Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve (D-188)

Dokumenti 188

Kongregacija za kler

PASTORALNO OBRAĆENJE ŽUPNE ZAJEDNICE U SLUŽBI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

KONGREGACIJA ZA KLER

PASTORALNO OBRAĆENJE

ŽUPNE ZAJEDNICE U SLUŽBI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

Dokumenti

188

Prijevod:

Slavko Antunović Redaktura:

Tomislav Hačko Lektura i korektura:

Tihana Pšenko Miloš Prijelom:

Tihomir Turčinović

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1431-8 Tiskano u veljači 2021.

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001089003.

KONGREGACIJA ZA KLER

Naputak

PASTORALNO OBRAĆENJE

ŽUPNE ZAJEDNICE U SLUŽBI EVANGELIZACIJSKOG POSLANJA CRKVE

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2021.

Naslov izvornika: Congregazione per il Clero, La conversione pastorale della comunità parrocchiale al servizio della missione evangelizzatrice della Chiesa © Libreria Editrice Vaticana, 2020. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2021.

UVOD

1. Ekleziološko promišljanje Drugoga vatikanskog

sabora, sa značajnim društvenim i kulturnim promjenama koje su se zbile posljednjih desetljeća, dovelo je do toga da su različite partikularne Crkve morale preustrojiti način na koji se povjeravala pastoralna skrb za župne zajednice. To je omogućilo pokretanje novih iskustava, prepoznavajući vrijednost dimenzije zajedništva i provodeći, pod vodstvom pastirâ, skladnu sintezu karizmî i zvanjâ u službi naviještanja evanđelja, koja bolje odgovara današnjim zahtjevima evangelizacije.

Papa Franjo je na početku svoje službe podsjetio na važnost kreativnosti, a to znači »traženja novih putova«, odnosno »traženje putova naviještanja evanđelja«; u vezi s tim, zaključio je Sveti Otac, »Crkva, pa i Zakonik kanon­skoga prava, daju nam bezbrojne mogućnosti, veliku slobodu da tražimo te stvari«.1

1

PAPA FR ANJO, Govor župnicima grada Rima (16. rujna 2013.).

5

2. Situacije opisane u ovom Naputku predstavljaju dragocjenu priliku za duboku pastoralnu promjenu u misijskom smislu. One su poziv upućen župnim zajednicama da izađu iz sebe samih, nudeći instrumente za reformu, pa i strukturnu, u duhu zajedništva i suradnje, susreta i blizine, milosrđa i brižnoga revnovanja za naviještanje evanđelja.

I. Pastoralno obraćenje 3. Pastoralno obraćenje jedna je od središnjih tema

nove etape evangelizacije 2 koju je Crkva pozvana promicati danas tako da kršćanske zajednice uvijek budu središta susreta s Kristom.

Sveti je Otac zbog toga preporučio: »Ako nešto mora u nama probuditi sveti nemir i zaokupiti našu savjest, onda je to činjenica da naša braća žive bez snage, svjetla i utjehe prijateljstva s Isusom Kristom, bez vjerničke zajednice koja ih prihvaća, bez smisla i cilja u životu. Nadam se da nas mnogo više nego strah da ćemo pogrije­šiti pokreće strah od zatvaranja u strukture koje nam daju lažni osjećaj sigurnosti, u norme koje nas pretvaraju u neumoljive suce, u navike u kojima se osjećamo mirni, dok je vani gladno mnoštvo, a Isus nam bez prestanka ponavlja: ‘Podajte im vi jesti’ (Mk 6, 37).«3 2

3

6

Usp. Id., Apostolska pobudnica Evangelii gaudium (24. studenoga 2013.), br. 287: AAS 105 (2013.), 1136.

Isto, br. 49: AAS 105 (2013.), 1040.

4. Potaknuta tom brigom, Crkva, »prianjajući uz vlastitu predaju i istodobno svjesna svojega sveopćeg poslanja, može stupiti u zajedništvo s raznim oblicima kulture. Time se obogaćuje i sama Crkva, kao i te različite kulture«.4 Plodni i kreativni susret između evanđelja i kulture dovodi do istinskoga napretka: s jedne strane, Božja Riječ utjelovljuje se u ljudskoj povijesti i tako je obnavlja; a s druge, »Crkva [...] se može obogaćivati i obogaćuje se također razvitkom ljudskoga društvenog života«5, kako bi dublje pronikla u poslanje koje joj je Krist povjerio i što bolje ga izrazila u vremenu u kojem živi.

5. Crkva naviješta da je Riječ »tijelom postala i nastanila se među nama« (Iv 1, 14). Tu su Božju riječ, koja voli boraviti među ljudima, u njezinu neiscrpnom bogatstvu6, primili različiti narodi diljem svijeta i ona je u njima nadahnula najplemenitije težnje, kao što je želja za Bogom, dostojanstvo svakog ljudskog života, jednakost među ljudima i poštivanje različitosti unutar jedne ljudske obitelji, dijalog kao sredstvo sudioništva, čežnja

4

5 6

Drugi vatikanski koncil, Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes (7. prosinca 1965.), br. 58: AAS 58 (1966.), 1079.

Isto, br. 44: AAS 58 (1966.), 1065.

Usp. EFREM SIRSKI, Komentari na Diatessaron 1, 18–19: SC 121, 52–53.

7

za mirom, prihvaćanje kao izraz bratstva i solidarnosti, odgovorna briga za stvoreni svijet.7 Nezamislivo je stoga da takva novost, čije širenje na krajeve zemlje još uvijek nije dovršeno, jenjava ili, što je još gore, iščezne.8 Da bi se Riječ nastavilo naviještati, u kršćanskim zajednicama mora postojati odlučno misijsko opredjeljenje »koje može sve preobraziti, tako da crkveni običaji, načini na koje se stvari čine, satnice, jezik i sve strukture postanu prikladni kanal za evangelizaciju današnjega svijeta više nego za samoočuvanje«.9 II. Župa u suvremenim okolnostima 6. Spomenuto misijsko obraćenje, koje nekako samo od sebe vodi također reformi strukturâ, posebno se odnosi na župu, zajednicu okupljenu oko stola Riječi i euharistije. Župa ima dugu povijest i od samoga početka imala je temeljnu ulogu u životu kršćanâ te u razvoju i pastoralnom radu Crkve. To možemo vidjeti već iz spisâ svetoga Pavla. Neki Pavlovi spisi ukazuju na to da su se 7

8

9

8

Usp. PAPA FR ANJO, Enciklika Laudato sì (24. svibnja 2015.), br.

68: AAS 107 (2015.), 847.

Usp. PAVAO VI., Enciklika Ecclesiam Suam (6. kolovoza 1964.): AAS 56 (1964.), 639.

Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 27: AAS 105 (2013.), 1031.

osnivale male zajednice kao kućne crkve, koje apostol jednostavno naziva kućom (usp. primjerice Rim 16, 3–5; 1 Kor 16, 19–20; Fil 4, 22). U tim se kućama mogu naz­ rijeti početci prvih župa.

7. Od samih svojih početaka župa je predstavljala od-

govor na jasnu pastoralnu potrebu, a to je donositi evanđelje narodu naviještanjem vjere i slavljenjem sakramenata. Etimologija tog izraza pomaže razumjeti značenje te ustanove: župa je kuća među domovima ljudi10 i odgovara logici utjelovljenja Isusa Krista koji živi i djeluje u ljudskoj zajednici. Prema tome, župa, koju na vidljiv način predstavlja bogoštovno zdanje, znak je trajne prisutnosti Uskrsloga Gospodina usred svojega naroda.

8. Međutim, teritorijalna konfiguracija župe prisi-

ljena je danas suočiti se s posebnom značajkom našega suvremenog svijeta, u kojem su povećana mobilnost i digitalna kultura proširile granice egzistencije. Naime, s jedne strane životi osoba sve se manje poistovjećuju s definitivnim i nepromjenjivim geografskim okruženjem jer ljudi žive u globalnom i pluralističkom selu, a s druge strane digitalna kultura neizbježno je izmijenila shvaćanje prostora, kao i jezik i ponašanja ljudi, posebno kod mlađih naraštaja.

10

Usp. IVAN PAVAO II., Posinodska apostolska pobudnica Christifideles laici (30. prosinca 1988.), br. 26: AAS 81 (1989.), 438.

9

VIII.g Laici 85. Župna zajednica sastavljena je na poseban način od vjernikâ laikâ126, koji po svojem krštenju i ostalim sakramentima kršćanske inicijacije, a u mnogim slučajevima i ženidbom127, sudjeluju u evangelizacijskom poslanju Crkve, budući da je »poziv i poslanje vjernikâ laikâ nastojanje da razne zemaljske stvarnosti i sve ljudske djelatnosti budu preobražene evanđeljem«.128 Na osobit način, vjernici laici, po vlastitom pozivu, tragajući »za Božjim kraljevstvom baveći se vremenitim stvarima i uređujući ih po Božjemu«129, »također se mogu osjećati pozvanima da sa svojim pastirima surađuju u služenju crkvenoj zajednici, za njezin rast i život, izvršavajući najrazličnije službe prema milosti i karizmama koje im se Gospodin udostoji udijeliti«.130 86. Od svih se vjernika laika u današnje doba traži ve-

likodušno i predano zalaganje u službi evangelizacijskoga poslanja, prije svega kroz svjedočanstvo u svakodnevnom 126

127

Usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 102: AAS 105 (2013.), 1062–1063.

Usp. Christifideles laici, br. 23: AAS 81 (1989.), 429.

Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 201: AAS 105 (2013.), 1104.

129 Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium, br. 31: AAS 57 (1965.), 37.

130 PAVAO VI., Apostolska pobudnica Evangelii nuntiandi (8. prosinca 1975.), br. 73: AAS 68 (1976.), 61.

128

54

životu, u skladu s evanđeljem u sredini u kojoj žive i na svim razinama odgovornosti, a posebno u preuzimanju odgovarajućih zadaća u službi župne zajednice.131 VIII.h Drugi oblici povjeravanja pastoralne skrbi 87. Postoji još jedan način da biskup osigura pastoralnu skrb zajednice – kao što je prikazano u kan. 517 §2 – kad zbog nedostatka svećenika nije moguće imenovati župnika ili župnoga upravitelja koji će joj se moći potpuno posvetiti. U takvim problematičnim pastoralnim okolnostima, kako bi podupro kršćanski život i omogućio nastavak evangelizacijskoga poslanja zajednice, dijecezanski biskup može povjeriti pastoralnu skrb župe đakonu, posvećenoj osobi, laiku ili skupini osoba (na primjer, redovničkoj ustanovi ili udruzi).132 88. Oni kojima će na taj način biti povjereno sudjelovanje u obavljanju pastoralne skrbi za zajednicu, bit će koordinirani i vođeni prezbiterom sa zakonskim ovlastima i koji će biti postavljen kao »voditelj pastoralne skrbi«. Iako ne obnaša tu dužnost, njemu isključivo pripada vlast i službe župnika, sa svim pripadajućim pravima i dužnostima.

Usp. Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, br. 81: AAS 105 (2013.), 1053–1054.

132 Usp. ZKP, kan. 517, §2.

131

55

SADRŽA J

Uvod

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

5

.. . .............................................. ..

6

II. Župa u suvremenim okolnostima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

8

I. Pastoralno obraćenje

III. Važnost župe danas

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

11

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

13

V. » Zajednica zajednicâ«: uključiva, evangelizacijska i župa brižna prema siromasima .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

20

VI. Od obraćenja osobâ do obraćenja strukturâ

24

IV. Poslanje – glavni kriterij za obnovu

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

29

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

31

VII. Župa i druge razdiobe unutar biskupije VII.a Kako uspostaviti skupine župâ

...................... ..

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

34

VII.c Pastoralna jedinica .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

35

VII.d Pastoralno područje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

38

VIII. Redovni i izvanredni oblici povjeravanja pastoralne skrbi župne zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

39

VII.b Dekanat

78

VIII.a Župnik

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

VIII.b Župni upravitelj

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

46

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

47

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

48

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

49

VIII.c Župe povjerene in solidum VIII.d Župni vikar VIII.e Đakoni

42

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

52

.. . . . . . . . . . . ................................................

54

VIII.h Drugi oblici povjeravanja pastoralne skrbi . . . . . . . . . . . . . . . . . .

55

VIII.f Posvećene osobe VIII.g Laici

IX. Župne zadaće i službe

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

59

X. Tijela crkvene suodgovornosti

. .................................... ..

63

X.a Župno ekonomsko vijeće

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

63

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

66

X.b Župno pastoralno vijeće

.. . . . . . . . . . . . . .

71

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

72

.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

74

X.c Ostali oblici suodgovornosti u pastoralnoj skrbi XI. Prilozi za slavljenje sakramenata Zaključak

79

Dokumenti 188

30 kn

ISBN 978-953-11-1431-8

  