezuju sve krštenike.

Biskupska služba jedinstva duboko je povezana sa sinodalnošću. Prema riječima pape Franje, »pažljivo ispitivanje kako se u životu Crkve artikulira načelo sinodalnosti i služba predsjedatelja, pružit će značajan doprinos napretku odnosâ između naših Crkava«.1 Biskupi koji čine jedan zbor zajedno s papom obnašaju svoju pastoralnu i ekumensku službu na sinodalan način, zajedno s cijelim Božjim narodom. Kao što je rekao 1

12

Govor prigodom obilježavanja 50. godišnjice osnivanja Biskupske sinode, 17. listopada 2015. godine, u kojem citira govor izaslanstvu Carigradskog ekumenskog patrijarhata od 27. lipnja 2015. godine.

papa Franjo, »nastojanje oko izgrađivanja sinodalne Crkve – to poslanje na koje smo svi pozvani, svaki u službi koju mu je Gospodin povjerio – ima značajne ekumenske implikacije«,2 jer su kako sinodalnost tako i ekumenizam putovi kojima valja zajedno hoditi.

5. Vademecum kao vodič biskupu u njegovoj zadaći razlučivanja

Na ekumensku će zadaću uvijek utjecati silna raznolikost okruženjâ u kojima biskupi žive i rade: u jednim krajevima katolici čine većinu, a u drugima manjinu, u odnosu na jednu ili više kršćanskih zajednica; u nekim drugim krajevima će, pak, kršćanstvo biti manjina. Pastoralni su izazovi također iznimno raznoliki. Uvijek je na dijecezanskom/eparhijskom biskupu procijeniti izazove i mogućnosti svoga okruženja i razlučiti kako primijeniti katolička načela ekumenizma u vlastitoj biskupiji/ eparhiji.3 Direktorij za primjenu načela i normi o ekumenizmu iz 1993. godine (u nastavku Ekumenski direktorij [ED]) najvažniji je tekst za biskupa u njegovoj zadaći razlučivanja. Ovaj se Vademecum nudi biskupu kao poticaj i vodič u ispunjavanju njegovih ekumenskih zadaća.

2 3

Isto.

Sve reference na biskupije, dijecezanske biskupe i dijecezanske strukture, jednako se odnose na eparhije, njihove biskupe i njihove strukture.

13

14

PRVI DIO

PROMICANJE EKUMENIZMA U K ATOLIČKOJ CRKVI

6. Traženje jedinstva nadasve je izazov za katolike

Unitatis redintegratio uči da katolički vjernici prije svega »moraju iskrena i pozorna srca odvagnuti ono što u samoj katoličkoj obitelji valja obnoviti« (br. 4). Zato, još i prije nego se stupi u odnos s drugim kršćanima, prijeko je potrebno da katolici, navodi se u dekretu, »ispituju svoju vjernost Kristovoj volji glede Crkve te se, kako i valja, odlučno laćaju posla oko obnove i reforme« (br. 4). Ta unutarnja obnova priprema i čini sposobnom Crkvu za dijalog i suradnju s drugim kršćanima: taj se napor tiče bilo crkvenih struktura (Odjeljak A) bilo ekumenske formacije cijeloga Božjeg naroda (Odjeljak B).

15

A. EKUMENSKE STRUKTURE NA MJESNOJ I REGIONALNOJ RAZINI

7. Biskup kao čovjek dijaloga, koji promiče ekumensko nastojanje

U broju 13 dekreta Christus Dominus biskupa se opisuje kao čovjeka dijaloga koji ide ususret ljudima dobre volje u zajedničkom traženju istine sa sposobnošću razgovora obilježenom jasnoćom i poniznošću, te u duhu milosrđa i prijateljstva. U kanonu 383 §3 Zakonika kanonskog prava (ZKP) podsjeća se na tu istu ideju kad se u vezi s biskupovim ekumenskim zadaćama kaže sljedeće: »Prema braći koja nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom Crkvom neka se odnosi s ljudskošću i ljubavlju i neka podupire ekumenizam kako ga shvaća Crkva.« Stoga je biskupova ekumenska zadaća promicati kako »dijalog ljubavi« tako i »dijalog istine«.

8. Biskupova odgovornost vođenja i usmjeravanja ekumenskih inicijativa

Uz biskupovu osobnu spremnost za dijalog, tu je i njegova uloga vođenja i upravljanja. U Unitatis redintegratio spominje se zalaganje Božjega naroda u mnogostrukim ekumenskim djelovanjima, ali uvijek »pod budnim okom pastirâ« (br. 4). Kanon 755, smješten u 16

dijelu Zakonika posvećenom Naučiteljskoj službi Crkve, propisuje da »sav Biskupski zbor, a u prvom redu Apostolska Stolica, imaju zadaću da među katolicima podupiru i vode ekumenski pokret« (ZKP 755 §1). Zadaća je biskupâ, k tome, bilo pojedinačno bilo biskupske konferencije ili sinode, »da prema različitim potrebama ili prilikama daju praktične odredbe, vodeći računa o propisima koje je donijela vrhovna crkvena vlast« (ZKP 755 §2 i ZKIC §904, usp. također AS br.

18). U utvrđivanju tih odredbi, biskupi – djelujući pojedinačno ili u sklopu biskupske konferencije – budno će paziti da ne dođe do zabune i nesporazuma i da se ne izazove sablazan kod vjernikâ.

U Zakoniku kanona Istočnih Crkava (ZKIC), u kojem je cijeli jedan naslov posvećen ekumenizmu (XVIII.), naglašava se kao »posebnu zadaću« Istočnih katoličkih Crkava promicati jedinstvo među svim Istočnim Crkvama, te se naglašuje uloga eparhijskih biskupa u tom zalaganju. Jedinstvo se može pomicati »molitvama, primjerom života, pobožnom vjernošću drevnim tradicijama Istočnih Crkvi, međusobnim i boljim poznavanjem jednih drugih te suradnjom i bratskim poštivanjem na djelu i u srcima« (kan. 903).

9. Imenovanje delegata za ekumenizam

U br. 41 Ekumenskog direktorija preporučuje se da biskup imenuje biskupijskog delegata za ekumenizam 17

koji će usko surađivati s biskupom i savjetovati ga oko ekumenskih pitanja. Također se predlaže da se osnuje biskupijska komisija za ekumenizam koja će mu pomagati u provedbi ekumenskih učenja Crkve u obliku u kojem su izloženi u dokumentima i uputama biskupske konferencije ili sinode (br. 42-45). Delegat za ekumenizam i članovi ekumenske komisije mogu biti važne poveznice s drugim kršćanskim zajednicama i mogu predstavljati biskupa na ekumenskim susretima. Kako bi se osiguralo da katoličke župe također budu u potpunosti ekumenski angažirane na ekumenskom području na svojoj mjesnoj razini, mnogi su biskupi ocijenili korisnim poticati imenovanje osoba zaduženih za ekumenizam u župama, kao što je predviđeno u Ekumenskom direktoriju (br. 45 i 67).

10. Komisija za ekumenizam biskupskih konferencija i sinodâ Istočnih katoličkih Crkvi

Ekumenski direktorij preporučuje da se, ako su biskupska konferencija ili sinoda dovoljno veliki, formira biskupska komisija zadužena za ekumenizam (br. 4647). Biskupima koji su u njezinu sastavu trebao bi pomagati tim stručnih savjetnika i, ako je moguće, stalno tajništvo. Jedna od glavnih zadaća komisije jest pretakanje ekumenskih dokumenata Crkve u konkretne inicijative primjerene mjesnim prilikama. Kada se zbog maloga broja biskupa koji čine biskupsku konferenciju 18

SADRŽA J

PREDGOVOR . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 POPIS KRATICA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 UVOD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1. Traženje jedinstva pripada samoj bîti Crkve ......................... 9 2. Stvarno, iako nepotpuno zajedništvo ................................. 10 3. Jedinstvo kršćana tiče se cijele Crkve ................................ 10 4. Biskup kao vidljivo načelo jedinstva .................................. 11 5. Vademecum kao vodič biskupu u njegovoj zadaći razlučivanja ................................................................... 13

PRVI DIO PROMICANJE EKUMENIZMA U KATOLIČKOJ CRKVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15

6. Traženje jedinstva nadasve je izazov za katolike ................. 15

A. EKUMENSKE STRUKTURE NA MJESNOJ I REGIONALNOJ RAZINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

16

7. Biskup kao čovjek dijaloga, koji promiče ekumensko nastojanje .................................................................. 16 8. Biskupova odgovornost vođenja i usmjeravanja ekumenskih inicijativa ..................................................... 16 9. Imenovanje delegata za ekumenizam ................................ 17 10. Komisija za ekumenizam biskupskih konferencija i sinodâ Istočnih katoličkih Crkvi ........................................ 18 81

B. EKUMENSKA DIMENZIJA FORMACIJE . . . . . . . . . . . . .

20

11. Narod pripravan za ekumenski dijalog i zalaganje ............... 20

I.) Formacija vjernikâ laikâ, sjemeništaraca, bogoslovâ i svećenstva ........................................................... 22 12. Kratak vodič u Ekumenski direktorij o formaciji .................. 22

II.) Korištenje medijâ i biskupijskih mrežnih stranica ........ 23 13. Ekumenski pristup korištenju medija ................................. 23 14. Neke preporuke za biskupijske mrežne stranice .................. 23

Praktične preporuke ................................................................ 25

DRUGI DIO ODNOSI KATOLIČKE CRKVE S DRUGIM KRŠĆANIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

27

15. Raznoliki oblici ekumenske suradnje s drugim kršćanima ..................................................................... 27

A. DUHOVNI EKUMENIZAM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

28

16. Molitva, obraćenje i svetost života .................................... 28 17. Zajednička molitva s drugim kršćanima ............................. 29 18. Molitva za jedinstvo: Molitvena osmina za jedinstvo kršćana ........................................................... 30 19. Moliti jedni za druge i za potrebe svijeta ............................ 31 20. Sveto pismo ................................................................... 32 21. Liturgijski blagdani i vremena ........................................... 33 22. Sveci i mučenici ............................................................. 33 82

23. Doprinos posvećenoga života jedinstvu kršćana ................. 34 24. Čišćenje sjećanja ............................................................ 35

Praktične preporuke ................................................................. 36 B. DIJALOG LJUBAVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

38

25. Krsni temelj dijaloga ljubavi ............................................. 38 26. Kultura susreta u ekumenskim ustanovama i na ekumenskim događanjima ............................................... 38

Praktične preporuke ................................................................. 39 C. DIJALOG ISTINE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

40

27. Dijalog kao razmjena darova ............................................. 40 28. Dijalog koji nas uvodi u svu istinu ..................................... 41 29. Teološki dijalog na međunarodnoj, nacionalnoj i biskupijskoj razini ........................................................... 41 30. Izazov usvajanja ............................................................. 43

Praktične preporuke ................................................................. 44 D. DIJALOG ŽIVOTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

45

I.) Pastoralni ekumenizam ............................................ 46 32. Zajednički pastoralni izazovi kao prilika za ekumenizam .................................................................. 46 33. Zajedničko služenje i dijeljenje resursa .............................. 47 34. Misija i kateheza ............................................................. 48 35. Mješovite ženidbe ........................................................... 48 36. Dijeljenje sakramentalnoga života (communicatio in sacris) ....................................................................... 50 37. Promjena crkvene pripadnosti kao ekumenski izazov i prilika .... 52

Praktične preporuke ................................................................. 53 83

II.) Praktični ekumenizam ...................................................... 54 38. Surađivanje u služenju svijetu .......................................... 54 39. Zajedničko služenje kao svjedočanstvo .............................. 56 40. Međureligijski dijalog ....................................................... 56

Praktične smjernice .................................................................. 57

III.) Kulturni ekumenizam ....................................................... 58 ZAKLJUČAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

59

DODATAK . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

62

84

Dokumenti 191

30 kn

ISBN 978-953-11-1551-3