„Bog o kojemu je riječ u ovoj knjizi ne može bez čovjeka; njega čovjek silno zanima. On ne samo da o njemu trajno razmišlja, nego ga intenzivno osjeća i ljubi, a u svojoj ga bezuvjetnoj i neograničenoj ljubavi ne prestaje stvarati i spašavati od ropstva grijeha i smrti. I dok se čovjek uvijek iznova igra samoutemeljenja i neovisnosti, Bog ga ne prestaje sebi privlačiti 'konopcima ljubavi' (Hoš 11,4). Navodeći praktičnost ove knjige Josip Šimunović tvrdi da se čitatelj „čitajući stranice ove knjige vrlo lako može osjećati kao da se nalazi na određenim duhovnim vježbama“, dok Boris Vulić preporučuje čitateljima knjigu pozivajući ih „da je, obogaćeni svježinom njezine misli, prihvate kao dragocjenog sugovornika u nastojanjima da Crkva, 'oaza milosrđa', pokaže svijetu svu ljepotu, nadu i nježnost forme kršćanstva koje vjeruje u Trojedinoga Boga milosrđa i radosti“.
