Biblijska imena

Slavica Dodig Biblijska imena

Korektura: Dario Bumbar Grafičko uređenje i oprema: Christian T. Belinc

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Tiskara Zelina d.d., Sveti Ivan Zelina © Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2019.

Naklada: 600 ISBN 978-953-11-1213-0 Tiskano u travnju 2019.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001023614.

Slavica Dodig

Biblijska imena

Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2019.

U VO D

S

vaki čovjek nakon rođenja dobiva ime koje, ako ga kojim slučajem tijekom života ne promijeni, postaje dio njegova životopisa, nje‑ govoga osobnog identiteta i prepoznatljivosti, njegove osobnosti i samosvijesti. Pri predstavljanju ili upoznavanju čovjek najprije otkriva svoje ime, a tek potom neko od drugih osobnih obilježja (npr. zvanje, zanimanje, mjesto rođenja i sl.). O odabiru imena uglavnom odlučuju roditelji, pa je na njima i najveća odgovornost pri odabiru imena svoje‑ ga djeteta. Oni mogu posegnuti za imenima predaka, za tradicionalnim narodnim imenima, za imenima koje donosi religijska tradicija, za po‑ znatim imenima pisaca, slikara, glazbenika, znanstvenika, ali i za po‑ modnim, katkada neobičnim imenima, koja osobu mogu obilježiti na poseban, čak i neugodan način. Budući da nadjenuto ime obilježava čo‑ vjeka za cijeli život, važno je da njegov odabir bude temeljito promišljen.

Po imenu čovjek najprije ulazi u svoju obitelj i porodicu, a potom u društvenu zajednicu.

Ime neke osobe služi za označavanje, raspoznavanje, odnosno razli‑ kovanje osoba u svakodnevnoj komunikaciji te ujedno za moguće pri‑ pisivanje uloge koju su roditelji htjeli da njihovo dijete ima u užem ili širem životnom okruženju – ovo potonje osobito je bilo izraženo u drev‑ nim vremenima.

Biblijska imena kakva danas poznajemo ušla su u hrvatski jezik iz hebrejskih izvora te iz grčkih i latinskih prijevoda, odnosno hrvatskih prijevoda Biblije. Može se čak postaviti pitanje koliko su izvorna imena uistinu hebrejska a koliko su preslovljavana,1 jer su se tijekom tisućljeća burne prošlosti mijenjala pod egipatskim, babilonskim, asirskim, per‑ zijskim, grčkim i latinskim utjecajima. Biblijska imena s kojima smo se 1

Preslovljavanje (transliteracija) jest prenošenje riječi iz jednog pisma u drugo pismo, prenošenje slova jednog pisma pomoću slova drugoga pisma (iz akadskog u hebrejski, iz hebrejskog u grčki ili latinski, iz glagoljice u latinicu). Pritom treba imati na umu da u semitskim pismima nema samoglasnika.

6 Uvod 6 

srodili od prvoga prijevoda Biblije na hrvatski jezik2 pa do današnjega prijevoda na standardni hrvatski jezik3 su slavenizirana, odnosno kroa‑ tizirana imena, i kao takva će ovdje biti prikazana.

Davanje imena u biblijskim vremenima Davanje imena novorođenčetu seže u prapovijesna vremena prvih orga‑ niziranih društvenih zajednica, koje su se najprije temeljile na bračnoj zajednici, odnosno obitelji. Opće poznati slijed razvoja društvenih za‑ jednica od obitelji4, porodice5, roda6, plemena7 i naroda8, može se pratiti i u starozavjetnim tekstovima: prvi biblijski ljudi živjeli su u obiteljima (Adam, Eva, Kajin, Abel), potom u porodicama, a u Abrahamovo vrije‑ me postojale su rodovske zajednice. Budući da je Abraham pokrenuo se‑ obu nomadskih, pastirskih rodova iz mezopotamske pradomovine pre‑ ko Harana u Kanaan, može se zaključiti da su u njegovoj pradomovini Mezopotamiji bile organizirane rodovske zajednice koje su se razlikova‑ le po podjeli rada. Tako su vjerojatno osim Abrahamove stočarske luta‑ lačke zajednice postojale sjedilačke rodovske zajednice koje su se bavile poljodjelstvom ili zanatstvom. Prateći starozavjetne tekstove saznajemo da su Abrahamovi unuci (Izakovi sinovi) Jakov i Ezav bili glavari pleme‑ na, a Jakovljevi sinovi, njih dvanaestorica, postali su rodozačetnicima dvanaest izraelskih plemena. Plemena su se ujedinila u državu kojom 2

3 4

5

6

7

8

Cjeloviti tekst Biblije na hrvatskom jeziku darovao nam je slavonski franjevac Petar Katan‑ čić početkom XIX. st., u tijeku Hrvatskoga narodnog preporoda. Prvotisak toga prijevoda ugledao je svjetlo dana u Budimu 1831. godine, šest godina nakon autorovog preminuća.

Biblija. Stari i Novi zavjet. Stvarnost, 1968. i Kršćanska sadašnjost, 1972.

Osnovna društvena jedinica koju čine roditelji i djeca i koji žive zajedno; bogatije obitelji imale su robove. Široka rodbinska zajednica, koja okuplja obitelji po slijedu naraštaja (pradjed, djed, otac, sin) uključujući i svojtu.

Krvna obiteljska loza srodnika po ocu i majci; prema podjeli rada postoje rodovi koji se bave stočarstvom, poljodjelstvom, zanatstvom.

Velik broj rodova (rodbina i svojta), povezani društvenim, ekonomskim ili vjerskim veza‑ ma; žive na zajedničkom teritoriju.

Ukupnost ljudi, organizirana društvena zajednica koja se ne temelji na srodstvu nego ih povezuje osjećaj istovjetnosti u porijeklu, tradiciji, povijesti, kulturi, vjeri, jeziku i sl.

7  Uvod 7

je vladao kralj Šaul (1050. – 1010. god. pr. Kr.), a kraljevstvo u punom smislu riječi uspostavio je Šaulov nasljednik, kralj David (1010. – 970. god. pr. Kr.).

Tijekom biblijskih vremena imena su imala posebno značenje. Ime‑ na prvih ljudi odražavala su promišljanje i spoznaje o stvaranju čovjeka, do kojih su došli ljudi drevnih, prapovijesnih vremena: ime Adam ozna‑ čava čovjeka ili čovječanstvo (’adam ili ha’adam) – stvoren je od zemlje, zemljanin (’adamah), a njegova žena mu je družica, čovječica, mužica (’iššāh): Sam Adam nadjenuo joj je ime Eva (havvá), obilježivši je kao majku živih, onu koja daje život, koja je životna. Kad je Kajin ubio brata Abela, Adam i Eva rodili su sina Šeta. Biblijski tekst već sam tumači koju su poruku roditelji htjeli dati zajednici kad im se nakon smrti Abela (dah, prolaznost) rodio sin Šet, čije ime znači zamjena, odnosno nagrada. Noa je svom prvorođencu poželio da bude slavan (Šem). Hagara je prema anđelovu navještaju sinu nadjenula ime Jišmael – Jahve čuje jad tvoj. Tako joj je anđeo nagovijestio da će nakon patnje i tuge koje je pro‑ življavala u bigamnoj zajednici sa Sarom i Abrahamom, doživjeti dobru sudbinu. Činjenica da je Jakov svome prvom sinu dao ime Ruben – vidje sina, mogla bi ići u prilog razmišljanju da je prethodno imao kćeri, o čemu u biblijskom tekstu nema zapisa. Jakovljeve poruke pri nadijeva‑ nju imena sljedećim sinovima bile su posvema jasne: Šimun – uslišanje; Levi – pridružen; Juda – Jahve budi hvaljen; Dan – sudac; Naftali – dobiven hrvanjem; Gad – dobra sudbina, prorok; Ašer – sretnik; Jisakar – plaća; Zebulun – prebivati s kime; Josip – neka Bog pridoda; Benjamin – sin moje desnice, sin pravedne ruke.

Kao i u ostalim zemljama drevnoga Bliskog istoka i u drevnoj Pale‑ stini ljudima su se davala imena biljaka i životinja, prema nekim svoj‑ stvima, vrlinama, zanimanjima, a nadasve su česta bila teoforična ime‑ na. Biblijski su ljudi svojim potomcima gotovo sve vrijeme nadijevali samo osobna imena, bez prezimena, katkada ih dopunjujući nekom bližom oznakom, primjerice mjestom rođenja. Iz imena Mojsijeva sina – Geršom, što znači ondje je stranac, jasno se može zaključiti da je bio rođen u egipatskom izbjeglištvu. Prije babilonskog sužanjstva nije bilo uobičajeno nadijevati imena prema rođacima, čak ni u kraljevskim obi‑ teljima. Nakon babilonskog sužanjstva uočava se davanje stranih imena

8 8 Uvod 

(vidjeti knjige Ezra i Nehemija). Aramejski utjecaj vidljiv je u završetku muških imena na –a (npr. Abija, Hananija), a neka su se imena skra‑ ćivala (Eleazar → Lazar) Utjecaj helenističke kulture vidljiv je iz činje‑ nice da su Židovi davali sljedeća imena: Aleksandar, Andrija, Apolon, Demetrije, Hirkan, Jason, Nikanor, Trifena, Trifon, Priscila. Neka su hebrejska imena bila grecizirana, npr. Sadok → Just, Jedidja → Filet ili Filemon, Netanel → Teofil. Romanski utjecaj očituje se u imenima Druzila, Marko, Ruf. Darivatelji imena Ime se novorođenoj djevojčici davalo trećeg dana po rođenju, a novoro‑ đenom dječaku osmog dana po rođenju, jer su toga dana prema Zako‑ nu bili obrezani. Djetetu su ime mogli dati otac (Abraham je nadjenuo imena Jišmaelu i Izaku), majka (imena Jakovljevih sinova) ili oboje, a ponekad rodbina, odnosno drugi članovi plemena, čak i susjedi, proroci, a katkada je i Bog odabirao djeci imena prije njihova rođenja. Često je dijete dobilo ime po djedu ili ocu. Prema običaju sin Zaharije i Elizabete trebao se zvati Zaharija, ali je Elizabeta odlučila da će se zvati Ivan (Kr‑ stitelj) – Gospodin je milostiv.

Prema Božjem navještaju, prije rođenja imena su dobili: Jišmael, Izak, Salomon, Jošija, perzijski kralj Kir Veliki, Izaijin sin Maher Šalal Haš Baz, Ivan Krstitelj i Isus. Abrahamovu sinu Jišmaelu (Jahve čuje jad tvoj) ime je nadjenula majka Hagara prema savjetu Jahvinog anđela koji joj je navijestio rođenje sina, ali i tugu zbog kasnijeg izgona iz Abraha‑ movog doma kad mu je Sara rodila Izaka. Rođenje Izaka (Smješko, on se smijao) bilo je naviješteno mnogo godina prije njegova rođenja. Budući da su ga dobili u poodmakloj dobi, nakon dugih godinâ iščekivanja, bio je radost roditeljima, osobito Sari. Vremešnim i radosnim roditeljima vratio je osmjeh na lice, a kad se oženio, voljenu ženu Rebeku ljubio je nježno i svojim ju je milovanjima nasmijavao. Salomonovo rođenje navijestio je prorok Natan, a Bog mu je namijenio ime Jedidja (od Jahve ljubljen). Međutim majka Bat­‑Šeba sinu je nadjenula ime Salomon (mir, miroljubiv). Čovjek Božji (anđeo) je navijestio da će se judejskom kralju Amonu roditi sin po imenu Jošija (Vatra Gospodinova), koji će biti budu‑

9  Uvod 9

ći kralj. Tražio je Boga, a kad ga je spoznao bio mu je odan i poslušan.

Jahve je proroku Izaiji navijestio rođenje sina Maher Šalal Haš Baza (Brz grabež – hitar plijen). Proroci Jeremija i Izaija navijestili su rođenje perzij‑ skog kralja Kira (bijedan, nesretan ili nasljednik, prijestolje) 200 godina prije njegova rođenja. Posvećen od Boga, oslobodio je Židove iz babilonskog ropstva, te podupirao ponovnu izgradnju jeruzalemskog Hrama. Anđeo Gabrijel je navijestio rođenje Ivana Krstitelja i Emanuela (s nama Bog!), kojemu je po rođenju Josip nadjenuo ime Isus.

Imenoslovlje biblijskih osoba Imenima ljudi na znanstveni se način bavi antroponomastika, grana lingvistike, odnosno u užem smislu grana onomastike (imenoslovlja).

Uz neke iznimke, biblijski likovi nosili su jednostavna, monotematska osobna imena. Samo nekim imenima bilo je pridodano drugo ime koje je pobliže opisivalo dijete (npr. Ben Oni – sin moje žalosti) ili njegovu pri‑ padnost Bogu (Ebed­‑Melek – sluga ili rob boga Meleka), mjesto rođenja (Isus Nazarećanin, Lucije Cirenac, Šimun Cirenac), rodovsko podrijetlo (Bet Joab; Juda­‑Šobal, Juda Makabejac, Nabot Jizreelac, Judita tj. Ži‑ dovka, Persida tj. Perzijanka, Julija/e tj. član plemena Julius) ili da bi se u zajednici razlikovalo od imenjaka (Marija iz Nazareta, Marija iz Beta‑ nije, Marija Magdalena, Marija Kleofina, Juda Jakovljev – odnosno Juda Tadej, Juda Iškariotski, Juda Barsaba ili Šimun Cirenac i Šimun Niger).

Kao i kod ostalih drevnih naroda, hebrejska imena uvijek su imala neko značenje. Iz imena se moglo saznati što su roditelji željeli poru‑ čiti s imenom svoga djeteta, primjerice iskazati obilježja novorođenog djeteta, njegovu sudbinu, njegov smisao i poruku. Davala su se imena: – životinja: ovca (Rahela), pčela (Debora), magarac (Hamor), jarebica (Hogla), divlji magarac (Irad), antilopa (Jaela), lav (Lajiš), lav Božji (Otni), golubica (Jona), riba (Nun), košuta (Sibja), ptica (Sipora) – biljaka: hrast (Ela, Elan), ljiljan (Suzana), palma (Tamara), cimet (Kasija), tamjan (Ketura) – zanimanja: kovač (Kajin), vinogradar (Karmi), svjetlonoša (Luka), sudac (Dan)

10 10 Uvod 

– događaja: borio se s Bogom ili čovjek koji je vidio Boga (Izrael), Jahve je spasitelj (Jošua, Isus), moj otac ide pogrešnim putem (Abišaga), hodočastiti (Hagita) – prema nekom svojstvu: uspješan (Abagta), izvježban (Amon), snažan (Amsi), izgubljena (Azuba), čarobnjak (Elim), uzvišena (Edna), dra‑ žestan (Epafra), uspješna (Evodija), hrabar (Kaleb), grub (Karkas), na‑ gao (Mahraj), ugojen (Zohet), miroljubiv (Salmon), dlakav (Ezav), crn (Kuš), mudar, razborit (Hakmoni), nevin (Zakej), bolestan (Mahlon), oslonac (Kislon), slavan (Zikri), ljubazna (Naama), ima kožnu bolest (Serva), mirna (Šelomit), nek je blagoslovljen (Baruh) – prema redoslijedu rođenja, npr. prvorođena djeca (Beker, Bekorat, Bikri, Bokru, Bilgaj) ili djeca koja su se rodila nakon smrti prvoro‑ đenčeta i postala utjeha roditeljima (Manaše, Naham, Nahum, Ne‑ hemija).

Neka biblijska imena sadrže zamjenice: Abihu (on je moj otac), Oholi‑ bama (moja zaštita je u njemu), Elišeba/Elizabeta (Bog je moj zavjet), Ha‑ mitala (moj otac/muž je rosa), Haslelponija (on skriva moje lice), Hefsi­ ‑Bah (u njoj je zadovoljstvo), Jabes (on donosi bol ili vrhunac), Jakin (onaj koji podiže), Jalam (on će se sakriti), Manaše (onaj koji čini da se zabora‑ vi), Menelaj (onaj koji se odupire ljudima), Sefo (onaj koji motri).

Složena imena Mnoga su imena bila složenice dvaju ili više pojmova, kako bi što bolje izrazili bilo vjeru u Boga, obiteljsku lozu, odnose u obitelji, zanimanje ili pojave iz života i sl. Sastavni dio imena bile su npr. riječi otac, brat, sin, sudac, onaj koji, kuća: – Abi (otac): otac znanja (Abida), otac sudaca (Abidan), otac slave (Abihud), otac ljudskosti (Abinoam), otac spasenja (Abišua), otac svjetlosti (Abner), očeva radost (Abigajila), moj otac je snaga (Abi‑ hajla), Jahve je otac (Abija), moj otac ide pogrešnim putem (Abiša‑ ga), moj je otac kao rosa (Abital); rječica ab može se naći i na kraju imena – Eliab (Bog je otac), Joab (Jahve je dobar otac), Kileab (savr‑ šenstvo oca)

11  Uvod 11

– Ah (brat): očev brat (Ahab), brat je Jahve (Ahija) – Bar/Ben (sin)9: Jošuin, Isusov sin (Barjesu), sin utjehe (Barnaba), Ti‑ mejev sin (Bartimej), sin moje tuge (Ben Oni), sin ljubaznoga (Ben Johanan), Gospodnji sin (Benaja) – Bat (kći): kći zavjeta (Batšeba), Šuina kći (Batšua), Gospodnja kći (Bitja) – Dan (sudac): onaj koji sudi, sudac (Dan), Bog je moj sudac, Bog sudi (Daniel) – Bet (kuća): kuća Joaba (Bet Joab), kuća diva (Bet Rafa), kuća vođe (Bet Sar).

Za neka imena moglo bi se reći da nisu imena u užem smislu riječi, jer imaju neko drugo značenje. Tako neka imena izražavaju kraljevsko podrijetlo: Melek (kralj), Abimelek (otac je bog Melek; otac je kralj).

Teoforična imena Posebno su mjesto imala teoforična imena, tj. imena povezana bilo s općim nazivom božanstva ili s jednim od biblijskih Božjih imena. Teo‑ forična imena, koja su većinom složenice, iskazuju neko božansko svoj‑ stvo ili djelovanje, tako da se temeljem nekog teorofičnog imena može saznati koja su svojstva ljudi biblijskih vremena pripisivala Bogu – On je milostiv, pun milosrđa, veličanstven, uzvišen, savršen, slavan, prave‑ dan, ni s kim se ne može usporediti (Mikala, Mihael, Mihej – tko je kao Bog?), On je kralj, Bog koji pomaže, voli, čuje, vidi, daje, rađa, povećava porodicu, uspostavlja, uzvisuje, liječi, odgovara, govori, sjeća se, sudi itd. Teoforična imena su sadržavala pojam Bog, odnosno Gospodin, pri‑ mjerice Baal, Adonaj10 (Adon), Elohim11 (El/Eli) ili Jahve12 – Gospodin (Ja/Jah):

9 10

11 12

Sin – Bar – aramejski (aram.); Ben – hebrejski (hebr.).

Gospodar nad gospodarima. Židovi su nadijevali to ime, jer ime Jahve nisu izgovarali zbog strahopoštovanja.

Božje ime iz elohističke i svećeničke predaje; imenica u množini odražava utjecaj politeizma.

Onaj koji jest, koji daje život; glavno Božje ime.

12 12 Uvod 

– Baal (bog, gospodin, opći pojam božanstva):

Baal­‑Berit Baal Hanan Baal­‑Zebub Baalis

bog saveza gospodin je ljubazan gospodar znanja gospodin radosti ili pravila

– Adon (Gospodin):

Adonija Adonikam Adoni­‑Sedek Adoniram

Gospodin je Jahve moj Gospodin je uzdignut / me uzdigao Gospodar munje Gospodin je uzvišen

– El/Eli (Bog): neka imena sadrže pojam El/Eli; pritom rječica El može biti na početku ili na kraju imena, primjerice:

Elasa Eldad Eleazar Eliab Eliezer Elifelet Elišeba Elizabeta Elkana Emanuel Jaaziel Jehiel Jeiel Mihael Natanael Netanel Rafael

Bog je učinio Bog je prijatelj Bog je pomagač Bog je otac Bog je moja pomoć Bog oslobođenja Bog je zakletva Bog je punina, savršenost Bog je stvorio, Bog posjeduje s nama Bog Bog odlučuje Bog živi Božje blago tko je kao Bog? dar Božji Bog daje ili je dao Bog je ozdravitelj

13  Uvod 13

– Ja/Jo (Jahve): cijeli niz imena sadrži pojam Jahve (Gospodin), npr.:

Abija Amarja Atalija Azarja Benaja Bitja Hananija Hašabja Jaasaj Jahmaj Jahseel Jair Ješua Joel Johanan Jonatan Jozabad Juda Maaseja Malkija Matanija Noadja Sarvija Šefatja Šemaja Šimej Zaharija

Jahve je otac Jahve je rekao ili obećao Gospodin je velik Jahve je pomogao Gospodnji sin Gospodnja kći Jahve je milosrdan, milostiv Jahve je povezan, združen Jahve stvara Jahve štiti Jahve raspoređuje Jahve prosvjetljuje Jahve je spasenje ili pomoć Jahve je Bog Jahve je ljubazan Jahve je dao Jahve daruje Jahve budi hvaljen Djelo Jahvino Jahve je kralj Jahvin dar Jahve se očitovao Jahve ju je pustio da teče Jahve je sudac Jahve je oslonac ili pomaže Jahve je slava ili slavan Jahve se spomenu

U većini tako složenih imena (oko 80% imena) rječice Ja ili Jo nalaze se na kraju osobnog imena.

14 14 Uvod 

Mijenjanje imena Imena biblijskih osoba mijenjala su se kod osoba koje su imale posebno značenje u povijesti spasenja. S novim imenom bilo je obznanjeno da je osoba s novim imenom dobila novi identet, novu životnu ulogu u ispu‑ njavanju Božjeg plana.

Abram (moj otac je uzvišen) → Abraham (otac mnoštva, otac naroda) Saraja (moja kneginja) → Sara (kneginja) Jakov (Bog je zaštita) → Izrael (hrvao se s Bogom, ima moć s Bogom) Ben Oni (sin moje žalosti) → Benjamin (sin moje desnice) Azarija (Jahve je pomogao) → Uzija (snaga Jahvina) Šimun (uslišanje) → Petar (stijena) Savao (od Šaul – izmoljen) → Pavao (sitan, malen) U daljnjem tekstu slijedi popis 145 ženskih i 1787 muških imena (uku‑ pno 1932 imena) s pripadajućim značenjem pojedinog imena.

IMENAR

Ženska imena

A

Abigajila, očeva radost Abihajla, moj otac je snaga Abija, Jahve je otac Abišaga, moj otac ide pogrešnim putem Abital, moj je otac kao rosa Ada, ukras, ornament, ukrasiti Ahinoama, moj brat je ljupkost Aksa, ukrasni obruč oko gležnja, nanogvica Ana, milost, milosna, pomilovana Antiohida, grč. oblik muškog imena Antiohije: kao potpora Apija, grč. pojam za privrženost, posebice među braćom Artemida, značenje nepoznato13 Asenata, posvećena božici Nati Ašera, blaženom, čašćenom će me zvati14 Aštarta, zapadno­‑semitska božica plodnosti i majčinstva Atalija, Bog je velik Atara, zaokružiti, kruna, dijadem Azuba, izgubljena, napuštena B

Bara, značenje nepoznato15 Basemata, balzam

13 14 15

Možda grčki (grč.), artameō: rezati komadiće, mesariti ili artemia: zdravlje.

Akadski (akad.) koja hoda po moru; božica majka; božica neba.

Možda hebr. ba’al: moćnik i re’em: divlji bik, ili od hebr. ba’ar: surovost, brutalnost.

16

Batšeba

Ženska imena

Batšeba, kći zakletve, kći zavjeta; sedma kći; kći onoga koji zaštićuje Batšua, Šuina kći Berenika, ona koja donosi pobjedu Bilha, značenje nepoznato Bitja, Božja kći Bosmata, balzam D

Damara, značenje nepoznato16 Debora, pčela, riječ Delila, značenje nepoznato17 Dina, ona koja sudi Druzila, ženski oblik deminutiva muškog imena Drusus, iz poznate rimske porodice Livius E

Edna, ushićena18 Egla, junica Efa, značenje nepoznato Efrata, plodna Elišeba, Bog je moj zavjet Elizabeta, grecizirano ime Elišebe, moj Bog je punina, obilje, savršenost; Bog je moj zavjet Estera, zvijezda Eunika, sretna pobjeda Eva, živjeti, ona koja daje život, životna, majka živih Evodija, uspješna

16 17 18

Možda od grč. damalis: junica.

Možda od arapski (arap.) dallatum: namigivati, namiguša ili od hebr. dll: slabiti.

Odnosi se na ime rajskog vrta, Eden.